.Kao što sam nekoliko puta istaknuo, na velike karmičke zakone ovdje se može samo kratko uputiti, tako da se uskomeša vaš interes za ovu gotovo beskonačnu oblast. Ako razmišljate o svemu što je rečeno zadnjih par dana, više nećete biti zapanjeni idejom da je čovjek pozvan da u vanjskom svijetu potraži kompenzacijske učinke karmičkih uzroka koje je on sam pripojio u svoj organizam. Mogao bi, na primjer, biti vođen na mjesto gdje će se susresti s infekcijom koja će mu ponuditi kompenzaciju koju traži, ili bi tom potrebom za kompenzacijom mogao biti vođen do onog što bi mogli nazvati 'fatalna nesreća'.
Kako to utječe na tijek karme, ako smo nekom mjerom mogli spriječiti osobu da potraži te prilagodbe?
Pretpostavimo da izvjesnim higijenskim mjerama učinimo nemogućim određene uzroke, određena oboljenja prema kojima ga karma privlači. Već smo pokazali da poduzimanje takvih mjera ni na koji način ne ovisi o njemu. Vidjeli smo, na primjer, da se u određenom periodu osjećala potreba za čistoćom jer se ta sklonost koja je nestala u ranijim periodima, ponovno javlja obrnutim ponavljanjem u evoluciji. Iz toga vidimo da je u skladu s velikim zakonima ljudske karme to da u određenim razdobljima usvojimo ovu ili onu mjeru. Ali lako je razumjeti zašto takve mjere nisu izumljene prije naše epohe, jer je čovječanstvo u ranijoj epohi trebalo takve epidemije kojih je svijet sada oslobođen takvim mjerama. Što se tiče velikih planova života, ljudska evolucija je podložna određenim zakonima, a mi nismo u stanju usvojiti takve mjere dok ne budu značajne i korisne za cijelu ljudsku evoluciju. Jer te mjere ne izviru iz potpuno svjesnog života, iz racionalnog života, između rođenja i smrti, već radije izviru iz općeg uma čovječanstva, tako da se moramo samo sjetiti da kada je čovječanstvo zrelo za to, a ne ranije, ti izumi i otkrića će se pojaviti. Kratak pregled povijesti ljudske evolucije na Zemlji može se pokazati korisnim.
Ne zaboravimo da su naši preci — odnosno naše vlastite duše — boravili na atlantskom kontinentu u tijelima sasvim različitim od našeg sadašnjeg ljudskog tijela. Taj je kontinent tada bio potopljen i tek nakon određenog perioda stanovnici na jednoj polovici Zemlje koja se pojavila došli su u kontakt s onima na drugoj polovici. Tek su nedavno europski narodi mogli ponovno doći do onih područja koja su se pojavila na drugoj strani potopljenog atlantskog kontinenta. Doista, takve stvari su uređene velikim zakonima. Otkriće ove ili one stvari, usvajanje mjera koje čine mogućim intervenirati u oblasti karme — ove stvari nisu zavisne o hiru ili volji čovječanstva, već one stižu kada trebaju stići. No, bez obzira na to, možemo utjecati na karmu osobe uklanjajući određene uzroke koji bi inače postojali, i koji bi joj došli kao karmičko ispunjenje. Ovo 'utjecali' ne znači da smo ga uklonili, već samo da smo promijenili smjer. Pretpostavimo da je određeni broj ljudi od karme prisiljen tražiti određene uvjete koji bi im predstavljali karmičku kompenzaciju. Kroz higijenske mjere ti uvjeti su uklonjeni i više se ne mogu naći. Ta bića, međutim, neće biti oslobođena od karmičkog učinka potaknutog njihovim unutarnjim bićem, već su radije natjerana tražiti druge učinke. Čovjek ne može izbjeći svoju karmu. Ovakvim mjerama nije oslobođen onoga što bi inače tražio.
