.- 12. Dvanaesto predavanje, Dornach, 20 srpnja 1923
Ljudsko i kozmičko disanje. Zemlja udiše svijetlo. Oplodnja kod biljaka i ljudi; oplodnja vode preko osvjetljenja.
Kataleptična stanja. Hansenovi pokusi sa hipnozom i post hipnozom. Glava misli sporo, trbuh brzo. Suprotnosti su uravnotežene. Uzimamo onoliko udaha u danu koliko imamo dana u životu. Zemljino disanje svijetla. Ako dominira disanje glave, volja postaje nefleksibilna; ako dominira disanje trbuha, razvijamo bijeg ideja. Ženski organizam uzima cijeli svijet u svoj proces disanja kada se dogodi oplodnja. Voda je oplođena od svijetla i topline koji dolaze od kozmosa, što je očigledno kod munja. Katalepsija je stanje poput korijena; ljudi koji govore i govore su u stanju poput cvijeta. Zemlja, kakva je sada, živjeti će 25.920 godina; prošli smo središnju točku.
Ako sa stvarima koje smo raspravljali zadnji puta idemo malo dalje, dođemo do sljedećeg. U danima kada sam bio mlad, još uvijek vrlo mlad, bilo bi mnogo uzbuđenja kada bi putujući hipnotizer imao priredbu s ljudima. Sada, ne bi trebalo posebno hvaliti ljude koji rade javnu predstavu od ekstremno ozbiljnih stvari, i ja sigurno ne želim pjevati hvalospjeve o Hansenu, čovjeku koji je 1870-ih i 1880-ih, posebno 1880-ih, imao javne izvedbe na temu koju znanstvenici nisu uopće razmatrali u tim danima i o čemu znanost nije ništa znala u to vrijeme. Ali znanstvenici su otada preuzeli temu, posebno kao rezultat Hansenovih javnih izvedbi.
Dopustite da vam najprije kažem pokus koji je dugo bio zaboravljen kada je Hansen to počeo stalno iznova raditi, na zapanjenost publike. Uzeo bi dvije stolice, stavio ih na određenu udaljenost jednu od druge [crtanje na ploči], i onda hipnotizirao nekoga jednostavno snagom vlastite osobnosti, kako su ljudi rekli, odnosno, doveo bi ga u stanje nalik na san za početak. Međutim, to je bilo stanje poput sna, koji je bio mnogo dublji nego običan san. Zatim bi uzeo ovu osobu i smjestio je na takav način da bi mu glava bila na jednoj sjedalici a noge na drugoj. Sada, znate da ako se to dogodi nekome tko je u uobičajenom stanju svijesti, jednostavno bi pao između sjedalica. Ova osoba ne bi pala između sjedalica, za početak. Ležao bi gdje bi ga postavili, ukočen kao metla. Ali to nije bilo dovoljno. Hansen, prilično kršan momak, tada bi otišao i smjelo stao uspravno na stomak osobe. Dakle tamo bi stajao, taj čovjek Hansen. Osoba se ne bi pomaknula, već ležala poput daske, unatoč činjenici da je Hanson stajao na njoj.
Dakle ovo je zasigurno nešto što se može napraviti, otada se često radilo, i znanstvenici ne mogu sumnjati, ne znajući ništa o tome ranije, i onako kako je pokazano od Hansena, koji nije bio posebno ugodna osoba. Vidite, za nekoga u tom stanju kazano je da je akataleptičan.
Kada se nešto takvo dogodi, da netko može ležati tamo kao daska, i netko drugi može čak i stajati na njemu, i to je privremeno stanje, do kojeg je došlo pod utjecajem te druge osobe, to je samo pokus i ne neka ozbiljna stvar. Ali zasigurno možemo reći da to stanje također postoji u svakodnevnom životu, premda u mnogo manjoj mjeri. Ponekad na to naiđete. To će tada, naravno, biti očito samo nekome tko to može promatrati kao liječnik. Javlja se kada ljudi razviju posebno stanje koje je nazvano mentalna bolest.
To su ljudi, na primjer, koji su bili odlučni i efikasni u svom poslu i onda odjednom počinju misliti na način kao da su im sve misli smrznute. Može se dogoditi da netko otiđe na posao normalno u 8 sati ujutro, recimo. Odjednom mu izgleda da je vrlo lijepo ostati u krevetu. Želi se ustati ali ne može naći volju da to napravi. I ako ga konačno preuzme strah – ima svoj sat koji leži ondje, pokazuje određeno vrijeme – i konačno je ustao, nema volje pojesti doručak, i zatim opet da napusti kuću. Konačno počinje stalno sebi govoriti: 'Ja to ne mogu, ja to ne mogu', konačno se ponaša ukočeno, ne može odlučiti ništa. I to će ići toliko daleko da uđe u stanje koje se može vidjeti i fizički; krut je. Nekad je ruke pomicao brzo, sada polako; prije je hodao živahnim korakom, sada mu je teško raditi korak po korak. Cijela osoba postaje kruta i teška. To je stanje koje se ponekad javlja kod ljudi kada su još sasvim mladi.
To je jedno te isto stanje, samo nije toliko uočljivo i ne pojavljuje se odjednom već postupno. Naravno, kada osoba postaje akataleptična, nećete je moći položiti između dvije stolice i stati na njoj ili sjediti na njoj. Ali stanje je takvo da ne može više upravljati svojim tijelom na pravilan način.
