.- 3. Treće predavanje, Dornach, 1 prosinca 1918
Evolucijski život odvija se po njihalu. Socijalna struktura odražava ljudska bića. Tajna društva. Mehanički, higijenski, eugenički okultizam. Ratna katastrofa 1914.
Ono što sam imao na umu tijekom ovih razmišljanja bilo je baciti svijetlo na oblik koji socijalno razmišljanje mora uzeti danas. Onome što smo već raspravljali želio bih dodati nešto što će učiniti mogućim da podignete stvari na viši nivo. To je zaista nužno baš zbog posebnih zahtjeva duha naše epohe. Sve što sam vam predstavio i još ću predstaviti, nadam se da ćete smatrati, ako smijem ponoviti ovaj zahtjev, ne kao kriticizam sadašnjeg postojećeg stanja, već jednostavno davanje građe pogodne za usmjeravanje naše prosudbe koja može dati temelj za opći izvid uvjeta obilježen neophodnim uvidom. Duhovno znanstveni pogled ne može biti onaj koji daje socijalnu kritiku već samo onaj koji privlači pažnju na te stvari bez pesimizma ili optimizma. Ipak nas ta činjenica sili, naravno, da koristimo riječi koje će neki razumjeti kao namjeru kriticizma ove ili one socijalne klase. To nije slučaj. Kada mi ovdje govorimo o buržoaziji, to je kao da smo govorili o neizbježnoj povijesnoj pojavi, a ne u svrhu stavljanja primjedbi na ono što je jednostavno bilo neizbježno prema određenim duhovno znanstvenim pogledima. Molim vas da na isti način shvatite ono što ću vam predstaviti danas.
Uzmimo kao naše polazište sveobuhvatnu pokretačku snagu koja je u snažnom obliku u pozadini sadašnjih socijalnih zahtjeva proletarijata, baš kao što je u pozadini svih ili mnogih ljudskih pokreta. Ta sila je više ili manje jasno izražena, ali je također i instinktivna, nesvjesna, konfuzna, i nejasna iako ipak temeljna u tim pokretima. To se sastoji u činjenici da postoji određeni ideal za dovođenje socijalnog poretka koji će biti zadovoljen u svim njegovim aspektima. Ako želimo na radikalan način opisati što je dakle temeljno u tim stvarima, imamo razloga reći da je napravljen trud da se promisli i ostvari socijalni poredak koji će dovesti do raja na Zemlji, ili barem sreću dostojnu ljudskog bića na koju je gledala populacija sadašnjeg proletarijata kao nešto za čim se čezne. To je nazvano „rješenje socijalnog problema”. Ono što sam upravo rekao svojstveno je instinktu koji je iza onog što je nazvano rješenje socijalnog problema.
Sada, u razmatranju izraza „rješenje socijalnog problema”, nužno je da se duhovni znanstvenik, koji se ni na jednom polju ne smije predati iluzijama već uperiti svoju pažnju na stvarnosti, također i u ovom slučaju ne zadovolji nikakvom iluzijom. Bitna činjenica na ovom polju je da oni koji za njima teže ne kreću od stajališta oslobođenog iluzija, već sa stajališta suočenog s velikim brojem takvih iluzija, posebno osnovnom iluzijom da je moguće riješiti socijalni problem.
Činjenica da u našoj epohi nema svijesti o razlici između fizičkog plana i duhovnog svijeta, već se na fizički plan na neki instinktivni način gleda kao na jedini svijet, povezana je s drugom činjenicom da se teži stvoriti raj na ovom fizičkom planu. Zbog tog koncepta je naša epoha prisiljena vjerovati da su ljudska bića osuđena bilo da nikad ne postignu pravdu, usklade svoje impulse i potrebe, ili da je nađu unutar fizičke zemaljske egzistencije.
Fizički se plan, međutim, manifestira onome tko promatra svijet imaginativno, i na taj način spoznaje aktualnu stvarnost, na takav način da mora izjaviti da u tom svijetu nema savršenosti već samo nesavršenosti. Dakle, uopće nije moguće govoriti o apsolutno potpunom rješenju socijalnog problema. Možete težiti na način na koji vas volja, na osnovu najdubljeg znanja, riješiti socijalni problem, ipak on nikada neće biti riješen u smislu u kojem danas mnoge osobe očekuju rješenje. Ali to ne treba nikog voditi da kaže da ako se socijalni problem jednostavno neće riješiti, trebali bi dopustiti da stare besmislice nastave svojim tijekom. Istina je da tijek stvari podsjeća na njihalo: snaga za kretanje gore stečena je kretanjem dolje. Drugim riječima, baš kao što je suprotna snaga akumulirana kretanjem dolje i zatim korištena u kretanju gore, takav je slučaj i u ritmičkom slijedu koji karakterizira povijesni život čovječanstva. Ono što bi za neku epohu mogli smatrati kao najsavršeniji socijalni poredak, ili čak kao uopće jedini socijalni poredak, istroši se kada se jednom realizira, i poslije nekog vremena ponovno vodi u poremećaj. Evolucijski život nije takav da se mirno uspinje, već se njegov tijek sastoji od oseka i plima; napreduje valnim pokretom. Najbolje što bi jednom mogli uspostaviti, jednom kada je realizirano na fizičkom planu, stvara uvjete koji vode do vlastite destrukcije nakon nužnog perioda vremena. Stanje čovječanstva bi bilo sasvim drugačije ako bi ovaj neopozivi zakon u povijesnom tijeku događaja bio adekvatno prepoznat. Tada se ne bi pretpostavljalo da je moguće u apsolutnom smislu utemeljiti raj na Zemlji, već bi ljudi bili prisiljeni obratiti pažnju na ciklički zakon evolucije čovječanstva. Ako iz razmatranja izuzmemo apsolutni odgovor na pitanje, „Kakav bi trebao biti oblik socijalnog života?” učinili bi pravu stvar pitajući se što treba napraviti u našoj epohi? Koji su točni zahtjevi pokretačkih snaga naše pete post-atlantske epohe? Što u stvari zahtijeva da se ostvari? Sa sviješću da će ono što bude realizirano neizbježno biti uništeno kod obrata u tijeku cikličkih promjena, prisiljeni smo jasno vidjeti da i socijalno možemo misliti samo na relativan način kada prepoznamo pokretačke evolucijske snage određene epohe. Imperativno je nužno raditi u skladu sa stvarnošću. Radimo protiv stvarnosti kada pretpostavljamo da ćemo moći ostvariti bilo što pomoću apstraktnih i apsolutnih ideala.
Za duhovnog znanstvenika, stoga, koji želi usmjeriti pažnju na stvarnost a ne na iluziju, pitanje se ograničava na to što unutar nje nosi impuls kojeg treba realizirati unutar aktualne situacije u neposrednoj sadašnjosti?
Naša jučerašnja objašnjenja su također namijenjena tome da se razmatraju sa ovog stajališta. Interpretirate me sasvim pogrešno ako pretpostavljate da mislim da će do apsolutnog raja doći preko činjenice, recimo, ono što je proizvedeno radom bude odvojeno od rada. Upravo suprotno, to smatram, na osnovu dubokih zakona evolucije čovječanstva, jedino kao nešto do čega u sadašnje vrijeme nužno mora doći. Ono što je usidreno u svim čovjekovim instinktima, prema čemu posebno teži koncepcija života proletarijata, čak i ako oni ponekad guraju stvari do ekstrema takvih zahtjeva kao što su oni koje sam vam jučer nabrojio kao zahtjeve boljševizma —iza onog što ljudi imaju u njihovoj svijesti leži, naravno, ono što će instinktivno dovesti do realizacije. Svatko tko usmjerava svoje napore prema stvarnosti ne obraća pažnju na programe koji su mu predloženi, čak ni one od ruske sovjetske republike, već teži vidjeti što je danas još u instinktivnoj formi iza onih stvari koje ljudi izvana izražavaju zamuckujući. To je ono što je stvarno bitno. Inače, ako tako ne gledamo stvari, nikada se nećemo baviti tim stvarima na pravi način. Ono čemu ljudi instinktivno teže potpuno je svojstveno temeljnom karakteru naše pete post-atlantske epohe, koji je bitno različit od četvrte epohe, grčko-latinske, a isto tako i od prethodne treće, egipatske-kaldejske. Današnji ljudi, u njihovim socijalnim vezama —ne kao pojedinci, već u odnosima socijalne grupe —moraju željeti nešto sasvim određeno.
Instinktivno oni to stvarno žele. Oni danas žele ono što se nije moglo željeti u četvrtoj post-atlantskoj epohi, ili čak do petnaestog stoljeća naše kršćanske ere. Oni danas žele egzistenciju dostojnu ljudskog bića, to jest, ispunjenje kao odraz u socijalnom poretku onog što nejasno u ovoj epohi osjećaju kao ideal za čovječanstvo. Ljudi danas instinktivno žele da ono što je ljudsko biće u sebi bude reflektirano u socijalnoj strukturi.
