.- 12. Dvanaesto predavanje, Dornach, 7 svibnja 1923
O Kristu, Ahrimanu i Luciferu i njihov odnos prema čovjeku.
Čovjek nije stalno isto biće; stalno umire i ponovno oživljava. Nervni sustav i sustav krvi kao suprotni principi. Skleroza. Stariti i postajati mlad. Pleuritis ili upala pluća: postajanje mladim postaje prejako. Da postoje samo ahrimanske snage mi bismo stalno otvrdnjivali; stalno postajali leševi; postali pedantni, Filistejci, neprestano se budili. Snage koje nas omekšavaju, pomlađuju, dovode maštu, pobuđuju entuzijazam koji nas uspavljuje, luciferske su snage. Te snage oboje moraju biti u čovjeku, ali moraju biti u ravnoteži. Današnje obrazovanje je potpuno ahrimansko. Od otprilike 8000 godina prije Krista pa do prekretnice vremena, bilo je doba Lucifera, zatim je došlo ahrimansko doba. Pleuritis i ugljen breze. Preventiva moždanog udara cvjetnim sokovima. Luciferske i ahrimanske bolesti. Drvena skulptura u Goetheanumu. O proturječjima u četiri evanđelja.
Dobro jutro, gospodo! Jeste li mislili o nečemu o čemu bi mogli danas govoriti?
Pitanje: Možda bi Dr. Steiner rekao nešto o pravoj prirodi Krista, Ahrimana i Lucifera u odnosu na ljudsko biće.
Rudolf Steiner: Za to moramo razmotriti pravu prirodu čovjeka s drugog gledišta, inače bi vam moglo izgledati kao praznovjerje. Upućujući na stvari koje smo već raspravljali, želim vam reći sljedeće.
Vidite, gospodo, danas općenito vlada mišljenje da je ljudsko biće isto cijelim svojim putem. To nije tako, jer ljudsko biće je stalno u stanju u kojem ponovno oživljava i umire. Ne oživimo samo kada smo rođeni i ne umremo samo kad umremo. Kao što sam nekoliko puta objasnio, mi stalno umiremo i ponovno oživljavamo.
Pa ako pogledamo glavu naprimjer, iznutra se glava zaista sastoji od onoga što se naziva nervna supstanca. Kao što znate, nervi obično prolaze kroz organizam kao niti, ali glava je iznutra cijela nerv. Ako bi to nacrtali, izgledalo bi ovako [Slika 27]: glava, čelo; glava je iznutra cijela nerv, golema masa nervne materije. Dio ove nervne materije prolazi kroz leđnu moždinu, i tada nervne niti prolaze cijelim tijelom. Materija koja se u nitima javlja kroz tijelo, u glavi je jednolična masa. To je nervna masa.
Slika 27
Ako bi naprimjer pogledali unutrašnjost ljudskog želuca, unutra bi još imali puno živaca. Tamo imate solarni pleksus, kako je nazvan. Unutra je još puno nerva. Ali u rukama i šakama i u nogama i stopalima, nervi su samo niti.
Ako sada pogledate nešto drugo, krvne sudove, vidjeti ćete da su u glavi prilično delikatni. Suprotno tome, krvni sudovi su posebno dobro razvijeni u području srca; i također su u udovima debeli krvni sudovi. Tako da se može reći: s jedne strane imamo nervni sustav, s druge sustav krvi.
Situacija je takva da se rađamo iz krvi svakog dana i svakog sata. Krv uvijek znači obnovu. Dakle, ako bi u nama imali samo krv, bili bi kao stvorenja koja samo rastu, postajući veća, stvorenja koja su svježa i nova, i tako dalje. Ali vidite, gospodo, ako ne bi bili ništa nego nervi, sastojali se samo od nerva, stalno bi bili umorni i istrošeni; stvarno bi cijelo vrijeme umirali. Mi stoga u nama imao dva suprotna principa – nervni sustav koji cijelo vrijeme čini da starimo, zapravo nas cijelo vrijeme predavajući smrti, i sustav krvi koji je povezan sa sustavom ishrane i čini da cijelo vrijeme postajemo mlađi, i tako dalje.
S ovim stvarima, o kojima sam upravo govorio, možemo ići dalje. Kao što znate neki ljudi se u starosti promjene na takav način da moramo reći da su kalcificirani. Javlja se kalcifikacija, skleroza. Lako dođe do toga da se ljudi ne mogu pravilno kretati kada im se vene, kako kažu, kalcificiraju tj. stijenke krvnih sudova se kalcificiraju. A kada je kalcifikacija posebno jaka, tada osobu pogodi moždani udar. Dobije moždani udar. Moždani udar koji osoba primi jednostavno znači da se njeni krvni sudovi kalcificiraju i više ne drže.
Što se zapravo dogodilo s čovjekom kada dođe do kalcifikacije, skleroze? Vidite, to je kao da se njegovi zidovi krvnih sudova žele pretvoriti u nerve. To je čudna stvar. Nervi cijelog života moraju biti u stanju u kojem, takoreći, krvni sudovi ne smiju biti. Krvni sudovi moraju biti svježi. Nervi moraju stalno biti skloni smrti. Ako nečiji nervi postanu premekani, nedovoljno kalcificirani, ako se mogu tako izraziti, poludjeti će. Pa vidite, nervi ne smiju biti poput krvnih sudova i krvni sudovi ne smiju biti poput nerva.
To nas zaista prisiljava da kažemo da čovjek u sebi ima dva principa. Jedan je princip nerva. To čini da cijelo vrijeme stari. Od jutra do večeri postajete malo stariji. Tijekom noći krv uvijek osvježava. I tako ide cijelo vrijeme, poput njihala na satu – ostari, postani mlad, ostari, postani mlad. Naravno, ako smo budni od jutra do večeri, postati ćemo stariji, a kada spavamo od večeri do jutra, opet postajemo mlađi; ali uvijek nešto malo ostaje. Tijekom noći će se popraviti stvari, ali svakog dana nešto malo ostaje. A kada to daje dovoljnu sumu u čovjeku, on zaista umre. To je tako. Dakle kod ljudi imamo dvije stvari koje djeluju u suprotnom smjeru, starenje i pomlađivanje.
Ali sada to možemo gledati i u odnosu na dušu. To sam sada objasnio fizički. Vidite, ako pomlađivanje postane previše snažno kod osobe, dobiti će pleuritis ili upalu pluća. Činjenica je da stvari koje su sasvim dobre, koje su izvrsne, ako ostanu u svojim granicama, ako zatim izmaknu kontroli, postanu bolest. Bolest u čovjeku samo znači da je nešto što uvijek treba biti postalo presnažno. Visoka temperatura dolazi iz činjenica da je postajanje mlađim prejako u nama. To više ne možemo podnijeti. Cijelim tijelom počinjemo biti previše svježi. Tada dobijemo temperaturu, ili pleuritis, ili upalu pluća.
Sada također možemo pogledati sa stajališta duše. Vidite, osoba se može također osušiti u duši, ili inače ući u stanje koje bi za fizičko tijelo bila groznica. Ljudi imaju neke karakteristične osobine – ne volimo ih čuti jer ih toliko ljudi danas ima – postaju pedantni, postaju Filistejci. Filistejci postoje. Čovjek postaje Filistejac, postaje pedantan. I ako ste školski učitelj, trebali biste biti svjež momak, jednostavno se osušite kao školski učitelj. Da, to je isto kao kad se naši krvni sudovi kalcificiraju i isuše. Možemo se i osušiti u duši. A s druge strane možemo postati mekani u dušama. Tada postajete fanatik, mistik ili teozof. Što je to što želimo u tom slučaju? Ne želimo pravilno razmišljati. Želimo za svime posegnuti sa svojom fantazijom, a ne misliti pravilno. To je isto kao kad fizički imate temperaturu. Postati mistik, postati teozof, znači razviti temperaturu u duši.
