.- 9. Deveto predavanje, Dornach, 3. kolovoza 1924
Mihaelove snage djeluju na cijelu osobu i tako snažno utječu na fizičku karmu. Vrijeme velike krize. Odlučujući čimbenik impulsa Mihaela. Duhovno se priprema da postane rasno. Promatranje intimnijih veza sudbine; protežu se u područje sljedeće hijerarhije. Dok se na Zemlji formira zajednica Mihaela, kraljevstvo anđela pretvara se u dvostruko kraljevstvo. Ići naprijed u mihaeličkom smislu znači ne dopustiti da vas išta omete, idući u pravcu antropozofskih sila. Intelektualizam, razasut posvuda u naše vrijeme, duhovna je snaga za ahrimanske moći. Mogućnosti intervencije Ahrimana u civilizaciju su sve veće. Zamućenost i rastresenost svijesti daju mu priliku da se uklopi. Vrijeme je velikih odluka.
Vjerojatno ste iz prethodnih predavanja vidjeli kako duše koje osjećaju poriv za antropozofskim pokretom iz dubina podsvijesti, to u sebi nose kroz poseban odnos prema snagama Mihaela. I pogledali smo djelovanje tih snaga Mihaela kroz stoljeća kako bismo vidjeli kakav utjecaj ti impulsi Mihaela mogu imati na živote onih koji su na neki način povezani s njima.
Sada, a to je od velike važnosti za karmu pojedinog antropozofa, impulsi Mihaela su takve prirode da duboko i intenzivno zahvaćaju u cjelokupno ljudsko biće. Iz prethodnih opisa znamo da je vladavini Mihaela, ako je želimo tako nazvati, koja je za život na Zemlji započela krajem 1970-ih, prethodila vladavina Gabriela, a već sam objasnio kako je vladavina Gabriela povezana sa silama koje rade kroz fizičko razmnožavanje, sa silama koje su povezane s tjelesnim naslijeđem.
Mihaelove moći su upravo suprotne od toga. S vladavinom Gabriela je slučaj da njegovi impulsi snažno djeluju na fizičko tijelo čovjeka. Mihael snažno djeluje na duhovno biće čovjeka. To se vidi već iz činjenice da je on upravitelj svjetske inteligencije. Ali Mihaelovi impulsi su snažni, moćni, i djeluju iz duhovnog kroz cijelo ljudsko biće; djeluju u duh, odatle u dušu i odatle u tjelesni dio ljudskog bića. I u karmičkim vezama ove su nadosjetilne sile uvijek aktivne: bića viših hijerarhija rade s ljudima, na ljudima; tako nastaje karma. I tako su sile Mihaela, jer utječu na cijelo ljudsko biće, također i sile koje imaju posebno snažan učinak na karmu ljudskog bića. Snage Gabriela djeluju vrlo malo, ne kažem nimalo, ali vrlo malo na stvarnu karmu čovjeka; snage Mihaela snažno utječu na karmu ljudi.
Stoga, ako su određeni ljudi – a to ste u osnovi svi vi, dragi moji prijatelji – posebno povezani s tom strujom Mihaela, onda se karma tih pojedinačnih ljudi može razumjeti samo ako se o njoj razmišlja u vezi sa strujom Mihaela. A ako na Mihaela gledate kao na duha koji je u posebnoj vezi sa Suncem i svim solarnim impulsima, tada ćete biti još svjesniji nevjerojatno dubokog značenja tih impulsa Mihaela za one ljude koji su im posebno izloženi; duhovno djeluje čak i u fizičkoj organizaciji. I jednostavno treba, više nego je to inače slučaj, povezati fizičke manifestacije zdravlja i bolesti – ako mogu tako reći – s karmom u višem smislu, nego je to bio slučaj s Gabrielovim ili Rafaelovim ljudima. Čak i ako je Rafael duh koji je usko povezan s umijećem liječenja – stvari su u kozmosu složene – Mihael je duh koji čovjekovu karmu približava zdravlju ili bolesti.
