.Na ovim predavanjima ste primijetili da se našem cilju približavamo korak po korak, ali da sa svakim korakom pokušavamo dublje prodrijeti u našu temu. Na zadnjem predavanju govorili smo o prirodi boli, koja može biti povezana s bolešću; također smo istaknuli kako u drugim slučajevima bolest može ići svojim tijekom — barem u izvjesnom smislu — bez da je popraćena s boli.
Sada prirodu boli moramo razmotriti nekako detaljnije. Moramo pred nama držati činjenicu da bol može postati očigledna rame uz rame s bolešću. Na našoj posljednjoj raspravi već smo zaključili da se bolest i bol ne smiju smatrati nerazdvojnima. Moramo biti svjesni da ako je bol povezana s bolešću, tada u pitanju mora biti još nešto osim puke bolesti. Istaknuli smo da je proces koji se odvija u razdoblju tranzicije od jedne inkarnacije do druge, pri čemu su događaji ranijih inkarnacija transformirani u uzroke bolesti, pod utjecajem s jedne strane od luciferičkog principa, a s druge ahrimaničkog principa.
Kako mi polažemo temelje bolesti? Zašto stječemo predispoziciju za bolest? Što nas potiče da između smrti i ponovnog rođenja pripremimo snage koje će se manifestirati kao bolest u našem sljedećem životu? Potaknuti smo na to kada vidimo vlastitu slabost pred iskušenjima Lucifera s jedne strane i Ahrimana s druge. Sva naša pohlepa, samoljublje, ambicija, ponos, taština, sve osobine povezane s nadimanjem našeg ega, želja da budemo u središtu pozornosti, sve to je rezultat iskušenja Lucifera. Drugim riječima, ako postanemo žrtvama sila aktivnih unutar našeg astralnog tijela tako da one nađu svoj izraz u našim egoističnoj pohlepi i strastima, mi u toj inkarnaciji izvodimo djela kojima nas iskušava Lucifer. I u razdoblju između smrti i ponovnog rođenja, vidimo rezultate takvih djela nadahnutih od Lucifera. Mi tada ugovaramo tendenciju da se inkarniramo u uvjetima u kojima ćemo morati trpjeti bolest koja će nas, ako je nadvladana, još više osloboditi od kandža ovih luciferičkih snaga. Ako luciferičke snage ne postoje, ne bi trebali pasti u ona iskušenja koja nas navode da potražimo obnovljene snage.
Ako u životu ne bi bilo ničeg drugog osim egoističnih impulsa i strasti rođenih od Lucifera, nikada ih se ne bismo mogli osloboditi, čak ni uzastopnim inkarnacijama, jer bismo im uvijek iznova podlijegali. Pretpostavimo na primjer da smo tijekom evolucije Zemlje bili prepušteni vlastitim sredstvima, ali još uvijek podložni luciferičkom utjecaju. U jednoj inkarnaciji trebali bi imati iskušenja luciferičkih snaga i zatim bi nakon smrti percipirali gdje su nas odvela. To bi dovelo do bolesti, ali ako ništa drugo nije surađivalo, bolest ne bi vodila do velikog poboljšanja tijekom života u kojem je doživljena. To dovodi do poboljšanja samo zato jer su druge snage, protivnici Lucifera, cijelom procesu nešto dodale.
Kada padnemo pod moć Lucifera, tu odmah intervenira protudjelovanje snaga suprotstavljenih luciferičkim snagama. One upotrebljavaju suprotnu silu, pri čemu luciferički utjecaj zapravo može biti odbačen od nas. I to su snage, protivnici luciferičkih snaga, koje dodaju bol procesu koji rezultira od utjecaja Lucifera. Dakle, ako su luciferičke snage zlo, bol moramo gledati kao nešto što nam je dano od dobronamjernih snaga, jer kroz bol mi bježimo iz kandža ovih zlih snaga, i ne podliježemo ih ponovno. Ako ne bi bilo boli povezane s bolešću koja rezultira popuštanjem luciferičkim snagama, mi bi osjećali da nije toliko loše podleći tim snagama. I ne bi bilo ničega što bi nas tjeralo da pobjegnemo od luciferičkih snaga. Bol, koji je svijest astralnog tijela u pogrešnom budnom stanju, također je i ono što nas sprječava da uvijek iznova padnemo kao plijen luciferičkih snaga u onoj oblasti u kojoj smo već podlegli. Ova bol postaje naš učitelj s obzirom na iskušenja luciferičkih snaga.
Ali kako bol može postati naš učitelj, ako samo osjećamo bol i ni na koji način nismo svjesni njegove blagotvorne snage. Ako je to slučaj, to je rezultat naše ego svijesti. U toj svijesti koju smo opisali da leži ispod naše ego svijesti, i koja nije percipirana u normalnom stanju, već se odvija proces u kojem shvaćamo da osjećamo bol, i da je to uzrokovano blagotvornim silama da se suprotstave našim prijestupima. To je sila u našem podsvjesnom umu koja istinski djeluje kao karmičko ispunjenje — kao impuls da više ne zapadnemo u ona djela, sklonosti, i pohlepu što je dovelo do bolesti.
