Dobro jutro, gospodo.
Ima li netko pitanje?
Postavljeno je pitanje u vezi sive mrene. Pojedinac kaže da je bio u bolnici u Baselu 1916. s upalom šarenice, i primio je injekcije u glavu. Želio bi znati da li mu te injekcije mogu naškoditi.
Rudolf Steiner: Zašto, jeste li nešto primijetili? Ne smijete misliti, naravno, da te injekcije mogu igrati ulogu u razvijanju sive mrene. Točke pred vašim očima koje spominjete ne moraju ukazivati na neki oblik mrene; one su zbog nečeg drugog. Sada vidite, injekcije imaju osobitost da ponekad mišiće u tom području čine malo slabijim, i više se ne može uvesti mišiće slobodno u igru; oko postaje malo rigidno. Ako potom usmjerite oko na nešto ono se neće odmah odgovarajuće fokusirati, i to uzrokuje te 'mušice'. Ali to je često samo zbog, rekao bih, male slabosti prilagodbe. Zašto ste imali te injekcije šarenice?
Mislili su da je staklasto tijelo.
Rudolf Steiner: Stvar je u tome, uvijek je bolje boriti se protiv takvih stvari drugim sredstvima, odnosno, koliko god je moguće s lijekovima uzetim na usta. Neke stvari se ne mogu tretirati s lijekovima uzetim na usta; tada se pokuša cijepljenje. Ali ne trebate se brinuti oko toga. Nema potrebe za tim.
Ima li možda neko drugo pitanje, tako da ga možemo odgovoriti?
Ispitivač: Želio bih se još jednom vratiti na stvar hodanja u krug. Primijetio sam, a i moji kolege, da neke stvari nisu jasne kada smo raspravljali srce. Razmišljao sam o načinu na koji je dr. Steiner jednom za nas napravio crtež o tome kako je Zemlja povezana s Mjesecom i tu je i ta aura – nisam siguran jesam li dobro shvatio – oko Sunca. Srce je na lijevoj strani tijela. Sada bih želio pitati da li je srce isto tako povezano sa svim stvarima koje se odvijaju u svijetu u cjelini.
Rudolf Steiner: Ovdje se moramo sjetiti brojnih stvari koje smo raspravljali prije. Jednom sam rekao da su ideje koje ljudi imaju o srcu u modernoj znanosti pogrešne. Zamišljaju da je srce vrsta pumpe, i da srce pumpa krv kroz sve dijelove tijela. Oni to vide ovako. Srce se zgrči. Kada se srce zgrči postaje manje, u sebi ima manje krvi. Ono stoga gura krv vani kroz arterije, krv je potisnuta u tijelo, i pošto je elastično – to je ono što ljudi misle – srce se opet širi. Stoga je rečeno da srce djeluje kao pumpa danas, pumpajući krv kroz tijelo.
Vidite, to je sasvim pogrešna ideja. To je u potpunosti ideja koja dolazi jedino u doba materijalizma, svodeći sve na mehaniku, dakle, ljudi misle da je srce odgovarajuća mehanička pumpna stanica koja pumpa krv kroz tijelo. Ni malo se ne uzima u obzir način na koji se cjelokupan život zaista odvija u živom stvorenju. Dopustite da skrenem vašu pažnju na jednu stvar ovdje.
Postoji veoma mala niža životinja koja je zaista kao vrsta cijevi. Ako bi je nacrtao [slika 6], bila bi nešto ovako. Tamo imate kožu. Stvorenje je ovakva cijev. Iznutra je šuplje, a ovdje je jednostavno kao mala zdjela, mala posuda. Ovdje ima male hvatajuće dlake, i dlake koje može pokretati. Živi u vodi, ovo stvorenje. Nazvana je hidra, jer živi u vodi.Ovo stvorenje, hidra, ima osobitost da je u
Slika 6
usporedbi s višim životinjama ili ljudskim bićima, zaista ništa drugo nego stomak. I ta cijev zaista ne radi ništa nego uzima svakakve male granule, svakakvu hranu koja dođe blizu, i unutra je probavi. Stvorenje živi u vodi, kao što sam rekao; i svakakva hrana pluta okolo u vodi. Stvorenje pliva okolo, dopliva do komadića hrane, uzima ih unutra i tako radi upravo ono što naš stomak radi; jer on također, uzima stvari unutra. Stvorenje naravno, nema jednjak, usta, za pripremu hrane. Hidra jednostavno uzima hranu i probavi je. Sada, čudna stvar je da su njena usta također i organ za eliminaciju, anus. Stvari također eliminira kroz usta. Tako kod ovog stvorenja imate sve skupa.