To pak ima veze s činjenicom da Mihaelove snage djeluju na takav način da ne samo da imaju kozmopolitski učinak, već da ljude izvlače iz uskih zemaljskih veza i podižu ih na duhovnu razinu gdje zemaljske veze osjećaju slabije od ostalih ljudi; barem im je njihova karma predodređena za to – to je opet nešto što ima dubok utjecaj na karmu svakog pojedinca koji pripada Mihaelovoj struji.
Vidite, u posljednjoj trećini 19. stoljeća da su ljudi – neću reći nervozni, već duhovni i duševno osjetljivi – mogli snažno osjetiti prodor Mihaelovih snaga u svijet. Taj prodor Mihaelovih snaga u svijet u Mihaelovim ljudima se izrazio na način da su neke stvari kraj kojih drugi ljudi prolaze, osjetili kao duboko značajne i kao utjecajne na život.
Iznad svega, karma takvih ljudi bila je takva da su, čak i ako to nisu shvaćali, osjetili tu borbu koju sam prekjučer opisao kao borbu između Mihaela i Ahrimana. U današnje doba, Ahriman ima snažan utjecaj na ljude samo ako postoji otklon svijesti na neki način. Najradikalnija manifestacija je, recimo, nesvjestica ili zamagljivanje svijesti koje traje dulje. U takvim vremenima, kada je svijest čovjeka zamagljena, ahrimanske snage mogu posebno snažno utjecati na njega. Tada se probiju u njega, tada im je izložen. No, upravo u posljednjoj trećini 19. stoljeća, naime u vremenu koje se već približavalo kraju Kali Yuge, odnosno u posljednjim godinama prošlog stoljeća, zapravo je bilo šokantno gledati iza kulisa vanjskog fizičko- osjetilnog svijeta koji se prostire pred čovjekovim osjetilima. U neposrednoj vezi s tim je ono što nam pokazuje veliki dio povijesnih događaja u koje interveniraju viša, nadosjetilna bića.
Sada, u posljednjoj trećini 19. stoljeća, točnije u posljednjem desetljeću, samo je tanak veo skrivao ono što je bila vladavina Mihaela, cijelu njegovu borbu, cijeli kontekst činjenica. Od tada se Mihael bori u vanjskom svijetu, da tako kažem. Poanta je ovdje da vam je potrebna mnogo veća snaga da vidite ono što je nadosjetilno nego prije kraja Kali Yuge, to jest u prošlom stoljeću, kada je, kao što sam rekao, sljedeći susjedni svijet bio skriven tankim velom, kada se Mihael borio iza scene. Ali Mihael inzistira, kao što sam rekao, da njegova vladavina mora sve prožeti po svaku cijenu. Mihael je snažan duh, i može u potpunosti koristiti samo hrabre ljude, ljude s unutarnjom snagom.
I u svim ovim vezama koje sam vam predstavio, u ovoj nadosjetilnoj školi 15., 16. i 17. stoljeća, u tom nadosjetilnom kultu 19. stoljeća, neprestano ulogu igraju brojne luciferske figure koje su nužne za cijeli kontekst. Mihael treba luciferske figure koje će pomoći u prevladavanju polarne suprotnosti Ahrimana. Tako da su ljudi Mihaela već uključeni u – možda se ne može reći u bitku, već u nalet interakcije između luciferskih impulsa i ahrimanskih impulsa. Te su se stvari s velikom sigurnošću pokazale krajem prošlog stoljeća. Nije bila takva rijetkost da se moglo vidjeti kroz ovaj veo, kako sam ga nazvao. Tada se vidjelo kako intenzivno se Mihael bori protiv Ahrimana i kako je bilo lako omesti svijest svim vrstama luciferskih utjecaja.
