.- 21. Dvadeset prvo predavanje, Dornach, 20. siječnja 1917
Destruktivna snaga neistine za odnos između živih i umrlih. Rad u znanosti duha od živih opet daje mogućnost umrlima za rade u fizičkom svijetu. Okultna bratstva ceremonijalnom magijom dovode do ahrimaničke besmrtnosti.
Impulse povezane s duhovnim svijetom, bez obzira na njihov smjer, može se razumjeti samo sa stajališta znanosti duha. Kako smo vidjeli, igrajući ulogu u današnjim događajima postoje impulsi koje smo pratili unatrag do ljudskih bića, ali samo do onih koji znaju kako rukovati duhovnim impulsima na ovaj ili onaj način.
Moramo se upitati: Zašto određeni ljudi rade takve stvari o kojima smo govorili? To vodi do slijedećeg pitanja: Zašto živimo u dobu kada laž — neistinitost — radi kao dominantna sila u svijetu, sila koja vodi ljudska bića s pravom strašću koja bi mogla, kada bi se umjesto toga okrenula istini, donijeti beskonačno mnogo na put izlječenja?
Ove stvari su zbilja povezane s onim što su, u ovom trenutku, najdublji impulsi čovječanstva. Možemo doći do njihovog bližeg razumijevanja, na način pogodan za naše vrijeme, uključujući u naša razmatranja najhitniji zadatak tog duhovno znanstvenog pogleda na svijet koji smo učinili našim vlastitim. Sjetite se da naša antropozofska znanost duha teži razumjeti određene duhovne aspekte koji postoje u svijetu, određene sile koje rade u svijetu ljudskih bića utoliko što se razvijaju ne samo između rođenja i smrti već također i između smrti i novog rođenja. Danas je teško ljudima razmišljati o ovim stvarima na ispravan način, jer su izgubili neke sposobnosti koje su jednom bile prisutne u ljudskoj evoluciji; na neko vrijeme ove sposobnosti su morale ići dolje, ali sada moraju ponovno zasvijetliti kroz znanost duha.
Znamo dovoljno dobro da je u starim vremenima ljudska duša bila povezana s duhovnim svijetom na način koji je bio više elementaran, više prirodan; ovakve veze nije trebalo dovesti aktivnim duhovnim radom već su postojale same po sebi. Zvali smo ih atavističke. Znamo, također, da je u tim danima bilo ljudima nemoguće sumnjati u postojanje života nakon smrti. Mogućnost takve sumnje iznikla je u privremenom periodu koji bi sada trebao biti zamijenjen dobom u kojem bi svi trebali znati o životu između smrti i novog rođenja.
U onim davnim vremenima nešto drugo je — treće stanje — dolazilo prirodno ljudskoj duši kao što danas dolazi buđenje i spavanje. U današnjem budnom stanju, ljudska bića su u potpunosti ograničena na fizički svijet koji mogu percipirati osjetilima; ona žive između rođenja i smrti u svijetu koji mogu osjetiti preko svojih osjetila i preko razumijevanja koje je ograničeno mozgom. I u snu ona su nesvjesna. Entiteti ega i astralnog tijela u kojima žive između padanja u san i buđenja nisu još toliko jaki da ih snabdiju s odgovarajućom svjesnošću. Znamo da se astralno tijelo razvija tek od vremena drevnog Mjeseca a ego od početka zemaljske evolucije. Oba su mlada mjereno u odnosu na kozmičku evoluciju i još nisu dovoljno jaki za postizanje svjesnosti kada su prepušteni sebi između padanja u san i buđenja.
Snovi, međutim, sa svim svojim raznolikim slikama, uzdižu se iz spavanja. Ovi snovi mogu sadržavati mnogo toga što pripada duhovnom svijetu. Ima mnogo toga u snovima što pripada duhovnom svijetu, ali ljudska duša kakva je danas nije sposobna vidjeti iza snova da bi otkrila što je to što živi u tim snovima. Snovi su varljive slike istkane iz vela iluzije. Kada su ispravno interpretirani oni donose iskustva ranijih vremena ili proročke indikacije za budućnost. Oni također otkrivaju međuigru koja se odvija između živih i mrtvih za vrijeme sna. Sve nam može doći kroz snove. Ali, na sadašnjem stupnju njihove evolucije, ljudska bića ne razumiju čudan jezik snova. Slike snova ostaju neshvaćene, i to je sasvim prirodno. Kao što Europljani ne mogu interpretirati zvukove izgovorene od Kineza, tako i ljudi danas ne mogu interpretirati slikovni jezik snova.
