.- 10. Deseto predavanje Torquay, 12 kolovoza 1924
Pozdrav. O Božićnoj konferenciji kao živom duhovnom poticaju. Dublje razumijevanje povijesnih impulsa kroz doktrinu ponovljenih zemaljskih života. Odlučujući impulsi našeg vremena: kršćanstvo i znanost u koju kršćanstvo još nije proniknulo. Bacon, Darwin. Osvit doba Mihaela i kraj Kali Yuge. O sekcijama i razredima.
Danas je prvi put od Božićne konferencije u Goetheanumu da vam se ponovno mogu obratiti. I prije nego započnemo raspravu, moram reći što je povezano s impulsom koji je u antropozofski pokret ušao kroz Božićnu konferenciju u Goetheanumu. Imali smo zadovoljstvo na ovoj konferenciji u Dornachu poželjeti dobrodošlicu brojnim članovima engleskog nacionalnog društva, a posebno našem dragom, dugogodišnjem prijatelju g. Collisonu, predsjedniku ovdje u Engleskoj. I u ovom trenutku želio bih ponoviti pozdrav koji sam mu uputio u Dornachu kao predstavniku engleskog nacionalnog društva.
Ono što je kao poticaj preko Božićne konferencije došlo u Antropozofsko društvo, zapravo bi trebalo predstavljati nešto duboko, tako da se mnoge stvari na koje su bile primjedbe prije Božićne konferencije, sada moraju razmatrati u suprotnom smislu. Teško breme također je palo na ovo Društvo u unutarnjem okultnom smislu, naime, da su nakon rata pokušavane razne stvari s raznih mjesta unutar Antropozofskog društva, i mi smo na neki način morali preporoditi Društvo.
Ova obnova je za mene bila – mogu to reći ovdje – povezana s nečim vrlo, vrlo važnim.
U predbožićno vrijeme meni se nametnulo pitanje, budući da već duže vrijeme postoji nakana da se na neki način, ponovno osnuje Društvo, ili barem dobije novi oblik.
Pojavila se potreba da se odlučim učiniti ono što sam, iz vrlo dobrih razloga, odbacio u vrijeme kada se Antropozofsko društvo odvojilo od Teozofskog društva. Tada sam krenuo od premise da ako se povučem iz svih stvari povezanih s upravljanjem, s upravljanjem Društvom, kako bih se bavio samo poučavanjem, neke stvari će biti lakše organizirati nego da učitelj ima u isto vrijeme i neko administrativno mjesto.
Međutim, te stvari koje su se tada trebale dogoditi, u godinama 1912, 1913, kada je Antropozofsko društvo bilo odvojeno od Teozofskog društva, upravo te stvari se nisu dogodile. Nisu se ispunile pretpostavke. I tako je postalo nužno da stvarno ozbiljno razmotrim pitanje trebam li sada preuzeti predsjedavanje Antropozofskim društvom ili ne. - I vidio sam potrebu preuzeti ovu predsjedničku dužnost.
Ipak, želio bih nešto oštro naglasiti, također u krugu naših dragih engleskih prijatelja, što je prijeko potrebno naglasiti u vezi s odlukom o preuzimanju predsjedavanja Antropozofskim društvom. To učiniti bio je apsolutni rizik za cijeli pokret, jer su time otvorene neke specifične mogućnosti.
Antropozofski pokret temelji se na stvarnim objavama koje izviru iz duhovnog svijeta u vezi sa sadržajem duhovnog znanja. Ako netko želi raditi to u antropozofskom pokretu, ne može samo raditi ljudski posao. Čovjek mora biti otvoren onome što dotječe iz duhovnih svjetova. Zakoni duhovnog svijeta su vrlo specifični, nedodirljivi. Morate ih se strogo pridržavati.
I teško je pomiriti ono što u naše vrijeme zahtijeva administracija, čak i ako je to položaj predsjednika društva, s okultnim dužnostima prema objavama duhovnog svijeta. Tako da se u to vrijeme moralo postaviti pitanje: hoće li duhovne snage koje su do sada blagoslovile Antropozofsko društvo s onim što može od njih poteći, hoće li te duhovne moći također nastaviti, da tako kažem, na ovaj način blagoslivljati antropozofski pokret?
Svakako možete procijeniti puni značaj takve mogućnosti. Trebalo se suočiti s mogućnošću da bi duhovne snage rekle: to nije moguće, vanjska administracija ne može se prihvatiti.
