.- 14. Četrnaesto predavanje, Dornach, 28 srpnja 1923
Znanje pluća i znanje bubrega.
Moramo uvijek imati određeni krvni tlak u našim tijelima. Niski i visoki krvni tlak. Bubrezi otkažu ako je krvni tlak previsok. Astralno tijelo se širi u ispravnom krvnom tlaku. Ako je krvni tlak prenizak, ljudi se uvijek osjećaju kao da će se onesvijestiti; od toga postaju slabi i njihovi organi ne razvijaju se na pravi način. Visoki krvni tlak čini da prebrzo ostarimo, i naši bubrezi degeneriraju prebrzo. Ishrana krumpirom. Ljudi su zaista potpune neznalice. Zrak je ono što pokreće glavu. Prije 6000 ili 8000 godina ljudi bi vježbali disanje da bi stekli znanje. Promjena od znanja pluća do znanja bubrega. Svjetski rat kao bolest bubrega od koje pati čovječanstvo. Vanjska sredstva neće danas promijeniti svijet na bolje; jedini način je da počinjemo znati stvari.
Dobro jutro, gospodo! Jeste li mislili o nečem drugom što bi željeli pitati? – ako ne, želio bih reći nešto povezano s našom prethodnom temom, tako da možete vidjeti kako dokaz da je duševni princip prisutan svugdje u ljudskom fizičkom organizmu, odnosno, da se u ljudskom fizičkom organizmu, sada može naći kojim god putem pristupili stvari. Pogledajmo cirkulaciju krvi s određene točke gledišta. Kao što znate, krv teče krvnim sudovima u našim tijelima. Ide od pluća, koja imaju svoje arterije i u kojima je dok dišemo uzet kisik, do srca, iz srca u ostatak tijela. Crvena je cijelo to vrijeme ali dok prolazi kroz tijelo postaje plavkasta. Ova plava krv ide natrag u srce i u pluća gdje je kisik opet čini crvenom, i tako krv cirkulira, možemo reći, kroz cijelo tijelo.
Držimo se misli da krv teče kroz tijelo. Vrlo jednostavan ciklus može poslužiti da se to ilustrira. Samo promislite da imamo kružnu cijev [slika 27]. U nju stavimo neku crvenu tekućinu da se jasno vidi. Sada, ako takvu cijev imamo u vanjskom svijetu trebamo neku vrstu pumpe da pokrene tekućinu. Zamislimo, dakle, da ovdje imamo pumpu ili nešto slično [strelica], i da pokrene tekućinu. Ako na vrhu ostavim otvor, tekućina će, naravno, prskati vani. Ali to ne želim, i tako sam ovdje gore dodao cijev. I sada pokrenem tekućinu da stalno ide okolo. Možete li to zamisliti? Napravljeno je da tekućina ide okolo. Sada razmotrite ovo. Ako je tekućina tjerana
Slika 27
pumpom ovdje, tada će se mala količina podići u cijev ovdje [na vrh]. Ali to će biti mala količina dok mi i dalje tjeramo tekućinu. Ako napravim pumpu snažnom, ovdje će se tekućina podignuti malo više; ako primijenim samo malo pritiska manje će se podići. Ja dakle mogu mjeriti pritisak u tekućini koja cirkulira sa visinom tekućina ovdje.
Sada vidite, mogu napraviti nešto slično ovome s ljudskom krvlju. Ako umetnem ovakvu malu cijev negdje u krvne sudove, krv će se nešto podići u toj cijevi. Tako mogu umetnuti cijev u neki krvni sud – ali ne u sve. Zamislite da negdje imam arteriju – u ruci, recimo – i stavim ovdje cijev koja je kao ampula [crtanje na ploči]. Krv iz arterije će malo ići u cijev; ovdje prolazi kroz, i ovdje u cijev. Mala cijev će biti takva da, u zavisnosti od osobe o kojoj se radi, nivo krvi u njoj će biti viši ili niži. Kod nekih ljudi krv će se podići na vrlo visok nivo, kod drugih će biti niži. To pokazuje da ljudi imaju različiti krvni tlak, jer primijenjeni pritisak je ono što se pokazuje u cijevi. Tako vidite, ako krv vrši malo veći pritisak na krvne sudove, više će se podići u cijevi, ako vrši manji pritisak manje će se podići.
Materijalističko gledanje je da ljudska bića također trebaju pumpu da tjera krv okolo. Ali to je vanjski instrument koji sam nacrtao za vas. U stvarnosti ljudska bića nemaju takvu pumpu bilo gdje u tijelu, ni srce nije pumpa. Ljudska bića nemaju pumpu, već se krv kreće zbog nečeg drugog. To je ono što želimo razmotriti danas.
Ali najprije razmotrimo visini ovog stupca krvi s kojim mjerimo krvni tlak. Kod zdrave osobe uvijek je na određenom nivou, između 120 i 140 mm, recimo, kada je netko star između 30 i 50 godina. Ako je stupac visok samo 110 mm, na primjer, kada primijenimo takav instrument – možemo ga zvati manometar – osoba bi bila bolesna. Također bi bila bolesna ako bi bio 160 mm. Ako je ovo 160 mm, njegov krvni tlak je previsok; krv pritišće prejako u tijelu. Ako je to samo 110 mm, krvni tlak je prenizak, krv ne pritišće dovoljno jako. Iz ovoga vidite da u našim tijelima uvijek moramo imati određeni krvni tlak. Krv mora uvijek vršiti određeni pritisak. Taj krvni tlak imamo svuda u nama. Ako se penjemo na zbilja visoku planinu, zrak oko nas će biti rjeđi, naravno, i jer je vanjski zrak rjeđi pritisak od unutar postaje mnogo veći. Krv će tada izaći kroz pore. To je planinska bolest. Vidite, dakle, da moramo ići okolo po svijetu sa sasvim određenim krvnim tlakom.
Pogledajmo prvo ljude čiji je krvni pritisak premali. Ljudi s niskim krvnim tlakom postaju ekstremno slabi, umorni, blijedi, i njihova probava teško pati. Postaju slabi iznutra, i ne mogu pravilno vršiti tjelesne funkcije, i tako će ići u postupno propadanje. Ako je krvni tlak premali, dakle, ljudi postaju umorni i slabi, i bolesni.
Sada pogledajmo ljude čiji je krvni tlak prevelik. Tu ponekad vidite sasvim čudne stvari. Vidite, ako gurnete nešto kao što je ovaj instrument – mora naprijed imati oštru točku – u kožu, ako s njime mjerite krvni tlak koji je previsok, možete biti sigurni da će bubrezi osobe postati beskorisni. Bubrezi počinju razvijati njihove krvne sudove, sve je tamo unutar njih, na način na koji ne bi trebalo biti. Oni kalcificiraju i postaju povećani; degeneriraju, kako ljudi kažu. Više nisu oblika kakvog bi trebali biti. Ako odrežete bubrege takve osobe s veoma velikim krvnim tlakom nakon što su umrli, oni izgledaju sasvim dotrajali.
Pitanje je, od čega to sve dolazi? Ova veza između krvnog pritiska i bolesti bubrega nije stvarno shvaćena od onih koji misle na materijalistički način. Moramo shvatiti da naše astralno tijelo – rekao sam vam o tome; to je nevidljivo tijelo u nama – živi u tom tlaku koji imamo u nama, u krvnom tlaku. Uopće nije točno da astralno tijelo živi u nekoj supstanci, nekoj vrsti materije; ono živi u sili, u našem krvnom tlaku, i astralno tijelo je zdravo kada je naš krvni pritisak ispravan, odnosno, između 120 i 140 sredinom života. Ako imamo pravi krvni pritisak, naše astralno tijelo ulazi u fizičko tijelo kada se budimo i tamo se osjeća dobro. Može se širiti u svim smjerovima. Dakle ako je krvni pritisak odgovarajući, oko 120 mm, astralno tijelo se zaista širi u našem krvnom tlaku, i može ući u svaki dio fizičkog tijela kada se probudimo. I dok smo budni cijelo astralno tijelo se širi svuda u nama ako imamo ovaj 'normalni' krvni tlak, kako je nazvan.
Vidite, astralno tijelo osigurava da su naši organi uvijek pravog oblika, prave konfiguracije. Gospodo, ako bi cijelo vrijeme spavali, tako da naše astralno tijelo uvijek bude vani, kakvo je kada spavamo, naši organi bi uskoro postali masni. Ne bi imali pravilne organe. Mi trebamo astralno tijelo da stimulira etersko tijelo tako da uvijek imamo organe koji su zdravi, koji imaju pravu konfiguraciju. Astralno tijelo stoga uvijek mora imati pravi krvni pritisak tako da se može raširiti.