Tijekom treće post-atlantske epohe, egipatsko-kaldejske, to je bilo različito, a isto tako različito još ranije tijekom druge epohe. U drugoj epohi, drevnoj perzijskoj, ljudsko biće je još potpuno u svojoj unutarnjoj prirodi; čovjek je tada još bio biće potpuno unutarnje prirode. Tada nije instinktivno zahtijevao da u vanjskom svijetu nađe identično ono što je posjedovao iznutra kao svoje potrebe. Nije trebao socijalnu strukturu koja bi mu omogućila da u vanjskim stvarima prepozna ono što iznutra posjeduje kao impulse, instinkte i potrebe. Zatim je došla treća post-atlantska epoha, egipatsko-kaldejska, i ljudsko biće je zahtijevalo da mu se dio njegova bića koji je bio povezan s njegovom glavom pojavi u zrcalu vanjske socijalne stvarnosti. Tako vidimo da je, od treće post-atlantske epohe nadalje, od egipatsko-kaldejske epohe, bilo stremljenje da se postigne teokratsko socijalno uređenje u kojem je sve što je pripadalo teokratskim socijalnim institucijama bilo na neki način prožeto religijom. Ostalo je još bilo instinktivno. Ono što je bilo povezano s drugim čovjekom, čovjekom grudi i disanja, i ono što je bilo povezano s čovjekom metabolizma, ostalo je instinktivno. Ljudsko biće uopće nije još mislilo o gledanju toga reflektiranog u zrcalu vanjskog poretka. U drevnoj perzijskoj epohi postojala je također jedino instinktivna religija, vođena od onih iniciranih u zoroastrizam. Ali sve što je ljudsko biće razvilo bilo je još unutarnje i instinktivno. Nije još osjećao nikakvu potrebu da stvari traži u vanjskoj refleksiji u socijalnom poretku. Tijekom perioda koji je završio približno s osnivanjem drevnog rimskog carstva, stvarna godina je bila 747 pr.Kr., počeo je zahtijevati da ono što je moglo živjeti kao misao u njegovoj glavi ponovno nađe u socijalnom poretku.
Zatim je došla epoha koja je počela u osmom stoljeću, 747 pr.Kr., a završila u petnaestom stoljeću, grčko-latinska epoha. Čovjek je tada zahtijevao da dva člana njegova bića, čovjek glave i čovjek ritma, disanja, grudi budu reflektirana izvana u socijalnoj strukturi. Ono što je činilo drevni teokratski poredak, ali sada samo kao eho, moralo je biti reflektirano. U stvari, prave teokratske institucije nose blisku sličnost s trećom post-atlantskom epohom a to uključuje čak i institucije katoličke crkve. To se nastavilo, i tome je dodano nešto novo što je posebno izvučeno iz grčko-latinske epohe. Vanjske institucije res publica, one institucije koje imaju veze s upravljanjem vanjskog života utoliko što se tiče pravde i nepravde i slične stvari su dodane. Čovjek je sada zahtijevao s obzirom na dva člana njegova bića da ih ne treba samo nositi unutar sebe već da ih treba vidjeti reflektirane vani kao u zrcalu.
Na primjer, ne razumijete grčku kulturu ako ne znate da je situacija bila takva da je jedino metabolički život, koji je izvana izražen u ekonomskoj strukturi, još ostao instinktivan, unutarnji i bez potrebe za vanjskom refleksijom. Tendencija da se zahtijeva vanjska refleksija za to pojavila se najprije u petnaestom stoljeću kršćanske ere. Ako proučavate povijest u njenoj stvarnosti, ne u formi legendi fabriciranih unutar naše takozvane znanstvene povijesti, naći ćete čak i izvana potvrđeno ono što sam vam rekao na osnovu okultnog znanja o grčkoj robovskoj klasi i ropstvu, bez čijeg bi postojanja grčka kultura kojoj se toliko divimo bila nezamisliva. To se može shvatiti kao postojeće u socijalnoj strukturi jedino kada znamo da je cijelom četvrtom post-atlantskom epohom dominirala težnja za vanjskim sustavom institucija na polju zakona i religije, ali još ne za bilo kakvim drugim osim instinktivnim ekonomskim poretkom.
Naša je vlastita epoha, vrijeme koje počinje u petnaestom stoljeću kršćanske ere, ona u kojoj je prvoj napravljen zahtjev da se cijelo tročlano ljudsko biće vidi kao slika također i u vanjskoj socijalnoj strukturi.
Moramo, dakle, danas proučavati tročlano ljudsko biće pošto, po prvi puta, ono razvija trostruki instinkt zahtjeva u vanjskoj strukturi, u strukturi zajednice, koje sam vam spominjao, odnosno, najprije, duhovnu sferu, koja ima vlastitu administraciju i vlastitu strukturu, drugo, sferu administracije, sigurnosti i reda — političku sferu — koja je isto tako samodostatna, i, treće, ekonomsku sferu, jer naša epoha po prvi puta zahtijeva ekonomsku sferu u vanjskoj organizaciji. Zahtjev da se vidi ljudsko biće realizirano i oslikano u socijalnoj strukturi javlja se kao instinkt u našoj epohi. To je dublji razlog zašto nije više samo ekonomski instinkt onaj koji je na djelu. Ekonomska klasa koja je upravo stvorena, proletarijat, teži prema cilju postavljanja ekonomske strukture izvana jednako svjesno kao što je četvrta post-atlantska epoha postavila administrativnu strukturu sustava zakona, a treća post-atlantska epoha, egipatsko-kaldejska, teokratsku strukturu.
To je unutarnji razlog. Jedino uvažavajući taj unutarnji razlog možete ispravno prosuditi uvjete sadašnjeg vremena, i tada ćete razumjeti zašto sam vam prije tjedan dana morao predstaviti ovaj trostruki socijalni poredak. On zasigurno nije bio izmišljen kako su danas izmišljeni programi brojnih društava, već je izjavljen na osnovu onih snaga koje se mogu promatrati ako uđemo u stvarnost evolucije. Moramo doći do točke, jer vrijeme pritišće u tom smjeru, kada pokretačke evolucijske sile unutar razvoja čovječanstva treba stvarno razumjeti konkretno i objektivno. Vrijeme pritišće u tom smjeru. Ljudi se još bore protiv toga. To je stvarno zapanjujuće čak i ako promatramo one koji su najdalje napredovali. Nedavno je izdana knjiga naslovljena Pisma dame za Walther Rathenau-a u vezi prevladavanja događaja koji dolaze. Svakakve stvari su, naravno, raspravljane u knjizi. Na primjer:
Namjera je ovog pamfleta objaviti bitni intuitivni sadržaj epistolarnih spisa. Osobna komunikacija je bila isključena jer nema neposredne veze s ovim. Rezultat je ukidanje fragmentarnog oblika pisma, a time i stalnog ponavljanja pozdrava i završetaka. Dama obdarena vidovitošću ovdje komunicira s autorom knjige, O stvarima koje će doći, njeno neobično iskustvo u odnosu na novu dušu vremena i novog rođenja svijeta. Snage budućnosti koje se danas bore za viši oblik života ovdje se manifestiraju u individualnoj ljudskoj sudbini kao doživljena stvarnost novih snaga duše.
Čudno je da se ovdje govori o mnogim stvarima, ali se primjećuje nešto neobično. Dama otkriva da čovjek može razviti više duhovne sposobnosti i da se izvorne stvarnosti mogu opažati jedino pomoću njih. Knjiga s time stvarno završava. Njeno zadnje poglavlje je naslovljeno, Kozmički zaključci u vezi svjetske duše i ljudske duše. Ali knjiga ne ide dalje od uvida da osoba može posjedovati više sposobnosti i ne ide do točke da kaže što stvarno opaža pomoću tih viših sposobnosti. To je kao da netko osobi kaže, “Imate oči,” ali je onda ne odvede do točke da s njima vidi nešto od stvarnosti. Određeni ljudi imaju čudan stav s obzirom na znanost duha. Oni zapravo ustuknu u strahu čak i ako samo počnemo govoriti o onom što se može vidjeti. Netko bi želio reći autoru kao što je ova dama, „Priznajete da se u ljudskom biću mogu razviti više sposobnosti. Znanost duha postoji da izvijesti upravo o važnim stvarima ako su te više sposobnosti razvile”. Ali ljudi ustuknu od toga i ne žele slušati.
Vidite kako nas urgentno vrijeme potiče da dođemo do točke gdje znanost duha želi stići, i kako su u međuvremenu u ljudima zbrkane one stvari o kojima sam govorio u zadnjem broju časopisa, „Das Reich”, uređenom od Alexander von Bernus-a, u mom članku naslovljenom Luciferski i ahrimanski elementi u našoj suvremenoj povijesti, u životu čovjeka. To je u ljudskoj duši sve u tako zamršenoj masi da čak i oni koji priznaju da je moguće vidjeti duhovnu stvarnost kao izvornu stvarnost koja se može gledati, smatraju za imaginativnu osobu svakog tko konkretno govori o takvoj duhovnoj stvarnosti.