Danas bih želio reći, s obzirom na sve duhovne snage povezane s antropozofskim pokretom, stvarno se može reći da veze koje postoje između duhovnih svjetova i otkrivenja koja bi trebala teći kroz antropozofski pokret, teku intimnije, obilnije nego što je to bio slučaj prije, tako da se od dvije mogućnosti koje su se mogle dogoditi doista dogodila ona koja je najpovoljnija za daljnji nastavak antropozofskog pokreta. Moglo bi se reći: od osnutka Antropozofskog društva u Goetheanumu, one duhovne snage od kojih imamo svoja otkrivenja uvijek su na nas gledale s punom blagonaklonošću, a sada na nas gledaju s još većom blagonaklonošću nego je to bio slučaj prije. Tako da je u tom smjeru, za dosta dugo vremena, Antropozofsko društvo lišeno teške noćne more.
Prije nego je ova Božićna konferencija održana u Goetheanumu, često sam morao naglašavati da se mora praviti razlika između antropozofskog pokreta, koji odražava duhovne struje na Zemlji, i Antropozofskog društva, koje je društvo koje upravlja na izvanjski način, izborom ili imenovanjem svojih dužnosnika.
Od Božića se mora reći suprotno. Više se ne može razlikovati antropozofski pokret od Antropozofskog društva. Oboje su jedno: jer činjenica da sam ja osobno postao predsjednik Antropozofskog društva znači da je antropozofski pokret postao jedno s Antropozofskim društvom.
To je učinilo nužnim za Božić u Dornachu ne postaviti odbor koji je odbor u vanjskom, egzoteričnom smislu, već odbor koji treba smatrati ezoteričnim odborom koji je za ono što čini odgovoran samo duhovnim snagama, koji nije izabran, koji je formiran. Sve ono što se obično događa na osnivačkim sastancima, za Božić se dogodilo drugačije. I ovaj odbor bi ja nazvao inicijativnim odborom, odborom koji svoje zadatke vidi u onome što radi. Dakle, na Božićnoj konferenciji nisu sastavljeni statuti, kako se obično nazivaju, nego se jednostavno govorilo kakav odnos treba biti od osobe do osobe, između uprave i ostalih članova, između pojedinih članova i tako dalje. Ono što će izvršni odbor namjeravati sadržano je u nečemu što nije statut, što je samo poprimilo formu statuta, već je zapravo samo narativ onoga što se želi učiniti. Sve je jednostavno bilo drugačije od onoga što se inače događa u društvima.
I to je bitno, da je sada u cijelo Antropozofsko društvo ušao ezoterični trend. Cijeli pokret koji sada teče kroz društvo mora biti ezoteričnog karaktera.
Morate to shvatiti vrlo ozbiljno. Samo će poticaji iz duhovnog svijeta za čisto ljudsko djelovanje bili odlučujući za upravni odbor Goetheanuma. Ne paragraf 1, paragraf 2, i tako dalje, nego treba promicati ono što je pravi duhovni život, svim srcem, bez da se namjerava bilo što drugo.
Vidite, mogu navesti nešto što se čini prilično beznačajnim. Obnovljene su i obnavljat će se dalje članske iskaznice članova Antropozofskog društva. Budući da sada u svijetu imamo dvanaest tisuće članova, trebalo je izdati dvanaest tisuća iskaznica. Sve ih moram sam potpisati naravno, ali neki su se dosjetili da se može napraviti i pečat i staviti njega. Ali u antropozofskom pokretu od sada bi sve trebalo imati neposredno individualni, ljudski karakter. Stoga se toga moram držati čak i u tako maloj stvari. Svaka mi članska iskaznica mora biti pred očima, moram pročitati ime i ispod njega svojom rukom napisati svoje ime: međutim, na taj se način stvara mali, ali stvarni ljudski odnos sa svakim pojedinim članom. Naravno, bilo bi lakše da netko stavi pečat na dvanaest tisuća pristupnica, ali to se ne smije učiniti.
Prije svega, ovim se želi simbolično ukazati na to da će budućnost ovisiti samo o onome što kao ljudsko vlada društvom.
