.- 12. Dvanaesto predavanje, Dornach, 29. svibnja 1924
Interveniranje hijerarhija i refleksije duhovnih bića planetarnog sustava. Imaginativno i inspiracijsko znanje o životu nakon smrti. Područja Mjeseca, Merkura i Venere, egzistencija Sunca, područja Marsa, Jupitera i Saturna. Razrada karme u suradnji s višim bićima. Voltaire, Eliphas Levi, Victor Hugo.
Prošli put sam vam rekao kako se čovjek odnosi prema raznim hijerarhijama višeg svijeta tijekom svog života, i želio bih napomenuti da će sve što se iznese u konačnici voditi do sve boljeg razumijevanja učinka karme u ljudskom životu i ljudskom razvoju. Dakle, sve su ovo zapravo pripreme za razumijevanje karme.
Spomenuo sam kako od rođenja osobe do otprilike dvadeset i prve godine, treća hijerarhija ima poseban odnos prema čovjeku, kako se zatim u spolnoj zrelosti javlja druga hijerarhija, Eksuziji, Dinami, Kirioteti. Ove hijerarhije nastavljaju raditi od puberteta do 21. godine u prvom periodu njihova utjecaja; u drugom periodu rade do 28. godine, i u trećem periodu do 35. godine. Ali već u dvadeset osmoj godini postoji unutarnji odnos s prvom hijerarhijom, Serafinima, Kerubinima, Prijestoljima, koji zatim nastavlja djelovati u svojoj prvoj fazi do trideset i pete godine, gdje rade zajedno s drugom hijerarhijom, zatim u drugoj fazi do četrdeset i druge godine, i u trećoj fazi do četrdeset i devete godine života.
Sada, želio bih reći, ono što izravno intervenira u hijerarhijski poredak u ljudskom životnom ciklusu, stječe se s onim što se pojavljuje u ljudskom životnom ciklusu kao odraz duhovnih bića planetarnog sustava.
Znamo da je svaki od planeta, ako pogledamo njegov vanjski fizički izgled, zapravo samo znak da je kolonija duhovnih bića prisutna u smjeru iz kojeg nam se pojavljuje planet, zvijezda općenito. Gledamo u zvijezdu; ali ono što vidimo u zvjezdanom sjaju, vanjski je znak da u tom smjeru pogled naše duše nailazi na kozmičku koloniju duhovnih bića. Naša konstitucija kao ljudi je takva da u svom fizičkom tijelu nosimo etersko tijelo. U trenutku kada se čovjek uzdiže do imaginativnog nadosjetilnog znanja, on percipira sve što može percipirati kroz svoje etersko tijelo.
I često sam ukazivao kako se čovjek osvrće na prizore svog ovozemaljskog života od svog rođenja, i kako u isto vrijeme svi događaji i sile koje je doživio i koje su intervenirale u njegov razvoj i odredile organizaciju njegovog tijela, duše i duha, leže manifestirani pred okom duše u moćnoj panorami, u moćnoj slici, kao da je vrijeme postalo prostor. Čovjek uči promatrati život na ovaj način kada je upućen u imaginativno znanje.
Ali sada, kada se dosegne inspiracijsko znanje, viša otkrivenja su dodana sjećanjima za zemaljski život. Ovo više otkrivenje je moguće jer su u inspiracijskoj svijesti imaginacije potisnute, i slike događaja zemaljskog života, čak i ako su percipirane kroz etersko tijelo, više nisu tu.
Dakle, ako shematski naznačim ovo osvrtanje unatrag – umjesto pogleda duše crtam fizički pogled – do rođenja kao struju, onda se ova struja gasi u inspiracijskom znanju, i pojavljuju se razne druge strukture.
Isprva se unutar ove struje događa nešto poput otkrivenja [vidi crtež dalje, ljubičasto], a kad se naučite orijentirati u inspiraciji, onda primijetite što se tu zapravo pojavljuje.
Dakle, dobro me shvatite: gledate u tableau cijelog zemaljskog života. Dio te tablice je izbrisan, zamrljan takoreći, kada je putem inicijacije postignuta inspirativna svijest, u ovom slučaju faza od rođenja do sedme godine. To je izbrisano, a na mjestu gdje je tableau sjećanja izbrisan, pojavljuju se djela koja proizlaze iz činjenice da mjesečeva bića, o kojima sam govorio, imaju veze s ljudima nakon njihove smrti.
