.- 6. Šesto predavanje, Pariz, 24. svibnja 1924
Iscjeljenje. Misterij Merkurove sfere. - Područje egzistencije Venere. Život Sunca. Uravnoteženje zla u čovjeku u ovoj sferi.
Jučer sam nastojao pokazati kako se čovjek, prolazeći kroz vrata smrti, uzdiže u prva iskustva nadosjetilnog svijeta koja doživljava u desetljećima nakon smrti. Pokazao sam kako čovjek boravi određeni broj godina u onome što se može nazvati mjesečeva oblast, kako u toj mjesečevoj oblasti dolazi u kontakt s bićima koja su nekada bila povezana sa Zemljom, koja na Zemlji nisu bila u fizičkom tijelu, već u eterskom tijelu, i kao takva bila su izvorni učitelji čovječanstva, oni su nadahnuli onu duboku mudrost koja je nekoć bila na Zemlji i koja je postupno nestala. S odlaskom fizičkog Mjeseca sa Zemlje, ova bića su također otišla; nastavljaju egzistenciju na Mjesecu, a čovjek se ponovno sastaje s njima kada prođe kroz vrata smrti i treba pregledati sve, na jučer opisani način, u mnogo intenzivnijoj stvarnosti nego što je to zapravo doživio tijekom zemaljske egzistencije.
Već sam naznačio da nakon što je ljudsko biće dovoljno dugo boravilo u području Mjeseca, pronalazi prijelaz u područje Merkura, gdje susreće bića koja ga vode u područje svijeta u kojem žive bića potpuno drugačija nego ona na Zemlji, međutim, ovoj oblasti on kao ljudsko biće sada pripada u vremenu između smrti i novog rođenja, kao što je prije pripadao Zemlji i njenoj stvarnosti.
Sada, dragi moji prijatelji, dopustite mi da sada nastavim ono što sam skicirao jučer. Možemo pretpostaviti da kada čovjek prolazi kroz smrt – to zapravo traje vrlo kratko – svoju egzistenciju doživljava u elementima, u zemlji, vodi, zraku i vatri. Različite tvari Zemlje, metali, sve druge tvari, nisu tu u trenutku smrti. Sve čvrste tvari su zemlja, sve tekuće tvari su voda, sve zračne tvari su zrak, a sve što pokazuje toplinu je toplina. U toj četverostrukoj diferencijaciji materije čovjek živi u trenutku smrti. Zatim ide u onu oblast koju sam jučer okarakterizirao kao oblast inteligencije svijeta. Misli svijeta isprepliću se i živi u oblasti u koju on tada ulazi i u kojoj se zadržava nekoliko dana. Zatim ide u oblast Mjeseca koju sam opisao i odatle u oblast Merkura.
Ovu skicu želim još jednom ponoviti: područje elemenata, područje svjetske inteligencije. I sada čovjek dolazi u oblast zvijezda, prvo u područje Mjeseca, a zatim u područje Merkura.
Sada razjasnimo kako život u lunarnoj oblasti može imati odlučujući učinak na kasniju karmu. Na to sam aludirao i jučer. Stvar je sljedeća: dok čovjek prolazi kroz smrt, učinio je ovo ili ono u svom zemaljskom životu, u dobru, u zlu. I sa svim tim, kroz iskustvo koje sam jučer opisao, stupa pred ona bića koja se mogu nazvati mjesečevim bićima. Ova bića Mjeseca objavljuju strogu prosudbu, kozmičku prosudbu: koliku vrijednost neko djelo ima kao dobro djelo za cijeli kozmos, koliku vrijednost ima zlo, pogrešno djelo za cijeli kozmos. A onda je stvar u tome da u oblasti Mjeseca čovjek mora ostaviti sve čime je oštetio kozmos. Rezultate svojih zlih djela čovjek mora ostaviti u oblasti Mjeseca. I time ostavlja dio sebe. Moramo shvatiti da je čovjek više nego što misli, da je jedinstvo sebe i onoga što čini, što postiže. Cjelokupno ljudsko biće povezano je, da tako kažem, s dobrim i lošim djelovanjem. Ako iza sebe moramo ostaviti zlo koje smo učinili, moramo ostaviti dio sebe. - Zapravo, iz ove oblasti Mjeseca možemo izaći samo s onim što smo za kozmos učinili u smislu dobra. Kao rezultat toga, kada prijeđemo izvan oblasti Mjeseca, mi smo u određenom smislu unakaženo ljudsko biće, tim više unakaženo, jer smo zle misli spojili s vlastitim bićem. Toliko toga moramo ostaviti iza sebe kada smo svijetu nanijeli štetu.