Tako vidimo kako karma djeluje, kako postajemo plijen luciferičkih snaga, kako te snage utječu na bolest u sljedećoj inkarnaciji, i kako blagotvorne snage dodaju bol organskoj nevolji, i kako bi podsvjesno naučili. Stoga možemo reći da u svakom pojedinom slučaju kada se osjeća bol, mi imamo posla s bolešću izazvanom od luciferičkih snaga. Bol je znak da luciferička snaga leži u njenim korijenima. Ljudi koji idu za kvalifikacijama sada će čeznuti da se napravi razlika između bolesti od čisto luciferičkog utjecaja od onih gdje se može pronaći čisto ahrimanički utjecaj. Jer u svakom teoretiziranju najprikladnije je klasificirati — praviti formule — i ljudi se zavaravaju vjerujući da su mnogo shvatili na taj način. U stvarnosti se, međutim, stvari ne uređuju tako da ih je moguće dokučiti na ovaj zgodan način. U stvarnosti se samo preklapaju i prožimaju. I lako će biti shvatiti da tijekom bolesti postoje pojave koje se mogu slijediti dijelom do luciferičkog utjecaja — do aktivnosti našeg astralnog tijela — i druge koje su povezane s ahrimaničkim utjecajem. Stoga nitko ne smije vjerovati da ako osjećamo bol, da se to može slijediti samo do luciferičkog utjecaja. Bol otkriva da se dio naše bolesti može slijediti do luciferičkog utjecaja. Ali ovo će postati jasnije ako se upitamo odakle dolazi ahrimanički utjecaj.
Nikada ne bismo smjeli postati plijen ahrimaničkog utjecaja ako najprije nismo podlegli onom od Lucifera. Kroz luciferički utjecaj došlo je do odnosa četiri elementa koji sačinjavaju čovjeka — fizičkog tijela, eterskog tijela, astralnog tijela i ega — odnosa koji ne bi postojao da su djelovale samo one snage koje se suprotstavljaju Luciferu. U tom slučaju bi se trebali razviti sasvim različito. Stoga je luciferički princip uzrokovao poremećaj u unutarnjem biću čovjeka, a položaj čovjeka u odnosu na vanjski svijet zavisi o tome što je on sam. Baš kao što ne možemo vidjeti svijet kada imamo nesavršene oči, tako smo i kroz luciferički utjecaj spriječeni da vanjski svijet vidimo onakav kakav stvarno jest. A zbog čovjekove nesposobnosti da vidi vanjski svijet onakvim kakav zaista jest, ahrimanički utjecaj se mogao uvući u netočnu sliku. Dakle luciferički utjecaj je ono što je napravilo mogućim pristup Ahrimana. Podložni ahrimaničkom utjecaju možemo postati plijen ne samo egoističnim strastima, porivima, pohlepi, taštini i ponosu, i tako dalje, već sada egoizam može utjecati na ljudsko biće u tolikoj mjeri da razvije organe preko kojih može vidjeti vanjski svijet izobličeno i netočno. Ahriman se uvukao u tu netočnu sliku, i pod njegovim utjecajem podliježemo ne samo unutarnjim iskušenjima, već također i griješimo. Mi upadamo u neistinitost u našim prosudbama vanjskog svijeta i našim tvrdnjama u vezi njega. Tako Ahriman djeluje izvana; ali mi smo mu omogućili da dosegne do nas.
Ahrimanički i luciferički utjecaji stoga nikada nisu razdvojeni. Oni uvijek povratno djeluju jedan na drugog, i u izvjesnom smislu održavaju ravnotežu. Lucifer se manifestira izvana od iznutra, Ahriman djeluje od izvana, i naša slika svijeta je formirana između to dvoje. Ako u jednoj inkarnaciji unutarnji čovjek dobije na snazi, ako je čovjek više izložen unutarnjim utjecajima, tada će lakše podleći Luciferu, kada njegov ponos, njegova taština, itd., ulaze u igru. U inkarnaciji u kojoj čovjek nije kroz njegovu općenitu karmu predisponiran da podlegne unutarnjim utjecajima, više će biti sklon da postane žrtvom greške i iskušenjima Ahrimana. To je ono što se zapravo događa. Tako da u svakodnevnom životu mi u jednom trenutku postajemo više plijen iskušenjima Lucifera, a u drugom onima od Ahrimana. I mi osciliramo između ta dva utjecaja koji nas vode — jedan do unutarnje uobraženosti, a drugi do iluzija o vanjskom svijetu.