Ali u nama uvijek moramo imati dvije stvari. Mi ne možemo imati uvid ako nemamo fantaziju; i ne možemo nekako spajati stvari u svom radu ako nismo pomalo pedantni, ako sve ne registrirano i slično. Previše toga i mi smo pedantni, Filistejci. Imati pravu ravnotežu znači da je duša kakva bi trebala biti.
Stvar je u tome da u čovjeku uvijek ima nešto što mora biti u pravoj mjeri, ali kada mu to izmakne kontroli, tjelesno će ili duševno oboljeti.
Isto je i duhovno, gospodo. Ne možemo vječno spavati, ponekad se moramo probuditi. Zamislite kakav je to potres kada se probudite! Zamislite samo kako je kada spavate; ležite tamo, ne znate ništa o okolini. Ako dobro spavate, netko vas može i golicati a vi se nećete probuditi. Razmislite kolika je razlika! Poslije se probudite, vidite sve oko vas, čujete sve oko vas. To je velika razlika. Sada kada se probudite – da, moramo imati u nama snagu da se probudimo; ali ako je prejaka, ako ste uvijek budni, uopće ne možete spavati, naprimjer, tada je snaga budnosti u nama prejaka.
Opet postoje ljudi koji se uopće ne mogu pravilno probuditi. Postoje ljudi koji su stalno u maglovito, snenom stanju duše, koji vole cijelo vrijeme spavati. Da, ti se ljudi ne mogu probuditi. Trebamo imati sposobnost pravilno spavati; ipak ona ne smije biti prevelika. Inače bi vječno spavali i nikada se ne bi probudili.
Tako možemo reći: određena čovjekova stanja možemo razlikovati na tri načina. Prvo fizički. S jedne strane imamo nervni sustav. To je nešto što uvijek teži otvrdnjavanju, kalcifikaciji. Pa kažemo:
tjelesno: otvrdnjavanje
kalcifikacija
Vidite, svi ste toliko stari, osim jednog koji sjedi među vama, da morate imati nervni sustav malo kalcificiran. Jer da danas imate svoj nervni sustav, kakav ste imali sa šest mjeseci, svi bi bili ludi. Ne možete više imati tako mekan nervni sustav. Ljudi koji su ludi imaju nervni sustav na nivou djeteta.Dakle snagu otvrdnjavanja i kalcifikacije moramo imati u sebi. A s druge strane moramo imati moć omekšati, pomladiti se. Te dvije sile moraju biti u ravnoteži.
tjelesno: otvrdnjavanje omekšavanje
kalcifikacija pomlađivanje
Ako stvar pogledamo na nivou duše, možemo reći da otvrdnjavanje odgovara duševnoj pedantnosti, filistejstvu, materijalizmu, suhom intelektu.
Sve ovo treba shvatiti. Moramo biti malo Filistejci, inače bismo bili djeca koja skaču. Moramo biti malo pedantni, inače ne bismo pravilno držali stvari. Umjesto da objesimo jaknu u ormar, objesili bi je za peć ili dimnjak. Dakle, biti malo Filistejac i malo pedantan nije loše, ali ne smije se biti previše. Također imamo snagu fantazije, snagu da budemo sanjači, mistici, teozofi. Ako to postane prejako, te sile, biti ćemo sanjači, fantazirati. To se ne smije dogoditi. Ali s druge strane, ne smijemo biti potpuno bez fantazije.
Jednom sam poznavao nekoga tko je mrzio sve maštovito. Nikada nije išao u kazalište, naprimjer, posebno u operu, jer je rekao da sve to nije točno. Jednostavno nije imao mašte. Da ali netko tko uopće nema mašte, postane suh, vrebajući kroz život, a ne prava, stvarna osoba. Dakle to opet ne smije ići u ekstrem.
duševno: pedantnost fantazija
filistejstvo entuzijazam
materijalizam misticizam
suhi intelekt teozofija
Ako to sada gledamo duhovno, imamo snagu otvrdnjavanja kod buđenja. Budeći se, čvrsto zahvatimo tijelo, koristimo udove. A snagu koja je inače u tijelu koja uzrokuje omekšanje, pomlađivanje, imamo kada zaspimo. Tada tonemo u snove. Više ne zahvaćamo svoje tijelo.
duhovno: buđenje spavanje
Možemo reći da su ljudska bića neprestano izložena opasnosti padanja u jedan ili drugi ekstrem, postajući premekana ili previše otvrdnuta.
Ako imate magnet, znate da magnet privlači željezo. Kažemo da u magnetu imamo dvije vrste magnetizma. I to je točno. Imamo pozitivni i negativni. Jedan privlači magnetsku iglu drugi je odbija. Suprotni su.
Složiti ćete se, da kada dođemo do fizičkih, tjelesnih stvari, uopće se ne bojimo nazvati stvari njihovim imenima. Trebaju nam imena. Sada sam vam opisao nešto, fizički, duševno i duhovno, što svatko od vas može sam percipirati, uvijek to vidjeti, i nešto što svakom može biti sasvim jasno. Ali trebaju nam imena. Kada imamo pozitivni magnetizam, moramo razumjeti da to nije željezo; to je nešto što je u željezu. U željezu je nešto nevidljivo.
Netko tko neće priznati da je nešto nevidljivo u željezu će reći: 'Ti si glup momak! Treba li u željezu biti magnetima? To je potkova. Njome potkivam konja'. Mislim da ćete se složiti da je netko tko ne priznaje da je nešto nevidljivo u željezu i koristi ga samo da potkuje konja, idiot. Ako je magnetizam unutra možete potkovu koristiti za sasvim nešto drugo.
Pa tako vidite, postoji nešto nevidljivo, nadosjetilno u procesu otvrdnjavanja. A taj nevidljivi, nadosjetilni princip, kojega se može promatrati ako se za to ima dara, naziva se ahirmanski. Ahirmanske su snage one koje stalno žele osobu pretvoriti u neku vrstu leša. Da postoje samo ahrimanske snage, neprestano bismo postajali leševi, pedantni, potpuno skamenjeni ljudi. Bili bi cijelo vrijeme budni, ne bi mogli spavati.
Snage koje nas omekšavaju, čine mlađim, vode u fantaziju, to su luciferske snage. Te sile su nam potrebne da ne bismo postali živi leševi. Ako bi samo luciferske snage bile prisutne, cijelog života bismo bili djeca. Luciferske snage su potrebne da ne bismo bili stari kada imamo tri godine. Ahrimanske snage su potrebne kako ne bismo stalno ostali djeca. Ove dvije suprotstavljene snage moraju biti u čovjeku.
ahrimanske luciferske
tjelesno: otvrdnjavanje omekšavanje
kalcifikacija pomlađivanje
duševno: pedantnost fantazija
filistejstvo entuzijazam
materijalizam misticizam
suhi intelekt teozofija
duhovno: buđenje spavanje
Stvar je u tome da te dvije suprotstavljene snage moraju biti uravnotežene. Kako se održava ravnoteža? Nijedna od tih snaga ne bi smjela izmaknuti kontroli.
Vidite, sada je godina 1923, kao što znate. Svo ovo vrijeme od prekretnice do 1923. godine zapravo je takvo da čovječanstvu prijeti opasnost pada pod ahrimanske moći. Treba se samo sjetiti da se ondje gdje nema znanosti duha, zapravo odgaja na ahrimanski način. Pomislite samo da naša djeca idu u osnovnu školu i tamo uče stvari koje im se moraju činiti vrlo čudnima – kao što sam već ukazao – za koje uopće ne mogu biti zainteresirana. Oni su uvijek vidjeli oca. Izgleda ovako: ima kosu. oči, uši, i onda bi trebali naučiti da je ovo: o t a c [pisanje na ploči] njihov otac. To im je potpuno strano. Njih to ne zanima. Tako je sa svime što djeca uče u osnovnoj školi. To ih ni najmanje ne zanima.
