.Danas bih se želio povezati sa zapažanjima koja smo napravili tijekom vremena, sada radimo, kako bismo ih nadopunili. Ako pozorno pratite naše vrijeme, moći ćete s vremena na vrijeme primijetiti da se osjeća, da misli, senzacije i impulsi, s kojima ljudi već dugo vremena pronalaze ono što je vodilo do 'divnog napretka', više nisu sposobni pomoći nam da se nosimo s neposrednom budućnošću. Jučer mi je jedan od naših članova uručio broj 'Frankfurter Zeitung' od prošle srijede, 21. studenog 1917. godine. Govori vrlo učen gospodin – to mora biti vrlo učen gospodin, jer on ne samo da ispred svog imena ima doktorsku oznaku iz filozofije, nego i doktorat iz teologije, a uz to je i profesor: dakle on je profesor, doktor teologije i doktor filozofije, dakle vrlo pametan čovjek, naravno. Napisao je esej koji se bavi svim vrstama duhovnih potreba današnjice. U njemu se nalazi odlomak koji izražava sljedeće:
"Iskustvo bića koje leži iza stvari ne zahtijeva pobožno posvećenje ili religiozno vrednovanje, jer je to samo po sebi religija. Nije riječ o osjećaju i shvaćanju konkretnog sadržaja, već o velikom iracionalnom koje se krije iza sve egzistencije. Svatko tko dođe u kontakt s tim, tako da preskoči božanska iskra, prolazi kroz iskustvo koje ima iskonski karakter, i može se nazvati 'iskonsko iskustvo'. To onoga koji doživljava to iskustvo ujedinjuje sa svime što pokreće isti tijek života, dajući mu, da se poslužimo omiljenom riječju novog doba, kozmičku svijest o životu".
Oprostite mi, dragi prijatelji, ne čitam ovo da bi vam neke posebno istaknute ideje iz ovih nejasnih rečenica, već da vam pokažem znak vremena: "Među nama se rađa kozmička religioznost, a primjetan rast teozofskog pokreta, koji se poduhvatio otkriti i razotkriti faze tog zagonetnog života, pokazuje koliko je jaka želja za tim". - Teško se spoticati na ovoliko nejasnih pojmova, ali zar ne, kao simbol vremena je izvanredno. Dalje kaže: "Ova kozmička pobožnost nije pitanje misticizma koji počinje okretanjem od svijeta i završava kontemplacijom, već o nečemu što se prima u naviranju onoga što se događa i uvijek proizvodi novi pokret" – i tako dalje.
S ovim rečenicama ne možete otkriti ništa pametno! Ali budući da 'profesor, doktor teologije i doktor filozofije' stoji iza njih, to se naravno mora uzeti za nešto pametno, inače bi to morali uzeti kao posrtanje učenog čovjeka koji je došao do kraja svog puta i sada se osjeća primoran ukazati na nešto što postoji i njemu ne izgleda sasvim beznadno.
Nema razloga za zadovoljstvo u ovakvim opaskama, jer nas prije svega ne smiju uspavati činjenicom da je netko odnekud primijetio da postoji nešto iza duhovno - znanstvenog pokreta. To bi zapravo bilo jako štetno. Jer oni koji čine ovakve napomene ponekad su oni ljudi koji se osjećaju zadovoljnim takvim napomenama, koji ne idu dalje, koji tako nejasno upućuju na nešto što želi doći na svijet, ali su previše lijeni da se bave onim što je nužno kao ozbiljno proučavanje znanosti duha i što doista mora provaliti i zgrabiti ljudska srca kao povezano sa stvarnošću, što treba rasti sa strujom vremena na takav način da iz toga mogu proizaći spasonosne stvari. Naravno, lakše je govoriti o 'naletu' i 'kozmičkim osjećajima' nego ozbiljno se uključiti u one stvari koje – što zahtijevaju znakovi vremena – moraju biti naviještene čovječanstvu u ovom trenutku. Stoga mi se čini nužnim ovdje odmah reći ono što se iznosilo i iznosi na javnim predavanjima, upravo na razlici između istrošenih, više neodrživih ideja, koje su dovele ova katastrofalna vremena i onoga što doista mora zahvatiti ljudsku dušu, ako se želi napraviti bilo kakav korak naprijed.