Budući da je to stvar od posebnog značaja, ovdje se može spomenuti da se iskušenjima s obje strane posebno mora oduprijeti svatko tko je pozvan na duhovni razvoj, i tko želi prodrijeti u duhovni svijet, bilo prodirući u vanjsku duhovnost koja leži iza pojava vanjskog svijeta, ili mistično silazeći u svoje vlastito unutarnje biće. Kada prodremo u svijet koji leži iza fizičkog svijeta, uvijek nalazimo one obmanjujuće slike koje priziva Ahriman. Kada se čovjek pokuša mistično spustiti u vlastitu dušu, u posebnom stupnju je izložen iskušenjima Lucifera. Kada se pokuša spustiti bez da je prethodno poduzeo mjere predostrožnosti protiv ponosa, taštine, i tako dalje; kada uspije u življenju kao mistik a da nije obraćao pažnju na posebnu kulturu morala, više je podložan da padne kao žrtva iskušenja Lucifera, koji na dušu djeluje od iznutra. Ako mistik nije pazio na svoju kulturu morala, biti će u velikoj opasnosti kada prodire u svoje unutarnje biće, prizvati će još snažnije nego prije reakcionarne snage Lucifera, i postati još više tašt i ponosan nego je bio prije. Stoga je potrebno najprije osigurati da smo se kroz oblikovanje našeg karaktera sposobni oduprijeti iskušenjima taštine, uobraženosti, i ponosa kojima ćemo u svakom slučaju biti izloženi. Nikada ne možemo dovoljno napraviti prema stjecanju takvih osobina kakve vode do skromnosti i poniznosti. To je bitno za onaj aspekt našeg razvoja koji nazivamo 'mističnim'. S druge strane važno je obraniti se od obmana Ahrimana kada pokušavamo dosegnuti duhovno porijeklo stvari, sljedeći put koji vodi iza pojava vanjskog svijeta. Ako ne stvorimo čvrst i postojan karakter koji omogućava da se utvrdimo, steknemo snažan unutarnji život, lako se može dogoditi upravo u trenutku kada uspijemo izaći u duhovni svijet, da padnemo u kandže Ahrimana, koji će nas zavesti iluzijom na iluziju, halucinacijom na halucinaciju.
Moramo razumjeti da ove stvari moraju biti prihvaćene u duhu a ne po pismu. Budući da je toliko naglašavana činjenica da višem razvoju koji želi shvatiti pojave vanjskog svijeta mora biti pridružena puna svjesnost, stalno se događa da nas mjesečari uvjeravaju da percipiraju duhovni svijet, i to čine potpuno svjesni. Jedina stvar što se može učiniti je uvjeriti ih da bi im bilo puno bolje i mudrije da nemaju tu punu svijest. Jer ljudi griješe o prirodi te svijesti, što je samo slika astralne svijesti. Da ovi ljudi nisu bili svjesni u nižem stupnju ne bi percipirali ništa, i ono što je bitno je da pri ulasku u duhovni svijet održimo integritet naše ego svijesti. S ego sviješću ipak je povezana naša moć rasuđivanja i sposobnost oštrog razlučivanja. To je ono što nedostaje u vezi oblika koje vide u duhovnom svijetu. To da imaju neku svijest ni na koji način nije nešto osobito, ali svijest koju bi trebali imati je ona koja je povezana s prosvijećenošću našeg ega. Zato tijekom našeg razvoja prema percepciji viših svjetova nismo toliko željni da te više svjetove dosegnemo što je brže moguće, da vidimo svijet ispunjen slikama i svakakvim oblicima, čujemo možda svakakve glasove. Umjesto toga, naglašavamo činjenicu da ulazak u duhovni svijet može usrećiti i biti koristan kada je naša svijest, naša sposobnost diskriminacije i razlučivanja, i snaga naše prosudbe toliko izoštrena da u višim svjetovima ne budemo podložni nikakvoj obmani. To se najbolje može postići proučavanjem antropozofskih istina. Iz tog razloga inzistiramo da je proučavanje antropozofije najbolja zaštita od tih navodnih vizija, koje po svojoj prirodi nisu sposobne podnijeti test zdrave prosudbe. Onaj tko je učenik znanosti duha neće prihvatiti sve što dođe na taj način, već će moći praviti razliku između stvarnosti i fatamorgane. Također će znati da se svaka slušna percepcija mora tretirati s najvećim oprezom, jer ni jedna takva percepcija ne može odgovarati stvarnosti ukoliko onaj tko sluša nije prethodno prošao kroz sferu apsolutne tišine. Onaj tko nije prvo doživio apsolutnu tišinu i spokoj duhovnog svijeta može biti siguran da je ono što percipira iluzija, čak ako mu ono što se prenosi izgleda sjajno. Samo onaj tko je uložio napor da učvrsti svoju prosudbu pokušavajući shvatiti istine duhovnih svjetova, samo on se može obraniti od takvih zabluda. Sredstva koja vanjska znanost nudi su nedovoljna. Vanjska znanost nas ne snabdijeva dovoljno pouzdanom i snažnom snagom prosudbe za pravo razlučivanje u duhovnom svijetu. Zato kažemo da ako nam je dana informacija u vezi viših svjetova od ljudi koji nisu pažljivo utvrdili moć prosudbe — a to se može napraviti kroz proučavanje antropozofije — takva informacija je uvijek upitna, i u svakom slučaju mora biti provjerena metodama dobivenim kroz izvornu obuku. Iz ovoga vidimo da Lucifer i Ahriman ne obustavljaju svoja iskušenja kada stremimo višem razvoju.
