.Prije nekoliko godina, bio sam zauzet poslovima u Berlinu kada je za vrijeme predstave u kazalištu stigla vijest da je u Ženevi ubijena austrijska carica, kako se pričalo, od 'propagandista'. U to vrijeme, kada je ova vijest prohujala u međučinu predstave, stajao sam u blizini čovjeka koji je u to vrijeme bio berlinski kritičar, koji je napisao filozofske knjige koje su sada poznate i koji je izrazio svoje čuđenje ovom činjenicom na način koji se može upamtiti. Rekao je: 'Možete razumjeti puno toga u svijetu, čak i ako to ne opravdavate, čak i ako se ne slažete, možete razumjeti puno toga u svijetu, ali da ima smisla ubiti bolesnu ženu iz agitacije, čiji nastavak života ne može ništa bitno promijeniti, čija smrt u svakom slučaju ne može imati nikakve očite veze s bilo kakvom političkom idejom, to je neshvatljivo – tako je tada rekao čovjek – to se nije moglo razumjeti, u svakom slučaju ostavljalo je dojam besmislenosti'.
Vjerujem da je u to vrijeme taj čovjek izgovorio nešto što mora biti opće mišljenje razumnih ljudi, što na neki način moraju misliti svi obrazovani ljudi u današnjem svijetu. Na to bi se mogla priložiti misao: dakle, među ljudima se događaju stvari, općenito tijekom onoga što se naziva povijesnim razvojem, stvari koje, ako se primjene sudovi koji se mogu dobiti iz života, izgledaju besmislene; koje, čak i ako ih netko pokuša objasniti nekom aberacijom, izgledaju besmisleno.
Ali upravo u takvim događajima – a ovom jednom događaju moglo bi se dodati mnogo, mnogo drugih – može se vidjeti da ono što se izvana čini neshvatljivo i mora izgledati neshvatljivo, jer, ako smijem upotrijebiti izraz, iza kulisa svjetsko - povijesnih događaja, duhovne snage i duhovna djela igraju amo - tamo, u dobrom i lošem smislu; duhovni događaji, duhovna djela, koja se mogu razumjeti samo ako se znanošću duha osvijetle ona područja koja leže iza kulisa običnog života, života koji teče u svijetu osjetila; jer se događaju takve stvari koje se mogu razumjeti samo kroz ideje iz duhovnog svijeta i koje se nužno, ako ih promatramo u njihovoj povezanosti unutar svijeta osjetila, jednostavno čine besmislenim, u dobrom ili lošem smislu. A kad netko doživi takvo iskustvo u kazalištu kroz ono što bi se moglo nazvati slučajnošću, ali može biti i simbolična stvar karme, s takvim iskustvom u kazalištu razmišljate o tome koliko drugačije izgleda ono što se događa iza kulisa i što se događa na pozornici.
Ovaj komentar sam dao unaprijed jer danas želim razgovarati o nekim stvarima koje će biti proširene sljedeći puta; o nečemu što je današnjim ljudima važno da znaju i što se događa iza kulisa onoga što se događa na fizičkom planu. Čovjek može razumjeti te stvari samo ako ne padne u udobnost današnjih ljudi, a to je okarakterizirati stvari koje su u duhovnom svijetu i koje se odnose na stvari ljudi ovdje na Zemlji iz duhovnog svijeta, ako je moguće što općenitije, već kada se ide što dalje u konkretno, u stvarne činjenice duhovnog svijeta.
Znate – to smo često raspravljali, o tome možete puno čitati u ciklusima – da razvoj čovječanstva dijelimo na određena razdoblja: velika razdoblja koja nazivamo Saturn, Sunce, Mjesec i tako dalje; manja razdoblja poput onih o kojima govorimo kao o lemurijskom, atlantskom i našem post - atlantskom vremenu. I opet unutar tih manjih razdoblja, koja se međutim, protežu kroz ogromne vremenske periode, govorimo o određenim kulturalnim razdobljima za naše post - atlantsko vrijeme: o staroindijskom, staroperzijskom, egipatsko - kaldejskom, grčko - latinskom, i našem trenutnom, petom post - atlantskom razdoblju.
O takvim razdobljima govorimo jer čovječanstvo kao cjelina u svom razvoju na Zemlji mijenja osobine – u ovom slučaju posebno duše – vrlo bitno prelazeći iz jednog perioda u drugi, jer se u svakom takvom razdoblju događa stvarni razvoj. Ovdje govorim o najkraćim razdobljima. U svakom takvom razdoblju čovječanstvo je nešto dužno, takoreći, nešto kroz što mora proći, čemu se mora radovati, od čega mora patiti, što mora razumjeti, iz čega mora dobiti impulse volje za svoja djela, i tako dalje. Nešto je drugo pripadalo egipatsko - kaldejskom kulturalnom razdoblju, nešto treće grčko - latinskom, a naše vrijeme također ima specifične zadatke.
