.Sjetiti ćete se naših razmatranja koja smo pokušali povezati s raznim tvrdnjama i izjavama suvremenih psihoanalitičara. U mojim je razmatranjima bilo važno potaknuti jasnoću oko činjenice da je koncept nesvjesnog, kakav prevladava u psihoanalizi, neutemeljen. I sve dok se ne ide dalje od ovog koncepta nesvjesnog – čisto negativnog koncepta – ne može se reći drugačije nego da psihoanaliza radi s neadekvatnim sredstvima znanja na pojavama koje su u sadašnjem vremenu posebno zahtjevne. A budući da psihoanalitičari, s jedne strane, nastoje istražiti duhovno- duševno u društvenom životu, mora se reći da je ovdje riječ o pristupu koji je ipak značajniji od onoga što službena sveučilišna znanost može donijeti na ovom području. No, s druge strane, budući da analitička psihologija pokušava intervenirati u život kroz pedagoški, terapijski, a vjerojatno uskoro i kroz društveno- politički utjecaj, opasnosti povezane s takvim stvarima treba smatrati vrlo ozbiljnima.
Sada se postavlja pitanje: što je to što suvremeni istraživači ne mogu i ne žele dosegnuti? Oni priznaju da duša postoji izvan svijesti; oni traže dušu izvan svijesti; ali ne mogu se vinuti do spoznaje samog duha. Duh se nikada ne može shvatiti ni na koji način konceptom nesvjesnog; jer nesvjesni duh je kao čovjek bez glave. Pa, skrenuo sam vam pažnju da kod nekih histeričnih stanja ima čak i ljudi koji hodaju ulicom i vide samo tijela drugih ljudi, a ne glave. To kada ne vidite ničiju glavu određeni je oblik bolesti. Tako među sadašnjim istraživačima ima i ljudi koji vjeruju da vide cijeli duh; ali prikazujući ga kao nesvjesnog, oni istovremeno pokazuju da su i sami u zabludi, kao da postoji nesvjesni duh, da bi sam duh bio nesvjestan, kojeg nađe svatko kada prijeđe prag svijesti – bilo u pravom smislu, kako to imamo opisano na temelju istraživanja znanosti duha, bilo na patološki abnormalan način, kao što se to uvijek čini u slučajevima koji su pred psihoanalitičarima.
Kad netko prijeđe prag svijesti, uvijek ulazi u duhovno područje; bez obzira ulazite li u podsvijest ili nadsvijest, uvijek ulazite u duhovno područje, ali u područje u kojem je duh na neki način svjestan, razvija neki oblik svijesti. Gdje je duh, tu je i svijest. Treba samo tražiti uvjete u kojima se nalazi dotična svijest; upravo se kroz znanost duha mora moći prepoznati kakvu svijest ima određena duhovnost. Dakle, ako smo ovdje prije osam dana spomenuli slučaj one gospođe koja napusti zabavu, pa trči ispred konja, spriječena je da skoči u rijeku, pa je odnesu natrag u kuću iz koje je izašla, pa je zajedno s gospodarom kuće kojeg voli na neki nejasan, podsvjestan način, onda se ne smije reći da je duh koji ne pripada svijesti ove gospođe, koji je potiče i vodi, nesvjesni duh, ili da je to nesvjesna duša: to je nešto vrlo svjesno. Svijest tog demonskog duha koju ovu damu vodi natrag njenoj nezakonitoj ljubavi, taj je demon u svojoj svijesti čak mnogo pametniji od dame u njenoj gornjoj oblasti – htio sam reći, svijesti. I ti duhovi, kada osoba na bilo koji način prijeđe prag svoje svijesti, ti duhovi koji postaju aktivni i djelatni, oni nisu nesvjesni duhovi već su vrlo svjesno aktivni i djelatni. Riječ 'nesvjesni duh', kako je koriste psihoanalitičari, uopće nema značenje; jer kad bih govorio samo o sebi, mogao bi za cijeli ovaj skup ljudi koji sjede ovdje reći da je to moje nesvjesno, ako ne znam ništa o njima. Jednako tako malo bi se i duhovna bića koja su oko nas i koja u takvom slučaju zahvaćaju osobnost, kao u slučaju koji sam vam rekao prije osam dana, trebala nazivati nesvjesnim duhovima. Oni su podsvjesni; ne zahvaća ih svijest koja trenutno živi u nama; ali sami po sebi su potpuno svjesni.
To je – posebno u naše vrijeme za zadaću znanosti duha – izuzetno važno znati, iz razloga što spoznaja duhovnog područja izvan praga, spoznaja stvarnih, samosvjesnih individualnosti, nije tek dostignuće, recimo, suvremene znanosti duha, nego zapravo zato jer je to drevno znanje. Nekada se to znalo u smislu stare atavističke vidovitosti. Danas to znamo na druge načine, postupno učimo. Ali znanje o stvarnim duhovima izvan ljudske svijesti, koji žive u drugačijim uvjetima od ljudi, ali koji su u stalnom odnosu s ljudima, koji ljude mogu zahvatiti u njihovom mišljenju, osjećanju i volji, to je znanje uvijek bilo tu. A to se znanje oduvijek smatralo tajnim vlasništvom određenih bratstava, koja su to znanje u svom krugu tretirala kao strogo ezoterijsko. Zašto su to tretirali kao strogo ezoterijsko? Raspravljati o ovom pitanju odvelo bi nas u ovom trenutku malo predaleko; ali treba reći da su pojedina bratstva uvijek bila prožeta poštenim uvjerenjem da većina ljudi nije zrela za to znanje. Pa, to je i bio slučaj u velikoj mjeri. Ali mnoga druga bratstva, nazvana bratstvima ljevice, nastojala su zadržati ovo znanje za sebe također iz razloga što takvo znanje, koje posjeduje mala skupina, daje moć nad drugima koji to znanje nemaju. I uvijek je bilo nastojanja da se određenim skupinama osigura vlast nad drugima. Tako je moglo doći do toga da se određeno znanje smatra ezoterijskim dobrom, ali se njime koristi za proširenje moći na nešto drugo.