Iz ovoga možemo zaključiti da ako je karmička reparacija u jednom smjeru pobjegla, morati će je se tražiti u drugom. Kada ukinemo određene utjecaje, samo stvaramo nužnost traženja drugih mogućnosti i utjecaja. Pretpostavimo da se mnoge epidemije i bolesti mogu povezati s činjenicom da žrtve nastoje ukloniti ono što su karmički njegovale u njima samima. To je slučaj, na primjer, s velikim boginjama, organom nemilosrdnosti. Premda možemo biti u situaciji ukloniti mogućnost ove bolesti, ipak bi uzrok nemilosrdnosti ostao, i dotične duše bi bile prisiljene tražiti drugi način za karmičku kompenzaciju bilo u ovoj ili u drugoj inkarnaciji. Sljedeće će nam pomoći da shvatimo što se zapravo događa. Činjenica je da su, u današnje vrijeme, mnogi utjecaji i uzroci uklonjeni, koji bi inače bili traženi kao reguliranje određenih karmičkih pitanja s kojima se čovječanstvo opteretilo u ranijim periodima. Međutim, uklanjanjem tih utjecaja mi samo uklanjamo mogućnost da čovjek podlegne njihovim vanjskim učincima. Njegov vanjski život činimo ugodnijim, i također mnogo zdravijim, ali ono što bi inače tražio kao karmičku regulaciju u odgovarajućoj bolesti, sada će morati tražiti u drugom smjeru. Ljudi koji su danas spašeni u odnosu na bolest, u isto vrijeme su osuđeni tražiti karmičku regulaciju na drugi način. Ako je život danas zdraviji i ugodniji, duša prima utjecaj u suprotnom smislu. Malo po malo ona otkriva izvjesnu prazninu — ili frustraciju. Ako bi se ovakvo stanje stvari nastavilo na takav način da vanjski život postaje sve ugodniji i zdraviji, u materijalističkom smislu riječi, tada bi takve duše imale malo poticaja za unutarnji napredak i nastala bi praznina duše. To se čak i danas može vidjeti od svakog tko malo proučava život. Gotovo da nije postojala epoha u kojoj je toliko mnogo ljudi imalo ovako ugodne vanjske uvjete kao što je to slučaj danas a ipak idu naokolo s tako ustajalim i praznim dušama. Zato takvi ljudi hrle od senzacije do senzacije. Kada sredstva dopuštaju, putuju od grada do grada da bi nešto vidjeli, ili ako su prisiljeni ostati u istom gradu, iz noći u noć hrle od užitka do užitka. Ipak uz sve to duša ostaje prazna, spoznaje ispraznost, i na kraju ne zna što bi tražila u svijetu da je ispuni. U životu provedenom u vanjskim i fizički ugodnim uvjetima tendencija prema materijalizmu je posebno upadljiva. Tako duše postaju sve bolesnije što je vanjski život učinjen zdravijim. Najmanje od svega bi se antropozof trebao žaliti na to jer nas antropozofija uči pravom razumijevanju ovih stvari, i tako nam daje znanje o tome gdje se može tražiti kompenzacija. Duše mogu ostati prazne samo do određenog stupnja; zatim kroz vlastitu elastičnost, hrle u suprotnom smjeru. Oni tragaju za nečim sličnim njihovim vlastitim dušama, a onda će vidjeti koliko veliku potrebu imaju za antropozofskom koncepcijom svijeta.
Iz ovoga vidimo kako rezultati materijalističke koncepcije života mogu lako olakšati vanjski život, ali stvaraju poteškoće u unutarnjem životu, konačno nas vodeći da iz dubina patnje tražimo duhovne istine. Duhovna koncepcija svijeta kakva je danas predstavljena od znanosti duha, obraća se onim dušama koje ne mogu naći zadovoljstvo kroz utiske koje vanjski svijet može pružiti. Duše će nastaviti svoju potragu, i uvijek iznova tražiti nove utiske dok njihova elastičnost ne počne djelovati tako snažno u suprotnom smjeru, da će se opet osjećati privučene duhovnom životu. Tako postoji odnos između higijene i budućih nadanja koncepcije svijeta znanosti duha.