Tako su za vrijeme ovog ograničenog perioda ljudska bića potpuno ograničena u svijesti na ono što mogu otkriti preko svojih starijih instrumenata, fizičkog tijela i također i eterskog tijela, koji se razvijaju od vremena drevnog Sunca i drevnog Saturna i koja su dakle tako konstituirana da mu mogu ponuditi svjesnost dok god je u njima, to jest, između buđenja i spavanja.
Sada, znanost duha kakvoj težimo daje nam koncept nadčulnog svijeta koji radi u i iza čulima percipiranog svijeta. Koncepti i ideje koje nam je dala znanost duha i koje smo učinili svojima nisu povezane ni s čime što se može percipirati čulima. One su povezane s onim što leži između smrti i novog rođenja, ili s nadčulnim svijetom koji leži iza svijeta čula. Shvaćanje ovih nije, ili teži da ne bude, samo shvaćanje određenih teorija. Nismo zaokupljeni s tim da znamo ovo ili ono već sa postizanjem određenog unutarnjeg duševnog raspoloženja kada primimo istine u odnosu na nadčulni svijet.
Teško je opisati ove stvari riječima jer je naš jezik skovan za vanjski, fizički plan, tako da se moramo naprezati kada ga primjenjujemo na nadčulne uvjete. Mogli biste reći da sve na što uobičajeno primjenjujemo naše razumijevanje živi u našoj duši grubo, zbijeno jer nam je mozak uvijek na raspolaganju i treniran je nositi se s idejama i konceptima koji se odnose na fizički plan. Ali za objasniti stvari koje se ne odnose na fizički plan moramo napregnuti našu dušu do te mjere da, kada proučavamo duhovnu znanost, naši mozgovi igraju sve manju ulogu. Kada imamo poteškoće u razumijevanju onoga što nam daje znanost duha, to je samo zato jer naš mozak ometa naše razumijevanje. Naš mozak je podešen i prilagođen grubim konceptima fizičkog plana i moramo se naprezati da dođemo do finijih koncepta — finijih samo s obzirom na ljudsko razumijevanje — duhovnog svijeta. Ovo naprezanje je potpuno zdravo, to je sasvim dobro, jer sa znanošću duha mi tada u našoj duši živimo na novi način, sasvim različit od onog koji zahtijeva fizičko znanje i razumijevanje ideja. Mi se prebacujemo u svijet pokretnih, suptilnih slika i ideja, i to je značajno.
Moguće je za sve vas sa budete svjesni točke na kojoj ste dovoljno unutar sfere gdje etersko tijelo više ili manje živi samostalno, koristeći mozak samo u slabim vibracijama. To je točka na kojoj počinjete osjećati da se više ne morate naprezati da bi mislili misli koje je dala znanost duha, na način na koji se morate naprezati da bi mislili svakodnevne misli. Znate vrlo dobro da vi sami pravite misli koje mislite o svakodnevnim stvarima na fizičkom planu; razvijate koncepte u skladu s dnevnim potrebama i uvjetima života, u skladu s simpatijama i antipatijama i bilo čime što je pripremljeno vašim osjetilima i vašim mozgom ograničenim razmišljanjem. Sa znanošću duha, međutim, kada jednom zaista uđete u nju, početi ćete osjećati: Nisam sve ovo sam mislio; to je već bilo mišljeno prije nego sam ja to mislio; to je tamo plivalo kao misao i samo ušlo u mene. Kada počnete osjećati: Ovo pliva u objektivnom mišljenju univerzuma i samo ulazi u mene — tada ćete dobiti mnogo toga. Tada ste iskusili odnos sa tim delikatnim eterskim, plivajućim i istkanim svijetom u kojem živi vaša duša. Poslije toga je stvarno pitanje vremena, iako može biti dosta dugo, prije nego postepeno uđete u onu sferu koju dijelimo sa onim umrlima s kojima smo karmički povezani.