Uputio sam na ovu damu jednostavno jer ona nije jedinstvena pojava. Ono što se javlja u njoj javlja se u mnogim pojedincima. To je zapravo karakteristika vremena da iako se ljudi osjećaju ponukani gledati izvan uobičajene vanjske stvarnosti, ipak se povlače i suzdržavaju se da to naprave. U ovoj knjizi na primjer, skrenuta je pažnja na određeni odnos između ljudskih bića i kozmičkih sila. No, ne treba pokušati, recimo, objasniti tim ljudima sadržaj moje knjige, Osnove tajne znanosti, u kojoj su ti odnosi izneseni. Tada se povlače. Ali ne stječemo uvid u socijalna pitanja, koja treba razmatrati kao što sam vam iznio, ako jednostavno priznamo da je moguće vidjeti i ne razmotrimo ono što se može vidjeti. Od enormne je važnosti to shvatiti. Inače, uvijek ćemo raditi grešku već naznačenu u prvim rečenicama koje sam danas izgovorio, da pravimo apsolutni princip iz nečeg što vrijedi konkretno za jedan pojedini slučaj — tako da se može postaviti pitanje, na primjer, s obzirom na socijalni problem, „Kako trebaju ljudske institucije biti postavljene po svijetu?” Ali to nam pitanje stvarno nije postavljeno. Ljudska bića se u raznim dijelovima Zemlje razlikuju, i u budućnosti će se te razlike povećati. Krajnje nerealne misli izražava onaj tko, dakle, pretpostavlja da je moguće na isti način socijalno postupati u Rusiji, Kini, Južnoj Americi, Njemačkoj ili Francuskoj. Izražava apsolutne misli ondje gdje jedino individualne i relativne misli odgovaraju stvarnosti. Iznimno je važno da se ta činjenica jasno vidi.
Tijekom zadnjih godina, kada je bilo toliko važno da se ove stvari razumiju na odgovarajućim mjestima, bio mi je veliki izvor žalosti da su jednostavno bile krivo shvaćene. Sjetiti ćete se da sam ovdje prije dvije godine nacrtao kartu koja sada postaje stvarnost, i tu kartu nisam pokazao samo vama. Tada sam tu mapu predstavio da objasnim kako se pokretačke sile kreću sa određene strane, pošto je zakon da, ako poznajemo te pokretačke sile, ako ih spoznamo, ako ih uhvatimo s našom sviješću, one mogu na određeni način biti ispravljene i može im se dati drugačiji smjer. Važno je da to bude shvaćeno.
Ali nitko na odgovornom položaju nije spoznao ove stvari, ili ih uzeo ozbiljno u pravom smislu riječi. Sadašnji događaji svakako pokazuju da su trebale biti uzete ozbiljno.
Sada činjenica koju treba uzeti u obzir u vezi ovih stvari je da se, u pogledu nekih temeljnih zakona evolucije svijeta, ništa zapravo ne zna na sveobuhvatan način tako da bi to znanje našlo vanjsku primjenu osim unutar određenih tajnih društava englesko govorećih naroda. To je nešto što je važno opaziti. Tajna društva među drugim narodima su samo stvar praznih fraza. Tajna društva među englesko govorećim narodima su, naprotiv, izvori od kojih su na određeni način pribavljene istine pomoću kojih se stvari mogu upravljati politički. Mogao bih jednom o njima govoriti, ali danas bi nas to daleko odvelo. Dakle možemo reći da se one snage koje teku od tih tajnih društava u politiku Zapada kreću zapravo u skladu s povijesti. One računaju s zakonima povijesne evolucije. Nije nužno da u vanjskim pitanjima sve bude točno do točke na „i“. Ono što je bitno je da li osoba postupa u skladu s povijesnom evolucijom u objektivnom smislu, ili postupa kao diletant slijedeći svoje proizvoljne ideje.
Politika Srednje Europe, na primjer, pretežno je bila amaterska politika, posve bez odnosa s bilo kojim povijesnim zakonom. Politika koja nije bila amaterska, koja je slijedila činjenice — ili, ako mogu koristiti pravi izraz, profesionalna politika — bila je ona od englesko govorećih naroda, britanskog carstva i njenog dodatka, Amerike. To je velika razlika, i to je značajna točka koju treba jasno vidjeti. Njena važnost leži u činjenici da ono što se znalo u tim krugovima zapravo utječe u svijet stvarnosti. Također teče u instinkte iza onih osoba koje imaju položaje kao politički predstavnici, čak i ako djeluju jedino iz političkih instinkta. Iza njih su snage na koje sada referiram. Ne morate istražiti, dakle, da li je Northcliff ili čak Lloyd George iniciran u nekom stupnju u te snage. To nije ono što je važno. Odlučujuće pitanje je da li postoji ili ne mogućnost da se oni mogu ponašati u skladu s tim silama. Trebaju uzeti u svoje instinkte samo ono što ide usporedo s tim silama. Ali postoji takva mogućnost; to se događa, i te sile djeluju u općem smjeru svjetske povijesti. To je esencijalna točka, i moguće je uspješno djelovati unutar međuodnosa svjetske povijesti jedino kada netko stvarno primi u svijest što se na ovaj način događa u svijetu. Inače, druga osoba, koja svjesno djeluje u skladu sa svjetskom poviješću, ili uzrokuje takvo djelovanje, uvijek ima moć, dok je onaj koji o tome ne zna ništa bespomoćan. To je način na koji moć može svladati bespomoćnost. To je vanjska pojava. Ali pobjeda moći nad bespomoćnošću u ovim stvarima zavisi, u konačnici, o razlici između znati i ne znati. To treba biti jasno shvaćeno.
Važno je također vidjeti da kaos, sada u početnom stupnju na Istoku i u Srednjoj Europi, demonstrira kako je strašno bilo sve što se pretvaralo da nosi politički red u ovaj kaos ali je sada uklonjeno. Ali ono što se sada događa u Srednjoj i Istočnoj Europi pokazuje da ništa nego diletantizam prožima javni život u toj oblasti. Na Zapadu, među engleski govorećom populacijom svijeta, postoji svugdje dominantan ne diletantizam, već — ako smijem koristiti krajnji izraz — ekspertno razmatranje stvari.
To je ono što će odrediti formu povijesti desetljeća koja dolaze. Bez obzira na uzvišene ideale koji mogu biti postavljeni u Srednjoj i Istočnoj Europi, bez obzira koliko je dobre volje pokazano u ovom ili onom skupu programa, ništa se neće na taj način postići ako ljudi ne mogu uzeti polaznu točku od pokretačkih sila koje su izvedene na isti ili čak i bolji način sa druge strane praga svijesti, baš kao što su pokretačke sile Zapada, englesko govorećih naroda, uzete u konačnici sa druge strane praga svijesti.
Oni prijatelji koji su čuli ove raspravljane stvari koje sam vam predstavljao godinama baš kao što to radim danas, uvijek su u vezi s tim radili grešku i općenito je teško uvjeriti čak i naše najbolje prijatelje da je napuste. To je greška u razmišljanju, „Ali kakva korist reći da ova ili ona stvar ima svoje porijeklo u određenom tajnom sjedištu Zapada? Sigurno ih je potrebno prvo uvjeriti da postoje takva tajna društva”. Često se mislilo da bi najvažnija stvar bila probuditi uvjerenje da takva tajna društva postoje, ali to nije ono što treba primarno razmatrati. Naići ćete na slab odziv ako se uhvatite uvjeravanja državnika kalibra Kuhlmanna, recimo, da postoje tajna društva u posjedu takvih pokretačkih sila, ali da to nikako nije važna točka. Zaista, zabluda je kada se to smatra fundamentalnim. Činjenica da se to smatralo fundamentalnim je zbog sklonosti misteriji i donesenim lošim navikama starog teozofskog društva koje se još mogu naći među antropozofima. Ako netko izusti riječ tajna ili okultna i može uputiti na bilo što a da je tajno ili okultno, kakvu sasvim posebnu razliku dodjeljuje sebi! Ali to nije nešto što može dati poželjne rezultate kada imamo posla s vanjskim realitetima. Ono što je važno je da pokažemo kako se stvari javljaju i jednostavno ukažemo na ono što može razumjeti svatko sa svojim čvrstim zdravim razumom. Unutar tih društava koje se bave takvim okultnim istinama koje imaju utjecaja na stvarnost, promatran je princip, na primjer, da nakon što je carstvo ruskog cara svrgnuto na dobrobit ruskog naroda, politički smjer će morati biti proveden koji bi pružio mogućnost poduzimanja socijalističkog eksperimenta u Rusiji. Ljudi ga ne bi poduzeli u zapadnim zemljama jer ga u tim oblastima ne smatraju povoljnim i poželjnim.