Ono što sam vam rekao, naprimjer, o iskustvu života nakon smrti s osobom koja je model za Stradera u mojim Misterijskim dramama, doživite tako da prvo pogledate tableau sjećanja, a zatim se tableau sjećanja u inspiracijskom znanju gasi. Ako se ugasi dio koji odgovara vremenu od rođenja do sedme godine, tada se pojavljuju ovi efekti o kojima sam vam pričao i koji predstavljaju interakciju mjesečevih bića [ljubičasta] s čovjekom nakon smrti.
Ova iskustva koja se mogu ostvariti kroz činjenicu da tijek života čovjeka od rođenja do sedme godine postaje transparentan i kroz to postaju transparentna mjesečeva bića, djela mjesečevih bića. Ono što tamo postaje vidljivo, što se tu može doživjeti, najlakše može vidjeti bilo koji inicirani.
Jer, kao što ćete razumjeti, inicijaciju se može doživjeti u bilo kojoj dobi, samo ne kao vrlo malo dijete; djeca do sedam godina obično se ne iniciraju. I ako netko želi razumjeti ovo što sada opisujem, morao je prerasti ovo doba u zemaljskom životu. Sada, svi koji su inicirani prirodno su prerasli svoju sedmu godinu. Zato je ono što se može vidjeti kroz životni tijek do sedme godine – odnosno kroz što čovjek može proći tijekom povratnog putovanja, koje nakon nekog vremena čini trećinu životnog vijeka, u životu između smrti i novog rođenja – relativno lako shvatiti.
Drugi dio postaje očigledan tada kada u inspiracijskoj inicijaciji učinimo vidljivim onaj dio retrospektive koji odgovara godinama života od sedam do četrnaest godina, dobu spolne zrelosti. Postaje vidljivo što čovjek doživi nakon smrti uzdizanjem iz oblasti Mjeseca u oblast Merkura [bijelo].
Čovjek se uspinje u područje Merkura nakon što je prošao kroz oblast Mjeseca. Ali ako želite prepoznati i uspostaviti odnos s ljudima koji se nalaze u ovoj oblasti Merkura, onda morate izbrisati razdoblje između sedme godine života, promjene zuba, i spolne zrelosti u tableau sjećanja.
Ako se onda kroz inspiracijsko znanje ugasi sljedeće razdoblje i pusti da zasja ono što može zasjati kada se ovaj dio ugasi, onda su to iskustva i činjenice kroz koje čovjek prolazi u oblasti Venere nakon smrti [narančasta].
I tako takoreći, kada se s inspiracijskom inicijacijom osvrnete na ovu prvu epohu, gledate što se događa u makrokozmosu, a također i u duhovnom makrokozmosu s umrlima, takozvanim umrlima.
Istovremeno iz ovoga što ovdje govorim možete vidjeti koliko je drevna znanost beskrajno duboka u svojim nazivima. Jer kod Venere obično osjetite element ljubavi već u imenu. Ali gledanje na Veneru odgovara dobu ljudskog života u kojem je nastupila spolna zrelost.
Zatim slijedi razdoblje koje traje od dvadeset prve do četrdeset druge godine života [žuto]. Ako pogledate u ovo razdoblje s inspiracijskom inicijacijom, tada iskusite – barem to možete doživjeti – kroz što umrla osoba prolazi u daleko najvećem razdoblju svog života između smrti i novog rođenja, kroz što prolazi kada je s bićima Sunca. Kroz ovo vrijeme egzistencija Sunca između smrti i novog rođenja postaje jasna.
Sunce je toliko moćno nebesko tijelo, sadrži toliko duhovnih sila i duhovnih bića, koje da bi se čovjeku omogućio pregled svega što na njega utječe, proizlazeći od duhovnog bića Sunca, između smrti i novog rođenja, to mora uključivati brisanje razdoblja tri puta dužeg od ostalih, to jest razdoblja od dvadeset prve do četrdeset druge godine života. U isto vrijeme, međutim, vidjeti ćete da se posvećenici mogu osvrnuti na cjelokupnu vezu između smrti i novog rođenja, tek kada prođu četrdeset drugu godinu života. U prošlosti ta veza zapravo nije bila transparentna. A za duhovni pogled, starenje puno znači. Određene stvari nisu vidljive samo na određenoj inicijaciji, već jednostavno u određenoj zrelosti.