Rekao sam da u starim vremenima nije bilo mjesta raspravi da li je besmrtnost postojala ili ne. Ljudi su tada imali i treće stanje osim spavanja i budnosti, među stanje koje nije samo stanje sanjanja. To je bilo elementarno i prirodno stanje, u kojem su ljudska bića vidjela njihove mrtve duhovno licem u lice. Ona su bila tamo i živjela su zajedno s njima. U tim ranijim vremenima, kada bi ljudi nešto napravili, ili bi im se nešto dogodilo što nije bilo baš uobičajeno — a ovo se naravno događalo i još se događa cijelo vrijeme, jer nismo samo stvorenja navike — tada su uz sebe osjećali nekog od onih koji su prošli kroz smrt prije njih, bilo dugo, ili ne tako dugo, ranije. Oni su osjećali da su doista mrtve osobe radile s njima, ili se pridružile njihovom svijetu. Dakle kada je duša osobe koja živi na zemlji odlučila nešto napraviti, ili kada se toj osobi nešto dogodilo, ova je duša osjećala da je bio netko tko je umro tko se pridružio u djelovanju ili patnji. Mrtvi su bili prisutni. Tako nije bilo rasprave o besmrtnosti ili o njenom nepostojanju. To bi bilo besmisleno kao da se pitamo da li je netko s kim smo pričali zaista bio tamo ili ne. Što god proživljavamo je stvarnost, i u starim vremenima ljudi su osjećali da mrtvi imaju udjela u svemu što se dogodilo.
Znamo razloge zbog kojih su ta vremena morala ići u podzemlje egzistencije. Ali ona će se vratiti, premda u različitoj formi. Način njihova povratka odrediti će ljudska bića koja postignu duševno raspoloženje koje se može postići kroz znanost duha, kroz aktivno življenje u slikama duhovnog svijeta kakve je dala znanost duha. To će omogućiti duši da postigne delikatan sklad, i tada će u ovaj delikatan sklad ući duše takozvanih mrtvih. Naravno one su uvijek prisutne, ali sada je bitno da trebamo biti svjesni o tome kako ulaze u našu duševnu sferu. Naravno, mrtvi uvijek okružuju one od nas s kojima su bili karmički povezani za vrijeme života. Ali da bi im omogućili da uđu u našu svijest moramo im ići u susret s finim skladom kakav sam upravo opisao. Jer vidite uvijek je moguće za mrtve da dođu do ulaza u ljudsku dušu ako su ove duše vodile život u ozračju kao što je upravo opisano, gdje koncepti i ideje formirani od ovih duša žive, nekako, u nadčulnoj sferi. Od tjelesnog, fizičkog aspekta čovjeka mrtvi moraju uzmaći, jer sada ne mogu tamo ući. Niti mogu ući u one misli koje se uzdižu jedino iz mozga na način fizičkog svijeta. I pošto se danas ljudska bića najviše nose s mislima koje se uzdižu od mozga, zato je vrlo teško za mrtve da naprave kontakt s živima.
Ali ako živi idu u susret mrtvima razvijajući fini sklad koji se javlja kada netko velikim dijelom razmatra nadčulne ideje, tada mrtvi mogu ući u taj plivajući, i svijet tkanja, koji se izdvaja od tjelesnog aspekta i ne uzima ga u obzir. Danas sve zavisi o tome da li će ljudske duše naći da je moguće, u nekoj mjeri, stupiti sa stazu koja vodi do mrtvih. Jer će tada mrtvi doći u susret. Susret mora biti u zajedničkoj oblasti.
Često sam naglašavao da ono što znanost duha treba reći o nadčulnom svijetu, konceptima i idejama koje razvijamo — sve je to tu i za žive i za mrtve. To je zašto sam preporučio vježbanje čitanja mrtvima: to jest, oslobađanje misli orijentiranih prema njima koje se odnose na nadčulni svijet. To je način da im ponudimo most i to takav koji mogu dosegnuti ne samo oni koji su nedavno umrli, već svi koji su umrli, čak i prije mnogo vremena.