Tako dugo dok ja jednostavno tvrdim da je to navedeno u tajnim društvima, može se dvojiti. Ali, ako ukažem da je cijeli politički smjer takav da je taj princip evidentno u pozadini, ljudi su tada unutar stvarnosti s njihovim običnim čvrstim zdravim razumom. Važna stvar je da se probudi osjećaj za stvarnost.
Ono što je razvijeno u Rusiji je, u osnovi, samo ostvarenje onog što je bila namjera na Zapadu. Činjenica da su do danas samo nevješti socijalistički eksperimenti provođeni od ne-Engleza, da se stvari realiziraju svakakvim zaobilaznim putovima, tako je dobro poznata tim društvima da radi toga nemaju ozbiljnih glavobolja. Znaju da je važno dovesti te zemlje do točke gdje socijalistički eksperimenti postaju neizbježni. Ako se zatim provode bez znanja o prirodi socijalnog poretka, tada netko oblikuje socijalni poredak povezan s tim zemljama i čini sebe upraviteljem socijalističkog eksperimenta.
Vidite, zadržavanje određene vrste okultnog znanja koje je pažljivo prakticirano u tim centrima dovodi do ogromne moći. Suprotna strana se nikako ne može obraniti od te moći osim stječući to znanje i s njim se suprotstavljajući toj moći.
Na tom polju ne može biti rasprave o krivnji ili nevinosti. Tu jednostavno moramo govoriti o neizbježnom, o stvarima koje se moraju dogoditi jer već postoje ispod površine, jer su na djelu u oblasti sila koje još nisu pojave. Međutim, one su već sile, i postati će pojave.
Sigurno da ne moram naglasiti da stojim pri onom što sam uvijek izjavljivao. Pravo biće njemačkog naroda ne može nestati. Pravo biće njemačkog naroda mora tražiti svoj put ali je važno da bude u mogućnosti naći svoj put, da u svojoj potrazi ne prati pogrešne putove, i da ne traži stazama gdje nema znanja. Nemojte interpretirati, dakle, ono što ću sada reći tako da to bude barem kontradiktorno s onim što sam izjavljivao godinama. Stvari uvijek imaju dvije strane i ono na što sam vam ukazao je, u velikoj mjeri, stvar volje. To je moguće paralizirati ako su u igru dovedene također i snage sa suprotne strane ali te snage moraju počivati na znanju, ne na amaterskom nedostatku znanja.
Vidite esencija stvari je da ako nema otpora na Istoku, a s Istokom mislim na cijelu oblast koja leži od Rajne istočno čak u Aziju, britanska svjetska dominacija će se nakon uništenja rimsko-latinskog francuskog elementa razviti na način namijenjen od onih snaga na koje sam danas još jednom ukazao, kao što sam to često radio, što leže iza instinkta. Iz tog razloga je važno da, baveći se s onim što kaže Woodrow Wilson, ne upotrijebimo samo onu vrstu razmišljanja koja je uglavnom razvijena kod današnjih ljudi. Radije, ono što se pojavljuje samo u instinktima čak i kod takve osobe kao Woodrow Wilson treba shvatiti pomoću dubljeg znanja. Kada je to formulirano u svakakvim maksimama, to ljude zaluđuje, a kada dolazi iz uma Wilsona, zaluđuje samo iz razloga jer je njegov um na određeni način opsjednut od podsvjesnih sila.
Zaista važna činjenica je da su kod grupa na Zapadu koji drže svoje znanje tajnim najveći napori uloženi da vide da će se stvari razvijati na takav način da u svakom slučaju osiguraju nadmoć Zapada nad Istokom. Što god ljudi danas kazali na osnovu njihove svijesti, cilj kojem se težilo je utemeljiti kastu gospodara na Zapadu i kastu ekonomskih robova na Istoku, počevši s Rajnom i šireći se istočno sve do u Aziju. To ne znači kastu robova u drevnom grčkom smislu, već kastu ekonomskih robova organiziranu na socijalistički način da preuzmu svakakve nemogućnosti u socijalnoj strukturi koje zatim neće biti primijenjene među engleski govorećim narodima. Bit stvari je napraviti englesko govoreće narode populacijom gospodara svijeta.
Sada to je s pravom osmišljeno s te strane u najopsežnijem smislu. Sada sam došao do odgovarajućeg mjesta za objašnjenje nečeg što vas zaista molim da primite potpuno svjesni činjenice da ako se takve izjave daju danas, daju se pod pritiskom i urgentnošću suvremenih događaja i moraju biti primljene zaista u najozbiljnijem smislu. Ono što ovdje izjavljujem najpažljivije je čuvana tajna od centara na Zapadu na koje sam često referirao. Na zapadu je smatrano očito da narodima Istoka ne smije biti dopušteno da išta znaju o ovim stvarima koje osobe na Zapadu posjeduju u formi znanja, kao što sam već rekao, preko metoda koje mogu raspravljati kasnije. Oni te stvari posjeduju kao znanje na takav način da će, budući da ih ostali ne znaju, preko njihove pomoći biti uspostavljena svjetska nadmoć. To je jedini mogući način za postizanje njihovih ciljeva.
Počevši s ovim petom post-atlantskom epohom, određene sile će u evoluciji čovječanstva postati prevladavajuće. Ljudska evolucija, naravno, ide naprijed. Unutar granica kratkog vremenskog isječka koji spada pod istraživanje antropologije ili povijesti na polju vanjske materijalističke znanosti, nikada nije moguće formirati sud u vezi sila koje se manifestiraju u evoluciji čovječanstva. Malo je toga u vanjskom procesu razvoja pretrpjelo promjenu unutar ograničenog isječka vremena. Na osnovu tog znanja nitko ne zna, na primjer, kako su posve različito stvari izgledale, čak i u drugoj epohi, da ne spominjem prvu ili druge još dalje natrag. To se može znati jedino preko znanosti duha. Na isti način, jedino je kroz znanost duha, moguće naznačiti sile koje će se razviti u budućnosti na sasvim elementarni način iz prirode čovjeka. Činjenica da će se takve snage, koje će promijeniti život na Zemlji, razviti iz ljudskog bića poznata je tim tajnim središtima. To je ono što se krije od Istoka od ljudi Zapada koji to sami namjeravaju zadržati. Poznato je, nadalje, da će te sposobnosti, koje čovjek danas posjeduje tek u njihovu začetku, biti trostruke prirode. Iz prirode čovjeka će se razviti na isti način na koji su nastale i druge sposobnosti tijekom evolucije čovječanstva.
Ta trostruka sposobnost, o kojoj govori svaka osoba koja zna unutar tih tajnih krugova — te tri sposobnosti koje će se razviti u ljudskoj prirodi, moram vam napraviti razumljivim na slijedeći način. Prvo, postoje sposobnosti koje imaju veze s takozvanim materijalnim okultizmom. Pomoću te sposobnosti — a to je upravo ideal britanskih tajnih društava — određeni socijalni oblici sada bazični unutar industrijskog sustava biti će postavljeni na sasvim različitim temeljima. Svaki obaviješteni član ovih tajnih krugova je svjestan da, samo pomoću određenih sposobnosti koje su još latentne ali se razvijaju u čovjeku, i uz pomoć zakona o skladnim oscilacijama, mogu biti pokrenuti strojevi i mehaničke konstrukcije i druge stvari. Mala indikacija se može naći u onom što sam povezao s osobom Stradera u mojim misterijskim dramama.
Te stvari su sada u procesu razvoja. Unutar onih tajnih krugova one se čuvaju kao tajne na polju materijalnog okultizma. Motori mogu biti pokrenuti, stavljeni u aktivnost, neznatnim ljudskim utjecajem preko poznavanja odgovarajuće krivulje oscilacije. Pomoću tog principa biti će moguće zamijeniti čisto mehaničke snage ljudskim snagama u mnogim stvarima. Broj ljudskih bića na Zemlji je danas zapravo 1,400,000,000. Rad je međutim izvršavan, ne samo od ovih 1,400,000,000 osoba — kao što sam jednom ovdje objasnio — već je toliko mnogo rada izvršeno čisto mehaničkim putem da kažemo da Zemlju stvarno nastanjuje 2,000,000,000 osoba. Ostali su jednostavno strojevi. Odnosno, ako bi rad kojeg su izvršili strojevi morao biti napravljen od ljudi bez strojeva, bilo bi neophodno imati još 600,000,000 osoba na Zemlji. Ako ono što raspravljam s vama pod imenom mehanicističkog okultizma uđe u polje praktičnog djelovanja, što je ideal onih tajnih centara, biti će moguće izvršiti rad ne samo 500,000,000 ili 600,000,000 već 1,080,000,000 osoba. Tako će doći do mogućnosti učiniti nepotrebnim devet-desetina rada pojedinaca unutar oblasti englesko govorećih naroda. Mehanicistički okultizam neće samo učiniti mogućim biti bez devet desetina rada kojeg sada još obavljaju ljudske ruke, već će također dati mogućnost paraliziranja svakog pokušaja ustanka tada nezadovoljnih masa čovječanstva.
