.- 9. Deveto predavanje, Dornach, 30 lipnja 1923
Umjetno stvaranje dosade. Mišljenja stvorena u fizičkom svijetu obrnuta su na drugom svijetu.
Umjetno stvaranje dosade razmišljajući o posebnim izjavama kao načinu dosizanja svijeta duha. Nietzsche, koji je stalno mučio sebe u svojoj mladosti sa takvim izjavama. Željeti se stalno zabavljati znači bježanje od duha. Stvari su obrnute u svijetu duha nego su u fizičkom svijetu. Mišljenja stvorena u fizičkom svijetu obrnuta su na drugom svijetu. Transformacija duha.
Nastaviti ćemo razmatrati pitanja koja su postavljena ranije. Međutim, trebate razumjeti, da je odgovor na ova pitanja jedan od najtežih. Pokušati ću to napraviti što je jednostavnije moguće. Kao što sam vam ranije rekao, za naći put do stjecanja uvida u duhovni svijet treba najprije razviti potpuno nezavisno mišljenje. Drugo, mora se moći, kao što sam vam rekao, misliti unazad. To znači da treba pokušati stvari misliti unazad koje u običnom životu idu ovako: počevši od prve, zatim druge, treće, i tako dalje. Ako vam održim govor, dakle, trebali bi pokušati kao što sam vam kazao zadnji puta, i pokušati od kraja i misliti natrag prema početku. Ovakve stvari su prvi elementarni koraci.
Danas, u priličnoj mjeri povezano s drugim pitanjem, želio bih razmotriti nešto drugo. Znate da ljudska bića mogu živjeti samo unutar određenog temperaturnog opsega. Ako je neophodno mogu tolerirati prilično topline. Ako ljeti postane prilično vruće, pa, znojiti će se ali mogu to podnijeti; ali ako temperatura postane još veća, više neće moći živjeti. Na isti način ljudi mogu tolerirati određeni stupanj hladnoće, ali kada padne ispod granice smrznuti će se. I vidite, čudna stvar je da između te dvije temperature – niske temperature kada se počinju smrzavati i temperature koju upravo mogu tolerirati – između te dvije temperature, u opsegu u kojem ljudska bića žive, zapravo je nemoguće vidjeti duhovne entitete. To je upravo kao i situacija o kojoj sam govorio zadnji puta gdje sam rekao da u trenutku kada se počne misliti unatrag da se počinju vidjeti duhovni entiteti. Ali tu se zaspe. Većina ljudi zaspe osim ukoliko se prije nisu uvježbali da ostanu budni.
Ali sada, idemo na nešto drugo. Vidite, ako bi ljudi živjeli na višim temperaturama od onih koje taman mogu tolerirati, percipirali bi duhovne entitete. Ali te temperature ne mogu tolerirati. I također bi ih mogli percipirati ako bi od sebe napravili prekrivač od snijega, ušli ravno u snijeg; ali smrzli bi se na smrt. Nešto što izgleda sasvim nevjerojatno ljudima, ipak je činjenica. To je da se duhovni entiteti povlače iz temperaturnog opsega koji ljudska bića mogu tolerirati kada su u njihovim fizičkim tijelima.
Ljudska bića ne mogu tolerirati te temperature u njihovim tijelima, ali mogu ih tolerirati u dušama. Jedino što, kao što sam rekao, um, duša, tada zaspi. Jer um, duša, ne smrzava se, ne može izgorjeti, ali zaspi.
Postoje međutim dva načina koja imamo za imati pojam o tome kakve bi stvari bile ako bi bili na višoj temperaturi nego što možemo podnijeti. Dopustite da vam dam primjer. Vidite, kada samo razvijemo temperaturu, dosegnemo veću temperaturu nego možemo podnijeti, radeći to iznutra. Temperatura neće biti toliko visoka da bi odmah umrli, ali s temperaturom proizvedenom od iznutra, dosežemo veću temperaturu nego normalno imamo. Znate kako ljudi počinju govoriti poput nekoga tko nije na ovoj Zemlji kada dobiju tako visoku temperaturu. Stvari koje ljudi kažu pod groznicom ne odnose se na ovu Zemlju. Ali materijalist bi morao reći da su to misli izmišljene pri visokoj temperaturi, ali da nisu istinite, naravno.
Dakle postoji situacija gdje ljudi razviju višu temperaturu, postaju grozničavi i govore besmislice. Sada vidite, duša ne može govoriti besmislice. Koliko god bila visoka temperatura, duša ne može govoriti besmislice. Govori besmislice jer je tijelo poremećeno kod više temperature. O tome ćete dobiti ideju ako zamislite vrstu staklene sfere kakvu ljudi ponekad stavljaju u njihove cvjetne vrtove da zrcale svijet vrta koji ih okružuje. Pogledavši u takvi staklenu sferu vidjeti ćete lice koje vam se neće svidjeti! [skica na ploči] To je vrsta lica koje vam se neće sviđati. Ali nećete ni reći: 'Vau, pogledajte što se dogodilo mome licu'! Nećete ni na trenutak pomisliti da je to zaista vaše lice koje u odrazu izgleda tako različito. I ako vaš um počinje pričati besmislice kada imate temperaturu, isto tako nećete reći da je vaš um, vaša duša, počela pričati besmislice. Stvari koje vaš um i duša govore su izobličene jer su izgovorene iz bolesnog mozga, baš kao što vaše lice izgleda zgnječeno u takvom neispravnom zrcalu.
Stoga morate sebi reći: 'Kada imam temperaturu i govorim besmislice, situacija je takva da um i duša govore iz bolesnog mozga. Moje lice se nije promijenilo kada stojim ispred zrcalne staklene sfere, ali izgleda izobličeno'. Na isti način stvari koje netko kaže u groznici zvuče izobličeno jer to dolazi iz bolesnog tijela i mozga koji ne funkcionira kako bi trebao. Ali kako dolazi do toga da mozak ne funkcionira pravilno? Zato jer se cjelokupna cirkulacija krvi kreće prebrzo. Samo trebate opipati puls i znati ćete. Visoka temperatura u glavi je stoga jer krv cirkulira prebrzo. Cirkulacija krvi proizvodi toplinu koja se potom podiže do glave – imate temperaturu. Vaš um i duša se zatim pokazuju kao u ogledalu koje ne funkcionira ispravno.
Suprotno se također može dogoditi, ali u tom slučaju ne ležeći dolje u snijegu i puštajući da se smrznete do smrti u snijegu, jer u tom slučaju bi se doista smrznuli. Suprotno stanje može se pojaviti samo iz uma i duha. U tom slučaju treba napraviti nešto koristeći um. I to će, gospodo, proizvesti nešto vrlo čudno. Samo promislite: netko počinje misliti strašno teško o stvarima, razmišljajući o najbeznačajnijim detaljima. Bolje je razmišljati o najbeznačajnijim detaljima, stvarima koje izgledaju toliko beznačajno da mnogi ljudi ne žele misliti o njima. Dopustite da vam nešto pokažem. Ako imate trokut [slika 18] i podijelite ga na četiri jednaka dijela, tako da dobijete četiri trokuta kao što su ova, možete reći da je veliki trokut veći od svakog od četiri mala trokuta. Sada ovo mogu reći
Slika 18
općenitim izrazima i reći da postoji teorem koji kaže: Cjelina je veća od njenih dijelova [pisanje na ploči]. Pa, stvarno, ako imate zadovoljnog burzovnog mešetara i kažete mu, 'Samo razmisli o ovome: Cjelina je veća nego njeni dijelovi', on će reći: 'Zasigurno ne, to mi je iznimno dosadno'. I ako biste stvarno išli k njemu i kazali: 'Gledaj, ploča je tijelo određenih dimenzija; stol je još jedno tijelo koje ima vlastite dimenzije' – sada formuliram izjavu da sva tijela imaju dimenzije [pisanje na ploči]. Sada zamislite da ste bili na nekoj vrsti sastanka i cijelo vrijeme samo čuli stvari rečene o izjavi da sva tijela imaju dimenzije. Ići ćete kući govoreći da je to bio zaista bezvezan, dosadan sastanak. I ako bi ja sada došao i rekao: 'Gledaj, trava je zelena, ruža je crvena, i te stvari dakle imaju boju. Jučer je na sudu sudac presudio na ovaj ili onaj način, i to nema boje. I sud je također zasjedao na drugom mjestu gdje je opet sudac presudio i ni to nema boje. Presude, ili mišljenja su bezbojna', to nam daje treću izjavu [pisanje na ploči]. Pa, gospodo, ako bi netko sat vremena govorio o temi da su mišljenja bezbojna, rekli biste sebi: 'Sat vremena slušam da su mišljenja bezbojna, ali to je strašno dosadno; to je krajnje i potpuno dosadno'!
