.- 11. Jedanaesto predavanje, Dornach, 18. svibnja 1924
Sudjelovanje bića iz duhovnog kozmosa u ljudskoj karmi. Veza između ljudi i zemaljskih bića. Što se tiče prostora, ona u sebi nosi bića vanjske prirode, u pogledu vremena, viših hijerarhija. Karmički zahtjevi i ispunjenja. Nerođenost, besmrtnost. Moderna pamet i neuspjeh u pružanju podrške u kasnijim godinama života. Konkretna stvarnost čovjekovog odnosa prema višim hijerarhijama.
Ako netko želi razumjeti bit karme, to je prije svega pitanje mogućnosti sagledavanja svega što je iz kozmosa uključeno u ljudski razvoj.
Kako bi sagledali bića iz duhovnog kozmosa koja su uključena u ljudski razvoj, pogledajmo najprije malo vezu između ljudskih bića i zemaljskih bića kako bismo podržali svoje razumijevanje.
Vidimo čovjeka na Zemlji okruženog bićima iz mineralnog, biljnog i životinjskog carstva, a znamo da čovjeka moramo gledati na način da sva tri carstva prirode zapravo žive u njemu i u njemu poprimaju viši oblik. U određenom smislu, čovjek je povezan s mineralnim carstvom kroz svoj fizički organizam. Samo on na viši način elaborira ono što je inače u mineralnom carstvu. Povezan je s biljnim carstvom kroz svoje etersko tijelo. Opet on ono što je inače u biljnom carstvu obrađuje na viši način. Isto je i s odnosom koji čovjek ima kroz svoje astralno tijelo s bićima životinjskog carstva. Dakle, možemo reći: ako pogledamo prostor čovjeka, nalazimo da čovjek u sebi ima mineralno, biljno i životinjsko carstvo.
Kao što čovjek u sebi nosi ova vanjska carstva prirode u prostoru, on u sebi nosi – samo u terminima vremena, a ne u smislu prostora – područja viših hijerarhija. A cjelokupni rad karme na ljudskim bićima možemo razumjeti samo ako razmotrimo kako različita carstva hijerarhija utječu na ljudsko biće tijekom zemaljskog života.
Ako razmotrimo kako mineralno carstvo djeluje u ljudima, suočeni smo s procesima unutar kojih ljudi uzimaju hranu. Jer sve što se uzima iz viših oblasti u usporedbi s mineralnom, u početku se mineralizira. Kada pogledamo biljno carstvo, vidimo kako čovjek u sebi ima vitalne snage. Pogledamo li opet životinjsko carstvo, vidimo kako čovjek iz svog astralnog tijela podiže goli život u višu sferu, u područje osjeta. Ukratko, možemo pratiti niz procesa u tri carstva prirode kao i njihov učinak u ljudskom organizmu.
Ali također možemo pratiti što se u ljudima događa u odnosu na duševno- duhovni život. Čovjekovu vlastitu mineralnu prirodu, biljnu prirodu, životinjsku prirodu, možemo razumjeti iz djelovanja tri carstva prirode u prostoru. Isto tako, moramo razumjeti što vlada u čovjeku – prvo razmotrimo što vlada u čovjeku kao sudbina – od utjecaja iz područja hijerarhija. Ali sada moramo razmotriti, ne ono što je simultano prisutno u čovjeku – fizičko tijelo, etersko tijelo, astralno tijelo, simultano su u čovjeku – već moramo, za područja hijerarhija, razmotriti ono što je u čovjeku, jedno za drugim u zemaljskom životu, te ga moramo promatrati kao ono što se može razumjeti sukcesivno, gledajući naravno duhovni odraz.
U našim antropozofskim studijama uvijek smo razmatrali strukturu osobe prema njenom životnom ciklusu: od rođenja do oko sedme godine, do promjene zuba, od promjene zuba do spolne zrelosti, od spolne zrelosti do 21. godine, kada diferencijacije više nisu toliko vidljive, zatim od 21. do 28. godine, od 28. do 35. godine, od 35. do 42. godine, od 42. do 49. godine, od 49. do 56. godine i tako dalje. Sljedeći put ću govoriti o onome što leži iza 56. godine; sada ćemo gledati ciklus do 56. godine.
