.Ako želimo riješiti proturječje koje je pred nas postavljeno na kraju jučerašnjeg predavanja, danas opet moramo pogledati unatrag na dvije snage, na dva principa, koja su nam se tijekom vremena pojavila da bi stimulirali a također istovremeno i regulirali našu karmu.
Vidjeli smo da naša karma postaje aktivna samo kroz utjecaje koje luciferičke snage uvode u našem astralnom tijelu, i da smo kroz iskušenja tih snaga vođeni u izražavanje osjećaja, impulsa i strasti, koji nas čine manje savršenima nego bi to inače trebali biti. Dok djeluju na nas, luciferički utjecaji prizivaju ahrimaničke utjecaje koji ne djeluju od iznutra, već od izvana, djelujući na nas i u nama pomoću svega s čime smo suočeni izvana. Tako je Ahriman dozvan od Lucifera, i mi ljudska bića životno smo uključeni u sukob ova dva principa. Kada se nađemo uhvaćeni u kandže bilo Lucifera bilo Ahrimana, moramo nastojati napredovati pobjedom nad bolešću koja nam je nanesena. Ova međuigra aktivnosti luciferičkih i ahrimaničkih snaga oko nas može se sasvim jasno razumjeti ako sa nekako drugačijeg aspekta razmotrimo slučaj na koji smo aludirali na zadnjem predavanju — slučaj u kojem osoba podliježe ahrimaničkom utjecaju, pri čemu doživljava svakakve obmanjujuće slike i iluzije. Ona vjeruje da je znanje o ovoj ili onoj stvari posebno njoj udijeljeno, ili u ovom ili onom smjeru na njega pravi utisak, dok bi druga osoba koja je sačuvala moć zdravog rasuđivanja lako prepoznala da je osoba o kojoj se radi podlegla pogreškama i zabludama. Zadnji puta smo govorili o slučajevima vidovnjačkih obmana u vezi duhovnog svijeta, vidovnjaštvu u pakosnom smislu, i također smo vidjeli da nema druge, ili barem poželjnije obrane protiv obmane vidovnjaka od moći zdravog rasuđivanja stečene tijekom našeg fizičkog života između rođenja i smrti.
Ono što je rečeno na našem zadnjem predavanju od velikog je značaja i temeljne važnosti ako imamo posla s vidovnjačkim odstupanjima, jer u slučaju vidovitosti koja nije stečena regularnim treningom, kroz sistematične vježbe pod strogim i pravilnim usmjerenjem, već se pokazuje kroz stare naslijeđene osobine, u slikama, ili u slušanju zvukova — u slučaju ovakve lažne vidovitosti uvijek ćemo vidjeti da se umanjuje, ili čak potpuno prestaje ako osoba o kojoj se radi nađe mogućnost i ima sklonosti ozbiljno se uhvatiti antropozofskih studija, ili se uhvati treninga koji je racionalan i normalan. Dakle možemo reći da osoba koja ima pogrešnu percepciju nad-osjetilnog uvijek smatra da će se pravi izvori znanja, ako ima osjećaja za njih, uvijek pokazati korisnim i voditi je natrag na pravi put. Naprotiv, svi znamo da ako je netko kroz složenost karme stigao do stanja u kojem razvija simptome manije proganjanja, ili megalomanije, da će razviti cijeli sustav obmanjujućih ideja, koje sve može logički potkrijepiti ali koje su ipak obmanjujuće. Može se na primjer dogoditi, da misli sasvim ispravno i logično u svim drugim područjima života, ali ima fiksnu ideju da je iz ovog ili onog razloga svuda progonjen. On će moći, gdje god bio, oblikovati najpametnije kombinacije iz najtrivijalnijih događaja: 'Ovdje je opet ona klika čija je jedina svrha da mi nanesu ovo ili ono'. I na najpametniji način će vam dokazati koliko je ispravno osnovana njegova sumnja.
Tako osoba može biti savršeno logična i ipak izraziti izvjesne simptome ludila. Bilo bi sasvim nemoguće impresionirati takvu osobu logičnim razmišljanjem. Naprotiv, ako se u takvom slučaju poslužimo logičkim rezoniranjem lako se može dogoditi da će to izazvati obmanjujuće ideje i žrtva će pokušati pronaći još uvjerljivije dokaze tvrdnje koja proizlazi iz njegove manije proganjanja. Kada govorimo u smislu znanosti duha stvari treba uzimati doslovno. Ako smo malo prije, a također i zadnju puta, ukazali na činjenicu da u znanju znanosti duha posjedujemo silu suprotstavljanja svakom odstupanju vidovnjačkih snaga, tada smo upućivali na nešto sasvim različito od ovoga o čemu sada raspravljamo. Sada se ne brinemo s utjecajem na osobu o kojoj se radi pomoću otkrivenja znanosti duha. Takva osoba nije popustljiva bilo kakvom rezoniranju izvedenom iz oblasti običnog zdravog razuma. Zašto bi to bilo tako?