Možda ćete reći: ometanja svijesti, nesvjestice, nisu tako neobične. Svakako, gledano izvana, nisu ništa posebno; ali postaju značajne po tome što se događa kao rezultat, do čega dolazi kada dođe do ometanja ili zamagljivanja svijesti. Želio bih vam dati primjer.
Nekada se radilo o tome da nekoga intimnije upoznamo kao povijesnu osobnost. Trebalo bi se jednostavno upustiti u povijesno proučavanje nekoga tko je živio u doba renesanse i reformacije. Da, shvatite me točno: poanta je bila u tome da su sve pripreme bile na mjestu da se čovjek – bilo je to krajem 90-ih – povijesno upozna s osobom iz vremena renesanse i reformacije. Da, zaista se nije moglo razumjeti kako se moglo dogoditi nakon svega, osim da se ta osoba upozna s tom drugom osobom na jedan prilično, rekao bih, pedantno- filistarski način. Ali eto, kroz profinjene odnose karme, čovjek je postao nesposoban koristiti svoju svijest baš u vrijeme u kojem je to trebao iskusiti. Pao je u neku vrstu sna iz kojeg se nije mogao probuditi. To ga je spriječilo.
U običnom životu se, naravno, ne obraća puno pažnje na takve stvari. Ali upravo se kroz te stvari gleda izravno iz zemaljskog svijeta u duhovni svijet. A ako netko želi objašnjenje za tu činjenicu, mora se reći: osoba koja se trebala upoznati s osobom iz doba renesanse i reformacije, nesumnjivo bi imala snažan osobni dojam da je imala to iskustvo. Nije to imala, ignorirala je, bila je spriječena. Ali s vremenom je ova osobnost transformirala ono što bi stekla kao dojam u posebno snažan dojam mihaeličkog elementa. Ona je zapravo dobila razumijevanje – iako nesvjesno – za mihaelički element.
Razlog zbog kojeg dajem ovaj pomalo paradoksalni primjer je to da vam pokažem kako je mihaelički element došao do ljudi. A takvih bi se primjera moglo navesti mnogo, mnogo. Ljudi bi danas bili sasvim drugačiji da se takve stvari nisu događale brojnim ljudima. Jer te se stvari mogu dogoditi na stotinu različitih načina. U slučaju o kojem sam vam pričao, dotična osoba je zapravo pala u neku vrstu stanja sna. U drugim slučajevima bilo je tako da bi događaj koji bi odvukao nekoga od Mihaela bio spriječen tako što je prijatelj ili netko drugi došao i odvukao osobu negdje drugdje, i njegova je bila obavijena na najprirodniji, činjenični način, čime je spriječena da sudjeluje u onome što je na početku bilo karmičko određeno. Upravo u tim godinama dogodili su se najjači zahvati u uobičajenom odvijanju karme.
U pravilu je u takvim slučajevima postalo očito koliko duboko sežu Mihaelovi utjecaji. U brojnim slučajevima pokazalo se da ljudi nisu bili pogođeni samo duhovno, već i na fizičkoj razini, kada bi ljudi doživjeli potres ovakve vrste u svojoj karmi, jer je Mihael morao ući kroz vrata ljudske svijesti u zemaljski osjetilni svijet.
Iznimno je zanimljivo vidjeti kako su 90-ih ljudi dovedeni u događaje koji ne predstavljaju ništa drugo do Mihaelove puteve iz duhovnog svijeta u fizički svijet. Jer morate uzeti u obzir da se ono što se dogodilo u posljednjoj trećini 19. stoljeća kada je Mihael ušao u fizički svijet, pripremalo dugo vremena u duhovnom svijetu, od početka 40-ih godina 19. stoljeća. Mogu reći da su se Mihael i njegova obitelj sve više približavali, i postajalo je sve očiglednije da će tamo dolje silaziti ljudi čija je sudbina na Zemlji povezana s onim što je Mihaelov zadatak: da ponovno preuzme inteligenciju na Zemlji nakon što je pala iz ruku Mihaela u nadosjetilnom.