To je jedno stanje. Ali Hansen je također pokazao ljudima i druge pokuse. Ti su bili dosta kopirani u tim danima, i znanstvenici su ih također uzeli na znanje. Nisu obraćali pažnju na njih dok Hansen, diletant i amater, nije na njih skrenuo pažnju. Ova druga stanja su bila ovakva. Hansen bi tražio da dođe netko iz publike. Neke lude bi rekle da je to sredio unaprijed, ali to je glupost, naravno. Među publikom bi pronašao ljude koji su pogodni za to. To se ne može napraviti jednako dobro sa svakim; ali on bi uočio one koji bi bili pogodni. Pustio bi da član publike dođe gore i opet bi izvršio osobni utjecaj. Stajao bi tamo, njegove debele noge bi stale čvrsto na podu. Njegove oči su bile takve da bi ljudi mislili da će ući i ići pravo kroz vas, prodoran pogled kako se kaže. I uvijek bi imao oko ovakvo, vidite [crtanje na ploči]. Kada bi pogledao nekoga, oko bi bilo takvo da bi bijelo oka bilo vidljivo iznad i ispod; oko bi bilo otvoreno na taj način. Sada, obično kapak prekriva bijelo, tako da se ne vidi bijelo iznad i ispod zjenice. Ali on je razvio fiksirani pogled, kako kažu.
To bi naravno napravilo ogroman utisak na pojedinca kojeg bi izabrao kao žrtvu, koji bi odmah počeo biti pomalo nesvjestan, kako se kaže. Izgubio bi svijest, ali nešto vrlo čudno bi se dogodilo. Hansen bi tada rekao: 'Ne možeš se pomaknuti s mjesta. Tvoja stopala su učvršćena za pod'. Čovjek bi pokušao – nije se mogao pomaknuti, nije mogao napraviti ni jedan korak. Jednostavno to ne bi mogao i stajao bi gdje jest. Hansen bi također rekao pogodnim žrtvama: 'Sada klekni'! Osoba bi kleknula. 'Pogledaj, tamo se pojavljuje anđeo'. Osoba bi skupila ruke u molitvi i bila bi prebačena kao da vidi anđela. Hansen bi sve te stvari radio s ljudima koje bi odabrao kao žrtve. Odabrao bi naravno ljude čiji svjesni um nije toliko snažan, i s njima je mogao raditi sve ove stvari pred očima publike. Ne bi bilo obmane – mnogi kažu da je varao – ali ove stvari su od tada rađene u znanstvenim institutima i valjane su.
Tada bi također napravio sljedeće, na primjer. Uzeo bi stolicu i stavio je tamo za nekoga tko više ne bi imao svojih misli već samo misli koje mu je Hansen dao. Hansen bi tamo stajao i rekao: 'Ovdje je jabuka'. Znate da su jabuke dobre, ukusne. Ali on bi uzeo krumpir i dao ga čovjeku koji bi ga zagrizao s najvećim zadovoljstvom, jedući krumpir kao da je jabuka. Hansen dakle nije mogao samo uvjeriti čovjeka da vidi anđela, već i da je krumpir jabuka i može se pojesti kao jabuka. Zatim bi uzeo nešto vode i rekao, na primjer: 'Sada ću ti dati posebno slatko vino'. i moglo se vidjeti čovjekovo zadovoljstvo u slatkoći. To su bili pokusi kakve je Hansen radio. To je bila druga vrsta pokusa koje je radio.
Što je radio kada je stajao na nekome? Ubio bi volju osobe, tako da više ne bi uopće imala nikakvu volju. Kod osoba koje je tretirao na način koji sam upravo opisao utjecao je samo na njihove misli. Samo su morali misliti na način kako je Hansen rekao; ako bi rekao, 'To je jabuka', i tako dalje, morali su prihvatiti taj okus, i ako je rekao, 'To je anđeo', slijedili bi njegove misli i vidjeli anđela.
I vidite, Hansen je isto tako mogao napraviti mnogo drugih stvari. Napravio bi sljedeće, na primjer. Tražio bi da dođe netko iz publike za koga bi mislio da može biti dobra žrtva, i prvo bi ga hipnotizirao, odnosno, napravio ga takvim da nema vlastitog svjesnog uma, tada bi uzeo svaku ideju koju bi mu Hansen predstavio. Tada bi rekao: 'Biti će interval od deset minuta. Nakon tih deset minuta probuditi ću te. Onda ćeš otići do onog čovjeka koji sjedi preko u kutu i uzeti sat iz njegovog džepa kao džepar'. Prvo bi probudio čovjeka – u međuvremenu Hansen bi napravio svakakve druge stvari s ljudima – i čovjek bi postao nemiran, ustao, otišao do čovjeka koji sjedi preko u kutu i uzeo sat iz njegovom džepa.
Ljudi će koristiti latinska imena, naravno. Kao što sam vam rekao, latinski se uvijek može koristiti ako se koristiti logika. I prva vrsta pokusa koje sam opisao nazvani su hipnotički pokusi, dok su oni gdje je čovjek probuđen i zatim naknadno radi stvari nazvani post – 'post' znači nakon – nazvani su post-hipnotički pokusi. Ljudi sada govore o hipnozi i post-hipnozi i poznato je da ljudi mogu biti u takvim stanjima.
Međutim, ovakve stvari daju duboki uvid u ljudsku prirodu, jer na kasnijem stupnju posebno se s post-hipnotičkim elementom otišlo mnogo dalje. Ako nekoga postavite u duboko hipnotičko stanje i kažete mu da napravi ovo ili ono tri dana kasnije on će to napraviti – ako ima pravu narav. Ti su pokusi napravljeni.
Sada, znate da ove stvari nikad nisu toliko oštre u uobičajenom životu. Ali pojavljuju se u mekšem obliku, kako sam vam pokazao u slučaju nekog tko se ne može pomaknuti. I druga stanja se također javljaju u običnom životu. Upoznali ste ne samo ljude koji su potpuno paralizirani i više ne znaju što bi sa sobom, već su na neki način akataleptični, već također i ljude koji odjednom počinju – prije toga su bili potpuno razumni ljudi – biti ekstremno govorljivi. Ne možete ih pratiti; njihove misli se izlijevaju, oni govore, govore, govore, vrte se kao kotač. Kod njih, situacija je baš kao kod nekoga tko jede krumpir misleći da je jabuka, osim da je u ovom slučaju Hansen imao kontrolu, dok ljudi koji stalno izlijevaju misli zavise o vlastitim trbusima. Jer to je ono što je toliko zanimljivo, da trbuh – rekao sam vam dosta o tome kako jetra i tako dalje ide misliti u trbuhu – misli mnogo brže od glave. I kada netko postane toliko slab u glavi da više ne može pružati nužan otpor mislima koje dolaze iz trbuha, ne može ih dovoljno usporiti, misli će se samo izliti. Ti ljudi su dakle hipnotizirani od vlastitog trbuha.