Zamislimo da netko ide u sobu koja je ispunjena ugljičnim dioksidom radije nego zrakom. Srušio bi se; ne bi mogao disati. Astralno tijelo i 'Ja' ne mogu živjeti u takvom tijelu gdje krvni pritisak nije pravilan. Moraju izaći svaki puta kada zaspemo. Pretpostavimo da je krvni tlak prenizak. Ako je krvni tlak prenizak, astralno tijelo ne može pravilno ući u fizičko tijelo kada se probudimo. Tada postoji malo astralne aktivnosti unutra i pojedinac osjeća u sebi nešto kao stalno lagano stanje nesvijesti. Kao rezultat on će biti slab i njegovi organi ne mogu se razviti na pravi način, jer cijelo vrijeme moraju biti nanovo razvijeni. Sjećate se da sam vam rekao da organi trebaju biti iznova napravljeni svakih sedam godina. Astralno tijelo uvijek mora moći u njima funkcionirati.
Pretpostavimo da je krvni tlak previsok. Sada ako je krvni tlak previsok, što će se dogoditi? Vidite, jednom sam vam rekao da ako bi bila mješavina kisika i dušika u zraku različita, mi bi teško živjeli. Zrak sadrži 79 posto dušika, ostatak je uglavnom kisik. Količina kisika je dakle mala. Kada bi zrak sadržavao više kisika postali bi starci u dobi od 20. Starili bi rapidno. Dakle zavisi o astralnom tijelu da li tijelo ostari rano ili kasno. Ako je krvni tlak previsok, astralno tijelo voli biti u fizičkom tijelu. Zaista je u svom elementu u krvnom tlaku i tada će ući zaista duboko. I koja je posljedica? Posljedica je da imamo takve bubrege u 30-oj kakve bi trebali imati tek u 70-oj. Živimo prebrzo kada je krvni tlak visok. Bubrezi su osjetljivi organi i brzo će degenerirati. Starenje ima veze s time da organi postaju sve više kalcificirani. I ako je krvni tlak previsok, osjetljivi organi će prerano kalcificirati. Vrsta bolesti bubrega koja se dobije s visokim krvnim tlakom zaista je znak da je osoba prerano ostarila, odnosno, dok je još mlada napravila je ove osjetljive bubrege takvima kakvi bi trebali biti u starijoj dobi.
Sada vidite, gospodo, cijelo objašnjenje koje sam vam dao omogućava vam da vidite da ljudsko biće ima nešto kao duševni princip u svom fizičkom tijelu, nešto što nazivam astralno tijelo, koje izlazi vani tijekom noći. I dakle možemo također reći: Čovjek živi u snagama koje se razvijaju u njegovom tijelu. On živi u tim snagama a ne u fizičkoj materiji.
Stoga, gdje god pogledamo nalazimo da današnja materijalistička znanost nema ništa za ponuditi kada se dođe do ovakvih stvari koje sam vam upravo objašnjavao. Ne pomaže da ljudi otkriju o čemu se radi. Uvijek ćete naći da govori u knjigama: Ako je tlak visok treba se bojati da će pojedinac dobiti bolest bubrega. Ali u tim knjigama piše da se ne može pokazati veza. U stvarnosti kažu da ne žele da ljudsko biće u sebi ima nešto što je nadosjetilno, nešto duhovno, nešto s osobinom duše. Kažu da to ne žele.
Ali bez toga ne možemo objasniti ove stvari. I to je zaista ono zašto ljudi ne znaju gdje se danas okrenuti i to moraju priznati cijelom svijetu. Zaista je slučaj, gospodo, da stvari koje se događaju danas, ova porazna bijeda u svijetu koja će postati mnogo, mnogo gora u neposrednoj budućnosti jer ljudi jednostavno ne žele prihvatiti što je od duha – jer prije svega morate znati o nečemu – ovaj jad je došao jer ljudi nisu pripremljeni da znaju nešto o stvarnosti. A o stvarnosti ne možete znati ništa ukoliko ne uzmete u obzir duhovne aspekte. Put kojim su stvari otišle u devetnaestom stoljeću je da se ljude zaista učilo samo o površnim stvarima. Nitko se nije pobrinuo da razumije nešto o elementu duše, o duhu. I tako ljudi danas idu okolo i zaista nemaju pojma da elementi duha i duše, konačno, postoje u ovom svijetu.
Vidite gospodo, nešto iznimno važno se dogodilo kao rezultat. Jednog dana, kada mnogo vremena bude proteklo i budu potaknuti okolnostima, ljudi će nadvladati njihovo opiranje i opet pogledati na stvari u svijetlu duha. Ti ljudi će reći, u neko buduće vrijeme: 'Da, nešto od ogromne važnosti dogodilo se u ljudskoj povijesti na početku dvadesetog stoljeća'. Sve što se može reći o ratovima u ranijim vremenima nije ništa u usporedbi o onim što se zapravo dogodilo ovdje u naše vrijeme. Ponekad je stvarno nevjerojatno kako ljudi propuštaju shvatiti da u usporedbi s onim što se događalo od 1914 pa sve do sada, svi oni ratovi o kojima čitamo u povijesti samo su sitnice. Ti povijesni događaji uopće nisu veliki u usporedbi s onim što se događalo između ljudskih bića u vrijeme u kojem živimo. I vidite, da bi vidjeli o čemu se tu radi moramo dublje pogledati u stvarnost svega toga. Ali ljudi to danas ne žele.
Sada, jedna od stvari na koju sam vam skrenuo pažnju je da je krumpir došao u Europu tek u određeno vrijeme. Sada ako pitate što ljudi danas jedu najviše, odgovor je: krumpir! I ako vidite da negdje prijeti glad, prva stvar koju ljudi misle je kako doći do krumpira. Stvarno je tako da ljudi o krumpiru misle kao o nečemu što je uvijek bilo tu. Pa gospodo, da ste živjeli prije pet stoljeća ne biste uopće jeli krumpir u Europi, jer ga ne bi bilo! Jeli biste nešto drugo. Ali kada se zna da sve zavisi o duhovnoj oblasti također se zna da jedenje ili ne jedenju krumpira zavisi o duhovnoj oblasti. Također je tako i sa mnogim drugim stvarima. Bila je ogromna promjena u ljudskoj povijesti zadnjih stoljeća, i svo to teoretsko govorenje za nas nema vrijednosti. Možete imati najbolje moguće teorije – Rousseau-ove teorije, marksističke teorije, lenjinističke teorije, što god vam drago, ali to je sve smišljeno, i s njima ne možete napraviti ništa ako vam nedostaje pravog znanja. Misli imaju vrijednost samo ako znate što s njima. Svi ti ljudi koji su razvili tako izvrsne misli bili su krajnje neznalice. Žele ljudima predstaviti teorije kako od Zemlje napraviti raj, a ipak ne znaju što se događa u ljudskom tijelu kada se jede krumpir. To je ono što uzrokuje takvu iskrenu brigu danas, da ljudi nemaju ni najmanje želje da znaju nešto. Sada, mase naravno, ne mogu to napraviti, jer su uvjerene da znanje koje posjeduju gospoda na sveučilištima. da je apsolutno ispravno. I tako su za ljude stvorene škole i danas žele znati ono što drugi znaju. Ali istina je da upravo oni ljudi koji bi trebali nešto znati, koji su napravili posao od svoje profesije, zapravo uopće ne znaju ništa. I zbog toga ljudi danas govore o svakakvim stvarima, ali u stvari nitko ne zna ništa.
Sada, krumpir naravno, nije jedina stvar, postoje mnoge druge situacije, ali ja spominjem krumpir jer je posebno ekstreman primjer. Strašno mnogo toga se dogodilo zadnjih stoljeća, i sada, rekao bih, došlo je do velikog pražnjenja početkom našeg dvadesetog stoljeća, tako da se dogodilo enormno mnogo stvari. Danas razmotrimo jednu stvar koja se dogodila, nešto što je od iznimne važnosti.