Imamo jasnu strukturu od tri faze života do 21. godine, zatim tri daljnje faze i tako dalje.
Čovjek sam sebi kaže 'Ja'. Ali ovo 'Ja' sadržano je u zbroju učinaka. Gledano izvana, postoje učinci minerala, biljaka, životinja, iznutra, promatrano duhovno- duševno, učinci treće hijerarhije: anđela, arhanđela, arhaja, učinci druge hijerarhije: Eksuzija, Dinama, Kirioteta, učinci prve hijerarhije: Serafina, Kerubina, Prijestolja.
Ali ova bića ne utječu na život na isti način. Već sada možemo reći: čak je i vanjska strana ljudskog bića na određeni način prožeta različitim učincima prema tijeku života. Ako, naprimjer, promatramo dijete na samom početku njegova ovozemaljskog života, moramo reći: ono što inače nalazimo u životinjskom carstvu tu je posebno izraženo, rast, napredovanje, izgradnja.
Ako uzmemo u obzir posljednju fazu života, gdje se već ide u starost, onda imamo sklerotičnost, u krhkosti organizma nešto mineralizirajuće, mnogo jače mineralizirajuće, mnogo suptilnije i intimnije mineraliziranje od onog koje je prisutno kod životinja, s izuzetkom viših životinja, za koje se to temelji na uvjetima koje ovdje ne treba raspravljati, o tome se može raspravljati nekom drugom prilikom. Dok kod životinja opadanje vitalnih snaga zapravo počinje čim nema više izgradnje, ljudi nose razne faze svog razvoja u razdoblje sloma, koje zapravo počinje već u tridesetim godinama. I mnogo toga u ljudskoj evoluciji ne bi bilo da su se ljudi razvijali kao životinje, da zapravo ništa ne donose u starost. Životinje starosti ništa ne dodaju. Ali ljudi mogu puno toga donijeti u starost, i za mnoga važna postignuća u ljudskom kulturnom životu zaslužno je ono što se može donijeti u starost, u život degradacije.
Dakle, tu je stvar mineralizacije. Tako da možemo reći: izvana, jasno vidljivo, na početku zemaljskog života dominira životinja, na kraju života mineralno, a između biljka.
Ali sada, mnogo jasnije, mnogo konkretnije, javlja se ova razlika kada više hijerarhije utječu na ljude. Može se reći da rano djetinjstvo ima posebno snažan utjecaj na život duše i duha od strane treće hijerarhije, anđela, arhanđela, arhaja. Ovaj učinak treće hijerarhije, zapravo obuhvaća prve tri faze života.
U prve tri faze života imamo utjecaj anđela, arhanđela, arhaja. Kod djece i mladih u svemu što ima konstruktivan učinak na njihov organizam iz duše i duha – a to je jako puno, to je gotovo sve – to je ono što može djelovati u smislu svijeta sila iz svijeta treće hijerarhije, anđela, arhanđela, arhaja.
U dobi od 14 godina počinje djelovati druga hijerarhija: Eksuziji, Dinami, Kirioteti. Tako da ovdje moram opet zabilježiti kroz tri faze, dakle između 14. i 35. godine: Eksuziji, Dinami, Kirioteti. Vidite, dragi moji prijatelji, u razdoblju od 14. do 21. godine, treća i druga hijerarhija zajedno odlučujuće djeluju na ljude. Tek u dobi od 21 godine događa se ono što je samo učinak druge hijerarhije.
Budući da sa spolnom zrelošću nešto od svjetskih procesa, od kozmičkih procesa, intervenira u ljudsko biće, što do te dobi spolne zrelosti nije bilo u ljudskom biću.
Samo trebate uzeti u obzir da postaje sposoban za razmnožavanje, čovjek postaje sposoban apsorbirati one sile iz kozmosa koje su uključene u prokreaciju, u fizičku prokreaciju ljudskog bića. Do spolne zrelosti čovjeku su te sile kozmosa nedostajale. Tako se u njegovom fizičkom organizmu događa ona promjena koja šalje, da tako kažemo, u fizički organizam moćnije snage nego što su bile prije. Dijete još nema te moćnije, veće snage. Još uvijek ima slabije sile koje u ovozemaljskom životu u početku djeluju samo na dušu, a ne na tijelo.