U današnje vrijeme posebno je potrebno stvarno se educirati o takvim stvarima. Jer znate da od 1879. godine – kao što sam spomenuo na nekoliko zadnjih predavanja – čovječanstvo živi u vrlo posebnoj duhovnoj situaciji. Posebno djelotvorni duhovi tame zbačeni su iz duhovnog svijeta u područje ljudi 1879. godine, a oni koji u malim grupama na neopravdan način čuvaju tajne povezane s tom činjenicom, mogu s tim stvarima učiniti svašta. Danas ću prije svega pokazati kako se određene tajne koje se tiču sadašnjeg razvoja mogu zlouporabiti. Samo morate povezati ono što ću reći danas, što će biti više povijesno, s onim što ću dodati sutra.
Kao što svi znate, dugo vremena naš pokret antropozofske znanosti duha skreće pozornost na to kako je ovo 20. stoljeće ono što bi trebalo donijeti poseban odnos između evolucije ljudi i Krista, u smislu da bi se tijekom ovog stoljeća – već u prvoj polovici, kao što znate – trebao dogoditi događaj, koji je također naznačen u prvoj od mojih misterijskih drama, da bi za dovoljno velik broj ljudi Krist kao Biće trebao biti prisutan u eterskoj oblasti.
Znamo da sada zapravo živimo u dobu materijalizma. Znamo da je taj materijalizam dosegnuo vrhunac sredinom 19. stoljeća. Ali u stvarnosti, suprotnosti se moraju uvijek javiti zajedno. Vrhunac materijalizma u evoluciji mora se, s druge strane, podudarati s internacionalizacijom evolucije koja dovodi do toga da se Krist doista vidi u eterskoj oblasti. Može se razumjeti da je upravo najava tog misterija vizije Krista, ovog novog odnosa u koji Krist treba ući s čovječanstvom, izazivajući ogorčenost i odbojnost kod onih ljudi koji su, kao članovi određenih bratstava, svjedočili ovom događaju 20. stoljeća, želeći na svoj način iskoristiti ovaj događaj pojave eterskog Krista i ne želeći ga napraviti zajedničkim dobrom općeljudske spoznaje. Postoje bratstva – a bratstva uvijek utječu na javno mnijenje dopuštajući da se ovo ili ono, naprimjer, širi upravo na način da je to ljudima najmanje uočljivo – postoje određena okultna bratstva koja daju do znanja da će vrijeme materijalizma uskoro isteći, da, da je na određeni način već isteklo. Jadni, bijedni 'pametni ljudi' – pametni ljudi su sada naravno pod navodnicima – koji danas na tolikim skupovima, u knjigama i u udrugama šire doktrinu da je materijalizam propao, da se opet može shvatiti nešto od duha, ali oni ne mogu ljudima dati više od riječi 'duh' i pojedinih fraza, ti ljudi su više-manje u službi onih koji imaju interes da kažu ono što nije istina, da kažu da je materijalizam propao; jer to nije istina, naprotiv, materijalistička gledanja rastu i najviše će procvjetati kada ljudi budu mislili da više nisu materijalisti. Materijalistički stavovi su u porastu i nastavi će rasti otprilike četiri do pet stoljeća.
Ono što je potrebno je ono što se ovdje često naglašava: jasno shvatiti ovu činjenicu, znati da je tako. Tada će čovječanstvo biti izliječeno ako se to ispravno zna, ako se radi u duhovnom životu da se zna: peta post - atlantska epoha je tu da oblikuje materijalizam iz općeg razvoja čovječanstva. Ali tim više se duhovni život mora suprotstaviti tome. U prethodnim predavanjima sam rekao ono što ljudi petog post- atlantskog razdoblja moraju upoznati, odnosno: potpuno svjesna borba protiv zla koje se pojavljuje u evoluciji. Kao što se u četvrtom post- atlantskom razdoblju vodila borba oko sukoba s rođenjem i smrću, tako se sada događa sukob sa zlom. Dakle, sada se radi o potpuno svjesnom shvaćanju duhovnog učenja, a ne o bacanju pijeska u oči suvremenicima, kao da vrag materijalizma nije tu. I dalje će se sve više povećavati. Oni koji se prema tim stvarima ponašaju na neprikladan način, znaju za događaj Kristovog ukazanja jednako dobro kao i ja; ali na drugačiji način tretiraju ovaj događaj Kristova pojavljivanja. A da bismo to razumjeli, treba uzeti u obzir sljedeće.
Sada kada živimo u ovom petom post- atlantskom dobu, rečenica koju mnogi opušteno govore potpuno je neopravdana: pa, dok ovdje živimo između rođenja i smrti, važno je predati se životu; hoćemo li tada ući u duhovni svijet nakon što prođemo kroz smrt, to će uskoro postati očito, možemo pričekati i vidjeti. Ovdje uživamo u svom životu kao da postoji samo jedan materijalni svijet; ako se kroz smrt uđe u duhovni svijet, onda će se pokazati da je tu duhovni svijet! - To je pametno otprilike kao zakletva koju netko polaže kad kaže: koliko god da je Bog na nebu istinit, ja sam ateist! - To je otprilike toliko pametno; ali to je stav mnogih koji kažu: nakon smrti vidjet će se kako je tamo, do tada se uopće ne treba baviti nikakvom duhovnom znanošću.