Dakle opet imamo razdoblje u životu od četrdeset druge do četrdeset devete godine života [crveno]. Kroz samu stvar, dragi moji prijatelji, približavamo se onome na što sam ciljao na prošlom predavanju, jer s četrdeset devetom godinom prestaje mogućnost da budemo u izravnoj vezi s hijerarhijama. To ste vidjeli iz mojih primjedbi.
Sada ćemo razmotriti kako je s onima preko četrdeset i devet godina u bliskoj budućnosti. Ako još dopuštamo da ono što se prepliće s tadašnjom strukturom utječe na naše današnje duše – čovjek mora navršiti pedeset ili više godina – ako se osvrnemo na razdoblje života od četrdeset druge do četrdeset devete godine, onda vidimo sve što čovjek može proći nakon smrti, bića koja naseljavaju Mars.
Ali tu počinje područje gdje duhovni svijet omogućuje značajnu individualizaciju ljudskog bića na Zemlji u karmi. Vidjeli ste kako se priprema karma u onom životu kroz koji čovjek prolazi nakon smrti neposredno nakon zemaljskog života, u trećini vremena između smrti i novog rođenja. Ali karma se razrađuje malo po malo. I već sam nagovijestio kako se karma razrađuje: ona se razrađuje u suradnji s višim bićima.
Sada postoje ljudi koji elaboriraju svoju karmu posebno u oblasti Merkura, u oblasti Venere, u oblasti Sunca, ali i bića koja je elaboriraju u oblasti Marsa.
Takva bića, takvi ljudi, koji donose nešto u duhovni svijet svojim ranijim zemaljskim životima, što se posebno mora razraditi u oblasti Marsa, takvi ljudi onda pokazuju ono što je razrađeno u oblasti Marsa u njihovom sljedećem životu na Zemlji. I za to ću vam dati primjer, dragi moji prijatelji.
Vidite, postojala je osobnost u vrijeme kada je muhamedanstvo već bilo na djelu, kada je muhamedanstvo već zračilo svojom civilizacijom preko Azije i Sjeverne Afrike do Španjolske, osobnost čiji je duhovni razvoj počeo u sličnoj školi u Sjevernoj Africi – koja je već bila u dekadenciji – poput one koju je nekada mnogo ranije prošao sveti Augustin. Proučavanja u koja je ova osobnost bila uključena u Sjevernoj Africi bila je sličnog karaktera i trenda.
Sada morate zamisliti da je to studiranje u to vrijeme bilo nešto drugačije od onoga što je danas. Danas se ne može mnogo čuti o onome što seže toliko stoljeća u prošlost kao što je proučavanje svetog Augustina, ili proučavanje te osobnosti u Sjevernoj Africi o kojoj ovdje govorim. Ali u to vrijeme, posebno u Sjevernoj Africi, još uvijek je bilo moguće proučavanje misterija, premda misterija koji su već propadali. A osobnost na koju mislim prošla je kroz takve studije misterija, kroz sve što se moglo doživjeti, o neovisnosti ljudske duše, o oblastima koje ljudska duša percipira oslobođena tijela i tako dalje. Ali ta se osobnost potom preselila u Španjolsku s muhamedanskim obilježjima, apsorbirala je veliki dio muhamedansko-azijskih učenja, koje je u to vrijeme već bilo transformirano u Španjolskoj, također je upila mnogo toga što su Židovi posvuda širili, ne kabalističke studije koji su se kultivirali mnogo kasnije u Srednjem vijeku, već stariji oblik kabalizma. I tako u ranim godinama nakon muhamedanskih pohoda nalazimo ovu osobnost uronjenu u muhamedanstvo, ali na poseban način: aritmetički, računski, na kabalističkim principima.
Zatim se to isto proživljavalo u kasnijoj, ženskoj inkarnaciji, gdje se produbljivalo iznutra, gdje se primalo manje kroz glavu nego kroz srce.
Tada je, međutim, u 18. stoljeću ista individualnost prešla u osobnost koja je danas svjetski poznata za Francuze, u Voltaire-a. Tako vidimo da se ova individualnost ponovno pojavljuje kod Voltaire-a.