Ali sada u dobi od 35 godina, za ljude počinje vrijeme u kojem oni postaju slabiji u odnosu na unutarnje snage duše, manje mogu izdržati nalet sila raspada njihovog organizma. Prije ove 35 godine organizam nas podržava. Ima tendenciju da bude konstruktivan. A ta tendencija konstruktivnosti zapravo traje do tridesetih godina. Ali tada počinje vrlo jaka, prevladavajuća tendencija degradacije. Čak i one sile koje dolaze od suštine druge hijerarhije ne mogu se suprotstaviti ovoj dominantnoj tendenciji opadanja. Naša duša mora i dalje biti podržana iz kozmosa na način da ne umremo s 35 godina u normalnom životu. Jer kad bi bića treće hijerarhije radila samo do 21. godine, a bića druge hijerarhije od 14. do 35. godine, onda bismo zapravo bili zreli za smrt u sredini našeg stvarnog zemaljskog života, ako ne bi, mogu reći, fizičko tijelo izdržalo zbog inercije. To nije tako, jer sada, zapravo, ne od 35. godine pa nadalje, nego od 28. godine pa nadalje, opet kroz tri epohe, do 49. godine života, bića prve hijerarhije, Serafini, Kerubini, Prijestolja, djeluju na čovjeka.
Opet imate razdoblje između 28. i 35. godine života, gdje prva i druga hijerarhija sada rade zajedno. Tako da je stvarna isključiva djelotvornost druge hijerarhije prisutna od 21. do 28. godine.
Kao što sam rekao, sljedeći put ćemo razmotriti ono kasnije. Međutim, možete pitati: ako netko ima više od 49 godina, jesu li ga sve hijerarhije napustile? - Ali kao što sam rekao, to ćemo razmotriti drugi puta. Stoga se ono što danas treba reći ne odnosi samo na mlađe od 49 godina, već i na druge. Prije svega, međutim, moramo se pozabaviti tijekom ljudskog života na način da hijerarhije ulijevaju svoju posebnu moć i svoju posebnu snagu u taj životni tijek.
Naravno, gledajući ovako nešto, ne smijete misliti da stvari treba gledati samo shematski. To nije moguće nigdje gdje se dolazi u područje višeg oblika života.
Već niz godina govorim o čovjeku kao trostrukom biću, čovjeka nerva i osjetila, čovjeka ritma, metaboličkog čovjeka udova. Profesor je jednom izveo zaključak iz ovoga – što profesori neće zaključiti! – da sam podijelio čovjeka na troje: glavu, grudi i želudac, jer je o svemu mislio shematski, jedno do drugog. Pa, uvijek sam naglašavao: živčano- osjetilni sustav je uglavnom koncentriran u glavi, ali on zauzvrat prožima cijelu osobu. Isto je i s ritmičkim sustavom. Stvari se ne smiju prostorno suprotstavljati. I zato ovdje također morate uzeti u obzir ovaj slijed: uglavnom je učinak anđela, arhanđela, arhaja, ograničen na prve tri epohe života, ali oni su opet uključeni u cijeli životni ciklus, baš kao što je živčano- osjetilni sustav uglavnom sadržan u glavi, ali se javlja u cijelom ljudskom organizmu. Osjećamo i nožnim palcem, unutra je život živaca i osjetila. Ipak, ovo trostruko preklapanje je ispravno. I trostruka struktura o kojoj vam danas govorim je ispravna.
Ali sada, ako pogledate strukturu ljudskog tijeka života na ovaj način, možete sebi reći: s duhovne strane, ljudski ego je isto tako podložan učincima koji dolaze iz duhovne oblasti kao što je s fizičke strane podložan nizu učinaka koji dolaze od životinjskog, biljnog i mineralnog carstva. Mi kao ljudska bića stojimo sa svojim egom u onome što na nas utječe na kompliciran način iz kozmosa. I u toj aktivnosti koja se duhovno širi iz kozmosa, od hijerarhija, do čovjeka, leži formiranje karme tijekom fizičkog zemaljskog života.