Starom mudrošću, koja je ljude dovela u naše vrijeme, mogu se održati tisuće kongresa, svjetskih kongresa i narodnih kongresa, i bilo čega, mogu se osnovati tisuće i tisuće udruga: mora biti jasno da ove tisuće kongresa, tisuće udruga, neće postići ništa ako kroz njihov krvotok ne teče znanost duha. Ono što danas ljudima nedostaje je hrabrost da stvarno istraže duhovni svijet. Koliko god čudno zvučalo, mora se reći da bi u početku bio potreban samo sljedeći korak: da se u najširim krugovima proširi mala brošura 'Ljudski život s gledišta znanosti duha', a to bi učinilo nešto u smislu evociranja spoznaje o povezanosti čovjeka i kozmičkog poretka. Na to znanje je skrenuta pozornost u tom malom pamfletu, 'Ljudski život s gledišta znanosti duha'; konkretno, pozornost se skreće na to kako Zemlja tijekom godine mijenja svoja stanja svijesti i slično. Ono što je rečeno u toj brošuri i na tom predavanju, rečeno je s punim uvažavanjem potreba našeg vremena. Prihvatiti to značilo bi više od svih vodnjikavih priča o kozmičkom osjećaju i naletu na neki 'val' ili što već, upravo sam vam čitao te stvari; nije mi ih moguće ponoviti jer su previše besmislene u svojoj formulaciji.
Naravno, to nas ne sprječava da obratimo pažnju na te stvari, jer su važne i bitne. Ono na što vam želim skrenuti pozornost je da se ne trebamo zavaravati, da nam mora biti jasno da je nužna krajnja jasnoća ako želimo djelovati u ime antropozofski orijentirane znanosti duha.
Još jednom želim istaknuti da će se u ovom petom post - atlantskom vremenu, čovječanstvo morati posebno nositi s velikim životnim pitanjima, koja su na određeni način bila zamagljena mudrošću prethodnog vremena. Već sam ih istaknuo. Jedno od velikih životnih pitanja može se opisati riječima: treba pokušati staviti duhovno- etersko u službu vanjskog praktičnog života. - Skrenuo sam pozornost na činjenicu da će peta post- atlantska epoha morati riješiti problem kako se ljudska raspoloženja, pokreti kod ljudskih raspoloženja, mogu prenijeti na strojeve valnim kretanjem, kako se čovjeka treba dovesti u vezu s onim što mora postati sve više i više mehaničko. Prije osam dana skrenuo sam pozornost na vanjski način kako se ta mehanizacija tretira na određenom dijelu zemljine površine. Dao sam vam primjer kako američki način razmišljanja pokušava proširiti stroj na sam ljudski život. Naveo sam primjer pauza koje se žele iskoristiti da, umjesto mnogo manje tona, određeni broj radnika može utovariti do pedeset tona: samo treba uvesti Darwinov princip selekcije u život.
Na takvim mjestima postoji volja da se ljudska snaga upregne snagom stroja. Ove stvari se ne smiju tretirati kao da se protiv njih treba boriti. To je potpuno pogrešno gledanje. Ove stvari se neće propustiti dogoditi, one će doći. Radi se samo o tome hoće li ih u svjetskoj povijesti uprizoriti ljudi koji su nesebični i upoznati s velikim ciljevima evolucije na Zemlji i te stvari tvore za spas ljudi, ili ih uprizoruju skupine ljudi koje te stvari iskorištavaju samo u sebičnom ili u smislu sebičnosti grupe. U tome je stvar. U ovom slučaju nije važno ono što će sigurno doći; važno je kako se stvari rade. Jer to je ono što leži u smislu zemaljske evolucije. Spajanje ljudskog bića s bićem stroja bit će veliki, značajan problem za ostatak evolucije.
Sada sam namjerno istaknuo, također i na javnim predavanjima, da je ljudska svijest povezana s destruktivnim silama. Dvaput sam to rekao na javnim predavanjima u Baselu: Mi smo u procesu umiranja u našem živčanom sustavu. - Ove snage, ove sile umiranja, one će postajati sve moćnije. I uspostavit će se veza između sila umiranja u ljudima, a koje su povezane s električnim, magnetskim silama, i vanjskim silama strojeva. Čovjek će u određenoj mjeri moći usmjeriti svoje namjere i misli u snage stroja. U ljudskoj prirodi, otkriti će se još neotkrivene sile koje djeluju na vanjske električne i magnetske sile.
To je jedan problem: zbližavanje čovjeka s mehanizmom koje se u budućnosti mora sve više povećavati. Drugi problem leži u tome što će se potražiti pomoć u duhovnim odnosima. Ali to se može učiniti samo kada bude pravo vrijeme i kada je dovoljan broj ljudi za to pripremljen. Ali mora se dogoditi da se duhovne snage upotrijebe za upravljanje životom u odnosu na bolest i smrt.
Medicina će postati duhovna, visoko duhovna. Sve ove stvari će se karikaturirati s raznih stajališta, ali karikature će samo pokazati ono što se stvarno mora dogoditi. Opet je stvar u tome treba li se ovim problemom baviti, s one strane na koju sam se osvrnuo u vezi s drugim problemom, na izvanjski egoističan ili grupni egoističan način.