Čak i danas to se može vidjeti u manjem opsegu. Danas postoje ljudi koji drugim površnostima dodaju novu površnost, naime, interes za antropozofsku koncepciju svijeta i koji antropozofsku koncepciju svijeta prihvaćaju kao novu senzaciju. Neizbježno je da se ono što je od dubokog unutarnjeg značaja pojavljuje također i kao moda, kao senzacija, i ta se tendencija može naći u svakoj struji ljudske evolucije. Ali one duše koje su doista zrele za antropozofiju su one koje ne uspijevaju pronaći zadovoljstvo u vanjskim senzacijama, i koje shvaćaju da vanjska znanost unatoč svim objašnjenjima izvjesne činjenice ne može objasniti. To su duše koje su kroz njihovu opću karmu tako pripremljene da s antropozofijom postaju ujedinjene s najdubljim članovima njihovog duševnog života. Znanost duha čini dio opće karme čovječanstva, i kao takva zauzeti će svoje mjesto.
Tako možemo dati orijentaciju ljudskoj karmi, ali ne možemo eliminirati retroaktivni učinak na ljude. Na neki način vraća se na ono što je čovjek pripremio u ranijim životima.
Možemo pokazati koliko je logičan rad karme u svijetu, razmatrajući karmu gdje je njena aktivnost još uvijek nezavisna od morala — gdje je vidimo manifestiranu u univerzumu, gdje ne obraća pažnju na moralne impulse koji emaniraju iz duše čovjeka i vode ga do moralnih ili nemoralnih djela. Pred sebe ćemo postaviti aspekt karme u kojem moral ne igra ulogu, ali u kojem se nešto neutralno pojavljuje kao karmička veza.
Pretpostavimo da žena živi u određenoj inkarnaciji. Ne može se poreći da će ta žena, zbog svog spola, proći iskustva koja se razlikuju od onih od muškaraca, i da ona nisu zavisna samo od njena unutarnjeg duševnog života, već su uglavnom povezana s vanjskim događanjima, s okolnostima u kojima će se naći jednostavno zato jer je žena, i koje će opet povratno djelovati na cjelokupno stanje i dispoziciju njene duše. Vidimo, dakle, da su izvjesna djela žene najintimnije povezana s činjenicom njenog spola. Jedino u oblasti duhovnog drugarstva postoji nekakva jednakost između muškarca i žene. Što dublje prodiremo u čisto duhovno i u vanjski aspekt ljudskog bića, to je više naglašena razlika između muškarca i žene u odnosu na njihove živote. Možemo reći da se žena razlikuje od muškarca također i u određenim osobinama duše, i da je više naklonjena prema impulsima koji se moraju nazvati emocionalnima. Iz tog razloga nalazimo da joj psihička iskustva dolaze lakše nego muškarcu. Intelektualnost i materijalizam su, upravo suprotno, prirodniji životu muškarca, i oni snažno utječu na duševni život. Dakle psihičko i emocionalno prevladava kod žene, a intelektualno i materijalističko kod muškarca. Dakle postoje određene nijanse u duši žene zahvaljujući njenom spolu. Već je opisano kako osobine koje doživljavamo u našim dušama probijaju svoj put između smrti i novog rođenja u naš sljedeći tjelesni organizam. Ono što je psihički i emocionalno najsnažnije i ono što u životu između rođenja i smrti prodire najdublje u dušu, imati će veću tendenciju da dublje uđe u organizam, i impregnira ga daleko intenzivnije. Budući da žena apsorbira psihičke i emocionalne utiske, ona također iskustva života prima u većim dubinama duše. Muškarac može imati bogatija a također i znanstvena iskustva, ali ona u njegov duševni život ne prodiru dublje nego ona od žene. Cijeli svijet njenih iskustava duboko je ugraviran u dušu žene. Stoga će ta iskustva imati snažniju tendenciju da utječu na organizam, kako bi ga u budućnosti promijenila. Tako život žene apsorbira tendenciju prema dubljoj intervenciji u organizam pomoću iskustava jedne inkarnacije, a time i prema formiranju samog organizma u sljedećoj inkarnaciji. Duboko djelovanje u organizam i rad kroz organizam iznjedriti će muški organizam. Muški organizam se pojavljuje kada snage duše žele biti dublje uklesane u materiju. Iz ovoga vidimo da učinak ženskih iskustava u jednoj inkarnaciji rezultira muškim organizmom u sljedećoj inkarnaciji. Okultno učenje ovdje pokazuje da postoji veza koja leži izvan granica moralnosti. Iz tog razloga okultizam kaže 'Muškarac je karma žene'. Muški organizam kasnije inkarnacije rezultat je iskustava i događaja prethodne ženske inkarnacije. U opasnosti da u nekima od prisutnih pobudim razmišljanja koja bi mogla biti neprikladna (uvijek se događa da je moderni muškarac užasnut inkarnacijom kao žena), pošto su ove stvari činjenice, moram ih objektivno osvijetliti. Što se događa u slučaju iskustava muškarca?