I to je, naravno, razlog zašto moramo uspostaviti razumne škole, gdje djeca prvo uče ono što ih zanima. Ako bi se nastava nastavila kakva je danas, ljudi bi brzo ostarjeli i postali senilni, zato jer je ahrimanska. To ljude čini starijima. Način na koji se djeca danas odgajaju u školi – sve je to ahrimanski. U ovih tisuću i devetsto godina čitav razvoj čovječanstva slijedi ahrimanički smjer. Prije nije bilo tako.
Ako se sada vratite unazad, recimo, od godine 8000. prije Krista do prekretnice vremena, stvari su tada bile drugačije. Ljudi su tada bili izloženi opasnosti da ne ostare. U ona davna vremena škole nisu postojale u modernom smislu. Škole su bile samo za ljude koji su već dostigli respektabilnu dob i koji bi tada trebali postati pravi učenjaci. Za njih su postojale škole. U stara vremena nije bilo škola za djecu. Učili bi iz života. Ono što bi vidjeli to bi naučili. Dakle, nije bilo škola i nije se djecu poticalo da uče bilo što njima strano. Tada je postojala opasnost da ljudi postanu potpuno luciferički, sanjači, ukratko luciferički. A tako je i bilo. U onim davnim vremenima postojalo je mnogo mudrosti, to sam već rekao. Ali naravno, prvo je trebalo obuzdati ovaj luciferski element, u suprotnom bi cijeli dan htjeli pričati priče o duhovnima. To su posebno voljeli.
Tako da možemo reći: od vrlo davnih vremena, od oko 8000 godina prije Krista do prekretnice vremena, postojalo je lucifersko doba. Zatim je došlo ahrimansko doba.
Pogledajmo sada lucifersko doba. Vidite, oni koji su bili učenjaci u staro doba, imali su izvjesnih briga. U to vrijeme učenjaci bi živjeli u građevinama u obliku tornja. Babilonska kula o kojoj vam govore u Bibliji samo je jedna od njih. Tu su živjeli učenjaci. Ti učenjaci bi rekli: 'Pa da, ovdje nam je dobro. Naša mašta želi preuzeti naše umove. Želimo uvijek ići u sablasno, uvijek u lucifersko. Ali ovdje imamo svoje instrumente. Gledamo u zvijezde i vidimo kako se kreću. To obuzdava našu maštu'. Jer ako gledam zvijezdu i želim da se tako kreće, to tako neće ići. Dakle, moja vlastita mašta je obuzdana.
Znanstvenici su dakle znali da pojavama u svijetu obuzdavaju svoju maštu. Ili su imali fizikalne instrumente. Znali bi: 'Ako zamislim da ako zapalim mali komad drva da će to dati ogroman požar, to mogu reći u svojoj mašti. Ali ako to učinim u stvarnosti, mali komad drva će mi dati samo malu vatru'.
Dakle to je bila zapravo poanta svih ovih starih obrazovnih ustanova, da obuzdaju maštu koju su ti ljudi imali. A briga koju su ti ljudi imali bila je takva da bi rekli: 'Da, ali postoje drugi ljudi koji ne mogu biti učenjaci'. A onda su odavali učenja koja su nekad bila iskrena, ponekad neiskrena. To su stara religijska učenja, koja su se temeljila na znanosti. Ali nekad bi se dogodilo, naravno, da bi svećenici zastranili. I tako su neiskrena učenja – ona časna su, uglavnom izgubljena – došla do potomstva. To je bio način na koji je obuzdavan luciferski element.
A kako stoje stvari na ahrimanski način, to znate. Današnja znanost sve više postaje ahrimanska. Cijena je naša znanost danas nešto što nas isušuje. Budući da ova znanost poznaje samo fizičko, odnosno kalcificirano, materijalno, i to je ahrimanski element u našoj civilizaciji.
Između to dvoje je ono što se u pravom smislu naziva kršćanskim. Vidite gospodo, na svijetu nema dovoljno pravog kršćanskog znanja. Ako danas u svijetu uzmete element koji se naziva 'kršćanski', onda bi se naravno morali boriti protiv toga, to se podrazumijeva.
Ali Biće o kojem sam govorio zadnji puta, koje je rođeno na prijelazu stoljeća i živjelo je trideset tri godine, ta osobnost nije bila onakva kakva ljudi kažu da je bila. Njegova namjera je bila dati takva učenja ljudima da bi mogli napraviti ravnotežu, ravnotežu između ahrimanskog i luciferskog. A biti kršćanin je zaista tražiti ravnotežu između ahrimanskog i luciferskog. Zaista ne možete biti kršćani na način kako to ljudi danas pretpostavljaju.
Što znači, naprimjer, biti kršćanin u tjelesnom smislu? Biti kršćanin u fizičkom smislu znači stjecati znanje o ljudskim bićima. Čovjek se može razboljeti. Dobije pleuritis. Što to znači da ima pleuritis? To znači: u njemu je previše luciferskog. Ako to znam, znam da je u njemu previše luciferskog elementa, moram reći: 'Ako imam vagu [Slika 28] i ona iskače na ovoj strani, onda moram skinuti utege. Ako je previše dolje, moram dodati utege. Sada si kažem: Ako osoba ima pleuritis, lucifersko je prejako, ahrimansko preslabo. Moram dodati nešto ahrimanskog pa će se to opet uravnotežiti.
Ako sada pogledate nešto drugo, krvne sudove, vidjeti ćete da su u glavi prilično delikatni. Suprotno tome, krvni sudovi su posebno dobro razvijeni u području srca; i također su u udovima debeli krvni sudovi. Tako da se može reći: s jedne strane imamo nervni sustav, s druge sustav krvi.
Situacija je takva da se rađamo iz krvi svakog dana i svakog sata. Krv uvijek znači obnovu. Dakle, ako bi u nama imali samo krv, bili bi kao stvorenja koja samo rastu, postajući veća, stvorenja koja su svježa i nova, i tako dalje. Ali vidite, gospodo, ako ne bi bili ništa nego nervi, sastojali se samo od nerva, stalno bi bili umorni i istrošeni; stvarno bi cijelo vrijeme umirali. Mi stoga u nama imao dva suprotna principa – nervni sustav koji cijelo vrijeme čini da starimo, zapravo nas cijelo vrijeme predavajući smrti, i sustav krvi koji je povezan sa sustavom ishrane i čini da cijelo vrijeme postajemo mlađi, i tako dalje.
S ovim stvarima, o kojima sam upravo govorio, možemo ići dalje. Kao što znate neki ljudi se u starosti promjene na takav način da moramo reći da su kalcificirani. Javlja se kalcifikacija, skleroza. Lako dođe do toga da se ljudi ne mogu pravilno kretati kada im se vene, kako kažu, kalcificiraju tj. stijenke krvnih sudova se kalcificiraju. A kada je kalcifikacija posebno jaka, tada osobu pogodi moždani udar. Dobije moždani udar. Moždani udar koji osoba primi jednostavno znači da se njeni krvni sudovi kalcificiraju i više ne drže.
Što se zapravo dogodilo s čovjekom kada dođe do kalcifikacije, skleroze? Vidite, to je kao da se njegovi zidovi krvnih sudova žele pretvoriti u nerve. To je čudna stvar. Nervi cijelog života moraju biti u stanju u kojem, takoreći, krvni sudovi ne smiju biti. Krvni sudovi moraju biti svježi. Nervi moraju stalno biti skloni smrti. Ako nečiji nervi postanu premekani, nedovoljno kalcificirani, ako se mogu tako izraziti, poludjeti će. Pa vidite, nervi ne smiju biti poput krvnih sudova i krvni sudovi ne smiju biti poput nerva.
