.Može se pretpostaviti, s obzirom na dvije ideje koje će činiti predmet našeg sadašnjeg predavanja, naime, izlječivost i neizlječivost bolesti, da bi bilo jasnijih koncepata i — mogli bi reći — koncepata prihvatljivijih čovječanstvu, kada bi ideje o karmi i karmičkim vezama u životu bile prihvaćene u širim krugovima. Zaista bi se moglo reći da je u odnosu na ideje o izlječivosti i neizlječivosti bolesti bilo mnogo raznih mišljenja u različitim stoljećima, i ne treba se mnogo vraćati da se vidi koliko mnogo su se promijenile.
Na prekretnici Srednjeg vijeka i modernih vremena, oko šesnaestog do sedamnaestog stoljeća, nalazimo vrijeme kada se postupno ukorjenjivala ideja da se oblici bolesti mogu striktno ograničiti, i da za svaku bolest postoji neka vrsta biljke ili mješavine s kojom se bolest o kojoj se radi može izliječiti. To je vjerovanje trajalo dugo vremena, čak do u devetnaesto stoljeće, i kada mi kao laici, ili oni koji su prihvatili današnje ideje, čitamo o tretmanima bolesti iz kraja osamnaestog ili početka devetnaestog stoljeća ili nešto kasnije, zapanjeni smo lijekovima i receptima koji su se naveliko koristili u to vrijeme: čajevi, mješavine, opasniji lijekovi, puštanje krvi, itd.
U devetnaestom stoljeću ovo je stajalište preokrenuto u suprotnost u medicinskim krugovima, i zaista u uglednim medicinskim krugovima. Mogu reći da sam tijekom ranijih godina mog života mnoge od ovih suprotnih gledanja vidio u raznim formama. Priliku zato imali su svi koji su pratili napredak 'nihilističke škole medicine' koja je započela u Beču oko sredine devetnaestog stoljeća i koja je stjecala sve više i više naklonosti. Početak radikalne promjene u stajalištima o izlječivosti i neizlječivosti bolesti posljedica je onoga što je renomirani liječnik Dietel iznio na vidjelo s obzirom na upalu pluća i slične bolesti. Iz svakakvih opažanja došao je do zaključka da u osnovi nema nikakvog stvarnog učinka koji se može primijetiti od uporabe raznih lijekova tijekom ove ili one bolesti. Pod utjecajem Dietel-ove škole, tadašnji mladi liječnici naučili su misliti o vrijednosti lijekova koji su se koristili stoljećima na takav način da su gotovo nadmašili ono što je preneseno dobro poznatom izrekom: — 'Kada pijetao kukuriče na hrpi gnoja vrijeme će se promijeniti — ili će ostati onakvo kakvo je'! Smatrali su da je malo značilo za tijek ove ili one bolesti to da li je pripisan neki lijek ili nije. Sada, Dietel je bio onaj koji je, za taj period, sakupio veoma uvjerljivu statistiku pokazujući da takozvani 'čekajmo pa ćemo vidjeti' tretman, da je onoliko ljudi koji su patili od upale pluća bilo izliječeno ili umrlo kao što je bio slučaj i kod ranijih tretmana s pravovremenim davanjem lijekova. Tretman čekanjem utemeljen od Dietela, i nastavljen od Škode, sastojao se u dovođenju pacijenta u stanje u kojem je najbolje mogao stimulirati snage samo-izliječenja i izvući ih iz vlastitog organizma. Liječnik je imao više toga za napraviti nego samo pratiti tijek bolesti i biti pri ruci ako se nešto dogodi, tako da je mogao dati praktičnu pomoć ljudskim potrebama. Za ostalo, ograničio se na promatranje kako bolest dolazi, takoreći, i čekanje da vidi kako iz organizma dolaze snage samo-izliječenja, dok nakon nekog vremena groznica nije popustila i došlo do samo-izliječenja.