Na ovaj način živući imaju mogućnost pristupa mrtvima. I na sličan način mrtvi imaju mogućnost rada u mislima živih. Kada apsorbirate duh znanosti duha moći ćete iz ovakvih argumenata oblikovati lijepu koncepciju o činjenici da u materijalističkom dobu u kojem mi ljudska bića živimo toliko dugo, mrtvi mogu imati sve manje utjecaja na događaje ovdje u fizičkom svijetu gdje su ljudska bića okrenuta prema više materijalističkim idejama koje se odnose samo na fizički plan, idejama koje mrtvima ne koriste. Tako događaji na fizičkom planu sada idu svojim tijekom bez ikakvog, ili sa vrlo malo, utjecaja od onih koji su otišli. Ovo se mora promijeniti. Između živih i mrtvih mora ponovno biti uspostavljena aktivna komunikacija. Oni koji su umrli moraju moći raditi u fizičkom svijetu, tako da ono što se događa nije više samo pod utjecajem koncepcija koje se javljaju u ovom fizičkom svijetu.
Dakle naša potraga za znanošću duha je zaista intimno nerazdvojiva sa davanjem mrtvima mogućnosti da rade ovdje na fizičkom planu. Mora se reći da je ozbiljan i uzvišen cilj našeg rada u znanosti duha kreiranje veze između duhovnog svijeta, gdje mrtvi imaju svoj dom, i fizičkog svijeta. Tada mrtvi više neće sebi morati govoriti da su više ili manje izgnani iz fizičkog svijeta zahvaljujući činjenici da živi, ovdje dolje, ne mogu razviti misli kroz koje mrtvi mogu imati svoj utjecaj u ovom fizičkom svijetu.
Mnogi će, zasigurno, reći: Ja sam se nastojao otvoriti idejama duhovne znanosti, ali nisam vidio nikakav znak nekog utjecaja koji emanira od mrtvih. Moji dragi prijatelji, ove stvari traže veliko strpljenje. Morate uzeti u obzir stupanj do kojeg je život čovječanstva stoljećima na fizičkom planu naginjao prema materijalizmu i protiv bilo čega što bi moglo omogućiti mrtvima na ovdje rade na pogodan način. Između svega što se stoljećima zbivalo, određeni osjećaji, određene senzacije su se razvile koje ljudska bića sada drže prilično nesvjesnima prema duhovnom svijetu. Za ove osjećaje i senzacije, ono što danas dolazi od znanosti duha često se javlja kao ništa više od apstraktne teorije. Netko može biti dosta uvjeren da je ono što znanost duha ima reći o duhovnom svijetu istinito. Pa ipak, to još nije do sada tako potpuno ušlo u cjelokupan duševni život kako bi omogućilo da razvije one senzacije i osjećaje koji ne narušavaju delikatnu i suptilnu igru onog što dolazi preko, od mrtvih.
Nije lako vidjeti ove stvari u njihovom pravom svjetlu. Današnji ljudi su djeca, ili unuci, ili praunuci, ili čak pra-praunuci onih koji su živjeli tijekom zadnjih stoljeća i koji su, pod utjecajem rasta materijalizma, okrenuli svoje senzacije i osjećaje u određenom smjeru. Ovi smjerovi su sada izraženi u svakom detalju ovih osjećaja i senzacija. Možemo imati najbolju volju na svijetu da se na pravi način okrenemo nekome tko je umro, da pamtimo nekoga na pravi način. Ali svi naši osjećaji i senzacije koje rade, možda bi se moglo reći, kroz našu krv koja teče dolje do nas od naših predaka, nisu pogodni da pred naše duše na pogodan način donesu delikatne i intimne manifestacije i otkrivenja koja dolaze od mrtvih. Umjesto toga naši osjećaji su kao trepereća svijetla, zapaljiva trepereća svijetla koja se umeću ispred ovih suptilnih impulsa koji su danas još vrlo delikatni i intimni.
Ali iako bi ovo mogao biti slučaj ne smijemo biti obeshrabljeni, već se uvijek moramo držati pozitivnog aspekta. A pozitivni aspekt je taj da izvorno težimo za takvim uvjetima koji nam u određenom trenutku života, kao plod proučavanja znanosti duha, može dati mir u duši. Ono što je bitno je taj mir u duši, fini sklad u toj mirnoći u duši, što čini mogućim da primimo ove delikatne, intimne manifestacije i otkrivenja iz kraljevstva mrtvih.