Postoji samo jedna sila pred kojom se Lucifer povlači, a to je moral koji ga opeče kao najstrašniji požar. I ne postoji način na koji bi se suprotstavili Ahrimanu osim moći prosudbe i razlučivanja koju uči znanost duha. Jer Ahriman bježi u strahu od zdrave moći rasuđivanja stečene na Zemlji. Uopće nema ničega od čega ima veću odbojnost od osobina koje stječemo od zdrave edukacije naše ego svijesti. Jer vidjeti ćemo da Ahriman pripada veoma različitoj oblasti daleko od snage zdrave prosudbe koju razvijamo u nama samima. U trenutku kada se Ahriman s time susretne, primi strašan šok, jer to je nešto potpuno mu nepoznato, i toga se boji. Što se više u životu posvetimo tome da razvijemo ovo zdravo rasuđivanje, to više radimo u opoziciji Ahrimanu. To se posebno javlja kod ljudi koje se susreće, koji od zore do sumraka pripovijedaju sve što su vidjeli u duhovnim svjetovima. I ako se ovim ljudima pokuša dati neko objašnjenje, i razviti njihovo rasuđivanje i razlučivanje, Ahriman ih uglavnom toliko ima u svojoj vlasti, da jedva da mogu ući u raspravu. Još ih je teže dobiti da slušaju razum kada im iskušenje Ahrimana dolazi sa slušne strane. Ima mnogo više načina nositi se s obmanama koje se javljaju kao slike nego s onima koje dolaze akustički — u glasu koji se čuo i tako dalje. Takvi ljudi imaju veliku averziju prema svakom ozbiljnijem proučavanju koje bi doprinijelo razvoju njihove ego svijesti između rođenja i smrti. Ali nisu to oni sami koji to ne vole; ahrimaničke sile su ono što ih odvlači od toga. Ako ih netko dovede do toga da razviju zdravo razlučivanje, i počnu prihvaćati upute, uskoro postaje jasno da vizije, glasovi, i halucinacije prestaju. One su bile samo ahrimanska himera, i Ahriman je obuzet strahom čim osjeti da od tog čovjeka zdrava moć rasuđivanja.
Zapravo, najbolji lijek protiv posebno štetnih bolesti koje rezultiraju vizijama i obmanjujućim glasovima potaknutim Ahrimanom je učiniti sve što se može da bi se osobu potaknulo dođe do zdrave i racionalne prosudbe. U mnogim slučajevima to je iznimno teško napraviti, jer druge sile olakšavaju stvari obmanutima i vode ih dalje. Onaj tko pokušava protjerati te snage ne može stvari napraviti udobnima, i kao posljedica to je težak zadatak; jer drže da im je uskraćeno ono što ih je ranije vodilo u duhovni svijet. Istina je da se oni iscjeljuju i čuvaju od daljnjeg zadiranja tih zlih sila.
Znamo čega se luciferičke i ahrimaničke sile gnušaju. Lucifer ima averziju prema poniznosti i skromnosti u čovjeku i odbija ga ako o sebi imamo takvo mišljenje kakvo nam zdrava prosudba daje za pravo da imamo. S druge strane, on je prisutan, kao muhe u prljavoj sobi, kada god se pojave osobine taštine i ambicije. Sve ovo i iluzije koje samo izazivao o sebi, pripremaju nas da isto tako primimo i Ahrimana. Ništa nas ne može obraniti od Ahrimana osim ako se ne potrudimo da razmišljamo cjelovito, kao što nas to uči život između rođenja i smrti. A pogotovo mi, koji stojimo na stijeni znanosti duha, imamo sve razloge uvijek iznova naglasiti i što je moguće više, činjenicu da nije na nama kao zemaljskim bićima da zanemarimo ono što će nam se dati kroz život na Zemlji. Ljudi koji preziru stjecanje zdrave prosudbe i racionalnog razlučivanja, i koji teže duhovnom svijetu bez da naprave napor, zaista pokušavaju izbjeći zemaljski život. Budući da smatraju da je zaista previše trivijalno za njih se baviti stvarima koje mogu voditi do razumijevanja ovog života, oni se nastoje vinuti iznad njega. Sebe smatraju superiornima i upravo je taj okvir uma čisti uzrok ponosa. Iz toga razloga stalno viđamo da takvi ljudi koji su skloni sentimentalnom fanatizmu — 'Schwärmerei' — prema povlačenju od toga da budu dodirnuti stvarima ove Zemlje i zemaljskog života, odbijajući učiti jer već imaju unutarnje znanje, nemaju ništa zajedničko s pokretom kao što je naš. Takvi ljudi kažu 'Čovječanstvo mora ući u duhovni svijet'.