Najbolje ćemo ih razumjeti ako to temeljimo na onom što je već rečeno. U muškarčevu organizmu unutarnji čovjek je potpuno penetrirao u materiju, prigrlio je više nego žena. Žena zadržava više duhovnosti. Ona ne penetrira toliko duboko u materiju, već svoju materijalnost drži fleksibilnijom. Karakteristika je ženske prirode da zadržava veći stupanj slobodne duhovnosti, i iz tog razloga ne penetrira toliko duboko u materiju, a posebno njen mozak drži fleksibilnijim. Stoga ne čudi da žene imaju posebnu sklonost za ono što je novo, posebno u duhovnoj oblasti. I nije slučajno, već u skladu s dubokim zakonom, da će se u pokretu koji se samom svojom prirodom bavi duhovnošću, naći već broj žena nego muškaraca. Svaki čovjek zna da je muški mozak često tvrdoglavi instrument. Zbog svoje rigidnosti daje strašan otpor kada bi ga se koristilo za fleksibilnije razmišljanje. Odbija slijediti i mora ga se obrazovati na svakakve načine prije nego može izgubiti svoju rigidnost. Kod svih muškaraca ovo može biti osobno iskustvo.
Priroda muškarca je više zgusnuta, više koncentrirana; više je stisnuta, učinjena više rigidnom i tvrđom od unutarnjeg bića muškarca; napravljena je više materijalnom. Rigidniji mozak je prije svega instrument za intelektualca, radije nego za vidovnjaka. Jer intelektualnost se uglavnom bavi fizičkim planom. U tom smislu možemo govoriti da je mozak zamrznut u određenom stupnju i ako će se baviti finijim kanalima misli, najprije ga treba odmrznuti. Stoga će muškarac biti sklon apsorbirati manje od onih iskustava koja su povezana s dubinama njegovog vlastitog duševnog života, a ono što apsorbira to ne radi tako duboko. Imamo vanjski dokaz toga u plitkoći vanjske znanosti, i njenom relativnom neuspjehu da shvati unutarnje biće. Premda je mnogo misli potrošeno u širokom obujmu, činjenice su koncentrirane s malo temeljitosti. Citirajmo primjer površnosti moderne znanosti:
Pretpostavimo da je mladić na koledžu gdje predaje fanatični darvinist. Ovako će zagovornik teorije selekcije karakterizirati određene činjenice: Otkuda pijetao izvlači svoja prekrasna pera plavičastih nijansi koje se prelijevaju? To se može pratiti do seksualne, prirodne selekcije; jer pijetao privlači kokoši njegovim bojama, a kokoši će birati one među pijetlovima koji posjeduju ova plavičasta pera koja se prelijevaju. Na ovaj način drugi pijetlovi su ignorirani, i posljedica je da je razvijena jedna određena vrsta. To je napredak; to je 'prirodna selekcija'! A studentu je drago znati kako je došlo do progresivnog razvoja.
Sada ide u sljedeću salu, gdje se bavi fiziologijom osjetila. Lako se može dogoditi da student u ovoj drugoj sali čuje sljedeće: Rađeni su pokusi da se pokaže kako različite boje spektra utječu na različita bića. Može se dokazati da od cijelog spektra, kokoši, na primjer, mogu vidjeti boje samo u opsegu od zelene do narančaste, i crvene do ultra crvene, ali ne i one u opsegu od plave do ljubičaste.