Sada naravno, da bi bila oblik života, posebno životinja, ne mora samo jesti – jedenje je nešto što mora raditi – već također i disati. I to stvorenje diše s vanjskom stranom kože. Posvuda tu imate sićušne rupice. Uvijek imate takve male rupice gdje je organska tvar, živa tvar. I apsorbira zrak koji treba iz vode kroz ove male rupice. Tako možemo reći da ovo sićušno stvorenje, hidra, ima unutarnju stranu, šuplji prostor, koji koristi da se hrani. Na vanjskoj strani ima organe za disanje. Stvorenje uvlači zrak, i zrak također ulazi unutra, u šuplji prostor u sredini. Stvorenje se može hraniti, disati. To su njene glavne okupacije. Lebdi posvuda okolo u vodi, jedući i dišući zrak, koji je naravno, također prisutan i u vodi.
Sada, što bi materijalistička osoba rekla? Rekla bi: 'Ah dobro, to stvorenje se jednostavno sastoji od kože. Ta koža je narasla na takav način da je iznutra uređaj za hranjenje a izvana uređaj za disanje'. To je ono što bi materijalist rekao. Ali mi to ne možemo reći, jer moramo smatrati da je to prilično površan način gledanja na stvari. Mi moramo reći: 'Ne, ovo stvorenje također ima etersko tijelo, i ono je unutar ovoga, a također ima i astralno tijelo, isto tako unutar toga. Njih isto tako ima, to su nevidljivi dijelovi'.
Dakle sada, gospodo, postoji li neki način na koji možemo dokazati da ovo stvorenje ima nešto nevidljivog osim onog vidljivog? Materijalist bi rekao: 'Zanima me vidljivo, nevidljivo ne. Vidljivo stvorenje pokazuje mi vrstu stomaka iznutra, i vrstu pluća na vanjskoj strani. I s time sam zadovoljan'.
Sada, ima nešto što možete napraviti s ovim stvorenjem. Znate, gospodo, ljudi kao mi ne nose rukavice, ali znamo kako izgledaju. Ako imate rukavicu možete je prevrnuti. Tako zamislite da je rukavica smeđa izvana, recimo, i obložena sivim iznutra. Ako je prevrnete tako da je sivi dio vani a smeđi dio iznutra, potpuno ste je preokrenuli; sada je ono iznutra vani a vanjsko unutra. Možete odsjeći prst i istu stvar napraviti samo sa prstom rukavice. Ako odsiječete prst rukavice i preokrenete ga, dobijete nešto poput hidre. Hidra izgleda poput prsta rukavice. I čudna je stvar da kao što možete preokrenuti prst rukavice tako da je ono iznutra vani a ono vanjsko iznutra, tako možete preokrenuti i hidru. Dio koji sam na crtežu napravio crvenim tada će biti vani, a dio koji sam napravio ljubičastim iznutra. Ali šuplji prostor je sada također izvana, a štogod je prije bilo vani sada je iznutra. I čudna stvar je da hidra sada odjednom počinje opet plivati. To je uopće ne uznemirava. Opet će plivati u vodi, jesti i disati. Sada će uzeti trunke u prazni prostor iznutra, koji je iznova kreiran, baš kao i ranije, i sada će disati s onim što je ranije oblagalo stomak. Hidri to uopće ne smeta. To joj uopće ne škodi. Počinje se hraniti s dijelom koji je ranije koristila za disanje, a disati s dijelom koji je ranije koristila za hranjenje [slika7].
Slika 7
Da gospodo, da je to bilo tako, da je samo tako naraslo, hidra ne bi mogla napraviti ništa drugo nego disati iznutra i početi jesti izvana. Ali to ne čini. U trenutku kada je preokrenuta, pretvara svoj stomak u pluća a pluća u stomak. Želio bih znati kako to napraviti ako tamo nema ničeg osim stomaka i pluća! Ako imate alat, rukavicu ili bilo što, možete je preokrenuti ako je to nešto fizičko. Ako je to nešto unutarnje, nećete naravno moći jednostavno preokrenuti. Dio toga koji je etersko tijelo i astralno tijelo, dakle, nevidljiv dio, još ostaje. I zbog toga jer je to tamo hidra, jednostavno može biti preokrenuta. Dakle vidite, da ako jasno pogledate stvari koje se događaju u svijetu prirode, odmah ćete uvidjeti da materijalističko gledanje mora biti pogrešno. Stoga možemo reći da je zapravo hranjenje i disanje napravljeno od nečeg što je nevidljivo. I pošto tijelo hidre nije napravljeno čvrstim kao naše, nema kosti i mišiće već je sva jedna vrsta materijala, hidra u stvari može koristiti taj materijal za sve.
Vidite, zar ne, da ne možemo prevrnuti naš stomak jednostavno zato jer je napravljen na osobit način, jer se mi ne sastojimo od istog materijala na način na koji se hidra sastoji, već od različitih materijala. Ali naš stomak mora također disati unutra, i zrak koji imamo u njemu je također uzet od izvana. Naš stomak je također vrsta hidre.