Ako se na ovaj način pokaže razumijevanje odbora u Goetheanumu, onda će se naravno vidjeti da će sve ići sporije, morate imati strpljenja, dragi prijatelji; ali iako ide sporo, postupno će se ispuniti sve božićne nakane. Ali treba imati razumijevanje i za izvršni odbor u Goetheanumu, ne može se peti korak napraviti prije drugog, drugi prije prvog, a i ako je do sada napravljeno samo pola koraka, bit će dobro, doći će vrijeme kada će se stići do petog koraka. Jer ako se želi ljudski upravljati, onda se ne može stati na apstraktnom, svugdje se mora ići u konkretno.
I tako će antropozofski pokret dobiti novo obilježje. Bit će ezoterijski u duhu, više neće tražiti ezoterično u vanjskom. Ezoterične će biti određene istine, koje se mogu priopćiti samo u ovom pokretu, jer samo oni koji aktivno sudjeluju u svemu što je u Društvu moći će takve istine obraditi u svojim srcima. Međutim ciklusi više neće biti zatvoreni za vanjski svijet, kao što su do sada bili. Ciklusi se neće prodavati preko knjižara, ali oni koji ih žele moći će ih imati. Međutim, kao što je već naznačeno, povući ćemo duhovnu granicu: reći ćemo da ne možemo prihvatiti nikakve prigovore, nikakvu kritiku, osim od onim koji stoje na tlu na kojem stoje i ciklusi. Sada neka ljudi govore što hoće u budućnosti, u okultnom se radi u pozitivnom a ne u negativnom smislu.
Sve se te stvari moraju postupno razumjeti. Kada se one shvate, tada će u antropozofski pokret ući potpuno novi trend. Tada ćemo razumjeti kako se upravni odbor Goetheanuma osjeća odgovornim isključivo za prirodu duhovnog svijeta; ali će se također članovi u cijelom društvu osjećati povezani s ovim odborom.
A onda ćemo možda kroz ovu novu značajku moći postići ono što se mora postići s antropozofskim pokretom ako želi postati ono što ću tijekom ovih predavanja opisati iz unutarnjeg duhovnog života.
Želio bih ovom malom napomenom predstaviti predavanja koja vam ovdje moram održati, a nakon što ovo bude prevedeno počet ću sa stvarnom raspravom.
[Rudolf Steiner je ovdje prekinuo i slijedio je engleski prijevod. Ti su prekidi u ovom svesku označeni većim razmakom u tekstu. ]
Tijekom stoljeća čovječanstvo je počelo sve manje gledati u duhovni svijet. S pravom kažemo da se posljednjih nekoliko stoljeća ušlo u doba materijalizma, da je to materijalističko doba zahvatilo ne samo ljudsko razmišljanje, već i ljudsku volju i ljudsko djelovanje, da je sav život postupno postao materijalistički. I tada unutar Antropozofskog društva postajemo svjesni da bi ono željelo probuditi snage koje zauzvrat ljude izvode iz vezanosti za materijalno, iz ovog poricanja duhovnog.
Međutim, ako antropozofski pokret želi postati nužnim impulsom u sveukupnom razvoju čovječanstva, tada se sva učenja i mudrosti koji su godinama prolazili kroz antropozofski pokret moraju ozbiljno shvatiti. Tada se, naprimjer, treba ozbiljno promisliti: kako suvremeni čovjek živi u svijetu?
On se nastanjuje rođenjem, tako što preuzima karakteristike naslijeđene od roditelja i predaka, tako što dopušta da se obrazuje prema gledanjima koja su sada uobičajena, tako što u određenom trenutku u određenoj mjeri postaje svjestan, on se budi u vanjskom životu. Zatim gleda ideje, misli, djela, impulse i tako dalje, oko sebe. Pokušava se vidjeti kao pripadnik svoje nacije, pokušava se vidjeti kao pripadnik suvremenog čovječanstva i tako dalje.
U antropozofskom pokretu upijamo prosvjetljujuću, vatrenu istinu: kako sjedimo ovdje, mi smo u ovom životu – u ponavljanju zemaljskih života. Iz ranijih života na Zemlji prenosimo rezultate ranijih života u ovaj sadašnji. I zapravo bismo trebali osjećati ne samo ono što jesmo unutar naše sadašnje nacije, unutar sadašnjeg čovječanstva, trebali bismo osjećati kao da se oprezno približavamo ovom životu, nakon što smo prošli niz zemaljskih života i radili u životu između smrti i novog rođenja na nama samima, na našem 'Ja', na našoj individualnosti, da bi nas to učinilo onim što smo danas.