Ali zašto su vam takva mišljenja dosadna? Nisam trebao ove stvari napisati na ploči za vas, niti sam ih trebao reći na pomalo šaljiv način, već sam trebao ući u prostoriju hodajući ukočeno i žustro, kao profesor, i onda reći: 'Gospodo, danas ćemo govoriti o izjavi da su mišljenja bezbojna'. I zatim bi morao provesti cijeli sat dokazujući vam da je izjava točna. Način na koji je predstavljam ovdje još je uvijek prilično zabavan. Ali trebao sam tako ući i govoriti cijeli sat o izjavi 'Mišljenja su bezbojna' ili o 'Sva tijela imaju dimenzije'.
Također možete nacrtati ovakvu liniju da bi došli od jedne točke do druge [crtanje na ploči]. Jedna linija je ravna, druga je zakrivljena. Ali gledajući ih odmah ćete reći: 'Ravna linija je kraći put, druge su duži'. Sada i to isto tako možete napisati na ploču: 'Ravna linja je najkraći put koji povezuje dvije točke. Ako bi isto tako želio cijeli sat govoriti o ovoj temi, bila bi vam jednako dosadna.
Cjelina je veća od njenih dijelova
Sva tijela imaju dimenzije
Mišljenja su bezbojna
Ravna linija je najkraći put između dvije točke
Međutim, postoji njemački profesor, koji kaže da zaista možemo percipirati nešto od svijeta duha ali da možemo percipirati samo takve stvari tog svijeta koje se mogu staviti u oblik ovakvih izjava. On predstavlja izjave koje nam omogućuju da percipiramo nešto od svijeta duha svojim studentima: 'Cjelina je veća od njenih dijelova. Sva tijela imaju dimenzije. Mišljenja su bezbojna. Ravna linija je najkraći put između dvije točke', i tako dalje. Kaže da je to jedina stvar koju možemo znati o tom drugom svijetu. Studenti su se strašno dosađivali na njegovim predavanjima. Ali danas je situacija takva da su ljudi počeli misliti da znanost mora biti dosadna. I studenti će općenito biti veoma entuzijastični u vezi profesora koji govori ovakve stvari. Ovo samo usput, naravno.
Situacija je stvarno ovakva. Kada uzmete ovakva mišljenja, formirate mišljenja ili izjave kao što je 'Cjelina je veća od njenih dijelova; ravna linija je najkraći put između dvije točke'', stražnji dio vaše glave postaje hladan. I jer se hladnoća razvije u stražnjem dijelu glave, i osoba počinje osjećati hladnoću, odmah želi pobjeći od ovakvih izjava. Dosadne su joj. Jer to je čudna stvar. Kada nam je dosadno, stražnji dio glave postaje hladan. Nije da cijela osoba postaje hladna, samo stražnji dio glave. Počinje željeti da umre od hladnoće. I to sada nije zbog snijega ili zbog leda; osoba se osjeća hladno zbog duševnog principa, jer misli stvari koje je ne zanimaju.
Vidite, možemo se šaliti s ovakvim izjavama. Ali činjenica je da biti strpljiv i promišljati ih temeljito stalno iznova, odnosno, stalno ulaziti u dosadu s velikim strpljenjem, jedan je od stvarnih načina stjecanja uvida u duh. To je čudno, jer ljudi moraju napraviti upravo ono što zaista ne žele napraviti. Mogu vam reći da je matematika dosadna nekim ljudima, ali jer im je toliko teška i trebaju napraviti napor, i jer je toliko hladna i treba napraviti stvarni napor s matematikom, to je najlakši način ulaženja u svijet duha. Ljudi koji mogu nadvladati njihovu nevoljkost i stalno iznova uzimati ove izjave na živ način, umjetno stvarajući sebi dosadu, biti će im najlakše ući u svijet duha.
Rekao sam vam kada imate temperaturu da vaše bilo kuca brže. Postajete topli, i zatim dobijete toplinu u glavi, u mozgu. Tako uđete u vruće stanje i govorite besmislice. Ali ako se borite s izjavama kao što su ove ovdje, kada zaista želite potpuno prestati razmišljati, krv neće postati mobilnija već će se zaustaviti u stražnjoj strani glave. I kada se tamo natrag krv zaustavi, nakupljaju se soli. Soli se nakupljaju tamo natrag. Imaju dva učinka, te soli. Od njih većina ljudi dobije trbobolju. I pošto vrlo brzo primijete tu trbobolju – stvari postaju neugodne u trbuhu kada bi trebali promišljati ovakve izjave – ubrzo prestanu. Ali kada netko promišlja te stvari cijelo vrijeme, kao što je radio Nietzsche, veliki čovjek koji je živio prema kraju devetnaestog stoljeća i uvijek se borio s ovakvim izjavama u mladosti, mnogo soli je deponirano u glavi, i Nietzsche je uvijek patio od migrene. I sada treba pronaći način, vidite, za promišljanje takvih izjava bez da se dobije migrena, bez da se deponiraju soli, i također bez da se dobije trbobolja. Trebate ostati potpuno zdravi i moći sebi umjetno stvoriti dosadu. Netko tko je iskren kada vam kaže kako ući u svijet duha stoga će morati reći: 'Prvo morate moći za sebe stvoriti umjetnu dosadu; inače uopće nećete stići do svijeta duha'.
Promotrite vrijeme u kojem živimo. Što je opća želja? Općenito je želja izbjeći dosadu po svaku cijenu. Samo promislite o načinu na koji ljudi žure od jednog mjesta na drugo, samo da im ne bude dosadno! Uvijek traže zabavu. Odnosno pobjeći od duha. Točno je – ako bi možda bilo negdje nešto što je od duha, ljudi našeg vremena bi odmah pobjegli. Oni to ne znaju; događa se nesvjesno. Ali traženje zabave je stvar bježanja od duha. To je tako. I ljudi koji će moći ući u duh samo su oni koji se jednom u životu ne boje biti bez zabave i umjetno žive u izjavama poput ovih. I dospjevši toliko daleko da se može umjetno živjeti u takvim izjavama, bez da se dobije migrena ili trbobolja, već da se zaista može urediti da se satima živi u takvim izjavama, postupno će biti moguće vidjeti stvari u duhu.
Ali tada će se isto tako još nešto morati promijeniti. Doći će vrijeme kada shvatite da živeći u takvim izjavama tada vidite da one počinju ići na drugi način! Dakle ja sam dugo vremena razmišljao da je veliki trokut veći od njegovih dijelova. Ako to radim dugo vremena, izjava će se obrnuti i razvijam sljedeću ideju: 'Ako je ovo ovdje trokut, i ja uzmem četvrtinu njega i želim je izvaditi, on počinje rasti [crtanje na ploči], i više nije točno da je cjelina veća od njenih dijelova. Četvrtina je odjednom veća'. Vidim da je četvrtina veća i onda moram reći: 'Cjelina je manja od njenih dijelova' [crtanje na ploči].