To nas zaista prisiljava da kažemo da čovjek u sebi ima dva principa. Jedan je princip nerva. To čini da cijelo vrijeme stari. Od jutra do večeri postajete malo stariji. Tijekom noći krv uvijek osvježava. I tako ide cijelo vrijeme, poput njihala na satu – ostari, postani mlad, ostari, postani mlad. Naravno, ako smo budni od jutra do večeri, postati ćemo stariji, a kada spavamo od večeri do jutra, opet postajemo mlađi; ali uvijek nešto malo ostaje. Tijekom noći će se popraviti stvari, ali svakog dana nešto malo ostaje. A kada to daje dovoljnu sumu u čovjeku, on zaista umre. To je tako. Dakle kod ljudi imamo dvije stvari koje djeluju u suprotnom smjeru, starenje i pomlađivanje.
Ali sada to možemo gledati i u odnosu na dušu. To sam sada objasnio fizički. Vidite, ako pomlađivanje postane previše snažno kod osobe, dobiti će pleuritis ili upalu pluća. Činjenica je da stvari koje su sasvim dobre, koje su izvrsne, ako ostanu u svojim granicama, ako zatim izmaknu kontroli, postanu bolest. Bolest u čovjeku samo znači da je nešto što uvijek treba biti postalo presnažno. Visoka temperatura dolazi iz činjenica da je postajanje mlađim prejako u nama. To više ne možemo podnijeti. Cijelim tijelom počinjemo biti previše svježi. Tada dobijemo temperaturu, ili pleuritis, ili upalu pluća.
Sada također možemo pogledati sa stajališta duše. Vidite, osoba se može također osušiti u duši, ili inače ući u stanje koje bi za fizičko tijelo bila groznica. Ljudi imaju neke karakteristične osobine – ne volimo ih čuti jer ih toliko ljudi danas ima – postaju pedantni, postaju Filistejci. Filistejci postoje. Čovjek postaje Filistejac, postaje pedantan. I ako ste školski učitelj, trebali biste biti svjež momak, jednostavno se osušite kao školski učitelj. Da, to je isto kao kad se naši krvni sudovi kalcificiraju i isuše. Možemo se i osušiti u duši. A s druge strane možemo postati mekani u dušama. Tada postajete fanatik, mistik ili teozof. Što je to što želimo u tom slučaju? Ne želimo pravilno razmišljati. Želimo za svime posegnuti sa svojom fantazijom, a ne misliti pravilno. To je isto kao kad fizički imate temperaturu. Postati mistik, postati teozof, znači razviti temperaturu u duši.
Ali u nama uvijek moramo imati dvije stvari. Mi ne možemo imati uvid ako nemamo fantaziju; i ne možemo nekako spajati stvari u svom radu ako nismo pomalo pedantni, ako sve ne registrirano i slično. Previše toga i mi smo pedantni, Filistejci. Imati pravu ravnotežu znači da je duša kakva bi trebala biti.
Stvar je u tome da u čovjeku uvijek ima nešto što mora biti u pravoj mjeri, ali kada mu to izmakne kontroli, tjelesno će ili duševno oboljeti.
Isto je i duhovno, gospodo. Ne možemo vječno spavati, ponekad se moramo probuditi. Zamislite kakav je to potres kada se probudite! Zamislite samo kako je kada spavate; ležite tamo, ne znate ništa o okolini. Ako dobro spavate, netko vas može i golicati a vi se nećete probuditi. Razmislite kolika je razlika! Poslije se probudite, vidite sve oko vas, čujete sve oko vas. To je velika razlika. Sada kada se probudite – da, moramo imati u nama snagu da se probudimo; ali ako je prejaka, ako ste uvijek budni, uopće ne možete spavati, naprimjer, tada je snaga budnosti u nama prejaka.
Opet postoje ljudi koji se uopće ne mogu pravilno probuditi. Postoje ljudi koji su stalno u maglovito, snenom stanju duše, koji vole cijelo vrijeme spavati. Da, ti se ljudi ne mogu probuditi. Trebamo imati sposobnost pravilno spavati; ipak ona ne smije biti prevelika. Inače bi vječno spavali i nikada se ne bi probudili.
Tako možemo reći: određena čovjekova stanja možemo razlikovati na tri načina. Prvo fizički. S jedne strane imamo nervni sustav. To je nešto što uvijek teži otvrdnjavanju, kalcifikaciji. Pa kažemo:
tjelesno: otvrdnjavanje
kalcifikacija
Vidite, svi ste toliko stari, osim jednog koji sjedi među vama, da morate imati nervni sustav malo kalcificiran. Jer da danas imate svoj nervni sustav, kakav ste imali sa šest mjeseci, svi bi bili ludi. Ne možete više imati tako mekan nervni sustav. Ljudi koji su ludi imaju nervni sustav na nivou djeteta.Dakle snagu otvrdnjavanja i kalcifikacije moramo imati u sebi. A s druge strane moramo imati moć omekšati, pomladiti se. Te dvije sile moraju biti u ravnoteži.
tjelesno: otvrdnjavanje omekšavanje
kalcifikacija pomlađivanje
Ako stvar pogledamo na nivou duše, možemo reći da otvrdnjavanje odgovara duševnoj pedantnosti, filistejstvu, materijalizmu, suhom intelektu.
Sve ovo treba shvatiti. Moramo biti malo Filistejci, inače bismo bili djeca koja skaču. Moramo biti malo pedantni, inače ne bismo pravilno držali stvari. Umjesto da objesimo jaknu u ormar, objesili bi je za peć ili dimnjak. Dakle, biti malo Filistejac i malo pedantan nije loše, ali ne smije se biti previše. Također imamo snagu fantazije, snagu da budemo sanjači, mistici, teozofi. Ako to postane prejako, te sile, biti ćemo sanjači, fantazirati. To se ne smije dogoditi. Ali s druge strane, ne smijemo biti potpuno bez fantazije.
Jednom sam poznavao nekoga tko je mrzio sve maštovito. Nikada nije išao u kazalište, naprimjer, posebno u operu, jer je rekao da sve to nije točno. Jednostavno nije imao mašte. Da ali netko tko uopće nema mašte, postane suh, vrebajući kroz život, a ne prava, stvarna osoba. Dakle to opet ne smije ići u ekstrem.
duševno: pedantnost fantazija
filistejstvo entuzijazam
materijalizam misticizam
suhi intelekt teozofija
Ako to sada gledamo duhovno, imamo snagu otvrdnjavanja kod buđenja. Budeći se, čvrsto zahvatimo tijelo, koristimo udove. A snagu koja je inače u tijelu koja uzrokuje omekšanje, pomlađivanje, imamo kada zaspimo. Tada tonemo u snove. Više ne zahvaćamo svoje tijelo.
duhovno: buđenje spavanje
Možemo reći da su ljudska bića neprestano izložena opasnosti padanja u jedan ili drugi ekstrem, postajući premekana ili previše otvrdnuta.
Ako imate magnet, znate da magnet privlači željezo. Kažemo da u magnetu imamo dvije vrste magnetizma. I to je točno. Imamo pozitivni i negativni. Jedan privlači magnetsku iglu drugi je odbija. Suprotni su.
Složiti ćete se, da kada dođemo do fizičkih, tjelesnih stvari, uopće se ne bojimo nazvati stvari njihovim imenima. Trebaju nam imena. Sada sam vam opisao nešto, fizički, duševno i duhovno, što svatko od vas može sam percipirati, uvijek to vidjeti, i nešto što svakom može biti sasvim jasno. Ali trebaju nam imena. Kada imamo pozitivni magnetizam, moramo razumjeti da to nije željezo; to je nešto što je u željezu. U željezu je nešto nevidljivo.
Netko tko neće priznati da je nešto nevidljivo u željezu će reći: 'Ti si glup momak! Treba li u željezu biti magnetima? To je potkova. Njome potkivam konja'. Mislim da ćete se složiti da je netko tko ne priznaje da je nešto nevidljivo u željezu i koristi ga samo da potkuje konja, idiot. Ako je magnetizam unutra možete potkovu koristiti za sasvim nešto drugo.