Takav je stav bio sporan u svim vremenima, ali u ovom petom post- atlantskom dobu u kojem živimo postaje fatalan, jer se to čovjeku posebno sugerira kroz vladavinu zla. Prolazeći kroz vrata smrti u sadašnjim uvjetima razvoja, čovjek sa sobom nosi uvjete svijesti koje je za sebe uspostavio između rođenja i smrti. Osoba koja se u sadašnjim uvjetima u potpunosti bavila samo s idejama i pojmovima i osjećajima materijalnog svijeta, osjetilnog svijeta, u sadašnjim uvjetima osuđuje sebe na život u samo jednom okruženju nakon smrti koje je povezano s pojmovima razvijenim tijekom tjelesnog života. Dok se onaj koji prihvati duhovne ideje legitimno kreće u duhovnom svijetu, onaj koji odbija prihvatiti duhovne ideje mora u određenom smislu ostati u zemaljskim uvjetima sve dok ne nauči – a za to je potrebno dugo vremena – tamo toliko toga da preuzme duhovne koncepte koje može prenijeti u duhovni svijet. Dakle, usvajamo li ovdje duhovne koncepte ili ne, to će odrediti naše okruženje tamo. Mnogi od onih koji su se – može se to samo sa sažaljenjem reći – odupirali ili su bili spriječeni da usvoje duhovne koncepte ovdje u životu, koji također po Zemlji hodaju kao mrtvi, ostaju u kontaktu sa zemaljskom sferom. I tada ljudska duša, kada više nije tijelom odvojena od okoline, koje je sada više ne sprječava da djeluje destruktivno, takva duša ako nastavi živjeti u zemaljskoj sferi, postaje destruktivno središte.
Dakle, razmotrimo ovaj, želim reći, normalniji slučaj da u sadašnjim okolnostima, duše nakon smrti dolaze u duhovni svijet, koje nisu željele znati apsolutno ništa o duhovnim konceptima i osjećajima: one postaju destruktivno središte jer se drže u zemljinoj sferi. Samo duše, koje su prožete određenom vezom s duhovnim svijetom, prolaze kroz vrata smrti na način da u duhovni svijet budu primljene na pravi način, uklonjene iz zemaljske sfere i mogu tkati niti prema onima koji ostaju ovdje, i te se niti neprestano predu. Jer ovo nam mora biti jasno: duhovne niti između umrlih duša i nas samih, koji smo bili s njima povezani, smrt ne kida, one ostaju, još su intimnije nakon smrti nego što su bile ovdje. Ali ovo što sam rekao mora se shvatiti kao ozbiljna, smislena istina.
Opet, to je nešto što ne znam samo ja, znaju i drugi da je tako u sadašnjosti. No, mnogo je onih koji ovu istinu iskorištavaju u vrlo lošem smislu. Jer dok postoje prevareni materijalisti koji vjeruju da je materijalni život jedina stvar; ali postoje i inicirani koji su materijalisti i koji dopuštaju širenje materijalističkih učenja kroz bratstva. Ne smijete vjerovati da ovi inicirani zauzimaju glupo stajalište da nema duha, ili da osoba nema dušu koja može biti neovisna o tijelu i može živjeti bez njega. Možete sa sigurnošću pretpostaviti da se netko tko je stvarno iniciran u duhovni svijet nikada neće upustiti u ludost vjerovanja u puku materiju. No, mnogo je onih koji na određeni način imaju interes za širenje materijalizma i koji organiziraju svakakve događaje tako da veliki dio ljudi vjeruje samo u materijalizam i bude potpuno pod utjecajem materijalizma. Sada, postoje bratstva koja na čelu imaju inicijate koji imaju upravo takav interes za njegovanje materijalizma, za njegovo širenje. Ovim materijalistima jako dobro ide kada stalno govore o činjenici da je materijalizam zapravo već prevladan. Jer može se težiti bilo čemu govoreći suprotno; postupci su često prilično komplicirani.
Što žele oni inicirani koji zapravo jako dobro znaju da je ljudska duša čisto duhovno biće, duhovno biće koje je potpuno neovisno u odnosu na tjelesno, a koji ipak njeguju materijalistički stav kod ljudi? Ovi inicirani žele da postoji što više duša koje preuzimaju samo materijalističke koncepte između rođenja i smrti. Na taj su način ove duše pripremljene da ostanu u zemaljskoj sferi. U određenom smislu, oni se drže u sferi Zemlje. A sada zamislite da su osnovana bratstva koja to jako dobro znaju, koja dobro poznaju prilike. Ova bratstva time pripremaju određene ljudske duše na takav način da te ljudske duše ostanu u materijalnom području nakon smrti. Zatim urede stvari – i sasvim je moguće da je to unutar njihovih opakih moći – tako da te duše dođu pod okrilje njihovog bratstva, i iz toga će ovo bratstvo dobiti ogromnu moć. Dakle, ovi materijalisti nisu materijalisti jer ne vjeruju u duh; ti inicirani materijalisti nisu toliko glupi, oni vrlo dobro znaju što se događa s duhom; ali uzrokuju da duše ostanu s materijom čak i nakon smrti, kako bi takve duše mogli koristiti za svoje svrhe. Dakle, takva bratstva stvaraju klijentelu umrlih duša, koja ostaje u oblasti Zemlje. Ove umrle duše u sebi imaju moći koje se mogu usmjeravati na najrazličitije načine, s kojima se može utjecati na razne stvari, pri čemu se može doći do posebnih prilika provođenja moći nad onima koji nisu inicirani u te stvari.