Sada je student, ako želi kombinirati ove dvije izjave koje se doista danas podučavaju, prisiljen na stvari gledati površno. Cijela teorija prirodne selekcije temeljena je na činjenici da kokoš percipira šarolikost boja pijetla i da joj te boje pružaju poseban užitak. To nije slučaj, jer njima boje izgledaju garavo crne.
Ovo je samo primjer, ali svatko tko je voljan istraživati uistinu znanstveno na svakom koraku će susresti ovakve primjere. Ovo će pokazati da intelektualnost ne prodire veoma duboko u život već da ostaje na površini. Namjerno sam izabrao upadljivije primjere.
Nije tako lako vjerovati da intelektualnost ostaje vanjska i na unutarnje biće čovjeka utječe samo neznatno. A materijalistički um još manje utječe na duševni život. Posljedica toga je da biće koje napušta inkarnaciju u kojoj je živjelo, ali malo u duši, sa sobom nosi tendenciju između rođenja i smrti da penetrira manje duboko u organizam u sljedećoj inkarnaciji. Ima malo snage za to, i zato je u sljedećoj inkarnaciji organizam manje impregniran. Tako dolazi sklonost da se u sljedećoj inkarnaciji izgradi žensko tijelo, i stoga je točno kada okultizam kaže 'Žena je karma muškarca'.
U ovoj neutralnoj domeni vidimo da će ono što pripremimo u jednoj inkarnaciji biti organizirajuća snaga za naše tijelo u sljedećoj. I ovi utjecaju duboko zadiru ne samo u naš unutarnji život, već također i u naše vanjske doživljaje i djela. Stoga moramo reći da činjenica što imamo muška ili ženska iskustva u jednoj inkarnaciji, na ovaj ili onaj način određuje naša vanjska djela u sljedećoj inkarnaciji. Kroz ženska iskustva biti ćemo skloni formirati muški organizam, i, suprotno tome, kroz muška iskustva ženski organizam. Samo u rijetkim slučajevima će inkarnacija u istom spolu biti ponovljena, a najviše se može ponoviti sedam puta. Međutim, pravilo je da će svaki muški organizam u sljedećoj inkarnaciji težiti postati ženski, i obrnuto. Od odbojnosti nema koristi, jer to nije pitanje naših želja u fizičkom svijetu, već naših sklonosti u periodu između smrti i novog rođenja, a one su određene mnogo mudrijim razlozima od mogućeg užasavanja tijekom muške inkarnacije da se reinkarniramo kao žena. Iz ovoga je jasno da je naš kasniji život karmički određen od ranijeg, i također da djela iz kasnijeg života mogu tako slijediti.
Važno je da naučimo da će još jedna karmička veza biti bitna ako želimo baciti svijetlo na važne rasprave sljedećih nekoliko dana.
Osvrnimo se, stoga, na daleku epohu ljudske evolucije kada su ljudske inkarnacije na Zemlji započele. To je bilo u razdoblju drevne Lemurije. Tada je luciferički utjecaj prvo djelovao na čovjeka, i to je onda izazvalo ahrimanički utjecaj. Pokušajmo postaviti pred naše duše kako je ovaj luciferički utjecaj djelovao izvana u ljudskom životu. Činjenica da je čovjek u tim drevnim vremenima dosegnuo stupanj na kojem je mogao apsorbirati ovaj luciferički utjecaj, i također prožeti svoje astralno tijelo tim utjecajem, imala je učinak da je njegovo astralno tijelo imalo sklonost daleko dublje prodrijeti u organizam, u materijalni dio fizičkog tijela, i to napraviti na sasvim drugačiji način. Kroz luciferički utjecaj čovjek je postao materijalniji. Da taj utjecaj nije bio aktivan, ljudska tendencija silaska u materijalni svijet bila bi daleko slabija, i čovjek bi ostao u višim sferama egzistencije. Tako je došlo do daleko snažnije penetracije vanjskog i unutarnjeg čovjeka, nego što bi bila moguća bez luciferičkog utjecaja. Ova penetracija je bila prvi uzrok našeg neuspjeha da se sjetimo događaja koji su prethodili našoj inkarnaciji. Rođenje kroz koje smo ušli u egzistenciju bilo je takve prirode da smo postali blisko sjedinjeni s materijom, tim brišući svo sjećanje na ranije događaje. Inače bi zadržali sjećanje na naša duhovna iskustva prije rođenja. Kroz luciferički utjecaj lišeni smo sjećanja na prethodna iskustva i iz tog razloga, prisiljeni smo tijekom života zavisiti o vanjskom svijetu za znanje i iskustva.
