.- 10. Deseto predavanje, Dornach, 7 srpnja 1923
Razvijanje unutarnjeg poštenja.
Ljudi zapravo danas uopće ne mogu misliti; moderno obrazovanje ne pomaže im da razviju sposobnost mišljenja. Primjer iz novina Basler Nachrichten ('sanjanje o letenju'). O spiritualizmu kao najviše materijalističkoj stvari koja postoji. Noćne more. Učenje mišljenja kroz govorenje. Govor i ispravan način disanja. Razvijanje unutarnjeg poštenja u našem mišljenju.
Gospodo, u zadnjem govoru koji sam vam dao rekao sam da ljudska bića ne mogu danas steći uvid, jer mišljenje koje koristimo nije za to podesno. U ranija vremena, čak i prije samo 1500 godina, recimo, netko tko je želio nešto naučiti morao je prvo razviti svoje mišljenje. Nisu vjerovali da se na bilo koji način može shvatiti svijet duha s uobičajenim mišljenjem, i imali su način vježbanja mišljenja. Danas svo obrazovanje koje imamo ne ohrabruje ljude da uopće razviju mišljenje. Zbog toga također zaista nisu u stanju misliti na neki stvaran način.
Dopustite da ovo objasnim dajući primjer, nešto o čemu ste čitali u novinama ovih dana.
San koji se stalno ponavlja je san o letenju. Mi sanjamo da letimo, lebdimo ili padamo, i to se često događa odmah nakon što idemo u krevet.
Pa sada, svi znate to o letenju u vašim snovima. Čovjek koji je navikao misliti samo na moderan znanstveni način sada želi to objasniti. Za minutu ćete vidjeti da se s ovom vrstom mišljenja ne dolazi nigdje kada se ima posla s ovakvim stvarima.
Ovaj san, dr. Richard Traugott piše u Natur, uzrokovan je naglim poticajem koji mu dajemo, nečim što se stvarno događa.
Dakle što ovaj čovjek misli? On vjeruje da se tijelo lecne kada smo u točci da zaspemo. Sada vas pitam gospodo, vi se bez sumnje ponekad lecnete, čak i kada ste budni? Kada to radite? Mislim da se lecnete kada imate šok, kada doživite nešto što vas prepadne i možda uzrokuje strah, dolazeći u trenutku kao iznenađenje. Tada se lecnete. Također se možete lecnuti, na primjer, ako hodate tamo vani, recimo, i odjednom vidite nekoga za koga ste mislili da je u Americi; vidjevši ga zaprepašteni ste, jer je to za vas iznenađenje. Ali kada se lecnete, nikada nećete zamišljati da letite. Nikada u vašim snovima, siguran sam, nećete misliti da letite kada se lecnete. Dakle vidite kakve konfuzne pojmove ljudi imaju kada zaključe da bi netko mogao imati ideju da leti kada se tijelo lecne. Iz ovoga vidite da ljudi misle malo o stvarima, ali u trenutku kada te misli žele koristiti da objasne nešto u ljudskom biću, one ne djeluju. Takve misli će djelovati dok god eksperimentirate s neživom tvari u laboratoriju, ali u trenutku kada namjeravate nešto objasniti, više ne djeluju.
Sada nastavlja:
Razlog ovog trzanja leži u činjenici da je napetost mišića različita kada smo budni i kada spavamo. Kada smo budni, struje energije stalno idu mišićima u tijelu iz središnjeg nervnog sustava,
(on pretpostavlja, dakle, da električne struje, energetske struje prolaze od živaca do mišića cijelo vrijeme kada smo budni)
što našim mišićima daje napetost potrebnu da drži naše tijelo u ravnoteži i održava to da muskulatura funkcionira na pravilan način; kod sna, napetost mišića je uvelike otišla i pošto je refleksna pobuđenost kičmene moždine povećana tijekom prvog perioda spavanja...
(što znači čim netko ide spavati)
...proces opuštanja mišića, ili poticaj za leđnu moždinu lako uzrokuje taj refleks trzanja,
(on govori, dakle, da je stimulans primijenjen na nervni sustav u kičmenoj moždini; to, on kaže da ide dalje i zategne mišiće više nego prije)
odnosno trzanje tijela. Druge stvarno prisutne senzacije mogu imati još izravniji učinak na stvaranje senzacije letenja, plutanja u zraku, plivanja, posebno ritmički pokreti respiratornih organa i prsa, koji se podižu i spuštaju,
Sada promislite. Ako počnete dahtati a prsa su vam napeta, razmislite jeste li ikada imali osjećaj da letite. U tom slučaju osjećati ćete se još i teže.
i iznad svega gubitak osjećaja pritiska i otpora od bilo čega na čemu počivamo, koji imamo u svakom dijelu tijela koje je na bilo čemu kada smo budni.
Pa, gospodo, vidite, ako hodate kada ste budni, nalazite se na vrlo malom jastučiću; imate osjećaj da hodate na tabanima. I kada sjedite dok ste budni, imate malo veći jastučić nego su to tabani. Čak i ako dodate ovaj jastučić, dodate ga veličini na tabanima, on je i dalje mali u odnosu na prostor koji zauzimate kada spavate. Gospodin kaže da je pritisak kada se leži na nečemu nestao. Ali veći je pritisak kada legnete na nešto nego kada hodate ili sjedite budni! Vidite dakle, da se s ovakvim mišljenjem dolazi samo do besmislica. A to je današnje znanje o čovjeku!
Dakle on misli, da električna struja ide u živce. Oni su jači kada spavamo, mišići se trzaju i dobijemo ideju o letenju, odnosno, mislimo da letimo, i područje na kojem ležite nije tamo kada spavate! Jednostavno se ne može vjerovati koje stvari su kazane.
Također gubitak osjećaja pritiska i otpora od bilo čega na čemu počivamo, koji imamo u svakom dijelu tijela koje je na bilo čemu kada smo budni.
Ne može se zamisliti zašto se ne uzme u obzir primjedba da ležimo na mnogo većem području kada spavamo. Ali on to ne radi, jer moderno mišljenje čini da ljudi govore gluposti ili uopće ne daju nikakva objašnjenja.
Sada neke stvari sebi razjasnimo – jer iz toga ćete vidjeti kako se dolazi do znanja o višem, duhovnom svijetu – što se stvarno događa kada osoba zaspi.
Dopustite da najprije nacrtam neke slike. Znate da je to samo nekakav prikaz. Ali pretpostavimo da je ovo nečije fizičko tijelo [slika 19, lijevo]. U tom ljudskom fizičkom tijelu imamo dodatno tijelo, etersko tijelo koje nije opazivo osjetilima. Napraviti ću ga žuto. Ovo je iznutra, ispunjava ono drugo iznutra. A ovo je nevidljivo.
Slika 19
Ova dva tijela, fizičko tijelo i etersko tijelo, ostaju u krevetu kada mi spavamo. Sada kada smo budni, astralno tijelo je unutar ta dva tijela – to ću pokazati idući preko njega s crvenom – i zatim je također unutra 'Ja', četvrto tijelo. Napravit ću ga manje izrazito [ljubičasto]. Ovo je ljudsko biće kada je budno – fizičko tijelo, etersko tijelo, astralno tijelo i 'Ja'; oni su jedno unutar drugog.