Iz svih ovih stvari možemo vidjeti, a još se može mnogo dodati, da je moguće pokazati čak i kod najmanjih stvorenja da postoji nešto nevidljivo na čemu je to stvorenje temeljeno.
Dakle sada, gospodo, možete vidjeti iz ovoga da čak iako govorimo o principu koji stvarno pokreće cijelo ljudsko biće, nalazimo da je to nešto nevidljivo. Ako uzmete vanjske pokrete hodanja, uopće nećete misliti da je vaš nožni palac taj koji pravi korak. Umjesto toga kažete sebi: 'Ja hodam. To je moja volja koja čini da hodam'. Kada se organi unutar nas kreću – a to nije samo srce, naša crijeva se također cijelo vrijeme kreću, na primjer – kada se organi unutar nas kreću, dakle, do tih pokreta nije došlo od fizičke materije u nama; do njih je došlo od dijela u nama koji je nevidljiv. Stoga moramo reći: 'Srce nije pumpa, jer srce je pokrenuto od našeg astralnog tijela'. Dakle mi imamo astralno tijelo i ono pokreće srce, ili radije, s obzirom da je zapravo naše Ja također u astralnom tijelu, također naše srce pokrećemo s našim Ja, i to radimo na sasvim specifičan način.
Ako pogledate srce, ono je malo lijevo kod normalne osobe, kao što je g. Burle rekao, sasvim ispravno. Ne onoliko koliko ljudi obično misle, ali je malo lijevo. I zatim ovi veliki krvni sudovi dolaze od srca [crtanje na ploči]. Aorta i drugi krvni sudovi zaista dolaze iz srca.
Sada, to je ovako. Kada udahnem, na primjer, snabdijevam se kisikom, takoreći. Kada izdahnem, predajem ugljični dioksid. Čim predam ugljični dioksid žudim za kisikom. Želim ponovno udahnuti. U prvom redu, to nema nikakve veze s mojim srcem već sa cijelim mojim tijelom. Cijelo moje tijelo žudi za kisikom. Pošto se razvija ta žudnja za kisikom, pojavljuje se instinkt da se cijela krv pokrene, jer krv mora imati kisik. Koristeći astralno tijelo, fizičko tijelo šalje krv na mjesto gdje može dobiti kisik.
Ili pretpostavimo da hodam, da radim. Hrana u meni je tada sagorjela. Ovo sam raspravljao s vama ranije. Krvi je tada ostalo malo hranjivih tvari. Ako radite, krv uvijek izgubi većinu hranjivih tvari. I što sada krv želi? Želi ponovno još hrane. Krv zgrabi hranu za sebe, takoreći, koju su uzeli stomak i crijeva. Sve ovo, žudnja za zrakom, žudnja za hranom, pokreće krv. U prvom redu je krv ta koja se kreće, i krv uzima srce sa sobom. I tako nije srce ono koje pumpa krv kroz tijelo, već se krv kreće zbog žudnje za zrakom, žudnje za hranom, i to pokreće srce. Stoga moramo reći da je nevidljivo ljudsko biće u nama ono što pokreće srce.
Dakle gospodo, čuvši ovo lako možete postaviti pitanje. Vidite, situacija s našom antropozofijom je uvijek takva da naši oponenti vjeruju da stavljaju primjedbe. Ali puno prije toga mi već znamo primjedbe. U prvom redu ih sami postavite. To je zašto ja također uvijek skrećem vašu pažnju na primjedbe. Možete prigovoriti: 'Da, ali zašto imamo srce ako ono ne pumpa krv kroz tijelo? Ako se krv pokreće sama, možda nam čak ni ne treba srce koje treba uvesti sa sobom u kretanje'.
Sada vidite, to su stvari koje će reći ljudi koji nemaju stvarnu ideju o cjelini ljudskog tijela. Postoji velika razlika između ljudske glave i ostatka ljudskog bića. O toj razlici govorio sam ranije. Samo promislite da hodate ili radite. Dakle, glava ne sudjeluje u naporu. Glava sjedi na ostatku tijela, manje ili više na način kako bi mi sjedili u kočiji. Tamo sjedite bez da se krećete. Kočija mora pokretati kotače, konji ih moraju vući za sobom. Ali naše ruke i naše noge moraju tako raditi, a glava sjedi tamo i ne pridružuje se naporu, vidite li to? Inače bi trebali konopce ili nešto na našim ušima i s time bi trebali pokrenuti točkove stroja. Mi to ne radimo. Glava se ne pridružuje naporu. Samo zamislite da se ti konopci pričvrste za nečiju kosu – mnogi ljudi to danas ne mogu, pošto su postali ćelavi. Raditi to ne bi donijelo ništa dobra. Glava stvarno ne sudjeluje u naporu; mirno stoji na vrhu ostatka organizma. Pitanje je, zašto to čini? Dakle vidite, glava je nešto sasvim različito od ostatka nas. Ostatak nas je uređaj za kretanje. Glava je apparatus za kretanje samo utoliko što prati kretanje, i tako dalje; pokret tako djeluje gore na glavu. Ali glava nije dio nas koji se kreće sam od sebe.