Sposobnost pokretanja motora prema zakonima recipročnih oscilacija razviti će se u velikoj mjeri među engleski govorećim narodima. To je poznato u njihovim tajnim krugovima, i na to se računa kao na sredstvo kojim će biti ostvarena nadmoć nad ostatkom populacije Zemlje čak i tijekom pete post-atlantske epohe. U tim krugovima je poznato još nešto. Poznato je da postoje još dvije sposobnosti koje će se razviti na isti način. Jedna, koju ću se usuditi nazvati eugenička sposobnost, razviti će se primarno među narodima Istoka, Rusije i azijskog zaleđa. Također je u tim krugovima Zapada poznato da se eugenički okultizam neće razviti iz urođenih potencijala englesko govorećih naroda, već samo iz urođenih potencijala koji pripadaju upravo azijskoj i ruskoj populaciji. Te činjenice su poznate u tajnim krugovima Zapada. One su uzete u obzir i na njih se gleda kao da čine određene pokretačke snage koje moraju postati aktivne u budućoj evoluciji.
Sa eugenička sposobnost mislim uklanjanje reprodukcije ljudskih bića iz oblasti pukog proizvoljnog impulsa i slučaja. Među narodima Istoka postepeno će se razviti briljantno čisto znanje o tome kako zakoni populacije, zakoni naseljavanja Zemlje, moraju ići usporedo s određenim kozmičkim pojavama. Iz tog podatka znati će da će, ako do začeća dođe u skladu s određenim konstelacijama zvijezda, tako biti dane mogućnosti dušama koje su bilo dobre bilo loše prirode da dobiju pristup za zemaljsko utjelovljenje. Ta sposobnost će biti stečena jedino od onih pojedinaca koji čine nastavak kao rase, nastavak u krvnoj struji, azijske populacije. Moći će jednostavno detaljno vidjeti kako ono što danas kod začeća i rođenja radi kaotično i proizvoljno može biti dovedeno u sklad s velikim zakonima kozmosa u pojedinačnim konkretnim slučajevima. Ovdje apstraktni zakoni nisu od pomoći. Ono što će se steći je konkretna pojedinačna sposobnost u kojoj će se u pojedinačnom slučaju znati da li se začeće treba dogoditi u određeno vrijeme.
To znanje, koje će omogućiti dovesti sa nebesa dolje pokretačke snage za moraliziranje ili de-moraliziranje Zemlje preko prirode samog čovjeka, ta posebna sposobnost razvija se kao nastavak krvne sposobnosti u rasama Istoka. Ono što se tamo razvija kao sposobnost zovem eugenički okultizam. To je druga sposobnost — sposobnost koja će spriječiti evoluciju čovječanstva s obzirom na začeće i rođenje da ima svoj tijek prema proizvoljnim impulsima, i više ili manje slučajno. Molim vas da uzmete u obzir enormne socijalne posljedice, enormne socijalne pokretačke snage koje tu ulaze! Te sposobnosti su latentne. Dobro je poznato u onim tajnim krugovima engleski govorećih naroda da će se te sposobnosti razviti među narodima Istoka. Znaju da oni sami neće imati te sposobnosti unutar njihovih vlastitih potencijala koji su im dodijeljeni rođenjem. Oni znaju da Zemlja ne bi mogla doseći svoj cilj, ne bi mogla prijeći od Zemlje do Jupitera — zaista, oni znaju da bi Zemlja unutar relativno kratkog perioda skrenula od puta koji vodi do njenog cilja ako bi jedino snage koje pripadaju Zapadu bile uposlene. Postepeno bi došlo do toga da bi se samo bezdušna populacija mogla razviti na Zapadu, populacija koja bi bila koliko je moguće bezdušna. To je poznato. Iz tog razloga ti ljudi teže unutar vlastitih krugova razviti, preko svojih sposobnosti, mehanicistički okultizam. Također se nastoji postići nadmoć nad onim narodima koji će razviti eugenički okultizam. Svaka upućena osoba u krugovima Zapada kaže, na primjer, „Nužno je da mi vladamo Indijom iz razloga da samo kroz nastavak onoga što dolazi iz indijskih tijela — kada se to ujedini s onim što na Zapadu teži u sasvim različitom smjeru, u smjeru mehanicističkog okultizma — mogu doći u egzistenciju tijela u kojima će se u budućnosti moći utjeloviti duše koje će prenijeti Zemlju na njene buduće evolucijske stupnjeve”. Englesko govoreći okultisti znaju da ne mogu zavisiti o tijelima koja proizlaze iz temeljnog karaktera njihova vlastita naroda, i tako teže da zavladaju narodom koji će dati tijela uz pomoć kojih se evolucija Zemlje može prenijeti u budućnost.
Američki okultisti znaju da nikada ne mogu prenijeti u budućnost ono što bi željeli prenijeti ukoliko to ne odnjeguju u obliku tijela za budućnost unutar ruske populacije kroz njene eugeničke okultne potencijale, ukoliko nad tim ne dobiju vladavinu, tako da postepeno može nastati socijalna unija između osobina njihove vlastite dekadentne rase i klijajućih osobina psihičke rase europske Rusije.
Moram vam također govoriti u vezi treće sposobnosti, koja je danas latentna ali će se razviti. To je ono što se usuđujem zvati higijenska okultna sposobnost. Sada imamo sve tri: materijalističku okultnu sposobnost, eugeničku okultnu sposobnost, i higijensku okultnu sposobnost. Ova higijenska okultna sposobnost je već dobro na putu i neće trebati dugo, relativno govoreći, da stigne. Ova sposobnost će sazrit jednostavno kroz uvid da ljudski život, u svom tijeku od rođenja do smrti, napreduje na način identičan s napredovanjem bolesti. Procesi bolesti su, drugim riječima, samo posebna i radikalna transmutacija sasvim običnog, normalnog životnog procesa koji teče između rođenja i smrti, izuzev toga što mi nosimo u sebi ne samo snage da stvaramo bolest već također i one koje liječe. Te snage iscjeljivanja su, kao što svaki okultist zna, upravo iste kao one koje su primijenjene kada osoba stječe okultne sposobnosti, u kojem slučaju su te snage transmutirane u snage znanja. Snaga iscjeljenja urođena ljudskom organizmu, kada je transmutirana u znanje, daje okultne oblike znanja.
Sada, svaka upućena osoba u zapadnim krugovima svjesna je da materijalistička medicina neće imati osnova u budućnosti. Čim se higijenske okultne sposobnosti razviju, osoba neće trebati vanjsku materijalnu medicinu, već će postojati mogućnost profilaktičkog tretiranja na psihički način da se spriječe one bolesti koje se ne javljaju preko karmičkih uzroka jer se na karmičke bolesti ne može utjecati. Sve će se u vezi toga promijeniti. To sada izgleda kao čista fantazija, ali je u stvari nešto do čega će uskoro doći. Sada, situacija je takva da te tri sposobnosti neće doći jednako među svim narodima na Zemlji. Zaista, već ste vidjeli diferencijaciju. Ta diferencijacija je povezana, naravno, jedino s tijelima a ne s dušama, koje uvijek prelaze, naravno, od rase do rase, od naroda do naroda. Ali s tijelima ta je diferencijacija veoma povezana. Od tijela englesko govorećih naroda mogućnost razvoja eugeničkih okultnih sposobnosti u budućnosti nikada ne može doći rođenjem. Upravo na Zapadu će one biti primijenjene, ali način na koji će biti primijenjene je da će biti postignuta nadmoć nad istočnim zemljama, i doći će do brakova između ljudi Zapada i ljudi Istoka. Tako će se iskoristiti ono što se jedino može naučiti od naroda Istoka.