Uostalom, antropozofski pokret je dio svega toga – to se već vidi iz prethodnih opisa. Jer to je povezano s cijelom tom Mihaelovom strujom, kao što se vidi iz opisa koji sam sada dao.
Sada pogledajte karmičke veze pojedinačnih osobnosti, obasjane ovim svjetlom, koje pristupaju antropozofskom pokretu kroz unutarnji poriv. One, za početak, dolaze iz svijeta. Stoje unutar veza svijeta. U svijetu je doista postojalo mnogo zajednica koje su ujedinile ljude, ali kohezivna snaga nikada nije bila takve posebnosti kakvu stvaraju Mihaelove snage. To stvara posebnu situaciju za one koji iz daleka pronađu put u antropozofsko društvo. Možete ući u druge asocijacije, uvijek ste mogli ući: to sudbinu nije trebalo posebno duboko doticati. Ne može se ući u antropozofsko društvo, barem ne da ste iskreni i duboko dirnuti u duši, a da sudbina ne bude pod utjecajem u najbitnijim aspektima. A to, mogu reći, postaje posebno jasno kada na stvari gledate pravim očima.
Uzmimo osobu koja tek dolazi u antropozofsko društvo ili pokret, koja je ranije imala neke veze s ne- antropozofima, ili koja ih održava. Ova razlika između onih koji su unutra i onih koji su vani ili ostaju vani, mnogo je značajnija nego u bilo kojoj drugoj zajednici. Postoje dvije vrste veza. Budući da je sve što sam opisao ispunjeno, sada živimo u vremenu neizmjerno velikih odluka, tako da je ovo stajanje rame uz rame, antropozofskih i ne- antropozofskih ljudi danas nešto odlučujuće. Ili je riječ o razmatanju stare karme za one koji su u antropozofskom društvu, ili je riječ o predenju nove karme za one koji to nisu. A to su velike razlike.
Pretpostavimo da je antropozof blizak ne- antropozofu. Tada može biti riječ da se antropozof prvo mora suočiti sa starim karmičkim vezama s ne- antropozofom, ili može biti riječ da ne- antropozof mora uspostaviti buduće karmičke veze s antropozofom. Barem su ova dva slučaja jedina – naravno drugačije prirode – koja sam mogao promatrati; ne postoji ništa između, ne postoji ništa osim ovih slučajeva. Međutim, iz ovoga je jasno da je ovo doista vrijeme velikih odluka: da su, da tako kažem, ili ne- antropozofi pod takvim utjecajem da dolaze u zajednicu Mihaela, ili je učinak takav da se izbjegavaju oni koji ne pripadaju zajednici Mihaela. Ovo je vrijeme velikih odluka, te velike krize, o kojoj govore svete knjige svih vremena i koje su u osnovi namijenjene našem dobu. Jer to je ono što je posebno kod Mihaelovih impulsa, da su odlučujući i da postaju odlučujući upravo u našem dobu. Ljudi koji u sadašnjoj inkarnaciji apsorbiraju mihaeličke impulse kroz antropozofiju, pripremaju cijelo svoje biće apsorbirajući ih na takav način da ti impulsi prodiru duboko u one sile koje inače apsorbiraju samo ono rasno i nacionalno.
Zamislite samo koliko se snažno može govoriti o tome: postoji netko tko je dio nacionalnog konteksta. Vidite da je Rus, Francuz, Englez, Nijemac. To se vidi na ljudima, i kada ih vidite smještate ih razmišljajući o tome gdje mogu pripadati. Pomislite da je to značajno ako ga pogledate, on je Turčin, on je Rus, i tako dalje. Za one koji danas sa stvarnom unutarnjom snagom duše, s impulzivnošću srca, uzimaju antropozofiju kao najdublju životnu snagu, takve razlike više neće imati nikakvog smisla kada se ponovno spuste na Zemlju. Ljudi će reći: otkud to? On nije iz jednog naroda, nije iz jedne rase, on kao da je izrastao iz svih rasa i naroda.