Sada pogledajmo osobu koja spava. Ona ima samo fizičko tijelo i etersko tijelo koje leži na krevetu [Slika 19, sredina]. Ovo, ovdje, leži na krevetu. Izvan kreveta je astralno tijelo – otišlo je vani – i 'Ja', 'Ja' tijelo [slika 19, desno]. Dio koji ostaje na krevetu je kao biljka, jer biljka također ima fizičko tijelo i etersko tijelo. Kada biljka ne bi imala etersko tijelo, bila bi kamen. Tada ne bi bila živa, ne bi rasla. Dakle dio koji ostaje u krevetu je poput biljke. Biljka ne misli. Dio koji leži u krevetu – to dobro znate – također ne misli na takav način da mišljenje dolazi u svijest. Misli su tamo unutra, kako sam vam neki dan objasnio, čak su i svjetlije nego su misli koje koristimo kada smo svjesni; ali nema svjesnih misli. Upravo je tako sa biljkom.
Ali kada je vani, ljudsko biće je u stanju gdje osjeća da više nema nikakvih granica. Možete čak i vidjeti zašto je to tako da svijest prestaje kada izlazimo izvan tijela. Jer kada ste u tijelu, astralno tijelo morate napraviti veličine vašeg fizičkog tijela. Kada idete vani, astralno tijelo odjednom počinje rasti do gigantskih razmjera, ići vani u svim smjerovima, jer fizičko tijelo ga više ne privlači sebi, više ga ne čini malim. U trenutku kada zaspete, dakle, izlazite iz vašeg fizičkog tijela; tada postajete sve veći i veći.
Sada, samo zamislite da imate čašu nečega – da ne bi ljudi počeli govoriti da govorim u prilog alkoholu; znate da je ovo baš sada u Švicarskoj neugodna tema – tako ću reći da pijete čašu vode s malo soka od maline unutra. Ako stavite malo soka od maline u čašu vode dobijete okus soka od maline. Ali zamislite da uzmete, ne tu čašu, već kantu dovoljno veliku da sadrži pet boca vode i da stavite onoliko soka od maline koliko ste prije stavili u čašu. Dobro izmiješate, i sok od maline se tada mora raširiti kroz mnogo više vode; tako je manje okusa soka od maline. Sada vidite, kao mladi dječak odrastao sam blizu vinoteke; u podrumu se nalazila bačva od četiristo kanti vina. Da ste je napunili vodom, bačvu od četiristo kanti napunili vodom radije nego vinom, i tamo stavili nekoliko kapi soka od maline i pomiješali ga, mogli biste popiti vode i uopće ne osjetiti sok od maline. To je očito. Pa gospodo, sve dok je vaše astralno tijelo malo, koliko je i vaše fizičko tijelo, to je poput soka od maline u čaši vode; vaše astralno tijelo rašireno je samo koliko se proteže vaše fizičko tijelo. Ako izađete vani kod spavanja, fizičko tijelo ga više ne drži. Astralno tijelo se tada širi baš kao što se širi i sok od maline u četiristo kanti vode. I zato više nemate nikakvu svijest u tom astralnom tijelu, jer svijest proizlazi iz činjenice da se astralno tijelo sužava.
Sada također imate odgovarajuće objašnjenje za ono što se navodno događa kada idemo na spavanje. Dok smo budni, astralno tijelo je u našim prstima, palčevima; astralno tijelo je posvuda u mišićima. Sada, kada osjećamo astralno tijelo u našim mišićima, imamo osjećaj da smo zavisni o našem astralnom tijelu. Fizičko tijelo je teško. Mi osjećamo težinu fizičkog tijela. U trenutku kada izađemo vani, ostavljamo iza fizičko tijelo i njegovu težinu. U tom trenutku, prije nego je svjesnost otišla u našem spavanju, više se ne osjećamo teški. Ne osjećamo kao da padamo, jer se podižemo; ali osjećamo da lebdimo prema gore. Ovo povećanje veličine, s obzirom da više nismo vezani uz fizičko tijelo – to je ono što doživljavamo kao letenje ili plivanje. Možemo se slobodno kretati sve dok svijest ne otiđe i potpuno zaspemo.
Dakle što moderni znanstvenik kaže? On kaže: 'Trzamo mišiće'. Pa, ako trzamo mišiće osjećamo ih više nego inače. U tom slučaju ne zamišljamo da letimo, već kada se trznemo osjećamo se više vezani za fizičko tijelo nego ikad. Samo promislite – netko tko je začuđen široko će otvoriti usta. Zašto on široko otvara usta? Jer je toliko u mišićima da se ne može kontrolirati. Dakle ova iznenadna reakcija, ovo življenje u mišićima, suprotno je od onog što imamo kada idemo na spavanje. Kada idemo spavati mi zapravo izlazimo iz mišića. Dakle nije stvar da se mišići grče već opuštaju. Kada ležimo, tako da je naše tijelo poduprto na velikom području, ne trebamo držati mišiće zajedno s našim astralnim tijelom; oni se opuštaju. I to nije zato jer se napinju već zato jer se opuštaju, s obzirom da više ne moramo vršiti utjecaj na njih, da se osjećamo slobodni od mišića, i otplutamo s našim lakšim astralnim tijelom.
Sada se sjetite kako sam vam zadnji puta rekao da moramo naučiti misliti obrnuto. Ovdje to vidite. Netko tko misli na način kako ljudi općenito misle stići će do suprotnog od istine kada želi nešto objasniti u ljudskom biću. Tako se prvo moramo naviknuti misliti na pravi način, tako da možemo misliti suprotno od onog što živi u fizičkom svijetu. Ljudi su napustili naviku da misle na pravi način, naviku takvog mišljenja koje vodi u oblast duha.
Sada, ima zaista mnogo ljudi danas koji možda govore naš jezik, i naš jezik također u sebi sadrži riječ 'duh', ali ne mogu stići do bilo kakvog stvarnog sadržaja te riječi. Mogu misliti samo o stvarima koje su fizičke. I, kao što ste vidjeli, ako netko želi misliti o stvarima duha, treba doći do nečega što uopće nema fizička svojstva, nečeg što se ne može vidjeti u fizičkom svijetu. Mišljenje ljudi je postalo toliko naopako danas da stvari duha žele vidjeti kao nešto fizičko. Zatim postaju spiritisti. Vidite, fizičko tijelo može pomaknuti stol. Ljudi kažu: 'Ako mogu pomaknuti stol ja postojim. Ako duh navodno postoji, mora također moći pomaknuti stol'. Pa, onda počnu s pomicanjem stola, i onda uzmu pomicanje stola kao dokaz postojanja duhovnog svijeta. To je zato jer im je mišljenje iskrivljeno, savijeno. Njihovo mišljenje je materijalističko, želeći da i duh, također, bude fizički. Spiritizam je najviše materijalistička stvar koja postoji. To prvo treba razumjeti.
Sada će netko od vas možda reći: 'Ali bio sam tamo kada su ljudi sjeli oko stola, povezali se rukama u lanac, i stol se pomaknuo, skočio, i svakakve stvari'. Površno je to točno. Možete sjesti oko stola, napraviti lanac, i pod određenim okolnostima može se pomaknuti stol. Ali vidite, to je baš kao kad neki manji pokret uzrokuje veće kretanje. Samo promislite da imate vlak. Vlak sprijeda ima lokomotivu, a na njoj je strojovođa. Pa, strojovođa ne silazi sa stroja i ide natrag i gura. Sumnjam da bi uspio navesti vlak da se kreće. Znate, strojovođa radi male pokrete a vlak ide veoma brzo, i vuče mnogo vagona. Zašto? Pa, zato jer prijenos radi onako kako bi trebao. Tako mali fizički pokret donosi veliki pokret.
Na isti način to je čisto fizički proces kada ljudi povežu ruke oko stola i počnu praviti sitne trzaje i tako dalje. I gle, ove male, sitne kretnje materija pretvara u velike pokrete, jer to je prilično pametno dizajnirano. Dakle za početak, to je savršeno običan fizički proces.