Ova škola medicine je nazvana, i još uvijek se naziva, 'nihilistička škola', jer počiva na izjavi profesora Škode koji je približno rekao: — 'Možda možemo naučiti dijagnosticirati bolesti, opisati ih, možda ih čak i objasniti, ali ne možemo ih liječiti'! Ove detalje razvoja tijekom devetnaestog stoljeća vam dajem kako biste mogli shvatiti kako su se ideje na ovu temu mijenjale. Ali pošto je ovo i ono povezano u čisto narativnom obliku ne podrazumijeva se da biste trebali na bilo koji način zauzeti stranu, jer očito je izjava slavljenog profesora Škode bila je neka vrsta radikalizma, čije je granice veoma lako odrediti. Postojala je, međutim, jedna stvar ili aspekt koji je ova konkretna škola medicine opetovano naglašavala. Premda nisu imali načina da to dokažu a čak ni riječi kojima bi točno opisali sadržaj svoje koncepcije, oni su više puta tvrdili da u čovjeku mora postojati neki element koji određuje javljanje i tijek njegove bolesti, i koji je u osnovi izvan dosega bilo kakve ljudske intervencije.
Tako je upućeno na nešto izvan ljudske pomoći; i ako se stvarno ide do dna ovih stvari, to upućivanje se ne može odnositi ni na što drugo osim zakona karme i njegovo djelovanje u ljudskom životu. Ako slijedimo tijek bolesti, kako se razvija, i kako snage iscjeljenja izviru iz samog organizma; ako ovaj proces iscjeljenja slijedimo nepristrano — posebno ako razmišljamo kako se u jednom slučaju događa ozdravljenje, dok ga u drugom nema — biti ćemo potaknuti da potražimo dublje razloge toga. Može li se taj dublji zakon potražiti u prethodnom zemaljskom životu čovjeka? To je pitanje za nas. Možemo li reći da osoba sa sobom nosi izvjesne predispozicije koje su u jednom slučaju izazvale snage iscjeljenja iz njegovog organizma, a u drugom slučaju, unatoč svakom trudu, zadržale te snage natrag?
Iz zadnjeg predavanja sjetiti ćete se da su u događajima koji se odvijaju između smrti i novog rođenja, određene snage primljene u ljudsku individualnost. Tijekom perioda u kamaloki događaji posljednjeg života osobe, dobra i zla djela koja je napravila, osobine karaktera, itd., dolaze pred njenu dušu, i preko vizije vlastitog života stječe tendenciju da ostvari lijek i nadoknadu za sve što je u njoj nesavršeno i što se manifestira kao pogrešno djelovanje. Potaknuta je da stekne one osobine koje će je približiti savršenstvu u različitim smjerovima. Oblikuje namjere i tendencije sve do vremena rođenja, i s tim namjerama ponovno ulazi u egzistenciju. Nadalje, sama radi na novom tijelu koje stječe za novi život, i gradi u skladu sa snagama koje je donijela iz prethodnog zemaljskog života, i iz vremena između smrti i novog rođenja. Opremljena je tim snagama i ugrađuje ih u novo tijelo. Iz ovoga se može vidjeti da će to novo tijelo bili slabo ili snažno prema tome da li je osoba u položaju da u njega ugradi slabe ili velike snage.