Treće je: uvesti misli o nastanku ljudskog roda, o rađanju i odrastanju. Istaknuo sam da su već održani kongresi o tome kako se želi opravdati čak i materijalistički razvoj znanosti o razmnožavanju i interakciji između muškarca i žene u budućnosti. Sve nas to upućuje na najvažnije stvari koje će se dogoditi. I danas je pošteno reći: kako to da oni koji imaju pravo znanje o ovim stvarima to ne primjenjuju u pravom smislu? U budućnosti ćemo saznati o čemu se radi u primjeni ovoga i koje su sile na djelu koje to još uvijek sprječavaju, naprimjer za osnivanje produhovljene medicine ili produhovljene ekonomije. Danas se ne može ništa više osim govoriti o tim stvarima, sve dok ih ljudi koji su spremni primiti ih nesebično ne razumiju dovoljno. Mnogi već danas vjeruju da to mogu; sposobnost da se to napravi zapravo sprječavaju mnoge prepreke u današnjem životu, koje se na pravi način mogu prevladati samo kada zavlada sve dublje i dublje razumijevanje i kada se barem nakratko suzdržimo od izravne praktične primjene u većem obimu.
Sve su se te stvari razvile na takav način da se može reći da je malo toga preživjelo od onoga što je zapravo stajalo iza starih atavističkih nastojanja do četrnaestog i petnaestog stoljeća. Danas se mnogo govori o drevnoj alkemiji; također se ponekad prisjete procesa kreiranja homunkulusa i tako dalje. Ono što se o tome govori uglavnom je netočno. Nakon što shvatite što se može reći u vezi sa scenom Homunkulusa kod Goethea, bit ćete bolje informirani o tim stvarima; jer bitno je da su od šesnaestog stoljeća te stvari zamagljene; povukle su se iza ljudske svijesti.
Zakon koji upravlja ovim stvarima je apsolutno isti zakon koji također kod ljudi određuje ritmičku izmjenu budnosti i spavanja. Kao što čovjek ne može bez spavanja, tako se i čovječanstvo nije moglo isključiti iz toga da prespava duhovni razvoj koji je obilježio cijeli period od 16. stoljeća. Čovječanstvo je nekad trebalo zaspati za duhovno, da bi se ono moglo pojaviti u drugačijem obliku. Takve nužnosti jednostavno treba prepoznati. Ali ne treba im ni dopustiti da nas opterećuju. Stoga treba biti jasno da je vrijeme buđenja sada došlo i da u buđenju treba sudjelovati, da događaji često prethode spoznaji i da nećemo razumjeti događaje koji se događaju oko nas ako se ne udostojimo primiti znanje.
Više puta sam ukazivao da su na djelu određene skupine egoističkih, okultnih stremljenja, koje djeluju u smjeru koji sam više puta naznačio u ovim razmišljanjima. Prije svega bilo je potrebno da se određeno znanje povuče unutar čovječanstva – znanje koje se danas opisuje krivo shvaćenim pojmovima poput alkemije, astrologije i tako dalje – da se određeno znanje povuklo, prespavalo, tako da čovjek više nije imao mogućnost izvlačiti elemente duše iz promatranja prirode, tako da je više usmjeren na sebe. A da bi probudio snage u sebi, bilo je potrebno da neke stvari isplivaju na vidjelo najprije u apstraktnom obliku, koje onda opet moraju poprimiti konkretan duhovni oblik.
Tijekom razvoja posljednjih nekoliko stoljeća postupno su se pojavile tri ideje, koje su zapravo apstraktne ideje na način kako su došle među ljude. Kant ih je pogrešno imenovao, Goethe ih je imenovao ispravno. Ove tri ideje, Kant je nazvao: Bog, sloboda, besmrtnost; Goethe ih je ispravno nazvao: Bog, vrlina, besmrtnost.
Ako pogledate stvari koje se kriju iza ove tri riječi, onda su one upravo ono što čovjek vidi apstraktnije i koje su do 14. i 15. stoljeća bile konkretnije, ali i više materijalne u starom atavističkom smislu. U to vrijeme pokusi su rađeni na stari način; u alkemijskim pokusima, pokušavali su se promatrati procesi koji pokazuju djelovanje Boga u tom procesu. Pokušavali su stvoriti kamen mudraca.
Iza svih ovih stvari stoji nešto konkretno. Ovaj je kamen mudraca trebao omogućiti ljudima na postanu kreposni, ali se o tome mislilo više materijalno. To bi također trebalo voditi ljude da iskuse besmrtnost, da uspostave određeni odnos s kozmosom kako bi u sebi mogli iskusiti ono što nadilazi rođenje i smrt. Sve zamagljene stvari kojima se danas pokušava razumjeti te stare stvari više ne odgovaraju onome što se tada željelo. Stvari su upravo postale apstraktne i moderno čovječanstvo govori o apstraktnim idejama. Boga se želi razumjeti kroz apstraktnu teologiju; vrlinu također kao nešto samo apstraktno. Što je apstraktnije, moderni čovjek o tome radije govori; također i besmrtnost. Nagađalo se što bi u čovjeku moglo biti besmrtno. Na prvom predavanju u Baselu rekao sam da je znanost filozofije koja se danas bavi pitanjima kao što je besmrtnost, izgladnjela znanost, znanost nedovoljno hranjena. To je samo još jedan način izražavanja apstraktnosti, u kojem se traže takve stvari.