Sada, ako je u grupi netko tko ima specifičnu ideju u podsvijesti, te misli prolaze kroz njegove prste. A na ovaj način ćete također dobiti i odgovore, odgovore koji se mogu očitati, koristeći abecedu. Ali odgovori koje dobijete su uvijek u podsvjesnom umu nekog tko je tamo, koliko god izgledali genijalni. Objasnio sam vam da kada se ljudska bića spuste čak i samo malo u podsvijest, genijalnija su nego kada su u njihovom svjesnom umu. To se također pokazuje kod pomicanja stola. Činjenica da ljudi postaju spiritisti zapravo dokazuje da je materijalizam snažan u našem dobu.
Naše obično mišljenje ne može dati bilo kakva objašnjenja kada se dođe do ljudskog bića. Tako vidite da imamo situaciju kada netko pokušava objasniti san, san o letenju, u ovom novinskom članku kojeg sam danas citirao. Objašnjava ga upravo na suprotan način od onog kako bi ga trebalo objasniti. Ali ljudi zaista više ne mogu proučavati takve stvari, stvari koje su iznimno zanimljive. Govorio sam vam stvari o snovima u više prigoda ranije; danas ću se opet koncentrirati na neke od glavnih činjenica.
Samo promislite o nekome tko sanja, gospodo. U svom snu prelazi preko nekog trga u Baselu. Ali odjednom – takva stvar je u snovima moguća – nailazi na drvenu ogradu na svom putu, s kolcem ovdje, kolcem tamo, zatim kolac nedostaje; ima kolac ovdje, drugi ondje, zatim jedan opet nedostaje [crtanje na ploči]. Zatim sanja da želi preskočiti preko i nabije se na kolac. To boli. Sada se budi. I shvati: 'Vau, uopće se nisi nabio na taj kolac, ali imaš strašnu zubobolju'! Ima zubobolju i budi se s zubom koji ga boli. Ima rupu u zubu ovdje i još jednu tamo. Dakle to je ono što je on vidio kao ogradu kojoj nedostaju kolci. To je baš poput njegovih gornjih zuba gdje su rupe gdje zub nedostaje. Zatim dodirne jedan zub i to je upravo onaj koji boli. Ima u njemu rupu i boli ga. To je san koji se zasigurno može imati.
Ali što se zapravo ovdje dogodilo? Sada vidite, cijeli proces se zapravo dogodio u njegovom budnom životu. Možete sebi reći: 'Bio sam sretan kada sam spavao, jer tada nisam imao ovu strašnu zubobolju'. Ali zašto niste imali zubobolju dok spavate? Jer ste bili vani s vašim astralnim tijelom. Fizičko tijelo i etersko tijelo ne osjećaju zubobolju. Kamen možete udarati čekićem koliko želite, lupajući ga; sam kamen neće osjetiti ništa. Možete također rastrgati biljku; neće to osjećati jer još nema astralno tijelo, samo etersko tijelo. Siguran sam da bi neki ljudi prestali povlačiti ruže i brati cvijeće na livadama ako bi biljke uvijek šištale kao zmije jer ih boli. Ali biljke ne boli. A ljudska bića su poput biljaka u spavanju. Dok spavaju zub ne boli. Međutim, spava se s nečijim astralnim tijelom, do zuba će se doći s astralnim tijelom. Vidite, morate biti potpuno unutar tijela prije nego osjećate bilo kakvu bol koja je u tijelu. Kada niste potpuno unutra, nešto što boli će izgledati kao vanjski objekt.
Zamislite, gospodo, da je ovdje palim šibicu; gledam kako gori. Ako bi bio unutar nje, ne bih je samo vidio kroz moje astralno tijelo već bi je i osjećao kao bol. Kada još nisam cijeli u tijelu već upravo u procesu klizanja unutra, red zuba je kao vanjsko tijelo. Osjećam ga kao vanjsko tijelo i stvaram sliku koja je tome slična. Baš kao što kreiram slike objekata u vanjskom svijetu, tako kreiram i sliku mojih zuba kada sam još napola vani. I pošto još nisam u stanju kreirati pravu sliku – to je nešto što mogu napraviti jedino ako imam znanost duha – radije kreiram sliku ograde nego reda zuba. I kolci nedostaju u ogradi baš kao što imam praznine u redu zuba. Vidite, konfuzija zbog toga što nisam potpuno u tijelu čini da se pojavi pogreška. Unutarnje uzimate za vanjsko, jednostavno jer ste vani kada spavate. Tada je unutarnje nešto vanjsko.
Vidite, zapravo sam vidio da se to događa kod mlade djece. Kada ih podučavate, još nemaju osjećaj za govoriti sasvim ispravno. I znam slučaj kada je dječak koji je tek počeo pisati napisao 'Zaun, Zäune' za 'Zahn' [Zaun = ograda, Zäune = ograde, Zahn = zub]. I tada mu je rečeno: 'To je pogrešno'! I on je postao anksiozan u njegovom uklizati unutra, ne uklizati vani, već uklizati unutra. Tada nećete sanjati o letenju već imati loš san. Dijete se boji, kao u noćnoj mori, i onda je to napravio, i tako je zub postao ograda. Dijete je napravilo pogrešku. I uvijek iznova ćete vidjeti da ovakve veze između riječi zapravo stvaraju slike snova. Uvijek će biti nekakva veza između riječi. I tako sada možemo vidjeti što se zaista tamo odvija.
Vidite kada netko tako govori – ovaj Richard Traugott je u stvari napisao dosta o snovima, sve jednako besmisleno kao i ovo što je napisao ovdje o snovima o letenju – i ako posjeduje samo potpuno uobičajeno razmišljanje našeg vremena, reći će suprotno od onoga što se stvarno točno. Jer on ne razumije da se osjeća kao letač pri napuštanju tijela jer tada astralno tijelo postaje veće, i da se osjeća kao netko tko se mora probijati kada opet dođe, jer astralno tijelo se onda stiska unutra. Napinjati mišiće izjednačeno je s lošim snom. Loš sam dolazi upravo kada čovjek koji je napisao članak kaže da se sanja o letenju. Odlazeći na spavanje, također, imati ćete loše snove ako taj proces ne ide sasvim putem kojim bi trebao. Zamislite da negdje ležite i imate osjećaj da vas netko guši. To se događa jer ste u točci u kojoj ćete zaspati, ali negdje postoji nemir, i tako ne možete pravilno zaspati. Tako stalno pokušavate – sada izlazeći, sada ulazeći. Kada želite ući, što, međutim, ne možete jer ste još umorni, imate osjećaj gušenja jer astralno tijelo želi ući, jako gurajući, ali ipak ne može ući pravilno. Jednom kada to znate, ove stvari možete objasniti mnogo bolje.
I to će također učiniti da shvatite da je još nešto potrebno ako želimo upoznati svijet duha. Mora vam u umu biti savršeno jasno da fizičko tijelo ne može imati nikakvog udjela u tome. Mora se moći živjeti upravo u dijelu koje je astralno tijelo. Za upoznati svijet duha trebate postići nešto nad čime normalno zaspete. Ako iskližete iz fizičkog tijela svojim astralnim tijelom u običnom životu, vi ćete zaspati. Vidite to je opet stvar bačve vina, o kojoj sam govorio ranije. Astralno tijelo raste do gigantske veličine. Ako želite upoznati astralno tijelo morate imati unutarnju snagu držati ga skupa. Na trenutak ću se opet vratiti na kap soka od maline umjesto na čovjekovo astralno tijelo i 'Ja'. Dođimo do zaista dobre slike ovoga [crtanje na ploči]. Ovdje imamo čašu vode i u njoj kap soka od maline. Kap soka od maline se širi. Još ćete znati da je tamo ako imate čašu vode. Ali sada promislite na nešto sto tisuća puta veće – ne mogu to nacrtati, naravno. Više ne bi vidjeli ništa od njega ako bi pokušao i napravim boju dovoljno svijetlu da se podudara s raspodjelom. Niti bi se bilo što osjetilo. Ali sada zamislite da je kap vrag i ja je stavim u bačvu s vinom koja drži 400 kanti vode – oprostite ne vina, samo vode. I sada ova kap soka od maline, pravi mali vrag, kaže sebi: 'Neću sebi dopustiti da budem izmiješan! Ostati ću kap soka od maline'. Dakle tamo imate vašu bačvu vina, ili bačvu vode, i kap soka od maline ostane sasvim mala. Sada ako biste ušli tamo s jezikom, ližući putem kroz vodu sve dok ne dođete na mjesto gdje je kap soka od maline ostala mala, okusili biste slatkoću te kapi od soka od maline. Dakle, mora se braniti.