Ako sada želimo proučavati daljnje napredovanje čovjeka u životu između smrti i novog rođenja, onda moramo uzeti u obzir sljedeće: čovjek, kakav je ovdje na Zemlji, sastoji se od članova koji se jasno razlikuju jedan od drugog. Predio glave je relativno najrazvijeniji, također je predisponiran u ljudskom zametku prije rođenja, tako da je relativno savršen, dok su ostala fizička svojstva čovjeka prilično nesavršena u životu embrija. U određenom smislu, tako ostaje tijekom cijelog života. Najrazvijeniji dio čovjeka je oblast glave; druge oblasti su manje razrađene. Ali upravo je slučaj da se ono što nakon smrti ostaje od ljudske glave kao duhovno, najbrže gubi u duhovnom području; nestaje, da tako kažem, gotovo potpuno prolaskom kroz područje Mjeseca. Naravno, morate dobro razumjeti: fizička materija otpada s truplom; ali u glavi nemamo samo fizičku materijalnost, imamo sile koje oblikuju i oživljavaju ovo fizičko tijelo čovjeka, nadosjetilne sile; prolaze kroz vrata smrti, imaginativnom spoznajom se mogu vidjeti i nakon smrti kao duhovna formu čovjeka, samo se u tom duhovnom obliku vidi glava ljudskog bića kako neprestano nestaje, sve više nestaje. Ono što zapravo ostaje i može biti osakaćeno, ostalo je područje osim glave. S ovim preostalim dijelom, koji može ući u sferu Merkura, više-manje potpuno ako je osoba u osnovi bila dobra osoba, ali i vrlo osakaćen ako je osoba bila loša osoba, s tim silama koje okružuju naše duše, s tim silama ulazimo u daljnji život između smrti i novog rođenja. Iz tih sila moramo oblikovati život između smrti i novog rođenja. Ova duhovna bića koja se nalaze u sferi Merkura, koja nikada nisu bila ljudi, koja nikada nisu poprimila ljudski oblik, u čiju blizinu sada dolazimo, imaju važnu zadaću. Jer sve što se sada približava – oprostite na izrazu – kao bezglavom čovjeku, nakon što su moralne mrlje odbačene u oblasti Mjeseca, povezano je sa onim, što je čovjek tijekom zemaljskog života doživio kao zdravlje ili bolest. Važno je, jer je tako značajno, iznenađujuće i zapanjujuće, da čovjek svoje moralne mane odbacuje u oblasti Mjeseca, ali da bolest koja ga je napala ne nestaje u oblasti Mjeseca, već samo u oblasti Merkura, preko onih bića koja nikada nisu bila ljudi, gdje se ljudima mogu ukloniti duhovni učinci. Samo obraćanje pažnje na ovu činjenicu nešto je izuzetno važno: bolesti su oduzete čovjeku u oblasti Merkura, u svojim duhovnim posljedicama. A onda, kada to promatramo, prvo iskusimo kako fizičko i moralno međusobno djeluju u svijetu zvijezda, koji je stvarni svijet bogova. Ono što je moralno manjkavo ne može ući u duhovni svijet, ostaje, da tako kažem, u oblasti Mjeseca, koji ima toliko udjela kod ljudskih bića, jer su njegovi stanovnici bića koja su već bila među ljudima. Na Merkuru su stanovnici koji nikada nisu bili Zemljani. Ova bića sada od ljudi oduzimaju bolesti. Vidi se kako se bolesti izlijevaju u prostranstvo kozmosa, u duhovni kozmos, duhovne rezultate ljudskih bolesti apsorbira duhovni kozmos, one istječu, čak se primaju s određenim zadovoljstvom. Međutim, čovjek, koji to doživljava u životu između smrti i novog rođenja, ima prvi dojam koji je zapravo čisto duhovni, a ipak stvaran kao što je bilo što s čime se susreće na Zemlji. Kao što doživljavamo vjetar, munje, tok vode ovdje na Zemlji, tako kada smo prošli kroz vrata smrti i ušli u područje Merkura, doživljavamo duhovne učinke bolesti koji se nastavljaju, vidite kako ih primaju duhovna bića, te duhovne učinke bolesti, a dojam je: sada ste pomireni, o bogovi! - Prvo ću spomenuti – sutra ćemo moći detaljnije o tim stvarima – da se doživi, kako se bogovi pomiruju sa zlom koje se dogodilo na Zemlji, jer posljedice bolesti izbijaju u široki kozmos.