Još je nešto, također, neophodno, i to je dobra volja da se odupremo neistini o kojoj smo govorili u ovim predavanjima. Sva ova neistina koja zuji u svijetu ulazi u ono što bi mogli nazvati duhovna aura i tamo generira gustu maglu kroz koju mrtvi ne mogu prodrijeti. Ova gusta magla sadrži sve to crno smeće koje dolazi, na primjer — da navedem samo jedan primjer — od današnjeg novinarstva, u formi neistine koja je tiskana i ponavljana, kreirajući auru neistine koja obuhvaća Zemlju. Nije pretjerivanje reći da je za mrtve iznimno teško prodrijeti u ovu crnu maglu. Prema tome, uz pomoć ideja kao što su one koje smo razvijali s obzirom na sasvim konkretne neistine koje danas zuje u svijetu, neophodno je nastojati dosegnuti jasnoću, zaista učiniti napor na ovom polju da bi prepoznali čisto vanjsku istinu fizičkog plana ukoliko nam ovo postane dostupno, da ne bi prekrili našu dušu gustom maglom kroz koju duhovni svijet jednostavno ne može prodrijeti. Shvatit ćete koliko je ovo zaista neophodno.
Povezano s konceptima koje smo upravo raspravljali, sada ćemo se dotaći pitanja: Što je cilj onim tajnih društava koja u svijet šalju impulse kakve smo opisivali, impulse koji zatim žive u životu neistine i koji su doveli, iz svoje neistinitosti, do današnjih bolnih događaja? Što ova tajna društva žele? Između ostalog — ne možemo u sve ulaziti — ima jedna posebna stvar koju žele: Oni materijalizam žele još više materijalizirati; oni žele kreirati još više materijalizma u svijetu nego što je to došlo u okviru prirodne evolucije čovječanstva u petom post-atlantskom periodu. Žele još više materijalizma. Ovo je samo jedan aspekt od onog na što ciljaju, ali onaj za kojeg želimo da nas najmanje dotakne. Sa ovim aspektom na umu osnovana su ovakva društva i sa ovim aspektom u umu uvjeravaju ljude da im se pridruže, ljude kojima se prišlo za vrijeme njihovih života jer se mislilo da u pogodni.
Postoje najrazličitije vrste ovakvih društava. Jedna vrsta, dosta prisutna na Zapadu i u različitim formama, uključuje organizacije koje prakticiraju ceremonijalnu magiju. Ceremonijalna magija može, naravno, biti dobra magija, ali mi govorimo o onim društvima koja ne prakticiraju ceremonijalnu magiju za opće dobro čovječanstva, već za dobro određenih grupa ljudi, ili zbog određenih specifičnih ciljeva koji nisu opći ljudski ciljevi.
Pogledajmo najprije ona društva koja prakticiraju ceremonijalnu magiju sa ovog stajališta. Kao što smo rekli, to može biti dobro, ali u ovim društvima nije dobro. Određene vrste ceremonijalne magije imaju nedvosmislene efekte na ljudsko fizičko tijelo. Sve fizičko je, napokon, manifestacija duha. Određeni duhovni aspekti koji se javljaju pod utjecajem ceremonijalne magije mogu imati efekta na ljudsko fizičko tijelo, posebno na sustav ganglija, kako sam neki dan opisao, a također i na kičmeni sustav. Na cerebralni sustav je najteže utjecati pomoću ceremonijalne magije. Sve ovo treba napraviti zaobilazeći duhovni element, ali to se može i to može biti efikasno.
Zamislite određena tajna društva koja vrše oblik ceremonijalne magije usmjerene prema njenim sivim ili crnim aspektima. Zamislite da utječu na svoje članove na način koji ima efekta čak i na njihova fizička tijela, čak i na delikatne vibracije i tkanje njihovih fizičkih tijela, tako da nešto duhovno utječe u ova fizička tijela.