Kod simptoma bolesti kakve smo opisali, moramo se nositi s karmičkim uzrokom u ranijim inkarnacijama. Pogreške koje dolaze iz unutarnjeg bića ne proizlaze u svakom slučaju iz sadašnje inkarnacije već iz prethodne. Pokušajmo dobiti ideju kako se nešto može prenijeti iz ranije u sadašnju inkarnaciju.
U tu svrhu moramo si predočiti tijek evolucije naše duše. Kao vanjski čovjek, sastojim se od fizičkog tijela, eterskog tijela i astralnog tijela. Tijekom vremena, u te ovoje pomoću našeg ega ugraditi smo dušu osjećaja u tijelo osjećaja, dušu razuma ili uma u etersko tijelo, i dušu svijesti u fizičko tijelo. Ova tri člana duše smo razvili i ugradili u tri ovoja gdje sada borave. Pretpostavimo da smo u nekoj inkarnaciji bili toliko izazivani od Lucifera, ili drugim riječima, razvili smo toliko egoističke impulse, pohlepu, i druge instinkte koji su našu dušu opteretili prijestupima. Ti prijestupi mogu biti u duši osjećaja, duši razuma ili uma, ili u duši svijesti. To je onda uzrok koji će u nekoj budućoj inkarnaciji biti usađen u jedan od tri duševna člana. Pretpostavimo da je postojala greška koja se može posebno pripisati snagama duše intelekta. U stanju između smrti i ponovnog rođenja to će biti tako preobraženo da će se manifestirati u eterskom tijelu. Tako se u novoj inkarnaciji u eterskom tijelu susrećemo sa učinkom duše intelekta prethodne inkarnacije. Ali duša intelekta sljedeće inkarnacije opet će raditi nezavisno u toj inkarnaciji, i razlika je da li je ljudsko biće prije počinilo tu pogrešku ili nije. Ako je počinjena u ranijoj inkarnaciji, on sada svoju grešku nosi u svom eterskom tijelu. Sada je dublje ukorijenjena i nije u duši intelekta već u eterskom tijelu. Ali takva racionalnost i imanje smisla koje možemo steći na fizičkom planu utjecati će samo na našu dušu intelekta, i neće dirati aktivnost naše duše intelekta u ranijoj inkarnaciji koja je već utkana u etersko tijelo. Iz tog razloga može se dogoditi da snage duše intelekta, kakve sada susrećemo u ljudskim bićima, obavljaju svoje djelovanje logično, tako da je stvarno unutarnje biće potpuno netaknuto; ali da suradnja duše intelekta s oboljelim dijelom eterskog tijela izaziva pogrešku u određenom smjeru. Na dušu intelekta možemo utjecati s razlozima koji se mogu iznijeti na fizičkom planu, ali ne možemo izravno utjecati na etersko tijelo. Zato ni logika ni uvjeravanje neće imati nikakvog učinka. Logika bi bila od malo koristi ako bismo nekog postavili ispred konveksnog zrcala tako da može vidjeti izobličenu sliku, i zatim ga pokušali uvjeriti da griješi tako gledajući sliku. On će ipak vidjeti izobličenu sliku. Na isti način ovisi o samom čovjeku da li morbidno stvar krivo razumije, jer njegova logika sama po sebi može biti čvrsta ali je reflektirana na deformirani način od njegovog eterskog tijela.
Tako duboko u našem organizmu možemo nositi karmičke učinke ranije inkarnacije, i zapravo možemo pokazati da je defekt prisutan u izvjesnom dijelu našeg organizma, kao što je naše etersko tijelo na primjer. Ovdje vidimo kako smo pod luciferičkim utjecajem ugovorili zlo u prethodnoj inkarnaciji, i kako je između smrti i novog rođenja bilo transformirano. U međuvremenu između smrti i ponovnog rođenja izvršena je transformacija nečeg internog u nešto eksterno, i zatim Ahriman radi protiv nas kroz naše vlastito etersko tijelo. To pokazuje kako je Lucifer privukao Ahrimana da pristupi našem eterskom tijelu. Prethodno je prijestup bio luciferički; bio je tako transformiran da nam je, takoreći, priznanica dana od Ahrimana u sljedećoj inkarnaciji, i onda je to pitanje izbacivanja defekta iz eterskog tijela. To se može učiniti samo dubljom intervencijom u našem organizmu nego se može postići u jednoj inkarnaciji pomoću običnog vanjskog intelekta.