Ali u pojedinim bratstvima na Zapadu i dalje su zadržali vezu sa starim tradicijama i pokušavali ih primijeniti na odgovarajući način, staviti u službu određenog grupnog egoizma. Na te stvari je potrebno ukazati. Naravno, kada javna egzotermna literatura govori o tome iz ovog kutka Zapada, ona također govori o Bogu, kreposti ili slobodi i besmrtnosti u apstraktnom smislu. Samo u krugu iniciranih zna se da je sve to samo nagađanje, da su sve to apstrakcije. Oni sa svoje strane, ono čemu se teži apstraktnim formulama Boga, kreposti i besmrtnosti, oni traže u nečem mnogo konkretnijem. I tako se u odgovarajućim školama ove riječi prevode za inicirane. Boga se prevodi kao zlato i pokušava ići iza tajne, koju možemo nazvati tajna zlata. Zlato, predstavnik Sunca u samoj zemljinoj kori, doista je nešto što krije značajnu misteriju. Materijalno, zlato je zapravo povezano s drugim supstancama na isti način na koji je misao o Bogu povezana s drugim mislima. Pitanje je samo što se radi s tom tajnom.
A to ima veze sa grupnim sebičnim iskorištavanjem misterija rođenja. Ovdje se želi postići pravo kozmičko razumijevanje. Suvremeni čovjek potpuno je zamijenio ovo kozmičko shvaćanje telurskim shvaćanjem. Ako čovjek danas želi istražiti kako se, naprimjer, razvija zametak životinja ili ljudi, onda on mikroskopom ispituje što je prisutno na tom mjestu na koje usmjerava svoj mikroskop; smatra da to treba ispitati. Ali ne radi se o tome. Doznat će se – a određeni krugovi su blizu otkrića – da ono što djeluje kao sile, nije ono na što se usmjerava mikroskop, već da dolazi iz kozmosa, iz konstelacija u kozmosu. Kada nastane sjeme života, nastaje jer sile sa svih strana kozmosa, kozmičke sile, djeluju u živom biću u kojem se razvija zametak života. A kada dođe do oplodnje, rezultat zavisi o tome koje kozmičke sile su aktivne u procesu.
Vidjet će nešto što danas ne vide. Današnja je ideja da imamo živo biće, recimo kokoš. Kada se u tom biću razvije novi zametak života, biolog ispituje, da tako kažem, kako jaje izrasta iz ove kokoši. Ispituje sile koje bi trebale natjerati jaje da izraste iz kokoši. To je glupost. Jaje uopće ne raste iz kokoši, kokoš je samo supstrat; sile koje djeluju iz kozmosa proizvode jaje na tlu pripremljenom u kokoši. Ono što biolog danas vidi pod svojim mikroskopom, on vjeruje da tamo u polju mikroskopa postoje i sile koje su bitne. Ali ono što tamo vidi ovisi o silama zvijezda koje rade zajedno po određenom obrascu u jednoj točci. A kada netko tu otkrije kozmičko, tada će otkriti istinu, stvarnost: kozmos je taj koji djeluje na jaje u kokoši.
Ali sve je to prije svega povezano s misterijem Sunca, a gledano iz zemaljske perspektive s misterijom zlata. Danas radim, mogu reći, nagovještaj; kako vrijeme bude prolazilo te će nam stvari postati mnogo jasnije.
U tim istim školama, vrlina se ne zove vrlina, nego se jednostavno naziva zdravlje, a nastoji se upoznati one kozmičke konstelacije koje su povezane sa zdravljem i bolešću čovjeka. Upoznavanjem da sazviježđima uči se o pojedinim tvarima koje se nalaze na zemljinoj površini, o sokovima i tako dalje, a koje su pak povezane sa zdravljem i bolešću. S određene strane sve će se više razvijati više materijalni oblik medicinske znanosti, ali će se to temeljiti na duhovnoj osnovi.