Ovo je vrlo važna činjenica našeg života između smrti i novog rođenja. Takve su činjenice nekada bile poznate, kada su bila prisutna ona bića koja su, kao veliki iskonski učitelji ljudi, koji su potom postali stanovnici Mjeseca, poučavali ljude. Tada se također znalo da se ono što odgovara istini o prirodi bolesti, može saznati samo kada istina dolazi od bića Merkura; stoga je svo liječenje, svo medicinsko znanje, bila tajna određenih misterija, misterija Merkura. U takvim misterijima, doista je bio slučaj, da tamo nije bio čovjek, kao na današnjim sveučilištima, nego da su zapravo viša bića iz nebeskih oblasti radila kroz kult koji je bio uobičajen u tim misterijima. Sami bogovi bili su učitelji ljudima, a u drevno doba, medicina je bila ono znanje i mudrost koju su čovjeku u misterijima izravno donijela bića Merkura; stoga je ovo drevno liječenje smatrano božanskim darom. U osnovi sve što je danas plodonosno u medicini, ili je iz drevnih vremena, posljedica onoga što smo naučili od bogova Merkura, ili se mora ponovno pronaći pomoću onih metoda koje vode ljude da imaju posla s bogovima, da mogu učiti od bogova. Stara je mudrost presušila, nestala; mora se pronaći nova mudrost, koja se pak temelji na ophođenju s bogovima. To je zadatak antropozofije u različitim područjima.
Iz područja Merkura čovjek dolazi u područje egzistencije Venere. Ono što čovjek može donijeti sa sobom u podruje Venere, preobražavaju ona bića koja naseljavaju Veneru i koja su od bića na Zemlji još udaljenija od bića Merkura, tako da uopće može napredovati u duhovnom području. Međutim, to je moguće samo zato što ljudsko biće ulazi u novi element kada uđe u područje Venere. Kada živimo ovdje na Zemlji, puno ovisi o tome da imamo ideje, koncepte, predodžbe. Jer što bi čovjek bio na Zemlji da nije imao koncepcije i ideje. Misli ga nose, one su vrijedne, a mi kao ljudi smo pametni ako imamo misli koje nešto vrijede. Ovih dana su skoro svi pametni. Danas je tako, nije uvijek bilo tako. I na kraju krajeva, život na Zemlji ovisi o tome da ljudi imaju misli. Iz ljudskih misli proizašla je velika tehnologija; u konačnici, uz pomoć misli, nastaje sve što čovjek ostvaruje u smislu dobra ili zla na Zemlji. Misli još uvijek djeluju u području Mjeseca; jer prema načinu na koji su dobra i loša djela proizašla iz misli, bića u području Mjeseca sude. Ali i bića u oblasti Merkura, koja sude o bolestima kojih ljude moraju riješiti, još uvijek sude na temelju misli. Ali u određenom smislu, ovo je granica do koje misli – općenito, sve što još podsjeća na ljudsku inteligenciju – imaju ikakvo značenje. Jer ako iz područja Merkura izađete u područje Venere, tada prevladava ono što u odrazu zemaljskog života poznajemo kao ljubav. Ljubav zamjenjuje mudrost, da tako kažem. Ulazimo u područje ljubavi. Ljudsko biće može biti odvedeno dalje, do egzistencije Sunca, samo ako ga iz sfere mudrosti u egzistenciju Sunca vodi ljubav.
Vidite, dragi moji prijatelji, pitanje u vašoj duši nešto će značiti: kako onaj tko to može doživjeti doživljava takve stvari? - Sigurno ste pročitali ono što sam dao o vježbama duše u knjizi koja je prevedena na francuski pod naslovom 'L'Initiation', i znat ćete da kroz takve duševne vježbe čovjek postupno dolazi do takve percepcije. Prvo, kada netko postigne imaginativnu svijest, cijeli svoj život doživljava duhovno do rođenja, u jednom velikom pregledu. Ono što se prirodno doživljava nakon smrti, kroz inicijaciju se doživljava u svakom trenutku života. Ali ovo iskustvo, kada je u pitanju inspiracija, pokazuje nešto što svijetli kroz taj prizor, kroz ovaj ljudski život. Sada je to najvažnije. Zapravo, o cijelom kontekstu misterija koji se kriju iza toga – a tako je oduvijek – može se govoriti tek kada se navrše određene godine. Može se inicirati u bilo kojoj dobi; ali potpunu vezu s kozmičkim misterijima kroz vlastito promatranje ovih stvari čovjek dobiva tek u određenoj dobi. To je tako iz sljedećeg razloga.