Što je posljedica? Posljedica je da se sada javlja nešto što je bilo primjereno ranijim periodima ljudske evolucije ali danas više nije dopustivo. Ovakve procedure čine mogućim za duhovni svijet da utječe na ova ljudska bića koja sudjeluju, čak iako ona nisu okrenuta prema njemu na način koji sam opisao. To znači da mrtvima postaje moguće, kao i drugim duhovima, da utječu na članove kruga kreiranog ceremonijalnom magijom. Na ovan način današnji materijalizam može biti napravljen hiper-materijalističkim.
Zamislite ljudsko biće — a ima bezbroj takvih na Zapadu — koje je potpuno materijalističko, ne samo u svom pogledu na svijet već također i u svim svojim osjećajima i senzacijama. I onda zamislite ovu materijalističku narav uvećanu do visokog stupnja. Ovakva osoba neophodno mora razviti težnju za uporabom svog utjecaja na materijalni svijet, ne samo dok živi u fizičkom svijetu već i nakon što umre. On je sklon slijedećem: Kada umrem želim imati neko boravište kroz koje mogu utjecati na ljude koje sam ostavio iza sebe na Zemlji, ili koji su tako trenirani u odnosu na mene. Postoje stvarno određeni ljudi danas čiji materijalistički nagoni su toliko veliki da teže za sredstvima sa kojima mogu kultivirati veze s fizičkim svijetom čak i nakon smrti. A takva sredstva, kroz koja osoba osigurava mogućnost utjecaja na materijalni svijet iza smrti, prebivališta su određene vrste ceremonijalne magijske prakse.
To je nešto što može imati neizmjerne posljedice. Zamislite određeni broj ljudi dovedenih zajedno da formiraju određeno bratstvo. Ovi ljudi znaju: Drugi su otišli prije nas; njihova težnja za uporabom njihove moći bila je tako velika da njihov život na Zemlji nije dovoljan za njeno zadovoljenje, tako da je žele nastaviti zadovoljavati i nakon smrti. Za njih mi stvaramo boravište, i kroz čin ceremonijalne magije koju izvodimo, oni rade u našim tijelima. Zbog toga mi dobivamo veću moć nego što imamo; zbog toga mi možemo upotrebljavati određeni stupanj magijske snage nad drugima, slabijim ljudima koji su izvan ovakvih bratstava. Kada izgovaramo riječi, kada držimo govor, ove mrtve duše rade u nama jer smo mi pripremljeni udjelom u činovima ceremonijalne magije.
Jedna je stvar ako netko tko jednostavno pošteno sudjeluje u kulturalnim procesima našeg doba drži govor u parlamentu ili piše novinski članak. Ali je nešto potpuno drugo ako osoba koja pripada krugu ceremonijalne magije, i tako je osnažena snagom koja dolazi od nekog tko je umro, drži govor u parlamentu ili piše novinski članak. Ovaj drugi postiže nemjerljivo veći stupanj utjecaja u smjeru u kojem želi nego što bi to bio slučaj da nema ovu potporu. Ovo je jedna strana stvari.
Druga strana su oni koji uđu u krug određenih društava prakticirajući ceremonijalnu magiju i osiguravajući sebi moć koju dosežu nakon smrti, vrstu ahrimaničke besmrtnosti. Ovim ljudima je to glavna briga. Njima, društvo u koje uđu pruža neku vrstu jamstva da će određene snage — koje bi trebale živjeti u njima do trenutka smrti — nastaviti živjeti, čak i iza smrti. Više je ljudi nego što mislite u današnje vrijeme ispunjeno ovom idejom osiguravanja za sebe ahrimaničke besmrtnosti, koje se sastoji od uporabe utjecaja ne samo kao pojedino ljudsko biće, već i koristeći ovakvo društvo kao instrument. Ovakva društva postoje u najrazličitijim oblicima, i pojedinci koji su postigli određeni stupanj napretka u ovakvim društvima znaju: Kao član ovog društva ja ću postati u nekom stupnju besmrtan jer sile koje bi inače imale svoj kraj u mojoj smrti nastavljaju raditi iza smrti.