Rad koji sam izvršio sada me doveo do točke gdje percipiram način na koji stvari izgledaju u svijetu duha. Jer izgledaju obrnuto nego su u fizičkom svijetu. U fizičkom svijetu, cjelina je uvijek veća od dijelova, dok je u svijetu duha dio veći nego je cjelina. Nećete moći, na primjer, percipirati pravu prirodu ljudskog bića ukoliko ne znate da je dio veći od cjeline. U modernoj znanosti, ljudi uvijek žele pogledati najmanje stvari. Ali ako želite upoznati ljudsku jetru ovdje u fizičkom svijetu, ona je manja od ljudskog bića. Ako je želite vidjeti u duhu, ona raste i raste do gigantskih proporcija; jetra postaje cijeli univerzum. I ako to propustite primijetiti, nećete moći u duhu razumjeti jetru.
Morate najprije na iskren način doći do izjave koja kaže da je cjelina manja od njenih dijelova, i dio je veći od cjeline. Na isti način, ako ste mislili o izrazu 'Sva tijela imaju dimenzije' dovoljno dugo, tako da se suočite sa strašnom opasnošću da se tamo natrag vaš mozak na smrt smrzne, sva tijela će se uvući, prestati imati dimenzije, i konačno imate izjavu 'Ni jedno tijelo nema dimenzije'[pisanje na ploči].
A sada nešto zaista smiješno. Smiješno je u fizičkom svijetu, ali je najozbiljnija stvar u svijetu duha. Vidite, možete misliti da nema gluplje izjave nego kad kažem da sud zasjeda u Wigglesham-u i dana je presuda, mišljenje, koje je bezbojno. I druga je dana u Tripshill-u i jednako je bezbojna. Ali ako mislite o izjavi dovoljno dugo, mišljenja će dobiti boju. I baš kao što možete reći da je ruža crvena tako možete i reći da je presuda u Wigglesham-u bila prljavo žuta, a ona u Tripshill-u crvena. Pa, možete dobiti neku koja je divno crvena, ali to se ne događa često. Dakle došli ste do točke gdje kažete: 'Sva mišljenja koja daju ljudi su u boji'. I tek sada se zapravo može misliti o svijetu duha, jer tamo je sve suprotno: mišljenja su u boji [pisanje na ploči].
Ravna linija je najkraća ruta koja povezuje dvije točke – to je toliko točno da vam je posluženo kao jedan od prvih teorema u geometriji. U fizičkom svijetu to je točno koliko god može biti. Ali ako mislite o tome dugo vremena: ako netko tko nije fizički već duhovni entitet želi doći iz sela A u selo B, ruta će mu izgledati strašno kratka ako ide u polukrug [crtež]. I stječete mišljenje da je ravna linija najduža ruta koja povezuje dvije točke [pisanje na ploči].
Cjelina je manja od njenih dijelova
Ni jedno tijelo nema dimenzije
Mišljenja su obojana
Ravna linija je najduža ruta koja povezuje dvije točke
Ovo je zasigurno nešto da vam ispadne vilica! Međutim, svijet neće razmatrati ovakve stvari. Ljudi će reći da netko tko počinje govoriti da presude ili mišljenja imaju boju ima temperaturu ili da je lud. Ali situacija je takva da se do ovih stvari može doći bez tijela, dok je zdravog razuma, jer u duhovnom svijetu svojstva su obrnuta od onog što su u fizičkom svijetu. I do toga morate doći pomoći najjednostavnijih izjava, jer jednostavne izjave su nevjerojatne. Znate, ako netko počne govoriti o svijetu duha na zanimljiv način ljudi će, naravno, slušati, na način na koji to također rade ako netko počne pričati priče o duhovima. Ali neće slušati ako netko kaže: 'Morate prvo ući u naviku stvaranja umjetne dosade za sebe'. To se mora napraviti umjetno. Ništa neće izaći iz toga ako je nekome dosadno s konvencionalnom znanošću. Ali umjetno razviti dosadu, radeći unutarnji napor, i ne dobiti migrenu ili trbobolju, odnosno, bez uključivanja tijela. Ako je tijelo uključeno, odmah dobijete migrenu ili trbobolju.
Samo poslušajte što ljudi kažu kada čuju da ne bi trebali dopustiti da im profesor dosađuje, jer to im neće pomoći, i da bi bili vidovnjaci moraju postupno prevladati migrenu ili trbobolju. Vidite, vaš student sjedi tamo, i profesor mu je strašno dosadan. Zaista bi trebao dobiti migrenu ili trbobolju, ali ne dobiva. Stvar se zatim pomiče na druge organe koji ne bole toliko. I ljudi zaista tada obole, jer je uključeno fizičko tijelo. Ako danas proizvedete dosadu na ovaj način, što je ono što se događa u modernoj znanosti, samo ćete dobiti da ljudi obole. Ako kažete ljudima da sami proizvedu dosadu vlastitim unutarnjim naporom, i ako prođu kroz tu dosadu, malo po malo će ulaziti u svijet duha, ali to treba shvatiti na pravi način, jer prvo mišljenje koje steknete u tom svijetu biti će obrnuto. Dakle postoji izvanredan način za učinkovito raditi na sebi. To je ovo. Ako naiđete na nešto u svijetu što je zaista, zaista dosadno, i kasnije, vidjevši da je toliko dosadno da pobjegnete, da vam se to sve više ne sviđa, ili vam je drago kada je gotovo, počnete o tome misliti, radeći to vrlo, vrlo polako.
Vidite ja sam i sam – to je nešto što znam iz iskustva – iz toga naučio ogromnu količinu. Običavao sam slušati strašno dosadna predavanja u mladim danima. Zaista, radovao sam se tome, znajući da će predavanje biti dosadno, jer to bi vas izvuklo iz sebe, baš kao što odlazak na spavanje to uobičajeno radi. Tako bi bio vrlo zadovoljan kada bi znao da ću par sati slušati dosadno predavanje. Ali jednom kada bi predavanje započelo i profesor bi govorio, uvijek bi osjećao da ometa moju dosadu cijelo vrijeme govoreći. Međutim kasnije, duboko bi razmislio o svakom detalju koji je rekao. Nije mi bilo ni najmanje zanimljivo, ali opet bih prošao kroz svako predavanje od početka, zaista prolazeći kroz to, i ponekad bi prolazio kroz jednosatno predavanje na takav način da bi to uzelo dva sata, i tako sam umjetno stvorio dosadu.
Gospodo, to je ono gdje napravite čudna otkrića. Posebno krajem devetnaestog stoljeća mogli ste napraviti vrlo čudna otkrića. Samo promislite da ste čuli predavanje dano od ogromnog nosoroga – da, ima ih – i zatim ste mogli meditirati o tom dosadnom predavanju. Dakle prizivate u um sve stvari koje su vam strašno dosadne. I postupno će se nešto pokazati iza osobe koja je proizvela najdosadnije stvari, tog stvarnog nosoroga, nešto poput višeg ljudskog bića, potpuno duhovno ljudsko biće će se pokazati. I predavaonice su u vašem umu transformirane na način koji može biti shvaćen kada ste potpuno zdravog uma. I znam mnogo profesora na kraju devetnaestog stoljeća gdje je to bio slučaj. Ali molim vas da ne govorite mnogo o tome, inače će ljudi misliti da je to nešto strašno, jer najinteligentnije duhovno ljudsko biće pojavilo bi se iza tih ljudi.
Sada, što se tamo događalo? Uopće nije točno da su iznutra, nesvjesno ljudi glupi kao što izgledaju. Zapravo su mnogo pametniji, a najgluplji su oni koji su ponekad stvarno pametni. Opet se događa obrnuto. Ali ne mogu shvatiti vlastitu pamet. To je strašna tajna. Jer element koji je pravi um i duša ljudi često je tamo iza njih i ne mogu ga sami shvatiti.