Od te strane također će se širiti ideja da ono što osobu čini dobrom ne leži u apstraktnom učenju svakojakih etičkih načela, već da osoba može postati dobra uzimajući, recimo, bakar pod određenom konstelacijom, ili arsen pod drugom konstelacijom. Možete zamisliti kako se te stvari mogu iskorištavati u smislu principa moći od strane ljudi koji su egoistički nastrojeni! Potrebno je samo uskratiti ovo znanje drugima, koji tada ne mogu sudjelovati u tome, i to će biti najbolji način za dominaciju nad velikom masom ljudi. Ne morate uopće pričati o tom stvarima, samo trebate iznijeti naprimjer neku novu zanimljivu sitnicu. Tada možete vidjeti kako prolazi ta sitnica, koja je na određeni način nijansirana, i možete učiniti što je potrebno ako zauzmete materijalistički pristup tim stvarima. Mora biti jasna činjenica da u svemu materijalnom postoje duhovne aktivnosti. Samo oni koji znaju da zapravo ne postoji ništa materijalno u pravom smislu, samo duhovno, mogu otkriti misterije života.
Iz tog središta je također pitanje da se problem besmrtnosti dovede u materijalističke vode. Ovaj problem besmrtnosti može se na isti način dovesti u materijalističke vode, korištenjem kozmičkih konstelacija. Tada se ne postiže ono što se često špekulira o besmrtnosti, već se postiže drugačija vrsta besmrtnosti: čovjek ima nekakvu bratsku ložu – priprema se, sve dok nije moguće, utjecati na fizičko tijelo kako bi se umjetno produžio život – priprema se s dušom proći kroz takve stvari koje mu omogućuju, da i nakon smrti bude u bratskoj loži, ta tamo pomaže snagama koje su mu tada dostupne. Besmrtnost se u tim krugovima jednostavno naziva produljenjem života.
Vide se vanjski znakovi ovih stvari. Ne znam jesu li neki od vas primijetili knjigu koja već neko vrijeme izaziva pomutnju, a koja je također stigla sa Zapada i zove se 'Glupost umiranja'. Sve ove stvari idu u tom smjeru. Još su na početku, jer ono što je dalje od početka je još uvijek vrlo ezoterijsko za grupni egoizam. Ali te su stvari zapravo moguće ako ih odvedete u materijalističke vode, ako apstraktne ideje Boga, kreposti i besmrtnosti, pretvorite u konkretne ideje zlata, zdravlja i produljenja života, ako u grupno- egoističkom smislu iskoristite ono što sam opisao kao veliki problem pete post - atlantske epohe. Ono što je zamaglio profesor, doktor teologije, doktor filozofije, ono što naziva 'kozmičkim osjećajem', to se predstavlja ljudima – nažalost mnogima u egoističkom smislu – kao kozmičko znanje. Dok je znanost stoljećima gledala samo na zemaljske procese, odrekla se najvažnijih utjecaja od izvan zemaljskih, izvan telurskih događaja, korištenje sila koje prodiru iz kozmosa doći će u obzir upravo u petoj post - atlantskoj epohi. I kao što je sada za redovnog profesora biologije od posebne važnosti imati što bolji mikroskop s velikim uvećanjem, najbolje moguće laboratorijske metode i tako dalje, tako će se u budućnosti, kada se znanost produhovi, raditi o tome obavlja li se određene procese ujutro ili navečer ili u podne; dopušta li se da na ono što je rađeno ujutro na bilo koji način, i dalje utječe utjecaj večeri, ili se isključuje kozmički utjecaj od jutra do večeri, paralizira. Takvi će se procesi pokazati potrebnima u budućnosti i također će se odvijati. Naravno, još će vode proteći Rajnom sve dok se čisto materijalistički profesori i laboratoriji ne predaju znanosti duha; ali do te zamjene mora doći, ako čovječanstvo ne želi pasti u potpunu dekadenciju, ti laboratorijski radovi se moraju zamijeniti takvim radovima, koji se, naprimjer, kada je u pitanju dobro koje se mora postići u bliskoj budućnosti, provode na način da se pojedini procesi odvijaju ujutro, prekidaju se tijekom dana, zatim navečer kroz njih opet prolazi kozmički tok i to se opet ritmički održava do jutra. Tako da se procesi odvijaju na način da se određeni kozmički učinci uvijek prekidaju tijekom dana i pokreće se jutarnji i večernji kozmički proces. To će zahtijevati svakakve pripreme.
Već iz ovoga možete vidjeti da ako niste u mogućnosti javno sudjelovati u onome što se događa, možete samo govoriti o tim stvarima. Ali ista strana koja na mjesto Boga, kreposti i besmrtnosti, želi staviti zlato, zdravlje i produljenje života, ista strana nastoji ne raditi s jutarnjim i večernjim procesima, nego s potpuno drugačijim. I prošli put sam vam skrenuo pozornost na činjenicu da će s jedne strane impuls misterija Golgote biti uklonjen iz svijeta uvođenjem drugog impulsa, svojevrsnog Antikrista, sa Zapada; da s Istoka treba paralizirati Kristov impuls, kakav se pojavio u 20. stoljeću, skretanjem pozornosti i interesa s eterskog Krista koji dolazi.