Ništa manje od toga, vidite, nije plan određenih bratstava. A ovo jasno vidi onaj koji se ne da zavarati tamom ili bilo čime maglovitim; koji se ne može prevariti da takva bratstva ne postoje ili da su njihove aktivnosti bezopasne. Ona nikako nisu bezopasna, ekstremno su opasna; ljudi bi i dalje trebali nastaviti s materijalizmom. Prema planu takvih inicijata, ljudi bi trebali vjerovati da doista postoje duhovne sile, ali da te duhovne sile nisu ništa drugo nego određene prirodne sile.
Sada bih vam želio okarakterizirati ideal koji takva bratstva imaju. Potrebno je malo truda da se stvar razumije. Zamislite bezopasni svijet ljudi koji je pomalo zbunjen materijalističkim konceptima koji danas prevladavaju i koji se malo udaljio od starih, provjerenih ideja religije. Zamislite tako bezopasnu ljudsku rasu. Možda to možemo vizualizirati grafički [crtanje na ploči]: zamišljamo područje takvog bezopasnog čovječanstva [veći krug, svijetlo]. Kao što sam rekao, ova ljudska rasa je jednostavno zbunjena u vezi s duhovnim svijetom; zbunjena materijalizmom, ona zapravo ne zna kako se ponašati u odnosu na duhovni svijet. Konkretno, ona zapravo ne zna kako se ponašati prema onima koji su prošli kroz vrata smrti.
Pretpostavimo sada da je ovo područje takvog bratstva [mali krug, zeleno]: ovo bratstvo širi učenje materijalizma, osigurava da ljudi razmišljaju na čisto materijalistički način. To dovodi ovo bratstvo do točke stvaranja duša za sebe koje nakon smrti ostaju u zemaljskoj sferi. Oni postaju duhovna klijentela za ovu ložu [narančasto]; to jest, netko je time stvorio umrle koji ne izlaze iz zemaljske sfere, već ostaju sa Zemljom. Ako sada uredite stvari, držite ih unutra u loži. Tako su na taj način stvorene lože koje sadrže žive i također i umrle, ali umrle, koji su povezani sa zemaljskim silama.
Stvar se sada vodi na način da ti ljudi ovdje održavaju seanse, ili kao što je to bilo u drugoj polovini 19. stoljeća, o čemu sam često govorio. Tada se može dogoditi – molim vas da to imate na umu – da se ono što se događa ovdje na ovim seansama usmjerava iz lože uz pomoć umrlih. No prema stvarnim namjerama majstora koji se nalaze u ložama, ljudi ne bi trebali znati da imaju posla s umrlima, već jednostavno vjerovati da imaju posla s višim prirodnim silama. Želite naučiti ljude da su to više prirodne sile: psihičke i slično, da su samo više prirodne sile. Želi se ljude lišiti stvarnog koncepta duše i reći: kako postoji elektricitet, kao što postoji magnetizam, postoje i takve više sile. Da to dolazi od duša, prikrivaju upravo oni koji vode ložu. Kao rezultat, međutim, druge, bezopasne duše, postupno postaju potpuno ovisne, duševno ovisne o loži, a da ne znaju o čemu su ovisne, odakle su zapravo usmjerene.
Za te stvari nema lijeka osim poznavanja. Ako znate za to, već ste zaštićeni. Ako netko to zna na način da je to znanje ispravno uvjerenje, pravo uvjerenje, onda je već zaštićen. Ali ne smijemo previše olako shvatiti zadatak da steknemo znanje o tim stvarima. Pa, prije svega treba reći da po ovim pitanjima još uvijek nije prekasno. Budući da sam vam često skretao pozornost na ovo – te stvari mogu tek postupno postati jasne, i mogu samo postupno spojiti elemente da vam dam potpunu jasnoću – često sam vam skretao pažnju na činjenicu da su tijekom druge polovice 19. stoljeća mnoga bratstva na Zapadu uvela spiritizam na probnoj osnovi kako bi se kroz to prosudilo je li čovječanstvo sada onoliko daleko otišlo koliko su željeli. Bila je to proba, koliko su daleko otišli s čovječanstvom. Na spiritualističkim seansama – to su očekivali – ljudi bi zapravo trebali reći: postoje više sile prirode. - I tada su bili razočarani, braća s lijeve strane, što većina ljudi nije rekla: postoje više sile prirode, nego je rekla: na seansama se pojavljuju duhovi umrlih. - To je bilo gorko razočarenja za inicirane, upravo to nisu htjeli; jer je vjera u umrle ono što su htjeli oduzeti ljudima. Ne djelotvornost umrlih, ne djelotvornost sila umrlih, nego ovu misao da ovo dolazi od umrlih, ovu ispravnu, ovu značajnu misao, treba uzeti od ljudi. Vidite, to je viši materijalizam; to je materijalizam koji ne samo da nije duh, nego se želi duh natjerati u materiju. Vidite, materijalizam još uvijek ima oblik pod kojim sebe može poreći. Može se reći da je materijalizam nestao, već govorimo o duhu. Ali svi oni govore o duhu na neodređen način. Može se vrlo dobro biti materijalist ako se cijelu prirodu pretvori u duh na takav način da se pojavi psihizam [učenje po kojem je duša nešto materijalno, nap.pr.]. Važno je da se može pogledati u konkretan duhovni svijet, u konkretnu duhovnost.
Ovdje imamo početak trenda koji će postati sve intenzivniji i intenzivniji tijekom sljedećih pet stoljeća. Sada su se zla bratstva ograničila na ovo; ali ona će nastaviti ukoliko ih se ne zaustavi odnosno ne prevlada udobnost u pogledu svjetonazora znanosti duha.