Ova razlika u zadaćama takvih uzastopnih vremenskih razdoblja s obzirom na određene osobitosti može se ispravno razmotriti, posebno ono na što danas želimo ukazati, može se ispravno razmotriti samo ako se uzmu u obzir iskustva koja dolaze iz cjelokupnog ljudskog života u vanjskom razvoju o kojem govori vanjska povijest i na što se materijalističko raspoloženje našeg vremena želi po mogućnosti ograničiti. Iz ovih vanjskih iskustava na fizičkom planu, koja obuhvaćaju samo dio ukupnog ljudskog života koji se odvija između rođenja i smrti, i između smrti i novog rođenja, ne može se dobiti potpuni opis uzastopnih epoha iz ovog fizičkog zemaljskog života; jer u onome što se stvarno događa uvijek rade zajedno sile koje, silazeći iz područja u kojem čovjek živi između smrti i novog rođenja, stupaju u interakciju sa silama koje razvijaju ljudi koji su ovdje na fizičkom planu. Uvijek postoji međuigra sila koje ljudi razvijaju post-mortem, nakon smrti, i onih sila koje se razvijaju ovdje na fizičkom planu.
Čak i u četvrtoj post - atlantskoj epohi, cijelo to vrijeme, bilo je takvo da ljudi nisu imali svijest o nekim stvarima. Mnoge stvari o kojima su ljudi četvrtog post - atlantskog razdoblja, grčko - latinskog razdoblja, još uvijek mogli biti nesvjesni, moraju sve više ulaziti u svijest ljudi petog post - atlantskog razdoblja. Ovo peto post - atlantsko vrijeme općenito će biti ono u kojem mnogo toga mora doći u svijest ljudskih duša što je prije moglo ležati izvan ove svijesti.
Takve se stvari razvijaju uz određeni duhovni zakon, uz određenu duhovnu nužnost. Ljudski je rod jednostavno dizajniran na način da se u određenom trenutku razviju određene snage razumijevanja, također i određene snage volje. Ova ljudska rasa će biti zrela za određene stvari u petom post - atlantskom razdoblju, baš kao što je bila zrela za druge stvari u ranijim razdobljima. Postaje za njih zrela. Jedna stvar za koju je čovječanstvo zrelo u ovom petom post - atlantskom dobu čini se danas posebno paradoksalnom, jer velik dio današnjeg javnog mijenja teži suprotnom, takoreći, želi usmjeriti ljude prema suprotnom. Ali to neće pomoći. Duhovne sile koje su, ako mogu tako reći, bile ucijepljene u čovječanstvo tijekom petog post - atlantskog razdoblja, biti će jače od onoga što neki ljudi žele, ili što diktira javno mnijenje.
Jedna od tih stvari, koja će se potvrditi svom snagom, biti će da će postati moguća određeno vođenje ljudi prema više okultnih principa, nego su ikada bili vođeni. U općoj je prirodi razvoja da u ovom petom post - atlantskom razdoblju određeni odnosi moći, određeni odnosi snažnog utjecaja, moraju prijeći na male skupine ljudi koji će imati veliku moć nad drugim, velikim masama ljudi.
Određeni dio javnog mijenja danas aktivno radi protiv toga, ali to će se svejedno razvijati. Razviti će se iz razloga što će tijekom ovog petog post - atlantskog perioda veliki dio čovječanstva razviti određene duhovne dispozicije jednostavno iz unutarnje zrelosti duše, iz razvojnih potreba čovječanstva, te će se razviti određeni prirodni pogled u duhovni svijet. Ovaj dio čovječanstva, koji će pružiti najbolju osnovu za ono što će doći u šestom post - atlantskom periodu, koji slijedi našem, ali ovaj dio čovječanstva pokazati će malo sklonosti za poslove na fizičkom planu. Oni će na neki način pokazati malo brige za stvari fizičkog svijeta; biti će zaokupljeni podizanjem umnog života na višu razinu, regulirajući neke duhovnih stvari. Na taj način će drugi manje prikladni za ovaj duhovni život moći uzurpirati određene čimbenike moći.
To je nešto što nastaje s određenom nužnošću. To je nešto o čemu se u krugovima onih koji su upoznati s takvim stvarima dosta raspravljalo u posljednjoj trećini 19. stoljeća, o čemu se uvijek govorilo da postoji hitna potreba, da se ova mogućnost ne usmjeri na loš, već na dobar način. U posljednjoj trećini 19. stoljeća, osobito kada se bližio prijelaz u 20. stoljeće, od okultista se sa svih strana uvijek moglo čuti: mora se paziti da oni koji na taj način primaju određene impulse moći budu vrijedni. - Naravno, s izuzetkom nekih krugova, oni koji su smatrani vrijednima bili su oni koji su bliski kroz ovu ili onu situaciju, koji su se pokazali kao vrijedni. Ali to je definitivno, mogu reći, bila tema dana među okultistima, a u određenom smislu je to ostala i danas.
Pa, i druge će stvari također izaći na vidjelo tijekom petog post - atlantskog perioda – jednostavno zato što ljudi za to stječu zrelost tijekom razvoja – postati će ljudima poznate, također će ući u njihovu volju. To su stvari koje vode dalje, idu tako daleko da moraju izazvati ozbiljnu zabrinutost kod svih koji su upoznati s tim stvarima.