Oni koji žele u određenoj mjeri predstaviti Antikrista kao Krista, posebno nastoje iskoristiti ono što može djelovati kroz većinu materijalnih sila, ali što kroz većinu materijalnih sila može djelovati upravo duhovno. Iznad svega, ova strana nastoji iskoristiti električnu energiju, a posebno zemaljski magnetizam, kako bi izazvala učinke po cijeloj Zemlji. Pokazao sam vam kako zemaljske sile nastaju u onome što sam nazvao ljudskim dvojnikom. Čovjek će otkriti ovu tajnu. Američka tajna biti će koristiti zemaljski magnetizam u njegovoj sjever - jug dualnosti, za slanje usmjeravajućih sila nad Zemljom koje imaju duhovni učinak. Pogledajte magnetsku kartu Zemlje i usporedite magnetsku kartu s onim što ću vam reći: pogledajte tijek magnetske igle, gdje magnetska igla skreće na istok i zapad i gdje uopće ne skreće. O ovim stvarima ne mogu dati više od nekoliko nagovještaja: duhovna bića neprestano djeluju iz određenog smjera; samo treba staviti ta duhovna bića u službu zemaljske egzistencije i – jer ta duhovna bića koja djeluju iz kozmosa mogu prenijeti tajnu zemaljskog magnetizma – otkriti će se tajna zemaljskog magnetizma, i to može imati vrlo značajan grupno - egoistički učinak u odnosu na tri stvari, zlato, zdravlje i produljenje života. Biti će to pitanje skupljanja neprijatne hrabrosti za ove stvari. To će se pronaći u određenim krugovima!
S istoka će se raditi o jačanju onoga što sam već objasnio, postavljanju utjecajnih bića sa suprotne strane kozmosa u službu zemaljskog postojanja. U budućnosti će biti velika borba. Ljudska znanost će ići u kozmičko; ali će na različite načine pokušati ići u kozmičko. Zadatak dobre, ljekovite znanosti biti će pronaći određene kozmičke sile koje mogu nastati na Zemlji kroz interakciju dviju kozmičkih usmjerenih struja. Ove dvije usmjerene struje biti će: Riba - Djevica. Iznad svega, tajna koju treba otkriti je kako se ono što djeluje iz kozmosa iz smjera Riba kao sila Sunca, kombinira s onim što djeluje iz smjera Djevice. Biti će dobro što će se otkriti kako se s dvije strane kozmosa, jutarnje i večernje sila, mogu staviti u službu čovječanstva; s jedne strane Ribe, s druge strane Djevica.
Ove sile će se zanemariti i pokušati će se postići sve kroz dualizam polariteta, kroz pozitivne i negativne sile. Duhovne misterije, koje na Zemlji – uz pomoć dvostruke moći magnetizma, pozitivne i negativne – mogu pustiti da duhovno teče iz kozmičkog, u kozmosu dolaze od Blizanaca; to su podnevne snage. Još u antici se znalo da imamo posla s kozmičkim stvarima, a znanstvenicima je i danas egzoterično poznato da iza Blizanaca u Zodijaku na neki način postoji pozitivan i negativan magnetizam. Tada će se raditi o paraliziranju onoga što se može dobiti od kozmosa otkrivanjem dualnosti, paraliziranju toga na materijalistički, egoistički način, kroz sile koje struje prema čovječanstvu, posebno od Blizanaca, i koje se u potpunosti mogu staviti u službu dvojnika.
U slučaju drugih bratstava, koja prije svega žele zaobići otajstvo Golgote, bit će riječ o iskorištavanju dvostruke ljudske prirode; ova dvostruka ljudska priroda, koja, baš kad je čovjek ušao u petu post- atlantsku epohu, sadrži s jedne strane čovjeka, ali u čovjeku i nižu životinjsku prirodu. Čovjek je u određenoj mjeri doista kentaur: sadrži nižu životinjsku prirodu astralnog, sadrži ljudskost, da tako kažemo, samo superponiranu ovoj životinjskoj prirodi. Kroz ovu dualnost postoji i dualnost sila. To je ona dualnost snaga koju će na istočnoj, indijskoj strani, više koristiti određena egoistična bratstva kako bi zavela europski istok, koji ima zadaću pripremiti šestu post- atlantsku epohu. I tu će se koristiti sile koje djeluju od Strijelca.