Ali koliko je još uvijek svakodnevna svijest ljudskog bića daleko od toga da bude sasvim ozbiljna po pitanju: da, prošao sam kroz ranije živote na Zemlji, računam s ovim ranijim životima! Međutim, čovjek neće moći za sebe to učiniti ako ne sagleda sve aspekte života sa stajališta karme, oblikovanje sudbine koja ide iz zemaljskog života u zemaljski život. Međutim, iznad svega, s takvog gledišta treba promatrati povijesni život čovječanstva. Tada si moramo reći: tu i tamo pojavila se utjecajna ličnost koja je postigla važne stvari u čovječanstvu. Da li ih razumijemo ako ih vidimo samo kako se rađaju u određenom vremenskom trenutku, prolaze kroz svoj život na Zemlji, gledajući samo prema sadržaju koji su imali u jednom životu na Zemlji? Ako želimo ozbiljno shvatiti učenja koja protječu kroz antropozofski pokret, ne bismo li si radije trebali reći: gledamo osobnost; u njenom sadašnjem ili njenom posljednjem životu na Zemlji, ona predstavlja ponavljanje ranijih života na Zemlji, i ne možemo je razumjeti ako je ne razumijemo na način na uzmemo u obzir rezultate ranijih života na Zemlji.
Ali ako ozbiljno usvojimo takvo gledanje, takvu točku gledišta, moramo usvojiti potpuno drugačiji pogled na povijest od onoga koji je općenito danas uvriježen. Danas se govore činjenice o različitim epohama povijesnog razvoja čovječanstva. Dođe se do državnika, do slikara, do bilo koje druge ličnosti. Govori se o tome što je učinila na Zemlji od svog rođenja. Ali ne razmišlja se ozbiljno na ovaj način: ta je osobnost tu; njeni raniji životi sjaje u njenoj sadašnjosti. Ali čovjek će razumjeti povijest tek kad zna da su ono što se dogodilo u kasnijoj epohi sami ljudi prenijeli iz ranijih epoha u kasnije. Ljudi koji žive danas ili koji su živjeli stoljećima prije, živjeli su i ranije i ono što su mislili i doživjeli prenose iz starih vremena u moderna vremena. Tu vezu treba pogledati.
Naprimjer, kako razumjeti sljedeće, što se kreće kroz naše vrijeme? S jedne strane, gotovo dva tisućljeća imamo ono što je uspostavljeno otajstvom Golgote, imamo Kristov impuls koji vlada i tka kroz modernu civilizaciju u europskim i zapadnim regijama. Ali tamo, u istom životu kroz koji prolazi ovaj kršćanski impuls, koji grije srce, prosvjetljuje duh, imamo u isto vrijeme još jedan element. Tu imamo sve ono što naša djeca dobivaju od moderne znanosti u osnovnoj školi, što upijamo kao moderno obrazovanje svako jutro kada uz kavu čitamo novine. Jer uzmite današnji pogled na čovjeka: sve što znanost unosi u javni život, sve što često postiže umjetnost, što postižu druge grane života – ne može se reći da je prožeto Kristovim impulsom. Ide uporedo s Kristovim impulsom. Zapravo, mnogi ljudi žarko žele ne dopustiti Krist impulsu da teče u anatomiju, u fiziologiju, u biologiju, u povijest, već sve to žele zadržati odvojeno.
Zašto je tako? Sve dok kažemo: postoji ta ličnost, radi kao znanstvenik, prošao je takvo obrazovanje, odrastao je, bavio se ovim ili onim znanstvenim istraživanjem, sve dok kažemo: postoji državnik, prošao je ovo ili ono obrazovanje, zastupao je ovaj ili onaj liberalni ili konzervativni stav u svojim političkim pogledima – do tada ne razumijemo kako kršćanski impuls može teći kroz istu civilizaciju s jedne strane i s druge nešto što nema nikakve potrebe za kršćanstvom. Otkud to dolazi? Takvu stvar ćemo razumjeti kada pogledamo ponavljane zemaljske živote vodećih ličnosti. Tada ćemo razumjeti kako ljudi u kasnija razdoblja prenose misli i impulse volje koje su primili iz ranijih epoha.