Što ovi ljudi onda prožive kroz ovu ceremonijalnu magiju čini ih posve zaboravnim na misli koje bi brinule nekog tko uzima ove stvari sasvim ozbiljno i na iskreno dostojanstven način. To je da što više neka osoba dobije putem materijalističke besmrtnosti, ili radije ahrimaničke besmrtnosti, više gubi svijesti o pravoj, izvornoj besmrtnosti. Ipak materijalizam ima danas takvo uporište u mnogim dušama koje ovo ne brine i koje su obmanute težnjom za ahrimaničkom besmrtnošću. Zaista se može reći da danas postoje društva koja bi, sa duhovnog ili okultnog stajališta, mogli nazvati ‘osiguravajuća društva za ahrimaničku besmrtnost’!
Samo je mali broj ljudi u svakom slučaju koji razumiju sve ove stvari. Jer u pravilu ova društva su organizirana na takav način da ceremonijalna magija koju prakticiraju utječe samo na one koji su nesvjesni implikacija, samo žudeći da naprave kontakt s duhovnim svijetom koristeći simbolične ceremonije. Ima mnogo ovakvih ljudi. I oni koji imaju ovakve želje nisu nužno najgori. Oni su prihvaćeni kao članovi kruga ceremonijalne magije unutar kojeg je tada nekoliko njih koji jednostavno koriste ostale kao instrument. Prema tome treba se čuvati svih tajnih društava upravljanih od takozvanih viših stupnjeva čiji ciljevi se drže skriveni od nižih razreda. Ovi administrativni stupnjevi obično uključuju one koji su bili inicirani na stupanj na kojem mogu imati samo maglovitu ideju o ovom što sam vam objašnjavao. Oni uključuju one koji bi radili pozitivno u vezi određene svrhe i ciljeva koji su zatim ostvareni od šire grupe onih koji su samo nagovoreni u krug ceremonijalne magije. Sve što ovi ljudi rade je napravljeno na takav način da to vodi u smjeru koji je potreban višim stupnjevima ali je ojačano snagama koje dolaze od ceremonijalne magije.
Oni koji znaju koliki ogroman broj ovakvih društava postoji na Zapadu mogu početi dobivati ideju o tome koliko silno efikasno oruđe ovakva društva ceremonijalne magije mogu biti za određene dalekosežne planove za svijet. Kako ste vidjeli, glavni cilj je prolongirati u naše vrijeme vrste postupaka u kojima duhovni svijet radi u osjetilno-percipiranom, fizičkom svijetu na način koji je bio ispravan u ranijim vremenima. Za naše vrijeme, međutim, pravi postupak je da ljudska bića idu prema mrtvima i sreću ih na pola puta. U raspoloženju kakvo smo upravo raspravljali, međutim, traži se staza koja je bila primjerena u ranijim, atavističkim vremenima ali je danas dovedena preko medija ceremonijalne magije.
Ovo vam daje ideju o nesrazmjernoj duljini do koje je preuveličani materijalizam, materijalizam koji je hiper-materijalistički, pripremljen ići da bi prešao granicu do duhovnog svijeta, granicu koja danas treba biti prijeđena jedino usklađujući dušu s takvim raspoloženjem koje se može postići kroz kontemplaciju nadčulnih koncepata. Danas primjeren pristup je onaj koji nikada ne prihvaća stvari koje vani daju mnoga tajna društva, i koje nisu shvaćene, jer zaista mnogo toga što nije shvaćeno je i dano i prihvaćeno. Danas je primjereno tretirati ono što ova društva daju vani kao nešto što je uglavnom pogrešno da damo izgovorenoj riječi pravu vrijednost, to jest, nešto što koristi riječi kao same koncepte.