Onaj tko je u određenoj inkarnaciji prošao kroz takvo iskustvo kao što je ono od manije proganjanja, kada opet prođe kroz vrata smrti, biti će suočen sa svim djelima koje je izvršio kao posljedicu ovog ahrimaničkog defekta, i vidjeti će apsurdnost onog što je napravio. Iz toga će izniknuti nova snaga koja će ga potpuno iscijeliti za njegovu sljedeću inkarnaciju; jer može biti iscijeljen jedino tako da odsada shvati da je način na koji je djelovao pod utjecajem dotičnih simptoma bio apsurdan u vanjskom svijetu. Sada shvaćamo kako možemo pomoći takvom iscjeljenju. Ako netko pati od takvih ludih ideja nećemo ga uspjeti izliječiti logičkim rasuđivanjem, jer takvo rasuđivanje će samo prizvati još više nasilno protivljenje. Ali postići ćemo neki rezultat, pogotovo kada se takva dispozicija pokazuje u ranoj mladosti, ako onoga koji pati dovedemo u takvu situaciju gdje će se posljedice tih simptoma pokazati kao očigledno apsurdne. Ako napravimo da se suoči s činjenicama koje je sam izazvao, i koje na njega djeluju povratno na krajnje apsurdan način, na izvjestan način ga možemo izliječiti.
Možemo također imati iscjeljujući utjecaj ako smo mi sami u toj mjeri u posjedu istina znanosti duha, tako da su one postale unutarnje svojstvo naše duše. Ako su postale takav integralni dio nas, tada će naša osobnost zračiti te istine znanosti duha. S ovim istinama koje struje u život između rođenja i smrti, ispunjavajući ga i još projicirajući sam taj život; s ovim otkrivenjima nad-osjetilnog svijeta možemo postići više nego s vanjskim racionalnim istinama. Kada se ništa ne može postići vanjskim logičkim rezoniranjem moći ćemo, ako strpljivo primijenimo istine znanosti duha, moći ćete toj osobi pružiti toliko impulsa tako da možemo, takoreći, postići u jednoj inkarnaciji ono što bi se inače odvijalo samo kretanjem iz jedne inkarnacije u drugu, naime, kroz penetraciju eterskog tijela od duše intelekta. Jer istine fizičkog plana ne mogu premostiti ponor između duše osjećaja i astralnog tijela, između duše intelekta i eterskog tijela, ili između duše svijesti i fizičkog tijela. Zato ćemo uvijek naći da koliko god mudrosti u vezi materijalnog svijeta netko apsorbirao na fizičkom planu, ta mudrost će malo imati veze sa svijetom njegovih osjećaja — što bismo mogli nazvati prožimanjem njegovog astralnog tijela odgovarajućim impulsima i strastima. Netko može biti najučeniji, može imati mnogo teoretskog znanja o stvarima koje pripadaju fizičkom svijetu, može postati 'stari profesor', a ipak ne postići transformaciju impulsa, osjećaja i strasti koje borave unutar astralnog tijela. Netko zaista može dosta znati o fizičkom svijetu a ipak biti grub egoist, jer su takvi impulsi apsorbirani u mladosti. Naravno, dvije stvari mogu ići ruku pod ruku, vanjska materijalna znanost i kultiviranje astralnog i eterskog tijela od iznutra. Na isti način netko može posjedovati istine i prikupiti takvo znanje koje može postati snage za dušu intelekta u odnosu na fizički plan, a ipak biti nesposoban premostiti duboki ponor koji postoji između duše intelekta i eterskog tijela. U vanjskim istinama, premda netko može naučiti ogromnu količinu, rijetko će se naći da ono što je naučeno ima bilo kakvu moć nad formativnim silama tijela.
U slučaju osobe koja je pod utjecajem ovih istina u tolikoj mjeri da one zahvaćaju cijelo njegovo biće, možemo otkriti da će se u periodu od deset godina cijela njena fiziognomija promijeniti tako da na njoj možemo pročitati konflikt kojeg je doživjela. Možemo također primijetiti na njenim gestama ako je, na primjer, suzdržanošću postala smirena. Ove stvari će naći svoj put u formativne snage organizma, i time će čak i najdelikatniji i najsuptilniji dijelovi organizma biti uskomešani. Ako ono što je dokučio naš um nije ekskluzivno povezano s fizičkim planom mi ćemo i dalje postati različiti nakon deset godina, ali promjena će tada imati normalan tijek na isti način kao što se i dispozicije razvijaju i mijenjaju na normalan način u običnom životu. U razdoblju od deset godina možda možemo razviti drugačije izraze lica, ali dok god nismo premostili ponor od iznutra, promjena će biti proizvedena vanjskim utjecajima. U tom slučaju nismo preobraženi od snage koja nas je zaposjela od iznutra. Stoga je očito da samo ono istinski duhovno koje se zaista ujedinjuje s našim najdubljim bićem može imati preobražavajući učinak na naše formativne snage u vremenu između rođenja i smrti, i da će se ta preobrazba, to premošćivanje ponora, sigurno odviti u karmičkoj aktivnosti između smrti i ponovnog rođenja. Ako su, na primjer, oni svjetovi kroz koje prolazimo u međuvremenu između smrti i novog rođenja impregnirani iskustvima duše osjećaja, tada će se ona pojaviti u sljedećoj inkarnaciji kao formativne, oblikovne snage.