Ako se sada pogleda kroz što je Voltaire prošao prije nego što je postao Voltaire, na temelju njegovih ranijih inkarnacija na Zemlji, u životu između smrti i novog rođenja, onda će se otkriti da je ova individualnost posebno razvila sve što se moglo dobiti kroz sjevernoafričke studije, kroz kabalističku impregnaciju tih studija, u oblasti Marsa u drugoj polovini života između smrti i novog rođenja. A s preradom, s metamorfozom koja može doći iz oblasti Marsa, Voltaire je u 18. stoljeću došao kao Voltaire.
I tako ga mogu navesti kao primjer karmičkog razvoja koji se odvija između smrti i novog rođenja, posebno u oblasti Marsa.
Mars sve što tretira, bilo da se radi o fizičkim, emocionalnim ili duhovnim vrlinama, Mars sve čini agresivnim. Ne samo agresivnim, već samo ratobornim. Ratobornost postoji, inače se ratovi ne bi mogli voditi, ne samo u kretanju naprijed, nego ni u povlačenju. Mislim da je to postalo dovoljno jasno tijekom svjetskog rata.
Pogledajte cijeli Voltaire-ov život: to je život duševne sposobnosti, ali na svakom koraku život napredovanja, agresivnosti i život u povlačenju. Ponekad se gura naprijed gotovo nepromišljeno, ponekad se povlači kao kukavica.
Mnogo je bolje ovakve stvari proučavati na primjerima koji se onda mogu proučavati utisnuti u život, nego u teoriji, zato i navodim ove primjere.
Kada čovjek tada – za ovo mora postati malo stariji nego za ovo prije – kroz svoju životnu fazu od četrdeset devete do pedeset šeste godine života s inspiracijskom inicijacijom, dolazi do svega onoga do čega mogu dovesti bića oblasti Jupitera [zeleno] kod ljudi koji prolaze kroz život između smrti i novog rođenja.
Ako upoznate ova bića iz oblasti Jupitera, zapravo ćete dobiti čudan dojam. Prije svega, kao ljudsko biće – morate biti stariji od pedeset šest, naravno, da biste mogli steći takav dojam – začuđujuće je da uopće postoje takva bića koja pripadaju oblasti Jupitera – mislim to kao čovjek na Zemlji a ne kao čovjek između smrti i novog rođenja, jer tada ste naravno, povezani s tim bićima oblasti Jupitera. Oni su bića koja ne trebaju ništa učiti, jer u trenutku kada se formiraju – ne mogu reći 'rode', uskoro ćete vidjeti zašto – oni su već formirani kao izuzetno mudra bića. Oni nikada nisu glupi, nikad nerazumni, oni su baš kao što ljudi na Zemlji često žele biti obrazovani: ako ne cijene dobrobiti poučavanja, možda će se odmah htjeti roditi mudri. Ali ta bića na Jupiteru uopće nisu rođena, ona nastaju iz cjelokupnog organizma Jupitera. Na isti način kao što se nama oblaci formiraju iz atmosfere, ova bića nastaju iz cijelog Jupitera, i nastaju na takav način da se zapravo mogu promatrati kao utjelovljena mudrost nakon što nastanu. U samoj oblasti Jupitera također ni ne umiru, već se transformiraju. Jupiter zapravo tka mudrost. Predstavite sebi, recimo, da pogledate dolje s Rigija i vidite oblake koji se formiraju, i zamislite da to nije tkanje vodenih oblaka, već tkanje same mudrosti, tkaju se misaone slike koje su, međutim, bića, tada imate dojam Jupitera.
Sada bih vam ponovno htio pokazati primjerom kako se karma može posebno razviti u ovoj oblasti Jupitera.
Postojala je osobnost koja je u posljednjim danima meksičke kulture živjela u meksičkom kultu misterija koji je postao potpuno dekadentan, magično - praznovjerni kult misterija, ova osobnost je sve pažljivo proučavala.