Dakle, na neki način su se izdali na spiritualističkim seansama. Umjesto da se prikriju, pokazali su se. Dakle, to je više bilo nešto što je pokazalo da ne rade baš dobro u svom poduhvatu. Zato su upravo ta bratstva počela devedesetih godina nastojati diskreditirati spiritizam kao takav na neko vrijeme. Ukratko, vidite da se vrlo, vrlo radikalne stvari rade na ovaj način sredstvima duhovnog svijeta. O čemu se tu radi, odnosno: povećanje moći, korištenje određenih uvjeta koji se moraju pojaviti tijekom razvoja čovječanstva.
Ima nečeg što radi protiv materijalizacije ljudskih duša, protiv ovog protjerivanja ljudskih duša u sferu zemaljskog – a lože su također u zemaljskom životu – nešto se tome suprotstavlja. Dakle, ako se duše žele manifestirati i koristiti ih se u ložama, moraju biti protjerane u zemaljsko. Ovom nastojanju, tom porivu za djelovanje u zemaljskom kroz duše, suprotstavljen je značajan impuls otajstva Golgote. I ovaj impuls otajstva Golgote također je iscjeliteljski impuls protiv materijalizacije duše. Potpuno je izvan volje i namjera samih ljudi, put samog Krista. Dakle, nitko od bilo kakvog znanja, čak ni inicirani, nema utjecaja na to da Krist čini ono što je tijekom 20. stoljeća dovelo do pojave o kojoj sam vam često govorio, a koju ćete naći nagoviještenu u Misterijskim dramama. Sve to ovisi samo o samom Kristu. Krist će biti prisutan kao etersko biće u zemaljskoj sferi. Za ljude se tu radi o tome kakav odnos imaju prema Njemu. Dakle, nitko, ma koliko bio moćan inicijat, nema utjecaja na pojavu samog Krista. To dolazi. Molim vas da se toga držite. Ali netko može organizirati stvari tako da se ovaj događaj Krista primi na ovaj ili onaj način, da ovaj događaj Krista djeluje na ovaj ili onaj način.
Da, ta bratstva o kojima sam upravo govorio, koja žele protjerati dušu u materijalističku sferu, ta bratstva nastoje pustiti Krista da prođe nezapaženo u 20. stoljeću, da njegov dolazak kao eterske individualnosti ne bude vidljiv za ljude. I to nastojanje razvija se pod utjecajem vrlo specifične ideje, zapravo vrlo specifičnog impulsa volje; jer oni nastoje dobiti sferu utjecaja kroz koju Krist treba proći u 20. stoljeću i dalje, za jedno drugo biće – o tome ćemo detaljnije – za drugo biće. Postoje zapadna bratstva koja nastoje osporiti Kristov impuls i zamijeniti Ga za drugu individualnost, koja se u nekom trenutku nije ni pojavila u tijelu, već je samo eterska individualnost, ali je striktno ahrimanske prirode.
Sve te mjere o kojima sam upravo govorio, s umrlima i tako dalje, u konačnici služe svrsi da odvrate ljude od Krista, koji je prošao kroz otajstvo Golgote, i da daju vlast nad Zemljom drugoj individualnosti. Ovo je vrlo stvarna borba, a ne nešto što bi trebao biti apstraktnu koncept, ali to je vrlo stvarna borba; borba koja se zapravo odnosi na postavljanje drugog bića na mjesto Krista u tijeku evolucije za ostatak petog post- atlantskog razdoblja, za šesto i za sedmo. Jedna od zadaća zdravog poštenog duhovnog razvoja biti će osloboditi se onih stremljenja koja su izrazito antikršćanska u najeminentnijem smislu, uništiti takve težnje. Ali samo jasan uvid može postići bilo što. Jer ono drugo biće koje ta bratstva žele učiniti vladarom, ovo drugo biće, koje će nazivati 'Kristom', zaista će ga zvati 'Kristom'! A bitno je da se doista nauči razlikovati između pravog Krista, koji ni sada, kada će se pojaviti, nije individualnost utjelovljena u tijelu, i između ovog bića, koje se od pravog Krista razlikuje po tome što se nikada nije utjelovilo tijekom zemaljske evolucije, koje je biće koje ide samo do eterskog utjelovljenja, i kojeg ta bratstva žele postaviti na mjesto Krista, koji će proći nezapaženo.
Dakle, s jedne strane imamo onaj dio borbe koji se odnosi na lažiranje Kristovog ukazanja 20. stoljeća, da tako kažem. Da, tko samo promatra život na površini, posebno vanjske rasprave o Kristu i pitanju Isusa i tako dalje, ne gleda u dubinu. To je magla, to je izmaglica, kojom se ljudi zavaravaju da bi ih odvratili od dubljih stvari, od onoga o čemu se zapravo radi. Kada teolozi raspravljaju o Kristu, uvijek odnekud postoji duhovni utjecaj, a ti ljudi promiču ciljeve i svrhe sasvim druge od onih u što sami svjesno vjeruju.
Opasnost koncepta nesvjesnog je u tome što se čak i o ovakvim odnosima ljudi danas ulaze u nejasnoće. Dok takva zla bratstva vrlo svjesno slijede svoje ciljeve, ono čemu ta bratstva svjesno teže prirodno postaje nesvjesno za one koji su uključeni u sve vrste rasprava i slično na površini. Ali kada se govori o nesvjesnom, ne dolazi se do suštine stvari; jer je to takozvano nesvjesno jednostavno izvan praga obične svijesti, i to je sfera u kojoj znalac može manipulirati stvarima. Vidite, to je zapravo jedna strana stvari, da je stvarno slučaj da se suprotstavljaju brojna bratstva, koja žele zamijeniti Kristovu djelotvornost djelotvornošću druge individualnosti, i sve stvari uređuju na taj način da to postignu.