To je sasvim osobita činjenica u životu. Čovjek ima ta dva suprotna organa, glavu i trbuh. Oboje od njih misle. Ali sigurno je točno da glava sporije, a da trbuh misli brzo. Glava misli previše sporo, ali kao što dobro znate, ako izmiješate gustu i rijetku tekućinu, dobijete srednje gustu. A tako je i s ljudskim bićem. Stanje u glavi usporava one misli u trbuhu, a stanje u trbuhu čini one misli u glavi bržim, i stvorena je ravnoteža.
Vidite, stvari koje se odvijaju u svijetu zavise o interakciji suprotnih stanja ili uvjeta. Još puno toga o tome treba se naučiti u modernoj znanosti danas. Dopustite da vam kažem nešto o tome. Zamislite da imate nekoga tko je razumno normalan. Ako živi do dobi od oko 72 godine živjeti će 25920 dana – možete to izračunati. Govorio sam o tome ranije. To je 72 godine. Ljudi normalno žive toliko dana. I ako računate koliko puta ljudi udahnu, naći ćete da upravo toliko puta udahnu u jednom danu. Netko tko živi normalan život i čiji organizam nije uništen prerano – u kojem slučaju ne može doći do dobi od 72; netko tko ne živi do 72 na neki način je uništen – ima toliko dana u životu koliki je i broj udaha koje uzme u jednom danu. Tako ljudsko biće živi. Svakog dana, od jednog izlaska Sunca do drugog, uzima 25920 udaha, i ako su sve druge stvari normalne, doseže patrijarhalnu dob, živeći 25920 dana.
Sada, što to znači da normalno živimo 25920 dana, dosegnuvši patrijarhalnu dob? To znači da 25920 puta prolazimo kroz dan i noć ovdje na Zemlji. Prolazimo kroz noć i dan, iskustvo koje možemo imati 25920 puta. Što čini Zemlja kada prolazimo kroz dan i noć? Sada vidite gospodo, važna stvar – Goethe je već imao neku ideju o tome, i danas možemo biti nedvosmisleni o tome – je da kada dođe zora, Zemlja vuče snage svijetla, snage kozmosa, sebi na mjestu gdje se dogodi da smo mi. Različito je na drugoj hemisferi; tamo je obrnuto, ali to je isti proces. Zemlja i sve što je na Zemlji tako udiše svijetlo. Ponovno izdiše kada je noć. Zemlja unutar dana čini ono mi činimo sa zrakom u kratkom vremenu potrebnom za udisanje i izdisanje.
Stoga možete vidjeti da je Zemlja mnogo sporija nego smo mi, strašno sporija. Mi uzimamo toliko dahova u jednom danu koliko Zemlja napravi cijelog našeg života. To je ono što možete vidjeti. Sada, ako ovo potpunije razmotrimo otkrijemo nešto posebno u odnosu na čovjeka. Ljudsko biće diše na takav način da krv treba zrak. Krv je proizvedena u crijevima, odnosno, u trbuhu, i abdomen dakle želi disati toliko brzo. Stoga možemo reći da ljudsko disanje ima veze s abdomenom, trbuhom.
Vidite, ako zaista razmatramo glavu onako znanstveno kao što naša znanost to sada čini samo preko stomaka, tada je s glavom slučaj da ona uvijek zapravo pokušava malo odbiti dah. Disanje također ide u glavu. Glava želi disati na takav način da dnevno dobije samo jedan udah i stalno usporava naše disanje. Glava želi disati na takav način da jednom dnevno udiše i izdiše dok mi udišemo i izdišemo svake četiri sekunde. Glava zaista želi usporiti dah, učiniti ga puno sporijim. Tako da možemo reći da glava zaista radi kozmičko disanje; samo što dah iz tijela cijelo vrijeme nadire u glavu, brzo, i disanje onda sporo prelazi od glave na tijelo.
Sada, ako imate osobu čija volja je inhibirana, postala kruta, što se događa u tom slučaju? Disanje u trbuhu nije u redu, i sporo disanje glave želi se raširiti cijelim tijelom. Sada tip leži tamo a Hansen stoji na njemu. Disanje glavom želi kontrolirati cijelo tijelo, tijelo postaje kruto. Ali kad netko govori, i govori, i govori, tada disanje u glavi više ne teži funkcionirati pravilno, pojavljuje se brzo disanje tijela i on govori. U tom slučaju nemamo hipnozu, već misli bježe, kako se kaže.
Sada možete reći – da, možete stvarno reći ovo: 'Ali svijet stvarno nije dobro organiziran, jer kada naše disanje glave nije usklađeno s disanjem tijela cijelo smo vrijeme u opasnosti da postanemo imbecili, ako ili disanje tijela ili disanje glave ne radi svoje'. Pa to je ozbiljan problem. Zbog ovoga smo uvijek u opasnosti da postanemo imbecili. Možete reći: 'Pa zaista, svijet nije dobro organiziran'! Ali dopustite da vam kažem nešto drugo, gospodo.