Da, zaista tako dolazite u svijet duha. Kao što znate, imamo materijalističku znanost krajem devetnaestog stoljeća. Ljudi i danas još slijepo slijede tu znanost. Ja sam moram reći da je bilo strašno korisno upoznati tu materijalističku znanost, jer od početka do kraja uvijek proizvodi najdosadnije izjave. Ako samo uvijete brkove, postavši tako pametni, konačno znate da je čovjek nastao od majmuna, kako nas uči znanost – pa, u tom slučaju, ništa od njega neće postati. Ali ako tu izjavu stalno temeljito promišljate, koristeći svu unutarnju energiju, konačno će se promijeniti u onu koja je točna u duhu i shvatite da čovjek uopće nije nastao od majmuna već od duhovnog entiteta.
Međutim, postoje, razne razlike. Jednom je dječak poslan u školu. Tamo je po prvi puta čuo – od učitelja – da je čovjek nastao od majmuna. Ispalo je da je previše rano za njega. Kod kuće je rekao ocu: 'Tata, danas sam čuo nešto novo. Samo promisli, čovjek je nastao od majmuna'. 'Glupost', rekao je otac, sav uzrujan, 'baš si glup. To je možda točno za tebe, ali ne i za mene'! Vidite, i on je također, mislio da je priča nevjerojatna. Međutim, povezao je samo s umom.
Ali iz svih stvari koje vam govorim vidite da je moguće naći put u modernu znanost na dva načina. I stvarno vam govorim da netko nije učio tu znanost na način na koji su mnogi to učinili u devetnaestom stoljeću i još i danas to rade, već umjesto da ponavljate sve što vam je kazano da mislite meditativno, stalno temeljito promišljate stvari, sate i sate, one bi se okrenule, i ono što dobijete je istina u duhu.
Kada ste dugo vremena mislili o biljkama i mineralima i dugo o stvarima koje vam ljudi danas kažu na tako strašno materijalistički način, jednostavno promislivši ih temeljito, konačno ćete doći do točke gdje vam je značenje zodijaka, značenje zvijezda, gdje su vam sve tajne zvijezda očigledne.
Ali najsigurniji način je početi sa izjavama poput 'Dio je veći od cjeline. Ni jedno tijelo nema dimenzije. Mišljenja su obojana. Ravna linija je najduži put koji povezuje dvije točke'. Tada ćete se morati otrgnuti od fizičkog tijela. Ako prođete kroz sve to, moći ćete koristiti svoje etersko tijelo umjesto vašeg fizičkog tijela. Tada možete početi misliti eterskim tijelom, a etersko tijelo mora misliti sve na obrnuti način na koji je to u fizičkom svijetu. Jer s eterskim tijelom postupno ulazite u svijet duha. Ali tu će konačno stvari doći do zastoja, i morate razviti još jednu naviku.
Znate, kada danas nešto čitamo, može se dogoditi nešto prilično čudno. Jednom sam, na primjer, bio u gradu u južnoj Austriji, i netko mi je dao večernje novine. Imale su uvodni članak, kako se zove. Strašno zanimljiva priča je ispričana u svakom detalju, velika politička priča. Čitate prvu kolonu, drugu kolonu, treću kolonu – strašno zanimljivo. I dole na dnu, još uvijek na istoj stranici, bila je kratka napomena govoreći: 'Žao nam je reći da je sve što je napisano u večerašnjem uvodnom članku temeljeno na pogrešnoj informaciji i ni riječ nije točna'.
Vidite, ovakve stvari se mogu danas dogoditi. Ovo je ekstreman slučaj, ali svatko tko danas čita novine može naći tu i tamo, na svakoj stranici, nešto što jednostavno nije točno. Tek kasnije se saznaje da nije točno. Vidite, mislim da većina ljudi postala danas nepromišljena da su istina i laž za njih sve isto. Pa, to neće nekog odvesti u svijet duha.
Rekao sam vam zadnji puta kada smo se sastali: kada netko poludi samo njegovo tijelo je bolesno. Um, duša ne obolijeva, ostaje zdrava. Danas sam vam rekao da kada netko govori mahnito u groznici, njegove misli postaju samo karikatura, ali um i duša su i dalje u redu. Ali mora se ući u naviku, ako se želi ući u svijet duha, osjećanja unutarnje boli kada nešto nije točno, i da se duša raduje kada je nešto točno, da je netko sretan u vezi istine kao da mu je netko dao milijun – mislim na švicarske franke a ne njemačke marke! (smijeh) Tako bi trebali biti sretni kada čujemo istinu, i tako bi morali patiti u dušama – ne tijelo već bi duša trebala patiti kada vidi da je nešto negdje laž – baš kao što i tijelo pati kada ima strašnu bolest. Nije da bi duša trebala biti bolesna, ali duša mora biti sposobna osjećati bol i zadovoljstvo, baš kao što to čini tijelo kada je bolesno ili je lagodno, ili kada se poznaje bol ili zadovoljstvo na uobičajeni način u ovom svijetu.
To znači da moramo početi osjećati istinu na način na koji osjećamo radost i sreću i zadovoljstvo u fizičkom životu; i neistinu moramo početi osjećati kao bol, postati kao bolesni u duši kada se susretnemo s neistinom, kao što inače postajemo bolesni jedino kada imamo poremećaj u tijelu. To znači da ako vam je netko u glavu slagao, morate moći reći, ako tako da je to zaista slučaj: 'Dao mi je da jedem bobice smrtonosnog velebilja'! Ali to mora biti unutarnja istina.
Sada naravno, ako uzmete u obzir moderna vremena, novine, na primjer, čini da stalno gutate bobice smrtonosnog velebilja. I ako će vaš um i duša ostati zdravi, morate stalno povraćati na nivou duše. I budući da ne možemo bez novina, morate ući u naviku, ako želite ući u svijet duha, dobivanja lošeg okusa u ustima od novina i zadovoljstva kada pročitate nešto pristojno, kada netko piše na doista unutarnji način. Vaše zadovoljstvo mora biti poput zadovoljstva kojeg imate jedući nešto, ako želite, što je veoma ukusno. Istina i težnja za istinom mora vam biti ukusna, a laži, ako ste ih svjesni, moraju imati gorak okus, otrovan.
Stoga morate naučiti ne samo da su mišljenja obojana, već također i reći: tiskarska tinta je danas obično kao sok smrtonosnog velebilja. Međutim morate, morate to osjećati pošteno i s velikom ispravnošću. Tada ste, gospodo, došli do nečega što je poznato kao transformacija u duhu.
Ljudi govore o alkemiji i misle da se ona može koristiti da se bakar pretvori u zlato. Šarlatani će vam, naravno, to reći na mnogo načina čak i danas; praznovjerni ljudi su u to vjerovali dugo vremena. Ali takve stvari su moguće u duhu. Samo morate vjerovati u istinu duha. Tu morate moći sebi reći: 'Tinta koja se koristi je svuda jednake supstance, bilo da se tiska knjiga koja je istinita ili novine koje lažu. Ali u jednom slučaju tinta je izvorno sok bobice ubojitog velebilja, a u drugom je tekuće zlato. Stvari koje su jedna te ista u fizičkom svijetu, u duhu su veoma, veoma različite'.
Ali ako vam današnji pametni ljudi dođu i vi im kažete: 'Štamparska tinta može biti tekuće zlato ili može biti sok bobica smrtonosnog velebilja', oni će reći, 'Govoriš metaforički, to je samo analogija'. Pa gospodo, analogija, slika, mora postati istinski duhovna, i treba razumjeti što stvari postaju u duhu.