S druge strane, tu su istočnjačka bratstva, posebno indijska, koja ne žele ništa manje smisleno intervenirati u razvoj čovječanstva. Ova indijska bratstva, s druge strane, slijede drugačiji cilj; ta indijska bratstva, nikada nisu razvili ezoteriju, preko koje bi možda umrle dovodili u svoje područje, u područje svojih loža; to je daleko od njih, ne žele takve stvari. S druge strane, međutim, oni također ne žele da otajstvo Golgote svojim impulsom zahvati razvoj čovječanstva. Ni oni to ne žele. Ali oni ne žele, budući da im umrli nisu dostupni na način kako sam naznačio kod zapadnih bratstava, oni se ne žele boriti protiv Krista – koji će ući u evoluciju kao eterska individualnost tijekom 20. stoljeća – postavljanjem druge individualnosti; za to bi trebali umrle, a nemaju ih, odvratiti pažnju od Krista žele s druge strane; ne žele dopustiti da se pojavi kršćanstvo, ta istočnjačka bratstva, posebno indijska. Ne žele dopustiti da se pojavi interes za stvarnog Krista koji je prošao otajstvo Golgote, koji je bio ovdje na Zemlji u jednoj inkarnaciji tri godine i koji više ne može doći na Zemlju u inkarnaciju. U svojim ložama ne žele koristiti umrle, ali ni nešto drugo nego samo ono što oni sami jesu kao živi ljudi. U ovim indijskim, istočnim ložama, koristi se druga vrsta entiteta umjesto umrlih kao u zapadnim ložama.
Kad čovjek umre, on ostavlja za sobom svoje etersko tijelo; ono se odvaja vrlo brzo nakon smrti, kao što znate. Ovo etersko tijelo apsorbira se u kozmosu u normalnim uvjetima. Na razne načine sam vam pokazao da je taj proces nešto komplicirano. Ali prije otajstva Golgote, a također i nakon otajstva Golgote, osobito u istočnim krajevima, bilo je moguće nešto sasvim određeno. Kada čovjek nakon smrti odustane od takvog eterskog tijela, određena bića se mogu povezati s tim eterskim tijelom; ona tada postaju eterska bića s takvim eterskim tijelima koje ljudska bića odbacuju. Tako da se u istočnim krajevima događa da, sada ne umrli ljudi, već sve vrste demonskih duhova bivaju potaknuti da privlače odbačena eterska tijela ljudi. I ti demonski duhovi s eterskim tijelima ljudi primljeni su u istočne lože. Zapadne lože, dakle, imaju umrle protjerane u materiju; istočne lože, s lijeva, imaju demonske duhove; dakle duhove koji ne pripadaju zemaljskoj evoluciji, ali koji se uvlače u zemaljsku evoluciju provlačeći eterska tijela koja su ljudi odbacili.
Egzoterično, to čine na takav način da tu činjenicu pretvaraju u obožavanje. Oni znaju da je jedna od vještima određenih bratstava izazivanje iluzija, jer ako ljudi ne znaju koliko je duboko iluzija u stvarnosti, vrlo lako ih je zavarati umjetno izazvanim iluzijama. Dakle, radite ono što želite postići oblačeći to u oblik obožavanja. Pa, zamislite, imate pleme ljudi, kohezivno pleme; kažem mu – nakon što sam prethodno, kao 'zao' brat, donio mogućnost kod pretka da je etersko tijelo izvučeno iz demonskog bića – kažem mu da mora poštovati tog pretka. Predak je jednostavno onaj koji se odrekao svog eterskog tijela, koje je izvučeno iz demona kroz makinacije lože. Tako se uvodi štovanje predaka. Ali ovi preci koje se štuje jednostavno su neka demonska bića u eterskom tijelu dotičnog pretka.
Sada se svjetonazor istočnjaka može odvratiti od otajstva Golgote radeći na isti način kao u istočnjačkim ložama. Tada će se postići i za ljude s Istoka, za ljude općenito – to je ono što se želi postići – da Krist kao pojedinac, koji bi trebao hodati Zemljom, prođe nezapaženo. Dakle, oni ne žele zamijeniti Krista, oni samo žele da pojava Krista Isusa prođe nezapaženo.
Tako se u određenoj mjeri, s dvije strane vodi bitka protiv impulsa eterskog Krista koji se pojavio tijekom 20. stoljeća. To je situacija u koju smo danas postavljeni. A ono što se događa u detaljima, zapravo je samo posljedica onoga što radi kao veliki impulsi u ljudskom razvoju. Zato je toliko žalosno da se uvijek iznova čuje da se kaže da utjecaji nesvjesnog, takozvanog nesvjesnog, da su u stvari potisnuta spolnost ili slično, dok zapravo impuls vrlo svjesne duhovnosti prolazi kroz čovječanstvo sa svih strana, ali ostaje relativno nesvjestan ako mu se u svijesti ne pridaje pažnja.
Ovim stvarima možete dodati razne druge stvari. Ljudi s dobrim namjerama, uvijek su računali s takvim stvarima koje smo sada okarakterizirali i – nitko ne može niti bi trebao učiniti mnogo više – činili su pravu stvar sa svoje strane.