Vidimo ličnosti koje se pojavljuju u onome što je postalo odlučujuće u našem dobu. Uzmimo, naprimjer, ličnost koja je u novije vrijeme postala izvanredni autoritet za vanjski život, osobito za sve što je pod utjecajem znanosti: Lord Bacon, Bacon od Verulama. Ova osobnost, ona se pojavljuje, upoznajemo njen život. Smatramo da je unutar kršćanske civilizacije. Ništa u onome što izvana piše Bacon od Verulama ne podsjeća na kršćanske impulse. Mogao je izrasti i iz nekršćanske civilizacije. Ono što on govori o kršćanstvu čini se vrlo površnim u usporedbi s onim što je zapravo poticaj njegovog srca. Tu osebujnost karaktera uočavamo kod njega kao znanstvenika, kao filozofa i kao državnika.
Ili pogledajmo osobnost poput Darwina. Kakve veze ima Darwinovo kršćanstvo – bio je dobar kršćanin – ali kakve veze ima Darwinovo kršćanstvo s onim što je Darwin mislio o podrijetlu životinja i čovjeka? Baš nikakve. Tu je sasvim druga crta, sasvim drugačiji poriv od kršćanskog poriva. Nećemo moći dalje osim ako se ne upitamo: što je s ranijim životima, recimo, Bacona od Verulama ili Darwina? Što su prenijeli u ovaj zemaljski život iz svojih ranijih života na Zemlji?
Od sada, ako Antropozofsko društvo želi ispuniti svoju pravu svrhu, ovo pitanje ponovljenih zemaljskih života ne smije se postavljati apstraktno. Tako da znamo: živimo ponovno na Zemlji, ovo ili ono živi iz jednog zemaljskog života u drugi, ova razmišljanja su svakako lijepa, ali još uvijek relativno bezopasna, jer postaju samo opća ispovijest, uvjerenje. Stvar počinje biti ozbiljna tek kada pogledamo samog konkretnog čovjeka i kada njegov konkretni život u nekom kasnijem dobu razumijemo iz njegovog konkretnog života u ranijem dobu.
Počnimo sada s takvim razmatranjima, prije svega želimo pogledati nešto povijesno, kako bismo se potpuno uozbiljili s razmatranjima karme, napredovanja u razvoju čovječanstva u odnosu na civilizaciju i sve što čovječanstvo čini, tako da možemo primijetiti kako ljudi iz jednog doba prenose u drugo ono što su stekli u ranijim vremenima.
Vidimo da se Bacon od Verulama pojavljuje, recimo u jednoj epohi, vidimo da se Darwin pojavljuje kasnije: vidimo nešto srodno u njima. Ako ste površni, proučavate kako su Bacon i Darwin došli do svojih stavova. Ako želite ići dublje, naći ćete kako oni u kršćansku civilizaciju uvode nešto što se u prvi mah ne može razumjeti iz kršćanske civilizacije. Kada pogledamo unatrag, mora se postaviti pitanje: zar nije Bacon, zar nije Darwin imao prethodni život na Zemlji?
Iz tih ranijih života na Zemlji prenijeli su crte i karakteristike koje vidimo u njihovim kasnijim životima na Zemlji. Povijesno ih razumijemo tek kad ih razumijemo individualno. Jer ako netko ozbiljno shvati karmu, povijest se rastače u ljudskim djelima, u tokovima ljudskih života iz daleke prošlosti u sadašnjost, u budućnost.
Želim reći, da od sada o ovim stvarima više ne smijem govoriti suzdržano; treba govoriti o tome kako činjenice leže u duhovnom životu, tako da se povijest i vanjski svijet pojavljuju pred nama na način da se u tom vanjskom svijetu povijesti i prirode otkriva ono što iza njega teče kao duhovna činjenica.
[u tijeku je prijevod na engleski]
Pod svim okolnostima, čovjeku će u početku biti lakše postaviti se i nositi se s takvim pitanjima koja sam upravo ovdje naznačio, nego ih razumjeti u odnosu na duhovni i fizički svijet u kojem živimo. Jer vidite, po načinu na koji netko razmišlja o stvarima u običnom životu, na taj način ne može donositi i odluke o takvim stvarima. I mogu, kako bih vas upoznao sa svim faktorima koji dolaze u obzir kod takvih pitanja, danas na kraju prvog predavanja gdje se radi o takvim stvarima, prije nego nastavimo, odgovoriti na pitanja: tko je bio Bacon u prethodnom životu? tko je bio Darwin u prošlom životu? – dati neku vrstu osobnog komentara, koji bi ipak trebao biti prilično objektivan.