Dopustite da vam dam primjer koji zapravo dolazi iz povijesti socijaldemokratske stranke. Možda niste toliko svjesni toga, ali bilo je vrijeme kada se socijaldemokratska stranka podijelila na dvoje. Jedni su bili oni koji slijede Bernsteina i slični ljudi. Ušli su u svakakve kompromise sa srednjom klasom. Druga grupa su bili radikali, s Bebel-om koji je vodio radikale do smrti. Znate za Bebela iz literature ako ništa drugo. Jednom je bila partijska konferencija u Dresdenu, i Bebel je prilično poludio zbog drugih. Rekao je da će stvoriti red u socijalnoj demokraciji. Dao je strašno važan govor, tijekom kojega je rekao: 'Da, ako se to i to dogodi zbog druge grupe, uš će prijeći preko moje jetre'! [Njemački izraz kada se nešto trlja na krvi način.] Sada, svatko će reći da je ovo samo analogija, jer nikakva stvarna uš neće prijeći preko Bebel-ove jetre. Ali zašto ljudi koriste ove fraze? Bebel to nije koristio jer je uš zapravo išla preko njegove jetre; to je nešto što je čuo, i koristio je da bi rekao da bi ga to stvarno gnjavilo. Ali zašto ljudi imaju ovakve fraze. Zašto netko može reći da 'uš' ide preko njegove jetre?
Nije svatko poput čovjeka koji bi uvijek skupljao uši sa svoje glave, i kada ga je netko jednom upitao, 'Reci mi, dragi momče, kako si tako pametan i uvijek uhvatiš uš?' rekao je, 'Nema problema, ako promašim uhvatim sljedeću do nje'. Nije tako kod svakoga, da promaši uš koju želi uhvatiti ali ipak uhvati jednu. To je obično dosta neugodno kada ljudi imaju uši; osjećaju se užasno u vezi toga. Trebali ste to vidjeti. Kada sam bio staratelj obitelji, jedan od dječaka u mojoj skrbi je došao kući jednog dana. Bio je vani, sjedio na svakakvim klupama u gradu, i polako su ga počele boljeti oči, imao je strašnu bol u očima. Ja sam rekao: 'Prvo pokušajmo mast za uši i stavimo je na obrve'. Sasvim ispravno. Kada su pogledali imao je mnogo uši, i kada je mast djelovala, njegove oči su također prestale suziti. Sada ste trebali vidjeti lica njegove majke i njegove tetke kada se konačno utvrdilo da dječak ima uši! To su osjetile sve do jetre. Čudno su se osjećale u njihovim trbusima; 'O, dragi, dječak ima uši! Strašno!' I zatim je prilično izgledalo kao da uš trči po njihovoj jetri. Fraza dolazi od veoma stvarnog osjećaja koji su ljudi imali kad bi netko dobio uši.
Sada, ljudi ne hvataju uši na stranačkim kongresima. Ali rade nešto što im daje takav užas, kao kad je u ranijim vremenima ili među ljudima posebne klase uš trčala preko jetre. Dakle vidite da je fraza reflektirala stvarnu situaciju kada je skovana. Kasnije su ove fraze korištene samo za stvari koje utječu na um ili dušu.
Ali do toga treba dovesti umjetno, gospodo. Treba to moći, tako da se to osjeća stvarno i iskreno a ne samo kao zvuk fraze. Imam novine i većina onoga što kažu će vjerojatno biti te vrste kada je štamparska tinta sok smrtonosnog velebilja. Želio bih znati što bi ljudi doista danas napravili ako bi imali takav osjećaj! Baš mislim koliko je mnogo ubojitog velebilja korišteno da bi se razmotrilo čija je rat greška i tko nije krivac, i kako se ljudi osjećaju dobro jednostavno zato jer pripadaju određenom narodu ili nekom drugom narodu, ne zato jer su stvari koje su rečene istinite nego zato jer novine kažu da one nisu krive, pišući svakakve neistine da bi rekli da one nisu krive. Ali kako će ljudi ući u svijet duha u današnjem dobu? Treba jednostavno riješiti, snažno riješiti da se bude vrlo različit od današnjih ljudi, a ipak treba naravno, živjeti s tim ljudima. Jer neće valjati ako se popnete na govornički podij i počnete na njih vikati. Ali treba naći prolaz do istine. A to je teško, teško koliko sam vam pokazao danas.
Danas sam morao govoriti o različitim stvarima, tako da doista vidite da je daleko od jednostavnog ući u svijet duha. Opet ćemo prijeći na druge stvari koje vam neće biti toliko naporne. Ali uvidjeti ćete da je dobra stvar to što smo razmatrali teške stvari. Kada sljedeći puta nastavimo pokazati ću vam kako ide cijeli put u svijet duha.
Ali zašto su vam takva mišljenja dosadna? Nisam trebao ove stvari napisati na ploči za vas, niti sam ih trebao reći na pomalo šaljiv način, već sam trebao ući u prostoriju hodajući ukočeno i žustro, kao profesor, i onda reći: 'Gospodo, danas ćemo govoriti o izjavi da su mišljenja bezbojna'. I zatim bi morao provesti cijeli sat dokazujući vam da je izjava točna. Način na koji je predstavljam ovdje još je uvijek prilično zabavan. Ali trebao sam tako ući i govoriti cijeli sat o izjavi 'Mišljenja su bezbojna' ili o 'Sva tijela imaju dimenzije'.
Također možete nacrtati ovakvu liniju da bi došli od jedne točke do druge [crtanje na ploči]. Jedna linija je ravna, druga je zakrivljena. Ali gledajući ih odmah ćete reći: 'Ravna linija je kraći put, druge su duži'. Sada i to isto tako možete napisati na ploču: 'Ravna linja je najkraći put koji povezuje dvije točke. Ako bi isto tako želio cijeli sat govoriti o ovoj temi, bila bi vam jednako dosadna.
Cjelina je veća od njenih dijelova
Sva tijela imaju dimenzije
Mišljenja su bezbojna
Ravna linija je najkraći put između dvije točke
Međutim, postoji njemački profesor, koji kaže da zaista možemo percipirati nešto od svijeta duha ali da možemo percipirati samo takve stvari tog svijeta koje se mogu staviti u oblik ovakvih izjava. On predstavlja izjave koje nam omogućuju da percipiramo nešto od svijeta duha svojim studentima: 'Cjelina je veća od njenih dijelova. Sva tijela imaju dimenzije. Mišljenja su bezbojna. Ravna linija je najkraći put između dvije točke', i tako dalje. Kaže da je to jedina stvar koju možemo znati o tom drugom svijetu. Studenti su se strašno dosađivali na njegovim predavanjima. Ali danas je situacija takva da su ljudi počeli misliti da znanost mora biti dosadna. I studenti će općenito biti veoma entuzijastični u vezi profesora koji govori ovakve stvari. Ovo samo usput, naravno.
Situacija je stvarno ovakva. Kada uzmete ovakva mišljenja, formirate mišljenja ili izjave kao što je 'Cjelina je veća od njenih dijelova; ravna linija je najkraći put između dvije točke'', stražnji dio vaše glave postaje hladan. I jer se hladnoća razvije u stražnjem dijelu glave, i osoba počinje osjećati hladnoću, odmah želi pobjeći od ovakvih izjava. Dosadne su joj. Jer to je čudna stvar. Kada nam je dosadno, stražnji dio glave postaje hladan. Nije da cijela osoba postaje hladna, samo stražnji dio glave. Počinje željeti da umre od hladnoće. I to sada nije zbog snijega ili zbog leda; osoba se osjeća hladno zbog duševnog principa, jer misli stvari koje je ne zanimaju.
Vidite, možemo se šaliti s ovakvim izjavama. Ali činjenica je da biti strpljiv i promišljati ih temeljito stalno iznova, odnosno, stalno ulaziti u dosadu s velikim strpljenjem, jedan je od stvarnih načina stjecanja uvida u duh. To je čudno, jer ljudi moraju napraviti upravo ono što zaista ne žele napraviti. Mogu vam reći da je matematika dosadna nekim ljudima, ali jer im je toliko teška i trebaju napraviti napor, i jer je toliko hladna i treba napraviti stvarni napor s matematikom, to je najlakši način ulaženja u svijet duha. Ljudi koji mogu nadvladati njihovu nevoljkost i stalno iznova uzimati ove izjave na živ način, umjetno stvarajući sebi dosadu, biti će im najlakše ući u svijet duha.