Sada treba jasno razumjeti da će doći do određenih posljedica kada, na primjer, tijekom života u kamaloki, osoba vidi da je u posljednjem životu, napravila mnoga djela pod utjecajem ljutnje, straha, averzije, itd. Ta djela sada živo stoje pred njenom dušom u kamaloki, i u njenoj duši je formirana misao (izrazi koje moramo koristiti za ove snage su naravno skovani iz fizičkog života): 'Moraš nešto napraviti za sebe, da u pogledu ovoga budeš savršeniji, tako da u budućnosti nećeš biti sklon počiniti takva djela pod dominacijom tvojih emocija'. Ova misao postaje sastavni dio individualnosti ljudske duše, i tijekom prolaska do novog rođenja, sve se više utiskuje kao sila u novo tijelo. Tako je ovo novo tijelo prožeto tendencijom da tako djeluje na cijelu organizaciju fizičkog tijela, eterskog tijela i astralnog tijela, da će ono biti spriječeno da izvrši određena djela koja rezultiraju od emocija ljutnje, mržnje, gnjeva itd. Osoba će biti potaknuta na nova djela koja će kompenzirati prethodna. Dakle iz razloga koji seže daleko izvan njene obične racionalnosti, osoba je prožeta snažnom željom za većom savršenošću u određenim smjerovima, i također željom da kompenzira izvjesna djela. Ako uzmemo u obzir koliko je život raznovrstan, i kako iz dana u dan izvršavamo djela koja trebaju ovakvu kompenzaciju, razumjeti ćemo da kada duša ulazi u novu egzistenciju na Zemlji, da sadrži mnogo takvih misli koje čekaju da budu uravnotežene, i da se ove raznolike misli i tendencije međusobno križaju, čineći da fizičko i etersko tijelo prime kompleksnu teksturu takvih tendencija i želja. Da bismo to ilustrirali, uzmimo upečatljiv slučaj, i moram opet ponoviti da izbjegavam govoriti iz bilo kakve teorije ili hipoteze, i da kada dajem primjere dajem samo one koji su testirani od znanosti duha.
Pretpostavimo da je u svom prethodnom životu osoba djelovala iz ego osjećaja koji je bio previše slab, i koji je dopustio previše utjecaja iz vanjskog svijeta — toliko da je njegovim djelima dao nedostatak nezavisnosti, nedostatak karaktera što više ne odgovara današnjem stanju čovječanstva. Tako je nedostatak osjećaja sebe ono što ga je u jednoj inkarnaciji vodilo da izvrši određena djela. Tijekom perioda kamaloke, pred sobom je imao djela koja su proizašla iz atrofije njegova ega i od toga stječe tendenciju: 'Ti u sebi moraš razviti snage koje povećavaju tvoj osjećaj osobnosti; u tvojoj sljedećoj inkarnaciji moraš potražiti mogućnosti da ojačaš ovaj osjećaj, da ga vježbaš, takoreći, suprotno opoziciji tvoj tijela, protiv snaga koje će ti doći u tvojoj sljedećoj inkarnaciji od tvog fizičkog tijela, eterskog tijela i astralnog tijela. Moraš napraviti tijelo koje će ti pokazati posljedice slabe osobnosti'.
Učinak ovoga u sljedećoj inkarnaciji neće moći potpuno ući u svijest; kretati će se više ili manje u oblasti podsvjesnog. Osoba o kojoj se radi težiti će inkarnaciji u kojoj će se susresti s najvećom opozicijom njegovoj ego svijesti, tako da mora taj osjećaj primijeniti u najvećem stupnju. Ta težnja ga vuče, kao magnet, na mjesta i okolnosti gdje se susreće s najvećim preprekama, tako da je njegov ego potaknut na djelovanje nasuprot organizaciji tri tijela. Koliko god čudno zvučalo, individualnosti s ovom karmom, ulazeći u egzistenciju rođenjem kako smo opisali, traže mogućnosti gdje će, na primjer, biti izloženi epidemiji kao što je kolera, jer im to pruža mogućnost susreta s opozicijom koju smo gore opisali. Aktivnost koja se na ovaj način doživljava u unutarnjem biću osobe koja je bolesna zbog opozicije triju tijela, tada može tako djelovati da će u sljedećoj inkarnaciji njegov osjećaj sebe biti mnogo snažniji.
Uzmimo još jedan upečatljiv primjer, i kako bismo mogli opaziti vezu, namjerno ćemo uzeti upravo suprotni slučaj. Tijekom perioda kamaloke, osoba vidi da je djelovala iz previše snažnog osjećaja sebe. Vidi da mora biti umjerenija i da ga mora podčiniti. Stoga će tražiti priliku da ga u sljedećoj inkarnaciji njegov trostruki organizam tako uvjetuje da njegova ego svijest, koliko god da joj teži, neće naići na ograničenja, i osoba biti će vođena do nedokučivosti i apsurdnosti. Te joj mogućnosti dolaze kada joj karma donosi malariju.