Glava ima osjetilne organe izvana. Tamo percipira ono što postoji vani. Ali glava također percipira ono što se odvija iznutra, iako nesvjesno kod većine ljudi. Ako želim pogledati vani, tako da znam što se odvija tamo vani, koristim moje oči. Ako želim pogledati unutra, na cirkulaciju krvi, koristim moje srce. Srce ne postoji da bi pumpalo krv kroz tijelo; to je osjetilni organ koji percipira sve, upravo kao što cjelina glave to radi. Mi ne bismo mogli znati ništa o našoj cirkulaciji krvi – naravno, mi o tome ne znamo ništa u našoj moždanoj kutiji, ali znanje mora biti u glavi – ako glava ne percipira cijelu našu cirkulaciju krvi kroz srce.
Rekao sam vam da je jetra organ s osjetilnim funkcijama. Ona percipira niže pokrete, na primjer. Ali pokreti cijelog ljudskog bića su percipirani od srca. To je ono što postavlja srce u kretanje. Pokreti uzrokovani žudnjom za zrakom i žudnjom za hranom postavljaju srce u kretanje. I pokreti srca pokazuju vam ako nešto nije u redu ili ako je u redu.
To lako možete vidjeti, gospodo. Jer što radimo kada se netko razboli? Prva stvar je provjeriti puls. Netko tko je razvio naviku provjeravanja bila može reći puno toga iz otkucaja bila. Otkucaji bila su uistinu barometar za cjelokupno stanje zdravlja i bolesti. Međutim, otkucaji bila su ništa drugo nego kretanje krvi. Glava cijelo vrijeme radi što mi radimo kada provjeravamo puls bolesne osobe. Ona stalno osjeća cjelokupnu cirkulaciju krvi i to čini preko srca. I zaista, glava osjeća sve što se odvija u tijelu, čineći to preko srca.
Zamislite da je netko jedne noći popio dosta alkohola, bio mortus pijan, kako kažemo. To će uzrujati njegovu cirkulaciju krvi. Sljedećeg dana glava će znati, od srca: cjelokupna cirkulacija krvi je uznemirena. Razvija se mamurluk, dobro poznata mutna glava. Ali zašto se glava tako osjeća? Vidite, ako idem u šetnju za predivnog dana, koristim oči, impresioniran sam ljepotom. Ako je vrijeme užasno, stječem loš dojam. Da, gospodo, ako se sve kreće kako bi trebalo u krvi, glava dobiva dobar utisak i sve je u pravilnom redu u glavi. Ali ako je u krvi oluja – kakva je situacija ako se netko prethodne noći napio – glava dobiva olujne utiske preko srca, sve je zbrda zdola.
Stoga razumjeti što je srce možemo jedino ako znamo da je u stvari unutarnji osjetilni organ preko kojeg glava percipira sve što se odvija u tijelu.
Kada pogledamo oko nas u svijet nalazimo da je čovjek povezan s cijelim svijetom kroz svoj nevidljivi dio, dio kojeg sam nazvao astralno tijelo. Sunce i Mjesec su najvažnije zvijezde s kojima smo povezani. Sada, situacija je takva da je glava uglavnom povezana sa Suncem a ostatak ljudskog bića je zapravo povezan s Mjesecom. I možemo reći naravno da je strašno praznovjerje kada ljudi misle da mogu nešto napraviti s današnjim mjesečevim mijenama. Ali u ljudskom biću postoji ritam koji je također reflektiran i u krvi. To je slično s ritmom Mjeseca. Čovjek doista dobiva svoju orijentaciju iz cijelog svijeta. I tako je također slučaj da unutarnje kretanje krvi ne zavisi samo o hrani koju jedemo. Kada je netko dobra zdravlja – na neki način on je nezavisno stvorenje – čini sebe na neki način nezavisnim od utjecaja vanjske prirode, a na neki način također čini sebe nezavisnim o cijelom svijetu. Ali u trenutku kada osoba postaje malo bolesna, postaje zavisna o cijelom svijetu.