Mogućnost higijenskih okultnih sposobnosti u posebnoj mjeri je prisutna među narodom centralnih zemalja. Engleski govoreći ljudi ne mogu steći higijenske okultne sposobnosti preko njihovih urođenih potencijala, ali te sposobnosti mogu steći u njihovu razvoju tijekom vremena između rođenja i smrti. To mogu postati stečene osobine tijekom tog vremena. U slučaju populacije koja zauzima područje približno istočno od Rajne i sve do u Aziju, te sposobnosti će biti prisutne na osnovu rođenja. Populacija centralnih zemalja ne može steći eugeničke okultne potencijale preko rođenja, ali ih mogu steći tijekom njihova života ako postanu učenici ljudi Istoka. Na taj način će te sposobnosti biti distribuirane. Ljudi Istoka neće imati ni najmanje sposobnosti za materijalni okultizam; to će moći primiti jedino kada im to bude dano, kada se ne bude tajilo od njih. Uvijek će biti moguće držati to tajnom, posebno kada su drugi toliko glupi da ne vjeruju u stvari koje izjavljuje osoba koja je u položaju da vidi u njih. Drugim riječima ljudi Istoka i oni od centralnih zemalja materijalni okultizam će morati primiti od Zapada. Primiti će njegove dobrobiti, njegove proizvode. Higijenski okultizam će se prvenstveno razviti u centralnim zemljama, a eugenički okultizam u istočnim zemljama. Međutim, biti će neophodno, da postoji međusobna komunikacija između ljudi. To je nešto što se mora uzeti u pokretačke snage socijalnog poretka u budućnosti. Za ljude to čini imperativ da vide da će u cijelom svijetu u budućnosti moći da žive jedino kao ukupna ljudska bića. Ako bi Amerikanac želio živjeti samo kao Amerikanac, premda bi mogao postići najuzvišenije materijalne rezultate, sebe bi osudio na sudbinu da nikad ne napreduje iza zemaljske evolucije. Ako ne bi tražio socijalne veze s Istokom, osudio bi sebe da bude vezan unutar zemaljske sfere nakon određenog utjelovljenja, obilazeći sferu Zemlje kao duh. Zemlja bi bila odvučena od svojih kozmičkih veza, i sve te duše bi morale biti kao duhovi. Sukladno tome, ako ljudi Istoka ne bi primili materijalizam Zapada s njihovim eugeničkim okultnim sposobnostima koji Zemlju vuče nadolje, istočni čovjek bi izgubio Zemlju. Bio bi povučen u neku vrstu čisto psihički-duhovne evolucije, i izgubio bi zemaljsku evoluciju. Zemlja bi pod njim takoreći potonula, i ne bi mogao posjedovati plod zemaljske evolucije.
Ono do čega mora doći je uzajamno povjerenje među ljudima u dubokom unutarnjem smislu. To se pokazuje kroz njihov izvanredan budući razvoj.
Unutar inteligentnih umova onih centara Zapada, postoji namjera da se stvari njeguju samo na način na koji ih oni mogu njegovati. Nije stvar zapadnjaka da obraćaju posebnu pažnju na ono što se razvija na Istoku sa stajališta istočnjaka; ono što se razvija među ostalima treba jednostavno prepustiti njima.
To je nešto što duboko mora biti utisnuto u naše duše, da ovdje stižemo do točke gdje krivnja ili nevinost ili slični koncepti gube njihovo značenje, gdje je činjenica koju trebamo imati na umu to da ove stvari moramo primiti s krajnjom ozbiljnošću, u najdubljem smislu riječi, iz razloga što ove stvari utjelovljuju znanje koje je samo sposobno prijeći u vođenje čovječanstva u budućnosti.
Ove stvari su od velike važnosti, i važno je da bi ih na određeni način trebali vidjeti. Samo uzmite u obzir da sam vam rekao da će se razviti tri vrste okultnih sposobnosti i da će se ispreplesti cijelom Zemljom, diferencirane prema različitim narodima, u skladu s onima na Zapadu, centralnim zemljama, i na Istoku. Rekao sam, zaista, da će se tako ispreplesti da će ljudi Zapada od rođenja posjedovati potencijale za materijalni okultizam, ali će moći steći higijenski okultizam;da će oni u središnjim zemljama preko rođenja posjedovati primarno potencijale za higijenski okultizam, ali će za sebe moći steći — ako im je dan — materijalni okultizam s Zapada i eugenički s Istoka; da će oni s Istoka od rođenja posjedovati potencijale za eugenički okultizam, ali da će moći za sebe steći higijenski okultizam od središnjih zemalja.
Te sposobnosti se pojavljuju diferencirane, raspodijeljene među čovječanstvom svijeta, ali tako da se istovremeno isprepliću. Preko tog preplitanja biti će određene buduće socijalne veze zajedničkog života u svijetu. Ali postoje prepreke razvoju tih sposobnosti. Te prepreke su raznog karaktera, i njihovo djelovanje je zaista složeno.
Na primjer, u slučaju ljudi centralnih zemalja i istočnih krajeva važna je prepreka razvoju tih sposobnosti, posebno njihovu razvoju na znalački način, kada su u njima aktivne jake antipatije prema ljudima zapadnih zemalja. Tada ove stvari ne mogu biti gledane objektivno. To je prepreka u razvoju tih sposobnosti.
No mogućnost razvijanja druge okultne sposobnosti također je čak i na neki način ojačana ako se razvija iz određenih poriva mržnje. To je čudan fenomen. Često se pitamo, a tu imamo posla s nečim što treba razmotriti sasvim objektivno, zašto je takvo bešćutno zlostavljanje bilo prakticirano u zapadnim zemljama. To također dolazi od instinkta koji teže onim sposobnostima. Jer ono što čini najdublje pokretačke snage u zapadnom okultizmu poticano je ničim snažnijim nego razvojem osjećaja koji su neistiniti ali su osjećani kao da su na neki način sveti, i to može predstavljati ljude Istoka a posebno one centralnih zemalja kao barbare. Potencijali materijalnog okultizma njegovani su, na primjer, načinom mišljenja koji čini takozvani križarski temperament u Americi. To se sastoji od osjećaja da je Amerika pozvana da cijelom zemljom širi slobodu i pravdu i ne znam sve još koje divne stvari. Naravno, ljudi to tamo vjeruju. Ono što ovdje govorim nema nikakve veze s traženjem mana. Ljudi vjeruju da su angažirani u križarski pohod, ali to vjerovanje u nešto lažno čini potporu radu u određenom smjeru. Ako bi osoba svjesno dala neistinitu izjavu, ne bi imala tu potporu. Iz toga razloga, ono što se sada događa je ogromna pomoć s jedne strane a prepreka s druge u razvoju onih sposobnosti za koje moramo izjaviti da su u sadašnje vrijeme još latentne u slučaju većine pojedinaca koji unutar sebe nose volju prema evoluciji u budućnosti i sudbina im je da duboko utječu na socijalnu strukturu čovječanstva.
Samo promislite kako je sve što se događa u sadašnjem trenutku učinjeno svijetlim i transparentnim s razumijevanjem i uvidom kada usmjerite pažnju na one pozadine, i jasno shvatite da podsvjesni nagoni kojima se bavimo u našim razmišljanjima leže iza svega što se danas stalno izjavljuje na svjestan način.
Najvažnija stvar u vezi toga je, međutim, da su upravo engleski govoreći narodi oni koji, zbog sasvim posebnih evolucijskih procesa, imaju okultne centre gdje su ove stvari poznate.
Također je poznato koje sposobnosti će imati u budućnosti kao članovi engleski govoreće populacije, a koje sposobnosti će im nedostajati. Znaju kako moraju urediti socijalnu strukturu da bi mogli podvrgnuti svojoj svrsi ono što u njima nedostaje.
Ono što radi u smjeru ovakvih stvari su instinkti, a ti instinkti su već vršili svoj utjecaj. Izvršili su enorman utjecaj, vrlo značajan utjecaj.
Jedno posebno korisno sredstvo koje se može pokrenuti od zapadnog okultizma da bi se stvari usmjerile u pogrešne kanale je tako utjecati na Istok da se on u budućnosti nastavi držati svojih drevnih sklonosti prema razvoju same religije bez znanosti. Vođe zapadnih tajnih krugova neće žaliti truda da vide da u njihovim vlastitim oblastima ne postoji ništa što sadržava samo religiju ili samo znanost, već da tamo bude sinteza oboje, recipročni utjecaj znanja i vjere. Oni također neće žaliti truda da vide da ta znanost radi samo u tajnosti, da će protkati, na primjer, samo najvažnije stvari čovječanstva i političko vođenje svijeta preko postizanja svjetske dominacije Britanaca. Suprotno, ako se Istok suzdrži što je moguće više od prožimanja religijskih koncepcija znanošću, to će biti ogromna pomoć u širenju te svjetske dominacije.
Sada samo uzmite u obzir kako sve rusko favorizira upravo ove zapadne napore. U Rusiji se još nastavlja težnja biti pobožan, ali ne težnja da se sadržaj te pobožnosti prožima s znanošću duha. Težnja na neki način ostaje unutar nejasnog misticizma, što bi činilo izvrsno sredstvo potpore dominaciji nad Istokom što se želi od Zapada.
S druge točke gledišta, ono što se poduzima je učiniti znanost, koja pripada Zemlji, što je moguće više teističkom. Upravo tu je budućnost englesko govorećih naroda u nedavnim vremenima bila najviše plodonosna. Postigli su nešto ogromno šireći svijetom, u fundamentalnom smislu, njihov znanstveni trend, odnosno, znanost ispražnjenu od religije, ateističku znanost. To je postala vladajuća snaga nad cijelom Zemljom. Goetheanizam, što je suprotnost od toga, sasvim svjesno njena suprotnost, nije se mogao razviti čak ni u zemlji samog Goethea. To je gotovo nepoznata stvar u Goetheovoj vlastitoj zemlji! Dominirajući intelekt u današnjoj znanosti se drži potpuno u skladu s onim što se namjerava javno objaviti kao vanjski izraz one znanosti u tajnosti prakticirane od onih krugova. Ona je, međutim, tamo prakticirana kao sinteza znanosti i religije. Dakle postoji ateistička znanost za vanjski svijet, ali za unutarnje krugove koji upravljaju svjetskim događajima postoji znanost koja također sačinjava religiju, i religija koja sačinjava znanost.