Ovdje imate slučaj bolesti do koje je dovela karma što objašnjava da je u osnovi čovjek vođen višom vrstom razuma nego što to opaža svojom običnom sviješću, do okolnosti koje su za tijek karme pogodne za njegov razvoj. Ako imamo na umu ono što je upravo rečeno, lakše ćemo razumjeti epidemijsku prirodu bolesti. Mogli bismo iznijeti mnogo različitih primjera kako, zbog svog iskustva u periodu kamaloke, čovjek zapravo traži mogućnost da dobije određenu bolest, kako bi savladavajući je i razvijajući snage samo-iscjeljenja, mogao dobiti snagu i moć koja bi ga vodila prema gore na putu evolucije.
Ranije sam rekao da ako je čovjek napravio mnogo stvari pod utjecajem svojih strasti, u kamaloka periodu proživjeti će djela do kojih je također došlo pod takvim utjecajem. To će u njemu u sljedećoj inkarnaciji potaknuti tendenciju da doživi prepreku u svom vlastitom tijelu i nadvladavajući to, biti će u položaju da kompenzira određena djela iz svog prethodnog života. Osobito je to slučaj u obliku bolesti koje u ovim modernim vremenima nazivamo difteričnom, koja se u velikom broju slučajeva pojavljuje kada postoji karmička komplikacija zbog prethodnih djela kojima su dominirale emocije i strasti.
Tijekom ovih predavanja morati ćemo govoriti o uzrocima raznih bolesti, ali sada moramo ići dublje ako želimo odgovoriti na pitanje: 'Ako osoba ulazi u egzistenciju na takav način da, kroz svoju karmu, sa sobom donosi tendenciju prema kojoj nadvladava patnju da bi dobila nešto drugo, kako, dakle, dolazi do toga da netko uspije u nadvladati bolest i stekne snagu koje ga dovode više, a drugi podleže i bolest je pobjednik'? Ovdje se moramo vratiti na duhovne principe koji čine da je u ljudskom životu bolest moguća.
Ako se čovjek može razboljeti, a kroz karmu može čak i tražiti bolest — to je zbog određenog načela kojeg smo već imali pred sobom u našim proučavanjima znanosti duha. Znamo da su u određenoj točci u evoluciji Zemlje u razvoj čovječanstva penetrirale snage koje nazivamo luciferičkim, koje pripadaju bićima koja su zaostala tijekom evolucije drevnog Mjeseca, i nisu dovoljno napredovale da dosegnu, takoreći, normalnu točku njihova razvoja. Time je u astralno tijelo čovjeka usađeno, prije nego je njegov ego mogao raditi na ispravan način, načelo koje je poteklo od ovih luciferičkih bića. Dakle jednom je od tih bića izvršen utjecaj na čovjekovo astralno tijelo, i ono ga je zadržalo tijekom evolucije. Ovaj utjecaj igra veliku ulogu u čovjekovoj evoluciji; ali za naš sadašnji zadatak važno je naglasiti da kao rezultat tih snaga, on u sebi ima nešto što ga je vodilo da bude manje savršen nego bi inače bio da nije došlo do tog utjecaja. Također mu je dao tendenciju da djeluje i prosuđuje više iz svojih emocija, strasti i želja, nego bi to inače da luciferički utjecaj nije ušao. Ovaj utjecaj je prouzročio promjenu u stvarnoj individualnosti čovjeka koji je postao više podložan onome što bi mogli nazvati 'Svijet želja' nego bi to inače bio slučaj, i zbog tog utjecaja čovjek se više identificira s fizičkim zemaljskim svijetom nego bi to inače. Kroz luciferički utjecaj čovjek je više ušao u svoje tijelo i više se s njime poistovjetio, jer da nije bilo luciferičkog utjecaja, do mnogih stvari koje mame čovjeka da želi ovo ili ono ne bi došlo. Čovjek bi bio sasvim ravnodušan prema tom mamljenju. Ali mamljenja vanjskog svijeta osjetila došla su kroz utjecaj Lucifera, i čovjek im se pokorio. Individualnost koju je dao ego, bila je prožeta aktivnošću koja proizlazi iz luciferičkog načela, i tako je došlo do toga da je u svojoj prvoj inkarnaciji na Zemlji čovjek podlegao mamljenjima luciferičkog načela, i ta mamljenja nosio sa sobom u kasnije živote. Možemo reći da je način na koji je podlegao mamljenjima luciferičkog načela, postao integralni dio njegove karme.