Zapravo anđeli, arhanđeli, arhaji, nas dovode iz duhovnog svijeta u fizički svijet, i uglavnom nas prate kroz prve tri epohe života. Ono na što oni najjače djeluju je, pak, naš živčano- osjetilni sustav. I u sve što se događa na tako kompliciran, divan način do 21. godine života u razvoju našeg osjetilnog i intelektualnog života, našeg života glave, uključena su bića, anđeli, arhanđeli, arhaji.
Beskonačno mnogo toga se događa, da tako kažem, iza kulisa obične svijesti. I upravo u ono što se događa iza ovih kulisa obične svijesti ta bića su uključena.
I opet, dosežući u ritmički sustav, od spolne zrelosti, otprilike od 14. godine, interveniraju one snage koje imaju veće moći od anđela, arhanđela, arhaja. Bića treće hijerarhije, anđeli, arhanđeli, arhaji, utječu na naš život duše. Za prve tri epohe života od pred-zemaljske egzistencije sa sobom donosimo tako jake sile koje i dalje djeluju da duša može intenzivno raditi na tijelu. Potrebne su samo manje snage treće hijerarhije da priteknu ljudima u pomoć.
Ali vidite, te sile koje su anđelima, arhanđelima, arhajima, potrebne da usmjere i vode naš ljudski život na pravi put do 21. godine, te sile pritječu tim bićima iz onoga što duhovno zrači sa Saturna, Jupitera, Marsa. Istina je da kozmička tijela ne emitiraju samo one učinke o kojima govori fizička znanost. Ova fizička znanost je zapravo prilično prostodušna u pogledu opisa bića svijeta. Od Saturna, Jupitera i Marsa, zrače sile koje najbolje razumiju anđeli, arhanđeli, arhaji. A kad čovjek prođe kroz život između smrti i novog rođenja – već smo to opisali – on najprije dolazi u oblast Mjeseca do onih bića koja su nekoć bila na Zemlji, koja oštro prosuđuju ono dobro i loše što nosi sa sobom. Prije svega mora ostaviti iza sebe sve zlo koje je s njim sjedinjeno. Ne može ga odnijeti u područje Sunca.
Zatim prolazi kroz solarno područje i dalje u svemir. Na njega tada djeluju sile Marsa, Jupitera i Saturna. Zatim prolazi kroz cijeli život između smrti i novog rođenja, vraća se ponovno, i teka tada potpuno dođe u mjesečevu oblast, tada ga sretnu anđeli, arhanđeli, arhaji i kažu mu, takoreći: Saturn, Jupiter i Mars su nam rekli da ste obogaljeni u određenim smjerovima – kao što je opisano na prošlom predavanju ovdje. Rekao sam da se zlo mora ostaviti iza sebe, ali čovjek pri tome ostavlja nešto od sebe. On dolazi kao obogaljena osoba u solarnu oblast i također gore u vanjsku oblast. Tamo gleda Saturn, Jupiter, Mars.
O, moji dragi prijatelji, ovaj život između smrti i novog rođenja vrlo je kompliciran! Život između smrti i novog rođenja počinjemo prolazeći kroz vrata smrti. Ono što se događa je ono što sam opisao u vezi s lunarnom regijom. Čovjek mora iza sebe ostaviti sve s čime se poistovjećivao sa zlom u sebi, u svom biću. Kao da je fizičko tijelo moralo ostaviti članove iza sebe. Čovjek dolazi, da tako kažemo, osakaćen zbog onoga što je morao ostaviti za sobom jer se poistovjećivao za zlom, u solarno područje i u ostatak kozmosa. A kada čovjek zakorači kroz solarno područje u područje Marsa, Jupitera, Saturna, tada osjeća: gledaju ga prodornim pogledom kroz tkanje pravde svijeta, gledaju ga da vide koliko svog ljudskog bića smije ponijeti gore. Tamo ga gledaju. Svatko od nas osjeća koliko se dobra sjedinilo s njim, što smije ponijeti gore, a što mu nedostaje, što je ostavio, koliko se poistovjećivao za zlom. To mu nedostaje. A po načinu na koji ga gledaju bića Marsa, Saturna i Jupitera, osjeća koliko je manjkav čovjek.