Svakako — ali postoji samo jedan zdrav put s kojim možemo ući, a to je moralnost koja se mora steći na Zemlji, moralnost u najvišem smislu riječi, koja će nas čuvati od precjenjivanja sebe, i učiniti nas manje podređenim našim impulsima, pohlepi i strastima, ali koja će u drugu ruku biti aktivna, zdrava suradnja s uvjetima zemaljskog života, a ne želja da se vinemo iznad takvih uvjeta.
Ovdje smo opet iz dubina karme izvukli nešto povezano s dubinama duhovnog života. To može biti od velike vrijednosti, ali ništa iz duhovnog svijeta nije vrijedno za razvoj čovjeka i njegove individualnosti ukoliko to nije iznijeto iz duhovnog svijeta zdravom razumu, i s moralom.
Kada uzmemo u obzir sve rasprave na našem zadnjem predavanju i na današnjem pitati ćemo se: Zašto luciferički utjecaj ne bi, iz samog razloga jer je djelovao ranije i bio transformiran u bolest, i zatim izjednačen kroz bol, zašto ne bi prizvao u čovjeku, povukao za sobom, takoreći, ahrimanički utjecaj? I zašto ne bi ono što nam uzrokuje bol i objavljuje luciferički utjecaj bolesti, zašto ne bi ahrimanički utjecaj imao udjela u ovome kao posljedica luciferičkog utjecaja? Ali kako djeluje ahrimanički utjecaj? Kako su iskušenja Ahrimana pretvorena u uzroke bolesti? Kako se ona manifestiraju u kasnijim inkarnacijama?
Što god se može pratiti do ahrimanskog utjecaja neizravno se može pripisati Luciferu; kada je, međutim, luciferički utjecaj bio toliko snažan da je odmah prizvao ahrimanički utjecaj, tada je ovaj utjecaj još zlobniji. Usidri se ne samo u prijestupima astralnog tijela, već i u onima od eterskog tijela. Manifestira se u svijesti koja leži dublje nego naša svijest boli, uzrokujući štetu koja nije nužno popraćena bolom, štetu koja organ koji napada čini beskorisnim.
Pretpostavimo da je u jednoj inkarnaciji izvršen utjecaj na biće noseći izvjesne posljedice. Sada taj čovjek prolazi kroz period između smrti i novog rođenja, i ponovno se pojavljuje u novoj inkarnaciji. Tada će postati manifestirano da je neki organ napadnut od Ahrimana; drugim riječima, etersko tijelo je ušlo u taj organ dublje nego je trebalo — dublje nego je to normalno. U takvom slučaju, upravo zbog ovog defektivnog organa, čovjek je čak i više otvoren iskušenjima grešaka koje su djelo Ahrimana na Zemlji. Pomoću organa koji svoj nedostatak duguje ahrimaničkom utjecaju, i u koji je etersko tijelo preduboko penetriralo, čovjek bi, ako bi doživio cijeli taj proces, postao sve više zapetljan u ono što Ahriman može ostvariti, naime, 'mayu'. Budući da se ništa proizvedeno od materijalnog svijeta kao maya ne može nositi u duhovni svijet, duhovni se svijet još više udaljava od njega. Jer u tom svijetu može se naći samo istina i nikakva iluzija. Što se više upletemo u iluzije realizirane od Ahrimana, to smo više prisiljeni ulaziti u vanjski svijet osjetila, u iluzije fizičkih osjetila, mnogo više nego bi to bio slučaj bez defektnog organa.
Međutim, u igru ulazi suprotstavljajući učinak, baš kao što imamo učinak boli koji se suprotstavlja luciferičkom utjecaju. Ovaj suprotstavljajući učinak djelovati će na takav način da u trenutku kada postoji opasnost da smo previše povezani s vanjskim svijetom osjetila, i gubitka snaga koje nas vode u duhovni svijet, u tom trenutku organ je uništen; ili će biti paraliziran ili preslab da bi imao učinka. Odvija se proces uništavanja. Stoga ako vidimo da se organ približava uništenju, moramo shvatiti da to dugujemo dobrotvornim silama; organ je uzet od nas tako da možemo pronaći naš put natrag u duhovni svijet. Kada nema alternative da se to izbjegne, određene snage stvarno uništavaju naše organe ili ih slabe tako da ne postanemo previše upetljani u mayu ili iluziju i možemo naći naš put natrag u duhovni svijet.
Uzmimo slučaj osobe koja ima bolest jetre, ali takvu da nije popraćena bolom. Ovdje imamo posla s učinkom prethodnog ahrimaničkog utjecaja koji je rezultirao ovim poremećajem u jetri. Da mu taj organ nije bio uzet, snage povezane s dubljom penetracijom eterskog tijela vodile bi ga predaleko u mayu.