Rekao sam vam kada imate temperaturu da vaše bilo kuca brže. Postajete topli, i zatim dobijete toplinu u glavi, u mozgu. Tako uđete u vruće stanje i govorite besmislice. Ali ako se borite s izjavama kao što su ove ovdje, kada zaista želite potpuno prestati razmišljati, krv neće postati mobilnija već će se zaustaviti u stražnjoj strani glave. I kada se tamo natrag krv zaustavi, nakupljaju se soli. Soli se nakupljaju tamo natrag. Imaju dva učinka, te soli. Od njih većina ljudi dobije trbobolju. I pošto vrlo brzo primijete tu trbobolju – stvari postaju neugodne u trbuhu kada bi trebali promišljati ovakve izjave – ubrzo prestanu. Ali kada netko promišlja te stvari cijelo vrijeme, kao što je radio Nietzsche, veliki čovjek koji je živio prema kraju devetnaestog stoljeća i uvijek se borio s ovakvim izjavama u mladosti, mnogo soli je deponirano u glavi, i Nietzsche je uvijek patio od migrene. I sada treba pronaći način, vidite, za promišljanje takvih izjava bez da se dobije migrena, bez da se deponiraju soli, i također bez da se dobije trbobolja. Trebate ostati potpuno zdravi i moći sebi umjetno stvoriti dosadu. Netko tko je iskren kada vam kaže kako ući u svijet duha stoga će morati reći: 'Prvo morate moći za sebe stvoriti umjetnu dosadu; inače uopće nećete stići do svijeta duha'.
Promotrite vrijeme u kojem živimo. Što je opća želja? Općenito je želja izbjeći dosadu po svaku cijenu. Samo promislite o načinu na koji ljudi žure od jednog mjesta na drugo, samo da im ne bude dosadno! Uvijek traže zabavu. Odnosno pobjeći od duha. Točno je – ako bi možda bilo negdje nešto što je od duha, ljudi našeg vremena bi odmah pobjegli. Oni to ne znaju; događa se nesvjesno. Ali traženje zabave je stvar bježanja od duha. To je tako. I ljudi koji će moći ući u duh samo su oni koji se jednom u životu ne boje biti bez zabave i umjetno žive u izjavama poput ovih. I dospjevši toliko daleko da se može umjetno živjeti u takvim izjavama, bez da se dobije migrena ili trbobolja, već da se zaista može urediti da se satima živi u takvim izjavama, postupno će biti moguće vidjeti stvari u duhu.
Ali tada će se isto tako još nešto morati promijeniti. Doći će vrijeme kada shvatite da živeći u takvim izjavama tada vidite da one počinju ići na drugi način! Dakle ja sam dugo vremena razmišljao da je veliki trokut veći od njegovih dijelova. Ako to radim dugo vremena, izjava će se obrnuti i razvijam sljedeću ideju: 'Ako je ovo ovdje trokut, i ja uzmem četvrtinu njega i želim je izvaditi, on počinje rasti [crtanje na ploči], i više nije točno da je cjelina veća od njenih dijelova. Četvrtina je odjednom veća'. Vidim da je četvrtina veća i onda moram reći: 'Cjelina je manja od njenih dijelova' [crtanje na ploči].
Rad koji sam izvršio sada me doveo do točke gdje percipiram način na koji stvari izgledaju u svijetu duha. Jer izgledaju obrnuto nego su u fizičkom svijetu. U fizičkom svijetu, cjelina je uvijek veća od dijelova, dok je u svijetu duha dio veći nego je cjelina. Nećete moći, na primjer, percipirati pravu prirodu ljudskog bića ukoliko ne znate da je dio veći od cjeline. U modernoj znanosti, ljudi uvijek žele pogledati najmanje stvari. Ali ako želite upoznati ljudsku jetru ovdje u fizičkom svijetu, ona je manja od ljudskog bića. Ako je želite vidjeti u duhu, ona raste i raste do gigantskih proporcija; jetra postaje cijeli univerzum. I ako to propustite primijetiti, nećete moći u duhu razumjeti jetru.
Morate najprije na iskren način doći do izjave koja kaže da je cjelina manja od njenih dijelova, i dio je veći od cjeline. Na isti način, ako ste mislili o izrazu 'Sva tijela imaju dimenzije' dovoljno dugo, tako da se suočite sa strašnom opasnošću da se tamo natrag vaš mozak na smrt smrzne, sva tijela će se uvući, prestati imati dimenzije, i konačno imate izjavu 'Ni jedno tijelo nema dimenzije'[pisanje na ploči].
A sada nešto zaista smiješno. Smiješno je u fizičkom svijetu, ali je najozbiljnija stvar u svijetu duha. Vidite, možete misliti da nema gluplje izjave nego kad kažem da sud zasjeda u Wigglesham-u i dana je presuda, mišljenje, koje je bezbojno. I druga je dana u Tripshill-u i jednako je bezbojna. Ali ako mislite o izjavi dovoljno dugo, mišljenja će dobiti boju. I baš kao što možete reći da je ruža crvena tako možete i reći da je presuda u Wigglesham-u bila prljavo žuta, a ona u Tripshill-u crvena. Pa, možete dobiti neku koja je divno crvena, ali to se ne događa često. Dakle došli ste do točke gdje kažete: 'Sva mišljenja koja daju ljudi su u boji'. I tek sada se zapravo može misliti o svijetu duha, jer tamo je sve suprotno: mišljenja su u boji [pisanje na ploči].
Ravna linija je najkraća ruta koja povezuje dvije točke – to je toliko točno da vam je posluženo kao jedan od prvih teorema u geometriji. U fizičkom svijetu to je točno koliko god može biti. Ali ako mislite o tome dugo vremena: ako netko tko nije fizički već duhovni entitet želi doći iz sela A u selo B, ruta će mu izgledati strašno kratka ako ide u polukrug [crtež]. I stječete mišljenje da je ravna linija najduža ruta koja povezuje dvije točke [pisanje na ploči].
Cjelina je manja od njenih dijelova
Ni jedno tijelo nema dimenzije
Mišljenja su obojana
Ravna linija je najduža ruta koja povezuje dvije točke
Ovo je zasigurno nešto da vam ispadne vilica! Međutim, svijet neće razmatrati ovakve stvari. Ljudi će reći da netko tko počinje govoriti da presude ili mišljenja imaju boju ima temperaturu ili da je lud. Ali situacija je takva da se do ovih stvari može doći bez tijela, dok je zdravog razuma, jer u duhovnom svijetu svojstva su obrnuta od onog što su u fizičkom svijetu. I do toga morate doći pomoći najjednostavnijih izjava, jer jednostavne izjave su nevjerojatne. Znate, ako netko počne govoriti o svijetu duha na zanimljiv način ljudi će, naravno, slušati, na način na koji to također rade ako netko počne pričati priče o duhovima. Ali neće slušati ako netko kaže: 'Morate prvo ući u naviku stvaranja umjetne dosade za sebe'. To se mora napraviti umjetno. Ništa neće izaći iz toga ako je nekome dosadno s konvencionalnom znanošću. Ali umjetno razviti dosadu, radeći unutarnji napor, i ne dobiti migrenu ili trbobolju, odnosno, bez uključivanja tijela. Ako je tijelo uključeno, odmah dobijete migrenu ili trbobolju.