A onda, kada se on vrati, Saturn, Jupiter i Mars su u međuvremenu vidjeli ono što su vidjeli i doživjeli u osobi koja je nesavršeno prošla pokraj njih, to kozmički priopće trećoj hijerarhiji – anđelima, arhanđelima, arhajima. Ta bića sada to isprepletu s čovjekom tako da on u sebi sadrži ono što mora učiniti, što mora nadoknaditi.
I može se reći: u ove prve tri epohe života, kada anđeli, arhanđeli, arhaji, imaju poseban učinak na ljude, karmički zahtjevi se upisuju u nervni i osjetilni sustav, u sustav ljudske glave.
Kada smo prošli kroz našu 21. godinu – kako je s ljudima koji su umrli ranije, o tome ću također govoriti na kasnijim predavanjima – imamo utisnuto sve što su karmički zahtjevi za život. U dvadeset-jedno-godišnjaku se može vidjeti, ako se to može pročitati, kakvi su karmički zahtjevi u njemu upisani. Tamo se u tom trenutku u osobi oblikuju karmički zahtjevi. Nosimo ih uglavnom u okultnom, u skrivenom podzemlju našeg nervno- osjetilnog sustava, u onom što leži u podlozi našeg nervno- osjetilnog sustava u smislu duha i duše.
S druge strane, ako gledamo više daljnji tijek života, ako gledamo ljude od njihove 28. do 49. godine života, onda imamo mnogo manje posla s utiskivanjem karmičkih zahtjeva, a više s onim što je sada ispunjenje karme, rasterećenje karme. Upravo u tom razdoblju života događa se ono što je karmičko ispunjenje, ono što moramo rasteretiti od onoga što je utisnuto u prve tri epohe života.
Dakle ovdje mogu napisati [vidi crtež]: od 28. do 49. godine, 'karmičko ispunjenje'. Između su godine od 21. do 28., kada je oboje u ravnoteži – karmički zahtjevi i karmička ispunjenja.
Ali sada postoji nešto neobično što se mora promatrati, posebno u našem dobu. U današnjoj epohi ljudskog razvoja jako je mnogo ljudi koji su prošli svoju posljednju odlučujuću inkarnaciju – ne znači da nijedna nije slijedila, ali je bila manje odlučujuća – u prvim stoljećima nakon osnivanja kršćanstva do 8., 9. stoljeća. Pogledamo li oko sebe veliku većinu ljudi koji žive u sadašnjosti i sudjeluju u kulturi, otkriti ćemo da je većina tih ljudi svoju odlučujuću inkarnaciju doživjela u prvih sedam do osam stoljeća od utemeljenja kršćanstva.
Ali to je bilo vrijeme koje je na ljude imalo poseban učinak na sljedeći način – to vam sine kada na određene ljude pogledate karmički. Uvijek iznova postavljam sebi zadatak da mnoge ljude sagledam karmički s ove točke gledišta, ljude koji su stekli određeno obrazovanje, koje je danas uglavnom obrazovanje mozga, ljude koji su zapravo naučili mnogo toga.
Treba samo razmisliti kolika je danas vojska onih ljudi koji su postali srednjoškolski profesori, državi službenici i tako dalje. Naučili su relativno mnogo, išli u gimnaziju ili srednju školu, čak i na fakultet – stvarno, ne mislim to ironično, ali uzmite to u vezi sa svime što sam rekao o takvim slučajevima – zapravo su postali izuzetno pametni.
U tom smislu danas imamo zaista izvanredno velik broj pametnih ljudi. Zamislite samo da je većina ljudi danas toliko pametna da im teško možete išta reći; već sve znaju. Svatko ima svoje gledište. Svatko prosuđuje ono što čuje.
Tako je samo u naše vrijeme, nikako nije bilo tako u ranijim epohama. Bilo je pojedinaca koji su nešto znali; ostali su slušali one koji su nešto znali. Tada nije bio običaj da toliko ljudi bude pametno kao danas. Nije li istina, danas se postaje inteligentan u vrlo ranoj mladosti; pomislite koliko ljudi ispod 21. godine već danas, ne želim reći da pišu poeziju, to su oduvijek radili, ali imaju rubrike, čak pišu kritike.