Na ovaj je način recipročna aktivnost Ahrimana i Lucifera postala shvatljiva. I sada se pitamo kako se ova kombinirana recipročna aktivnost predstavlja kada su stvari još udaljenije, kada, na primjer, luciferički utjecaj ne mora samo prijeći ponor između duše intelekta i eterskog tijela, već ima, takoreći, prijeći duži put.
Pretpostavimo da smo u jednom životu posebno prijemčivi na utjecaj Lucifera. U takvom slučaju, trebali bi cijelim našim unutarnjim bićem postati značajno manje savršeni nego smo bili ranije, i u periodu kamaloke trebali bi to živopisno imati pred našim očima, tako da bismo trebali donijeti odluku da napravimo ogroman napor da uravnotežimo tu nesavršenost. Tu želju pripajamo kao tendenciju, i u sljedećoj inkarnaciji, s onim što su sada postale formativne snage, oblikujemo naš novi organizam tako da mora imati tendenciju prema uravnoteženju naših ranijih iskustava. Ali pretpostavimo da je oslobađanje ovih luciferičkih utjecaja bilo potaknuto nečim vanjskim, vanjskom požudom, tu je morao postojati utjecaj Lucifera. Bilo što vanjsko ne bi moglo utjecati na nas da u nama nije bio aktivan Lucifer. Tako u nama imamo sklonost da kompenziramo ono što smo postali kroz luciferički utjecaj.
Ali kao što smo vidjeli, luciferički utjecaj jedne inkarnacije izaziva i privlači sebi ahrimanički utjecaj u sljedećoj inkarnaciji, tako da djeluju naizmjenično. Vidjeli smo da je luciferički utjecaj takav da ga možemo opažati našom sviješću; to će reći, ipak, da naša svijest još uvijek može dosegnuti dolje u naše astralno tijelo. Rekli smo da je posljedica luciferičkog utjecaja to kada smo svjesni boli, ali ne možemo sići u one oblasti koje bi se moglo nazvati svijest eterskog i fizičkog tijela. Čak i u spavanju bez snova imamo svijest, ali toliko niskog stupnja da je nismo u stanju biti svjesni. Ali to nužno ne znači da smo neaktivni u toj svijesti koju na primjer normalno posjeduju biljke, koje se sastoje samo od fizičkog i eterskog tijela. Biljke kontinuirano žive u svijesti spavanja bez sna. Svijest našeg eterskog i fizičkog tijela je prisutna također i u našem budnom dnevnom stanju, ali ne možemo se spustiti u nju. Međutim, da ova svijest može biti aktivna, pokazano je kada izvodimo somnambulističku aktivnost o kojoj kasnije ne znamo ništa. Ono što je aktivno to je ta svijest spavanja bez sna. Obična svijest i astralna svijest ne mogu penetrirati u sferu somnambulističke aktivnosti.
Ali samo zato jer danju živimo u našoj ego svijesti i astralnoj svijesti, ne smijemo vjerovati da su druge vrste svijesti odsutne. Jedino što ih mi nismo svjesni. Pretpostavimo da smo kroz luciferički utjecaj ranije inkarnacije izazvali snažan ahrimanički utjecaj koji neće moći djelovati na našu običnu svijest. On će, međutim, napasti svijest koja boravi u našem eterskom tijelu, i ta svijest neće samo dovesti do određene organizacije našeg eterskog tijela već će nas čak i potaknuti na djela što će biti tako izraženo, da će svijest eterskog tijela shvatiti da moramo izbaciti iz unutar nas učinke luciferičkog utjecaja kojima smo podlegli u ranijoj inkarnaciji; nadalje će shvatiti da se to može postići samo kroz djelo u izravnom proturječju s ranijim luciferičkim prijestupom.
Pretpostavimo da smo pod dominacijom luciferičkog utjecaja, vođeni do zamjene stajališta koje je bilo religijsko ili duhovno sa stajalištem čovjeka koji kaže: 'Želim uživati život', i tako se strmoglavi u loša materijalna zadovoljstva. To bi izazvalo ahrimanički utjecaj na takav način da potakne suprotan proces. Tako se događa da prolazeći kroz život mi tražimo mjesto gdje je moguće u jednom skoku iz života osjetila vratiti se duhovnosti. U jednom, jednim poniranjem smo uronili u gruba materijalna zadovoljstva, a u drugom pokušavamo se jednim skokom vratiti u duhovni život. Naša obična svijest toga nije svjesna, ali misteriozna podsvijest koja je vezana za fizičko tijelo i etersko tijelo sada nas potiče prema mjestu gdje možemo očekivati grmljavinu, gdje je drvo hrasta, s klupom postavljenom ispod, i gdje će munja udariti. U ovom slučaju podsvjesni um nas je potaknuo da popravimo ono što smo učinili u ranijoj inkarnaciji. Ovdje vidimo suprotan proces. To je ono na što se misli pod učinak luciferičkog utjecaja u ranijem životu, i kao posljedicu, ahrimanički utjecaj u sadašnjem životu. Ahrimanova suradnja je nužna da nam omogući da ostavimo po strani našu običnu svijest do te mjere da će se naše cijelo biće pokoriti isključivo svijesti eterskog ili fizičkog tijela.