Vidite, kada je Mihael posljednji put vladao, u vrijeme Aleksandra, bilo je pitanje kozmopolitskog širenja grčke kulture, noseći je svuda. Tu su se dogodile ogromne stvari kroz pohod Aleksandra da izjednači ljude, da širi nešto zajedničko. Ali to nije moglo ići tako duboko, jer je Mihael još uvijek upravljao kozmičkom inteligencijom. Inteligencija je sada na Zemlji. Sada postaje duboka, seže i u zemaljski dio ljudskog bića. Po prvi puta duhovno se priprema da postane rasno formirajuća snaga. I doći će vrijeme kada se više neće moći reći: čovjek izgleda ovako, dakle pripada tamo, on je Turčin, ili Arap ili Englez ili Rus ili Nijemac; već će morati reći: u ranijem životu na Zemlji čovjek je bio ponukan okrenuti se duhovnom u mihaeličkom smislu. Tako da se ono što je pod utjecajem Mihaela, pojavljuje izravno, fizički i kreativno.
Ali to je ono što je duboko, duboko ukorjenjuje u karmu pojedinca. Otuda sudbina onih koji su pošteni antropozofi: nesposobnost da se stvarno pomiri sa svijetom, a opet potreba da se svijetu pristupi ozbiljno, s punom ozbiljnošću.
Naznačio sam kako će se oni koji su potpuno uključeni u antropozofski pokret vratiti na kraju stoljeća, da će se drugi onda ujediniti s njima, jer će to u konačnici morati odlučiti o spasu Zemlje, spasu zemaljske civilizacije od propadanja. To je, želim reći, misija antropozofskog pokreta, koji je s jedne strane srceparajući, a s druge strane dirljiv i inspirativan. Ovu misiju moramo pogledati i razumjeti.
Apsolutno je potrebno da antropozof zna da je u ovoj situaciji karmu, za antropozofa teže doživjeti nego za druge ljude. Prije svega, oni ljudi koji dolaze u Antropozofsko društvo gotovo su predodređeni da dožive karmu teže od drugih ljudi. A ako netko zaobiđe ovo teško iskustvo, ako svoju karmu želi ugodno iskusiti, onda se to na ovaj ili onaj način osveti. Čovjek također mora biti sposoban biti antropozof u doživljavanju karme; čovjek mora biti sposoban pozorno promatrati iskustvo karme da bi bio pravi antropozof. Ugodno doživjeti karmu, željeti ugodno doživjeti karmu, vodi osveti u tjelesnoj bolesti, tjelesnim nezgodama i slično.
Treba obratiti pažnju na te finije veze u životu; onda se s tim intimnijim vezama vidi mnoge druge stvari. A gledanje u te intimnije aspekte života najbolja je priprema za stvarno duhovno vidjeti. Pogrešno je načelo željeti razviti svakakva abnormalna vizionarska stanja, na nebulozan način. Ali neizmjerno je važno brinuti se o tome što se događa intimnije u kontekstu sudbine koja se može promatrati.
Nemojmo to gledati kao svoju karmu, dragi moji prijatelji, što živimo ili smo živjeli pored ljudi koji su iznutra apsolutno spriječeni pristupiti antropozofiji, spriječeni su iznutra, unatoč svemu što im se može dati u smislu antropozofije, što im se može ponuditi, ako bi samo htjeli prihvatiti. To možemo vidjeti. To je nešto što je definitivno dio velike odluke ovog života. I ono što se tamo događa postaje karmički značajno i za one koji tada ulaze u antropozofski pokret i za one koji ostaju vani; to postaje iznimno značajno.