Sada, ako je čovjek u sebe primio samo ovo načelo sve bi više podlijegao mamljenjima fizičkog zemaljskog svijeta; postupno bi morao napustiti mogućnost ponovnog raskida s ovim svijetom. Znamo da se Krist utjecaj koji je došao kasnije suprotstavio luciferičkom načelu i opet ga uravnotežio, takoreći, tako da je tijekom evolucije čovjek ponovno primio sredstvo pomoću kojeg će se riješiti luciferičkog utjecaja. Ali s ovim utjecajem je istovremeno dano još nešto. Činjenica da je taj utjecaj prodro u astralno tijelo, učinila je da cijeli vanjski svijet u koji je ušao izgleda drugačije. Lucifer je ušao u unutarnje biće čovjeka, koji je svijet oko sebe vidio kroz Lucifera. Time je njegova vizija zemaljskog svijeta zamagljena i vanjski utisci su izmiješani s onim što zovemo ahrimanski utjecaj. Ahriman se mogao samo uvući i vanjski svijet učiniti iluzijom jer je prethodno od iznutra stvorio tendenciju prema iluziji i mayi. Tako je ahrimanski utjecaj koji je došao u vanjski svijet bio posljedica luciferičkog utjecaja. Možemo reći da jednom kada su luciferske snage bile tamo, čovjek se više upetljao u osjetilni svijet nego bi to bio učinio bez tog utjecaja; ali time je sa svakom vanjskom percepcijom apsorbirao ahrimanski utjecaj. Tako u čovjekovoj individualnosti koja kroz Zemlji prolazi kroz inkarnacije, postoji luciferički utjecaj, i, kao rezultat toga, ahrimanski utjecaj. Ove dvije snage se neprekidno bore u ljudskoj individualnosti koja je postala njihovo bojno polje.
Čovjek je u svojoj običnoj svijesti još uvijek izložen mamljenjima Lucifera koji radi iz strasti i emocija njegovog astralnog tijela; također je podvrgnut Ahrimanovim poticajima koji mu dolaze od izvana preko greški, obmana, itd., s obzirom na vanjski svijet. Sve dok je osoba inkarnirana na Zemlji njene ideje postavljaju prepreku na put, tako da ono što dolazi od Lucifera i Ahrimana ne može prodrijeti dublje, nego pronalazi prepreke u njegovim konceptima, a djela su mu podložna moralnim ili intelektualnim prosudbama. Ali kada osoba između rođenja i smrti čini grijeh protiv morala sljedeći Lucifera, ili protiv logike ili zdravog razuma sljedeći Ahrimana, to se odnosi samo na njegov običan svjesni život duše. Kada, s druge strane, prolazi kroz portal smrti, život ideja koji je vezan uz instrument mozga prestaje, i drugačiji oblik svijesti počinje; tada, sve stvari koje su u životu između rođenja i smrti bile podvrgnute moralnom ili racionalnom sudu, prodiru dolje do temelja ljudskog bića, u ono što, nakon kamaloke, organizira sljedeću egzistenciju i utiskuje se u plastične snage, koje zatim grade trostruko ljudsko tijelo. Pogreške koje proizlaze iz posvećenosti Ahrimanu razvijaju se u snage bolesti koje utječu na čovjeka preko njegovog eterskog tijela. Greške koje su bile predmetom moralnog suda između rođenja i smrti razvijaju se u uzroke bolesti koje više rade iz astralnog tijela.