Za čovječanstvo 'osvojiti' kozmičko na dvostruko pogrešan način ili jednostavno na ispravan način, to je ono s čime se čovječanstvo suočava. To je prava obnova astrologije, koja je u starom obliku bila atavistička, i u tom starom obliku se ne može nastaviti. Oni koji poznaju kozmos boriti će se jedni protiv drugih primjenom jutarnjih i večernjih procesa, na način koji sam naznačio; zapad će preferirati podnevne procese s eliminacijom jutarnjih i večernjih procesa, a istok ponoćne procese. Tvari se više neće proizvoditi samo prema kemijskim silama privlačenja i odbijanja, već će se znati da se proizvodi različita tvar ovisno o tome da li je proizvodite jutarnjim i večernjim procesima ili podnevnim i ponoćnim procesima. Znat će se da takve stvari na potpuno drugačiji način djeluju na trostrukost: Bog, krepost i besmrtnost – zlato, zdravlje, i produljenje života. Iz suradnje onoga što dolazi od Riba i Djevice, ne može se učiniti ništa loše; tamo će se postići nešto što će u određenom smislu odvojiti mehanizam života od ljudi, ali ne može uspostaviti nikakvu dominaciju i moć jedne skupine nad drugom. Kozmičke sile koje su povučene s ove strane stvorit će čudne strojeve, ali samo one koji će ljude rasteretiti posla, jer će sami nositi određenu moć inteligencije. A sama duhovna znanost koja doseže kozmičko, morat će osigurati da sva velika iskušenja koja će proizaći iz ovih strojeva - životinja, koje čovjek sam proizvodi, nemaju štetan utjecaj na čovjeka.
U odnosu na sve to, međutim, treba reći da je potrebno da se ljudi pripreme tako da stvarnost više ne uzimaju kao iluziju, da stvarno uđu u duhovno poimanje svijeta, u duhovno razumijevanje svijeta. Gledajući ove stvari kakve jesu, mnogo toga zavisi o tome! Ali možete ih vidjeti onakvima kakve jesu, samo ako ste u stanju primijeniti koncepte i ideje koje dolaze iz antropozofski orijentirane znanosti duha, na stvarnost. U velikoj mjeri, umrli će igrati ulogu u ostatku našeg zemaljskog postojanja. Bit će pitanje kako će sudjelovati. Iznad svega, pojavit će se velika razlika u tome što se kroz ponašanje ljudi na Zemlji suradnja umrlih usmjerava, s jedne strane, dobre strane, u takvom smjeru da ti umrli mogu djelovati tamo gdje poticaj za rad dolazi od njih samih, gdje dolazi iz duhovnog svijeta koji umrla osoba doživljava nakon smrti.
S druge strane, bit će mnogo pokušaja da se umrli umjetno uvedu u ljudsku egzistenciju. A zaobilaznim putem kroz Blizance, umrli će biti uvedeni u ljudski život, pri čemu će ljudske vibracije nastaviti vibrirati na vrlo specifičan način u mehaničkom radu stroja. Zaobilaznim putem koji sam upravo naznačio će kozmos pomicati strojeve.
Ovdje je važno da se ne koristi ništa neprikladno kada se ovi problemi pojave, već da se koriste samo elementarne sile koje ionako pripadaju prirodi; da se čovjek suzdrži od uvođenja neprimjerenih sila u mehanički život. U sferi okultnog morat će se suzdržati od korištenja samog čovjeka u mehaničkom pogonu na način da se Darwinova teorija selekcije koristi za određivanje čovjekove radne moći na način koji sam prošli put dao u primjeru.
Dajem ove opaske, koje naravno ne mogu iscrpiti stvar u tako kratkom vremenu, jer mislim da ćete nastaviti meditirati o tim stvarima, da ćete pokušati izgraditi most između vlastitih životnih iskustava i ovih stvari, prije svega onih životnih iskustava koja se mogu steći danas u ovim teškim vremenima. Vidjeti ćete koliko vam stvari postaje jasno kada ih možete pogledati u svijetlu koje vam takve ideje mogu dati. Jer doista, u naše vrijeme nije riječ o silama i konstelacijama sila, o kojima se uvijek iznova govori u vanjskom egzoteričnom životu, koje stoje jedna nasuprot drugoj, nego o sasvim različitim stvarima. Stvar je u tome da bi se neka vrsta vela trebala prostrijeti nad istinskim impulsima. Postoje određene ljudske snage koje pokušavaju nešto spasiti za sebe. Što spasiti? Određene ljudske snage su u procesu promicanja, uz ahrimansko-lucifersku suzdržanost, impulsa koji su bili legitimni impulsi do Francuske revolucije, a također su ih predstavljale određene okultne škole; predstavljajući ih kako bi se održao takav društveni poredak, za kakav je čovječanstvo vjerovalo da je prevladan, od kraja osamnaestog stoljeća.
Uglavnom se suprotstavljaju dvije sile: zastupnici principa, koji je zamijenjen krajem 18. stoljeća, i predstavnici novog doba. Naravno, veliki broj ljudi instinktivno su predstavnici impulsa novog doba. Stoga su oni koji bi trebali biti predstavnici starih impulsa 18., 17. i 16. stoljeća, umjetnim sredstvima upregnuti u sile koje proizlaze iz određenih grupno- egoističkih bratstava. Najučinkovitije načelo u modernim vremenima za širenje moći na onoliko ljudi koliko je potrebno, je ekonomsko načelo, načelo ekonomske ovisnosti. Ali to je samo alat. Ono o čemu se radi je nešto sasvim drugo. Ono o čemu se radi je ono što možete zaključiti iz svih naznaka koje sam dao. Sa svime ovim je povezan ekonomski princip, kako bi se na neki način, veliki broj ljudi uvojačio u službi tih principa.