Samo poslušajte što ljudi kažu kada čuju da ne bi trebali dopustiti da im profesor dosađuje, jer to im neće pomoći, i da bi bili vidovnjaci moraju postupno prevladati migrenu ili trbobolju. Vidite, vaš student sjedi tamo, i profesor mu je strašno dosadan. Zaista bi trebao dobiti migrenu ili trbobolju, ali ne dobiva. Stvar se zatim pomiče na druge organe koji ne bole toliko. I ljudi zaista tada obole, jer je uključeno fizičko tijelo. Ako danas proizvedete dosadu na ovaj način, što je ono što se događa u modernoj znanosti, samo ćete dobiti da ljudi obole. Ako kažete ljudima da sami proizvedu dosadu vlastitim unutarnjim naporom, i ako prođu kroz tu dosadu, malo po malo će ulaziti u svijet duha, ali to treba shvatiti na pravi način, jer prvo mišljenje koje steknete u tom svijetu biti će obrnuto. Dakle postoji izvanredan način za učinkovito raditi na sebi. To je ovo. Ako naiđete na nešto u svijetu što je zaista, zaista dosadno, i kasnije, vidjevši da je toliko dosadno da pobjegnete, da vam se to sve više ne sviđa, ili vam je drago kada je gotovo, počnete o tome misliti, radeći to vrlo, vrlo polako.
Vidite ja sam i sam – to je nešto što znam iz iskustva – iz toga naučio ogromnu količinu. Običavao sam slušati strašno dosadna predavanja u mladim danima. Zaista, radovao sam se tome, znajući da će predavanje biti dosadno, jer to bi vas izvuklo iz sebe, baš kao što odlazak na spavanje to uobičajeno radi. Tako bi bio vrlo zadovoljan kada bi znao da ću par sati slušati dosadno predavanje. Ali jednom kada bi predavanje započelo i profesor bi govorio, uvijek bi osjećao da ometa moju dosadu cijelo vrijeme govoreći. Međutim kasnije, duboko bi razmislio o svakom detalju koji je rekao. Nije mi bilo ni najmanje zanimljivo, ali opet bih prošao kroz svako predavanje od početka, zaista prolazeći kroz to, i ponekad bi prolazio kroz jednosatno predavanje na takav način da bi to uzelo dva sata, i tako sam umjetno stvorio dosadu.
Gospodo, to je ono gdje napravite čudna otkrića. Posebno krajem devetnaestog stoljeća mogli ste napraviti vrlo čudna otkrića. Samo promislite da ste čuli predavanje dano od ogromnog nosoroga – da, ima ih – i zatim ste mogli meditirati o tom dosadnom predavanju. Dakle prizivate u um sve stvari koje su vam strašno dosadne. I postupno će se nešto pokazati iza osobe koja je proizvela najdosadnije stvari, tog stvarnog nosoroga, nešto poput višeg ljudskog bića, potpuno duhovno ljudsko biće će se pokazati. I predavaonice su u vašem umu transformirane na način koji može biti shvaćen kada ste potpuno zdravog uma. I znam mnogo profesora na kraju devetnaestog stoljeća gdje je to bio slučaj. Ali molim vas da ne govorite mnogo o tome, inače će ljudi misliti da je to nešto strašno, jer najinteligentnije duhovno ljudsko biće pojavilo bi se iza tih ljudi.
Sada, što se tamo događalo? Uopće nije točno da su iznutra, nesvjesno ljudi glupi kao što izgledaju. Zapravo su mnogo pametniji, a najgluplji su oni koji su ponekad stvarno pametni. Opet se događa obrnuto. Ali ne mogu shvatiti vlastitu pamet. To je strašna tajna. Jer element koji je pravi um i duša ljudi često je tamo iza njih i ne mogu ga sami shvatiti.
Da, zaista tako dolazite u svijet duha. Kao što znate, imamo materijalističku znanost krajem devetnaestog stoljeća. Ljudi i danas još slijepo slijede tu znanost. Ja sam moram reći da je bilo strašno korisno upoznati tu materijalističku znanost, jer od početka do kraja uvijek proizvodi najdosadnije izjave. Ako samo uvijete brkove, postavši tako pametni, konačno znate da je čovjek nastao od majmuna, kako nas uči znanost – pa, u tom slučaju, ništa od njega neće postati. Ali ako tu izjavu stalno temeljito promišljate, koristeći svu unutarnju energiju, konačno će se promijeniti u onu koja je točna u duhu i shvatite da čovjek uopće nije nastao od majmuna već od duhovnog entiteta.
Međutim, postoje, razne razlike. Jednom je dječak poslan u školu. Tamo je po prvi puta čuo – od učitelja – da je čovjek nastao od majmuna. Ispalo je da je previše rano za njega. Kod kuće je rekao ocu: 'Tata, danas sam čuo nešto novo. Samo promisli, čovjek je nastao od majmuna'. 'Glupost', rekao je otac, sav uzrujan, 'baš si glup. To je možda točno za tebe, ali ne i za mene'! Vidite, i on je također, mislio da je priča nevjerojatna. Međutim, povezao je samo s umom.
Ali iz svih stvari koje vam govorim vidite da je moguće naći put u modernu znanost na dva načina. I stvarno vam govorim da netko nije učio tu znanost na način na koji su mnogi to učinili u devetnaestom stoljeću i još i danas to rade, već umjesto da ponavljate sve što vam je kazano da mislite meditativno, stalno temeljito promišljate stvari, sate i sate, one bi se okrenule, i ono što dobijete je istina u duhu.
Kada ste dugo vremena mislili o biljkama i mineralima i dugo o stvarima koje vam ljudi danas kažu na tako strašno materijalistički način, jednostavno promislivši ih temeljito, konačno ćete doći do točke gdje vam je značenje zodijaka, značenje zvijezda, gdje su vam sve tajne zvijezda očigledne.
Ali najsigurniji način je početi sa izjavama poput 'Dio je veći od cjeline. Ni jedno tijelo nema dimenzije. Mišljenja su obojana. Ravna linija je najduži put koji povezuje dvije točke'. Tada ćete se morati otrgnuti od fizičkog tijela. Ako prođete kroz sve to, moći ćete koristiti svoje etersko tijelo umjesto vašeg fizičkog tijela. Tada možete početi misliti eterskim tijelom, a etersko tijelo mora misliti sve na obrnuti način na koji je to u fizičkom svijetu. Jer s eterskim tijelom postupno ulazite u svijet duha. Ali tu će konačno stvari doći do zastoja, i morate razviti još jednu naviku.
Znate, kada danas nešto čitamo, može se dogoditi nešto prilično čudno. Jednom sam, na primjer, bio u gradu u južnoj Austriji, i netko mi je dao večernje novine. Imale su uvodni članak, kako se zove. Strašno zanimljiva priča je ispričana u svakom detalju, velika politička priča. Čitate prvu kolonu, drugu kolonu, treću kolonu – strašno zanimljivo. I dole na dnu, još uvijek na istoj stranici, bila je kratka napomena govoreći: 'Žao nam je reći da je sve što je napisano u večerašnjem uvodnom članku temeljeno na pogrešnoj informaciji i ni riječ nije točna'.
Vidite, ovakve stvari se mogu danas dogoditi. Ovo je ekstreman slučaj, ali svatko tko danas čita novine može naći tu i tamo, na svakoj stranici, nešto što jednostavno nije točno. Tek kasnije se saznaje da nije točno. Vidite, mislim da većina ljudi postala danas nepromišljena da su istina i laž za njih sve isto. Pa, to neće nekog odvesti u svijet duha.
Rekao sam vam zadnji puta kada smo se sastali: kada netko poludi samo njegovo tijelo je bolesno. Um, duša ne obolijeva, ostaje zdrava. Danas sam vam rekao da kada netko govori mahnito u groznici, njegove misli postaju samo karikatura, ali um i duša su i dalje u redu. Ali mora se ući u naviku, ako se želi ući u svijet duha, osjećanja unutarnje boli kada nešto nije točno, i da se duša raduje kada je nešto točno, da je netko sretan u vezi istine kao da mu je netko dao milijun – mislim na švicarske franke a ne njemačke marke! (smijeh) Tako bi trebali biti sretni kada čujemo istinu, i tako bi morali patiti u dušama – ne tijelo već bi duša trebala patiti kada vidi da je nešto negdje laž – baš kao što i tijelo pati kada ima strašnu bolest. Nije da bi duša trebala biti bolesna, ali duša mora biti sposobna osjećati bol i zadovoljstvo, baš kao što to čini tijelo kada je bolesno ili je lagodno, ili kada se poznaje bol ili zadovoljstvo na uobičajeni način u ovom svijetu.