Vidite, gospodo, spomenuti ću nešto na što se lako možete nasmijati u početku, ali to je ipak ozbiljna stvar. Vidite, kada mladi momak ide danas na sveučilište ili neku drugu vrstu koledža, biti će doveden u laboratorij. Tamo mora studirati – isto tako će dosta dangubiti – ali znate, mora studirati jer će kasnije imati ispite. Možete više manje zamisliti kako sve to ide. Ali ako se vratimo na ljude o kojim sam vam i zadnji puta govorio kada smo se sreli, recimo do drevnih Indijaca – sjećate se crteža koji sam vam napravio, Azije – tamo mladići koje se trebalo podučavati nisu vođeni u laboratorij ili bolnicu, već bi im bilo kazano da s najvećim strpljenjem moraju ispitati njihove unutarnje dijelove. Morali su sjesti, prekrižiti noge, i uvijek gledati vrh njihovog nosa, ne gledati vani u svijet već uvijek gledati vrh nosa. Pa gospodo, što se s time postiglo? To je naravno već bilo u vrijeme kada je stvar padala u dekadenciju. Ali postoje ljudi koji još to danas rade, čak i u Europi; žele biti posebno pametni iznutra i tako ovo kopiraju. Ali danas neće postići ništa. Ali ljudi koji su to radili u ranijim vremenima isključivali su se na ovaj način iz vanjskog svijeta, jer kao što pretpostavljate, ne vidite mnogo toga na vrhu nosa. Sva vaša praksa je da počinjete žmiriti, ako stalno gledate vrh nosa. I ako ne hodate već oduzmete svu težinu vašim nogama, također u vama nemate gravitaciju. Ti ljudi su dakle eliminirali gravitaciju, eliminirali osjetilne utiske, jednostavno su priključili uši i potpuno se predali njihovim tijelima. To je bilo sve o čemu se radilo – nije stvar gledanja vrha nosa, koji konačno nije tako zanimljiv, već o isključivanju od vanjskog svijeta.
Međutim, to bi potpuno promijenilo njihove disanje. Disanje, pluća, postali bi drugačiji kod ovih ljudi. Kada bi koristili takve postupke da bi njihova pluća funkcionirala na drugi način, u oku njihova uma pojavile bi se slike. Oni bi na ovaj način zaista stekli specifično znanje, i mogli su reći ljudima kako stoje stvari. Ti ljudi su znali, na primjer, što se događa s biljkom, na način kako sam vam ja to rekao, jer su prošli kroz taj postupak. Danas bi naši mladići na sveučilištu rekli 'hvala lijepa' ako bi tražili da sjednu u red pokraj zida i cijelo vrijeme gledaju u vrh nosa. To bi smatrali besmislicom. Ali vidite, jedina razlika koju dobijem kada radim pokuse s vanjskim stvarima ili na ljudskim bićima, je da kada radim laboratorijske pokuse ja upoznajem fizičku tvar; kada radim pokuse na ljudskom biću ja upoznajem ljudsko biće. Ti ljudi davnine poznavali su ljudsko biće bolje nego ga poznaju moderni ljudi. I što je bilo to na čemu su posebno inzistirali, ti ljudi? Da njihova pluća funkcioniraju na različit način. I pluća bi zauzvrat stimulirala mozak. U tim ranijim vremenima zaista su pluća bila ta iz kojih je svo veliko znanje i rana mudrost došla.
Sada vidite, mogu napraviti nešto slično ovome s ljudskom krvlju. Ako umetnem ovakvu malu cijev negdje u krvne sudove, krv će se nešto podići u toj cijevi. Tako mogu umetnuti cijev u neki krvni sud – ali ne u sve. Zamislite da negdje imam arteriju – u ruci, recimo – i stavim ovdje cijev koja je kao ampula [crtanje na ploči]. Krv iz arterije će malo ići u cijev; ovdje prolazi kroz, i ovdje u cijev. Mala cijev će biti takva da, u zavisnosti od osobe o kojoj se radi, nivo krvi u njoj će biti viši ili niži. Kod nekih ljudi krv će se podići na vrlo visok nivo, kod drugih će biti niži. To pokazuje da ljudi imaju različiti krvni tlak, jer primijenjeni pritisak je ono što se pokazuje u cijevi. Tako vidite, ako krv vrši malo veći pritisak na krvne sudove, više će se podići u cijevi, ako vrši manji pritisak manje će se podići.
Materijalističko gledanje je da ljudska bića također trebaju pumpu da tjera krv okolo. Ali to je vanjski instrument koji sam nacrtao za vas. U stvarnosti ljudska bića nemaju takvu pumpu bilo gdje u tijelu, ni srce nije pumpa. Ljudska bića nemaju pumpu, već se krv kreće zbog nečeg drugog. To je ono što želimo razmotriti danas.
Ali najprije razmotrimo visini ovog stupca krvi s kojim mjerimo krvni tlak. Kod zdrave osobe uvijek je na određenom nivou, između 120 i 140 mm, recimo, kada je netko star između 30 i 50 godina. Ako je stupac visok samo 110 mm, na primjer, kada primijenimo takav instrument – možemo ga zvati manometar – osoba bi bila bolesna. Također bi bila bolesna ako bi bio 160 mm. Ako je ovo 160 mm, njegov krvni tlak je previsok; krv pritišće prejako u tijelu. Ako je to samo 110 mm, krvni tlak je prenizak, krv ne pritišće dovoljno jako. Iz ovoga vidite da u našim tijelima uvijek moramo imati određeni krvni tlak. Krv mora uvijek vršiti određeni pritisak. Taj krvni tlak imamo svuda u nama. Ako se penjemo na zbilja visoku planinu, zrak oko nas će biti rjeđi, naravno, i jer je vanjski zrak rjeđi pritisak od unutar postaje mnogo veći. Krv će tada izaći kroz pore. To je planinska bolest. Vidite, dakle, da moramo ići okolo po svijetu sa sasvim određenim krvnim tlakom.
Pogledajmo prvo ljude čiji je krvni pritisak premali. Ljudi s niskim krvnim tlakom postaju ekstremno slabi, umorni, blijedi, i njihova probava teško pati. Postaju slabi iznutra, i ne mogu pravilno vršiti tjelesne funkcije, i tako će ići u postupno propadanje. Ako je krvni tlak premali, dakle, ljudi postaju umorni i slabi, i bolesni.
Sada pogledajmo ljude čiji je krvni tlak prevelik. Tu ponekad vidite sasvim čudne stvari. Vidite, ako gurnete nešto kao što je ovaj instrument – mora naprijed imati oštru točku – u kožu, ako s njime mjerite krvni tlak koji je previsok, možete biti sigurni da će bubrezi osobe postati beskorisni. Bubrezi počinju razvijati njihove krvne sudove, sve je tamo unutar njih, na način na koji ne bi trebalo biti. Oni kalcificiraju i postaju povećani; degeneriraju, kako ljudi kažu. Više nisu oblika kakvog bi trebali biti. Ako odrežete bubrege takve osobe s veoma velikim krvnim tlakom nakon što su umrli, oni izgledaju sasvim dotrajali.
Pitanje je, od čega to sve dolazi? Ova veza između krvnog pritiska i bolesti bubrega nije stvarno shvaćena od onih koji misle na materijalistički način. Moramo shvatiti da naše astralno tijelo – rekao sam vam o tome; to je nevidljivo tijelo u nama – živi u tom tlaku koji imamo u nama, u krvnom tlaku. Uopće nije točno da astralno tijelo živi u nekoj supstanci, nekoj vrsti materije; ono živi u sili, u našem krvnom tlaku, i astralno tijelo je zdravo kada je naš krvni pritisak ispravan, odnosno, između 120 i 140 sredinom života. Ako imamo pravi krvni pritisak, naše astralno tijelo ulazi u fizičko tijelo kada se budimo i tamo se osjeća dobro. Može se širiti u svim smjerovima. Dakle ako je krvni pritisak odgovarajući, oko 120 mm, astralno tijelo se zaista širi u našem krvnom tlaku, i može ući u svaki dio fizičkog tijela kada se probudimo. I dok smo budni cijelo astralno tijelo se širi svuda u nama ako imamo ovaj 'normalni' krvni tlak, kako je nazvan.
Vidite, astralno tijelo osigurava da su naši organi uvijek pravog oblika, prave konfiguracije. Gospodo, ako bi cijelo vrijeme spavali, tako da naše astralno tijelo uvijek bude vani, kakvo je kada spavamo, naši organi bi uskoro postali masni. Ne bi imali pravilne organe. Mi trebamo astralno tijelo da stimulira etersko tijelo tako da uvijek imamo organe koji su zdravi, koji imaju pravu konfiguraciju. Astralno tijelo stoga uvijek mora imati pravi krvni pritisak tako da se može raširiti.
Zamislimo da netko ide u sobu koja je ispunjena ugljičnim dioksidom radije nego zrakom. Srušio bi se; ne bi mogao disati. Astralno tijelo i 'Ja' ne mogu živjeti u takvom tijelu gdje krvni pritisak nije pravilan. Moraju izaći svaki puta kada zaspemo. Pretpostavimo da je krvni tlak prenizak. Ako je krvni tlak prenizak, astralno tijelo ne može pravilno ući u fizičko tijelo kada se probudimo. Tada postoji malo astralne aktivnosti unutra i pojedinac osjeća u sebi nešto kao stalno lagano stanje nesvijesti. Kao rezultat on će biti slab i njegovi organi ne mogu se razviti na pravi način, jer cijelo vrijeme moraju biti nanovo razvijeni. Sjećate se da sam vam rekao da organi trebaju biti iznova napravljeni svakih sedam godina. Astralno tijelo uvijek mora moći u njima funkcionirati.