Na ovaj način mnogi događaji postaju shvatljivi. Međutim, moramo se čuvati od zaključivanja da se svaka nesreća može pratiti do nečeg sličnog, jer to bi bilo vrlo usko gledanje na karmu. Postoje struje misli čak i u našem pokretu koji zaista usko gledaju na karmu. Da je karma zaista onakva kakvom je shvaćaju, cijeli bi svjetski poredak morao biti posebno uređen po interesima svakog pojedinog ljudskog bića, tako da se svaki život odvija harmonično i bude uredno kompenziran — uvjeti jednog života uvijek bi bili kombinirani na takav način da se postigne točno uravnoteženje posljedica ranijeg života. Međutim ovakvo stajalište ne može se održati. Recimo da će netko reći čovjeku koji se susreo s nesrećom: 'To je tvoja karma; to je karmički rezultat tvojeg ranijeg života, i ti si u to vrijeme to postavio sebi'. Da je istog čovjeka pogodila sreća, drugi bi rekao: 'To se može pratiti natrag do dobrog djela kojeg si napravio u ranijem životu'. Da bi takve riječi imale bilo kakvu vrijednost, osoba bi trebala poznavati što se dogodilo u ranijem životu za kojeg se pretpostavlja da je proizveo ovaj rezultat. Ako bi imala znanje o ranijem životu, vidjela bi uzroke kako dolaze iz tog života, i trebala bi pogledati prema kasnijim inkarnacijama za učinke. Iz ovoga je logično zaključiti da u svakoj inkarnaciji postoje određeni prvobitni uzroci koji ulaze u igru od inkarnacije do inkarnacije, i u sljedećem životu će biti karmički uravnoteženi. Kada ispitujemo sljedeći život možemo vidjeti uzroke. Međutim, ako se dogodi nesreća, za koju unatoč svim sredstvima koja imamo na raspolaganju ne možemo pronaći uzroke u ranijem životu, tada moramo shvatiti da će to biti uravnoteženo u kasnijem životu. Karma nije usud. Iz svakog života nešto je preneseno u kasnije živote.
Ako ovo razumijemo, također ćemo razumjeti da možemo pronaći nove događaje u našem životu koji su od dubokog značaja. Sjetimo se da do velikih događaja tijekom ljudske evolucije nije moglo doći bez da su provedeni od određenih ljudi. U izvjesnom trenutku ljudi moraju preuzeti namjere evolucije. Kakav bi bio razvoj Srednjeg vijeka, da Karlo Veliki nije intervenirao u danom trenutku! Kako bi se duhovni život starih vremena razvio da Aristotel nije u određeno vrijeme obavio svoj posao! Iz toga vidimo da ljudi poput Karla Velikog, Aristotela, Luthera i tako dalje, u izvjesnom periodu nisu živjeli zbog sebe, nego zbog svijeta. Ipak, njihove osobne sudbine usko su povezane sa svjetskim događajima. Međutim, trebamo li iz toga zaključiti da je ono što su postigli ispaštanje ili naknada za njihove prethodne zasluge ili prijestupe?
Uzmimo slučaj Luthera. Sve što je on doživio i podnio ne možemo jednostavno pripisati njegovoj karmi; mora nam biti jasno da do onih stvari tijekom ljudske evolucije koje se moraju dogoditi mora doći ljudskim posredovanjem i da ti pojedinci moraju biti izvučeni iz duhovnog svijeta, bez razmatranja jesu li sami po sebi dovoljno spremni. Oni se rađaju u svrhu ljudske evolucije, i karmički put mora biti prekinut ili produljen, tako da bi se dotična individualnost mogla pojaviti u određeno vrijeme. U ovakvim slučajevima ljudima je nametnuta sudbina koja ne treba imati veze s njihovom prošlom karmom. Ali postići nešto između rođenja i smrti uspostavlja na Zemlji kasnije karmičke uzroke, tako da premda je točno da je Luther bio rođen za čovječanstvo i morao nositi usud koji nije imao vitlanu povezanost s njegovom ranijom karmom, ipak ono što je on postigao na Zemlji biti će povezano s njegovom kasnijom karmom. Karma je univerzalni zakon i svatko je doživljava za sebe; ali ne smijemo samo gledati natrag na naše ranije inkarnacije; moramo također gledati naprijed. Sa ovog stajališta, tek u sljedećem životu možemo suditi i opravdati ranije inkarnacije, jer neki od događaja u ovom životu ne leže na karmičkom putu.