Kažem da je vražja samo da bi se tako izrazio. Ljudi koji se protive antropozofiji su zaista ponekad smiješni. U Hamburškim novinama je kazano, nakon što su sa svih strana vrijeđali antropozofiju, što sam ja, i kazalo se da sam zapravo vrag! Bili su savršeno ozbiljni u vezi toga, govoreći da je u svijet došao vrag. Samo govorim da bi kap soka od maline bila vrag ako bi ostala mala kada se stavi u vodu. Sada, to je nešto različito držati astralno tijelo malim kakvo je bilo u fizičkom tijelu kada izađe iz njega. Morate razviti snagu koja čini mogućim držati astralno tijelo malim. To možete razvijajući mogućnost da mislite veoma jasno. Rekao sam vam da se mora razviti nezavisno mišljenje. Nezavisno mišljenje je snažnije nego slabo mišljenje ovih ljudi. Prvi zahtjev je mogućnost snažnog mišljenja. Drugi zahtjev je mogućnost mišljenja unatrag. U vanjskom fizičkom svijetu stvari se odvijaju prema naprijed. Ako naučite misliti unatrag, stječete više snage u vašem mišljenju. I ako također naučite stvar koju sam vam rekao zadnji puta, 'dio je uvijek veći od cjeline' – koja je u suprotnosti s fizičkom stvarnošću – naučite postaviti sebe u svijet koji zasigurno nije poput fizičkog svijeta, već suprotan. Tada naučite postaviti sebe u svijet duha.
Sve ove stvari čine mogućim da astralno tijelo ostane malo, čak iako napušta fizičko tijelo, i da ne ustruji u sveopći astralni ocean.
Ovo, dakle, sve ide zajedno. Ali u umu vam također mora biti sasvim jasno da sve ove stvari treba razmatrati na isti trezven, znanstveni način, kao da su objekti vanjskog fizičkog života. Čim počnete fantazirati, više nemate znanost duha. Zasigurno se ne smijete prepustiti fantazijama.
Pretpostavimo, na primjer – pa, želim ovo jasno pokazati – da imate bol u nožnom palcu. Osjećate ovu bol u nožnom palcu samo zbog vašeg astralnog tijela. Ako bi samo imali fizičko tijelo ne bi osjećali nikakvu bol. Ako bi imali samo etersko tijelo, ne bi osjećali nikakvu bol, inače bi biljka uvijek skvičala kada bi je zgrabili, cvijet bi skvičao kada ga zgrabite. Sada, vi ćete skvičati ako bi imali bol u vašem nožnom palcu – pa, možda ne vi osobno, ali znate što mislim. Dakle, mi skvičimo ako imamo bol u nožnom palcu. Pitanje je, zašto skvičimo? Vidite, mi imamo astralno tijelo rašireno cijelim fizičkim tijelom. Kada s našim astralnim tijelom dođemo na mjesto gdje ovo ili ono nije u redu s nožnim palcem, mi to s našim astralnim tijelom odnesemo gore u mozak. Tamo formiramo ideju o boli.
Ali sada zamislimo da netko ima bolestan mozak. Kada netko ima savršeno zdrav mozak, u tom mozgu također ima mjesto gdje može percipirati bol u nožnom palcu. Potrebno je zdravo mjesto u mozgu da se može percipirati bol u nožnom palcu. Međutim, pretpostavimo da je to mjesto u mozgu bolesno. Rekao sam vam, duša ne može biti bolesna, astralno tijelo ne može biti bolesno, ali fizički mozak može biti bolestan. Sada, ako je ta točka u mozgu bolesna, bol u nožnom palcu ne može se percipirati. Što dakle osoba radi? Pa, gospodo, mali dio fizičkog mozga je bolestan; ali vidite, etersko tijelo mozga je još u toj točci. Eterski dio mozga na tom mjestu nije više podržan od fizičkog dijela. Dakle što eterski dio radi? Eterski dio pretvara vaš nožni palac u planinu. On nožni palac ne uzima samo na znanje, već od njega pravi planinu. I bol u njemu pretvara u mnogo malih duhova, planinskih duhova koji tamo sjede. Dakle vidite [slika 20]: ovdje je nožni palac; stavljate ga vani u prostor jer imate bolesni mozak. I sada se zaklinjete da je ispred vas ogromna planina. Ali sve to je stvarno vaš nožni palac. To je obmana.
Sada pogledajmo osobu koja spava. Ona ima samo fizičko tijelo i etersko tijelo koje leži na krevetu [Slika 19, sredina]. Ovo, ovdje, leži na krevetu. Izvan kreveta je astralno tijelo – otišlo je vani – i 'Ja', 'Ja' tijelo [slika 19, desno]. Dio koji ostaje na krevetu je kao biljka, jer biljka također ima fizičko tijelo i etersko tijelo. Kada biljka ne bi imala etersko tijelo, bila bi kamen. Tada ne bi bila živa, ne bi rasla. Dakle dio koji ostaje u krevetu je poput biljke. Biljka ne misli. Dio koji leži u krevetu – to dobro znate – također ne misli na takav način da mišljenje dolazi u svijest. Misli su tamo unutra, kako sam vam neki dan objasnio, čak su i svjetlije nego su misli koje koristimo kada smo svjesni; ali nema svjesnih misli. Upravo je tako sa biljkom.
Ali kada je vani, ljudsko biće je u stanju gdje osjeća da više nema nikakvih granica. Možete čak i vidjeti zašto je to tako da svijest prestaje kada izlazimo izvan tijela. Jer kada ste u tijelu, astralno tijelo morate napraviti veličine vašeg fizičkog tijela. Kada idete vani, astralno tijelo odjednom počinje rasti do gigantskih razmjera, ići vani u svim smjerovima, jer fizičko tijelo ga više ne privlači sebi, više ga ne čini malim. U trenutku kada zaspete, dakle, izlazite iz vašeg fizičkog tijela; tada postajete sve veći i veći.
Sada, samo zamislite da imate čašu nečega – da ne bi ljudi počeli govoriti da govorim u prilog alkoholu; znate da je ovo baš sada u Švicarskoj neugodna tema – tako ću reći da pijete čašu vode s malo soka od maline unutra. Ako stavite malo soka od maline u čašu vode dobijete okus soka od maline. Ali zamislite da uzmete, ne tu čašu, već kantu dovoljno veliku da sadrži pet boca vode i da stavite onoliko soka od maline koliko ste prije stavili u čašu. Dobro izmiješate, i sok od maline se tada mora raširiti kroz mnogo više vode; tako je manje okusa soka od maline. Sada vidite, kao mladi dječak odrastao sam blizu vinoteke; u podrumu se nalazila bačva od četiristo kanti vina. Da ste je napunili vodom, bačvu od četiristo kanti napunili vodom radije nego vinom, i tamo stavili nekoliko kapi soka od maline i pomiješali ga, mogli biste popiti vode i uopće ne osjetiti sok od maline. To je očito. Pa gospodo, sve dok je vaše astralno tijelo malo, koliko je i vaše fizičko tijelo, to je poput soka od maline u čaši vode; vaše astralno tijelo rašireno je samo koliko se proteže vaše fizičko tijelo. Ako izađete vani kod spavanja, fizičko tijelo ga više ne drži. Astralno tijelo se tada širi baš kao što se širi i sok od maline u četiristo kanti vode. I zato više nemate nikakvu svijest u tom astralnom tijelu, jer svijest proizlazi iz činjenice da se astralno tijelo sužava.