Iz ovoga vidimo kako se, u stvari, naše greške iz ahrimanskih snaga u nama, uključujući namjerne pogreške kao što su laži, itd., razvijaju u uzroke bolesti, ako ne uzimamo u obzir samo jednu inkarnaciju, već promatramo učinak jedne inkarnacije na sljedeću. Vidimo kako luciferički utjecaji na isti način postaju uzroci bolesti, i zapravo možemo reći, 'Naše greške ne prolaze nekažnjeno. U našu sljedeću inkarnaciju nosimo pečat naših grešaka'. Ali to činimo iz višeg razloga nego onog od naše obične svijesti — iz svijesti koja nas u periodu između smrti i novog rođenja usmjerava da postane toliko snažna da više ne budemo izloženi tim iskušenjima. Tako u našem životu, bolest čak igra ulogu velikog učitelja. Ako bolesti proučavamo na ovaj način nesumnjivo ćemo vidjeti da je bolest manifestacija ili luciferičkih ili ahrimanskih utjecaja. Kada ove stvari budu shvaćene od onih koji pod vodstvom znanosti duha žele postati liječnici, utjecaj tih iscjelitelja na ljudski organizam biti će beskonačno dublji nego je to danas.
Sa ovog stajališta možemo ispitati određene oblike bolesti. Uzmimo upalu pluća za primjer; to je karmički učinak koji slijedi kada se tijekom života u kamaloki osoba o kojoj se radi osvrne na karakter koji je u sebi imao tendenciju prema seksualnoj neumjerenosti, i želju da živi senzualni život. Nemojte brkati ono što je sada pripisano prethodnoj svijesti s onim što se javlja u svijesti u sljedećoj inkarnaciji. To je sasvim druga stvar. Zaista, ono što osoba vidi za vrijeme njenog boravka u kamaloki tako će se transformirati da su u njoj utisnute snage pomoću kojih će nadvladati upalu pluća. Jer upravo u prevladavanju ove bolesti, samo-ozdravljenju kojem se tada teži, ljudska individualnost djeluje suprotno luciferičkim snagama i protiv njih vodi odlučnu bitku. Stoga je u nadvladavanju upale pluća dana mogućnost da se ostavi po strani ono što je bio nedostatak karaktera u prethodnoj inkarnaciji. U tome nepogrešivo vidimo rat čovjeka protiv luciferičkih snaga.
Sada, različit je slučaj kod takozvane 'tuberkuloze pluća', kada vidimo jedinstvenu pojavu u kojoj snage samo-ozdravljenja postaju aktivne, i štetni utjecaji su okruženi i uokvireni materijom od vapnenačke soli s tkivom koje je tada ispunjeno i čini čvrste inkluzije. Osoba može imati takva zgušnjavanja u svojim plućima, i mnogo više ljudi ima takve stvari nego se obično pretpostavlja, jer to su osobe kod kojih je tuberkuloza pluća bila izliječena. Gdje se tako nešto dogodilo, bio je vođen rat od čovjekove unutarnje prirode protiv onog što su proizvele ahrimanske snage. To je obrambeni proces od iznutra protiv onoga do čega je dovela vanjska materijalnost, kako bi u tom posebnom smislu vodila do nezavisnosti ljudskog bića.