Pretpostavimo da je netko bolestan i to primijetite kada mu provjerite puls. Netko tko može čitati puls naći će enormnu razliku pulsa ujutro i navečer. Mnogo se može naučiti iz razlike između jutarnjeg i večernjeg pulsa. Kod nekih bolesnih ljudi također postoji velika razlika između pulsa kod punog Mjeseca i pulsa kod mladog Mjeseca. Pojedinac je zavisan. Može sebe napraviti nezavisnim kada je zdrav, ali neka zavisnost ostaje, i to se posebno pokazuje u slučaju bolesti. Tako moramo reći da s obzirom na utjecaje na srce mi zasigurno imamo odnos s kretanjima nebeskih tijela, posebno Mjeseca. Mi imamo odnos s kretanjima Mjeseca. To je nešto gdje mnoga, mnoga promatranja još treba napraviti.
Kao što sam rekao ranije, srce je malo na lijevo kod normalnog ljudskog bića. Ali baš kao što postoje ljevoruki ljudi premda je većina ljudi desnoruka, tako i, pomalo čudno, postoje i ljudi sa srcem na desno. Postoje ljudi čije je srce na desnoj strani a ne na lijevoj. To se u pravilu ne primjećuje, jer razlika je unutarnja, naravno. Brzo primijetite ako je netko ljevoruk, ali nećete tako lako primijetiti ako je srce malo na desno umjesto na lijevo. Međutim, bilo bi zanimljivo promatrati ljude koji imaju srce na desnoj strani i vidjeti jesu li malo različiti u životu od ljudi čije srce je na lijevo. Ljudi čije je srce na desno, odnosno, smješteno malo više na desno, ljudi su koji uvijek moraju napraviti izvjesne stvari koje rade u određeno vrijeme godine ili dana. Ljudi sa srcem na desno su mnogo zavisniji od okruženja nego ljudi sa srcem na lijevo. I ako je srce samo malo desno – konačno, nije na istom mjestu kod svake osobe već je malo različito kod svakog pojedinca – ako je još na lijevo ali samo malo na desno, imati će težnju da svoju orijentaciju primi više od vanjskog okruženja. Željeti će napraviti nešto posebno u proljeće, recimo, i nešto posebno u jesen. Neće uvijek to moći napraviti, naravno, i to će imati lošeg učinka na njega. Ljudi nemaju blage veze o stvarima koje na njih mogu loše utjecati.
Ako djeca imaju srce malo na desno, za njih u školi treba raditi stvari nešto malo drugačije – to se uopće ne mora primijetiti – nego za djecu koja imaju srce na pravom mjestu. Netko čije je srce više na desno vođen je da napravi mnogo više zahtjeva na svoje astralno tijelo.
Vidite gospodo, to je tako. Ako netko dugo vremena upravlja strojem shvatiti ćete da je u pravilu njegov rad postao mehanički. Postaje sve više neugodan jer se postaje dio mašinerije, a ako upravljate strojem dugo vremena vaše djelovanje i tako dalje, postaje mehaničko. Sada zamislite da ste potpuno normalna osoba sa srcem propisno na lijevo. Vaš otac također ima svoje srce na lijevo, i vaš djed, i vaš pradjed. Ta je bio postupan razvoj, i kada ste rođeni kao sin, napraviti ćete iste pokrete iznutra koje su napravili vaš otac, djed i pradjed. To se događa lako kao kad netko upravlja strojem dugo vremena.
Netko kome je srce na desno nije naslijedio taj položaj srca od oca. Otac u pravilu neće bili osoba sa srcem na desno. To nije nasljedna osobina. U tom slučaju sve treba napraviti iznova, takoreći, iz astralnog tijela. Tada nemate svu nasljednost u sebi. I rezultat je takav da osoba, kojoj je srce na desnoj strani, treba mnogo više unutarnje snage da ima cirkulaciju krvi u prikladnom redu. I zbog toga takva osoba sa srcem na desno mnogo više prima orijentaciju izvana.
Sljedeće se zapravo može dogoditi. Pretpostavimo da uopće nemate srce na desno, već sasvim uobičajeno na lijevo. Ali ako postanete plesač baleta – to je nešto što se također događa i muškarcima, ali čak i više ženama – plesanje će također utjecati na srce. Sada je balet veoma materijalistički. Ali u ranija vremena, kada se od ljudi tražilo da plešu, u drevnoj Grčkoj, na primjer, oni bi slijedili pokrete koji su imitirali one od zvijezda, i to bi zapravo pomaknulo srce malo na desno, tijekom njihova života. Ples, iako je danas postao materijalistički, ima snažan učinak na srce, jer ga pomiče malo na desno. I ako bi ljudi obratili više pažnje na ovakve stvari zasigurno bi vidjeli, ako seciraju tijelo nakon smrti, da su određeni krvni sudovi srca povećani. Jer je pojedinac o kojem se radi bio plesač, srce – i to se može vidjeti čak i nakon smrti – se pomaknulo malo na desno.