Za peto post - atlantsko razdoblje neizbježno je da će ljudski aparat fizičkog mišljenja jednostavno sazreti da prozre određene veze o bolestima, vidjeti određene procese ozdravljenja, veze između prirodnih procesa i bolesti. To izaziva zabrinutost onima koji posjeduju stvarno znanje o ovim stvarima jer sada njihov cilj mora biti da oni koji budu izabrani da ljudima donose učenja i impulse o tim stvarima, to čine na pravi način. Jer će postojati dvije mogućnosti: ljudi će moći biti podučeni o tim stvarima na takav način da će to dovesti do propasti svijeta, a moći će biti poučeni na takav način da će to dovesti do spasenja svijeta. Jer te stvari, koje su povezane s intimnim dubinama određenih odnosa ljudske reprodukcije i određenih odnosa kod bolesti, također i određenih odnosa koji se odnose na početak umiranja, te stvari su vrlo ozbiljne i značajne. I ovo peto post - atlantsko razdoblje je tu da oslobodi ljude kako bi mogli dobiti prosvjetljenje i ovladati određenim stvarima koje su prije bile više u podsvijesti ljudske duše.
Oni koji znaju za ove stvari jako su se trudili saznati što se može učiniti u jednom ili drugom smjeru. Jer sve što se na taj način može učiniti daje određenu moć, daje, takoreći, mogućnost da se u velikoj mjeri oblikuju stvari. To je nešto što je, kao što sam rekao, odigralo veliku ulogu u znanosti duha od devetnaestog stoljeća do našeg vremena, s obzirom na razvoj petog post - atlantskog razdoblja.
Osim toga postoji još nešto, činjenica koja se onim koji je poznaju čini od velike važnosti, i stoga se mora dovesti u vezu s mnogim drugima. Ova činjenica je jedna od onih o kojima sam s vremena na vrijeme govorio na ciklusima predavanja. Kada osoba koja je prešla prag duhovnog svijeta promatra u duhovnom svijetu, tada se pred njenom dušom pojavljuju pojedinačne činjenice, uvijek pojedinačne činjenice. Ispada da činjenice koje, mogu reći, duhovnom oku na pravi pogled nemaju veze jedna s drugom, ali kada se otkrije da imaju veze jedna s drugom, na određeni način jedna drugu rasvjetljuju i prosvjetljuju, u najeminentnijem smislu, omogućuju prodor u bit duhovnog svijeta.
Druga činjenica, koja, ako je sada spomenem, na prvu neće ostaviti dojam da ima veze s onim što je upravo rečeno, za ovu drugu činjenicu ispada da ima puno, jako puno veze s ovim što sam upravo rekao. Ova druga činjenica je sljedeća: Ako se okrenete dušama pokojnika u sadašnje vrijeme i – ako smijem tako reći – upoznate njihove životne uvjete, možete vidjeti da među njima ima i onih koji pokazuju veliku brigu da se nakon smrti upoznaju s tim ljudskim dušama, koje su na Zemlji pale na sličan način kao i austrijska carica u Ženevi. Otkriva se da takvi ljudi, odvedeni kroz vrata smrti djelom 'Propagandista', prije svega, stvaraju ozbiljnu zabrinutost određenim ljudima koji su kroz vrata smrti prošli na normalan način i potom doživjeli svoja iskustva u duhovnom svijetu. Primjećuje se, takoreći, da se ljudi koji su normalno prošli kroz vrata smrti, koji mogu dobiti priliku družiti se s ovim dušama, da se boje ovog kontakta duše nakon smrti, izbjegavaju ga.
Molim vas da u ovom slučaju ne gledate na paradoks koji takva stvar ima za osjećaje. Naravno, postoji toliko mnogo mogućnosti povezivanja i komunikacije za duše da bi bilo neumjesno da se tu želi ostvariti suosjećanje, koje proizlazi iz opravdanog i razumljivog poriva duše u takvom slučaju. U takvom slučaju moramo objektivno gledati na činjenicu. Dakle, postoji činjenica da takve duše koje su inače prošle kroz vrata smrti normalno, osjećaju stanovitu stidljivost onih duša koje su kroz vrata smrti vođene kroz nešto poput akcije 'propagandista'.
Ove dvije stvari, ova posljednja činjenica i ono što sam ranije rekao, sada su povezane jedna s drugom na određeni način. Veza je vrlo neobična. Ove duše naime – to se ispostavilo pomnijim pregledom – koje su prošle kroz vrata smrti na nasilan način, u duhovnom svijetu nakon smrti znaju nešto što druge duše ne bi željele saznati u krivo vrijeme, što ne žele saznati ranije nego je bude zdravo. Jer ove duše koje su prošle kroz vrata smrti na tako nasilan način, jer su na taj način stradale u fizičkom svijetu, imaju određenu mogućnost korištenja snaga koje su ovdje imale, naprimjer, moć intelekta. Tako da takve duše mogu koristiti snage koje su ovdje vezane za fizičko tijelo i s druge strane, s duhovne strane, s njima mogu raditi sasvim drugačije stvari nego što to mogu ovdje u fizičkom tijelu. To im omogućuje da spoznaju neke stvari ranije nego je to zapravo korisno u napretku ljudske evolucije.