Bila bi ozbiljna greška vjerovati da samo grublje supstance koje apsorbiramo djeluju na nas. Ne djeluju na nas samo namirnice i hranjive tvari, već također i druga iskustva, koja se preko naših osjetila ulijevaju u nas. Ali kroz grublju uniju s materijom, namirnice na nas utječu na drugačiji način. Pretpostavimo da nije bilo luciferičkog utjecaja; onda bi sve, od namirnica do osjetilnih utisaka, imalo daleko rafiniraniji utjecaj na nas. Sve od nas doživljeno kao naš odnos s vanjskim svijetom, bilo bi prožeto onim što smo doživjeli između smrti i novog rođenja. Pošto imamo zgusnutu materiju, skloni smo apsorbirati ono što je gušće.
Dakle luciferički utjecaj djeluje na takav način da kroz zgušnjavanje materije, također sebi iz vanjskog svijeta privlačimo gušću materiju nego bi to inače radili i učinci su veoma različiti. Manje guste supstance bi zadržale sjećanje na naš raniji život, i također bi nam pružile uvjerenje da će sva naša iskustva između rođenja i smrti donijeti rezultate za vrijeme bez kraja. Trebali bi znati da iako postoji smrt, da ipak sva događanja nastavljaju svoj učinak. Budući da je čovjek morao apsorbirati gušće supstance, od rođenja nadalje kreira snažnu uzajamnu aktivnost između vlastite tjelesne prirode i vanjskog svijeta.
Što proizlazi iz tog reciprociteta? Duhovni svijet je pri rođenju pomračen. Prije nego čovjek može opet živjeti u duhovnom svijetu, mora mu biti obnovljeno njegovo ranije stanje. Sve od guste materije što ulazi u nas izvana, biti će nam oduzeto. Pošto smo stekli gušću materijalnost, prisiljeni smo, da bi ponovno ušli u duhovni svijet, čekati taj period gdje će nam vanjsko materijalno tijelo biti oduzeto. Gusta materija koja u nas prodire, od rođenja nadalje, uništava naše ljudsko tijelo. To što pritječe sve više uništava tijelo, dok nije potpuno uništeno, tako da više ne može postojati. Od trenutka našeg rođenja, zbog luciferičkog utjecaja, mi apsorbiramo gušću materijalnost i polako uništavamo naše tijelo sve dok, u trenutku smrti, ne postane potpuno beskorisno.
Iz ovoga zaključujemo da je luciferički utjecaj karmički uzrok čovjekove smrti. Da rođenje nema ovakav karakter tada i smrt također za čovjeka ne bi bila ono što jest. Inače, bili bi toliko blizu smrti da bi s izvjesnošću očekivali ono što je pred nama. Smrt je karmički učinak rođenja, i rođenje i smrt su karmički povezani. Bez rođenja, kakvo danas doživljavamo, smrt kakvu doživljavamo ne bi postojala.