Pretpostavimo da je krvni tlak previsok. Sada ako je krvni tlak previsok, što će se dogoditi? Vidite, jednom sam vam rekao da ako bi bila mješavina kisika i dušika u zraku različita, mi bi teško živjeli. Zrak sadrži 79 posto dušika, ostatak je uglavnom kisik. Količina kisika je dakle mala. Kada bi zrak sadržavao više kisika postali bi starci u dobi od 20. Starili bi rapidno. Dakle zavisi o astralnom tijelu da li tijelo ostari rano ili kasno. Ako je krvni tlak previsok, astralno tijelo voli biti u fizičkom tijelu. Zaista je u svom elementu u krvnom tlaku i tada će ući zaista duboko. I koja je posljedica? Posljedica je da imamo takve bubrege u 30-oj kakve bi trebali imati tek u 70-oj. Živimo prebrzo kada je krvni tlak visok. Bubrezi su osjetljivi organi i brzo će degenerirati. Starenje ima veze s time da organi postaju sve više kalcificirani. I ako je krvni tlak previsok, osjetljivi organi će prerano kalcificirati. Vrsta bolesti bubrega koja se dobije s visokim krvnim tlakom zaista je znak da je osoba prerano ostarila, odnosno, dok je još mlada napravila je ove osjetljive bubrege takvima kakvi bi trebali biti u starijoj dobi.
Sada vidite, gospodo, cijelo objašnjenje koje sam vam dao omogućava vam da vidite da ljudsko biće ima nešto kao duševni princip u svom fizičkom tijelu, nešto što nazivam astralno tijelo, koje izlazi vani tijekom noći. I dakle možemo također reći: Čovjek živi u snagama koje se razvijaju u njegovom tijelu. On živi u tim snagama a ne u fizičkoj materiji.
Stoga, gdje god pogledamo nalazimo da današnja materijalistička znanost nema ništa za ponuditi kada se dođe do ovakvih stvari koje sam vam upravo objašnjavao. Ne pomaže da ljudi otkriju o čemu se radi. Uvijek ćete naći da govori u knjigama: Ako je tlak visok treba se bojati da će pojedinac dobiti bolest bubrega. Ali u tim knjigama piše da se ne može pokazati veza. U stvarnosti kažu da ne žele da ljudsko biće u sebi ima nešto što je nadosjetilno, nešto duhovno, nešto s osobinom duše. Kažu da to ne žele.
Ali bez toga ne možemo objasniti ove stvari. I to je zaista ono zašto ljudi ne znaju gdje se danas okrenuti i to moraju priznati cijelom svijetu. Zaista je slučaj, gospodo, da stvari koje se događaju danas, ova porazna bijeda u svijetu koja će postati mnogo, mnogo gora u neposrednoj budućnosti jer ljudi jednostavno ne žele prihvatiti što je od duha – jer prije svega morate znati o nečemu – ovaj jad je došao jer ljudi nisu pripremljeni da znaju nešto o stvarnosti. A o stvarnosti ne možete znati ništa ukoliko ne uzmete u obzir duhovne aspekte. Put kojim su stvari otišle u devetnaestom stoljeću je da se ljude zaista učilo samo o površnim stvarima. Nitko se nije pobrinuo da razumije nešto o elementu duše, o duhu. I tako ljudi danas idu okolo i zaista nemaju pojma da elementi duha i duše, konačno, postoje u ovom svijetu.
Vidite gospodo, nešto iznimno važno se dogodilo kao rezultat. Jednog dana, kada mnogo vremena bude proteklo i budu potaknuti okolnostima, ljudi će nadvladati njihovo opiranje i opet pogledati na stvari u svijetlu duha. Ti ljudi će reći, u neko buduće vrijeme: 'Da, nešto od ogromne važnosti dogodilo se u ljudskoj povijesti na početku dvadesetog stoljeća'. Sve što se može reći o ratovima u ranijim vremenima nije ništa u usporedbi o onim što se zapravo dogodilo ovdje u naše vrijeme. Ponekad je stvarno nevjerojatno kako ljudi propuštaju shvatiti da u usporedbi s onim što se događalo od 1914 pa sve do sada, svi oni ratovi o kojima čitamo u povijesti samo su sitnice. Ti povijesni događaji uopće nisu veliki u usporedbi s onim što se događalo između ljudskih bića u vrijeme u kojem živimo. I vidite, da bi vidjeli o čemu se tu radi moramo dublje pogledati u stvarnost svega toga. Ali ljudi to danas ne žele.
Sada, jedna od stvari na koju sam vam skrenuo pažnju je da je krumpir došao u Europu tek u određeno vrijeme. Sada ako pitate što ljudi danas jedu najviše, odgovor je: krumpir! I ako vidite da negdje prijeti glad, prva stvar koju ljudi misle je kako doći do krumpira. Stvarno je tako da ljudi o krumpiru misle kao o nečemu što je uvijek bilo tu. Pa gospodo, da ste živjeli prije pet stoljeća ne biste uopće jeli krumpir u Europi, jer ga ne bi bilo! Jeli biste nešto drugo. Ali kada se zna da sve zavisi o duhovnoj oblasti također se zna da jedenje ili ne jedenju krumpira zavisi o duhovnoj oblasti. Također je tako i sa mnogim drugim stvarima. Bila je ogromna promjena u ljudskoj povijesti zadnjih stoljeća, i svo to teoretsko govorenje za nas nema vrijednosti. Možete imati najbolje moguće teorije – Rousseau-ove teorije, marksističke teorije, lenjinističke teorije, što god vam drago, ali to je sve smišljeno, i s njima ne možete napraviti ništa ako vam nedostaje pravog znanja. Misli imaju vrijednost samo ako znate što s njima. Svi ti ljudi koji su razvili tako izvrsne misli bili su krajnje neznalice. Žele ljudima predstaviti teorije kako od Zemlje napraviti raj, a ipak ne znaju što se događa u ljudskom tijelu kada se jede krumpir. To je ono što uzrokuje takvu iskrenu brigu danas, da ljudi nemaju ni najmanje želje da znaju nešto. Sada, mase naravno, ne mogu to napraviti, jer su uvjerene da znanje koje posjeduju gospoda na sveučilištima. da je apsolutno ispravno. I tako su za ljude stvorene škole i danas žele znati ono što drugi znaju. Ali istina je da upravo oni ljudi koji bi trebali nešto znati, koji su napravili posao od svoje profesije, zapravo uopće ne znaju ništa. I zbog toga ljudi danas govore o svakakvim stvarima, ali u stvari nitko ne zna ništa.
Sada, krumpir naravno, nije jedina stvar, postoje mnoge druge situacije, ali ja spominjem krumpir jer je posebno ekstreman primjer. Strašno mnogo toga se dogodilo zadnjih stoljeća, i sada, rekao bih, došlo je do velikog pražnjenja početkom našeg dvadesetog stoljeća, tako da se dogodilo enormno mnogo stvari. Danas razmotrimo jednu stvar koja se dogodila, nešto što je od iznimne važnosti.
Vidite, gospodo, spomenuti ću nešto na što se lako možete nasmijati u početku, ali to je ipak ozbiljna stvar. Vidite, kada mladi momak ide danas na sveučilište ili neku drugu vrstu koledža, biti će doveden u laboratorij. Tamo mora studirati – isto tako će dosta dangubiti – ali znate, mora studirati jer će kasnije imati ispite. Možete više manje zamisliti kako sve to ide. Ali ako se vratimo na ljude o kojim sam vam i zadnji puta govorio kada smo se sreli, recimo do drevnih Indijaca – sjećate se crteža koji sam vam napravio, Azije – tamo mladići koje se trebalo podučavati nisu vođeni u laboratorij ili bolnicu, već bi im bilo kazano da s najvećim strpljenjem moraju ispitati njihove unutarnje dijelove. Morali su sjesti, prekrižiti noge, i uvijek gledati vrh njihovog nosa, ne gledati vani u svijet već uvijek gledati vrh nosa. Pa gospodo, što se s time postiglo? To je naravno već bilo u vrijeme kada je stvar padala u dekadenciju. Ali postoje ljudi koji još to danas rade, čak i u Europi; žele biti posebno pametni iznutra i tako ovo kopiraju. Ali danas neće postići ništa. Ali ljudi koji su to radili u ranijim vremenima isključivali su se na ovaj način iz vanjskog svijeta, jer kao što pretpostavljate, ne vidite mnogo toga na vrhu nosa. Sva vaša praksa je da počinjete žmiriti, ako stalno gledate vrh nosa. I ako ne hodate već oduzmete svu težinu vašim nogama, također u vama nemate gravitaciju. Ti ljudi su dakle eliminirali gravitaciju, eliminirali osjetilne utiske, jednostavno su priključili uši i potpuno se predali njihovim tijelima. To je bilo sve o čemu se radilo – nije stvar gledanja vrha nosa, koji konačno nije tako zanimljiv, već o isključivanju od vanjskog svijeta.