U mnogo toga što danas zuji u svijetu preko neistinitosti i preko egoizma, u mnogo toga što je čak dovelo do kanonizacije egoizma — ne od Pape, naravno — u mnogo toga što je dovelo do kovanja fraze sacro egoismo, što je postalo novi svetac, premda ne kanoniziran od Pape, u mnogo toga što danas zuji u svijetu preko egoizma i neistinitosti, rade utjecaji i impulsi koji dobivaju dodatnu snagu iz svijeta mrtvih, na opisani način. I u potrazi za ovim impulsima biti ćete vođeni do veze sa drugim impulsima o kojima možete naći informacije u mojoj knjizi Duhovno vodstvo čovjeka. Predavanja na kojima je knjiga temeljena održana su 1911 u Copenhagenu, iz najrazličitijih razloga. Tamo ćete naći opisano o tome kako su određene anđeoske snage ostale iza u trećem post-atlantskom periodu, da bi se danas oslobodile snage koje nalikuju onima koje su se razvile za vrijeme drevne egipatske epohe. U tim predavanjima sam rekao:
‘Sve predivno može postati kušnja i zavodnik čovječanstva ako ljudi to slijede jednostrano; i onda ako ova jednostranost počinje stjecati uporište, velika opasnost se javlja da se svakakva dobra stremljenja počinju manifestirati kao fanatizam. Iako je točno da čovječanstvo napreduje pomoću svojih plemenitih impulsa, jednako je točno da prekomjerni entuzijazam, fanatične težnje ovih najplemenitijih impulsa mogu dovesti do svega najgorega za njihovo ispravno oslobađanje.’
Predavanje dalje ide do opisa kako određene snage koje čije je pravo mjesto u trećem post-atlantskom periodu sada počinju raditi u naše vrijeme. Netko može sada dodati da baš kao što pojedinac sasvim ispravno nalazi vezu sa svojim odgovarajućim anđelom, tako je isto za njega moguće da nađe vezu sa onim zaostalim duhovima iz Egipatsko-Kaldejskog perioda, onim zaostalim anđelima, ako traži one snage i impulse koji su, u stvari, preuveličane ahrimanske snage koje dolaze iz oblasti mrtvih na opisani način. Ovi zaostali anđeli igraju važnu ulogu u tajnim društvima koja sam vam opisivao. Oni su važni pomagači i vodeći duhovi. Veliki dio onog što se zbiva u ovakvim tajnim društvima ima za cilj dovođenje Egipatsko-Kaldejskih elemenata na stari način u sadašnje vrijeme. Kada ove stvari nisu ludorija već stoje potpuno u okultnom životu, to se događa pod utjecajem zaostalih bića iz hijerarhije anđela koji su tamo postali vođe. To su bića iz hijerarhije odmah iznad čovjeka koja su bila tražena od ovih društava.
Ovo ukazuje na nešto neizmjerno važno. Kada razumijemo kako živi testamenti ovih društava — ne napisani testamenti ostavljeni za one koji su još živi, već testamenti koji su snage koje idu iza smrti — kada razumijemo kako ovi rade i kako su sačuvani, što je nešto što se ne bi trebalo dogoditi, tada razumijemo nešto od magične snage koju posjeduju ovakva društva koja im često omogućava da udare pečat istinitosti na nešto što je neistina. I zaista, jedna od njihovih važnih magijskih funkcija je širenje neistine u svijetu na takav način da daje utisak kao da je istina. Jer u ovom pretvaranju ‘neistine u ono što je istina’ leži jedna od moćnih snaga zla. Ova snaga zla je tada stavljena u značajnu uporabu u najrazličitijim centrima.
Ovo sam vam želio reći danas, da bi vam dao ezoterijsku pozadinu za više egzoterne stvari koje sam opisivao. Sutra ćemo nastaviti s ovim i nastojati ući čak i dublje u određene aspekte.
Ovo ukazuje na nešto neizmjerno važno. Kada razumijemo kako živi testamenti ovih društava — ne napisani testamenti ostavljeni za one koji su još živi, već testamenti koji su snage koje idu iza smrti — kada razumijemo kako ovi rade i kako su sačuvani, što je nešto što se ne bi trebalo dogoditi, tada razumijemo nešto od magične snage koju posjeduju ovakva društva koja im često omogućava da udare pečat istinitosti na nešto što je neistina. I zaista, jedna od njihovih važnih magijskih funkcija je širenje neistine u svijetu na takav način da daje utisak kao da je istina. Jer u ovom pretvaranju ‘neistine u ono što je istina’ leži jedna od moćnih snaga zla. Ova snaga zla je tada stavljena u značajnu uporabu u najrazličitijim centrima.
Ovo sam vam želio reći danas, da bi vam dao ezoterijsku pozadinu za više egzoterne stvari koje sam opisivao. Sutra ćemo nastaviti s ovim i nastojati ući čak i dublje u određene aspekte.