Sada je vrlo zanimljivo da je na taj način ono što se činilo besmislenim – zapravo niz djela 'propagandista' – sada dobilo značenje, iako vrlo sumnjivo značenje. Ta se djela pojavljuju u čudnom svijetlu onima koji vide kroz stvari. Ovdje, u fizičkom svijetu, priča se o raznim besmislicama koje bi trebale imati značenje, ali koje, ako bolje pogledamo, nemaju nikakvo značenje. Ovdje se u fizičkom svijetu kaže: takvi ljudi koji, kao 'propagandisti', ubijaju druge ljude, to samo ukazuje na bijedu svijeta; to je agitacijski način djelovanja, kroz taj čin, i tako dalje. No, tko god analizira stvar i pokuša je uskladiti sa socijalnim zakonima, odmah će primijetiti da je to nešto – neki to zovu drveno željezo – što nema smisla. Ali odjednom ima smisla kada se zna da duše koje su poslane u duhovni svijet na takav način znaju stvari koje još nisu smjele znati, a kojih se duše koje su normalno umrle čak i srame.
Sada je, naravno, imalo smisla provesti okultnu istragu o tome što se tijekom vremena događalo kao atentati, iz dokumenata kao što je onaj koji je upravo spomenuti o ubojstvu austrijske carice Elizabete; vidjeti kako stoje stvari s tim dušama koje stižu u duhovni svijet kao čuvari određenih tajni i koje vode do nečega o čemu ćemo ubrzo govoriti. Svatko tko izvana gleda na niz atentata koji su se dogodili na ovaj način, tu kombinaciju može, takoreći, pripisati slučaju; ali ako analizirate, ako pogledate ljude koji su na ovaj način promovirani u smrt, onda je već vidljivo da su ljudi odabrani, ne sa stajališta ovog fizičkog svijeta, već kao da su izabrani sa stajališta duhovnog svijeta. Pa ipak, ako se ispita veliki broj poznatih ovakvih napada postaje očito nešto vrlo čudno. U slučaju Carnota, carice Elizabete, i nekih drugih: ispada da iako su ti napadi bili povezani s mogućnošću da se njima nešto postigne, kako sam okarakterizirao, to zapravo nije postignuto, nije uopće postignuto. To bi bilo moguće da su se našle duše koje bi, da tako kažem, postale njihove mušterije. Uz to, oboje bi upali u transcendentalnu, nadosjetilnu krivnju: oni koji bi prošli smrt na normalan način, iskusili bi stvari zbog kojih bi bili odvedeni u krivim smjerovima, a oni koji bi prošli kroz smrt na nasilan način, kroz atentate, bili bi krivi jer su otkrili nešto što još nije moguće znati.
Viša duhovna bića i više hijerarhije su to spriječile jer bi bilo posljedica od kojih bi se trebalo suzdržati zbog dobrobiti određenog dijela čovječanstva. U određenom smislu, štetnost onoga što je na ovaj način moglo izići na vidjelo spriječena je intervencijom viših duhovnih bića. Dakle, ovdje je, mogu reći, napravljen pokušaj neprikladnim sredstvima ili sredstvima koja su učinjena neprikladnim – pokušaj u duhovnom svijetu, iza kulisa običnog fizičkog svijeta.
Ako se istraže daljnji razlozi za takve stvari, može se vidjeti odakle takve stvari nastaju, odakle dolaze poticaji za takve stvari. I za veliki dio atentata kojih ste postali svjesni, a o kojima se raspravljalo u Europi, impulsi – pazite sada duhovni impulsi – nisu bili izvorni, već su u određenom smislu izvedeni; ako smijem upotrijebiti trivijalni izraz, bile su to obrambene mjere. Željelo se obuzdati nešto drugo. Ovim se djelima željelo obuzdati, spriječiti ili barem spriječiti učinak, drugih djela koja teže u istom smjeru.
To je vrlo tajanstvena stvar. A cijela stvar postaje razumljiva tek kada se pogleda što je trebalo spriječiti, protiv čega su se, u određenoj mjeri, poduzele te obrambene radnje. Iz znanosti duha ovdje gledamo u stvari koje su duboko povezane s impulsima sadašnjeg i budućeg ljudskog života, ali o kojima je doista iznimno teško govoriti jer su u suprotnosti s određenim naivnim, ali i legitimnim interesima ljudi na svim mjestima i u svim krajevima. Cijela stvar na koju sam aludirao postaje razumljiva tek kada se uzme u obzir da je sve što sam vam do sada rekao na ovom području, svi ti atentati na koje sam ukazao, zapravo su bili usmjereni amaterski, amaterski usmjereni pokušaji, nisu napravljeni s temeljitim poznavanjem okultnih veza, jer su rođeni iz svojevrsnog straha, kao obrambene mjere, također nisu bili jednoobrazno usmjereni. Stvar postaje razumljiva kada pogledate što je trebalo omesti. I čemu se težilo i to se insceniralo s mnogo više uvida.
Vidite, još je u devetnaestom stoljeću na Orijentu postojao jedan čudan red: 'Asasini'. Ovaj red, koji je cvjetao u dijelu Azije, nije proizašao iz puke čežnje za postizanjem svojih ciljeva, iz čežnje srca onih ljudi koji su pripadali ovom redu. Ovaj red obvezivao je svoje članove da ubijaju određene ljude koje su odredili nadređeni koji su se jako, jako držali skriveno. Bila je to neka vrsta reda ubojica koji su imali zadaću na zapovijed ubijati određene ljude. Aktivnost se sastojala u tome, da bi se s vremena na vrijeme doznalo da je netko ubijen. Ubojstvo bi se dogodilo jednostavno iz razloga što je jednostavno pripadnik reda 'Asasina' dobio zadatak da ubije ovu ili onu osobu.