Uzmite u obzir ženu, na primjer. Pošto je žena ljudsko biće, njeno disanje tijela je brže a disanje glave sporije. Sporije disanje je kozmički način disanja. Ali žena to radi samo u glavi. U ostatku tijela ima brzo disanje tijela. Jednostavno se pomiješaju. Ali pretpostavimo da je žena začela. Što se tada događa? Vidite, disanje glave je dovedeno u malo područje u području disanja tijela, u maternicu, od materije koja je oplođena. Tijekom trudnoće žena dakle ima sporo disanje glave, ali također polako diše i u trbuhu. Sporo disanje glave je dovedeno u disanje tijela, tako da sada dva puta diše glavom. I što se formira? Prvo glava. Dakle što je u tijelo došlo oplodnjom? Vidite, ušlo je kozmičko disanje koje inače imamo samo u glavi. Čovjek u svom procesu disanja upija čitavi svijet. Drugim riječima, ono što se događa kada dođe do oplodnje je, dok čovjekovo tijelo ima samo disanje tijela, u tijelo se na devet mjeseci usađuje kozmičko disanje koje inače ima samo u glavi.
Tu vidite vezu između ljudskog bića i cijelog univerzuma. U trenutku kada ljudsko biće nastane, u maternici, majka samo želi disati na takav način da jedan dah traje cijeli dan. Na taj način majka usporava tamošnje procese, tako da može ne samo živjeti nego i formirati novu osobu. S tim sporim procesima u glavi mi živimo kroz glavu 72 godine. Ako kažemo da osoba normalno živi 72 godine i kada vidimo da treba devet mjeseci da se nova osoba razvije, nije ni čudo da će se nova osoba pojaviti za devet mjeseci, jer ljudsko biće 72 godine i mi samo komprimiramo 72 godine u procesu disanja i pojavi se nova osoba. Ali to je nešto što omogućuje da se stekne duboki uvid u cijelu prirodu i može pružiti osnovu i za druge vrste razmišljanja.
Razmotrimo Zemlju i biljke na Zemlji. Recimo da je ovo korijen biljke, a ovo je stabljika s lišćem, i gore je cvijet [Slika 24]. Kada pogledate korijen, ima soli svuda okolo u tlu. Ovdje dolje imate svugdje soli. Ove soli su teške. Korijen je stoga cijeli unutar gravitacije. Ali to je čudna stvar kod gravitacije. Gravitacija je svladana. Ako bi uzeli ljudske odsječene glave, bile bi dosta teške. Ili uzmite glavu svinje, ona je teška. Kad nosite glavu ne osjećate njenu težinu, jer je težina prevladana. Kod biljaka, također, gravitacija je prevladana. Jer da biljka osjeća težinu u lišću ne bi rasla gore, već sve više prema dolje. Ali biljka raste prema gore prevladavajući gravitaciju. Ali budući da prevladava gravitaciju otvara se svjetlosti. U njoj svijetlo postaje aktivno, i svijetlo dolazi dolje odozgo, što je suprotno od smjera gravitacije. Tako biljka sve više ide gore u svijetlo, sve više raste. Kao korijen usađena je u soli Zemlje; sada je
Slika 24
izložena Suncu i svijetlu. Izlaganjem Suncu njegovom svjetlošću dolazi do oplodnje. Formira se jajnik i sjeme, tako da učinak svijetla stvara novu biljku. To vrlo jasno možete vidjeti kod biljke. Ono što sam nazvao kozmičkim disanjem u čovjeku, ono što mu se ugrađuje pri začeću, svjetlost svake godine donosi u biljku, tako da biljka raste od gravitacije do svjetla, a time i do oplodnje.
Reći ćemo, dakle, da nešto što možemo otkriti u ljudskom biću jedino koristeći umove, tako da znamo da kozmičko disanje ulazi ovdje, i tada se malo glave razvije ovdje na određenom mjestu unutar ljudskog tijela, da također možemo vidjeti s našim očima kada pogledamo biljku. To je iznimno zanimljivo. Gledajući cvijet može se reći: 'Tamo univerzum – kozmos je također univerzum – oplođuje cvijet'. Ostalo, da uđe zrnce peluda i tako dalje, samo je usputno; to mora biti tu jer se u fizičkom svijetu sve mora dogoditi fizički. Ali u stvarnosti svijetlo je to koje dolazi iz univerzuma i oplođuje cvijet, i to stvara sjeme za novu biljku.
Reći ćemo, dakle, da nešto što možemo otkriti u ljudskom biću jedino koristeći umove, tako da znamo da kozmičko disanje ulazi ovdje, i tada se malo glave razvije ovdje na određenom mjestu unutar ljudskog tijela, da također možemo vidjeti s našim očima kada pogledamo biljku. To je iznimno zanimljivo. Gledajući cvijet može se reći: 'Tamo univerzum – kozmos je također univerzum – oplođuje cvijet'. Ostalo, da uđe zrnce peluda i tako dalje, samo je usputno; to mora biti tu jer se u fizičkom svijetu sve mora dogoditi fizički. Ali u stvarnosti svijetlo je to koje dolazi iz univerzuma i oplođuje cvijet, i to stvara sjeme za novu biljku.
Slika 25
Ali, gospodo, jeste li sigurni da možete vidjeti što se događa? Ne možemo stvarno vidjeti što se događa jer je tako malo. Ali konačno to možemo vidjeti! Razmotrimo što se događa s biljkom na potpuno drugačiji način. Pretpostavimo da je ovo Zemlja [Slika 25]. Nemojte sada gledati na biljku, nego na Zemlju, kako se u daljini podiže magla – možda gledajući to s planine, tamo je najlakše vidjeti. Tamo se podiže magla. Sastoji se od vode. Ako bi pogledali na biljku, situacija ne bi bila različita; bila bi slična. Gledajući tako biljku – međutim, trebali bi dugo vremena tamo sjediti, promatrajući cijelo vrijeme – vidjeli bi da je u početku niska, zatim raste, otvara se u lišće. Ali i magla se otvara kako se podiže. Samo se voda podiže, ne čvrsti dio koji dobijete kada biljka raste. Kada biljka dosegne određenu točku gore ona je oplođena iz kozmosa. Kada voda, ovdje se podižući kao magla, dosegne određenu točku, također je oplođena iz kozmosa. I što se tada događa? Razvijaju se munje, gospodo! To se ne događa cijelo vrijeme, naravno, ali kada se dogodi oplodnja i stvari su tako jasno očigledne kao što su ljeti – munja također dolazi i u drugo vrijeme ali tada je nevidljiva – voda je oplođena sa svijetlom i toplinom iz univerzuma. Isti proces koji se događa u biljci također se događa i tamo gore, i munja to čini vidljivim. I kada je magla oplođena gore iznad ona opet dolazi dolje kao plodna kiša. Tako kada vidite oblak magle kako se podiže to je zaista gigantska ali iznimno oskudno raspršena biljka. To otvara njen cvijet tamo gore u kozmosu, oplođena je, skuplja se, i oplođene kapljice opet dolaze dolje u obliku kiše.