Pa tako vidite, postoji nešto nevidljivo, nadosjetilno u procesu otvrdnjavanja. A taj nevidljivi, nadosjetilni princip, kojega se može promatrati ako se za to ima dara, naziva se ahirmanski. Ahirmanske su snage one koje stalno žele osobu pretvoriti u neku vrstu leša. Da postoje samo ahrimanske snage, neprestano bismo postajali leševi, pedantni, potpuno skamenjeni ljudi. Bili bi cijelo vrijeme budni, ne bi mogli spavati.
Snage koje nas omekšavaju, čine mlađim, vode u fantaziju, to su luciferske snage. Te sile su nam potrebne da ne bismo postali živi leševi. Ako bi samo luciferske snage bile prisutne, cijelog života bismo bili djeca. Luciferske snage su potrebne da ne bismo bili stari kada imamo tri godine. Ahrimanske snage su potrebne kako ne bismo stalno ostali djeca. Ove dvije suprotstavljene snage moraju biti u čovjeku.
ahrimanske luciferske
tjelesno: otvrdnjavanje omekšavanje
kalcifikacija pomlađivanje
duševno: pedantnost fantazija
filistejstvo entuzijazam
materijalizam misticizam
suhi intelekt teozofija
duhovno: buđenje spavanje
Stvar je u tome da te dvije suprotstavljene snage moraju biti uravnotežene. Kako se održava ravnoteža? Nijedna od tih snaga ne bi smjela izmaknuti kontroli.
Vidite, sada je godina 1923, kao što znate. Svo ovo vrijeme od prekretnice do 1923. godine zapravo je takvo da čovječanstvu prijeti opasnost pada pod ahrimanske moći. Treba se samo sjetiti da se ondje gdje nema znanosti duha, zapravo odgaja na ahrimanski način. Pomislite samo da naša djeca idu u osnovnu školu i tamo uče stvari koje im se moraju činiti vrlo čudnima – kao što sam već ukazao – za koje uopće ne mogu biti zainteresirana. Oni su uvijek vidjeli oca. Izgleda ovako: ima kosu. oči, uši, i onda bi trebali naučiti da je ovo: o t a c [pisanje na ploči] njihov otac. To im je potpuno strano. Njih to ne zanima. Tako je sa svime što djeca uče u osnovnoj školi. To ih ni najmanje ne zanima.
I to je, naravno, razlog zašto moramo uspostaviti razumne škole, gdje djeca prvo uče ono što ih zanima. Ako bi se nastava nastavila kakva je danas, ljudi bi brzo ostarjeli i postali senilni, zato jer je ahrimanska. To ljude čini starijima. Način na koji se djeca danas odgajaju u školi – sve je to ahrimanski. U ovih tisuću i devetsto godina čitav razvoj čovječanstva slijedi ahrimanički smjer. Prije nije bilo tako.
Ako se sada vratite unazad, recimo, od godine 8000. prije Krista do prekretnice vremena, stvari su tada bile drugačije. Ljudi su tada bili izloženi opasnosti da ne ostare. U ona davna vremena škole nisu postojale u modernom smislu. Škole su bile samo za ljude koji su već dostigli respektabilnu dob i koji bi tada trebali postati pravi učenjaci. Za njih su postojale škole. U stara vremena nije bilo škola za djecu. Učili bi iz života. Ono što bi vidjeli to bi naučili. Dakle, nije bilo škola i nije se djecu poticalo da uče bilo što njima strano. Tada je postojala opasnost da ljudi postanu potpuno luciferički, sanjači, ukratko luciferički. A tako je i bilo. U onim davnim vremenima postojalo je mnogo mudrosti, to sam već rekao. Ali naravno, prvo je trebalo obuzdati ovaj luciferski element, u suprotnom bi cijeli dan htjeli pričati priče o duhovnima. To su posebno voljeli.
Tako da možemo reći: od vrlo davnih vremena, od oko 8000 godina prije Krista do prekretnice vremena, postojalo je lucifersko doba. Zatim je došlo ahrimansko doba.
Pogledajmo sada lucifersko doba. Vidite, oni koji su bili učenjaci u staro doba, imali su izvjesnih briga. U to vrijeme učenjaci bi živjeli u građevinama u obliku tornja. Babilonska kula o kojoj vam govore u Bibliji samo je jedna od njih. Tu su živjeli učenjaci. Ti učenjaci bi rekli: 'Pa da, ovdje nam je dobro. Naša mašta želi preuzeti naše umove. Želimo uvijek ići u sablasno, uvijek u lucifersko. Ali ovdje imamo svoje instrumente. Gledamo u zvijezde i vidimo kako se kreću. To obuzdava našu maštu'. Jer ako gledam zvijezdu i želim da se tako kreće, to tako neće ići. Dakle, moja vlastita mašta je obuzdana.
Znanstvenici su dakle znali da pojavama u svijetu obuzdavaju svoju maštu. Ili su imali fizikalne instrumente. Znali bi: 'Ako zamislim da ako zapalim mali komad drva da će to dati ogroman požar, to mogu reći u svojoj mašti. Ali ako to učinim u stvarnosti, mali komad drva će mi dati samo malu vatru'.
Dakle to je bila zapravo poanta svih ovih starih obrazovnih ustanova, da obuzdaju maštu koju su ti ljudi imali. A briga koju su ti ljudi imali bila je takva da bi rekli: 'Da, ali postoje drugi ljudi koji ne mogu biti učenjaci'. A onda su odavali učenja koja su nekad bila iskrena, ponekad neiskrena. To su stara religijska učenja, koja su se temeljila na znanosti. Ali nekad bi se dogodilo, naravno, da bi svećenici zastranili. I tako su neiskrena učenja – ona časna su, uglavnom izgubljena – došla do potomstva. To je bio način na koji je obuzdavan luciferski element.
A kako stoje stvari na ahrimanski način, to znate. Današnja znanost sve više postaje ahrimanska. Cijena je naša znanost danas nešto što nas isušuje. Budući da ova znanost poznaje samo fizičko, odnosno kalcificirano, materijalno, i to je ahrimanski element u našoj civilizaciji.
Između to dvoje je ono što se u pravom smislu naziva kršćanskim. Vidite gospodo, na svijetu nema dovoljno pravog kršćanskog znanja. Ako danas u svijetu uzmete element koji se naziva 'kršćanski', onda bi se naravno morali boriti protiv toga, to se podrazumijeva.
Ali Biće o kojem sam govorio zadnji puta, koje je rođeno na prijelazu stoljeća i živjelo je trideset tri godine, ta osobnost nije bila onakva kakva ljudi kažu da je bila. Njegova namjera je bila dati takva učenja ljudima da bi mogli napraviti ravnotežu, ravnotežu između ahrimanskog i luciferskog. A biti kršćanin je zaista tražiti ravnotežu između ahrimanskog i luciferskog. Zaista ne možete biti kršćani na način kako to ljudi danas pretpostavljaju.
Što znači, naprimjer, biti kršćanin u tjelesnom smislu? Biti kršćanin u fizičkom smislu znači stjecati znanje o ljudskim bićima. Čovjek se može razboljeti. Dobije pleuritis. Što to znači da ima pleuritis? To znači: u njemu je previše luciferskog. Ako to znam, znam da je u njemu previše luciferskog elementa, moram reći: 'Ako imam vagu [Slika 28] i ona iskače na ovoj strani, onda moram skinuti utege. Ako je previše dolje, moram dodati utege. Sada si kažem: Ako osoba ima pleuritis, lucifersko je prejako, ahrimansko preslabo. Moram dodati nešto ahrimanskog pa će se to opet uravnotežiti.
Slika 28
Pa pretpostavimo da sebi kažem, sasvim ispravno: 'Ova osoba ima pleuritis; kako joj mogu pomoći'? Uzmem, recimo, komadić brezovog drveta. Breza snažno raste u proljeće. Brezovo drvo je dobra stvar, posebno dio odmah ispod kore; u kori su vrlo dobre snage rasta. Ubijem ih, pretvarajući brezu u ugljen. Tada imam brezin ugljen. Što sam učinio sa svježim, drvetom koje se stalno pomlađuje? Napravio sam brezin ugljen, napravio sam ahrimanski ugljen. I sada radim od njega prah i dajem ga osobi koja ima previše luciferskog s pleuritisom. Dodao sam ahrimansko onome čega je imao previše u sebi, luciferskom.