Na mjestima gdje se to poduzimalo, namjera je dobro shvaćana. Namjera koju je netko slijedio, tako što je prvo uredio stvari na fizičkom planu tako da ovaj red ubojica može nastati, a zatim usmjerio aktivnosti ovog reda na odgovarajući način, bila je sljedeća: namjera je bila da upravo onakvi ljudi nasilno prođu kroz vrata smrti i tako budu obdareni poznavanjem određenih tajni. Oni ljudi koji su to uredili također su ovdje na fizičkom planu postavili odgovarajuće stvari da djeluju kao 'ogledala', 'zrcalni događaji', kako ih zovu u okultizmu. Takva je bila namjera: na fizičkom planu postaviti odgovarajuće 'zrcalne događaje'. Djelomično, makar malo, samo djelomično, takvi su događaji već postavljeni ovdje na fizičkom planu. To radite ovako: određene ličnosti koje su za to prikladne se osposobljavaju kao mediji, zatim dovode u stanje medija, i kroz određene aktivnosti usmjeravaju struje iz duhovnog svijeta u medija; tako da medij otkriva određene tajne koje ne mogu izaći na drugi način osim činjenicom da nasilno ubijena osoba, na drugom svijetu koristi one sile ovdje na Zemlji koje su ostale upotrebljive kroz nasilnu smrt, da kao duša može otkriti određene tajne i potom te tajne usaditi u medija. Kao rezultat toga, ovdje na Zemlji, oni koji imaju interes za istraživanje ovih stvari, mogu istražiti što takve duše usađuju.
Stvari koje se na ovaj način istražuju su u izvjesnom smislu, ako mogu tako reći, 'prijevremena duhovna rođenja'. Duše koje su prošle kroz vrata smrti na normalan način i imaju priliku doći u kontakt s takvim stvarima znaju: znaju da se moraju pripremiti upravo sada, i pokazati da su uključeni u takvu pripremu, da bi kasnije, kada čovječanstvo postane zrelo, prikladnim načinima donijele neke stvari iz duhovnog svijeta na Zemlju, i usadili ih u Zemlju na pravi način. To je čak i zadatak brojnih ljudi koji sada prolaze kroz vrata smrti: kada dosegnu dovoljnu zrelost za određene tajne, koje nisu stekli skraćenim iskustvom koje donosi nasilna smrt, da tada koriste normalne snage. Ti ljudi zapravo imaju zadatak steći kontrolu nad tim snagama i zatim ih udahnuti ljudima koji su ovdje na Zemlji, koji nisu mediji, već koji bi ih trebali doživjeti na normalan način, uredan način, kroz izvornu inspiraciju. To bi u normalnom životu bila stvar čekanja. Jer te stvari, koje bi zapravo trebale doći kasnije, dolaze kroz 'prerano duhovno rođenje' putem koji sam naznačio – kroz okultni kriminal – to znači da oni koji nemaju dobre namjere s čovječanstvom, koji su sivi ili crni magi u tom smislu, mogu doći u posjed takvih tajni.
A takve su se stvari događale iza kulisa vanjskih događaja, posebno u našim desetljećima. Namjera je bila prvo dati u ruke određenoj skupini ljudi tajnu kako se vlada masama, o čemu sam prvo govorio. To je tajna kako upravo one mase koje malo mare za vanjske stvari, ali koje imaju duhovne sklonosti, koje su idealne da služe kao priprema za šesto post - atlantsko razdoblje, kako treba ovladati ovom masom ljudi, i kako dar vladanja njima treba biti dan u ruke nekoliko pojedinaca.
To je bila jedna stvar. Drugo je nešto što će igrati veliku ulogu u budućnosti: stjecanje tajni za usmjeravanje odnosa koji su povezani s procesima bolesti, uključujući i reproduktivni proces, u određenom smjeru. Riječ je o stvarima o kojima sam već govorio nekim prijateljima. Materijalističko doba nastoji iz određenih krugova paralizirati sav duhovni razvoj čovječanstva, učiniti ga nemogućim; natjerati ljude da odbace, jednostavno svojim temperamentom, svojim karakterom, odbace sve duhovno, doživljavajući to kao glupost.
Takva će se struja – to je već danas uočljivo kod pojedinih ljudi – sve više produbljivati. Pojavit će se čežnja da postane opći sud: duhovno je ludost, ludilo! - To će se pokušati postići iznošenjem cjepiva, tako da kao što se došlo do cjepiva za zaštitu od bolesti, sada se susrećemo s određenim inokulantima koji utječu na ljudsko tijelo na način da ono ne dopušta da duhovne sklonosti duše žive dalje. Ljudi će biti cijepljeni protiv sklonosti duhovnim idejama. Barem će se tomu težiti: probat će se s inokulantima kako bi u djetinjstvu izgubili poriv za duhovnim životom. Ali to je samo jedna od stvari koje su povezane s intimnijim znanjem koje se mora pojaviti u ovom petom post - atlantskom razdoblju o povezanosti prirodnih procesa, prirodnih sredstava [lijekova] i ljudskog organizma. To će se pojaviti u čovječanstvu u određeno vrijeme. Bit će samo pitanje može li takva težnja unaprijed imati sreće, kao ona kod 'preranih duhovnih rođenja': u ruke pojedinaca koji teže svojim ciljevima u ostvarivanju takvih nastojanja, ili hoće li se znanje o tim stvarima spustiti kada za to dođe vrijeme, na pravi način da služi za dobrobit čovječanstva.