To vam objašnjava munju. Ljudi zamišljaju gore ogromne Leidenske boce ili ogromne električne generatore; ali to nije tako. U stvarnosti tamo gore su oplođene vode Zemlje, tako da opet na Zemlji mogu ispuniti svoju ulogu. I to je proces koji se događa kod biljke, jedino što se događa mnogo niže dolje jer je biljka čvršća. Uvijek imate te sitne bljeskove munje gore u oblasti cvijeta kada je pravo vrijeme u godini; jedino što ih mi ne vidimo. Ali sitni bljeskovi munje uzrokuju da se dogodi oplodnja. Kiša i magla pokazuju vam istu pojavu koja se isto događa kada je biljka oplođena. I to također ide sve do ljudskog bića, gdje se kozmičko disanje, disanje univerzuma, koje je normalno samo u glavi, događa u abdomenu.
Sada uzmite akataleptičnu osobu. Što se dogodilo u tom slučaju? Pa gospodo, ako bi ispitali akataleptično tijelo našli bi da je postalo posebno bogato solima. Postalo je slično korijenu biljke, posebno u glavi. Ako naša glava postane bogata solima kao korijen biljke, postajemo imbecili, s rigidnošću glave koja se širi posvuda. Tako ako vidite ljude koji se ne mogu odlučiti ići, ili čak podignuti ruku, ili izaći iz kreveta ujutro – dobili su previše soli u njihovim glavama, postali previše slični korijenu biljke. Ako vidite ljude koji stalno govore i govore, postali su previše poput cvijeta. Jer kada govorimo zaista kažemo samo dio onoga što znamo. Ali ljudi koji cijelo vrijeme govore zaista nam žele reći sve što mogu. Zaista bi uvijek željeli stvoriti potpuno ljudsko biće, jer zaista njihov stomak je onaj koji govori. I povlačeći svijet sebi, uzimajući ga u sebe, stomak tada postaje glava. Ali tada je to ići previše brzo, na način na koji to radi u stomaku i u ljudskom disanju.
Stoga možemo reći da Hansen ljude, koje smješta između dvije sjedalice prije nego stane na njih, radi previše sličnim korijenu biljke u njihovim glavama. Tu vidite vezu između ljudske glave i korijena biljke. Zapravo se može cijela glava napraviti slična korijenu biljke. I ljude koje je uvjerio da jedu krumpir kao da jedu jabuku čini sličnima cvijetu. Tu vidite sličnost između ljudskog bića trbuha, odnosno, ljudskog bića abdomena, i cvijeta. Stvari koje je Hansen pokazao znanstvenicima još se i danas rade, ali ljudi još nisu našli objašnjenje, objašnjenje koje malo po malo vodi nekoga u cijeli univerzum.
Dakle ,sada možemo također odgovoriti na pitanje da li je priroda zaista tako loše organizirana da možemo postati imbecili pogrešno dišući bilo u glavi ili u trbuhu, u jednu ruku akataleptični i disanjem glave, u drugu ruku govorljivi jer patimo od bijega ideja i ne možemo koristiti volju. Sada ako netko smatra ovo ekstremno glupim i kaže da ako bi on imao zadatak kreirati svijet da bi to napravio malo drugačije, tako da ne bi bili suočeni s opasnošću da postanemo imbecili u jednom od dva moguća smjera, možemo mu reći: 'Da to nije slučaj, da ne možemo imati disanje glave također i u ljudskom abdomenu, disanje glave koje se razvija kada postanemo rigidni, ljudsko biće se nikada ne bi moglo razviti i ne bi moglo biti oplodnje. Dakle na Zemlji ne bi bilo ljudskih bića'.
Vidite dakle da je rizik da postanemo imbecili povezan s činjenicom da zapravo možemo doći u egzistenciju. Tako ako bi bilo gdje u prirodnom svijetu postojala namjera da ne bude ljudskih bića, također ne bi bio ni problem da ljudi mogu postati imbecili. Ali pošto tu mora biti ljudskih bića također mora postojati i rizik postajanja imbecilom. Nemamo razloga grditi prirodu jer vidimo kako su stvari povezane. Konačno, netko bi također mogao doći i reći: 'Zbilja, tako je glupo da 2 puta 2 daje 4. Želio bi da bude 6, jer tada bi imao više'. Ali to ne može biti. I na isti način ne može biti da ljudska bića postoje na Zemlji bez da postoji rizik da postanu imbecili. Jednostavno ove stvari moramo pravilno razumjeti. Tada ćemo također svugdje vidjeti stvari u pravom svijetlu.
Gledajući munju netko bi tada rekao: 'Je li munja samo tamo gore'? O ne, manje munje su tu cijelo ljeto dok se biljke oplođuju – prelazeći preko pašnjaka i preko šuma. I konačno tu je munja koja se uvijek događa u nama. Svuda u nama imamo iste pojave koje vidimo povremeno kada je munja, jer naše misli bljesnu poput munje u nama. Ali u usporedbi s ogromnim bljeskom munje vani, proces u našem mišljenju je slabašan. Ali sada ćete također moći sebi reći: 'Ima nekakvo značenje kada kažem, dok gledam munju, da vidim kozmičku misao. Jer to je također isti proces koji je i u meni'. Stvari morate gledati znanstveno a ne s praznovjerjem.