Uzmimo slučaj koji se zapravo dogodio. U prirodnoj katastrofi stradali su brojni ljudi. Uopće nije potrebno vjerovati da je njihova karma bila da svi zajedno poginu; to bi bilo jeftino nagađanje. Ne mora sve uvijek biti povezano s ranijim prijestupima. Postoji slučaj koji je istraživan o brojnim ljudima poginulim u elementarnoj katastrofi koja je rezultirala uskom povezanošću tih ljudi u kasnijem periodu, i, zahvaljujući njihovom zajedničkom usudu, stekli su snagu da poduzmu nešto zajedničko. Kroz tu katastrofu mogli su se okrenuti od materijalizma i sa sobom u sljedeću inkarnaciju donijeti sklonost duhovnosti.
Što se dogodilo u tom slučaju? Ako se vratimo u prethodni život vidimo da se u ovom slučaju dogodilo zajedničko uništenje za vrijeme potresa; u trenutku potresa njihovim dušama se predstavila uzaludnost materijalizma, i tako se u njima razvio um usmjeren prema duhovnom. Iz ovoga možemo vidjeti kako su ljudi čija je misija bila u svijet uvesti nešto duhovno, na ovaj način bili pripremljeni, što pokazuje mudrost evolucije. Ovaj slučaj je istražen i potvrđen od znanosti duha. Tako možemo pokazati kako primarni događaji mogu ući u ljudski život, i da se to ne može uvijek pratiti do ranijeg prijestupa ako se jedna osoba ili više ljudi susretne s ranom smrću u katastrofi ili nesreći. Takav se događaj može pojaviti kao primarni uzrok, i biti će uravnotežen u sljedećem životu.
Mogu se pojaviti i drugi slučajevi. Može se dogoditi da će se netko morati susresti s ranom smrću u dvije ili tri inkarnacije u nizu. To se može dogoditi jer je ta individualnost izabrana da tijekom tri uzastopne inkarnacije čovječanstvu donese darove koji se mogu dati samo živeći u materijalnom svijetu sa snagama koje su rezultirale iz 'rastućeg tijela'. Življenje u tijelu koje se razvilo do trideset pete godine sasvim je različito od življenja u tijelu starije dobi. Jer do trideset pete naše snage usmjeravamo prema tijelu, tako da se snage rastvaraju od iznutra. Ali od trideset pete nadalje počinje život u kojem napredujemo samo iznutra — život u kojem stalno moramo napadati vanjske snage s našim životnim snagama. Sa gledišta unutarnje organizacije, te dvije polovine života razlikuju se u svakom pogledu jedna od druge. Pretpostavimo da u skladu s mudrošću koja vlada ljudskom evolucijom, trebamo takve ljude koji mogu cvjetati samo kada se ne moraju boriti protiv vanjskog stresa koji dolazi u drugoj polovini života, tada može biti da su inkarnacije dovedene do prijevremenog završetka. Postoje takvi slučajevi. Na našim susretima već smo ukazali na individualnost koja se sukcesivno pojavljivala kao veliki prorok, veliki slikar, i veliki pjesnik, i čiji život je uvijek završio prijevremenom smrću, jer ono što je morao postići tijekom tri inkarnacije bilo je moguće samo prekidom inkarnacije prije nego je ušao u drugu polovinu života. Ovdje vidimo čudno preplitanje individualne ljudske karme i opće karme čovječanstva.
Možemo ići još dalje i naći izvjesne karmičke uzroke u općoj karmi čovječanstva, čiji se učinci pojavljuju tek u kasnijem periodu. Tako pojedinac opet vidi sebe uhvaćenog u opću karmu čovječanstva.
Ako razmatramo post-atlantsku evoluciju, grčko-latinski period nalazimo u sredini, kojemu je prethodio egipatsko-kaldejski period, a slijedi naš period — peti period civilizacije. Iza našeg perioda će slijediti šesta i sedma kulturalna epoha. Drugim prigodama sam također naglasio da u izvjesnom smislu postoje ciklusi sukcesije raznih civilizacija, tako da grčko-latinska kultura stoji sama za sebe, ali da je egipatsko-kaldejski period ponavljan u našem vlastitom. Također u tom ciklusu, već sam ukazao da je Kepler živio u našem periodu, i da je ista individualnost živjela ranije u egipatskom tijelu, i u toj je inkarnaciji bila pod utjecajem mudrih egipatskih svećenika koji su njegov pogled usmjerili na nebeska prostranstva, tako da su mu misterije zvijezda bile otkrivene odozgo. Sve je to nošeno dalje u njegovoj Kepler-inkarnaciji koja se dogodila u petom periodu, i koji je, na određeni način, ponavljanje trećeg.