Ovo je odgovor na pitanje koje je g. Burle pitao. Odgovoreno je jer vidimo da netko tko je više predan svom astralnom tijelu, ne želi slijediti normalnu cirkulaciju krvi već je želi više kontrolirati. Stoga se predaje pokretima koji su više poput onih koji se javljaju izvan Zemlje, kao što su oni od Mjeseca. Ovo možete razumjeti? [Odgovor: Da.]
Tako stvari koje ste pitali danas, da ljudi imaju izvjesnu žudnju da to naprave, imaju veze s činjenicom da ljudska bića kontroliraju cjelokupne pokrete srca iz njihova nevidljivog dijela, i da tada, reći ću, kliznu malo u smjeru nevidljivog, i tada zaista uzmu orijentaciju iz vanjskog svijeta a ne samo unutarnje kretanje krvi koje uzima orijentaciju iz disanja i krvi. Sve ove stvari se mogu objasniti ako se zaista razumije ljudsko biće.
Sada bih želio govoriti o nečem što još ima malo veze s onim što smo raspravljali zadnji puta. Zadnji puta kada smo se okupili vidjeli smo da u oku postoje male leće [crtanje na ploči]. Kada netko ima normalan vid male leće su transparentne. Kada netko razvije mrenu leće postaju neprozirne. U njima su nataložene soli. Tako možemo reći da kod zdrave osobe, ovdje imamo leće – ako je ovo prednji dio oka. One su prozirne. Kod nekog s mrenom, leća je neprozirna, sa solima nataloženim u njoj. Ako je leća transparentna, ljudsko astralno tijelo može vidjeti svijet s tom prozirnom lećom. Sve će vidjeti u svijetu.
Ako stvari o kojima sam pisao u mojoj maloj knjizi Kako se stječu spoznaje viših svjetova, povuku nekoga u naviku vrlo, vrlo intenzivnog mišljenja, doći će trenutak kada će moći napraviti nešto sasvim posebno. Ali ljudi nisu tako lako spremni ući u naviku vrlo intenzivnog mišljenja danas. Ne rade takvu stvar kao što je potpuno povlačenje u svoje mišljenje, jer kažu da bi im sve trebalo biti dano od izvana; tajne svijeta moraju biti istražene od izvana. Naravno, to uopće nije lako, jer treba se biti veoma pažljiv s tim mišljenjem. Ako je netko veoma osjetljiv u mišljenju, mora naravno biti strašno pažljiv. Ali u životu će doći trenutak kada će moći napraviti nešto sasvim posebno.
Vidite, svatko će to razumjeti ako koristim moju ruku da podignem sjedalicu, jer to je nešto što se stalno radi. Ali također mogu moju ruku držati mirno i ne koristiti je da radi stvari koje obično radi. Rad napravljen od leća u nečijem oku nije na taj način u našoj moći. Kada utisak dođe izvana, dakle, jednostavno pogledate u tom smjeru kroz vaše leće. Kada utisci ne dolaze, leća odmara.
Ali samo promislite, gospodo, da se netko zaista trudio da bi to mišljenje napravio snažnim. On tada živi potpuno unutar tog unutarnjeg mišljenja. On ne gleda vanjski svijet, držeći svoje leće mirnima kao što svoju ruku držimo mirnom kada je ne koristimo da nešto napravi. Ono što se tada događa je da su cijela zvjezdana nebesa reflektirana na mjestu gdje je inače prozirna leća koja omogućava gledanje. To je zaista divna stvar, rekao bih, da ako netko koristi metodu koju sam dao u Kako se stječu spoznaje viših svjetova saznaje kako koristiti pojedine organe ne za Zemlju već zaista za drugi svijet. Sada, ako su se soli nataložile, naravno, u lećama se razvije mrena i postaju neprozirne želite li ih ili ne. Kada netko razmišlja veoma duboko, ostati će prozirne, naravno, ali osoba ne gleda kroz leće, ne gleda vanjski svijet. I tada od leća počinje biti osvijetljen cijeli svijet. Ali to je duhovni element koji se gleda, cijela zvjezdana nebesa u njihovom unutarnjem značenju. To malo područje u ljudskom biću gdje su smještene leće može nas naučiti o svim stvarima koje se primaju srcu i reći o zvijezdama i tako dalje. Vidite, kako su veličanstvene stvari s ljudskim bićem, da su ogromni uvidi stečeni na najmanjem mjestu.