Ova organizacija, koja je bila namijenjena takvim 'preranim duhovnim rođenjima', koja je djelovala uz pomoć reda ubojica Asasina, nije bila amaterska; djelovala je vrlo sustavno, iako na način koji je užasan za svakoga koji ima dobrobit čovječanstva pri srcu; radila je sustavno, ne amaterski, uz poznavanje odgovarajućih sredstava.
Zato što je taj pokušaj postojao, preranim spuštanjem određenih sredstava iz duhovnog svijeta, da se dio čovječanstva stavi u posjed znanja, u egoistični posjed onoga što doista mora doći tijekom ljudskog sazrijevanja u petom post - atlantskom razdoblju, tako se dogodila, ona tjeskoba kod drugih, koji su u određenoj mjeri – ali amaterski, jer je to bilo dijete rođeno iz straha – inscenirali djela 'propagande' kao protu - slike, koja su im sada trebala pomoći, ali za sada je to bio pokušaj neprikladnim sredstvima.
Ima nešto smisleno u onome što se događa iza kulisa vanjskih događaja. A o tim stvarima se danas ne bi raspravljalo ovdje, da nije zadaća onih koji takve stvari mogu znati imajući određenu pripremu u znanosti duha, da nije nužno ljude osvijestiti i takvim stvarima. Postoji potreba da takve stvari prijeđu u svijest čovječanstva u petom post - atlantskom dobu. Jer tek kada prijeđu u svijest čovječanstva u petom post - atlantskom dobu može se postići ono što mora postati cilj razvoja Zemlje.
Mora se dogoditi da ljudima bude neugodno ne samo razmišljati kako takozvane obrazovane ljude današnjice podučavaju sveučilišta; mora doći vrijeme da određeni broj ljudi bude spreman prihvatiti ovaj neugodni svjetonazor koji svoj smjer, svoje ideje izvlači iz duhovnog svijeta. Jer čovječanstvo ne smije ostati u stanju sna u kojem želi ostati s apstraktnim, općim konceptima, za kojima teži materijalističko doba i potom ih naziva plemenitima.
Dakle, ako uzmete u obzir ono na što sam ukazao, postoji čitav niz mogućnosti korištenja struja koje dolaze iz duhovnog svijeta da se ovdje na fizičkoj Zemlji izazove pustoš tijekom petog post - atlantskog doba; postoji niz načina da se to učini. Danas sam vam ukazao na jednu takvu mogućnost. I to da se mora naglasiti da je prihvaćanje takvog znanja u svijest nekih duša nužnost, što je povezano s cjelokupnim temeljnim karakterom našeg doba. Druga polovica 19. stoljeća bila je vrlo važno vrijeme. U ovom i onom krugu prijatelja često sam isticao da je 1841. godina bila godina krize, godina odluke. Naravno, to se ne otkriva kada samo gledate događaje ovdje u fizičkom svijetu, već kada na događaje gledate u vezi s onim što se događa u duhovnom svijetu. Godina 1841. bila je doista godina krize za uvođenje materijalističkog vremena, jer je tada u duhovnim svjetovima započela vrlo specifična borba, borba određenih duhovna tame, možemo reći, koji pripadaju hijerarhiji anđela. Obu bitku u duhovnom svijetu vodili su do jeseni 1879. godine. Ciljali su na određene stvari, na cijeli niz stvari, od kojih ćemo danas spomenuti samo jednu. U to vrijeme, između 1841. i 1879. godine, trebalo je donijeti odluku o tome može li određena količina duhovne mudrosti u duhovnom svijetu sazreti, tako da postupno curi na Zemlju od posljednje trećine 19. stoljeća, odnosno ulazi u ljudske duše i u ljudskim dušama potiče duhovno znanje, takvo znanje koje danas nazivamo znanost duha. Takvo znanje je moguće tek od posljednje trećine 19. stoljeća.
Ne dopustiti da sazre u duhovnom svijetu ono što je trebalo curiti dolje, to je bila namjera ovih anđeoskih duhova između 1841. i 1879. Ali ti duhovi tame su poraženi u ratu kojeg su vodili protiv duhova svijetla u tom periodu. Zapravo, 1879, dogodilo se nešto u manjim razmjerima, dogodio se događaj kakvi su se ponavljali tijekom evolucije i uvijek se izražavaju određenim simbolom: pobjeda Mihaela ili Svetog Jure nad zmajem. I ondje je 1879. zmaj svladan na određenom području. Ovi zmajevi su anđeoska bića koja su težila tome, ali nisu mogla postići ono što sam naznačio. Zato su 1879. iz duhovnog svijeta bačeni u oblast ljudi. Bio je to pad anđeoskih bića iz područja duhovnog svijeta u kraljevstvo ljudi, i u tom području oni sada hodaju među ljudima. Oni su tu tako što šalju svoje moći u ljudske misli, osjećaje i impulse volje, potičući ovo ili ono. Jer nisu mogli spriječiti – to je ono što je značilo izgubiti bitku – nisu mogli spriječiti da dođe vrijeme kada curi duhovno znanje. Ovo duhovno znanje je sada tu i nastavit će se dalje i dalje razvijati; ljudi će moći vidjeti u duhovni svijet.