Jer ako sada zamislimo da se ti ljudi ponovno susreću u budućoj inkarnaciji – ono što će nam se dogoditi u sljedećim inkarnacijama već se priprema u ovoj inkarnaciji: onda će ovaj susret s ljudima, s kojima smo u odnosu koji sam maloprije opisao, biti takav da je inače postojeća otuđenost među ljudima bitno povećana. Jer Mihael također utječe na fizičke simpatije i antipatije. Ali sve se to već odvija kao priprema, kao priprema za svakog pojedinog antropozofa. Stoga je iznimno važno da antropozof razmotri upravo te karmičke odnose koji se odvijaju između njega i ne- antropozofa. Tu se događaju stvari koje sežu do područja sljedeće hijerarhije. Vidite, postoji pandan onome što sam opisao: da se impulsi Mihaela pojavljuju čak i u oblasti koja oblikuje rasu; tome postoji pandan.
Uzmimo slučaj gdje karma leži na način da je sada neka osobnost zahvaćena antropozofskim impulsima u najeminentnijem smislu, srcem i umom, želim reći duhom i dušom. Onda, da, onda je potrebno nešto što zvuči krajnje čudno, paradoksalno; ali je potrebno: tada njegov anđeo mora nešto naučiti. A to je, vidite, nešto izuzetno značajno. Sudbina antropozofa, sudbina koja se odigrava između antropozofa i ne- antropozofa, baca svoje valove u svijet anđela. To dovodi do razlaza duhova u svijetu anđela. Anđeo, koji prati antropozofa u sljedećim inkarnacijama, uči pronaći svoj put još dublje u duhovne sfere nego je to bio u stanju prije. I anđeo, koji pripada drugome, koji nikako ne može ući, tone. U sudbini anđela prvo se pokazuje kako je došlo do velikog razlaza. Upravo sada – a to je nešto, dragi moji prijatelji, na što želim ukazati vašim srcima – iz relativno jedinstvenog kraljevstva anđela pojavljuje se dvostruko kraljevstvo anđela, kraljevstvo anđela s pomakom prema gore u više svjetove, i kretanjem prema dolje u niže svjetove. Dok se zajednica Mihaela formira ovdje na Zemlji, možemo promatrati i što se gore događa kod zajednice Mihaelova, anđeli koji se uzdižu [vidi crtež, žuti], anđeli koji silaze [zeleni]. Danas, ako se dublje pogleda u svijet, stalno se mogu promatrati te struje, što u sebi ima nešto tako potresno.
Sada sam rekao: oni koji dolaze u antropozofiju u biti se svrstavaju u dvije skupine. Jedna grupa su oni koji još uvijek donose znanje o starom poganstvu, a iz tog poganstva su se, bez puno iskustva u kršćanskom razvoju, koji se odvijao još u vrijeme Kali Yuge, dalje razvijali i sada prerastaju u ono kršćanstvo koje bi ponovno trebalo biti kozmičko kršćanstvo; to jest, duše predodređene da budu pogane, koje zapravo tek sada prerastaju u kršćanstvo. Druga skupina su one duše koje su umorne od kršćanstva ali to ne priznaju, koje su od samog početka u antropozofskom pokretu zbog svog kršćanskog karaktera, koje su manje urasle u ono što je antropozofska kozmologija, antropozofska antropologija i tako dalje, nego više u ono apstraktno religiozno. Ove dvije skupine jasno se može razlikovati jednu od druge.
Grupa koja je još uvijek predodređena da bude poganska ima posebnu potrebu da svim unutarnjim intenzitetom zgrabi potporne snage antropozofije i, da tako kažemo, ne bude ometena nikakvim razmatranjima, da ide u smjeru tih potpornih sila antropozofije.
Sve tu to stvari koje stvarno trebaju ući u ljudska srca; i one moraju ući u srca antropozofa. Tek tada će biti moguće stvarno živjeti zajedno unutar Antropozofskog društva na temelju konkretnih antropozofskih temelja. Jer kada duše poganije prirode iznesu svoje snage, koje su tako često već u ovoj inkarnaciji duboko u duši, premda često izlaze s poteškoćama – ako ih iznesu, onda se to širi cijelim Antropozofskim društvom kao ozračje napretka, posve u mihaeličkom smislu.