Dakle, razvoj intelektualnosti je danas izvanredno snažan. No, većina ljudi je bitno pod utjecajem onih inkarnacija koje su se dogodile u prvih sedam do osam stoljeća od uspostave kršćanstva. Osjećaj u ljudskoj duši za ono što dolazi iz pred-zemaljskog života u zemaljski život postajao je sve manji. Ljude je sve više počinjalo zanimati ono što slijedi nakon smrti, a sve manje ih je zanimalo ono što je prethodilo zemaljskom životu. Često sam to izražavao govoreći: nemamo odgovarajući termin za vječnost, već samo za pola vječnosti, koja ima svoj početak ali nikada ne prestaje. Tu, za ovaj dio vječnosti [vidi crtež, strijela] imamo riječ besmrtnost; ali nemamo za drugu polovicu vječnosti koja nema početka, kao što su to imali stariji jezici. Mi to nemamo. Ali cijela vječnost uključuje besmrtnost i nerođenost.
Na svijet smo došli kao bića za koja rođenje znači samo preobrazbu, kao što iz zemaljskog života izlazimo prolazeći kroz smrt, koja opet ne znači kraj nego preobrazbu.
Dakle, možemo reći: ova snažna svijest, koja je bila djelatna u ljudima još u prvim kršćanskim stoljećima: spustio sam se iz duhovnog svijeta u fizičko postojanje – toga je bilo sve manje i sve je više ljudi bilo ograničeno na: sada sam ovdje; ne zanima me što je bilo prije, to je ono u što sam siguran. Ne zanima me što je bilo prije; zanima me što slijedi nakon smrti. - Ova se svijest sve više javljala. A taj se razvoj dogodio u prvim kršćanskim stoljećima. Takoreći, taj prigušeni osjećaj za pred-zemaljski život bio je da tako kažemo, prigušen u ljudima koji su tada prošli svoju odlučujuću inkarnaciju. I stoga je intelekt usmjeren samo prema zemaljskom. Velika je to pamet, ali ima smjer samo prema zemaljskom. Nevjerojatno upečatljive, iznimno značajne stvari se susreću na ovom području kada se razmatraju karmičke stvari.
Izdvojit ću dva slučaja: osobu koja je bila profesor povijesti u srednjoj školi, vrlo pametnu osobu koja je kao profesor povijesti zapravo mogla ostaviti dojam svojom prirodom. Ako pogledam njegov život do trenutka kada su karmički zahtjevi djelovali kroz ovu neutralnu zonu [vidi crtež ranije], to jest do početka tridesetih, moglo bi se reći: njegova je pamet izašla na vidjelo. Bio je jedan od mnogih bistrih ljudi, čak i danas briljantno bistrih ljudi. Ali u trenutku kada je došao u ovu fazu, njegova pamet mu više nije pomagala, a moralni porivi postali su upitni. Dakle, ostala je samo intelektualnost. Kada su nastupile sile, koje sada nisu vezane za nervno- osjetilni sustav, već pred kraj života za metabolički sustav udova, niža priroda metaboličkog sustava udova, potisnula je ono što je prije sasvim lijepo izlazilo u nervnom- osjetilnom sustavu. Dotična osoba, koja je zapravo intelektualno dobro započela svoj život, u osnovi je završila u moralnoj degeneraciji, s moralnim debaklom. To je jedan primjer.
Drugi primjer: osoba koja je zapravo bila čak i pametnija od ove koju sam upravo opisao, za koju se čak smatralo da je izuzetno inteligentna, ali koja je veliku inteligenciju razvila iz izrazite kratkovidnosti.
Ova ličnost je pak, ako je pogledate do tridesete godine, razvila snažan utjecaj na svoje bližnje svojom inteligencijom. Kada je imala više od trideset ili čak trideset pet godina, kada nervno-osjetilni sustav više nije radio tako snažno, a kako je metabolički sustav udova proradio pred kraj života, ovaj je čovjek koji je prije smatran vrlo pametnim, postao krajnje trivijalan i banalan, i onda završio u banalnom, tulumarskom životu. Pratio sam životopis ove osobe. Moram reći da mi je bilo nešto jako čudno, budući da sam poznavao tu osobnost u njegovim mlađim godinama, da sam tu osobnost pronašao kasnije među ljudima koji su bili zadubljeni u vrlo trivijalni stranački život. Put od karmičkih zahtjeva do karmičkih ispunjenja pokazao je na taj način da inteligentne snage u ljudima sadašnjice, koje je pripremao prethodni zemaljski život u prvim kršćanskim stoljećima do 8. ili 9. stoljeća, nisu bile dovoljno stabilne da dopru do prve hijerarhije u vrijeme kada duša sada slabi, kada tijelo pruža veći otpor.