Pokazali smo kako su, u stvari, dva načela — ahrimansko i lucifersko — na djelu u samim temeljima bolesti. I na mnoge načine se može pokazati da se kod raznih oblika bolesti u biti ističu dva tipa, ahrimaničke i luciferičke. Ako bi se to uzelo u obzir, otkrila bi se prava načela kojima bi se pronašao odgovarajući lijek za pacijenta; jer luciferičke bolesti trebaju potpuno drugačije lijekove od ahrimanskih. Danas se koriste vanjske sile u svrhu liječenja koje odaju izvjestan nedostatak prosudbe — sile kao što su elektroterapija, tretman hladnom vodom, itd. Znanost duha može baciti mnogo svijetla na pogodnost jedne ili druge metode, ako se najprije odluči da li se liječi luciferička ili ahrimanička bolest. Na primjer, elektro terapeutika ne bi se trebala koristiti kod bolesti koje potječu od luciferičkih uzroka, već samo kod ahrimaničkih oblika bolesti. Jer elektricitet, koji nema nikakve veze s aktivnostima Lucifera, je beskoristan u tretmanu luciferičkih oblika bolesti; on spada u sferu ahrimanskih bića, premda, naravno, i druga bića osim ahrimanskih koriste sile elektriciteta. S druge strane, toplina i hladnoća pripadaju sferi Lucifera. Sve što ima veze da ljudsko tijelo postaje toplije ili hladnije, ili što ga čini toplijim ili hladnijim kroz vanjske utjecaje, pripada sferi Lucifera; i u svim slučajevima u kojima imamo posla s toplinom ili hladnoćom imamo vrstu luciferičkog oblika bolesti.
Iz ovoga vidimo kako karma djeluje na bolest i kako djeluje na prevladavanju bolesti. Sada više neće biti neshvatljivo da u karmi također leži izlječivost ili neizlječivost bolesti. Ako nam je jasno da je cilj, karmička svrha bolesti, pomoći ljudima kao i to da postanu savršenija, moramo pretpostaviti da ako čovjek u skladu s mudrošću koju donosi sa sobom u egzistenciju iz perioda kamaloke oboli, on tada razvija snage iscjeljenja koje uključuju jačanje njegovih unutarnjih snaga i mogućnost da se uzdigne više. Pretpostavimo da stvar leži u činjenici da čovjek, u životu pred njime, zahvaljujući svojoj drugoj organizaciji i svojoj preostaloj karmi, ima moć napredovanja u ovom životu pomoću onoga što je stekao kroz bolest. Tada iscjeljenje ima svrhu. Tada dolazi do iscjeljenja i čovjek je stekao ono što je trebao steći. Kroz prevladavanje bolesti stekao je savršene snage ondje gdje je prije imao nesavršene snage. Ako se kroz svoju karmu opremio takvim snagama, i ako je zahvaljujući povoljnim okolnostima njegove prethodne sudbine tako postavljen u svijet da može koristiti nove snage, i može djelovati tako da bude od koristi sebi i drugima, tada dolazi do iscjeljenja i on se oporavlja.
Pretpostavimo sada slučaj u kojem osoba nadvladava bolest, razvija snage iscjeljenja, i potom je suočena sa životom koji od nje zahtijeva stupanj savršenosti kojeg još nije stekla. Ona bi zaista, stekla nešto kroz nadvladavanje bolesti, no međutim, nije moguće — jer ostatak njene karme to ne pušta — da sa to malo što je stekla pomogne drugima. Zatim dolazi do toga da njena dublja podsvijest kaže: — 'Ovdje nemate mogućnost primiti punu snagu onoga što bi zaista trebali imati. Morali ste ući u ovu inkarnaciju da bi postigli stupanj savršenstva kojeg možete postići samo u fizičkom tijelu nadvladavanjem bolesti. To ste morali steći; ali ne možete ga dalje razviti. Sada morate ići u uvjete u kojima vas vaše fizičko tijelo i druge sile ne ometaju, gdje slobodno možete razraditi ono što ste stekli bolešću'. Takav pojedinac traži smrt da bi dalje koristio, između smrti i drugog rođenja, ono što ne može koristiti u životu. Takva duša prolazi kroz fazu između smrti i ponovnog rođenja da bi izgradila organizaciju sa snažnijim snagama koje je stekla nadvladavajući bolest. Na ovaj način kroz prisutnost bolesti može se napraviti, takoreći, uplata na račun, i uplata je izvršena nakon prolaska kroz smrt.