Ali sada su ova anđeoska bića pala na Zemlju i žele napraviti nestašluk dok znanje curi dolje, žele ovdje voditi ovo znanje u krivom smjeru, žele tom znanju oteti dobru moć i odvesti ga u loše kanale. Ukratko, oni žele postići ovdje uz pomoć ljudi ono što nisu mogli postići uz pomoć tamošnjih duhova u gornjem svijetu, jer su pali od 1879. Oni žele uništiti dobar svjetski plan, koji se sastoji o širenju znanja o kontroli mase ljudi, znanja rođenju, bolesti i smrti, i drugih stvari među ljudima kada za to budu zreli. Žele to rano proširiti kroz 'prerano duhovno rođenje'. Osim drugih stvari koje ti duhovi žele raditi, oni rade u onome što sam upravo naveo.
Protiv utjecaja ovih ahrimanskih bića pomoći će samo svijest – to sam više puta naznačio u Misterijskim dramama, samo se sjetite kraja posljednje – jedino što pomaže protiv nekih stvari koje Ahriman želi jest to da možete vidjeti kroz njega, da znate da je on tu. Peto post - atlantsko doba mora se razvijati na takav način da, u određenoj mjeri, mnogi ljudi dođu na ideju da razgovaraju s ahrimanskim moćima i bićima kao što Faust kaže: 'U tvom ništavilu nadam se da ću pronaći sve'. To mora postati način razmišljanja: pogledati tamo gdje materijalistički pogled vidi 'ništa', tamo pronaći duhovni svijet. Tako da je Ahriman-Mefisto prisiljen reći takvim ljudima kao što je govorio i Faustu kada ga je poslao Majkama: 'Hvalim te prije nego se rastaneš od mene, jer dobro vidim da poznaješ vraga'. Neki dan sam u Dornachu u šali rekao da Mefisto ne bi rekao tu primjedbu Woodrow Wilsonu! Rekao bi mu: 'Običan puk nikad ne vidi vraga, pa makar ga ovaj držao za ovratnik'. Stvarno je važno da ljudi nauče gledati u konkretne procese duhovnog svijeta.
A već je slučaj da kada je tako nešto s jedne strane posebno nužno, tada su suprotstavljene snage posebno jake, tako da se ljudi danas tome opiru.
Zamolio bih vas da obratite posebnu pozornost na ovo ovdje u Zürichu, u vašem naporu, koji je vrijedan hvale i koji treba radosno pozdraviti, i podržite ovu znanost duha u određenim krugovima, koji i danas imaju vrlo negativan stav prema znanosti duha: ne upuštati se u nikakve iluzije! Doživite mnoga razočaranja, a u početku i samo razočaranja, kada stvarno pokušate pokrenuti stvari koje se moraju dogoditi i stoga bi se trebale dogoditi na pravi način. To nas ne smije spriječiti da te stvari pokrenemo. Moramo tako biti prožeti impulsom, koji je nužni impuls sadašnjosti, da činimo ono što bi se trebalo napraviti bez obzira hoće li biti posljedica, i u ovom slučaju, na ovaj ili onaj način.
I samo kada ovako razmišljate možete nešto postići. I često se postigne putem koji nije bio za to namijenjen. Molim vas da to uzmete u obzir, potrebno je učiniti puno više, nego što sam uspjeh na to hrabri. Jer propaganda znanosti duha je druga stvar od one koja je inače prisutna u drugim područjima. U drugim domenama, uostalom, ljudi uglavnom pričaju o nečemu što znaju, kao što pobožne žene u crkvi znaju što župnik govori s propovjedaonice. Većina društva i liga za svoje programe imaju nešto što ljudi smatraju trivijalnim. Većinu vremena čovjek ostaje u polju apstrakcija. Ali ti lijepi programi nisu vezani za stvarnost, ne mogu u stvarnost. Ako netko želi njegovati težnje duhovnog života u petom post - atlantskom razdoblju, onda ih treba smatrati nečim živim. Ali pogledajte živo: duhovno ima svoju sliku u živome u prirodi. Pitam vas: zazire li riba u oceanu da položi toliko jaja koja propadaju? Upitajte se koliko jaja koja se polože stvarno postanu morske ribe? Koliko ih propada! Tako je u životu, tako je i u duhovnom životu. Dugi niz godina možete uvijek iznova govoriti velikom mnoštvu – morate biti zadovoljni ako u tom velikom mnoštvu uvijek ima nekoliko onih koji su barem stimulirani: jer to leži u karakteru živog. Ali doista postižeš nešto samo ako to činiš kao priroda, koja je slika duha. Što bi bilo kada bi priroda oklijevala da omogući živim bićima da legu jaja koja propadnu jer se primjećuje da u jednoj godini propadne toliko i toliko jaja? Prirodni proces se nastavlja, a također doseže i evoluciju. Ne ovisi o našim razmatranjima, može li se postići ovo ili ono, da li ovo odgovara ovome ili onome, ali je bitno da u samoj stvari vidimo impuls i da ne možemo ne nositi taj impuls u svijet.