Ali onda treba imati hrabrosti pogledati ovu intenzivnu borbu koja se sada odvija između onoga što Mihael mora poduzeti da bi izvršio svoj veliki zadatak i onoga čemu se Ahriman neprestano protivi. Ahriman je najprije preuzeo određene tendencije u razvoju civilizacije i stavio ih u svoju službu. Zamislite na trenutak da je čovjekovo shvaćanje inteligencije postalo stvarno moguće tek od 15. stoljeća, otkako je duša svijesti sjela u čovjeka; jer inteligenciju sada može prisvojiti. Od tog vremena, ljudima je prilazilo samo ono što ih tjera da tako silno inzistiraju na osobnoj inteligenciji.
Pokušajte malo računati, to zapravo obuhvaća nešto strašno veliko, ali samo prostorno veliko, pokušajte malo računati, dragi moji prijatelji. Sažmite u mislima sve o čemu razmišljaju svi novinski pisci diljem svijeta u jednom danu kako bi mogle nastati novine. Molim vas pogledajte to. Pogledajte ovaj zbroj inteligencije koji se sažvače iz pera i stavlja na papir, zatim tiska i tako dalje. Pogledajte kako osobna inteligencija preplavljuje svijet!
A sada se vratite nekoliko stoljeća unatrag, vratite se u 13. stoljeće i pogledajte postoji li uopće tako nešto. Uopće toga nema. Nema ni govora da je to tamo.
Ali želim vam dati još jedan zadatak. Zamislite u mislima – danas je nedjelja, to je posebna prilika za to – koliko se sastanaka održava od zapada do istoka o političkim stvarima, o Europi, recimo, koliko se osobne inteligencije slijeva tamo u zemljinu atmosferu. Zamislite 13. stoljeće: snašli su se i bez novina, bez ovih sastanaka; ništa od toga nije bilo. Ako se vratite u 13. stoljeće i pogledate svijet, doslovno imate potpuno drugačiji pogled. Nema novina, nema političkih skupova. Svega toga nema.
Pogledajte danas, valovi osobne inteligencije preplavljuju posvuda. Oni su tamo. Ne možeš nikako proći, to je zrak koji možeš rezati, u duhovnom, kao u nekim dvoranama, gdje svi puše iz svoje lule ili cigare, zrak možete rezati, takva je danas atmosfera u duhovnom.
Takve razlike moramo imati na umu ako želimo na bilo koji način suditi o slijedu epoha. Ako čitate povjesničare kao što je Ranke, ne primjećujete da je tako; ali to su stvarne činjenice.
Ali sve to što se uvuklo, što je to? Sve je to duhovna hrana za ahrimanske moći. Prije svega, imaju priliku posebno napadati ovo područje. Stoga su mogućnosti Ahrimanove intervencije u civilizaciju postale sve veće. Takvi duhovi kao što je Ahriman, naravno, nisu tu da se utjelovljuju u fizičkom tijelu na Zemlji, ali mogu raditi na Zemlji; mogu djelovati na Zemlji tako što se ne inkarniraju, već se inkorporiraju na određeno vremensko razdoblje. Zatim, kada se dogodi ono o čemu sam govorio – zamagljivanje svijesti kod ove ili one osobe ili ometanje svijesti samo na neko vrijeme – osoba formira vozilo: Ahriman ima mogućnost, ne da se inkarnira, već da se ugradi, da iz ljudskog bića radi sa sposobnostima ljudskog bića.
Moj će zadatak biti da govorim upravo o tom ahrimanskom utjecaju. A onda bih htio pokazati u kojoj se mjeri, naprimjer, Ahriman u novije vrijeme pojavio kao pisac, autor, kako bih ukazao na ono što moraju promatrati oni koji danas žele promatrati stvarnost.