Ali možemo ići još dalje. Sa stajališta znanosti duha doista možemo tvrditi da je većina ljudi danas slijepa kada razmatraju evoluciju svijeta i ljudski život. Ove sličnosti, ponavljanja, ciklički životi, mogu se slijediti čak i u detaljima. Ako uzmemo određeni trenutak u ljudskoj evoluciji, recimo na primjer godinu 747 pr.n.e. vidjeti ćemo da ona predstavlja neku vrstu 'Hypomochliona' (krucijalna točka nap.pr.), neku vrstu nulte točke, i da se ono što leži ispred i iza te točke podudara na sasvim određeni način. Možemo se vratiti u epohu egipatske evolucije, i tamo nalazimo izvjesne ritualne uredbe i zapovijedi koje su dolazile kao da su dane od bogova. I to su zapravo i bile. Ti su se ukazi odnosili na određena pročišćenja koja su Egipćani morali obavljati danju. Bili su regulirani običajima i izvjesnim ritualnim receptima, i Egipćani su vjerovali da mogu živjeti samo na način na koji to bogovi žele, ako bi na ovaj ili onaj dan poduzeli određeni broj religijskih pranja. To je bila zapovijed bogova, koja je našla svoj izraz u izvjesnom kultu čistoće, i ako se u međuvremenu susrećemo s razdobljem koje je nekako manje čisto, mi sada opet, u našem periodu, susrećemo higijenske mjere kakve se daju čovječanstvu iz materijalističkih razloga. Ovdje vidimo ponavljanje onoga što je izgubljeno u odgovarajućem razdoblju u Egiptu. Ispunjenje onog što se dogodilo ranije predstavljeno je u općoj karmi na izvanredan način. Jedino što je opći karakter uvijek različit. Kepler je u svojoj egipatskoj inkarnaciji usmjerio svoj pogled na zvjezdano nebo, i ono što je ta osobnost tamo percipirala, bilo je izraženo u velikim duhovnim istinama egipatske astrologije. U njegovoj reinkarnaciji tijekom perioda materijalističkih ciljeva, ista individualnost je te činjenice izrazila na način koji odgovara našem periodu, u svoja tri materijalistički obojana 'Keplerova zakona'. U drevnom Egiptu zakoni čistoće bili su zakoni božanskih otkrivenja. Egipćanin je vjerovao da ispunjava svoju dužnost čovječanstvu brinući se za svoju posebnu čistoću u svakoj prigodi. Ova preokupacija čistoćom dolazi u prvi plan opet danas, ali pod utjecajem mentaliteta koji je potpuno materijalistički. Moderni čovjek ne misli da služi bogovima kada se pokorava ovakvim pravilima, već da služi sebi. To je ipak ponovno pojavljivanje onoga što je bilo prije.
Tako su sve stvari na neki način ciklički ispunjene. Sada počinjemo shvaćati da stvari koje smo zadnji puta saželi u proturječju, nisu tako jednostavne kako bi netko bio sklon pretpostaviti. Ako u određenom periodu ljudi nisu mogli osmisliti izvjesne mjere protiv epidemija, to su bila vremena u kojima to ljudi nisu mogli jer su, prema općem mudrom planu svijeta, epidemije morale nastupiti da bi ljudskim dušama dale mogućnost uravnoteženja onoga što je učinjeno kroz ahrimanički utjecaj i izvjesne ranije luciferičke utjecaje. Ako je sada došlo do drugačijih uvjeta, i oni su također podložni određenim velikim karmičkim zakonima. Dakle vidimo da se ova pitanja ne mogu razmatrati površno.
Kako je ovo u skladu s našom izjavom da ako netko traži mogućnost da bude zaražen u epidemiji, da je to rezultat nužne reakcije protiv ranijeg karmičkog uzroka. Imamo li sada pravo poduzeti higijenske ili druge mjere?
To je duboko pitanje, i moramo početi prikupljanjem nužnog materijala za odgovoriti na njega. Moramo razumjeti da se ondje gdje luciferički i ahrimanički princip surađuju, bilo istodobno ili tijekom dužih razdoblja, ili gdje rade jedan protiv drugog, pojavljuju izvjesne poteškoće u ljudskom životu. Te se poteškoće pojavljuju pod tako raznovrsnim oblicima da nikada ne vidimo dva identična slučaja. Međutim, ako proučavamo ljudski život, naš put naći ćemo na sljedeći način: ako u konkretnom slučaju pokušamo otkriti kombiniranu aktivnost Lucifera i Ahrimana, uvijek ćemo naći nit kojom će ta veza postati jasna. Moramo jasno razlikovati unutarnjeg i vanjskog čovjeka. Čak i danas moramo oštro razlikovati ono što je izraženo dušom intelekta, i ono što se javlja unutar eterskog tijela kao rezultat duše intelekta. Moramo ispitati kontinuitet u kojem je karma ostvarena, i u isto vrijeme moramo razumjeti da još uvijek možemo utjecati na naše unutarnje biće pomoću izvjesnih karmičkih utjecaja, tako da u budućnosti od našeg unutarnjeg bića može biti pripremljena nova karmička kompenzacija. Zbog toga je moguće