A ako pogledate razloge, neke od njih smo i danas unijeli u duše, zbog kojih treba prenijeti ovaj impuls u svijet petog post - atlantskog razdoblja: oni su zaista dovoljno ozbiljni. A otpor postaje najveći kada je i potreba najveća. Ljudi će morati naučiti gledati ove stvari koje se događaju, koje u naše vrijeme imaju zaista okrutan karakter, one stvari koje se događaju na fizičkom planu, a sve to treba promatrati u svijetlu događaja koji se događaju iza kulisa. Tek tada se stvari mogu razumjeti. Ali ljudi koji danas kao povjesničari, kao sociolozi, kao ekonomisti, svoja pravila i zakone izvode samo iz fizičkog plana – što se tiče stvarnih potreba, rade kao osoba koja počinje neki važan zadatak rastežući se na ležaljci i zaspavši, jer misli da će to učiniti u snu. Doista, tako rade oni koji pripadaju životu obrazovanja, životu pojedinih znanosti. Oni su ljudi koji sanjaju stvarnost. Jer kako ljudi pišu povijest, kako pišu sociologiju? Kao netko tko nema pojma o stvarnim snagama koje su iza onoga o čemu ljudi sanjaju. To je ono što dovodi do tako dubokih, tako odlučujućih događaja kao što su oni našeg vremena, ljudi koji se danas brinu o znanosti to je, kao osoba koja nije nikad vidjela ovu sobu, koju ste unijeli uspavanu i koja unutra nastavlja spavati i sobu upoznaje samo dok spava. Tako čisto materijalistička znanost upoznaje svijet.
Ono što se u mojoj knjizi, Vom Menschenrätsel, naziva viđenjem svijesti, mora se, u određenoj mjeri, predati čovječanstvu u petom post - atlantskom dobu; jer određene tajne moraju izaći na vidjelo, jer bi se inače nezakonito širile među ljudima, načinima poput ovih o kojima sam danas govorio. Kao što sam rekao, nije lako nagovještavati te stvari u naše vrijeme: ali postoji imperativ govoriti o tim stvarima. Za mnoge stvari treba steći, mogu reći, određenu moć zapažanja koja se razlikuje od grubog promatranja današnjih ljudi.
Skrenuo bih vam pozornost na dvije stvari u vezi s izrečenim. Prvo ljudi već danas mogu nešto steći ako stvari na koje se inače gleda kao na slučajnosti pokušaju shvatiti toliko ozbiljno da u njima vide nešto poput tragova za produbljenje duše. Pretpostavimo da čitate da je tu ili tamo ta osoba umrla u ovom ili onom trenutku. Neke stvari iskrsnu kada si postavite pitanje: kako bi bilo da je ista osoba umrla tri mjeseca ranije ili tri mjeseca kasnije? – računajući samo na mogućnosti. Ali možete biti sigurni da kada postavite takvo pitanje, ono u vama može pokrenuti sile kroz koje možete vidjeti drugačije. - Ili putujete željeznicom i možda imate važan razgovor s nekim vama jako važnim i slično. Naravno, materijalist takve stvari shvaća kao slučajnost. Ali onaj tko se postupno prodrijeti u egzistenciju iza kulisa usmjerava pogled na tako nešto; on se zaokuplja – ne previše u vezi ideja već s osjećajem o takvim stvarima – on se bavi takvim stvarima jer mu se, takoreći, ukazuje da između stvari koje se zbivaju postoje sile čiji izvor se ne može izvesti ni iz mehanike ni matematike. To je jedna stvar.
Druga stvar koju želim uvijek iznova ponavljati je da se unatoč materijalizmu našeg vremena puno toga duhovno otkriva ljudima. Samo ljudima je danas neugodno kada imaju duhovna iskustva, puno pričati o tome. Danas možete čuti kada netko postane komunikativan jer vam vjeruje: on je učinio ovo, drugi je učinio ono. Ako vam pošteno i iskreno kaže zašto je osnovao novine, učinio ovo ili ono, kada vam kaže san, ili što izgleda kao san; govori vam o impulsu iz duhovnog svijeta. To se danas događa na svakom koraku; toga ima puno više nego što mislite. Mnogo se toga danas provodi u praksu s duhovnim porivima, s duhovnim impulsima, mnogo više nego što se misli. Ljudima je jednostavno neugodno priznati te stvari jer se u pravilu ne uzimaju ozbiljno.
S ove dvije strane dobro je produbiti svoju dušu: pogotovo u naše vrijeme da se stvarno obrati pažnja na činjenicu da bi neki nagovještaj mogao doći kada netko doživi ovo ili ono što nas tjera na pozornost; i zatim pogledati – jer se tu i tamo nešto ima prilike čuti – kako se ljudima otkrivaju stvari iz duhovnog svijeta, u dobrom i lošem smislu, pod čijim porivima djeluju. Danas ima toga više nego što mislite.
Ovo su stvari na koje sam vam danas želio skrenuti pozornost. O tome ćemo nastaviti razgovarati sljedeći utorak.