Međutim, to bi potpuno promijenilo njihove disanje. Disanje, pluća, postali bi drugačiji kod ovih ljudi. Kada bi koristili takve postupke da bi njihova pluća funkcionirala na drugi način, u oku njihova uma pojavile bi se slike. Oni bi na ovaj način zaista stekli specifično znanje, i mogli su reći ljudima kako stoje stvari. Ti ljudi su znali, na primjer, što se događa s biljkom, na način kako sam vam ja to rekao, jer su prošli kroz taj postupak. Danas bi naši mladići na sveučilištu rekli 'hvala lijepa' ako bi tražili da sjednu u red pokraj zida i cijelo vrijeme gledaju u vrh nosa. To bi smatrali besmislicom. Ali vidite, jedina razlika koju dobijem kada radim pokuse s vanjskim stvarima ili na ljudskim bićima, je da kada radim laboratorijske pokuse ja upoznajem fizičku tvar; kada radim pokuse na ljudskom biću ja upoznajem ljudsko biće. Ti ljudi davnine poznavali su ljudsko biće bolje nego ga poznaju moderni ljudi. I što je bilo to na čemu su posebno inzistirali, ti ljudi? Da njihova pluća funkcioniraju na različit način. I pluća bi zauzvrat stimulirala mozak. U tim ranijim vremenima zaista su pluća bila ta iz kojih je svo veliko znanje i rana mudrost došla.
Slika 28
Dakle bilo bi razumno reći da ako ovdje imamo pluća u ljudskom biću [slika 28], i između njih srce, znanje je u tim ranijim vremenima išlo od pluća gore u glavu. To je u stvari tajna o znanju, da ljudska glava zaista nije u stanju bilo što napraviti. Glava stvarno ne zna puno o svijetu, zna samo ono što je unutra. Gospodo, ako bi imali samo glavu, i ni oči ni uši, već samo glavu koja je zatvorena okolo, mnogo bi znali o sebi, ali ništa o vanjskom svijetu. I najvažnija stvar koja nam dolazi iz vanjskog svijeta je zrak. Zrak također stimulira glavu, kroz nos ako ništa drugo, ali vrlo rijedak zrak također ulazi svuda kroz naše oči, svuda kroz naše uši. To je zrak koji pokreće glavu. Tako možemo reći da ako se vratimo natrag u ona tisućljeća o kojima sam vam govorio zadnji puta, 6000 ili 8000 godina natrag, nalazimo da ljudi prakticiraju disanje da bi stekli znanje. Znaju da trebaju potisnuti zrak u glavu na drugačiji način i tada stječu znanje.
Sve što ljudi danas znaju je da ako dobiju zrak u pluća da će ih to revitalizirati. Ali oni drevni su znali da ako uvuku zrak na poseban način, dok gledaju vrh nosa, mišići nosa će se stisnuti, zrak bi bio uvučen na poseban način, i tada će znanje doći u glavu.
Ali vidite, to se odvijalo sve do Srednjeg vijeka, čak i u nedavna vremena. Četiri stotine godina nakon rođenja Krista, ljudi su prestali bilo što znati. Znanje je nestalo. Ali su u knjigama još imali stvari da ih podsjete. Jer to je razlika između ranijih vremena i vremena koje je započelo u osmom ili devetom stoljeću prije rođenja Krista. U tim ranijim vremenima ljudi su imali glave s kojima su znali stvari, a u kasnija vremena imali su knjige s kojima su znali stvari. To je zaista različito. Znate, u tim drevnim školama nazvanim misterijima nije se smatralo važnim zapisati sve što su znali. Trenirali bi ljude na način da su mogli čitati u svojim glavama. Netko tko je bio zaista obrazovan mogao bi pročitati u svojoj glavi da zna što je tamo u ogromnom zračnom prostoru. Njegova glava bi bila stvarna knjiga, možemo reći, ali naravno ne u smislu u kojem mi danas govorimo o knjigama. Preko disanja, glava je postala nešto gdje se mogla naći mudrost.
Zatim su došla vremena kada ljudske glave nisu vrijedile ništa. Ljudi su ih još imali, naravno, ali bile su prazne, i sve je zapisivano. Jer nekoliko stoljeća prije kao i u vrijeme rođenja Krista, mnogo toga, vrlo mnogo je još postojalo u spisima drevne mudrosti. Te stvari su spaljene od crkve, jer oni nisu željeli drevnu mudrost, koju su ljudi stekli iz njihovih glava, da bi se to na bilo koji način prenijelo potomcima. Vidite, ljudi crkve zaista su imali strašnu mržnju prema toj drevnoj mudrosti, i iskorijenili su je. S antropozofijom, cilj je opet ljudima dati glavu koja nije samo prazna posuda. Ali to je nešto što crkva zaista mrzi. Pa, možete vidjeti da je baš ne voli! Gospodo, ljudska bića će opet biti u položaju gdje znaju stvari koje danas uopće ne možete naći u knjigama, jer drevna mudrost je nestala, spaljena je, a nove stvari koje su ljudi zapisali u knjigama samo su površne.
Pa, sve što su ljudi mislili do devetnaestog stoljeća zaista je bilo naslijeđeno iz ranijih vremena. Bilo je, ako se mogu tako izraziti, stimulirano od pluća. Znanje pluća, mogli bi reći. Glava stimulirana od pluća, disanjem – znanje pluća.
Vidite, devetnaesto stoljeće je donijelo velika znanstvena otkrića, ali ne i misli. Misli su sve uzete od ranijih vremena. Zaista je točno da su misli postojale samo u ranijim vremenima ljudske evolucije. Na površini, napravljena su velika otkrića u devetnaestom stoljeću, ali ljudi su samo mislili stare misli. To je još bilo staro znanje pluća. I izgleda dosta zabavno da možemo reći modernoj znanosti: 'Prezirete starog Indijca koji bi sjeo, prekrižio noge, i gledao vrh nosa da bi mislio o unutarnjem životu. Vi to više ne radite. Ali koristite misli koje je on imao, jer one su zapisane, i koristili ste ih da otkrijete X-zrake, i tako dalje'. Zaista je tako. Sve to je otkriveno sa starim mislima.
Tijekom devetnaestog stoljeća, međutim, ljudska pluća su postala potpuno nesposobna, da bilo što daju glavi. Ljudska pluća su pretrpjela veliku promjenu u devetnaestom stoljeću, i nešto drugo je, organi nazvani bubrezi, zapravo postalo mnogo važnije nego pluća u devetnaestom stoljeću. Oni su u prvom redi snažno povezani s funkcioniranjem srca. Stimulativni učinak se prebacio sa pluća na organe koji leže niže u ljudskom biću, i to je uzrokovalo veliku konfuziju u kojoj se čovječanstvo našlo.
Vidite, svijet duha, na neki način, još drži oko na plućima. Kada ljudska bića imaju znanje pluća, ona bi udisala zrak i tako bi primila poticaj za znanje. Danas ljudi moraju zavisiti od toga da poticaj za znanje dobiju od bubrega. Ali bubrezi neće glavi dati ništa sami od sebe. Najprije morate napraviti napor, kao što sam opisao u Kako se stječu spoznaje viših svjetova. Tako na prvom mjestu moramo reći da dok su pluća još davala poticaj ljudskoj glavi, ljudi su mogli steći znanje jer je duhovni princip još utjecao u njihova pluća. Sve od duha što dotječe u bubrege je na nesvjesnom nivou, tako da ljudi ne znaju o tome ukoliko ne prođu kroz stvari u umu i duhu koje sam opisao u Kako se stječu spoznaje o višim svjetovima, radeći to u potpuno svjesnom stanju.
Što se događa kada ljudi nisu pripremljeni napraviti takav napor? Pa gospodo, pluća će ostati u stanju gdje ne daju poticaj, i ljudi će biti potpuno zavisni za sve što mogu znati o njihovim trbusima, njihovim bubrezima. Promjena od znanja pluća do znanja bubrega dogodila se sada, u dvadesetom stoljeću, vremenu u kojem živimo. Znanje pluća još ima duhovnu osobinu. Znanje bubrega za ljudska bića nema duhovno svojstvo ukoliko mu ne damo duhovno svojstvo.