Netko tko ima mrenu – ne želimo to nikom, naravno – zapravo mu je lakše sa svime ovime, ne mora raditi toliki napor s mišljenjem. Treba se samo malo koncentrirati i može doći do točke gdje gleda iznutra, izgubivši sposobnost gledanja na vanjski način. Ali to je nešto što uvijek moramo naglasiti kada govorimo o takvim višim uvidima. Međutim, govoreći o takvim višim uvidima, očito je da netko može napraviti previše napora i tada se može razviti nešto kao poremećaj leća umjesto višeg uvida. S ovom snažnom unutarnjom koncentracijom leće mogu postati malo manje prozirne, čak i ako se ne dobije mrena. Zbog toga je sve u mojoj knjizi Kako se stječu spoznaje viših svjetova napisano na takav način da osoba može postići stvari koje su opisane ali neće oboljeti radeći to. Ni jedna vježba ne bi trebala biti opisana na način da se ljudi mogu također i razboljeti. Ali leće su mjesto u ljudskom biću gdje se cijeli duhovni svijet može zaista otkriti unutarnjem oku. I stoga možemo reći da možemo vidjeti na vanjski način ako je u oku sve prozirno. Na unutarnji način možemo vidjeti ako je nešto namjerno učinjeno neprozirnim.
Da, gospodo, to je nešto što će vam pokazati kako dolazi do uvida u svjetove duha. Uvidi u svijet duha ako netko prije svega pronađe pojedine točke u glavi, točke koje onda nisu korištene za uobičajene aktivnosti držeći ih mirnim. Leće će nam u prvom redu dati uvid u vanjski svijet. Ali cijelo tijelo može se dobiti u točci gdje sve stvari unutra nisu potrebne za sada. Ako netko ne koristi srce, na primjer – cirkulacija se može nastaviti, ali ne koristite srce kao osjetilni organ – zapravo počinjete percipirati cijelu vašu cirkulaciju krvi. Ali u tom slučaju ne percipirate samo cirkulaciju krvi. Ako svoje srce napravite takvim da gledate vašu cirkulaciju krvi preko vašeg tijela, takoreći, i nemate unutarnju senzaciju srca, niti otkucaja vašeg bila, već gledate kroz njih, kao što biste gledali u svijet kroz vaše leće s vašom glavom, odnosno, ako naučite gledati kroz sebe – tada, gospodo, nećete vidjeti samo cirkulaciju krvi već ćete vidjeti cijelo kretanje Mjeseca, sve što Mjesec čini, i vidjet ćete kako je Mjesec povezan sa Suncem. I tada ćete vidjeti vezu koju srce ima sa Suncem i Mjesecom.
Vidite, u ranija vremena ljudima je bilo lakše sa svim ovim. Njih nisu učili u školi da steknu svo svoje znanje samo iz vanjskog svijeta. Jednostavno nisu željeli vidjeti samo stvari ispred njih. Ako biste odveli Grka koji je živio prije 2700 ili 2800 godina u kino ne bi gledao film dugo vremena, jer bi bio onesviješten. U trenutku kada bi drevni Grk počeo gledati film, u njemu bi se nešto dogodilo – ne samo u udu već u cijelom ljudskom biću – što se događa vama ako ud ide na spavanje jer na sebi ima neki pritisak. Ne bi imao stvaran san, ali ovaj odlazak na spavanje cijele osobe bi se desio ako biste uredili da stari Grk sjedne i gleda film. On bi se naravno onesvijestio. Drevni Grk to uopće ne bi mogao gledati jer bi njegova glava pretrpjela takav poremećaj kroz srce u njegovom cjelokupnom sustavu krvi da bi njegovo cijelo tijelo, ne samo pojedini udovi, zaspali i glava ne bi imali ništa pod kontrolom. Onesvijestio bi se. Ljudi su danas veoma različiti od onog kakvi su bili u prošlosti. Danas je cirkulacija krvi ljudi već toliko poremećena zbog naše moderne civilizacije da se ljudi ne onesvijeste na slike.
Kada je netko zaista malo iznutra radio sa znanošću duha i otiđe u kino, mora se napraviti priličan napor, ili se može onesvijestiti čak i danas. Ali naravno mi smo svi ljudska bića, i jedan uzima osobine od drugog. Stanje je takvo da ljudi više nemaju sustav cirkulacije krvi kakav su imali u ranije vrijeme, kao ljudi davnine. Tim ljudima davnine je dakle lakše gledati kroz sustav cirkulacije krvi i govoriti o Suncu i Mjesecu nego nama. Mi smo odsječeni od toga i tome se moramo vratiti prvo radeći vježbe. Moramo stvarno prvo učiniti naše organe takvim da mogu vidjeti.
Vidite, drevni Grk bi još mogao razumjeti stvari koje su mu ljudi ranije kazali o tome što se zaista zbiva na Zemlji. Ne smijete misliti da je sve što je došlo iz davnine praznovjerje, jedino što su ljudi kasnije to često mijenjali da se pretvorilo u praznovjerje. Zaista je čudno vidjeti stvari koje su u početku sasvim razumne, kako jednostavno postaju praznovjerje. Ako se više ne zna kako stvari treba predstaviti, one će naravno postati praznovjerje. Drevni Židov ne bi jeo svinju, na primjer. Da, znali su to, budući su te konkretne rase i živjeli su u području gdje su živjeli, svinja bi ih učinila slabim. Poslije je to postalo praznovjerje. Stvari koje su kasnije praznovjerje uvijek dolazi od stvari koje su u početku sasvim razumne. Tako ne smijemo misliti da je svo znanje ranijih vremena uvijek besmisleno, ali ne možete se uvijek pouzdati u stare stvari jer su kasnije često falsificirane. Moramo dakle istražiti sve iznova.