Dobar dom za duhovni život, izvanredno dobar dom, zaštićen od svih mogućih iluzija, bila je Irska, Irski otok, u prvim kršćanskim stoljećima. Bio je propisno zaštićen od svih mogućih iluzija, više nego bilo koje područje na Zemlji. To je također razlog zašto je toliko širitelja kršćanstva došlo iz Irske u prvim kršćanskim stoljećima. Ali svi ti širitelji kršćanstva morali su uzeti u obzir naivno čovječanstvo pod kojim su djelovali; jer europsko čovječanstvo pod kojim su oni radili bilo je naivno u to vrijeme, morali su tu naivnost uzeti u obzir; ali morali su sami spoznati i razumjeti velike impulse čovječanstva. U 5. i 6. stoljeću u Srednjoj Europi djelovali su irski posvećenici; tu su počeli i radili na pripremi onoga što će se dogoditi u budućnosti. Na određeni način bili su pod utjecajem tog inicijacijskog znanja da će u 15. stoljeću – znate, 1413. – doći peto post- atlantsko doba. Bili su pod tim utjecajem. Tako su znali da se moraju pripremiti za potpuno novo vrijeme, da se naivni ljudski rod mora čuvati za ovo novo vrijeme. Što je tada poduzeto da se ovo naivno čovječanstvo Europe zaštiti tako da je, da tako kažem, ograđeno i da u njega ne mogu ući određeni štetni utjecaji, što se činilo?
Sada, sa dobro obaviještene i u to vrijeme poštene strane, evolucija je bila usmjerena na takav način da je postupno potisnuta ona plovidba koja je u ranijim vremenima odlazila u Ameriku iz sjevernih zemalja. Dakle, dok su u ranijim vremenima brodovi iz Norveške prelazili u Ameriku u određene svrhe – o tim ću stvarima govoriti sutra – stvari su se postupno uređivale na način da je Amerika bila potpuno zaboravljena od europskog stanovništva, da je kontekst Amerike postupno izblijedio. A u 15. stoljeću europsko stanovništvo o Americi nije znalo ništa. Osobito iz Rima, razvoj je bio usmjeren tako da se iz određenih razloga veza s Amerikom postupno gubila, jer je europsko stanovništvo moralo biti zaštićeno od američkih utjecaja. U tome, da je europsko stanovništvo moralo biti zaštićeno od američkih utjecaja, značajno su sudjelovali i redovnici iz Irske, koji su kao inicijati sudjelovali u kristijanizaciji na europskom kontinentu.
U stara vremena postojali su određeni utjecaji doneseni iz Amerike; ali u dobu u kojem je počela peta post- atlantska epoha, stvar bi trebala biti takva da europsko stanovništvo nije pod utjecajem Amerike, nije znalo ništa o tome, živjelo je u uvjerenju da Amerike uopće nema. Tek kad je nastupila peta post - atlantska era, Amerika je ponovno otkrivena, kao što je poznato u povijesti. Jedna od istina koja vam je možda već poznata jest da je ono što se u školi uči kao povijest samo fable convenue. Također je fable convenue to da je Amerika prvi put otkrivena 1492. godine. Zapravo je ponovno otkrivena. Neko je vrijeme veza bila vješto skrivana, kao što je morala biti. Ali moramo znati kako je bilo i što je prava povijest. Tako da je neko vrijeme Europa bila ograđena i pomno čuvana od određenih utjecaja koji u Europu ne bi smjeli doći.
Ovakve stvari pokazuju koliko je smisleno shvatiti ono takozvano nesvjesno ne kao nesvjesno, već kao nešto što se događa vrlo svjesno izvan praga ljudske svijesti, kao što je svakodnevna svijest. Važno je da veći dio čovječanstva danas sazna određene tajne. Zato sam učinio onoliko koliko je sada uopće moguće učiniti javno, na predavanjima u Zürichu, gdje sam, kao što znate, čak otišao toliko daleko da sam ljudima objasnio u kojoj mjeri povijesni život nije poznat ljudima s običnom sviješću, nego se zapravo sanja; kako ljudi zapravo sanjaju sadržaj povijesti i da će tek kada ljudi postanu svjesni da se sadržaj povijesti sanja, ti koncepti postati zdravi.
To su stvari koje postupno bude svijest. Pojave, činjenice koje se događaju, već dokazuju da su te stvari istinite. Samo to ne smijete previdjeti. Ljudi su slijepi i spavaju kroz činjenice, također slijepo prolaze kroz tragične katastrofe kao što je ova sadašnja. To su stvari koje bih u prvom redu želio, više povijesno, staviti u vaša srca. Sutra ću više o ovim stvarima.
Samo želim dodati još jednu stvar. Prvo, iz mojih objašnjenja ste vidjeli kolika je razlika između Zapada i Istoka u odnosu na evoluciju. Drugo, zamolio bih vas da razmotrite sljedeće. Vidite, psihoanalitičar govori o podsvijesti, podsvjesnom životu duše, i tako dalje. Da, nije važno govoriti o stvarima s tako neodređenim konceptima, već prije shvatiti: što se zapravo nalazi izvan praga svijesti? Što je tamo? Tamo dolje ispod praga svijesti svakako postoji mnogo toga. Ali samo po sebi, vrlo je svjesno onoga što je dolje. Ali treba otkriti kakva svjesna duhovnost postoji izvan praga svijesti. Mora se govoriti o svjesnoj duhovnosti izvan praga svijesti, a ne o nesvjesnoj duhovnosti. Da, mora biti jasno da čovjek ima mnogo toga o čemu u običnoj svijesti ne zna ništa. Loše bi i za čovjeka bilo kad bi u običnoj svijesti morao znati sve što se u njemu događa. Zamislite kako bi se nosio s jelom i pićem kada bi morao točno upoznati procese, fiziološke i biološke, koji se odvijaju kada jede, i tako dalje! Sve se odvija u nesvjesnom; u isto vrijeme su duhovne sile aktivne posvuda, čak i u ovoj čisto fiziološkoj oblasti. Ali ljudi jedva čekaju da jedu i piju, zar ne, dok ne saznaju što se događa u njima. Toliko se toga događa u ljudima. Za ljude je veliki dio, zapravo velika većina njihovog bića, nesvjesna, ili bolje rečeno, podsvjesna.