Ako pogledate unatrag ove prizore života, oni su podijeljeni na dijelove od sedam po sedam godina, na takav način da možete vidjeti prvi dio od rođenja do otprilike sedme godine, drugi dio od sedme do četrnaeste godine života, još jedan četrnaeste do dvadeset jedne godine života, i zatim ujednačeno razdoblje života od dvadeset jedne godine do četrdeset druge godine života; zatim razdoblje života od četrdeset druge do četrdeset devete godine života, razdoblje od četrdeset devete godine do pedeset šeste godine života, i od pedeset šeste do šezdeset treće godine života. Ove životne faze doživljavate jednu za drugom. U prvoj fazi života pogledate ovu retrospektivu, sve je tu simultano do promjene zuba. Tajne svijeta, tajne kozmosa, pojavljuju se u svakom od ovih dijelova kao kroz maglu. U prvim fazama života, od rođenja do sedme godine, u ovoj retrospektivi čovjek vidi misterije Mjeseca. Čini se kao da Sunce sja kroz maglu, a misterije svijeta se promatranju kroz vlastito etersko tijelo. Ono što sam vam danas rekao, dragi moji prijatelji, o ostavljanju svojih mana, svojih zlih stvari, ono što sam vam rekao o stanovnicima Mjeseca, nalazi se u prvom dijelu ove knjige života.
Osvrnete li se na svoje djetinjstvo s imaginacijom, inspiracijom i intuicijom, kažete sebi: ovaj život ima jedno, dva, tri, do sedam poglavlja. U prvom poglavlju, koje obuhvaća naše rano djetinjstvo, nalaze se tajne Mjeseca. U drugom poglavlju života, koje uključuje razdoblje života između promjene zuba i spolne zrelosti, nalaze se misterije Merkura. U ovom dobu u kojem djeca žive u školi, u ovom dobu, kada se na njega osvrnemo, otkrivaju se misterije Merkura. Liječnicima je dobro poznato da je to doba u kojem se javljaju dječje bolesti, ali to je najzdravija dob u ljudskom životu, smrtnost je relativno najniža kada se gleda na čovječanstvo u cjelini. Nakon te dobi pojavljuju se misterije Merkura, tako da ako bi netko – nije baš vjerojatno, ali je moguće – već bio iniciran u dobi od osamnaest godina, iz njegove inicijacije bi mogao istraživati misterije Mjeseca, misterije Merkura. Ako se u kasnijim godinama osvrnemo na daljnje faze života, od četrnaeste do dvadeset prve godine života, u retrospektivi postaje vidljivo sve što u kozmosu pripada misterijima oblasti Venere. U razdoblju kada se u čovjeku javlja tjelesna ljubav, od četrnaeste do dvadeset prve godine života, u knjizi života su duhovno zapisane misterije egzistencije Venere. Ako onda nastavimo živjeti od dvadeset prve do četrdeset druge godine, potrebno nam je trostruko dulje razdoblje da to proživimo, jer tada, kada se osvrnemo iz kasnijeg života, otkriva nam se suština misterija Sunca. Morate navršiti četrdeset drugu da biste se osvrnuli; ali tada, u retrospektivi, u tom razdoblju života vidimo misterije Sunca. Kada netko bude prilično star i može se osvrnuti na razdoblje od četrdeset druge do četrdeset devete godine života, tada se otkrivaju tajne Marsa. Dakle, da biste proniknuli u misterije Marsa, morate imati više od četrdeset i devet godina. Čovjek može biti iniciran; ali da bi vlastitim promatranjem proniknuo u misterije Marsa, mora se biti sposoban osvrnuti na život koji je trajao od četrdeset druge do četrdeset devete godine. Ako netko ima više od četrdeset i devet godina, može se osvrnuti na misterije Jupitera. I – mogu i sam govoriti o ovome – kad netko navrši šezdeset i tri godine, odluka bogova je da mu se dopušta da također govori o misterijima Saturna.
Vidite, dragi moji prijatelji, unutar ovog života između smrti i novog rođenja, mi se sve više udaljavamo od uvjeta koji nas okružuju ovdje na Zemlji, prema drugim uvjetima. Ono što čovjek doživljava nakon što je prošao kroz područje Venere, činjenični je svijet oblasti Sunca. I nakon što sam vam opisao kako se inicijacijom dolazi do ovih stvari, sada mogu nastaviti razmatranje kroz što čovjek prolazi između smrti i novog rođenja.