Sada također imate odgovarajuće objašnjenje za ono što se navodno događa kada idemo na spavanje. Dok smo budni, astralno tijelo je u našim prstima, palčevima; astralno tijelo je posvuda u mišićima. Sada, kada osjećamo astralno tijelo u našim mišićima, imamo osjećaj da smo zavisni o našem astralnom tijelu. Fizičko tijelo je teško. Mi osjećamo težinu fizičkog tijela. U trenutku kada izađemo vani, ostavljamo iza fizičko tijelo i njegovu težinu. U tom trenutku, prije nego je svjesnost otišla u našem spavanju, više se ne osjećamo teški. Ne osjećamo kao da padamo, jer se podižemo; ali osjećamo da lebdimo prema gore. Ovo povećanje veličine, s obzirom da više nismo vezani uz fizičko tijelo – to je ono što doživljavamo kao letenje ili plivanje. Možemo se slobodno kretati sve dok svijest ne otiđe i potpuno zaspemo.
Dakle što moderni znanstvenik kaže? On kaže: 'Trzamo mišiće'. Pa, ako trzamo mišiće osjećamo ih više nego inače. U tom slučaju ne zamišljamo da letimo, već kada se trznemo osjećamo se više vezani za fizičko tijelo nego ikad. Samo promislite – netko tko je začuđen široko će otvoriti usta. Zašto on široko otvara usta? Jer je toliko u mišićima da se ne može kontrolirati. Dakle ova iznenadna reakcija, ovo življenje u mišićima, suprotno je od onog što imamo kada idemo na spavanje. Kada idemo spavati mi zapravo izlazimo iz mišića. Dakle nije stvar da se mišići grče već opuštaju. Kada ležimo, tako da je naše tijelo poduprto na velikom području, ne trebamo držati mišiće zajedno s našim astralnim tijelom; oni se opuštaju. I to nije zato jer se napinju već zato jer se opuštaju, s obzirom da više ne moramo vršiti utjecaj na njih, da se osjećamo slobodni od mišića, i otplutamo s našim lakšim astralnim tijelom.
Sada se sjetite kako sam vam zadnji puta rekao da moramo naučiti misliti obrnuto. Ovdje to vidite. Netko tko misli na način kako ljudi općenito misle stići će do suprotnog od istine kada želi nešto objasniti u ljudskom biću. Tako se prvo moramo naviknuti misliti na pravi način, tako da možemo misliti suprotno od onog što živi u fizičkom svijetu. Ljudi su napustili naviku da misle na pravi način, naviku takvog mišljenja koje vodi u oblast duha.
Sada, ima zaista mnogo ljudi danas koji možda govore naš jezik, i naš jezik također u sebi sadrži riječ 'duh', ali ne mogu stići do bilo kakvog stvarnog sadržaja te riječi. Mogu misliti samo o stvarima koje su fizičke. I, kao što ste vidjeli, ako netko želi misliti o stvarima duha, treba doći do nečega što uopće nema fizička svojstva, nečeg što se ne može vidjeti u fizičkom svijetu. Mišljenje ljudi je postalo toliko naopako danas da stvari duha žele vidjeti kao nešto fizičko. Zatim postaju spiritisti. Vidite, fizičko tijelo može pomaknuti stol. Ljudi kažu: 'Ako mogu pomaknuti stol ja postojim. Ako duh navodno postoji, mora također moći pomaknuti stol'. Pa, onda počnu s pomicanjem stola, i onda uzmu pomicanje stola kao dokaz postojanja duhovnog svijeta. To je zato jer im je mišljenje iskrivljeno, savijeno. Njihovo mišljenje je materijalističko, želeći da i duh, također, bude fizički. Spiritizam je najviše materijalistička stvar koja postoji. To prvo treba razumjeti.
Sada će netko od vas možda reći: 'Ali bio sam tamo kada su ljudi sjeli oko stola, povezali se rukama u lanac, i stol se pomaknuo, skočio, i svakakve stvari'. Površno je to točno. Možete sjesti oko stola, napraviti lanac, i pod određenim okolnostima može se pomaknuti stol. Ali vidite, to je baš kao kad neki manji pokret uzrokuje veće kretanje. Samo promislite da imate vlak. Vlak sprijeda ima lokomotivu, a na njoj je strojovođa. Pa, strojovođa ne silazi sa stroja i ide natrag i gura. Sumnjam da bi uspio navesti vlak da se kreće. Znate, strojovođa radi male pokrete a vlak ide veoma brzo, i vuče mnogo vagona. Zašto? Pa, zato jer prijenos radi onako kako bi trebao. Tako mali fizički pokret donosi veliki pokret.
Na isti način to je čisto fizički proces kada ljudi povežu ruke oko stola i počnu praviti sitne trzaje i tako dalje. I gle, ove male, sitne kretnje materija pretvara u velike pokrete, jer to je prilično pametno dizajnirano. Dakle za početak, to je savršeno običan fizički proces.
Sada, ako je u grupi netko tko ima specifičnu ideju u podsvijesti, te misli prolaze kroz njegove prste. A na ovaj način ćete također dobiti i odgovore, odgovore koji se mogu očitati, koristeći abecedu. Ali odgovori koje dobijete su uvijek u podsvjesnom umu nekog tko je tamo, koliko god izgledali genijalni. Objasnio sam vam da kada se ljudska bića spuste čak i samo malo u podsvijest, genijalnija su nego kada su u njihovom svjesnom umu. To se također pokazuje kod pomicanja stola. Činjenica da ljudi postaju spiritisti zapravo dokazuje da je materijalizam snažan u našem dobu.
Naše obično mišljenje ne može dati bilo kakva objašnjenja kada se dođe do ljudskog bića. Tako vidite da imamo situaciju kada netko pokušava objasniti san, san o letenju, u ovom novinskom članku kojeg sam danas citirao. Objašnjava ga upravo na suprotan način od onog kako bi ga trebalo objasniti. Ali ljudi zaista više ne mogu proučavati takve stvari, stvari koje su iznimno zanimljive. Govorio sam vam stvari o snovima u više prigoda ranije; danas ću se opet koncentrirati na neke od glavnih činjenica.
Samo promislite o nekome tko sanja, gospodo. U svom snu prelazi preko nekog trga u Baselu. Ali odjednom – takva stvar je u snovima moguća – nailazi na drvenu ogradu na svom putu, s kolcem ovdje, kolcem tamo, zatim kolac nedostaje; ima kolac ovdje, drugi ondje, zatim jedan opet nedostaje [crtanje na ploči]. Zatim sanja da želi preskočiti preko i nabije se na kolac. To boli. Sada se budi. I shvati: 'Vau, uopće se nisi nabio na taj kolac, ali imaš strašnu zubobolju'! Ima zubobolju i budi se s zubom koji ga boli. Ima rupu u zubu ovdje i još jednu tamo. Dakle to je ono što je on vidio kao ogradu kojoj nedostaju kolci. To je baš poput njegovih gornjih zuba gdje su rupe gdje zub nedostaje. Zatim dodirne jedan zub i to je upravo onaj koji boli. Ima u njemu rupu i boli ga. To je san koji se zasigurno može imati.