Istok se može najbolje držati u šaci ako se tamo bude podržavala religija bez znanosti. Centralne zemlje mogu se najbolje držati u šaci ako im se nakalemi znanost ispražnjena od religije, pošto se njima ne može nakalemiti religija. Ove stvari su pomagane pri punoj svjesnosti od onih koji čine one upućene unutar krugova koje smo spominjali, a od ostalih instinktivno. Pošto su vladajuće snage centralnih zemalja, preživljavajući od drevnih vremena, počišćene, sada nema ničeg u centralnim zemljama što može doći na njihovo mjesto. Također, to čini iznimno teškim, formirati ispravan sud o cjelokupnom sadašnjem stanju stvari u svjetskom povijesnom ambijentu. Cijeli svijet je bio zaokupljen pitanjima krivnje i uzroka u vezi s ovom ratnom katastrofom. Ali sve stvari će se rasvijetliti jedino ako ih uzmemo u odnosu na pozadinu efektivnih snaga koje se ne manifestiraju u vanjskim pojavama. Upravo iz razloga koji su danas navedeni, nije moguće formirati mišljenja u odnosu na ove stvari prema kategorijama, misaonim kategorijama, unutar kojih se sudovi obično formiraju kada se postavi pitanje krivnje ili nevinosti.
Ja sam potpuno svjestan da u današnje vrijeme, kada je Wilson zapravo nazvan Papom dvadesetog stoljeća, ne podcjenjivački već u smislu odobravanja na temelju toga da je on opravdano laički Papa dvadesetog stoljeća — sasvim sam svjestan da će se čak i u centralnim zemljama postupno razviti konfuzni sud s obzirom na tijek ovog „rata”, kako je nazvan, iz razloga jer su ispravna izvješća o pitanjima previđena. Svaki dokument će potvrditi ono što govorim, ali treba ih vidjeti u svijetlu onog što je u pozadini. Prije svega je potrebno formirati sud, do kojeg u ovom slučaju ne može doći nitko osim osobe koja može baciti nešto svijetla na te stvari s one strane praga. Bojim se da će ono što se sada događa iz dana u dan, mogli bi reći, uzrokovati da sve više pogrešne metode prosudbe postanu prevladavajuće, da će sve manji broj ljudi biti sklon baviti se pitanjima na takav način da bi proizveli plodonosne rezultate. Pretpostavljam da će ljudi imati rijetke ideje kada ih se sada obavijesti, na primjer, od tiska — to može ili ne mora biti istinito — da abdicirani njemački Kaizer kaže, „Zaista nisam bio čak ni prisutan kada je rat počeo; Zaista nisam uopće bio prisutan. To je učinjeno od strane Bethmana i Jagowa! Oni su to učinili”. (Vjerojatno ste to čitali u nedavnim novinama.)
To je, naravno, nečuveno da je takva izjava došla od tih usta, očito nečuveno! Ali prosudbe na koje se potajno utjecalo, koje su takvim stvarima gurnute na krivi put, svugdje su prisutne. Vidite, ono što je potrebno u vezi toga imati na umu je da moramo temeljito razmotriti činjenice da bi mogli postaviti prava pitanja. Ako to shvatimo, tada ćemo vidjeti da ne bi tako površno kako se obično radi trebali gledati duboku, tragičnu nužnost koja leži ispod ove katastrofe. Čak se ni površne događaje ne smije gledati površno.
Skrenuti ću vam pažnju na jedan slučaj i odmah ćete vidjeti zašto odabirem takav detalj. Prije nekog vremena sam se poduhvatio toga da vam objasnim da su se mnogi nizovi događaja, nizovi činjenica, odigrali u Njemačkoj što je izvan sumnje moglo stvarno voditi do rata ali su se prelomili i nisu doveli do rata, dok ono što je zapravo vodilo do rata nije imalo nikakvu vezu s tim drugim stvarima. Neću danas ponavljati ono što sam vam već rekao u vezi s time. Želio bih, međutim, da uzmete u obzir jednu stvar da bi mogli vidjeti kako se tijekom svjetske povijesti, stvari koje služe kao vanjski simptomi podudaraju, možemo reći, dok su velike stvari kojima sam vam danas govorio iza njih.
Može se postaviti pitanje da li je cijela ratna katastrofa, kako je do nje došlo u srpnju ili kolovozu 1914, mogla pod određenim okolnostima uzeti drugačiji smjer. Sada neću ići u pitanje da li je ova katastrofa kao takva mogla biti izbjegnuta — za to bi morali okrenuti drugu stranicu — ali ću postaviti pitanje da li je ova katastrofa mogla uzeti drugačiji smjer.
Sada, mogla je uzeti drugačiji smjer. To je potpuno shvatljivo premda u ovakvim izjavama nakon događaja nema ničeg osim metodološke vrijednosti. Potpuno je shvatljivo, i na temelju događaja i također na temelju okultne pozadine, da je cijela katastrofa mogla uzeti drugačiji smjer. Moramo donijeti sud prema nizu slojeva. Ono što govorim je valjano jedino u odnosu na određeni sloj činjenica. Unutar tog sloja činjenica, u našoj prosudbi bi mogli doći do nečega kao što je slijedeće. Mogli bi reći da je zamislivo da je rat 1914 mogao početi na takav način da bi njemačka vojska marširala prema Istoku i da bi mogli pričekati da vidimo da li će početak rata na Istoku voditi slično i do rata na Zapadu. Zamislivo je da je glavnina njemačke vojske mogla biti povedena protiv Rusije a na Zapadu zauzet samo obrambeni položaj, i da bi Nijemci tada čekali i vidjeli da li bi Francuska, koja u tom slučaju ne bi bila ni pod kakvom prijetnjom, bila napala. Francuska ne bi imala nikakvu obvezu koja bi im tada bila nametnuta ugovorom ako ne bi postojala objava rata na Istoku već bi Nijemci jednostavno čekali da ruska vojska stvarno napadne. Oni bi zasigurno napali; ne može biti sumnje da bi napali. Ne poričem da je drugačija hipoteza mogla vrijediti pet godina ranije, okrenuta u drugom smjeru, ali to 1914 više nije bilo moguće. Unutar ovog sloja činjenica moguće je zamisliti da je rat mogao imati glavni smjer prema Istoku. To je bilo moguće.
Ipak, kako su stajale stvari, to nije bilo moguće. Unatoč svemu, to zapravo još nije bilo moguće iz razloga jer nije postojao plan za kampanju u odnosu na Istok. Nikada nije zamišljana ideja da se događaj, casus belli, mogao dogoditi na bilo koji način nego da bi Njemačka bila izazvana na napad protiv Rusije, i da bi uvjet iz ugovora između Rusije i Francuske tada važio za Francusku, da bi Njemačka morala voditi rat na dva fronta. Pod utjecajem aksioma koji je uobličen u njemačkom sustavu strategije početkom dvadesetog stoljeća, svako razmatranje počinje s idejom da se taj rat na dva fronta ne može voditi ni na koji način nego ofenzivno. Jedini plan kampanje koji je postojao bio je prisiliti Francusku na separatni mir pomoću iznenadne invazije prema Zapadu preko Belgije — to je zasigurno bila iluzija, ali takva iluzija je postojala — i zatim prebaciti mase vojske prema Istoku.
Sada, molim vas da razmotrite prirodu takvog strateškog plana. Izračunat je svaki detalj za svaki dan. Postoji egzaktan proračun o tome koliko je dopustivo čekati od dana ruske opće mobilizacije dok se ne izda zapovijed za njemačku mobilizaciju, koja ne smije kasniti već se mora nastaviti dalje, jer ruska opća mobilizacija čini prvi poticaj. To se mora dogoditi dan nakon toga, drugog dana nakon toga, i trećeg dana nakon toga. Ako se kasni samo jedan dan nakon ruske opće mobilizacije, cijeli plan pada u konfuziju i više ne može biti proveden. To vas molim da uzmete u obzir. Takva stvar s time uzima svoj smjer, što je zapravo bilo odlučujuće u trenutku kada nije bilo nikakve srednjoeuropske politike. To je naravno esencijalna točka: nije bilo srednjoeuropske politike. Jer von Bethman danas još nastavlja govoriti besmislice. Ljudi su bili u očaju kada je Bethman izjavio svoje nevjerojatne i nemoguće izjave u njemačkom Reichstagu, i još ih nastavlja izjavljivati. Nije bilo nikakve politike, već samo strategija, ali strategija razvijena na temelju jednog savršeno određenog mogućeg događaja. Tu nije bilo moguće nešto promijeniti. Tu se ništa nije moglo promijeniti čak i s obzirom na sate.