Međutim, urastanje u duhovni svijet također je ono koje se sve više približava bićima koja su viša od ljudskog bića. U području Mjeseca još uvijek smo uglavnom među bićima koja su živjela s ljudima na Zemlji. Ali u području Mjeseca već možemo vidjeti ona bića koja nas na Zemlji vode iz jednog zemaljskog života u drugi zemaljski život. Postoje bića koja sam u svojim knjigama spominjao pod imenom hijerarhija anđela, prema starom kršćanskom nazivu. Osvrćući se na to iskustvo, na to inicijacijsko iskustvo o kojem sam govorio, u ranom djetinjstvu, ujedno se vidi i ono što se dogodilo čovjeku kroz svijet anđela. Zamislite samo, dragi moji prijatelji, kako divno određena gledanja žive u naivnom čovjekovom umu i zapravo se potvrđuju kroz iniciranu mudrost! Govorimo o tome kako je rano djetinjstvo čovjeka protkano djelatnošću anđela. I zaista vidimo, kada pogledamo unatrag da proučavamo oblast Mjeseca, naše djetinjstvo, i u isto vrijeme, tkanje svijeta anđela. Ondje gdje se jače sile pojavljuju u ljudima, kada krenu u školu, vidimo prirodu arhanđela. A ti arhanđeli postaju važni za nas kada uzmemo u obzir postojanje Merkura. Unutar egzistencije Merkura nalazimo se u svijetu arhanđela. A kad čovjek dosegne pubertet, on prolazi kroz dob od otprilike četrnaeste do dvadeset prve godine života. U retrospektivi se vidi kako kroz ljudsku biografiju, kroz prikaz biografije, blistaju misterije Venere. Istovremeno se uči prepoznati koja su bića prvenstveno povezana s egzistencijom Venere, bića iz hijerarhije arhaja, iskonske moći. I sada se sazna važna istina, opet nešto što je, kada se uistinu nauči, silno zapanjujuće. Gleda se bića koja su povezana s egzistencijom Venere i koja zasjaju u ljudskom životu nakon puberteta. I ta bića su onda ona koja su, kao iskonske sile, povezana sa stvaranjem samog svijeta. Ta bića koja su kao iskonske sile povezana s nastankom samog kozmosa, aktivna su u svom odrazu, u nastanku fizičkog ljudskog bića u slijedu generacija. Na taj se način otkriva velika povezanost kozmosa i ljudskog života.
Zatim se također zagledamo u misterije života Sunca. Uostalom, što je ovo Sunce za naše moderne fizičare? - Užarena kugla plina, plinovi tamo gore, šire toplinu i svjetlost. - Za duhovni pogled, vrlo djetinjasta ideja; jer istina je sljedeća, ta da bi fizičari, kad bi mogli organizirati ekspediciju na Sunce, bili jako iznenađeni kad bi otkrili da je sve drugačije od onoga što su zamislili. Nema tu ništa od kozmičkih plinova. Kad bi mogao opremiti ekspediciju na Sunce, čovjek ne bi bio progutan plamenom. Ali netko bi bio rastrgan ulaskom u oblast Sunca, progutan na način da je rastrgan. Jer što je to tamo gdje je Sunce?