Ali što se zapravo ovdje dogodilo? Sada vidite, cijeli proces se zapravo dogodio u njegovom budnom životu. Možete sebi reći: 'Bio sam sretan kada sam spavao, jer tada nisam imao ovu strašnu zubobolju'. Ali zašto niste imali zubobolju dok spavate? Jer ste bili vani s vašim astralnim tijelom. Fizičko tijelo i etersko tijelo ne osjećaju zubobolju. Kamen možete udarati čekićem koliko želite, lupajući ga; sam kamen neće osjetiti ništa. Možete također rastrgati biljku; neće to osjećati jer još nema astralno tijelo, samo etersko tijelo. Siguran sam da bi neki ljudi prestali povlačiti ruže i brati cvijeće na livadama ako bi biljke uvijek šištale kao zmije jer ih boli. Ali biljke ne boli. A ljudska bića su poput biljaka u spavanju. Dok spavaju zub ne boli. Međutim, spava se s nečijim astralnim tijelom, do zuba će se doći s astralnim tijelom. Vidite, morate biti potpuno unutar tijela prije nego osjećate bilo kakvu bol koja je u tijelu. Kada niste potpuno unutra, nešto što boli će izgledati kao vanjski objekt.
Zamislite, gospodo, da je ovdje palim šibicu; gledam kako gori. Ako bi bio unutar nje, ne bih je samo vidio kroz moje astralno tijelo već bi je i osjećao kao bol. Kada još nisam cijeli u tijelu već upravo u procesu klizanja unutra, red zuba je kao vanjsko tijelo. Osjećam ga kao vanjsko tijelo i stvaram sliku koja je tome slična. Baš kao što kreiram slike objekata u vanjskom svijetu, tako kreiram i sliku mojih zuba kada sam još napola vani. I pošto još nisam u stanju kreirati pravu sliku – to je nešto što mogu napraviti jedino ako imam znanost duha – radije kreiram sliku ograde nego reda zuba. I kolci nedostaju u ogradi baš kao što imam praznine u redu zuba. Vidite, konfuzija zbog toga što nisam potpuno u tijelu čini da se pojavi pogreška. Unutarnje uzimate za vanjsko, jednostavno jer ste vani kada spavate. Tada je unutarnje nešto vanjsko.
Vidite, zapravo sam vidio da se to događa kod mlade djece. Kada ih podučavate, još nemaju osjećaj za govoriti sasvim ispravno. I znam slučaj kada je dječak koji je tek počeo pisati napisao 'Zaun, Zäune' za 'Zahn' [Zaun = ograda, Zäune = ograde, Zahn = zub]. I tada mu je rečeno: 'To je pogrešno'! I on je postao anksiozan u njegovom uklizati unutra, ne uklizati vani, već uklizati unutra. Tada nećete sanjati o letenju već imati loš san. Dijete se boji, kao u noćnoj mori, i onda je to napravio, i tako je zub postao ograda. Dijete je napravilo pogrešku. I uvijek iznova ćete vidjeti da ovakve veze između riječi zapravo stvaraju slike snova. Uvijek će biti nekakva veza između riječi. I tako sada možemo vidjeti što se zaista tamo odvija.
Vidite kada netko tako govori – ovaj Richard Traugott je u stvari napisao dosta o snovima, sve jednako besmisleno kao i ovo što je napisao ovdje o snovima o letenju – i ako posjeduje samo potpuno uobičajeno razmišljanje našeg vremena, reći će suprotno od onoga što se stvarno točno. Jer on ne razumije da se osjeća kao letač pri napuštanju tijela jer tada astralno tijelo postaje veće, i da se osjeća kao netko tko se mora probijati kada opet dođe, jer astralno tijelo se onda stiska unutra. Napinjati mišiće izjednačeno je s lošim snom. Loš sam dolazi upravo kada čovjek koji je napisao članak kaže da se sanja o letenju. Odlazeći na spavanje, također, imati ćete loše snove ako taj proces ne ide sasvim putem kojim bi trebao. Zamislite da negdje ležite i imate osjećaj da vas netko guši. To se događa jer ste u točci u kojoj ćete zaspati, ali negdje postoji nemir, i tako ne možete pravilno zaspati. Tako stalno pokušavate – sada izlazeći, sada ulazeći. Kada želite ući, što, međutim, ne možete jer ste još umorni, imate osjećaj gušenja jer astralno tijelo želi ući, jako gurajući, ali ipak ne može ući pravilno. Jednom kada to znate, ove stvari možete objasniti mnogo bolje.
I to će također učiniti da shvatite da je još nešto potrebno ako želimo upoznati svijet duha. Mora vam u umu biti savršeno jasno da fizičko tijelo ne može imati nikakvog udjela u tome. Mora se moći živjeti upravo u dijelu koje je astralno tijelo. Za upoznati svijet duha trebate postići nešto nad čime normalno zaspete. Ako iskližete iz fizičkog tijela svojim astralnim tijelom u običnom životu, vi ćete zaspati. Vidite to je opet stvar bačve vina, o kojoj sam govorio ranije. Astralno tijelo raste do gigantske veličine. Ako želite upoznati astralno tijelo morate imati unutarnju snagu držati ga skupa. Na trenutak ću se opet vratiti na kap soka od maline umjesto na čovjekovo astralno tijelo i 'Ja'. Dođimo do zaista dobre slike ovoga [crtanje na ploči]. Ovdje imamo čašu vode i u njoj kap soka od maline. Kap soka od maline se širi. Još ćete znati da je tamo ako imate čašu vode. Ali sada promislite na nešto sto tisuća puta veće – ne mogu to nacrtati, naravno. Više ne bi vidjeli ništa od njega ako bi pokušao i napravim boju dovoljno svijetlu da se podudara s raspodjelom. Niti bi se bilo što osjetilo. Ali sada zamislite da je kap vrag i ja je stavim u bačvu s vinom koja drži 400 kanti vode – oprostite ne vina, samo vode. I sada ova kap soka od maline, pravi mali vrag, kaže sebi: 'Neću sebi dopustiti da budem izmiješan! Ostati ću kap soka od maline'. Dakle tamo imate vašu bačvu vina, ili bačvu vode, i kap soka od maline ostane sasvim mala. Sada ako biste ušli tamo s jezikom, ližući putem kroz vodu sve dok ne dođete na mjesto gdje je kap soka od maline ostala mala, okusili biste slatkoću te kapi od soka od maline. Dakle, mora se braniti.
Kažem da je vražja samo da bi se tako izrazio. Ljudi koji se protive antropozofiji su zaista ponekad smiješni. U Hamburškim novinama je kazano, nakon što su sa svih strana vrijeđali antropozofiju, što sam ja, i kazalo se da sam zapravo vrag! Bili su savršeno ozbiljni u vezi toga, govoreći da je u svijet došao vrag. Samo govorim da bi kap soka od maline bila vrag ako bi ostala mala kada se stavi u vodu. Sada, to je nešto različito držati astralno tijelo malim kakvo je bilo u fizičkom tijelu kada izađe iz njega. Morate razviti snagu koja čini mogućim držati astralno tijelo malim. To možete razvijajući mogućnost da mislite veoma jasno. Rekao sam vam da se mora razviti nezavisno mišljenje. Nezavisno mišljenje je snažnije nego slabo mišljenje ovih ljudi. Prvi zahtjev je mogućnost snažnog mišljenja. Drugi zahtjev je mogućnost mišljenja unatrag. U vanjskom fizičkom svijetu stvari se odvijaju prema naprijed. Ako naučite misliti unatrag, stječete više snage u vašem mišljenju. I ako također naučite stvar koju sam vam rekao zadnji puta, 'dio je uvijek veći od cjeline' – koja je u suprotnosti s fizičkom stvarnošću – naučite postaviti sebe u svijet koji zasigurno nije poput fizičkog svijeta, već suprotan. Tada naučite postaviti sebe u svijet duha.