U okviru 'Goetheanuma' sada opisujem tijek svog života. Ali ne može se sve što dolazi u obzir čitati u spisu koji može čitati i vanjski svijet, a tu i tamo je naravno potrebno dodati za one koji ozbiljno žele pronaći svoj put u duhovni svijet, unutar našeg duhovnog pokreta. I tako danas, prije nego počnem odgovarati na takva pitanja kao što je ovo postavljeno ovdje, na sljedećem predavanju, želio bih dati ovu sasvim osobnu, individualnu opasku.
Vidite, ako je netko živio kao ja od 1860-ih do danas, živio je u vremenu koje sam vam često opisivao kao vrijeme u kojem se u civilizaciji dogodila vladavina Mihaela, u usporedbi s tri i pol stoljeća vladavine Gabriela. Vladavina Mihaela, odnosno dotok sunčevog impulsa Mihaela u civilizaciju kako je čovječanstvo napredovalo, došla je krajem 1870-ih. Ako ste živjeli u vrijeme koje je neposredno uslijedilo nakon pojave Mihaelovog utjecaja i živjeli tako s mladim drugovima da ste u to vrijeme, to jest osamdesetih i devedesetih, kada je započela vladavina Mihaela iza kulisa vanjskih događaja, morali razviti svoju dušu uma ili intelekta – znate da se razvija između dvadeset osme i trideset pete godine – tada ste živjeli, ako doista živite u duši uma ili intelekta, izvan fizičkog svijeta. Kada čovjek doživljava sebe, najsvjesnije se doživljava u duši uma ili intelekta, izvan fizičkog svijeta.
Ljudsko biće dijelimo na fizičko tijelo, etersko tijelo i tijelo osjećaja. S fizičkim tijelom on jasno stoji u fizičkom svijetu. S eterskim tijelom on također još uvijek živi u vanjskom svijetu, s tijelom osjećaja također snažno živi u vanjskom svijetu. U duši osjećaja on još uvijek živi u njemu. Ali ljudsko biće može živjeti potpuno izvan vanjskog svijeta ako živi u intelektualnoj ili duši uma – prije buđenja duše svijesti koja se budi u trideset petoj godini – to jest ako živi sasvim svjesno u duši intelekta. Tu stvarno možete ući u dušu. Stoga je bila tada, u osamdesetima, devedesetima prošlog stoljeća, prilika za nekoga tko je imao dispoziciju, živjeti svojom dušom uma ili intelekta, više-manje izvan fizičkog svijeta.
Što to znači? To znači, živeći u intelektualnoj ili duši uma izvan fizičkog svijeta, moglo se živjeti u sferi, u oblasti, u kojoj je Mihael upravo ušao u zemaljski život.
Jer vidite, osamdesetih i devedesetih godina bilo je puno stvari kojima su se ljudi divili, kako su se obrazovali, školovali. Pa, ovo doba noviji pisci opisuju mnogim uzvišenim riječima. Uzmite sve što su donijeli časopisi, sve što je donijela umjetnost, sve što se dogodilo 1880-ih i 1890-ih, ide ovako: 1879, 1880, 1890 i tako dalje. Ali baš tih godina dogodilo se još nešto. Postojao je tanki veo, a iza tog tankog vela, postojao je svijet vrlo povezan s našim fizičkim svijetom. To je bila posebnost kasnog 19. stoljeća. To je bila posebnost vremena pred kraj Kali Yuge – Kali Yuga je završila u 19. stoljeću – kao kroz paučinasto tanak veo, koji samo obična svijest ne može probiti, bio je susjedni svijet: tamo se dogodilo ono što se sve više mora pojavljivati u fizičkom svijetu i što se mora pokazati u svojim učincima u fizičkom svijetu.
Doista je bilo nečeg tajanstvenog u tom razdoblju s kraja 19. stoljeća. Iza vela događala su se snažna ukazanja, okupljena oko duha kojeg zovemo Mihael. Postojali su moćni Mihaelovi sljedbenici, ljudske duše koje u to vrijeme nisu bile u fizičkom tijelu već su bile između smrti i novog rođenja, ali i moćne demonske sile koje su se pod ahrimanskim utjecajima pobunile protiv onoga što je preko Mihaela trebalo doći na svijet.