Vidite, zasigurno je zanimljivo da su sa krajem devetnaestog stoljeća znanstvenici došli do točke gdje se ovakve stvari ne primjećuju, i bio je potreban šarlatan, varalica poput Hansena da dođe i pokaže im. Tek nakon toga je pažnja posvećena ovim stvarima. Vidite, dakle, da znanost nije toliko dobra u zadnjoj trećini devetnaestog stoljeća kako to ljudi vole govoriti. Da, napravljena su velika otkrića na vanjske načine, X-zrake i tako dalje, su otkrivene, ali ljudi zapravo nemaju želje za znati bilo što o unutarnjem životu ljudskih bića, i nemaju želje još ni do danas. Zbog toga naša moderna znanost ne vrijedi za ljudska bića, i uopće ne pomaže kada se dođe do čovječanstva. Možete izgraditi sveučilišta koliko hoćete, procesi koji se odvijaju u ljudskom biće neće vam biti objašnjeni ako idete tamo. U isto vrijeme neće vam reći što se događa kod oplodnje biljaka. A kada se podiže magla i pada kiša objašnjenje je da to nije mnogo različito nego kada kuhate nešto na štednjaku – pare se podižu i zatim opet dolaze dolje. Ali to nije tako, jer kada se pare podižu one dosežu sferu tamo gore kada su oplođene od univerzuma. I munja je dokaz da su oplođene. I tu zapravo vidimo da se događa oplodnja, proces koji se događa i drugdje.
Stvar je takva da to ima veliki značaj. Uzmite godinu. U godini imate zimu i ljeto, baš kao što imate dan i noć unutar 24 sata. A ljudski život ima 25920 dana. Ako uzmete 25920 godina dobijete vrijeme kada Zemlja više ne postoji i više je neće biti. Mi smo sada više ili manje, malo dalje od srednje točke, s Zemljom koja postoji otprilike nešto više od 13000 godina. Nakon otprilike sljedećih 11000 godina opet će nestati. Baš kao što čovjek živi 25920 dana, tako i Zemlja živi 25920 godina, ovakva kakva je sada. Mijenja se. Jednom je bila mlada, sada postaje stara. I za nas je iznimno važno da znamo da vode trebaju biti izložene univerzumu, godinu za godinom. U nekoj točci, u nekom mjestu na Zemlji, voda mora svake godine biti izložena univerzumu, inače Zemlja ne bi mogla živjeti. Zemlja živi s univerzumom kao što mi živimo sa zrakom. Ako bi netko uzeo zrak koji je oko nas na Zemlji, ne bi mogli uzeti naših 25920 udaha svaki dan. Ako bi netko oduzeo Sunce, odnosno svijetlo, Zemlja ne bi mogla živjeti. Tako Zemlja živi uz pomoć cijelog univerzuma, baš kao što mi živimo uz pomoć zraka koji nas okružuje. Tako bi bilo ispravno reći da mi hodamo po Zemlji, a Zemlja hoda po univerzumu. Mi dišemo na Zemlji, Zemlja diše u univerzumu.
Vidite, mogli bi razviti naročitu znanost. Ljudska glava je okrugla, kao što znate [crtanje na ploči] i na sebi ovdje ima kosu, osim ako osoba nije vrlo stara. Sada postoje stvorenja u toj šumi – to možda nije poželjno ali događa se. Recimo da ovdje uzimaju perut i naprave mjesto gdje se najpametniji od njih uvijek okupe da poduče neznalice. To bi bilo sveučilište ušiju na samoj ljudskoj glavi. Pa, možemo zamisliti takvu stvar. Što bi pametna uš podučavala neznalice? One bi podučavale: 'Glava je beživotna, jer se mi na njoj krećemo. Razvija se beživotna perut. Kopajući malo dolje dođemo do beživotne kosti'. Pametne uši bi sve to objasnile neznalicama na njihovom sveučilištu za uši. Objasnili bi ljudsku glavu manje više kako mi objašnjavamo Zemlju na našim ljudskim sveučilištima. Uši profesori – oprostite, mislim naravno na one u glavi – dakle ne bi imali pojma da je glava živa. Razvili bi geologiju glave i proglasili glavu mrtvom. Ali gospodo, to je što ljudi rade na našim sveučilištima! Zemlja je proglašena mrtvom. Ne znaju ništa o njenom disanju. Jer nitko nikada ne bi otkrio ništa o ljudskom disanju na sveučilištu ušiju i stoga ništa ne bi bilo objašnjeno. Oni bi rekli: 'Čovjek je mrtav; ljudska glava je mrtva sfera'. I ukoliko uši glave ne bi na neki način uspostavili kontakt s uši tijela, uši glave nikada ne bi saznali da postoji tijelo.
I to je tako. Ukoliko ljudska bića na Zemlji ne stupe u kontakt s višim entitetima nikada neće otkriti da Zemlja šalje svoje vode vani u univerzum i da su oplođene, da diše i da je oplođena. Da, uzimajući ideju o vrsti znanosti koja se podučava na sveučilištima na našoj glavi, zaista dobijemo ideju kako izgleda znanost na Zemlji. Jer to je stvarno onako kako jest. I iz ovoga možete vidjeti da je zaista nužno da idemo izvan stvari koje lako možemo razumjeti. Moramo ići dalje.
I prava znanost duha koja se odvija na jednako znanstven način moći će nas odvesti dalje i stoga također objasniti i stvari koje je Hansen predstavio u njegovo vrijeme.