Palo mi je na pamet da sam prije nekoliko godina susreo čudnu osobu koja još uvijek na primitivan način proučava ono što je prisutno u praznovjernim, dekadentnim prikazima meksičkih misterija. To nije važno, jer svatko tko to proučava sada jednostavno proučava praznovjerne stvari: danas je sve to dekadentno. Ali ta ranija ličnost, čak i prije otkrića, takozvanog otkrića Amerike, kada je meksička civilizacija još cvjetala, ali je već umirala kao misterijska civilizacija, tamo je sve proučavala s gorućim entuzijazmom. Danas ne znamo više od imena i nekoliko slika kada govorimo o Taotlu, Quetsalkoatlu, Tetzkatlipokatlu, odnosno tim bićima meksičkih misterija. Ali ova ličnost, koja je još uvijek znaka kako je Taotl biće koje, kao neka vrsta kozmičkog univerzalnog duha, tka u oblacima, viri u vodama, blista u dugi, živi u grmljavini i munjama, ali kojeg se također može prizvati kroz radnje u kultu posvećenom vodom. Ova je osobnost znala i kako je Quetzalcoatl svojevrsno božanstvo koje je moglo zahvatiti čovjeka u njegovom krvotoku i njegovom disanju. Živa stvarnost bića je doživljena u meksičkim misterijima od osobnosti o kojoj govorim.
Sada, kasnije se rodio bez inkarnacija između, kao žena. Bio je rođen kao muškarac u Meksiku, i zatim se opet rodio kao muškarac. Ali u životu između smrti i novog rođenja ova osobnost je prošla kroz nadosjetilni svijet na takav način da je u razvoju njegove karme – to je pak uvjetovano ranijim životom na Zemlji, gdje ova osobnost nije bila u Meksiku nego drugdje – nosio kroz oblast Jupitera sve što je doživio u Meksiku. Ono što je tamo nosio prošlo je kroz područje Jupitera, poprimilo je oblik mudrosti, ali oblik mudrosti koja je zapravo automatska, u odnosu na ono što bi čovjek trebao steći kroz vlastitu individualnost. Mudrost, kada se izlije, dok živi i tka na Jupiteru, u karmičkom radu između smrti i novog rođenja, nad nečim što je čovjek prošao ranije u zemaljskom životu, dopušta toj mudrosti da zasja u sljedećem životu. Ali ta mudrost je onda zasnovana na onome što je netko prošao u zemaljskom životu.
A individualnost na koju mislim je ista koja je kasnije rođena kao Eliphas Levi u novijoj civilizaciji. Tako je Eliphas Levi prošao kroz svoj raniji zemaljski život unutar meksičke kulture, i prošao kroz područje mudrosti Jupitera. Ova dekadentna meksička kultura ponovno je prorađena, da tako kažemo, i ako danas čitate knjige Eliphas Levi-a, naći ćete nešto jako mudro preliveno preko nečeg izvanredno primitivnog. Onaj tko može prodrijeti u takve stvari kaže: sve je to Jupiter, ali inferiorni Jupiter.
I ako sada možete – ja vam sada mogu govoriti o tim stvarima – pogledati svoj životopis od pedeset šeste do šezdeset treće godine života, vidite, vrhom nosa [plavo] dolazite do točke, tada gledate one učinke koji se javljaju na čovjeku između smrti i novog rođenja, od Saturna, od bića Saturna. To je još više iznenađujući prizor, zapanjujući prizor, i zapravo prizor koji uzrokuje bol.
Bića koja su povezana sa Saturnom su ona koja po svojoj prirodi ne mare za ono što trenutno rade; ona to čine sasvim nesvjesno, da tako kažem, pod vlašću mnogo viših bogova, u čija su se krila smjestili u dubokoj starosti. Ali čim nešto naprave, ostaje strašno snažno sjećanje.
Samo se stavite u poziciju: što god radili, ne želim nabrajati pojedina zanimanja, ali zamislite: što god da radite, nećete ni primijetiti dok to radite, nego čim ste to napravili, to stoji pred vašim vrlo živim sjećanjem kao neizmjerno živa slika. Pa, zamislite pjevača: on pjeva, ali o tome ništa ne zna, samo ga bogovi koriste da pjeva. Zamislite veliku publiku koja sluša: ne primjećuju ništa dok pjeva; svi oni ne znaju ništa, ni o sebi ni o onome što proživljavaju. U trenutku kada je koncert gotov, cijela stvar je tu i ne nestaje, ostaje, čini sadržaj života. Na Saturnu, čovjek je prošlost, samo prošlost.