Sve ove stvari čine mogućim da astralno tijelo ostane malo, čak iako napušta fizičko tijelo, i da ne ustruji u sveopći astralni ocean.
Ovo, dakle, sve ide zajedno. Ali u umu vam također mora biti sasvim jasno da sve ove stvari treba razmatrati na isti trezven, znanstveni način, kao da su objekti vanjskog fizičkog života. Čim počnete fantazirati, više nemate znanost duha. Zasigurno se ne smijete prepustiti fantazijama.
Pretpostavimo, na primjer – pa, želim ovo jasno pokazati – da imate bol u nožnom palcu. Osjećate ovu bol u nožnom palcu samo zbog vašeg astralnog tijela. Ako bi samo imali fizičko tijelo ne bi osjećali nikakvu bol. Ako bi imali samo etersko tijelo, ne bi osjećali nikakvu bol, inače bi biljka uvijek skvičala kada bi je zgrabili, cvijet bi skvičao kada ga zgrabite. Sada, vi ćete skvičati ako bi imali bol u vašem nožnom palcu – pa, možda ne vi osobno, ali znate što mislim. Dakle, mi skvičimo ako imamo bol u nožnom palcu. Pitanje je, zašto skvičimo? Vidite, mi imamo astralno tijelo rašireno cijelim fizičkim tijelom. Kada s našim astralnim tijelom dođemo na mjesto gdje ovo ili ono nije u redu s nožnim palcem, mi to s našim astralnim tijelom odnesemo gore u mozak. Tamo formiramo ideju o boli.
Ali sada zamislimo da netko ima bolestan mozak. Kada netko ima savršeno zdrav mozak, u tom mozgu također ima mjesto gdje može percipirati bol u nožnom palcu. Potrebno je zdravo mjesto u mozgu da se može percipirati bol u nožnom palcu. Međutim, pretpostavimo da je to mjesto u mozgu bolesno. Rekao sam vam, duša ne može biti bolesna, astralno tijelo ne može biti bolesno, ali fizički mozak može biti bolestan. Sada, ako je ta točka u mozgu bolesna, bol u nožnom palcu ne može se percipirati. Što dakle osoba radi? Pa, gospodo, mali dio fizičkog mozga je bolestan; ali vidite, etersko tijelo mozga je još u toj točci. Eterski dio mozga na tom mjestu nije više podržan od fizičkog dijela. Dakle što eterski dio radi? Eterski dio pretvara vaš nožni palac u planinu. On nožni palac ne uzima samo na znanje, već od njega pravi planinu. I bol u njemu pretvara u mnogo malih duhova, planinskih duhova koji tamo sjede. Dakle vidite [slika 20]: ovdje je nožni palac; stavljate ga vani u prostor jer imate bolesni mozak. I sada se zaklinjete da je ispred vas ogromna planina. Ali sve to je stvarno vaš nožni palac. To je obmana.
Slika 20
Gospodo, morate biti pažljivi da nemate ovakve obmane kada želite ući u svijet duha, jer tada ste uključeni u fantazije. Kako to možemo postići? To će se opet najprije napraviti vježbom. Morate znati sve stvari koje mogu doći iz fizičkog tijela ako je u njemu bilo što bolesno. Tada nećete brkati izvorni duh koji vam se pojavljuje s nečim što samo dolazi od fizičkog tijela.
Dakle kao dodatak aktivnom mišljenju, mišljenju unatrag, vrsti mišljenja koju sam vam opisao zadnji puta kada smo se sreli, kada se misli na veoma različit način u usporedbi s načinom na koji se misli u fizičkom svijetu, također mora biti i odgovarajuće znanje: ovo i ovo dolazi od fizičkog tijela. Sve to su nužne pripreme.
Vidite, specifična umjetnost bi se prakticirala u pripremi koju su ljudi imali u ranija vremena, tako da bi mogli malo ući u svijet duha na stari način. To je nazvano umjetnost dijalektike. Značilo je da netko treba naučiti misliti. Danas, ako biste tražili od nekoga da najprije nauči misliti – pa, počupao bi vam kosu, jer danas svatko vjeruje da je sposoban misliti. Međutim, istina je, da kada se vratimo u starija vremena nalazimo da su ljudi prvo morali naučiti misliti na određeni način. To je nazvano umjetnost dijalektike. Morali ste misliti prema naprijed i unatrag, i morali ste naučiti postavljati pojmove na pravi način.
Zašto je bilo tako? To je bilo tako jer su ljudi učili misliti učeći govoriti. Ranijom prigodom sam vam rekao da dijete prvo uči govoriti i zatim misliti, ali naravno da je to djetinjasti način. Danas ljudi ostaju djetinjasti cijeloga života, ali to im više ne služi u kasnijem životu. Ako učite kontinuirano misliti govoreći, tada zrak ulazi i izlazi svaki puta pri disanju. Mnogo zavisi od toga da možete govoriti pravilno, jer to će također i disanje učiniti pravilnim. Netko tko može pravilno disati moći će govoriti dugo vremena; netko tko ne može pravilno disati brzo će se umoriti ako govori dugo vremena bez prestanka.
Umjetnost dijalektike je učila ljude da govore pravilno i stoga također da misle pravilno. Danas ljudi ne mogu misliti pravilno, jer se njihov dah cijelo vrijeme sudara s njihovim organima za disanje. Samo poslušajte akademika kako govori danas. Pa, u prvom redu, samo nekolicina od njih govori; oni obično čitaju stvari. Oni koriste sasvim druge stvari da im tada pomognu, oči, i tako dalje, i to im pruža potporu. Ali samo ih poslušajte kada govore. Obično izgledaju kao da im nedostaje zraka i uvijek se sudaraju s vlastitim fizičkim tijelom.
Na ovaj način sve postaje slika fizičkog tijela. Možete imati bolesno mjesto ovdje u mozgu i tako vaš nožni palac postaje planina sa svakakvim duhovima, ili možete stalno utrčavati u stvari sa svojim dahom, nesposobni da ga pustite vani. U svakom slučaju, cijeli svijet vam izgleda fizički jer se cijelo vrijeme sudarate s njim u vlastitom disanju. Odakle ovaj materijalizam stvarno dolazi? Materijalizam se razvija jer ljudi nisu u stanju pravilno misliti, lupajući u fizičko. Tada vjeruju da je cijeli svijet pritisak i guranje. Pritisak i guranje su ono što imaju u sebi jer se nisu unaprijed pripremili da misle na pravi način. I tako možemo reći da kada je netko danas materijalist da je to jer ne može izaći iz sebe, stalno lupajući u sebe iznutra.
Pogledajmo drugačije na g. Traugott-a. On bi zaista trebao reći: 'San da netko leti razvija se jer izlazimo iz sebe i astralno tijelo počinje se povećavati'. Ali on to ne shvaća, jer on stalno misli, radi strašno puno razmišljanja! Pa, gospodo, samo promislite, ako počinje misliti netko tko zaista ne može misliti, što on radi? On najprije nabora čelo, i zatim, jer s time još neće početi misliti, udari se rukom o čelu. Što stvarno pokušava napraviti? Želi napeti mišiće; napinje mišiće. I ako nisu dovoljno napeti želi ih udariti, tako da će se stvarno napeti. Dakle što g. Traugott čini kada razmišlja o snu? Umjesto da pogleda na stvari kako smo mi pogledali, on napinje vlastite mišiće, i nalazi upravo onu stvar koju radi: 'Mišićna napetost', on će reći, 'to je to'! San je tako jednak mišićnoj napetosti. Ali on samo brka njegove misli o snu sa stvarnošću.