Već sam rekao da ne možemo govoriti o karmi životinja u istom smislu kao kod ljudskih bića. Kada bi netko rekao da su i u slučaju životinja također, rođenje i smrt karmički povezani, takva bi osoba ignorirala činjenicu da je rođenje i smrt ljudskog bića potpuno različito od onog kod životinja. Ono što izvana izgleda identično, razlikuje se iznutra. Ono što je značajno kod rođenja i smrti to je unutarnje iskustvo a ne fizički događaj. U slučaju životinje, jedino generička ili grupna duša ima iskustvo. Za grupnu dušu smrt životinje nalikuje nekako na naš doživljaj dolaska ljeta, kada smo kosu ošišali na kraće, koja će zatim polako opet narasti. Grupna duša vrste, smrt životinje osjeća kao smrt jednog ekstremiteta koji će postupno biti zamijenjen. Dakle možemo usporediti generičku dušu s ljudskim egom. On ne zna ni za rođenje ni za smrt; on je kontinuirano svjestan onog što se događa prije rođenja, i stalno vidi ono što slijedi nakon smrti. O rođenju i smrti životinje govoriti na isti način na koji govorimo o čovjekovoj bilo bi apsurdno, jer im prethode sasvim različiti uzroci. I bilo bi poricanje aktivnosti duha, ako bi vjerovali da ako nešto izvana izgleda identično, da je to zbog identičnih unutarnjih uzroka. Identičnost vanjskih događaja nikada sa sigurnošću ne ukazuje da se radi o identičnim uzrocima.
Ako bismo malo razmislili o tome kako vanjska pojavnost može biti identična dok unutarnji doživljaji nisu ni najmanje, mogli bi na metodičan i logičan način stići do zaključka da je to tako. Recimo, na primjer, da smo stigli na određeno mjesto u 3 sata, i tamo vidjeli dvoje ljudi kako stoje zajedno. Kasnije, mi smo došli na isto mjesto, i to dvoje ljudi je opet stajalo na istom mjestu. Sada bi mogli zaključiti: 'A' još uvijek stoji na istom mjestu: 'B' još uvijek stoji na istom mjestu gdje je stajao u 3 sata. Ako se raspitamo, međutim, što su ta dva čovjeka radila u međuvremenu, možda možemo saznati da je jedan stajao tamo cijelo vrijeme dok je drugi bio otišao daleko, i postao umoran. Ovdje imamo posla sasvim različitim događajima. I jednako kao što bi bilo glupo reći, da ako dvoje ljudi kasnije opet stoje na istom mjestu, da su morali imati identična iskustva, jednako bi bilo glupo kada nađemo dvije stanice istog oblika iz njihove strukture zaključiti da imaju jednak značaj. Nužno je poznavati cjelokupnu povezanost činjenica koje su jednu stanicu dovele na dotično mjesto.
Zato moderna stanična fiziologija koja polazi od ispitivanja unutarnje strukture stanice uzima pogrešan smjer. Nikada vanjska pojavnost ne može dokazati unutarnju prirodu stvari.
Moramo raditi ovakva razmišljanja ako ćemo shvatiti zaključke do kojih su stigli okultisti kroz okultno promatranje — kao što je o razlici između rođenja i smrti u slučaju čovjeka i životinja ili ptica. Proučavanje ovih stvari biti će moguće tek onda kada se zaokupimo s onim što nam duhovno istraživanje ima za reći. Sve dok se to uopće ne radi, vanjska znanost, koja se drži vanjskih pojavnosti i vanjskih činjenica, iznosi na svijetlo divne činjenice, ali sva mišljenja koja ljudi mogu stvoriti na temelju pretpostavki o takvim činjenicama nikada neće biti odlučujuća za stvarnost. Zato je sva naša moderna teorijska znanost kreacija fantazije do koje je došlo kombiniranjem vanjskih činjenica, gledajući samo njihov vanjski izgled. U mnogim područjima vanjske činjenice nas potiču na pravu interpretaciju, ali na putu nam stoje moderna mišljenja.
Danas smo dopustili da dvije neutralne oblasti karmičkog zakona djeluju na nas, i vidjeti ćemo da će to biti temelj naših budućih rasprava. Shvatili smo da je ženski organizam karmički rezultat iskustava muškarca, a organizam muškarca je karmički rezultat iskustava žene; i također smo shvatili da je smrt karmički rezultat rođenja u ljudskom životu. Ako ovo pokušamo postupno razumjeti može nas voditi da dublje prodremo u karmičke veze ljudskog života.