Kao da ideš Zemljom kao osoba – promislite, hodate, ne primjećujete ništa od sebe kada se pogledate, ali ako napraviš korak dalje, tu stoji snjegović gdje si bio. Sada opet ništa ne primjećuješ, nastavljaš: iza je još jedan snjegović. To traje i traje, sve više malih snjegovića stoji iza tebe, svima njima kažeš 'Ja'. A sada to prevedite u duhovno, imate bit bića Saturna. I s tim bićima, koja dakle sa svojim bićem potpuno žive u prošlosti, s tim bićima se čovjek mora suočiti između smrti i novog rođenja. I postoje ljudi koji su u elaboriranju svoje karme posebno povezani s tim bićima Saturna.
Sa sudbinom takvih bića možemo se uhvatiti u koštac samo ako se osvrnemo na razdoblje koje leži između pedeset šeste i šezdeset treće godine života. I ovdje bih vam želio dati jedan primjer, tako da možete vidjeti kako se stvari koje se karmički događaju u ljudskom životu odnose na ono što se događa u nadosjetilnom između smrti i novog rođenja.
Nedavno sam uputio na ono što se događalo u vrijednim, ali teško dostupnim – jer vas odbijaju, kao što sam tada rekao – kako je sjajno bilo ono što su nudili hibernijski misteriji Irske. Objasnio sam kako je čovjek vođen, nakon što je upoznao sve sumnje i neizvjesnosti u životu, ispred dva kipa. Jedan kip je bio napravljen od materijala koji je bio prilično elastičan, i morali ste stalno pritiskati i dodirivati ovaj kip. Ostavljalo je strahovito užasan, zastrašujući dojam, kada se na kipu probuše rupe: bilo je to kao da se stalno mora – što je također nešto strašno za osjetljivu osobu – u živim bićima, ne mogu reći u lešu, rezati živo meso. To je bila jedna stvar.
Drugi je bio kip, koji bi zadržao sve što bi u njega bilo utisnuto, a koji se dopunjavao i popravljao u međuvremenu između dvije osobe koje bi trebalo inicirati.
Sada ću vam opisati velike stvari koje su ljudi inicirani u misterije Hibernije doživjeli u odnosu na mikrokozmos, samog čovjeka, kao i u odnosu na veliki svijet, makrokozmos. Bili su to sjajni, ogromni dojmovi, dojmovi neopisive veličine.
Jedan od onih koji su u tome sudjelovali s posebnim unutarnjim žarom i koji je doveden do visokog stupnja inicijacije u ovim misterijima Hibernije tada je – nakon svojih ranijih zemaljskih života, koji su pak dali uvjete za ovaj zemaljski život – morao posebno proći kroz područje Saturna. Bile su to senzacije neopisive veličine; dok sam vam opisivao te stvari, pokazao sam vam kako su misteriji Hibernije sudjelovali u duhovnoj percepciji misterija Golgote, a da ni na koji način nisu bili fizički i prostorno povezani s njim. Jedan od onih koji je kroz sve to prošao posebno emotivno tada se ponovno rodio u našoj civilizaciji.
Sada zamislite što je ta osoba stekla kada je njegova posljednja karma obrađena u oblasti Saturna. Sve mu se predstavilo u svijetu prošlosti. Vidio je kroz što je prošao u hibernijskim misterijima u svijetlu koje je za njega zasjalo, dok su Saturnova bića bacala svijetlo na sve što seže daleko u prošlost, i grandiozne slike pred-zemaljskih vremena, čak je u njemu oživio i period Mjeseca i period Sunca.
Kad se ponovno rodio, ono što je imalo nijansu, kolorit prošlosti prije zemaljske inkarnacije, preobrazilo se u moćne, idealističke, ali vizionarsko - idealističke slike koje su zasjale u budućnost, koje su naše izražaj u najvišem romantizmu.
Ukratko, ova individualnost, jednom uvedena u misterije Hibernije, ponovno je rođena kao Victor Hugo u naše vrijeme, to jest, u širem smislu u naše vrijeme. Život Victor Hugo-a pokazuje u svojoj romantici, u cijelom načinu na koji je konfiguriran, razradu karme u oblasti Saturna.
Ovo je mali doprinos načinu na koji karma nastaje, načinu na koji se formira. Kao što sam rekao, najbolje se upozna kroz primjere. Jer način na koji je razrađena karma u slučaju Voltaire-a, Eliphasa Levi, Victora Hugo, to je nešto što najzanimljivije i najintenzivnije vodi u spoznaju veze između ljudskog bića i makrokozmičkog duhovnog bića u stvaranju karme između smrti i novog rođenja.