Čovjek je tako prošao kroz veliku promjenu. To se dogodilo kroz dva desetljeća koja smo proživjeli. Takve važne promjene nije bilo ranije u ljudskoj prirodi, da je cijeli apparatus stjecanja znanja skliznuo iz pluća u bubrege. Astralno tijelo tada nije našlo ništa u bubrezima, i zato postoji takva konfuzija, takav materijalistički kaos, u svim ljudskim glavama.
Dakle što bi netko rekao ako bi želio opisati glavni razlog zašto je bilo toliko ljudi u dvadesetom stoljeću koji ne znaju svoju ulogu u svijetu, koji ne znaju što bi, i konačno, kada se ovo prizna, nađemo se u ovom velikom ratu? Što se stvarno tamo događa? Ako bi željeli saznati što se događa, moramo prvo malo pogledati na prošlo vrijeme. Vidite gospodo, u Srednjem vijeku i kasnije, strašno puno ljudi je išlo na posebno mjesto hodočašća nazvano Lourdes, ili na druga mjesta gdje je ideja kopirana. Išli su tamo jer im je kler rekao da će biti dobro, ako se napiju vode u Lourdesu. Pa sada, samo ime je zaista promijenjeno. U devetnaestom stoljeću kler bi uvjerio ljude da idu u Lourdes da bi bili dobro, a nedavno je medicinska struka uvjerila ljude da idu u Karlsbad ili Marienbad ili neko takvo mjesto.
Gdje je to sve vodilo? Zaista se svelo na ovo. Liječnici bi rekli ljudima: 'Pa sada, dragi pacijentu, tvoji bubrezi ne rade dobro, moraš piti što je moguće više vode u Wiesbadenu ili Karlsbadu ili Marienbadu' – sve to prolazi kroz bubrege – 'moraš ih tamo pogurati'. Dakle za mnogo ljudi stanje zdravlja je bilo takvo da su tijekom zime digli ruke od rada njihovih bubrega, i to je bila aktivnost bubrega koja je zaista mislila u njima; tijekom ljeta imali su potrebu – ovo zaista neće pomoći osim ukoliko nema poticaja u umu i duhu, koji ne žele, naravno – ići u Karlsbad ili Marienbad ili Wiesbaden, i tamo bi njihov sustav bubrega opet doveli u bolje stanje. Kako je vrijeme prolazilo, ovaj posao, gdje se uvijek radilo o abdomenu kojeg bi ljudi zaliječili, postao je praznovjerje.
Sada znate da je ono o čemu se tu zaista radilo bilo da ljudi razviju unutarnji interes za aktivnost, poticaj u umu i duhu. To je ono što su trebali tražiti, jer ako uopće nema poticaja u umu i duhu, poremećaj koji se razvije u području bubrega ne može se dovesti u red. I u dvadesetom stoljeću situacija je bila da su svi ljudi koji bi zaista trebali misliti pomoću njihovih duša samo mislili pomoću bubrega.
Gospodo, doći će vrijeme kada će ljudi jasnije vidjeti, i nekolicina koja je zadržala bistar um u općoj konfuziji reći će sebi: 'Što je to zaista bilo, ovaj veliki rat početkom dvadesetog stoljeća? Bila je to bolest bubrega ljudske rase'.
Vidite, ono što je stvarno bitno to je da otkrijemo način na koji u stvarnosti stvari idu zajedno. Tada ćemo znati kako podići mlade ljude, znati ćemo da je sasvim neprihvatljivo učiti ih samo stvari koje se danas uče. Znati ćemo da moramo iskoristiti te divne godine mladosti, djetinjstva, da mlade ljude naučimo nečemu sasvim različitom. Ali ljudi dvadesetog stoljeća su preponosni da kažu da ne znaju ništa o duši i duhu. A rezultat je bila ova gigantska bolest bubrega koja se razvila i koja danas još švrlja okolo po svijetu.
U budućnosti ljudi će pitati: 'Što je zamračilo umove ljudi početkom dvadesetog stoljeća? Bolest bubrega koja se pojavila neopaženo'. To je ono što nas tako brine danas. I možemo odlučiti ići u dva smjera. Možemo pustiti da se stvari odvijaju na način kako se odvijaju sada. Liječnici će tada jednog dana imati mnogo posla. Ljudi će sve manje moći koristiti zdrav razum. Sve manje će misliti da razumno urede stvari koje će ih voditi dalje. Cijeli besmisleni način na koji se tvari odvijaju, koji se danas razvio u veoma visokom stupnju, dosegnuti će svoj vrhunac. Ljudi će biti slabi, i liječnici će ispitivati njihov urin. Tamo će naći svakakve lijepe stvari, znate – proteine, šećer, i tako dalje. Otkriti će samo da bubrezi ne funkcioniraju pravilno. Jer kada te sve stvari nađete u urinu, bubrezi ne funkcioniraju pravilno. I naći će: 'Čudno, zar ne, da svijet nikada ranije nije proizvodio toliko šećera i proteina kao sada'! Ali neće znati stvarnu situaciju. U najboljem slučaju neki bistar, lukav industrijalac doći će na ideju da iskoristi ogromnu količinu šećera proizvedenu u njegovoj industriji. Dakle to je jedan smjer.
Drugi smjer je ovo. Za početak prestanimo govoriti o vanjskim uređenjima i sustavima, i reformirajmo život ljudi u umu i duhu, dajući ljudima pristojne ideje koje se odnose na duh. Ljudi će tada otkriti kako napraviti stvari u vanjskim uvjetima tako da žive pravilno. Jer tek kada ljudi imaju razumne ideje možemo se nadati da će moći živjeti pravu vrstu života u vanjskim uvjetima.
Ali gospodo, nećemo moći, naravno, idući putem kojim smo išli do sada. To traži radikalno preispitivanje. I današnji svijet neće postati bolji bilo kakvim vanjskim mjerama, već jedino ako ljudi počnu znati nešto. Vidite, materijalisti zamišljaju da mnogo znaju o fizičkoj materiji. Ali upravo je to ono što ne znaju. To je čudna stvar, da materijalisti ne znaju ništa o fizičkoj materiji. Reći će na primjer: 'Što je dovelo do ovog jada? Pa, jad je zbog ekonomskih uvjeta'.
Pa, vidite, to je kao da netko kaže: Što je uzrok siromaštvu? Siromaštvo je uzrokovano osiromašenjem. Samo druga riječ, zar ne? Ekonomska bijeda je samo još jedna riječ za ono što imamo danas. To su samo riječi, jer ljudi su stvorili ekonomsku bijedu, i čovjek to stvara zato jer je takav kakav jest. Danas nevjerojatno mnogo ljudi osjeća težnju da budu krijumčari, recimo. I sve je to jednostavno zbog dijela ljudskog organizma koji je nižeg reda i danas daje korak, a zaista bi se trebao dati poticaj u umu i duhu. Materijalisti bi samo rekli: 'O da, ovaj dio organizma koji je nižeg reda je važan'! Ali mi shvaćamo zašto je važan samo kroz stvari koje naučimo kroz um i duh. I tako su materijalisti dobri za uzimanje nečijeg krvnog tlaka, ali ne znaju što znači ako je krvni tlak previsok ili prenizak, i da niski krvni pritisak znači da astralno tijelo nije dovoljno ušlo u fizičko tijelo, dok visoki krvni pritisak znači da astralno tijelo i 'Ja' ulaze preduboko u fizičko tijelo.
I danas je uistinu slučaj da je tijekom ljudske povijesti krvni tlak veoma sporo i postupno postao prevelik, i danas ljudi pate od visokog krvnog tlaka. Zaista je slučaj da kada se osoba danas probudi da je njen krvni tlak previsok; to onda ščepa astralno tijelo i 'Ja', takoreći. Rezultat toga, da krvni tlak zgrabi astralno tijelo i 'Ja', je da oni potpuno uđu u fizičko tijelo. To treba uravnotežiti dajući osobi mentalni stimulans, tako da zaista ima nekog interesa za stvari uma i duha.
Nije dovoljno učiti antropozofske teorije. Ako se znaju samo antropozofske teorije, to je samo način na koji su ljudi učili čitati u devetnaestom stoljeću, način uzimanja ideja na površan način. Ne bi trebalo biti tako. Stvari koje primamo trebale bi biti takve da ih iznutra učinimo našim vlastitim.