Vidite, to sam uravnotežio. Baš kao što moram dodati na vagu kada je visoko na jednoj strani, tako sam dodao i brezin ugljen kada je previše luciferskog u pleuritisu. Napravio sam mineral tako da sam brezu pougljenio. Napravio ahrimansko.
Ili pretpostavimo da osoba izgleda toliko umorno i paralizirano, da sebi mogu reći: 'Sljedeće će imati moždani udar'. U sebi ima previše ahrimanskog elementa. Sada u njega moram staviti nešto luciferskog da se to uravnoteži. Što ću napraviti?
Vidite, to sam uravnotežio. Baš kao što moram dodati na vagu kada je visoko na jednoj strani, tako sam dodao i brezin ugljen kada je previše luciferskog u pleuritisu. Napravio sam mineral tako da sam brezu pougljenio. Napravio ahrimansko.
Ili pretpostavimo da osoba izgleda toliko umorno i paralizirano, da sebi mogu reći: 'Sljedeće će imati moždani udar'. U sebi ima previše ahrimanskog elementa. Sada u njega moram staviti nešto luciferskog da se to uravnoteži. Što ću napraviti?
Slika 29
Vidite, ako imam biljku; tu je korijen. Znate da je korijen tvrd. Sadrži puno soli. To nije luciferski. Stabljika i lišće još nisu luciferski. Ali ako idem dalje gore, imam mirisni, jako mirišući cvijet. Miris želi pobjeći, baš kao što i mašta želi pobjeći, inače to ne bih mogao osjetiti. Sad uzimam sok iz cvijeta. To je lucifersko. Dajem ga na odgovarajući način i time sam uravnotežio ahrimanski element, i osobu mogu izliječiti.
Što radi današnja medicina? U suvremenoj medicini, stvari se isprobavaju. Kemičar jedan dan otkrije acetilfenetidin. Ne trebam vam objašnjavati što je to; to je složena supstanca. Sada to dovedu u bolnicu. Tamo imaju recimo, trideset pacijenata. Svoj tridesetorici dajete acetilfenetidin, mjerite im temperaturu, zapisujete, i ako imate nekog rezultata smatrate to lijekom.
Ali ljudi nemaju pojma kako to zapravo djeluje u ljudskom tijelu. Ne možemo gledati unutar ljudskog tijela. Jedino kada znamo da pleuritis znači previše luciferskog, onda morate dodati nešto ahrimanskog; ili moždani udar znači da je previše ahrimanskog i morate dodati nešto lucifersko – onda je to prava stvar. To je ono što čovječanstvu danas nedostaje. U tom smislu čovječanstvo nije dovoljno kršćansko, jer kršćanstvo je ravnoteža. Gledajte, pokazujem vam kako čisto fizičko liječenje može biti nešto kršćansko. Kršćanstvo se sastoji u traženju ravnoteže.
Vidite, to sam želio pokazati na drvenoj figuri koja bi trebala stajati u građevini. Gore je Lucifer, luciferski element, sve ono što je grozničavo, fantazija, uspavanost ljudskog bića; a prema dolje sve što želi otvrdnuti, ahrimanski element. A između to dvoje je Krist.
To je ono što nam pomaže da otkrijemo što bi trebalo raditi, u medicini, u znanosti, sociologiji, svuda. I dio toga biti čovjek je razumjeti da ljudska priroda ima u sebi u luciferski i ahrimanski element.
Ali što ljudi od ovoga razumiju? Pastor koji je bio poznatu u Baselu i šire, zvao se Frohnmeyer, jednom je održao predavanje. Nije se potrudio pogledati ovu figuru, ali je čitao od nekoga koji je možda opet nije pogledao, već samo kopirao odnekud, da se ovdje radi figura, lucifersko gore, Krist u sredini, ahrimansko ispod. Tri su figure, jedna iznad druge, a kao što znate, ima ih još. Ahriman dva puta, Lucifer također dva puta. Ovaj čovjek, Frohnmeyer, zna toliko dobro da kaže: 'Steiner u Dornachu radi nešto užasno, Kristov lik koji ima luciferske crte na vrhu i životinjske crte dolje'.
Pa, Kristov lik uopće nema luciferska obilježja, već potpuno ljudsku glavu. Ali on je to izmiješao. Smislio je da lik Krista ima luciferska obilježja gore i životinjska prema dolje. Zapravo lik Krista uopće nije završen dolje, još uvijek je drveni blok.
Tako je kršćanski pastor koji traga za istinom opisao stvar, i cijeli svijet kaže da to mora biti točno, ipak je to napisao pastor. Teško se boriti protiv toga kada ljudi ne vide, ne žele razumjeti. Uvijek trče pastorima jer vjeruju ono što kažu. Ovdje imate primjer klevete koja je toliko jadna da je teško zamisliti nešto niže od toga.
I ti ljudi imaju čudna gledanja. Ovo je napisao pastor Frohnmeyer. U vrijeme kada je to napisao, Dr. Boos je još bio ovdje u Goetheanumu. Kao što znate Dr. Boos teži ulaziti u stvari malo s palicom. Možete imati svoje mišljenje treba li mahati palicom ili četkom. Četka je mekša, više luciferska, palica je tvrda, više ahrimanska. Sada je pitanje što ćete koristiti? Pa, rekao je Frohnmeyer-u istinu, više s palicom, takoreći. I tko dobiva pismo od Frohnmeyer-a? Ja! Dobio sam dugačko pismo od Frohnmeyer-a u kojem traži da Dr. Boos ne bude toliko grub prema Frohnmeyer-u.
Zamislite samo kakve ideje ti ljudi imaju. Ne možete vjerovati kakve ideje imaju. Kleveću nekoga, kao što sam vam rekao, i onda mu se obrate tražeći da poduzmete mjere protiv onoga koji ispravlja neistinu!
Javnost, posebno javnost srednje klase, nije ni najmanje sklona potruditi se sama vidjeti stvari, već ih jednostavno prihvaća. To mora biti točno jer netko drži službeni položaj. I zato je naša civilizacija nevjerojatno neozbiljna i podla u nekom stvarima.
Poanta je u tome da čitav današnji način razmišljanja mora napraviti takvu prekretnicu da je opet moguće vidjeti da sve ove stvari koje govore o kršćanstvu nisu ništa. Stvari treba shvatiti objektivno. Dakle, moramo znati da medicina može biti kršćanska ako se zna, naprimjer, sljedeće. Recimo da netko točno ukaže da će ljudi koji redovno jedu šećer, možda kao djeca, dobiti rak jetre, to znači da jetra postane ahrimanska. I sada morate znati što tu upotrijebiti, a to je odgovarajući luciferski element. Baš kao što možemo reći razliku između topline i hladnoće, tako se mora razlikovati postajanje luciferskim i ahrimanskim. Kada vam udovi postanu ukočeni, postali ste ahrimanizirani. Vrući ovoji, topli ručnici, suprotstavljate se luciferskim elementom. I tako moramo znati u svim prilikama, u svim okolnostima, kako stoje stvari s ljudima. Tada medicina postaje kršćanska.
Obrazovanje i školski sustav moraju isto tako postati kršćanski. To znači da moramo podučavati na takav način da djeca ne postanu senilna od najranije dobi. Morate im dopustiti da u školi rade stvari koje su im očite, za koje su zainteresirani, i tako dalje.
Vidite, ako uzmemo stvari na ovaj način, izrazi ahrimansko, lucifersko, kršćansko, nisu nikakvo praznovjerje već nešto potpuno znanstveno. I to je tako.