Pa, dragi moji prijatelji, ako prođete kroz prostoriju ovdje, ima stolica i ljudi na koje možete naletjeti. Želim skicirati neke od ovih stvari, one su tu, na njih naletite. Tu postoje stvari, između je prazan prostor, kroz to se prolazi. To je razlika u prostoru u kojem se nalazimo, što su pojedini dijelovi prostorije ispunjeni stolicama ili vama; ostali dijelovi prostorije su prazni. Ako iznesem stolice, a vi uđete, naći ćete samo prazni prostor. Prazni prostor još je češći u kozmosu. Ovdje na Zemlji ne znamo ono što u kozmosu moramo znati. Prostor može postati prazan sam od sebe, tako da više nema prostora. Ako imate ono što se u Njemačkoj zove 'Selterswasser', unutra su mali mjehurići, tanji su od vode, njih vidite; vodu ne vidite, već vidite mjehuriće. Dakle, čak i ako pogledate u kozmos, ne možete vidjeti ništa. Ali ondje gdje je Sunce, manje je prostora. Zamislite da je ovdje prazan prostor kozmosa, ali u tom praznom prostoru ne bi bilo ničega, čak ni prostora, tako da bi vas doista, kada biste tamo stigli, usisalo i nestali biste. Nema tu ničega, ima mjesta za duhovno. Nema ničeg fizičkog, čak ni prostora. To je stvarna egzistencija Sunca, i fizičari bi bili jako iznenađeni. Tek na rubu ovog praznog prostora stvari počinju izgledati onako kako fizičari pretpostavljaju. Postoji neki užareni plin, u solarnoj koroni, ali unutar tog praznog prostora nema ničeg fizičkog, čak ni prostora. Sve je to duhovno. Unutar te sfere postoje tri vrste bića: Eksuziji, Dinami i Kirioteti, koji imaju solarnu egzistenciju. Sada ulazimo u područje Eksuzija, Dinama, Kirioteta, kada smo prošli egzistenciju Venere, dalje u vremenu između smrti i novog rođenja. Kada pogledate unatrag vidite – samo morate biti stariji od četrdeset dvije godine – vidite, da tako kažem, odsjaj Sunca. Tu su Eksuziji, Dinami, Kirioteti, među njima se živi većinu vremena između smrti i novog rođenja.
Pa, dragi moji prijatelji, kada čovjek zaista prodre u ovo područje Sunca između smrti i novog rođenja, onda sve postaje drugačije od onoga što smo navikli vidjeti u fizičkom, zemaljskom svijetu. U fizičkom, zemaljskom svijetu, imamo dobre namjere, pored nas može biti netko tko ima jako loše namjere; trudimo se raditi dobra djela, više-manje uspijevamo, pored nas je netko tko uspijeva u svemu, takoreći. Onda vidimo kako život prolazi. Godinama ili desetljećima kasnije, osvrnemo se na ono što se dogodilo i vrlo lako dolazimo do zaključka u odnosu na fizička zbivanja: nije tako da dobre namjere, ali i dobra djela imaju i dobre posljedice za ljude u ovozemaljskom životu. - Naprimjer, na Zemlji se čini da je dobro kažnjeno, a zlo nagrađeno, jer dobro može biti jadno i nesretno a zlo sretno. Ne vidimo nikakvu vezu između onoga što živi moralno i onoga što se ostvaruje fizički. S druge strane, sve fizičko ima svoje nužne posljedice; magnetska sila mora privući željezo, to je nužna posljedica. Za život koji živimo između rođenja i smrti, na Zemlji se ostvaruje samo ono što je fizički povezano. Pa, dragi moji prijatelji, ne postoji takva fizička povezanost u egzistenciji Sunca. U ovoj egzistenciji Sunca postoji samo moralni kontekst. Sve moralno tamo ima moć ostvariti se, ostvariti se na odgovarajući način. Dobro uzrokuje pojave koje ljude čine sretnima, zlo uzrokuje pojave koje ljude ne čine sretnima. Moralni kontekst, koji je ovdje na Zemlji samo ideal, također se kao ideal može predstaviti samo na izvanjski izravan način kažnjavanjem zlih kroz jurisprudenciju – tu postaje stvarnost.
U oblasti Sunca sve počinje biti stvarnost, i najmanja misao kao dobra namjera, koju onda percipiraju Eksuziji, Dinami, Kirioteti. Bića oblasti Sunca vide vas kao da imate dobro u sebi, da to mislite, osjećate i doživljavate. Stoga vam oblast Sunca ne mogu opisati na teoretski način, nego samo na živ način. Nije lako dati definiciju kako ova ili ona dobra stvar funkcionira u oblasti Sunca, morate govoriti na način da slušatelj može razumjeti: ako ste kao ljudsko biće u zemaljskoj oblasti imali dobru misao, onda u oblasti Sunca u životu između smrti i novog rođenja imate posla s Eksuzijima, Dinamima i Kiriotetima. S tim bićima možete voditi duhovni- socijalni život. Ali ako ste mislili zlo, koje ste ostavili iza sebe, da tako kažem, u lunarnoj oblasti, usamljeni ste, napušteni od Eksuzija, Dinama i Kirioteta. Tako u solarnoj oblasti dobro postaje stvarnost, kroz naš suživot s tim bićima. Ne razumijemo jezik tih bića osim ako nismo mislili dobre stvari; ne možemo doći ispred njih ako nismo učinili ništa dobro. Tako je u oblasti Sunca sva stvarnost učinak našeg dobra.
To je ono što sam htio reći danas, želimo sutra nastaviti ova razmišljanja.