Pa gospodo, još nismo završili s ovim pitanjem o hipnozi i ostatkom. Reći ću nekoliko stvari o tome kada se sljedeći put nađemo, jer ih treba usporediti sa situacijom kod prirodnog sna. U 9 sati sljedeće srijede želim vam govoriti što se događa kada ljudi spavaju, što se događa kada netko razvije katalepsiju – jer u običnom snu ne možete ležati na dvije sjedalice i biti nagaženi – razlici između spavanja i hipnoze, razlici između katalepsije i bježanja ideja.
To vam objašnjava munju. Ljudi zamišljaju gore ogromne Leidenske boce ili ogromne električne generatore; ali to nije tako. U stvarnosti tamo gore su oplođene vode Zemlje, tako da opet na Zemlji mogu ispuniti svoju ulogu. I to je proces koji se događa kod biljke, jedino što se događa mnogo niže dolje jer je biljka čvršća. Uvijek imate te sitne bljeskove munje gore u oblasti cvijeta kada je pravo vrijeme u godini; jedino što ih mi ne vidimo. Ali sitni bljeskovi munje uzrokuju da se dogodi oplodnja. Kiša i magla pokazuju vam istu pojavu koja se isto događa kada je biljka oplođena. I to također ide sve do ljudskog bića, gdje se kozmičko disanje, disanje univerzuma, koje je normalno samo u glavi, događa u abdomenu.
Sada uzmite akataleptičnu osobu. Što se dogodilo u tom slučaju? Pa gospodo, ako bi ispitali akataleptično tijelo našli bi da je postalo posebno bogato solima. Postalo je slično korijenu biljke, posebno u glavi. Ako naša glava postane bogata solima kao korijen biljke, postajemo imbecili, s rigidnošću glave koja se širi posvuda. Tako ako vidite ljude koji se ne mogu odlučiti ići, ili čak podignuti ruku, ili izaći iz kreveta ujutro – dobili su previše soli u njihovim glavama, postali previše slični korijenu biljke. Ako vidite ljude koji stalno govore i govore, postali su previše poput cvijeta. Jer kada govorimo zaista kažemo samo dio onoga što znamo. Ali ljudi koji cijelo vrijeme govore zaista nam žele reći sve što mogu. Zaista bi uvijek željeli stvoriti potpuno ljudsko biće, jer zaista njihov stomak je onaj koji govori. I povlačeći svijet sebi, uzimajući ga u sebe, stomak tada postaje glava. Ali tada je to ići previše brzo, na način na koji to radi u stomaku i u ljudskom disanju.
Stoga možemo reći da Hansen ljude, koje smješta između dvije sjedalice prije nego stane na njih, radi previše sličnim korijenu biljke u njihovim glavama. Tu vidite vezu između ljudske glave i korijena biljke. Zapravo se može cijela glava napraviti slična korijenu biljke. I ljude koje je uvjerio da jedu krumpir kao da jedu jabuku čini sličnima cvijetu. Tu vidite sličnost između ljudskog bića trbuha, odnosno, ljudskog bića abdomena, i cvijeta. Stvari koje je Hansen pokazao znanstvenicima još se i danas rade, ali ljudi još nisu našli objašnjenje, objašnjenje koje malo po malo vodi nekoga u cijeli univerzum.
Dakle ,sada možemo također odgovoriti na pitanje da li je priroda zaista tako loše organizirana da možemo postati imbecili pogrešno dišući bilo u glavi ili u trbuhu, u jednu ruku akataleptični i disanjem glave, u drugu ruku govorljivi jer patimo od bijega ideja i ne možemo koristiti volju. Sada ako netko smatra ovo ekstremno glupim i kaže da ako bi on imao zadatak kreirati svijet da bi to napravio malo drugačije, tako da ne bi bili suočeni s opasnošću da postanemo imbecili u jednom od dva moguća smjera, možemo mu reći: 'Da to nije slučaj, da ne možemo imati disanje glave također i u ljudskom abdomenu, disanje glave koje se razvija kada postanemo rigidni, ljudsko biće se nikada ne bi moglo razviti i ne bi moglo biti oplodnje. Dakle na Zemlji ne bi bilo ljudskih bića'.
Vidite dakle da je rizik da postanemo imbecili povezan s činjenicom da zapravo možemo doći u egzistenciju. Tako ako bi bilo gdje u prirodnom svijetu postojala namjera da ne bude ljudskih bića, također ne bi bio ni problem da ljudi mogu postati imbecili. Ali pošto tu mora biti ljudskih bića također mora postojati i rizik postajanja imbecilom. Nemamo razloga grditi prirodu jer vidimo kako su stvari povezane. Konačno, netko bi također mogao doći i reći: 'Zbilja, tako je glupo da 2 puta 2 daje 4. Želio bi da bude 6, jer tada bi imao više'. Ali to ne može biti. I na isti način ne može biti da ljudska bića postoje na Zemlji bez da postoji rizik da postanu imbecili. Jednostavno ove stvari moramo pravilno razumjeti. Tada ćemo također svugdje vidjeti stvari u pravom svijetlu.
Gledajući munju netko bi tada rekao: 'Je li munja samo tamo gore'? O ne, manje munje su tu cijelo ljeto dok se biljke oplođuju – prelazeći preko pašnjaka i preko šuma. I konačno tu je munja koja se uvijek događa u nama. Svuda u nama imamo iste pojave koje vidimo povremeno kada je munja, jer naše misli bljesnu poput munje u nama. Ali u usporedbi s ogromnim bljeskom munje vani, proces u našem mišljenju je slabašan. Ali sada ćete također moći sebi reći: 'Ima nekakvo značenje kada kažem, dok gledam munju, da vidim kozmičku misao. Jer to je također isti proces koji je i u meni'. Stvari morate gledati znanstveno a ne s praznovjerjem.