Sage i mitovi su uvijek poznavali najdublju mudrost, i izrazili je. Jetra je vrlo dobar primjer toga. To je organ koji najlakše može biti izložen opasnosti da čovjeka vodi u fizički iluzorni svijet, i u isto vrijeme jetra je organ koji nas veže za Zemlju. Ova istina je povezana s činjenicom da bi upravo onom biću koje je, prema legendi, dalo čovjeku snagu koja ga vodi u zemaljski život i koja ga tamo čini veoma aktivnim — naime, Prometej —jetru trebao kljucati lešinar. Lešinar mu kljuca jetru, ne zato što bi to Prometeju izazvalo neku veću bol, jer u tom slučaju legenda se ne bi podudarala s fiziološkim činjenicama! Lešinar kljuca jetru jer je to ne boli. Time je ukazano da je Prometej doveo do nečega što bi ljude moglo dublje upetljati u ahrimaničku iluziju, ako suprotstavljajući učinak ne bi mogao biti proizveden. Okultni zapisi su uvijek u skladu s istinama koje objavljujemo u znanosti duha.
Danas sam vam pokazao jednostavnu analizu činjenica da nam blagotvorne snage donose bol kao povratno djelovanje protiv utjecaja Lucifera. Usporedimo ovo sa zapisima Starog zavjeta. Nakon što se osjećao utjecaj Lucifera, kao što je simbolizirano zmijinim iskušenjem Eve, Luciferovi su protivnici nanijeti bol da ometu ono što je Lucifer nastojao postići kod ljudi. Sile suprotstavljene Luciferu tada su se morale pojaviti i objelodaniti da od tada čovječanstvo treba upoznati bol. To je učinio Jehova, ili Jahve, kada je rekao: 'U boli ćeš rađati djecu'.
Obično ne cijenimo potpuno ove izreke biblijskih zapisa dok nemamo objašnjenja znanosti duha. Kasnije shvatimo koliko su duboki. Prije nego možemo govoriti o pasusu: 'U boli ćeš rađati djecu', moramo proučiti karmu, jer samo tako će doći vrijeme da možemo dati objašnjenje. Iz tog razloga od male je koristi tražiti objašnjenje ovog ili onog pasusa iz okultnih zapisa prije nego se postigne određeni stupanj u okultnom razvoju. Tada nije dobro pitati što znači ovo ili ono. Moramo biti strpljivi i čekati dok ne dođemo na potrebnu razinu. Samim objašnjenjem nećemo stići ni do čega.
Tako vidimo naš život pod utjecajem luciferičkih snaga s jedne strane, a s druge strane sile koje se suprotstavljaju Luciferu. Zatim u naše živote ulaze ahrimaničke snage, i moramo shvatiti da one snage koje onesposobljavaju naše organe kada padnemo kao plijen ahrimaničkim utjecajima treba svrstati među blagotvorne snage, čiji protivnik nije nitko drugi nego Ahriman. Ako krenemo od svega što je rečeno ovdje, trebali bismo dobiti uvid u složenu strukturu ljudske prirode, i doći ćemo do sljedećeg zaključka; luciferičke snage su one koje su zaostale tijekom perioda drevnog Mjeseca, i danas tijekom evolucije Zemlje utječu na ljudski život pomoću sila koje su zaista sile Mjeseca, i koje mogu biti djelatne samo u onom kozmičkom planu koji se odvija u skladu s onim snagama koje se suprotstavljaju Luciferu. Te sile nisu unutar naše evolucije Zemlje. Time Lucifer utječe na planove drugog bića.
Sada se možemo vratiti do ranije epohe. Ako s jedne strane vidimo da su na Mjesecu, bića zaostala u svom razvoju, kako bi intervenirala u ljudski život na Zemlji, može izgledati vjerojatno da su također i na drevnom Suncu iza ostala bića koja su na Mjesecu igrala ulogu analognu onoj igranoj od luciferičkih snaga na Zemlji sada. U sadašnjem ljudskom biću promatramo ono što bi mogli opisati kao konflikt — konflikt između luciferičkih snaga koje penetriraju u naše astralno tijelo, i onih dobronamjernih snaga koje na nas mogu utjecati samo kroz naš ego i kroz naša zemaljska postignuća. Jer sile suprotstavljene Luciferu mogu djelovati samo kroz naš ego. Ako steknemo jasan uvid, i pravu procjenu sebe, to činimo samo uz pomoć onih snaga koje utječu na naš ego. Za to moramo koristiti naš ego. Stoga možemo reći da dok se naš ego bori s luciferičkim snagama, Jahve, ili Jehova, bori se u nama protiv Lucifera. Ono što nadgleda uređeni kozmički dizajn bori se protiv onog što se buni protiv tog dizajna i protiv njegove ekskluzivnosti. Naše najdublje biće stoji usred tog sukoba, između Lucifera i drugih bića. Mi sami smo bojno polje te borbe, i činjenica da smo bojno polje te borbe uvlači nas u karmu, ali samo indirektno, preko činjenice da se ta bitka vodi protiv Lucifera. Ako suprotno tome okrenemo svoj pogled prema vani, privučeni smo utjecajem ahrimaničkih snaga. Odigrano je nešto što dolazi izvana, i tu unutar nas ulazi Ahriman.