A onda mi se ukazalo ovo: oni brojni ljudi u sadašnjosti koji su tako pametni, koji iznad svega mogu tako pametni postati kroz školovanje, razvijaju u ovoj prvoj životnoj epohi mogućnost dosezanja do treće hijerarhije, anđela, arhanđela, arhaja, sa svojim snagama inteligencije. Oni to postižu. To su perspektivne ličnosti.
Ulaskom u drugu hijerarhiju oni su predani toj hijerarhiji. Ona doseže do ljudi, skoro svi ljudi postaju sposobni za prokreaciju. Ova kozmička hijerarhija se spušta. Ne postoji, da tako kažem, ponor između ljudi i više hijerarhije.
Ali ako sada dođe do točke u 28. godini da osoba sada mora pronaći odnos prema višoj hijerarhiji, prema prvoj hijerarhiji, onda se to mora dogoditi kroz cijelu njegovu osobu sve do metaboličkog sustava udova. Potrebne su mu jače unutarnje snage da ga podrže u duhovnom. Jednostavno nema dovoljno onoga što je stvoreno da klija u čovjeku iz ranijeg zemaljskog života iz tog doba, gdje se više nije mislilo na pred-zemaljski život.
Ako se želi ukazati na karmički razvoj, može se reći: upozorenje pravim odgajateljima čovječanstva, pravim pedagozima, mora biti nužno da se toliko duhovnih snaga usadi u intelektualnost da kada osoba prođe kroz svoj kasniji život, ono što je prožeto moralom u njegovom intelektu mora moći održati ravnotežu prema silama koje ga odvlače od prve hijerarhije.
Zaista nije od malog interesa, pogotovo u naše doba, usporediti drugi dio ljudskog života s prvim. Prema ovom smjeru, ljudi koji imaju osjećaj za promatranje života trebali bi zapravo promatrati stvarni život. Jer so to, dragi moji prijatelji, pojavljuje u običnom životu. Ovo što sam sada naveo kao primjere su primjeri iz svakodnevnog života, primjeri koji se mogu pomnožiti sa sto, s tisuću, koji se mogu naći posvuda. No, moglo bi se pronaći i nešto drugo gdje se ista stvar pokazuje, mogu reći, u višem području života. Kad ja, koji sam oduvijek bio zainteresiran za duhovni život ljudi, pogledam niz ljudi koji su produktivno ušli u život, koji čak ostavljaju veliki dojam na svoje bližnje, recimo, kao mladi pjesnici ili na neki drugi način kao što su to učinili mladi umjetnici, i onda pogledate one o kojima se još govorilo kada su imali 24, 25, 26, 27 godina: golem, veliki talent! - ostarjeli su, sve se osušilo, ostalo je s mladenačkom poezijom, mladenačkom umjetnošću. Kasnije je sve presušilo. Više nisu bili prisutni na polju na kojem su nekada bili važni.
Ako prođete kroz imena onih koji su postali poznati kao mladi pjesnici ili umjetnici, a zatim su prekriženi iz žive povijesti književnosti ili povijesti umjetnosti, onda ćete uvidjeti da je ovo što govorim istina. Ali ovo što govorim također će vam ukazati na to kako različite epohe ljudskog života na najrazličitije načine pokazuju kako karma i karmički impulsi interveniraju u ljudski život.
Sve što je samo intelektualno i materijalističko može zapravo zahvatiti čovjeka samo u mladosti. Samo ono što je pomiješano s intelektualnim kao duhovno može trajati kroz cijeli ljudski život, mislim karmički kroz zemaljski život.
Dakle, kada vidimo da se događaju takve sudbine kao što je opisana, onda se moramo osvrnuti na ranije zemaljske živote, gdje ljudsko biće nema pogled na ono što je zapravo duhovno, što se može ispravno imati samo ako je pogled usmjeren na život prije rođenja, ne samo na ono nakon smrti.