Vidite, zasigurno je zanimljivo da su sa krajem devetnaestog stoljeća znanstvenici došli do točke gdje se ovakve stvari ne primjećuju, i bio je potreban šarlatan, varalica poput Hansena da dođe i pokaže im. Tek nakon toga je pažnja posvećena ovim stvarima. Vidite, dakle, da znanost nije toliko dobra u zadnjoj trećini devetnaestog stoljeća kako to ljudi vole govoriti. Da, napravljena su velika otkrića na vanjske načine, X-zrake i tako dalje, su otkrivene, ali ljudi zapravo nemaju želje za znati bilo što o unutarnjem životu ljudskih bića, i nemaju želje još ni do danas. Zbog toga naša moderna znanost ne vrijedi za ljudska bića, i uopće ne pomaže kada se dođe do čovječanstva. Možete izgraditi sveučilišta koliko hoćete, procesi koji se odvijaju u ljudskom biće neće vam biti objašnjeni ako idete tamo. U isto vrijeme neće vam reći što se događa kod oplodnje biljaka. A kada se podiže magla i pada kiša objašnjenje je da to nije mnogo različito nego kada kuhate nešto na štednjaku – pare se podižu i zatim opet dolaze dolje. Ali to nije tako, jer kada se pare podižu one dosežu sferu tamo gore kada su oplođene od univerzuma. I munja je dokaz da su oplođene. I tu zapravo vidimo da se događa oplodnja, proces koji se događa i drugdje.
Stvar je takva da to ima veliki značaj. Uzmite godinu. U godini imate zimu i ljeto, baš kao što imate dan i noć unutar 24 sata. A ljudski život ima 25920 dana. Ako uzmete 25920 godina dobijete vrijeme kada Zemlja više ne postoji i više je neće biti. Mi smo sada više ili manje, malo dalje od srednje točke, s Zemljom koja postoji otprilike nešto više od 13000 godina. Nakon otprilike sljedećih 11000 godina opet će nestati. Baš kao što čovjek živi 25920 dana, tako i Zemlja živi 25920 godina, ovakva kakva je sada. Mijenja se. Jednom je bila mlada, sada postaje stara. I za nas je iznimno važno da znamo da vode trebaju biti izložene univerzumu, godinu za godinom. U nekoj točci, u nekom mjestu na Zemlji, voda mora svake godine biti izložena univerzumu, inače Zemlja ne bi mogla živjeti. Zemlja živi s univerzumom kao što mi živimo sa zrakom. Ako bi netko uzeo zrak koji je oko nas na Zemlji, ne bi mogli uzeti naših 25920 udaha svaki dan. Ako bi netko oduzeo Sunce, odnosno svijetlo, Zemlja ne bi mogla živjeti. Tako Zemlja živi uz pomoć cijelog univerzuma, baš kao što mi živimo uz pomoć zraka koji nas okružuje. Tako bi bilo ispravno reći da mi hodamo po Zemlji, a Zemlja hoda po univerzumu. Mi dišemo na Zemlji, Zemlja diše u univerzumu.
Vidite, mogli bi razviti naročitu znanost. Ljudska glava je okrugla, kao što znate [crtanje na ploči] i na sebi ovdje ima kosu, osim ako osoba nije vrlo stara. Sada postoje stvorenja u toj šumi – to možda nije poželjno ali događa se. Recimo da ovdje uzimaju perut i naprave mjesto gdje se najpametniji od njih uvijek okupe da poduče neznalice. To bi bilo sveučilište ušiju na samoj ljudskoj glavi. Pa, možemo zamisliti takvu stvar. Što bi pametna uš podučavala neznalice? One bi podučavale: 'Glava je beživotna, jer se mi na njoj krećemo. Razvija se beživotna perut. Kopajući malo dolje dođemo do beživotne kosti'. Pametne uši bi sve to objasnile neznalicama na njihovom sveučilištu za uši. Objasnili bi ljudsku glavu manje više kako mi objašnjavamo Zemlju na našim ljudskim sveučilištima. Uši profesori – oprostite, mislim naravno na one u glavi – dakle ne bi imali pojma da je glava živa. Razvili bi geologiju glave i proglasili glavu mrtvom. Ali gospodo, to je što ljudi rade na našim sveučilištima! Zemlja je proglašena mrtvom. Ne znaju ništa o njenom disanju. Jer nitko nikada ne bi otkrio ništa o ljudskom disanju na sveučilištu ušiju i stoga ništa ne bi bilo objašnjeno. Oni bi rekli: 'Čovjek je mrtav; ljudska glava je mrtva sfera'. I ukoliko uši glave ne bi na neki način uspostavili kontakt s uši tijela, uši glave nikada ne bi saznali da postoji tijelo.
I to je tako. Ukoliko ljudska bića na Zemlji ne stupe u kontakt s višim entitetima nikada neće otkriti da Zemlja šalje svoje vode vani u univerzum i da su oplođene, da diše i da je oplođena. Da, uzimajući ideju o vrsti znanosti koja se podučava na sveučilištima na našoj glavi, zaista dobijemo ideju kako izgleda znanost na Zemlji. Jer to je stvarno onako kako jest. I iz ovoga možete vidjeti da je zaista nužno da idemo izvan stvari koje lako možemo razumjeti. Moramo ići dalje.
I prava znanost duha koja se odvija na jednako znanstven način moći će nas odvesti dalje i stoga također objasniti i stvari koje je Hansen predstavio u njegovo vrijeme.
Pa gospodo, još nismo završili s ovim pitanjem o hipnozi i ostatkom. Reći ću nekoliko stvari o tome kada se sljedeći put nađemo, jer ih treba usporediti sa situacijom kod prirodnog sna. U 9 sati sljedeće srijede želim vam govoriti što se događa kada ljudi spavaju, što se događa kada netko razvije katalepsiju – jer u običnom snu ne možete ležati na dvije sjedalice i biti nagaženi – razlici između spavanja i hipnoze, razlici između katalepsije i bježanja ideja.