Vidite, gospodo, ako ste bili u ustajalom zraku i izađete vani na otvoreni zrak, osjećate unutarnje zadovoljstvo. I na isti način trebate osjetiti unutarnje zadovoljstvo, doživjeti interes, kada ostavite sve stvari koje se danas nazivaju znanje i dođete na svježi zrak duše, jer su vam još jednom kazane stvari duha. Unutarnje zadovoljstvo, duboki interes, ono je što trebamo za život uma i duha. I kada su ljudi puni interesa krv koja je postala preteška – krv je danas kod svakoga postala preteška – ponovno će postati lakša. Bubrezi su napravljeni duhovnim i rezultat će biti da će stvari u svijetu biti bolje kada ljudi ponovno budu željeli znati nešto o stvarima koje su im stoljećima oduzete. To je nešto što stalno treba govoriti, nešto što vam moram reći na svaki mogući način, jer za nas je važno pogledati istinu u lice i ne dopustiti da budemo zaslijepljeni znanošću koja nije znanost. Stoga sam danas želio dodati par stvari stvarima koje sam vam rekao u prethodnoj prigodi. Mnogo se još može reći o ovim stvarima, ali s vremenom će postati jasnije.
U ovim razgovorima moramo sada napraviti kratku pauzu. Moram ići u Englesku i naći ću nekoga da vam javi kada možemo s ovim nastaviti.
Ali ono što sam vam želio razjasniti, posebno na kraju danas, je kako su veliki događaji iz povijesti vezani s time kakva su ljudska bića iznutra, i da je to početna točka. Čovječanstvo mora najprije od svega biti prosvjetljeno, ali prosvjetljeno o stvarnim stvarima, ne praznim frazama. Dakle to je tako.
Sve što ljudi danas znaju je da ako dobiju zrak u pluća da će ih to revitalizirati. Ali oni drevni su znali da ako uvuku zrak na poseban način, dok gledaju vrh nosa, mišići nosa će se stisnuti, zrak bi bio uvučen na poseban način, i tada će znanje doći u glavu.
Ali vidite, to se odvijalo sve do Srednjeg vijeka, čak i u nedavna vremena. Četiri stotine godina nakon rođenja Krista, ljudi su prestali bilo što znati. Znanje je nestalo. Ali su u knjigama još imali stvari da ih podsjete. Jer to je razlika između ranijih vremena i vremena koje je započelo u osmom ili devetom stoljeću prije rođenja Krista. U tim ranijim vremenima ljudi su imali glave s kojima su znali stvari, a u kasnija vremena imali su knjige s kojima su znali stvari. To je zaista različito. Znate, u tim drevnim školama nazvanim misterijima nije se smatralo važnim zapisati sve što su znali. Trenirali bi ljude na način da su mogli čitati u svojim glavama. Netko tko je bio zaista obrazovan mogao bi pročitati u svojoj glavi da zna što je tamo u ogromnom zračnom prostoru. Njegova glava bi bila stvarna knjiga, možemo reći, ali naravno ne u smislu u kojem mi danas govorimo o knjigama. Preko disanja, glava je postala nešto gdje se mogla naći mudrost.
Zatim su došla vremena kada ljudske glave nisu vrijedile ništa. Ljudi su ih još imali, naravno, ali bile su prazne, i sve je zapisivano. Jer nekoliko stoljeća prije kao i u vrijeme rođenja Krista, mnogo toga, vrlo mnogo je još postojalo u spisima drevne mudrosti. Te stvari su spaljene od crkve, jer oni nisu željeli drevnu mudrost, koju su ljudi stekli iz njihovih glava, da bi se to na bilo koji način prenijelo potomcima. Vidite, ljudi crkve zaista su imali strašnu mržnju prema toj drevnoj mudrosti, i iskorijenili su je. S antropozofijom, cilj je opet ljudima dati glavu koja nije samo prazna posuda. Ali to je nešto što crkva zaista mrzi. Pa, možete vidjeti da je baš ne voli! Gospodo, ljudska bića će opet biti u položaju gdje znaju stvari koje danas uopće ne možete naći u knjigama, jer drevna mudrost je nestala, spaljena je, a nove stvari koje su ljudi zapisali u knjigama samo su površne.
Pa, sve što su ljudi mislili do devetnaestog stoljeća zaista je bilo naslijeđeno iz ranijih vremena. Bilo je, ako se mogu tako izraziti, stimulirano od pluća. Znanje pluća, mogli bi reći. Glava stimulirana od pluća, disanjem – znanje pluća.
Vidite, devetnaesto stoljeće je donijelo velika znanstvena otkrića, ali ne i misli. Misli su sve uzete od ranijih vremena. Zaista je točno da su misli postojale samo u ranijim vremenima ljudske evolucije. Na površini, napravljena su velika otkrića u devetnaestom stoljeću, ali ljudi su samo mislili stare misli. To je još bilo staro znanje pluća. I izgleda dosta zabavno da možemo reći modernoj znanosti: 'Prezirete starog Indijca koji bi sjeo, prekrižio noge, i gledao vrh nosa da bi mislio o unutarnjem životu. Vi to više ne radite. Ali koristite misli koje je on imao, jer one su zapisane, i koristili ste ih da otkrijete X-zrake, i tako dalje'. Zaista je tako. Sve to je otkriveno sa starim mislima.
Tijekom devetnaestog stoljeća, međutim, ljudska pluća su postala potpuno nesposobna, da bilo što daju glavi. Ljudska pluća su pretrpjela veliku promjenu u devetnaestom stoljeću, i nešto drugo je, organi nazvani bubrezi, zapravo postalo mnogo važnije nego pluća u devetnaestom stoljeću. Oni su u prvom redi snažno povezani s funkcioniranjem srca. Stimulativni učinak se prebacio sa pluća na organe koji leže niže u ljudskom biću, i to je uzrokovalo veliku konfuziju u kojoj se čovječanstvo našlo.
Vidite, svijet duha, na neki način, još drži oko na plućima. Kada ljudska bića imaju znanje pluća, ona bi udisala zrak i tako bi primila poticaj za znanje. Danas ljudi moraju zavisiti od toga da poticaj za znanje dobiju od bubrega. Ali bubrezi neće glavi dati ništa sami od sebe. Najprije morate napraviti napor, kao što sam opisao u Kako se stječu spoznaje viših svjetova. Tako na prvom mjestu moramo reći da dok su pluća još davala poticaj ljudskoj glavi, ljudi su mogli steći znanje jer je duhovni princip još utjecao u njihova pluća. Sve od duha što dotječe u bubrege je na nesvjesnom nivou, tako da ljudi ne znaju o tome ukoliko ne prođu kroz stvari u umu i duhu koje sam opisao u Kako se stječu spoznaje o višim svjetovima, radeći to u potpuno svjesnom stanju.
Što se događa kada ljudi nisu pripremljeni napraviti takav napor? Pa gospodo, pluća će ostati u stanju gdje ne daju poticaj, i ljudi će biti potpuno zavisni za sve što mogu znati o njihovim trbusima, njihovim bubrezima. Promjena od znanja pluća do znanja bubrega dogodila se sada, u dvadesetom stoljeću, vremenu u kojem živimo. Znanje pluća još ima duhovnu osobinu. Znanje bubrega za ljudska bića nema duhovno svojstvo ukoliko mu ne damo duhovno svojstvo.
Čovjek je tako prošao kroz veliku promjenu. To se dogodilo kroz dva desetljeća koja smo proživjeli. Takve važne promjene nije bilo ranije u ljudskoj prirodi, da je cijeli apparatus stjecanja znanja skliznuo iz pluća u bubrege. Astralno tijelo tada nije našlo ništa u bubrezima, i zato postoji takva konfuzija, takav materijalistički kaos, u svim ljudskim glavama.
Dakle što bi netko rekao ako bi želio opisati glavni razlog zašto je bilo toliko ljudi u dvadesetom stoljeću koji ne znaju svoju ulogu u svijetu, koji ne znaju što bi, i konačno, kada se ovo prizna, nađemo se u ovom velikom ratu? Što se stvarno tamo događa? Ako bi željeli saznati što se događa, moramo prvo malo pogledati na prošlo vrijeme. Vidite gospodo, u Srednjem vijeku i kasnije, strašno puno ljudi je išlo na posebno mjesto hodočašća nazvano Lourdes, ili na druga mjesta gdje je ideja kopirana. Išli su tamo jer im je kler rekao da će biti dobro, ako se napiju vode u Lourdesu. Pa sada, samo ime je zaista promijenjeno. U devetnaestom stoljeću kler bi uvjerio ljude da idu u Lourdes da bi bili dobro, a nedavno je medicinska struka uvjerila ljude da idu u Karlsbad ili Marienbad ili neko takvo mjesto.