Znamo da su na starom Mjesecu boravila bića koja su u to vrijeme prolazila kroz njihov ljudski stupanj, kao što mi sada prolazimo kroz njega tijekom evolucije Zemlje. U Akaša zapisu i u Tajnoj znanosti ova bića se nazivaju anđeli, Angeloi i Dhyanis — naziv nije važan. Unutar tih bića odvila se bitka slična luciferičkoj bitci u našim vlastitim dušama — bitka izazvana od onih bića koja su zaostala na Suncu. Ova bitka na Mjesecu ni na koji način se nije ticala našeg unutarnjeg ega jer na Mjesecu još nismo posjedovali taj ego. Ne bavi se ničim u čemu sudjeluje naš ego. Na Mjesecu se odvijala 'u njedrima anđela'. I tako su se ta bića razvila na način koji je bio moguć samo kroz utjecaj drugih bića koja su zaostala tijekom evolucije Sunca. Ta bića koja su igrala istu ulogu u odnosu na anđele koju danas luciferička bića igraju u odnosu na nas same bila su ahrimanička bića koja su, tijekom cijele evolucije Sunca, zaostala iza kao što su to luciferička bića tijekom evolucije Mjeseca. Zato se mi možemo samo neizravno susresti s tim bićima. Ahriman je bio onaj koji je, takoreći, djelovao kao izazivač u njedrima anđela, i bio je u njima aktivan. Zbog njega su anđeli postali ono što jesu, i prenijeli su sa sobom ono što su stekli preko Ahrimana, kao i dobro koje su stekli.
Dobro koje smo stekli kroz Lucifera mogućnost je razlučivanja između dobra i zla, slobodna sposobnost diskriminacije, i naša slobodna volja. Sve to možemo postići samo kroz Lucifera. Međutim, anđeli su prenijeli na Zemlju plodove njihove borbe s ahrimaničkim snagama, i to ih je učinilo pogodnim za njihov sadašnji zadatak kao duhovnih bića koja nas okružuju. Naš unutarnji ego se ne bavi i ne sudjeluje u onome što su ta bića doživjela, niti u učincima njihovih iskustava. Vidjeti ćemo, međutim, da mi sami indirektno primamo ta iskustva, jer na nas djeluje ahrimanički utjecaj. Kroz Ahrimana, dakle, ta bića su postigla izvjesne rezultate uzrokovane tijekom njihove egzistencije Mjeseca i ti rezultati su uvedeni u našu egzistenciju Zemlje. Pokušajmo u našoj egzistenciji Zemlje popratiti učinak ahrimaničke bitke tog vremena.
Da se ta ahrimanička bitka nije dogodila na drevnom Mjesecu, ta bića ne bi mogla u našu egzistenciju Zemlje donijeti ono što je jednom činilo dio egzistencije drevnog Mjeseca. Jer bi to prestalo postojati nakon što je drevni Mjesec nestao. Kroz ahrimanički utjecaj, anđeli su postali upetljani u egzistenciju Mjeseca, baš kao što smo i mi, kroz luciferički utjecaj, postali upetljani u egzistenciju Zemlje. Oni su u njihovu najdublju prirodu primili nešto od elementa Mjeseca i to prenijeli u našu egzistenciju Zemlje. Zbog toga su oni u položaju da podignu sile koje će našu Zemlju spriječiti da potpuno podlegne luciferičkom utjecaju. U njenoj ukupnosti naša Zemlja bi podlegla luciferičkom utjecaju da rezultati bitke anđela protiv Ahrimana na Mjesecu nisu uvedeni u našu egzistenciju Zemlje.
Kakvo je onda postupanje u egzistenciji Zemlje koje opisujemo kao normalno? Kada se naš sadašnji solarni sustav organizirao u skladu sa svrhom naše Zemlje, započelo je ono što vidimo kao regularno gibanje Zemlje i planeta, i to je dovelo do toga da godišnja doba slijede jedno drugo u pravilnoj sukcesiji, da imamo sunce i kišu, da naši plodovi zriju na polju, i tako dalje. To su stanja koja se stalno ponavljaju prema ritmu kozmosa koji se oblikovao za sadašnju egzistenciju nakon što se egzistencija Mjeseca spustila u sumrak. Ali unutar egzistencije radi Lucifer; i vidjeti ćemo da on radi mnogo više nego samo u oblasti u kojoj ga možemo pratiti u samom čovjeku, što je on ipak učinio svojom najvažnijom oblašću. Čak i kada bi se Lucifer nalazio samo u egzistenciji Zemlje, čovjek bi ipak, kroz sve uvjete koji su određeni regularnim kursom planeta oko Sunca, kroz promjene ljeta i zime, kiše i sunca i tako dalje, pao u ono što bismo mogli nazvati luciferičkim iskušenjem. Kad bi čovjek primio sve što mu može doći iz dobro uređenog kozmosa, i sve što regularna ritmička kretanja solarnog sustava mogu proizvesti, ako bi prevladavali samo oni zakoni koji su prilagođeni našem sadašnjem kozmosu, čovjek bi ipak pao pod luciferički utjecaj, i draži bi mu bio njegov udoban život nego život stremljenja za kozmičkom dobrobiti, draži bi mu bio regularan kurs nego onaj koji bi trebao postići za sebe.