U našem dobu ima zapravo mnogo životnih tragedija, imamo toliko toga što ne izdrži cijeli ljudski život. U našem dobu imamo puno mladenačkih ideala, ali malo starih ideala. Stariji se puno više oslanjaju na državu i mirovinu nego na život jer im je potrebna podrška izvana, jer ne mogu pronaći ono što ih povezuje s prvom hijerarhijom.
I tako se događa da, ako želimo ispravo karmički razmatrati, moramo obratiti pozornost na različite članove ljudskog bića, koji se ipak međusobno isprepliću. Ne želim sada reći da je nakon 49. godine život dan; kao što rekoh, to ćemo kasnije pogledati. Ali kad čovjek prođe kroz tri epohe života [vidi crtež ranije], ove prve tri, ove druge tri i onda ove, onda prvo živi tako da ima odnose sa trećom hijerarhijom. Zatim uspostavlja odnose, unutarnje, nesvjesno, s drugom hijerarhijom, zatim s prvom hijerarhijom. Tek tada se može prosuditi u kojoj mjeri osoba daje priliku karmičkim impulsima da se razviju. Jer samo to, to znanje o odnosima prema višim hijerarhijama, daje konkretan ljudski život.
Anđeli, arhanđeli, arhaji, nam govore u našoj podsvijesti, da tako kažem, u prve tri epohe života. Sve ste to prenijeli iz ranijih epoha, iz ranijeg zemaljskog postojanja, to morate preuzeti na sebe. - To nam je rečeno u nesvjesnom dijelu našeg sudbonosnog života. I to zapravo uvijek zvuči u nama sudbinski u ove tri životne epohe, naime iz hijerarhije anđela: Saturn, Jupiter, Mars su vam nametnuli ovo ili ono. Čitamo to iz njihovih snaga.
Tada sve što dolazi iz druge hijerarhije slijedi iz oblasti Sunca. I konačno ono što slijedi od prve hijerarhije na ovaj način dolazi iz carstva Venere, Merkura i Mjeseca. I kao što su nas anđeli imenom dozivali u prve tri epohe našeg života: Saturn, Jupiter, Mars su nam govorili s čime se moramo nositi u životu – pa će se od 28. godine u našem nesvjesnom naći Serafini, koji govore u nesvjesnom: i sve to ostaje s tobom jer to ne možeš ispuniti, jer ne možeš doprijeti do nas, to ostaje s tobom i moraš to nositi u svoj sljedeći život na Zemlji; ne možeš to nadoknaditi, nemaš snage za to.
Karmičke moći, moći koje oblikuju sudbinu, govore ispod nivoa svijesti. Govore od sve tri više hijerarhije. A ako imamo osjećaj za ono što sudbinski intervenira u naš život, onda iza ovog uvida u našu sudbinu možemo shvatiti sa svetim strahopoštovanjem, kako tijekom našeg života bića sve tri hijerarhije tkaju u našoj sudbini. Tek tada zapravo stvarno gledamo na svoj život.
Jer vidite, tko bi bio sretan da nas netko pita za osobu o kojoj želi nešto znati u vezi s njenim ovozemaljskim životom, jer pretpostavlja da mi nešto o njoj znamo – a mi mu kažemo: zove se Josef Müller. - Ne znamo mu ništa reći osim imena. Čekao je da o toj osobi nešto sazna što je uistinu više od imena: događaji iz njegova ovozemaljskog života, informacije o impulsima koji su na njega utjecali u ovozemaljskom životu. Ako netko želi nešto znati o osobi ne može se zadovoljiti samo imenom. Ali danas u našem materijalističkom dobu, nažalost, ljudi se zadovoljavaju onim što se krije iza obične svijesti. U odnosu na ono što je iza obične svijesti gdje djeluju anđeli, arhanđeli, arhaji, Eksuziji, Dinami, Kirioteti, Kerubini, Serafini, Prijestolja, ljudi su zadovoljni s općem oznakom 'čovjek'. Ne gledaju konkretno. Ali mora se dogoditi da ljudi počnu opet gledati konkretno.