Kada na ovaj način razmatramo stvari reći ćemo: nedvojbeno izgleda da je utemeljeno na karmi da jedna bolest završava tako da je izliječena, a druga završava smrću. Ako vidimo da je bolest prekinuta na taj način, kroz karmu ćemo s višeg gledišta, dobiti neku vrstu izmirenja, dubokog izmirenja sa životom; jer ćemo znati da unutar zakona karme — čak i ako bolest završi smrću — leži to da čovjek napreduje, i da čak i u tom slučaju bolesti ima za svrhu dovesti osobu više. Sada, iz ovoga nitko ne bi trebao izvući zaključak da bi trebali priželjkivati da se u izvjesnim slučajevima bolesti dogodi smrt. Nitko to ne bi smio reći, jer odluka u vezi toga što bi se trebalo dogoditi, iscjeljenje ili nešto drugo, pripada višim snagama prosudbe nego onima koje su uključene u našu običnu svijest. U svijetu koji leži između rođenja i smrti, i s našom običnom sviješću, trebali bi ponizno ova pitanja ostaviti sa strane. Međutim, s našom višom sviješću možemo, čak i zauzeti stajalište da je smrt poklon viših duhovnih snaga. Ali ta svijest koja je pomoć i spremna u životu ne smije pretpostaviti da će se postaviti zajedno s ovom višom sviješću, jer tada bi mogli lako pogriješiti i neopravdano se umiješati u nešto u što se nikada ne smije miješati, naime, oblast ljudske slobode. Ako možemo pomoći osobi da razvije snage samo-iscjeljenja, ili mu asistirati da se pomogne prirodi, tako da se dođe do lijeka, to moramo napraviti. I ako se pojavi pitanje da li bi pacijent trebao živjeti dalje, ili bi mu bilo više od pomoći da umre, naša pomoć ipak uvijek mora biti usmjerena na iscjeljenje. Ako se to učini mi pomažemo ljudskoj individualnosti da koristi vlastite snage, a medicinska pomoć ga samo podržava u tome. To ne djeluje na ljudsku individualnost. Bilo bi sasvim drugačije ako bi pomogli kod neizlječive bolesti da bi osoba tražila dalji napredak u drugom svijetu. Tako bi se miješali u tu individualnost, i to prepustili drugoj sferi djelovanja. Nametali bi našu volju drugome i to moramo ostaviti samom tom pojedincu. Drugim riječima, moramo napraviti sve što je moguće da se izliječi; jer sva promišljanja koja vode do izlječenja dolaze iz svijesti koja je zrela za našu Zemlju, a sve druge mjere bi sezale izvan sfere naše Zemlje. Tada bi morale djelovati druge snage a ne one koje pripadaju našoj običnoj svijesti.
Dakle vidimo da istinsko karmičko razumijevanje u vezi izlječivosti i neizlječivosti bolesti vodi do toga da napravimo sve što je moguće da pomognemo osobi koja je bolesna, i, s druge strane, vodi do toga da smo utješeni ako iz druge sfere dođe drugačija odluka. Što se tiče ove druge odluke nama ne treba ništa drugo. Nama je nužno pronaći gledište s kojeg nas neizlječivost bolesti ne deprimira, kao da je svijet samo nesavršen, grozan i loš. Koncept karme ne paralizira našu aktivnost u pogledu iscjeljenja. Naprotiv, opet će nas dovesti u sklad u odnosu na najtežu kob, u odnosu na neizlječivost izvjesnih bolesti.
Tako smo danas vidjeli da samo razumijevanje karme čini za nas mogućim da tijek bolesti shvatimo na pravi način, i da razumijemo da u našem sadašnjem životu vidimo karmičke učinke prethodnog života. Detaljniji primjeri biti će dani kasnije kada budemo raspravljali o drugoj temi. Sada moramo razlikovati bolesti koje dolaze iz unutarnjeg bića čovjeka, koje se javljaju kao rezultat karme, i one bolesti koje nam se naizgled događaju slučajno, tako što smo izloženi nekoj nesreći ili nečem drugom. Ukratko, sada ćemo vidjeti kako možemo doći do karmičkog razumijevanja nesreća, kao na primjer, kada netko padne pod kotače vlaka. Kako shvatiti takozvane nesreće u vezi s karmom?