To su stvari koje su jedna drugoj suprotstavljene. To ukazuje na ono što se trenutno bori u svijetu: principi 18., 17, i 16. stoljeća, koji se ne primjećuju jer je zaodjenuto frazama revolucije i demokracije, koje preuzimaju tu masku i nastoje na taj način steći što više moći. Za te napore je povoljno ako što veći broj ljudi ne pokušava vidjeti stvari onakvima kakve jesu, i dopuštaju da budu uljuljkani iluzijom da se danas vodi rat između Antante i Centralnih sila.
Ne radi se o stvarnosti, radi se o potpuno drugačijim stvarima koje stoje iza ove iluzije prave stvarnosti. Ovo posljednje, borba Antante s Centralnim silama, samo je maya, samo je iluzija. Što je to što je jedno s drugim u sukobu otkriva se kada se pogleda iza stvari, ali je osvijetljeno ako se tome priđe s određenih pravaca, koje iz određenog razloga samo nagovješćujem. Čovjek se mora barem truditi da iluzije ne uzima za stvarnost: tada će se iluzija, ako se mora otopiti, postupno otopiti. Iznad svega, danas se mora gledati na stvari u nepristranom, stvarnom smislu.
Ako spojite sve što sam rekao zajedno, ni trivijalna primjedba koju sam iznio tijekom ovih predavanja neće vam se činiti trivijalnom. Kada sam jednom naveo nešto što Mefisto upućuje Faustu: "Vidim da poznaješ vraga", on to sigurno ne bi rekao Woodrow Wilsonu – to nije sporedna primjedba; to je nešto što bi trebalo raščistiti situaciju! Na te stvari morate gledati bez simpatije ili antipatije, morate ih moći gledati objektivno. Iznad svega, danas se mora znati što znače konstelacije u nečemu što funkcionira i što znači osobna snaga; jer iza ove intrinzične sposobnosti često se krije nešto sasvim drugačije od onoga što se krije iza puke konstelacije. Postavite pitanje, koliko bi vrijedio mozak Woodrow Wilsona da taj mozak nije u predsjedničkoj fotelji Sjevernoameričke unije? Pretpostavimo da je ovaj mozak u drugoj konstelaciji: ondje bi pokazao vlastitu moć! Ovisi o konstelaciji.
Naravno, ako sada to kažem apstraktno i radikalno, ne da bih okarakterizirao upravo spomenuti slučaj – to mi ne bi palo na pamet u tako neutralnoj zemlji, ali neovisno o tome postoji vrlo važan uvid – ako se pitate, naprimjer, u slučaju mozga, da li je nešto vrijedno jer je stvarno prosvijetljeno i izazvano posebnom duhovnom moći duše, ima li duhovnu težinu u smislu u kojem sam govorio u ovim razmišljanjima, ili ovaj mozak zapravo nije vrijedan mnogo više od onoga što bi dobili ako ga stavite na jednu stranu vage a utege na drugu.
Jer u trenutku kada se nađete iza svih tajni dvojnika kojeg smo spomenuli prošli puta, nalazite se u poziciji – ne govorim ništa nerealno – da dovedete mozak do vrijednosti koju ima samo kao masa na vagi, jer je u stanju, ako ga treba animirati, da ga animira samo dvojnik.
Sve su te stvari groteskne za modernog čovjeka. Ali ono što je u njima groteskno, mora doći do ljudi kao nešto što se podrazumijeva ako se neke stvari žele preliti iz nezdrave struje u zdravu struju. I kakva je korist samo od pričanja o tome cijelo vrijeme! Sigurno ste stekli dojam o vodnjikavom govoru o 'kozmičkoj religioznosti', ili 'koliko je jaka želja za njom', ili 'pokretu koji se poduzima da otkrije i razotkrije kruženje tog skrivenog života', i tako dalje, da se s ovim 'klapanjem' također radi samo o širenju magle nad stvarima, koje jasno moraju doći na svijet, koje mogu imati učinka samo u jasnoći, a prije svega ih u jasnoći treba prenijeti u čovječanstvo, kao moralno - etičke impulse.
Mogu dati samo nekoliko nagovještaja. Prepuštam vašoj vlastitoj meditaciji da se dalje razvijate u ovom području. O mnogočemu sam govorio aforistično. Ali iz onoga kao što je ovaj Zodijak [vidi sliku ranije], ako ga stvarno koristite kao materijal za meditaciju, moći ćete izvući mnogo.