POZDRAV - Johannes Werner Klein
Kako je Dr. Rittelmeyer bolestan i stoga ne može biti ovdje, palo je na mene da kažem par riječi sa strane našeg kruga i izrazim našu zahvalnost sudbini koja je učinila mogućim da još jednom dođemo kod vas. Osjećamo se kao mala skupina međusobno odanih putnika u brodu kojeg udaraju olujni valovi našeg vremena, stalno suočena s mogućnošću utapanja i u nemogućnosti da se okrene prema bilo kom predstavniku vanjske kulture ili bilo kome tko se zalaže za ono što prolazi kao kultura duha u ovim vremenima. Ne možemo se nego osjećati blagoslovljeni mogućnošću da dođemo vama, i zahvalni da ste nas pozvali i da ćete nam ovdje govoriti.
Dvije godine su prošle od kada smo ovdje stajali pred vama kao grupa u tom moćnom trenutku kada se naš životni zadatak spustio na nas. Za većinu nas je ovo prvi puta da smo se vratili na ovo mjesto, i sada s dubokim zaprepaštenjem gledamo fizičke ostatke Goetheanuma i ne možemo se u sjećanju ne vratiti u Bijelu salu gdje nam se sudbina našeg života obratila tako snažno; to je mjesto gdje je zemlja sada najdublje iskidana.
Snažno u našoj svijesti živi odraz onog što se od tada ovdje dogodilo; odzvanja poruka Božićnog zasjedanja. Radost koja nam je tada dana živi u nama, jer je na Zemlji ponovno Misterijski centar. Došavši vam opet u ovom krugu, stoga prvo i najprije želimo izraziti koliko se duboko želimo pridružiti i ući što je moguće intenzivnije i snažnije u impulse koji od tada dolaze sa ovog mjesta. Svi su prijatelji bez iznimke osobno predali zahtjev za članstvo u Školi duhovne znanosti. (2) Time kao krug želimo izraziti da namjeravamo pripadati radu koji se odvija ovdje u Dornahu na najintimniji i najdublje zamisliv način.
Sada već još jednu godinu radimo u svijetu. Naš rad je ostao unutar granica Njemačke, ali kao krug smo značajno povećali broj i želio bih vam predstaviti nove prijatelje u našem krugu. [Predstavljeno je jedanaest pojedinaca koji su se od jeseni 1922 pridružili krugu svećenika Zajednice Kršćana. (3)]
Mi ne smatramo da su sastanci koje smo imali zajedno kroz proteklu godinu naše najvažnije postignuće. Ipak su oni za nas postali najjasniji znak da je duhovni svijet stekao interes za naš rad i da nam je priznato mjesto u duhovnom svijetu koje nam omogućava da primimo vođenje. Naša svjesnost toga može dati početnu točku od koje naše povjerenje u ono što radimo može sve više klijati, od našeg razmišljanja, dolje u stvarne dubine našeg bića. S tim rastućim povjerenjem u ono što radimo došli smo k vama koji ste za nas glas istinskog otkrivenja duhovnog svijeta. Molimo vas da nam date štogod to bilo što će nam omogućiti da nastavimo tražiti naš put kako vrijeme prolazi.
1.Johannes Werner Klein (1898-1984), u to vrijeme Oberlenker Zajednice kršćana.
2.U pismu datiranom 31 kolovoza 1924, Emil Bock (u to vrijeme Oberlenker Zajednice kršćana) rekao je Rudolfu Steineru da je krug svećenika osjećao da je Prvi razred Škole duhovne znanosti duboko važan za njihove živote. U pismu je bilo sedamnaest prijava za članstvo za Prvi razred. Dvadeset četiri svećenika su već bili postali članovi; petnaest ostalih se prijavilo ali još nisu bili dobili odgovor.
3.Od utemeljenja Zajednice kršćana u rujnu 1922, slijedeće osobe su također bile zaređene: Harald Brock, Robert Goebel, Johannes Hemleben, Hermann Heisler, Josef Kral, Karl Ludwig, Karl Luttenberger, Rudolf Meyer, Ernst Moll, Hermann von Skerst, Gustav Spiegel, Johannes Thielemann, Käthe Wolf-Gumpold. Nije poznato da li su svi sudjelovali na ovom ciklusu predavanja.