Drugim riječima, molim vas da shvatite da nije bilo nužno zbog vanjskih uzročnih okolnosti da bilo tko u Njemačkoj želi rat; morao se dogoditi u svakom slučaju. Uopće nije bilo nužno imati želju za njim. Molim vas da na tu činjenicu obratite pažnju. Morao je početi iz jednostavnog razloga jer se, u trenutku kada je Rusija izdala nalog za opću mobilizaciju, u umu njemačkog glavnog zapovjednika, sasvim automatski i neizbježno, pojavila misao, „Sada ja moram mobilizirati”. Od te točke nadalje, sve se odvijalo automatski. To se nikako nije dogodilo zato što se tako željelo. Dogodilo se iz razloga da je bilo pripremljeno godinama prije.
Napad protiv Francuske preko Belgije slijedio je sasvim automatski nakon ruske opće mobilizacije jer je to smatrano jedinom racionalnom stvari za napraviti. Kaizeru se to nije moglo reći iz razloga, kao što sam vam već ispričao, što su ljudi znali da je bio toliko indiskretan da bi, ako bi mu se to danas kazalo, sutra to znao cijeli svijet. Činjenicu da će napad biti preko Belgije saznao je tek u aktualno vrijeme mobilizacije. Takve stvari su se mnogo puta dogodile. Molim vas da ove stvari uzmete u obzir, i tada ćete sebi reći da sigurno nije bilo nužno da itko unutar Njemačke to želi. Rat se morao dogoditi. To govorim, međutim, uz uvjet da ostanemo unutar sloja činjenica. Možete naravno prijeći na različiti sloj činjenica, ali tamo ćete biti uključeni u složena pitanja.
Činjenice su takve da nas nešto veliko što postaje katastrofa za čovječanstvo, podsjeća na priču o dobrom rektoru Kaltenbrunneru koju sam vam ispričao u vezi s Hamerlingom. Sjetite se kako sam vam to ispričao. Rekao sam vam da, ako pustimo da naši umovi počivaju na poetskoj osobnosti Roberta Hamerlinga i razumijemo ga, reći ćemo sebi da ono što je djelatno u toj osobnosti je u velikoj mjeri radi činjenice da je otišao na određeno vrijeme u Trst kao učitelj u Njemačkoj srednjoj školi i da je otuda mogao ići na odmor u Veneciju. Drugim riječima, da je došao na obale Jadrana. Cijela unutarnja struktura duše ovog Hamerlinga je zbog činjenice da je mogao živjeti na Jadranu u Trstu, kao učitelj u srednjoj školi. To je bila jedina stvar koju je mogao učiniti u skladu s prethodnim tijekom svog razvoja. Kako je došlo do toga da ide tamo? Rekao sam vam da dok je bio zamjenski učitelj u Grazu, napisao je zahtjev za položaj koji je postao upražnjen u Budimpešti. Sada, samo vidite ovo. Tamo je poslao zahtjev. Da je službenik to primio i odobrio, Hamerling bi cijelih deset godina proveo u Budimpešti. Bila bi eliminirana njegova cijela poetska osobnost; ne bi postojala. Svatko tko poznaje tu osobnost zna da je to točno. Kako se dogodilo to da nije otišao u Budimpeštu, već u Trst? Dobri rektor Kaltenbrunner kojem je zahtjev najprije trebao biti dostavljen sve je zaboravio i zahtjev ostavio u ladici stola toliko dugo dok položaj u Budimpešti nije bio popunjen. Nakon što je položaj popunjen i Hamerling rekao, „Blagi Bože! Trebao sam imati sreće da dobijem taj položaj u Budimpešti!” dobri rektor Kaltenbrunner je pocrvenio i rekao, „Oprosti mojoj duši! Potpuno sam zaboravio vaš zahtjev. Još leži u mojoj ladici”. Tako je Hamerling spašen od odlaska u Budimpeštu. Kada je Hamerling slijedeći puta podnio zahtjev za položaj u Trstu, dobri rektor Kaltenbrunner, u svijetlu prijašnjeg slučaja, nije zaboravio odobriti zahtjev. Hamerling je došao u Trst i time postao Hamerling. Sada vas pitam da li je dobri rektor Kaltenbrunner dao Hamerlingu njegovo mjesto u svijetu kao pjesniku. Ipak ne postoji ni jedan drugi primarni razlog među vanjskim pojavama da to objasni osim da je Hamerling postao pravi Hamerling preko činjenice da je dobri Kaltenbrunner, rektor u Grazu u Steiermarku, pocrvenio. Jednostavna je činjenica da se može doprijeti do površine stvari jedino kada primijenimo simptomatologiju. To nas dovodi do ispravne procjene vanjskih pojava i da vidimo što stoji iza simptoma. To je zaista važna točka. Na to bi se trebao stalno iznova vraćati.
Kada gledamo katastrofu sadašnjeg vremena, nije nikako jednostavno naći put iz opće konfuzije. Samo uzmite u obzir veliku teškoću kojom se suočavamo. Recimo da bi se Lord Grey uhvatio dokazivanja, na osnovu samo vanjskih dokumenata, da je on potpuno bez krivnje u vezi s izbijanjem rata. Naravno, to je za dokazati najlakša stvar na svijetu. Na osnovu vanjskih dokumenata moguće je dati najuvjerljiviji dokaz da britansku vladu ni na koji način ne treba kriviti za izbijanje ovog rata. Ali ono što je u svakom slučaju važno se upitati je koliko težine ima taj dokaz. Možete doći ispod površine tih stvari jedino ako postavite pitanje kao što sam ga ja postavio ovdje pred vama prije više godina. „Da li bi bilo moguće, na primjer, da britanska vlada spriječi invaziju Belgije?” Tada morate reći, „Da, ona bi to mogla napraviti”. To je upravo ono što sam zahtijevao u mom Memorandumu, da se stvari neuljepšane predstave svijetu. To bi naravno dovelo do toga da bi gospodin koji je sada dezertirao i otišao u Holandiju čak i onda bio obvezan da na neki način nestane. Možda to ima veze s činjenicom da je moj Memorandum imao tako malo povoljnog odziva čak i u slučaju onih koji su ga mogli prosuditi. Ali ja sam zahtijevao da događaji budu opisani iz minute u minutu — neuljepšani, bez ikakve obojanosti — događaji koji su se dogodili u isto vrijeme u Berlinu i u Londonu između 4:30 subotom poslijepodne — subotom poslijepodne, znate, u Berlinu je naređena mobilizacija u oko 4:30, između 4:30 u subotu poslijepodne i 10:30 te noći. Ti presudni događaji, u koje ne ulazi ništa od svih onih stvari o kojima je svijet govorio, pružaju dokaz ako su samo jednostavno opisani, da bi bilo moguće za britansku vladu da spriječi invaziju Belgije. Ona nije bila spriječena. Iz tog razloga u 10:30 subotom navečer, jedina zapovijed koju je Njegovo veličanstvo samo izdalo, suprotno želji njemačke strategije, ta jedina zapovijed, da vojska treba biti zaustavljena, da ne treba marširati prema Zapadu već prema Zapadu treba zauzeti obrambeni položaj — ta jedina zapovijed je bila poništena u oko 10:30 subotom navečer, i prigrlila se stara strategija. Ali događaji moraju, dakle, biti vjerno preneseni iz minute u minutu, činjenice samo opisane, o tome što se događalo između subote poslijepodne u 4:30 i subote navečer do otprilike 10:30. Iz toga bi onda naravno proizašla potpuno različita slika. I što je najvažnije to bi vodilo do ispravno formuliranih pitanja.
Bojalo se da će javnost u svim dijelovima svijeta dopustiti sebi da bude pod utjecajem onog što je otkriveno u arhivama, ali izvjesne presudne činjenice koje su se dogodile između 4:30 subotom poslijepodne i 10:30 subotom navečer, vjerojatno nikada neće izići iz arhiva u svijet. One navodno nikada nisu ni bile zapisane; odnosno, one su zapravo bile zapisane ali na takav način da se spisi nikada neće pronaći u arhivama.
Vidite sloboda odlučivanja u donošenju suda je također nešto što treba postići. Ako se može steći ta sloboda odlučivanja u donošenju suda to bi bila velika pomoć prema razvoju onih latentnih sposobnosti o kojima sam vam danas govorio, koje se moraju razviti,. U budućnosti čovječanstva, diferencirane na trostruki način u raznim dijelovima svijeta. Tada ćete otkriti da ono što sam vam opisao prije tjedan dana kao jedino opravdano rješenje socijalnog problema u onoj mjeri u kojoj danas možemo govoriti u smislu na koji ukazuje takvo rješenje, nije nikako razvijeno od čisto intelektualnih ideja kao apstraktni program.