Vidite, ako mogu dati osobni komentar, to je sljedeće: odrastao sam na takav način da zapravo nikad nisam imao poteškoća u razumijevanju duhovnog svijeta. Ono što mi je duhovni svijet donio ušlo je u moju dušu, razvilo se u ideje, moglo se oblikovati u misli. Ono što je drugim ljudima bilo tako lako, meni je postalo teško. Mogao sam brzo shvatiti prirodoznanstvene veze, ali mi se pojedinačne činjenice nisu urezivale u pamćenje. nisu ulazile. Lako sam mogao shvatiti teoriju valova, poglede matematičara, fizičara, kemičara; s druge strane, mineral nisam morao vidjeti jednom ili dvaput, kao što to neki ljudi čine, da bih ga prepoznao kada bi mi opet došao, nego sam to morao učiniti trideset ili četrdeset puta. Činjenice vanjskog svijeta pružale su mi otpor u smislu zadržavanja, hvatanja. Nisam mogao lako izaći u ovaj fizičko-osjetilni svijet.
Kao rezultat toga, morao sam stajati u ovom svijetu iza vela, cijelom svojom dušom intelekta ili uma, u ovoj oblasti Mihaela, morao sam proći kroz ono što se tamo događalo. Tada su se pojavili veliki zahtjevi da se duhovni život shvati ozbiljno, da se postave velika pitanja. Vanjski život za to nije nudio priliku. Vanjski život nastavljao je staru filistarsku biografiju ljudi poput Darwina ili Bacona. Ali tamo, iza kulisa, iza ovog tankog vela, u oblasti Mihaela, pokrenuta su velika pitanja života. I tu ste iznad svega spoznali jednu stvar: kakva je razlika postaviti ovo pitanje u svom srcu – i izgovoriti ga riječima.
Današnji čovjek misli: riječima možeš govoriti o onome što znaš. Uostalom, sve što ljudi danas doživljavaju pretočeno je u riječi i izraženo riječima, odmah može biti izrečeno. Pitanja o kojima se radilo u oblasti Mihaela 1880-ih i 1890-ih nastavila su imati učinka kada su zahvatila osobu, nastavila su imati učinka u 20. stoljeću. I čak i ako se desetljećima živjelo i bilo pod utjecajem ovih pitanja, ipak, kada bi se htjela izgovoriti, bilo je uvijek kao da dolaze neprijatelji Mihaela i onda se drži jezik za zubima, jer ne treba govoriti o određenim stvarima.
I vidite, čak i u krilu antropozofskog pokreta bilo je mnogo toga što je trebalo nositi dalje, što je u određenom smislu ostalo tajna Mihaela. Tu su prije svega one istine koje su se odnosile na takve povijesne veze. Već se neko vrijeme otvoreno priča o tim stvarima. Već je mjesecima prilika – posebno je to i meni postalo moguće – bezrezervno govoriti o tim stvarima. Zato se događa i događalo se i trebalo bi se i ovdje dogoditi, da sada možemo bezrezervno govoriti o vezama između zemaljskih života. Zato jer je to povezano s otkrivenjem misterija Mihaela, koje su se odvijale na način koji sam opisao.
To je jedna od onih konkretnih stvari o kojima sam ranije govorio apstraktno. U prvom dijelu sam spomenuo mogućnost: da je duhovni svijet mogao povući suglasnost. Nije povukao. Zapravo, od Božićne konferencije Antropozofskog društva kroz sve što je bilo moguće dati, kroz način na koji mi je od tada dopušteno da se bavim okultnim poslom – uostalom, to nisu nove stvari, čovjek u okultizmu ne može prenositi stvari koje su jučer otkrivene odmah danas, to su stare stvari, stvari koje su doživljene na način na koji sam vam objasnio – ali ono što se također dogodilo je da su morali biti ušutkani demoni koji su ranije priječili da se te stvari govore.
Ovo ukazuje na takvu promjenu, a ja vam govorim ovu stvar kako biste s potrebnom ozbiljnošću mogli shvatiti kada ubuduće budemo govorili o ponovljenim životima na Zemlji važnih i nevažnih ličnosti. Te stvari ne možete primati olako, možete ih prihvatiti samo tako da ih poštujete.
Pa, htio sam dati ove natuknice; one će se iz daljnjih predavanja nadopunjavati, iz njih će proizlaziti više. Ali prije nego što govorim o ranijim inkarnacijama Darwina i drugih, prvo sam želio istaknuti u kakvoj duhovnoj atmosferi, kakvim su duhovnim svjetlom obasjane, u kakvoj atmosferi treba gledati te stvari. O ovim stvarima ćemo više razgovarati sljedeći puta kada se ovdje okupimo.
[Uslijedio je prijevod na engleski jezik i odgovaranje na pitanja.]