da biće u ranijem životu doživi senzacije, osjećaje i tako dalje koji su u njemu razvili nedostatak ljubavi prema svojim bližnjima. Recimo, na primjer, da je prošao kroz iskustvo čime je kroz karmičko djelovanje postao nemilosrdan. Lako se može dogoditi da, neko vrijeme silazeći, začnemo zlo. U početku se spuštamo kako bismo razvili suprotan poticaj koji će uzrokovati da se ponovno uspnemo. Recimo da biće, popuštajući određenim utjecajima, teži ka nemilosrdnosti. Ova nemilosrdnost će se u kasnijem životu pojaviti kao karmički rezultat, i razviti će unutarnje snage u njegovom organizmu. Tada možemo djelovati na dva načina — svjesno, ili nesvjesno. U našoj epohi nismo napredovali toliko da bi to činili svjesno. S takvom osobom možemo poduzeti mjere predostrožnosti s kojima će te osobine u njenom organizmu, izvedene iz nemilosrdnosti, biti istjerane i možemo djelovati na takav način da učinak koji je izražen u vanjskom organizmu kao nedostatak milosti bude suzbijen. Ovim sredstvima, međutim, duša neće biti očišćena od sve nemilosrdnosti, već će samo vanjski organ nemilosrdnosti biti protjeran. Jer ako ne učinimo ništa više, izvršiti ćemo samo polovicu zadatka, možda čak i ništa. Možda smo pomogli toj osobi fizički, izvana, ali nismo pomogli njenoj duši. Sada kada je fizički izraz nemilosrdnosti uklonjen neće moći izraziti tu nemilosrdnost, ali morati će je zadržati u unutarnjem organizmu do buduće inkarnacije. Recimo da je veći broj ljudi, zbog nemilosrdnosti, bio prinuđen apsorbirati određene zarazne klice, tako da je podlegao epidemiji. Pretpostavimo da smo bili u položaju da ih zaštitimo od ove epidemije. U tom bi slučaju sačuvali fizičko tijelo od učinaka nemilosrdnosti, ali ne bi uklonili unutarnju tendenciju prema nemilosrdnosti. Slučaj bi mogao biti takav da, uklanjanjem vanjskog izraza nemilosrdnosti, trebamo preuzeti dužnost utjecaja također i na dušu na takav način da iz nje uklonimo tendenciju prema nedostatku milosti. Organski izraz nemilosrdnosti ubijen je u potpunom smislu, u vanjskom tjelesnom smislu, cijepljenjem protiv velikih boginja. Tu se, na primjer, manifestira sljedeće, i istraženo je od znanosti duha. U jednom razdoblju civilizacije, kada je prevladavala tendencija da se razvije visoki stupanj egoizma, i nemilosrdnosti, pojavile su se velike boginje. Tako stoje stvari. U antropozofiji naša je dužnost da izrazimo istinu.
Sada će biti jasno zašto se u našem razdoblju pojavila zaštita od cijepljenja. Također razumijemo zašto, među najboljim umovima našeg perioda, postoji neka vrsta averzije prema cijepljenju. Ta averzija se podudara s nečim unutra, i vanjski je izraz unutarnje stvarnosti. Dakle, ako s jedne strane uništimo fizički izraz prethodne greške, trebali bi, s druge strane, preuzeti dužnost transformiranja materijalističkog karaktera takve osobe pomoću odgovarajućeg duhovnog obrazovanja. To bi predstavljalo neophodan pandan bez kojeg smo obavili samo pola zadatka. Samo ostvarujemo nešto na što će osoba o kojoj se radi samo morati proizvesti pandan u kasnijoj inkarnaciji. Ako uništimo osjetljivost na velike boginje, koncentriramo se samo na vanjsku stranu karmičke aktivnosti. Ako se s jedne strane bavimo higijenom, nužno je da na drugoj strani osjećamo dužnost da osobi čiji organizam je tako transformiran, također doprinesemo nešto za dobro njene duše. Cijepljenje neće biti štetno ako, nakon cijepljenja, osoba primi duhovno obrazovanje. Ako se koncentriramo samo na jednu stranu i ne stavimo naglasak na drugu, vagu ćemo nagnuti na jednu stranu. To je stvarno ono što se osjećalo u onim krugovima koji drže da gdje su higijenske mjere otišle predaleko, množiti će se samo slabe prirode. To naravno nije opravdano, ali vidimo koliko je bitno da ne poduzmemo jedan zadatak bez drugog.
Ovdje pristupamo važnom zakonu ljudske evolucije koji djeluje tako da vanjsko i unutarnje mora uvijek biti uravnoteženo, i da nije dopušteno djelovati s obzirom na samo jedno, ostavljajući drugo izvan razmatranja. Ovdje imamo uvid u važnu vezu, a čak nismo ni stigli do značenja pitanja: 'Kakva je veza između higijene i karme'? Kao što ćemo vidjeti, odgovor na ovo pitanje voditi će nas još dalje u dubine karme, i dalje ćemo vidjeti da postoji karmička veza između čovjekova rođenja i smrti. Osim toga, druge osobe utječu na ljudski život, i čovjekova slobodna volja i karma su u skladu.