Sada je neobična stvar da tu podsvijest, koju nosimo sa sobom, u svim okolnostima preuzima drugi entitet. Tako da mi nismo samo to sjedinjenje tijela, duše i duha, i nosimo svoju neovisnu dušu kroz svijet u svom tijelu, nego nedugo prije rođenja drugi entitet preuzima podsvjesne dijelove ljudskog bića. To je tu, ovaj podsvjesni entitet, koji hoda s ljudskim bićem sve od rođenja do smrti. Nešto prije rođenja, dolazi u ljude i onda odlazi. Također se može ovako okarakterizirati, ovo biće koje čovjeka ispuni u onim dijelovima koji ne dolaze u njegovu uobičajenu svijest: to je vrlo inteligentno biće koje je po svojoj prirodi slično silama prirode, dakle biće koje je vrlo inteligentno i obdareno voljom koja je vrlo povezana sa silama prirode, puno je s njima srodnija nego čovjek sa svojom voljom. Povezano je s prirodnim silama. Ali moram naglasiti osobitost tog bića, a to je da bi pretrpjelo izvanredno veliku opasnost ako bi u sadašnjim okolnostima išlo s ljudima zajedno u smrt. U sadašnjim uvjetima to ne može; on nestaje malo prije smrti, tada se uvijek mora spasavati, ali nastoji urediti ljudski život tako da i sam može pobijediti smrt. Ali to bi bilo nešto strašno za ljudski razvoj kada bi to biće, koje tako zaposjeda čovjeka, moglo za sebe dobiti i smrt, kad bi moglo umrijeti s čovjekom i na taj način s čovjekom ući u svjetove u koje čovjek ulazi nakon smrti. Uvijek se mora oprostiti od čovjeka, prije nego čovjek uđe u duhovni svijet nakon smrti. U nekim slučajevima to mu je prilično teško, a dolazi i do raznih komplikacija. Ali stvar je sljedeća: ovo biće, koje potpuno vlada u podsvijesti, veoma ovisi o Zemlji kao cjelovitom organizmu.
Zemlja nipošto nije takvo biće kakvom je čine geolozi, mineralozi ili paleontolozi; ova Zemlja je potpuno živo biće. Čovjek vidi samo njen kostur, jer geolog i mineralog i paleontolog predstavljaju samo mineralno, odnosno kostur. Ako samo to znate, znate otprilike kao da ste ušli ovamo i posebnim vidom vidjeli samo kosti ovog poštovanog društva, samo koštani sustav. Zamislite da ste ušli ovamo na vrata i da na tim stolicama sjede kosturi, ne da nemate ništa osim kostiju, ne očekujem to od vas, ali pretpostavimo da ljudi imaju sposobnost vidjeti samo kosti, da su izvježbani kao neka vrsta rendgenskog aparata. Geologija vidi samo to od Zemlje, vidi kostur. Ova Zemlja ne samo da ima kostur, već je i živi organizam, i Zemlja šalje posebne snage na površinu iz svog središta, u svakoj točci, na svaki teritorij. Sada zamislite površinu Zemlje ovako [vidi crtež ispod], ovdje istočno područje, ovdje zapadno područje – samo da vidite širu sliku. Sile koje se šalju sa Zemlje su nešto što pripada životnom organizmu Zemlje. I ovisno o tome živi li čovjek na ovom ili onom mjestu na Zemlji, te sile utječu na njega različito u skladu s time. Njegova duša nije izravno pod utjecajem ovih sila, jer ova besmrtna duša je uveliko nezavisna od zemaljskih uvjeta, i može se napraviti zavisnom samo na način kako sam to danas opisao. Ali zaobilaznim putem preko ovog drugog bića, koje čovjekom zavlada prije rođenja i mora ga ponovno napustiti prije smrti, kroz ovog drugog posebno snažno djeluju te različite sile koje u čovjeku djeluju kroz rasne i zemljopisne razlike. Dakle, to je taj dvojnik kojeg čovjek nosi u sebi, na kojeg posebno utječu zemljopisne i druge razlike.
To je iznimno važno. Jer sutra ćemo vidjeti kako se na ovog dvojnika utječe s raznih točaka na Zemlji i koje su posljedice. Upravo sam istaknuo da je ovo što govorim danas, potrebno izravno povezati, s onim sutrašnjim, jer se jedno bez drugog teško može razumjeti. Sada moramo pokušati usvojiti ideje koje su u ozbiljnom odnosu sa stvarnosti u kojoj živi ljudska duša, u skladu sa svojom prirodom. A ta stvarnost, ona se preobražava na različite načine; ali uveliko ovisi i o osobi kako se preobražava. A već je značajna preobrazba: kada čovjek postane svjestan kako se ljudske duše, ovismo o tome apsorbiraju li materijalističke ili duhovne koncepte između rođenja i smrti, je li u skladu s tim protjeruju sebe na Zemlju ili dolaze u prave sfere. Ovi pojmovi među nama moraju postajati sve jasniji. Tada ćemo također pronaći pravi odnos prema svijetu kao cjelini, kojeg moramo pronalaziti sve više i više. To nije u smislu apstraktnog duhovnog pokreta, već u smislu vrlo konkretnog pokreta, koji računa s duhovnim životom brojnih pojedinaca.
I sam smatram da je vrlo zadovoljavajuće da se takve rasprave, koje su posebno značajne za one od nas koji više ne pripadaju fizičkom planu, nego su prošli kroz vrata smrti, naši odani članovi, da se rasprave kao što je ova današnja njeguju kao stvarnost koja nas sve više zbližava s našim prijateljima koji su otišli. Danas iznosim ove napomene iz razloga što je na nama danas da se prisjetimo smrti gospođice Stinde, koja je tako usko povezana s građevinom, čiji su impulsi tako usko povezani s impulsima naše građevine, čija je godišnjica smrti bila jučer.