Stoga je besmisleno da ljudi kažu da je antropozofija skup stvari koje su ranije bile poznate. Ništa nije uzeto onako kako je; sve je iznova istraženo. I kada vam netko kaže gospodo: 'U antropozofiji samo slažu svakakve stvari iz drevnog učenja gnostika', upitajte ga gdje se može naći ova stvar oko leća o kojoj sam vam rekao danas i zadnji puta, ako se to negdje može naći u knjizi. Ne može, naravno, jer je stvar bila potpuno zaboravljena. Stoga svakome tko kaže da su stvari sakupljene možete reći: 'Ti lažeš, jer jednostavno ne znaš što je tamo rečeno', značenje svih stvari oko srca i tako dalje, gdje je uzeto novo gledanje.
Istina je da ovdje sve dolazi od izvornog istraživanja, i odnosi se na cijelo ljudsko biće. Takve jednostavne stvari kao što su plesanje, okretanje, na koje sam uputio zadnji puta i danas, u odgovoru na pitanje g. Burle-a, mogu vam mnogo pokazati. I to se može razumjeti.
Ali, gospodo, nešto drugo će se tada pokazati, nešto čega se čovječanstvo najviše boji. Jer vidite, kada se antropozofija probije – danas ne možete ništa napraviti; ako želite napraviti nešto praktično, vrag će odmah doći; čak i ako samo govorite stvari, odmah će se pojaviti opozicija, kao što dobro znate – ali kad antropozofija dosegne točku da prodre u škole, i posvuda pokrene stvari, doći će nešto drugo. Ljudi će tada znati koji pokreti su dobri za zdravlje osobe i cijeli razvoj metaboličke aktivnosti, a koji su pogrešni. Tada će doći vrijeme kada će rad biti prilagođen ljudskom biću. Današnji rad određuju strojevi. Danas se morate pomicati onako kako ljudi koji su izumili strojeve misle da treba. Kasnije će ljudi uvidjeti da ono što je bitno nije ono što dolazi od strojeva već je bitno samo ljudsko biće. Zbog toga svi strojevi moraju biti napravljeni za ljudska bića. To je nešto što će biti moguće jednom kada antropozofija bude potpuno prihvaćena. Tada će se moći reći: sve mehaničko mora dobiti orijentaciju od ljudskog bića.
Međutim, za to je potrebno nešto drugo. Prvo moramo razumjeti da srce nije mehaničko već dobiva orijentaciju od ljudskog bića. Tada će ljudi također naći temeljne principe za vanjske strojeve, čineći ih takvima da orijentaciju dobiju od ljudskog bića. Ali u znanosti koja toliko toga uzima olako da je srce opisano kao da ljudsko biće ima tamo samo pumpu za svoju cirkulaciju krvi, u takvoj znanosti neće osjećati grižnju savjesti da naprave strojeve gdje ljudsko biće mora uzeti orijentaciju od stroja. Svi problemi u našoj socijalnoj situaciji su zbog pogrešnog gledanja kojeg ima znanost. I tako zaista treba razumjeti da pravilan način mišljenja mora prije od svega doći ljudima, tek će tada biti moguće započeti sa odgovarajućim socijalnim životom. Jer dok god ljudi misle da je srce pumpa, također se neće moći povezati sa vanjskim životom na pravi način. Tek kada ljudi znaju da je nevidljivo ljudsko biće veće od njihovog srca, da je to ono koje pokreće srce, tada će također dizajnirati strojeve da budu u skladu s ljudskom prirodom. Najprije treba to vidjeti.
Danas ljudi rade stvari previše ugodnim za sebe. Zaista rade stvari previše ugodne za sebe. Koja je danas stvar najviše međunarodna. Nogometna utakmica! Objasnio sam to neki dan. Ali ono što je duhovno uvijek je ograničeno na male grupe, i tako dalje. Sve je razdvojeno. Znate, u Norveškoj čujete kako pjevaju: 'For he's a jolly good fellow', ili ćete ih čuti da pjevaju Njemačku pjesmu ako igrači dolaze iz Njemačke. Ali inače ljudi idu svojim putem.
Ono čega se trebamo uhvatiti je duh, ali na takav način da se uhvatimo detalja. Ne treba govoriti o duhu općenito, već ga zahvatiti u svakom detalju.
O ovome ćemo više reći u subotu.