Kako je tekao povijesni razvoj? Pa, znate bilo je vrijeme od najranijih kršćanskih vremena do dvanaestog, trinaestog stoljeća, pa sve do četrnaestog stoljeća, kada je kršćanima bilo zabranjeno čitati Bibliju. Bilo je zabranjeno čitati Novi zavjet. To su mogli samo svećenici. Općenito vjernici nisu smjeli čitati Bibliju. Zašto? Pa, jer je svećenstvo znalo da se Bibliju treba pravilno čitati. Biblija je napisana kada ljudi nisu razmišljali kao što danas misle, već kad su ljudi razmišljali u slikama. Dakle, Bibliju morate pravilno čitati. Ako bi ljudi čitali bez da su pravilno pripremljeni, otkrili bi da postoje četiri evanđelja. Ona proturječe jedno drugom. Zašto proturječe jedno drugom? Da, gospodo, to jednostavno morate pravilno shvatiti. Svatko tko napola nije luda shvatio bi da proturječe čak i u četvrtom ili petom stoljeću. Naravno da proturječe jedno drugom.
Ali zamislite, imam gospodina Burle slikanog sprijeda i pokažem vam svima fotografiju. Pa, svi ćete ga prepoznati sa slike. Sada dođe netko i fotografira ga sa strane tako da možete vidjeti profil. To bi vam pokazao i rekli biste: 'To nije gospodin Burle, on izgleda sasvim drugačije; morate ga pogledati sprijeda, tako on izgleda. Ali ovo što mi pokazujete slikano sa strane, to nije gospodin Burle'! Pa, to jest gospodin Burle, ali vidimo ga iz različitog ugla. Pa čak i ako bi ga fotografirao s leđa sigurno biste rekli: 'Ali on ima i nos a ne samo kosu'! Ali to je zbog različitih strana.
Ako netko 'fotografira' duhovne procese iz različitih uglova, također će izgledati različito. Jednostavno treba znati da su evanđelja napisana iz četiri različita kuta. Stoga moraju proturječiti jedno drugom, baš kao što slika gospodina Burle izgleda različito s prednje, bočne i stražnje strane.
Ali došla su vremena kada su ljudi rekli: 'Nema takve stvari. Da se pripremimo za čitanje evanđelja. Danas se uopće ne pripremamo ni za što. Dopuštamo si pripremu u školi, tamo se dopuštamo trenirati; ali kad jednom to prođemo, tijekom četrnaest ili petnaest godina, više se nema što pripremati, sve moramo razumjeti'. Pa, tako se uobičajeno gleda danas.
Zašto to ne bi išlo toliko daleko da dovede do toga da ljudi vide Goetheanum i vide ga kao mjesto gdje ne ulaze djeca da se pripremaju već stari momci ćelavih glava – oni se još žele pripremati. Da, škola ne za djecu već starce, to mora da je budalasta kuća! – Vidite, to će reći, jer ne mogu zamisliti da ljudi i dalje žele nešto naučiti. Tako danas stoje stvari. I to je nešto što nam mora biti jasno: da bismo pročitali nešto poput evanđelja, prvo se za to treba pripremiti, jer se misli u slikama. Baš kao kada bi netko htio pročitati kineski dokument, prvo bi morao upoznati pismo. Uzeti evanđelja onako kako su napisana bilo bi besmislica, baš kao što je i kinesko pismo škrabotina ako ga se ne gleda na pravi način. Ali kada se ove stvari razumiju ispravno, da je sve u kršćanstvu vezano sa: 'Morate naučiti pravilno uravnotežiti ahrimansko s luciferskim, a ne da jedan diže vagu gore a drugi dolje'.
I zato u antropozofiji nije neugodno govoriti o kršćanstvu u tom smislu. Naglašava se da biti kršćanin ne znači imati Kristovo ime cijelo vrijeme na usnama, i tako dalje. Ljudi zamjeraju antropozofiji što tako malo govori o Kristu. Pa uvijek kažem: 'Pa, vidite, antropozofija ne govori puno o Kristu jer Deset zapovijedi uzima ozbiljno. A vi toliko govorite o Kristu jer niti ne poznajete zapovijed da ne smijete nepotrebno spominjati ima Gospodina, Boga svog'.
Kada danas propovijeda kršćanski pastor, stalno izgovara ime Krista. Trebali bi ga koristiti ako zaista razumijemo o čemu se radi. Odnosno, to je ono što razlikuje antropozofiju koja želi biti istinski kršćanska u pravom smislu, bez da bude praznovjerna, već znanstvena, u tom smislu zaista želi samo biti znanstvena. I tako događaj koji je došao između ranijih luciferskih vremena i kasnijih ahrimanskih, događaj koji se dogodio u Palestini, u antropozofiji se smatra za ključni događaj u povijesti svijeta.
A kada ljudi ispravno shvate što se na ovoj Zemlji dogodilo tim događajem, zaista će opet naći sebe, rekao bih. Ljudi su danas izvan sebe sa svojom krajnje vanjskom znanošću. O ovome ćemo nastaviti sljedeću srijedu u devet sati. To sam želio reći kao odgovor na pitanje. Mislim da sve možete razumjeti.
Što radi današnja medicina? U suvremenoj medicini, stvari se isprobavaju. Kemičar jedan dan otkrije acetilfenetidin. Ne trebam vam objašnjavati što je to; to je složena supstanca. Sada to dovedu u bolnicu. Tamo imaju recimo, trideset pacijenata. Svoj tridesetorici dajete acetilfenetidin, mjerite im temperaturu, zapisujete, i ako imate nekog rezultata smatrate to lijekom.
Ali ljudi nemaju pojma kako to zapravo djeluje u ljudskom tijelu. Ne možemo gledati unutar ljudskog tijela. Jedino kada znamo da pleuritis znači previše luciferskog, onda morate dodati nešto ahrimanskog; ili moždani udar znači da je previše ahrimanskog i morate dodati nešto lucifersko – onda je to prava stvar. To je ono što čovječanstvu danas nedostaje. U tom smislu čovječanstvo nije dovoljno kršćansko, jer kršćanstvo je ravnoteža. Gledajte, pokazujem vam kako čisto fizičko liječenje može biti nešto kršćansko. Kršćanstvo se sastoji u traženju ravnoteže.
Vidite, to sam želio pokazati na drvenoj figuri koja bi trebala stajati u građevini. Gore je Lucifer, luciferski element, sve ono što je grozničavo, fantazija, uspavanost ljudskog bića; a prema dolje sve što želi otvrdnuti, ahrimanski element. A između to dvoje je Krist.
To je ono što nam pomaže da otkrijemo što bi trebalo raditi, u medicini, u znanosti, sociologiji, svuda. I dio toga biti čovjek je razumjeti da ljudska priroda ima u sebi u luciferski i ahrimanski element.
Ali što ljudi od ovoga razumiju? Pastor koji je bio poznatu u Baselu i šire, zvao se Frohnmeyer, jednom je održao predavanje. Nije se potrudio pogledati ovu figuru, ali je čitao od nekoga koji je možda opet nije pogledao, već samo kopirao odnekud, da se ovdje radi figura, lucifersko gore, Krist u sredini, ahrimansko ispod. Tri su figure, jedna iznad druge, a kao što znate, ima ih još. Ahriman dva puta, Lucifer također dva puta. Ovaj čovjek, Frohnmeyer, zna toliko dobro da kaže: 'Steiner u Dornachu radi nešto užasno, Kristov lik koji ima luciferske crte na vrhu i životinjske crte dolje'.
Pa, Kristov lik uopće nema luciferska obilježja, već potpuno ljudsku glavu. Ali on je to izmiješao. Smislio je da lik Krista ima luciferska obilježja gore i životinjska prema dolje. Zapravo lik Krista uopće nije završen dolje, još uvijek je drveni blok.
Tako je kršćanski pastor koji traga za istinom opisao stvar, i cijeli svijet kaže da to mora biti točno, ipak je to napisao pastor. Teško se boriti protiv toga kada ljudi ne vide, ne žele razumjeti. Uvijek trče pastorima jer vjeruju ono što kažu. Ovdje imate primjer klevete koja je toliko jadna da je teško zamisliti nešto niže od toga.