Stoga su morale biti stvorene suprotstavljene snage. Neophodne su bile snage koje bi intervenirale u normalnoj kozmičkoj pojavi i dovele do događaja koji su, na starom Mjesecu, bili visoko dobrotvorni i normalni, ali koji su, kada danas rade u egzistenciji Zemlje, abnormalni i ugrožavaju njen regularan tijek. Ti se utjecaji pojavljuju na takav način da ispravljaju ono to bi se dogodilo ako bi samo ritam postojao, dajući tendenciju prema udobnom življenju, lakoći i luksuzu; i vidimo takve snage, na primjer, manifestirane u oluji s gradom. Dakle kada je uništeno ono što bi inače proizvele regularne snage Zemlje, u tim slučajevima dolazi do korekcije koja djeluje blagotvorno — premda čovjek to na prvi pogled ne može vidjeti — jer je na djelu viši razlog nego to čovjek može percipirati. Kada se tuča spusti u polja, tada možemo reći: Na starom Mjesecu ove sile koje djeluju u tuči bile su regularne, baš kao što su danas one koje donose blagoslov u kiši i suncu; ali one upadaju unutra, da bi ispravile ono što bi inače bilo proizveli luciferički utjecaji. I kada je regularni kurs opet uspostavljen, one opet ulaze kako bi ostvarile daljnje korekcije. Sve što vodi daljnjoj naprednoj evoluciji pripada snagama same Zemlje. Kada vulkan izbacuje svoju lavu, u njoj djeluju snage koje su zaostale snage donesene sa starog Mjeseca da bi donijele korekciju u zemaljski život. Otkrili bi da mnogo toga što dolazi izvana ima svoje opravdanje u općem marširanju evolucije. Kasnije ćemo vidjeti kako je to povezano s ljudskom ego sviješću.
Ali jedna stvar koja nam mora biti jasna je da ove stvari predstavljaju samo jednu stranu ljudske egzistencije, egzistencije Zemlje, i kozmičke egzistencije općenito. Ako s jedne strane u uništavanju organa vidimo blagotvornu aktivnost duhovnih snaga, i ako smo danas otkrili da cjelokupno odvijanje evolucije Zemlje mora biti ispravljeno od snaga koje potječu od egzistencije drevnog Mjeseca, sada moramo pitati kako to da s druge strane mi kao zemaljski ljudi moramo pokušati ispraviti štetne utjecaje snaga drevnog Mjeseca. Mi već osjećamo da kao zemaljski ljudi nemamo prava željeti vulkanske erupcije i zemljotrese, niti možemo sami uništiti organe da bi asistirali blagotvornom učinku snaga drevnog Mjeseca. Ali također možemo priznati, i sasvim opravdano, da ako će izbiti epidemija, to će voditi čovjeka da potraži neko uravnoteženje neke nesavršenosti unutar njega samog, i možemo pretpostaviti da je čovjek doveden u određene uvjete da bi pretrpio neku ozljedu, nadvladavanje čega bi ga približilo savršenosti.
Što dakle s higijenskim i sanitarnim mjerama? Zar ne može netko reći: 'Ako se epidemije mogu pokazati korisne, zar onda ne bi bilo pogrešno poduzimati mjere koje pridonose zdravlju i preventivi bolesti'? Netko može doći do zaključka da ništa ne treba napraviti da bi se izbjegle prirodne katastrofe i da je ovaj zaključak potpuno podržan sa našim predavanjima jučer i danas.
Vidjeti ćemo da to nije slučaj, ali opet samo pod određenim okolnostima. Jer tek sada smo odgovarajuće pripremljeni da bi u našoj sljedećoj raspravi razumjeli kako s jedne strane blagotvorne snage mogu prouzročiti ozljedu organa, tako da možemo izbjeći učinak maye, a ipak, s druge strane, postati svjesni učinka kojeg proizvodimo korištenjem sanitarnih i higijenskih mjera protiv bolesti.
Vidjeti ćemo da smo ovdje došli do slučaja koji se tako često javlja gdje postoji očigledno proturječje, i gdje nas pogoni cjelokupna sila tog proturječja. U takvom slučaju bliži smo točci gdje ahrimaničke snage mogu na nas izvršiti najveći utjecaj. Ni u jednom trenutku opasnost od iluzije nije veća nego kada dođemo u takvu slijepu ulicu. Jer sada kažemo da su snage koje organ čine beskorisnim blagotvorne snage jer rade u opoziciji Ahrimanu; stoga oni koji poduzimaju mjere protiv bolesti rade protiv čovječanstva, jer bi higijenske mjere ograničile ovu blagotvornu reakciju.
Došli smo u slijepu ulicu, i dobro je da smo vođeni do ovog proturječja tako da možemo razmišljati o činjenici da je to moguće, i može čak činiti dobru disciplinu za naš um. Jer kada smo vidjeli kako se vlastitom inicijativom možemo izvući iz ovog naizgled proturječja, tada smo stigli do rezultata kojim ćemo se moći utvrditi protiv iluzija Ahrimana.