Gdje je to sve vodilo? Zaista se svelo na ovo. Liječnici bi rekli ljudima: 'Pa sada, dragi pacijentu, tvoji bubrezi ne rade dobro, moraš piti što je moguće više vode u Wiesbadenu ili Karlsbadu ili Marienbadu' – sve to prolazi kroz bubrege – 'moraš ih tamo pogurati'. Dakle za mnogo ljudi stanje zdravlja je bilo takvo da su tijekom zime digli ruke od rada njihovih bubrega, i to je bila aktivnost bubrega koja je zaista mislila u njima; tijekom ljeta imali su potrebu – ovo zaista neće pomoći osim ukoliko nema poticaja u umu i duhu, koji ne žele, naravno – ići u Karlsbad ili Marienbad ili Wiesbaden, i tamo bi njihov sustav bubrega opet doveli u bolje stanje. Kako je vrijeme prolazilo, ovaj posao, gdje se uvijek radilo o abdomenu kojeg bi ljudi zaliječili, postao je praznovjerje.
Sada znate da je ono o čemu se tu zaista radilo bilo da ljudi razviju unutarnji interes za aktivnost, poticaj u umu i duhu. To je ono što su trebali tražiti, jer ako uopće nema poticaja u umu i duhu, poremećaj koji se razvije u području bubrega ne može se dovesti u red. I u dvadesetom stoljeću situacija je bila da su svi ljudi koji bi zaista trebali misliti pomoću njihovih duša samo mislili pomoću bubrega.
Gospodo, doći će vrijeme kada će ljudi jasnije vidjeti, i nekolicina koja je zadržala bistar um u općoj konfuziji reći će sebi: 'Što je to zaista bilo, ovaj veliki rat početkom dvadesetog stoljeća? Bila je to bolest bubrega ljudske rase'.
Vidite, ono što je stvarno bitno to je da otkrijemo način na koji u stvarnosti stvari idu zajedno. Tada ćemo znati kako podići mlade ljude, znati ćemo da je sasvim neprihvatljivo učiti ih samo stvari koje se danas uče. Znati ćemo da moramo iskoristiti te divne godine mladosti, djetinjstva, da mlade ljude naučimo nečemu sasvim različitom. Ali ljudi dvadesetog stoljeća su preponosni da kažu da ne znaju ništa o duši i duhu. A rezultat je bila ova gigantska bolest bubrega koja se razvila i koja danas još švrlja okolo po svijetu.
U budućnosti ljudi će pitati: 'Što je zamračilo umove ljudi početkom dvadesetog stoljeća? Bolest bubrega koja se pojavila neopaženo'. To je ono što nas tako brine danas. I možemo odlučiti ići u dva smjera. Možemo pustiti da se stvari odvijaju na način kako se odvijaju sada. Liječnici će tada jednog dana imati mnogo posla. Ljudi će sve manje moći koristiti zdrav razum. Sve manje će misliti da razumno urede stvari koje će ih voditi dalje. Cijeli besmisleni način na koji se tvari odvijaju, koji se danas razvio u veoma visokom stupnju, dosegnuti će svoj vrhunac. Ljudi će biti slabi, i liječnici će ispitivati njihov urin. Tamo će naći svakakve lijepe stvari, znate – proteine, šećer, i tako dalje. Otkriti će samo da bubrezi ne funkcioniraju pravilno. Jer kada te sve stvari nađete u urinu, bubrezi ne funkcioniraju pravilno. I naći će: 'Čudno, zar ne, da svijet nikada ranije nije proizvodio toliko šećera i proteina kao sada'! Ali neće znati stvarnu situaciju. U najboljem slučaju neki bistar, lukav industrijalac doći će na ideju da iskoristi ogromnu količinu šećera proizvedenu u njegovoj industriji. Dakle to je jedan smjer.
Drugi smjer je ovo. Za početak prestanimo govoriti o vanjskim uređenjima i sustavima, i reformirajmo život ljudi u umu i duhu, dajući ljudima pristojne ideje koje se odnose na duh. Ljudi će tada otkriti kako napraviti stvari u vanjskim uvjetima tako da žive pravilno. Jer tek kada ljudi imaju razumne ideje možemo se nadati da će moći živjeti pravu vrstu života u vanjskim uvjetima.
Ali gospodo, nećemo moći, naravno, idući putem kojim smo išli do sada. To traži radikalno preispitivanje. I današnji svijet neće postati bolji bilo kakvim vanjskim mjerama, već jedino ako ljudi počnu znati nešto. Vidite, materijalisti zamišljaju da mnogo znaju o fizičkoj materiji. Ali upravo je to ono što ne znaju. To je čudna stvar, da materijalisti ne znaju ništa o fizičkoj materiji. Reći će na primjer: 'Što je dovelo do ovog jada? Pa, jad je zbog ekonomskih uvjeta'.
Pa, vidite, to je kao da netko kaže: Što je uzrok siromaštvu? Siromaštvo je uzrokovano osiromašenjem. Samo druga riječ, zar ne? Ekonomska bijeda je samo još jedna riječ za ono što imamo danas. To su samo riječi, jer ljudi su stvorili ekonomsku bijedu, i čovjek to stvara zato jer je takav kakav jest. Danas nevjerojatno mnogo ljudi osjeća težnju da budu krijumčari, recimo. I sve je to jednostavno zbog dijela ljudskog organizma koji je nižeg reda i danas daje korak, a zaista bi se trebao dati poticaj u umu i duhu. Materijalisti bi samo rekli: 'O da, ovaj dio organizma koji je nižeg reda je važan'! Ali mi shvaćamo zašto je važan samo kroz stvari koje naučimo kroz um i duh. I tako su materijalisti dobri za uzimanje nečijeg krvnog tlaka, ali ne znaju što znači ako je krvni tlak previsok ili prenizak, i da niski krvni pritisak znači da astralno tijelo nije dovoljno ušlo u fizičko tijelo, dok visoki krvni pritisak znači da astralno tijelo i 'Ja' ulaze preduboko u fizičko tijelo.
I danas je uistinu slučaj da je tijekom ljudske povijesti krvni tlak veoma sporo i postupno postao prevelik, i danas ljudi pate od visokog krvnog tlaka. Zaista je slučaj da kada se osoba danas probudi da je njen krvni tlak previsok; to onda ščepa astralno tijelo i 'Ja', takoreći. Rezultat toga, da krvni tlak zgrabi astralno tijelo i 'Ja', je da oni potpuno uđu u fizičko tijelo. To treba uravnotežiti dajući osobi mentalni stimulans, tako da zaista ima nekog interesa za stvari uma i duha.
Nije dovoljno učiti antropozofske teorije. Ako se znaju samo antropozofske teorije, to je samo način na koji su ljudi učili čitati u devetnaestom stoljeću, način uzimanja ideja na površan način. Ne bi trebalo biti tako. Stvari koje primamo trebale bi biti takve da ih iznutra učinimo našim vlastitim.
Vidite, gospodo, ako ste bili u ustajalom zraku i izađete vani na otvoreni zrak, osjećate unutarnje zadovoljstvo. I na isti način trebate osjetiti unutarnje zadovoljstvo, doživjeti interes, kada ostavite sve stvari koje se danas nazivaju znanje i dođete na svježi zrak duše, jer su vam još jednom kazane stvari duha. Unutarnje zadovoljstvo, duboki interes, ono je što trebamo za život uma i duha. I kada su ljudi puni interesa krv koja je postala preteška – krv je danas kod svakoga postala preteška – ponovno će postati lakša. Bubrezi su napravljeni duhovnim i rezultat će biti da će stvari u svijetu biti bolje kada ljudi ponovno budu željeli znati nešto o stvarima koje su im stoljećima oduzete. To je nešto što stalno treba govoriti, nešto što vam moram reći na svaki mogući način, jer za nas je važno pogledati istinu u lice i ne dopustiti da budemo zaslijepljeni znanošću koja nije znanost. Stoga sam danas želio dodati par stvari stvarima koje sam vam rekao u prethodnoj prigodi. Mnogo se još može reći o ovim stvarima, ali s vremenom će postati jasnije.
U ovim razgovorima moramo sada napraviti kratku pauzu. Moram ići u Englesku i naći ću nekoga da vam javi kada možemo s ovim nastaviti.
Ali ono što sam vam želio razjasniti, posebno na kraju danas, je kako su veliki događaji iz povijesti vezani s time kakva su ljudska bića iznutra, i da je to početna točka. Čovječanstvo mora najprije od svega biti prosvjetljeno, ali prosvjetljeno o stvarnim stvarima, ne praznim frazama. Dakle to je tako.