Još moram reći da smo sada ezoterični pokret u užem smislu uključili u antropozofski pokret, koji je podijeljen na različite sekcije. Iznad svega postoji opći dio, koji će sadržavati ezoteriju za sve ljudske duše. Zatim imamo pedagoški dio sa stvarima koje ćete upoznati, i imamo medicinski dio. Imamo dvije likovne sekcije, jednu likovnu a drugu glazbeno-govornu. Imamo znanstveni dio. Imamo astronomsko-matematičku sekciju. Morat ću izvijestiti o tim stvarima kada mi se ukaže prilika.
Opći odjel sada se kroz svoj prvi razred predstavlja svijetu kao razred, a nastavni sati već se dosta dugo održavaju u Dornachu, održavaju se i na raznim drugim mjestima, npr. u Pragu, Breslau, Parizu, pod mojim vodstvom. E sad, u ovim stvarima koje se ovdje među nama razmatraju, mora se unijeti i ovaj sat, a za idući utorak je predviđeno da se i ovdje održi sat. U tu svrhu potrebno je da oni članovi koji mogu postati članovi ovog razreda, ezoternog pokreta općenito, da budu prihvaćeni.
Tada ću morati govoriti o strogim uvjetima prvog razreda. Prije svega, međutim, radit će se o tome da se za upis u prvi razred prijave samo oni prijatelji koji pripadaju antropozofskom pokretu najmanje dvije godine. Iznimke se mogu napraviti samo u rijetkim slučajevima. Osim toga, međutim, uprava škole u Goetheanumu zadržava pravo odobriti ili odbiti članstvo.
I mora se reći od samog početka da će u budućnosti svatko tko ima interes i čežnju za duhovnim svjetovima moći pristupiti Antropozofskom društvu. Čovjek zapravo nije dužan činiti ništa osim ono što je svaka pristojna, misleća osoba, zapravo dužna činiti.
S druge strane, sama škola koja bi trebala otvoriti put u duhovni svijet mora postaviti vrlo ozbiljne zahtjeve. Svatko tko želi biti član škole mora također biti pravi predstavnik antropozofske stvari pred svijetom.
Nemojte to zvati zadiranjem u ljudsku slobodu! Sloboda mora biti obostrana. Onaj tko postane član škole prvo je slobodan čovjek, ali slobodno mora biti i vodstvo škole. Ono mora biti slobodno odlučiti kome želi donijeti duhovna dobra škole. To je, da tako kažemo, duhovni ugovor sklopljen između vodstva škole i njezinih pojedinačnih članova. Stoga škola mora zadržati i pravo postupanja ako se ne pokaže da netko tko je postao članom škole ne postupa u skladu s onim što impulsi škole žele dati, ne postupa u životu na način da on sam kao predstavnik škole, pa i sama škola, mora imati slobodu odlučiti: on više ne može biti članom škole, ili ne može biti neko vrijeme.
Da se te stvari shvaćaju ozbiljno, mogli bi vidjeti iz činjenice da je prije nego je postalo moguće održati razredni sat ovdje u vašoj sredini – što će se prvi put dogoditi sljedećeg utorka, a zatim i kasnije – da je već u radu škole bila potreba izbaciti iz škole preko šesnaest, sedamnaest članova. Stvari koje se odnose na okultni život moraju se uzeti upravo u njihovoj punoj stvarnosti.
Dakle, ako je netko mišljenja da se stvarno može pokušati pridružiti školi kao predstavnik antropozofske stvari pred svijetom, onda bi se trebao javiti. Vanjski uvjet je da ste član najmanje dvije godine. Prijatelji koju su članovi dulje od dvije godine mogu se prijaviti ako još nisu dobili plavi certifikat. Ubuduće ćete imati crveni certifikat kao član Antropozofskog društva, a plavi certifikat kao član Škole.
Dakle oni prijatelji koji žele postati članovi škole koji, kao što sam već rekao, još nisu dobili certifikat, čak i ako su već napisali pismo i njihovo pismo još nije obrađeno, molio bih da se prijavite večeras, ili barem u sljedećih nekoliko dana, po mogućnosti što prije, ovdje dr. Wachsmuth-u. Time ćemo imati popis onih koji se još prijavljuju, a zatim će oni koji mogu biti primljeni u školu dobiti svoj plavi certifikat za prvi sat, koji je, kao što rekoh, zakazan za sljedeći utorak.