I ti ljudi imaju čudna gledanja. Ovo je napisao pastor Frohnmeyer. U vrijeme kada je to napisao, Dr. Boos je još bio ovdje u Goetheanumu. Kao što znate Dr. Boos teži ulaziti u stvari malo s palicom. Možete imati svoje mišljenje treba li mahati palicom ili četkom. Četka je mekša, više luciferska, palica je tvrda, više ahrimanska. Sada je pitanje što ćete koristiti? Pa, rekao je Frohnmeyer-u istinu, više s palicom, takoreći. I tko dobiva pismo od Frohnmeyer-a? Ja! Dobio sam dugačko pismo od Frohnmeyer-a u kojem traži da Dr. Boos ne bude toliko grub prema Frohnmeyer-u.
Zamislite samo kakve ideje ti ljudi imaju. Ne možete vjerovati kakve ideje imaju. Kleveću nekoga, kao što sam vam rekao, i onda mu se obrate tražeći da poduzmete mjere protiv onoga koji ispravlja neistinu!
Javnost, posebno javnost srednje klase, nije ni najmanje sklona potruditi se sama vidjeti stvari, već ih jednostavno prihvaća. To mora biti točno jer netko drži službeni položaj. I zato je naša civilizacija nevjerojatno neozbiljna i podla u nekom stvarima.
Poanta je u tome da čitav današnji način razmišljanja mora napraviti takvu prekretnicu da je opet moguće vidjeti da sve ove stvari koje govore o kršćanstvu nisu ništa. Stvari treba shvatiti objektivno. Dakle, moramo znati da medicina može biti kršćanska ako se zna, naprimjer, sljedeće. Recimo da netko točno ukaže da će ljudi koji redovno jedu šećer, možda kao djeca, dobiti rak jetre, to znači da jetra postane ahrimanska. I sada morate znati što tu upotrijebiti, a to je odgovarajući luciferski element. Baš kao što možemo reći razliku između topline i hladnoće, tako se mora razlikovati postajanje luciferskim i ahrimanskim. Kada vam udovi postanu ukočeni, postali ste ahrimanizirani. Vrući ovoji, topli ručnici, suprotstavljate se luciferskim elementom. I tako moramo znati u svim prilikama, u svim okolnostima, kako stoje stvari s ljudima. Tada medicina postaje kršćanska.
Obrazovanje i školski sustav moraju isto tako postati kršćanski. To znači da moramo podučavati na takav način da djeca ne postanu senilna od najranije dobi. Morate im dopustiti da u školi rade stvari koje su im očite, za koje su zainteresirani, i tako dalje.
Vidite, ako uzmemo stvari na ovaj način, izrazi ahrimansko, lucifersko, kršćansko, nisu nikakvo praznovjerje već nešto potpuno znanstveno. I to je tako.
Kako je tekao povijesni razvoj? Pa, znate bilo je vrijeme od najranijih kršćanskih vremena do dvanaestog, trinaestog stoljeća, pa sve do četrnaestog stoljeća, kada je kršćanima bilo zabranjeno čitati Bibliju. Bilo je zabranjeno čitati Novi zavjet. To su mogli samo svećenici. Općenito vjernici nisu smjeli čitati Bibliju. Zašto? Pa, jer je svećenstvo znalo da se Bibliju treba pravilno čitati. Biblija je napisana kada ljudi nisu razmišljali kao što danas misle, već kad su ljudi razmišljali u slikama. Dakle, Bibliju morate pravilno čitati. Ako bi ljudi čitali bez da su pravilno pripremljeni, otkrili bi da postoje četiri evanđelja. Ona proturječe jedno drugom. Zašto proturječe jedno drugom? Da, gospodo, to jednostavno morate pravilno shvatiti. Svatko tko napola nije luda shvatio bi da proturječe čak i u četvrtom ili petom stoljeću. Naravno da proturječe jedno drugom.
Ali zamislite, imam gospodina Burle slikanog sprijeda i pokažem vam svima fotografiju. Pa, svi ćete ga prepoznati sa slike. Sada dođe netko i fotografira ga sa strane tako da možete vidjeti profil. To bi vam pokazao i rekli biste: 'To nije gospodin Burle, on izgleda sasvim drugačije; morate ga pogledati sprijeda, tako on izgleda. Ali ovo što mi pokazujete slikano sa strane, to nije gospodin Burle'! Pa, to jest gospodin Burle, ali vidimo ga iz različitog ugla. Pa čak i ako bi ga fotografirao s leđa sigurno biste rekli: 'Ali on ima i nos a ne samo kosu'! Ali to je zbog različitih strana.
Ako netko 'fotografira' duhovne procese iz različitih uglova, također će izgledati različito. Jednostavno treba znati da su evanđelja napisana iz četiri različita kuta. Stoga moraju proturječiti jedno drugom, baš kao što slika gospodina Burle izgleda različito s prednje, bočne i stražnje strane.
Ali došla su vremena kada su ljudi rekli: 'Nema takve stvari. Da se pripremimo za čitanje evanđelja. Danas se uopće ne pripremamo ni za što. Dopuštamo si pripremu u školi, tamo se dopuštamo trenirati; ali kad jednom to prođemo, tijekom četrnaest ili petnaest godina, više se nema što pripremati, sve moramo razumjeti'. Pa, tako se uobičajeno gleda danas.
Zašto to ne bi išlo toliko daleko da dovede do toga da ljudi vide Goetheanum i vide ga kao mjesto gdje ne ulaze djeca da se pripremaju već stari momci ćelavih glava – oni se još žele pripremati. Da, škola ne za djecu već starce, to mora da je budalasta kuća! – Vidite, to će reći, jer ne mogu zamisliti da ljudi i dalje žele nešto naučiti. Tako danas stoje stvari. I to je nešto što nam mora biti jasno: da bismo pročitali nešto poput evanđelja, prvo se za to treba pripremiti, jer se misli u slikama. Baš kao kada bi netko htio pročitati kineski dokument, prvo bi morao upoznati pismo. Uzeti evanđelja onako kako su napisana bilo bi besmislica, baš kao što je i kinesko pismo škrabotina ako ga se ne gleda na pravi način. Ali kada se ove stvari razumiju ispravno, da je sve u kršćanstvu vezano sa: 'Morate naučiti pravilno uravnotežiti ahrimansko s luciferskim, a ne da jedan diže vagu gore a drugi dolje'.
I zato u antropozofiji nije neugodno govoriti o kršćanstvu u tom smislu. Naglašava se da biti kršćanin ne znači imati Kristovo ime cijelo vrijeme na usnama, i tako dalje. Ljudi zamjeraju antropozofiji što tako malo govori o Kristu. Pa uvijek kažem: 'Pa, vidite, antropozofija ne govori puno o Kristu jer Deset zapovijedi uzima ozbiljno. A vi toliko govorite o Kristu jer niti ne poznajete zapovijed da ne smijete nepotrebno spominjati ima Gospodina, Boga svog'.
Kada danas propovijeda kršćanski pastor, stalno izgovara ime Krista. Trebali bi ga koristiti ako zaista razumijemo o čemu se radi. Odnosno, to je ono što razlikuje antropozofiju koja želi biti istinski kršćanska u pravom smislu, bez da bude praznovjerna, već znanstvena, u tom smislu zaista želi samo biti znanstvena. I tako događaj koji je došao između ranijih luciferskih vremena i kasnijih ahrimanskih, događaj koji se dogodio u Palestini, u antropozofiji se smatra za ključni događaj u povijesti svijeta.
A kada ljudi ispravno shvate što se na ovoj Zemlji dogodilo tim događajem, zaista će opet naći sebe, rekao bih. Ljudi su danas izvan sebe sa svojom krajnje vanjskom znanošću. O ovome ćemo nastaviti sljedeću srijedu u devet sati. To sam želio reći kao odgovor na pitanje. Mislim da sve možete razumjeti.