Naučiti ćete nešto o g. Traugott-u - o tome što mu se događa kada misli o stvarima – ako pročitate ovu stvar. Tako je obično danas. Ako čitate ono što je tiskano, naći ćete da oni izmišljaju stvari. Ako danas čitate novine morate sebi reći: 'Naučiti ćete malo o onom što se događa u svijetu iz novina, ali pronaći ćete ono što bi gospodin koji sjedi u uredničkom uredu želio da se dogodi u svijetu'.
A tako je također i s materijalističkom znanošću. Nećete iz toga naučiti kakav je svijet doista, već što materijalistički profesori misle o svijetu danas. Jednom kada to otkrijete, vidjeti ćete da u antropozofiji nije cilj obmanuti svijet već ponuditi iskrenost umjesto prepredenosti i iluzije i stvari koje su često sasvim namjerno neistinite.
Dakle vidite da je iskrenost, unutarnja iskrenost, četvrta osobina koju trebamo da bi ušli u svijet duha. Gledajući na svijet, vidjeti ćete da tamo nema mnogo iskrenosti. Nije čudo da također nema mnogo iskrenosti u znanosti.
Razmatrali smo četiri osobine potrebne u našem mišljenju – jasnom, nezavisnom mišljenju; mišljenje na način nezavisan od vanjskog svijeta; mišljenje na način koji je potpuno različit od fizičkog svijeta, i također biti iskren u našem mišljenju. Razmotriti ćemo druge osobine sljedeći puta kada se sretnemo.
Dakle kao dodatak aktivnom mišljenju, mišljenju unatrag, vrsti mišljenja koju sam vam opisao zadnji puta kada smo se sreli, kada se misli na veoma različit način u usporedbi s načinom na koji se misli u fizičkom svijetu, također mora biti i odgovarajuće znanje: ovo i ovo dolazi od fizičkog tijela. Sve to su nužne pripreme.
Vidite, specifična umjetnost bi se prakticirala u pripremi koju su ljudi imali u ranija vremena, tako da bi mogli malo ući u svijet duha na stari način. To je nazvano umjetnost dijalektike. Značilo je da netko treba naučiti misliti. Danas, ako biste tražili od nekoga da najprije nauči misliti – pa, počupao bi vam kosu, jer danas svatko vjeruje da je sposoban misliti. Međutim, istina je, da kada se vratimo u starija vremena nalazimo da su ljudi prvo morali naučiti misliti na određeni način. To je nazvano umjetnost dijalektike. Morali ste misliti prema naprijed i unatrag, i morali ste naučiti postavljati pojmove na pravi način.
Zašto je bilo tako? To je bilo tako jer su ljudi učili misliti učeći govoriti. Ranijom prigodom sam vam rekao da dijete prvo uči govoriti i zatim misliti, ali naravno da je to djetinjasti način. Danas ljudi ostaju djetinjasti cijeloga života, ali to im više ne služi u kasnijem životu. Ako učite kontinuirano misliti govoreći, tada zrak ulazi i izlazi svaki puta pri disanju. Mnogo zavisi od toga da možete govoriti pravilno, jer to će također i disanje učiniti pravilnim. Netko tko može pravilno disati moći će govoriti dugo vremena; netko tko ne može pravilno disati brzo će se umoriti ako govori dugo vremena bez prestanka.
Umjetnost dijalektike je učila ljude da govore pravilno i stoga također da misle pravilno. Danas ljudi ne mogu misliti pravilno, jer se njihov dah cijelo vrijeme sudara s njihovim organima za disanje. Samo poslušajte akademika kako govori danas. Pa, u prvom redu, samo nekolicina od njih govori; oni obično čitaju stvari. Oni koriste sasvim druge stvari da im tada pomognu, oči, i tako dalje, i to im pruža potporu. Ali samo ih poslušajte kada govore. Obično izgledaju kao da im nedostaje zraka i uvijek se sudaraju s vlastitim fizičkim tijelom.
Na ovaj način sve postaje slika fizičkog tijela. Možete imati bolesno mjesto ovdje u mozgu i tako vaš nožni palac postaje planina sa svakakvim duhovima, ili možete stalno utrčavati u stvari sa svojim dahom, nesposobni da ga pustite vani. U svakom slučaju, cijeli svijet vam izgleda fizički jer se cijelo vrijeme sudarate s njim u vlastitom disanju. Odakle ovaj materijalizam stvarno dolazi? Materijalizam se razvija jer ljudi nisu u stanju pravilno misliti, lupajući u fizičko. Tada vjeruju da je cijeli svijet pritisak i guranje. Pritisak i guranje su ono što imaju u sebi jer se nisu unaprijed pripremili da misle na pravi način. I tako možemo reći da kada je netko danas materijalist da je to jer ne može izaći iz sebe, stalno lupajući u sebe iznutra.
Pogledajmo drugačije na g. Traugott-a. On bi zaista trebao reći: 'San da netko leti razvija se jer izlazimo iz sebe i astralno tijelo počinje se povećavati'. Ali on to ne shvaća, jer on stalno misli, radi strašno puno razmišljanja! Pa, gospodo, samo promislite, ako počinje misliti netko tko zaista ne može misliti, što on radi? On najprije nabora čelo, i zatim, jer s time još neće početi misliti, udari se rukom o čelu. Što stvarno pokušava napraviti? Želi napeti mišiće; napinje mišiće. I ako nisu dovoljno napeti želi ih udariti, tako da će se stvarno napeti. Dakle što g. Traugott čini kada razmišlja o snu? Umjesto da pogleda na stvari kako smo mi pogledali, on napinje vlastite mišiće, i nalazi upravo onu stvar koju radi: 'Mišićna napetost', on će reći, 'to je to'! San je tako jednak mišićnoj napetosti. Ali on samo brka njegove misli o snu sa stvarnošću.
Naučiti ćete nešto o g. Traugott-u - o tome što mu se događa kada misli o stvarima – ako pročitate ovu stvar. Tako je obično danas. Ako čitate ono što je tiskano, naći ćete da oni izmišljaju stvari. Ako danas čitate novine morate sebi reći: 'Naučiti ćete malo o onom što se događa u svijetu iz novina, ali pronaći ćete ono što bi gospodin koji sjedi u uredničkom uredu želio da se dogodi u svijetu'.
A tako je također i s materijalističkom znanošću. Nećete iz toga naučiti kakav je svijet doista, već što materijalistički profesori misle o svijetu danas. Jednom kada to otkrijete, vidjeti ćete da u antropozofiji nije cilj obmanuti svijet već ponuditi iskrenost umjesto prepredenosti i iluzije i stvari koje su često sasvim namjerno neistinite.
Dakle vidite da je iskrenost, unutarnja iskrenost, četvrta osobina koju trebamo da bi ušli u svijet duha. Gledajući na svijet, vidjeti ćete da tamo nema mnogo iskrenosti. Nije čudo da također nema mnogo iskrenosti u znanosti.
Razmatrali smo četiri osobine potrebne u našem mišljenju – jasnom, nezavisnom mišljenju; mišljenje na način nezavisan od vanjskog svijeta; mišljenje na način koji je potpuno različit od fizičkog svijeta, i također biti iskren u našem mišljenju. Razmotriti ćemo druge osobine sljedeći puta kada se sretnemo.