To znači da moramo početi osjećati istinu na način na koji osjećamo radost i sreću i zadovoljstvo u fizičkom životu; i neistinu moramo početi osjećati kao bol, postati kao bolesni u duši kada se susretnemo s neistinom, kao što inače postajemo bolesni jedino kada imamo poremećaj u tijelu. To znači da ako vam je netko u glavu slagao, morate moći reći, ako tako da je to zaista slučaj: 'Dao mi je da jedem bobice smrtonosnog velebilja'! Ali to mora biti unutarnja istina.
Sada naravno, ako uzmete u obzir moderna vremena, novine, na primjer, čini da stalno gutate bobice smrtonosnog velebilja. I ako će vaš um i duša ostati zdravi, morate stalno povraćati na nivou duše. I budući da ne možemo bez novina, morate ući u naviku, ako želite ući u svijet duha, dobivanja lošeg okusa u ustima od novina i zadovoljstva kada pročitate nešto pristojno, kada netko piše na doista unutarnji način. Vaše zadovoljstvo mora biti poput zadovoljstva kojeg imate jedući nešto, ako želite, što je veoma ukusno. Istina i težnja za istinom mora vam biti ukusna, a laži, ako ste ih svjesni, moraju imati gorak okus, otrovan.
Stoga morate naučiti ne samo da su mišljenja obojana, već također i reći: tiskarska tinta je danas obično kao sok smrtonosnog velebilja. Međutim morate, morate to osjećati pošteno i s velikom ispravnošću. Tada ste, gospodo, došli do nečega što je poznato kao transformacija u duhu.
Ljudi govore o alkemiji i misle da se ona može koristiti da se bakar pretvori u zlato. Šarlatani će vam, naravno, to reći na mnogo načina čak i danas; praznovjerni ljudi su u to vjerovali dugo vremena. Ali takve stvari su moguće u duhu. Samo morate vjerovati u istinu duha. Tu morate moći sebi reći: 'Tinta koja se koristi je svuda jednake supstance, bilo da se tiska knjiga koja je istinita ili novine koje lažu. Ali u jednom slučaju tinta je izvorno sok bobice ubojitog velebilja, a u drugom je tekuće zlato. Stvari koje su jedna te ista u fizičkom svijetu, u duhu su veoma, veoma različite'.
Ali ako vam današnji pametni ljudi dođu i vi im kažete: 'Štamparska tinta može biti tekuće zlato ili može biti sok bobica smrtonosnog velebilja', oni će reći, 'Govoriš metaforički, to je samo analogija'. Pa gospodo, analogija, slika, mora postati istinski duhovna, i treba razumjeti što stvari postaju u duhu.
Dopustite da vam dam primjer koji zapravo dolazi iz povijesti socijaldemokratske stranke. Možda niste toliko svjesni toga, ali bilo je vrijeme kada se socijaldemokratska stranka podijelila na dvoje. Jedni su bili oni koji slijede Bernsteina i slični ljudi. Ušli su u svakakve kompromise sa srednjom klasom. Druga grupa su bili radikali, s Bebel-om koji je vodio radikale do smrti. Znate za Bebela iz literature ako ništa drugo. Jednom je bila partijska konferencija u Dresdenu, i Bebel je prilično poludio zbog drugih. Rekao je da će stvoriti red u socijalnoj demokraciji. Dao je strašno važan govor, tijekom kojega je rekao: 'Da, ako se to i to dogodi zbog druge grupe, uš će prijeći preko moje jetre'! [Njemački izraz kada se nešto trlja na krvi način.] Sada, svatko će reći da je ovo samo analogija, jer nikakva stvarna uš neće prijeći preko Bebel-ove jetre. Ali zašto ljudi koriste ove fraze? Bebel to nije koristio jer je uš zapravo išla preko njegove jetre; to je nešto što je čuo, i koristio je da bi rekao da bi ga to stvarno gnjavilo. Ali zašto ljudi imaju ovakve fraze. Zašto netko može reći da 'uš' ide preko njegove jetre?
Nije svatko poput čovjeka koji bi uvijek skupljao uši sa svoje glave, i kada ga je netko jednom upitao, 'Reci mi, dragi momče, kako si tako pametan i uvijek uhvatiš uš?' rekao je, 'Nema problema, ako promašim uhvatim sljedeću do nje'. Nije tako kod svakoga, da promaši uš koju želi uhvatiti ali ipak uhvati jednu. To je obično dosta neugodno kada ljudi imaju uši; osjećaju se užasno u vezi toga. Trebali ste to vidjeti. Kada sam bio staratelj obitelji, jedan od dječaka u mojoj skrbi je došao kući jednog dana. Bio je vani, sjedio na svakakvim klupama u gradu, i polako su ga počele boljeti oči, imao je strašnu bol u očima. Ja sam rekao: 'Prvo pokušajmo mast za uši i stavimo je na obrve'. Sasvim ispravno. Kada su pogledali imao je mnogo uši, i kada je mast djelovala, njegove oči su također prestale suziti. Sada ste trebali vidjeti lica njegove majke i njegove tetke kada se konačno utvrdilo da dječak ima uši! To su osjetile sve do jetre. Čudno su se osjećale u njihovim trbusima; 'O, dragi, dječak ima uši! Strašno!' I zatim je prilično izgledalo kao da uš trči po njihovoj jetri. Fraza dolazi od veoma stvarnog osjećaja koji su ljudi imali kad bi netko dobio uši.
Sada, ljudi ne hvataju uši na stranačkim kongresima. Ali rade nešto što im daje takav užas, kao kad je u ranijim vremenima ili među ljudima posebne klase uš trčala preko jetre. Dakle vidite da je fraza reflektirala stvarnu situaciju kada je skovana. Kasnije su ove fraze korištene samo za stvari koje utječu na um ili dušu.
Ali do toga treba dovesti umjetno, gospodo. Treba to moći, tako da se to osjeća stvarno i iskreno a ne samo kao zvuk fraze. Imam novine i većina onoga što kažu će vjerojatno biti te vrste kada je štamparska tinta sok smrtonosnog velebilja. Želio bih znati što bi ljudi doista danas napravili ako bi imali takav osjećaj! Baš mislim koliko je mnogo ubojitog velebilja korišteno da bi se razmotrilo čija je rat greška i tko nije krivac, i kako se ljudi osjećaju dobro jednostavno zato jer pripadaju određenom narodu ili nekom drugom narodu, ne zato jer su stvari koje su rečene istinite nego zato jer novine kažu da one nisu krive, pišući svakakve neistine da bi rekli da one nisu krive. Ali kako će ljudi ući u svijet duha u današnjem dobu? Treba jednostavno riješiti, snažno riješiti da se bude vrlo različit od današnjih ljudi, a ipak treba naravno, živjeti s tim ljudima. Jer neće valjati ako se popnete na govornički podij i počnete na njih vikati. Ali treba naći prolaz do istine. A to je teško, teško koliko sam vam pokazao danas.
Danas sam morao govoriti o različitim stvarima, tako da doista vidite da je daleko od jednostavnog ući u svijet duha. Opet ćemo prijeći na druge stvari koje vam neće biti toliko naporne. Ali uvidjeti ćete da je dobra stvar to što smo razmatrali teške stvari. Kada sljedeći puta nastavimo pokazati ću vam kako ide cijeli put u svijet duha.