Predavanja
Rudolfa Steinera
O djelovanju eterskog i astralnog - SD350
  • 4. Četvrto predavanje, Dornach, 9 lipnja 1923
  • Učinci svijetla i boje u zemaljskim tvarima i kozmičkim tijelima.

    Boja tijela je povezana s cjelokupnim načinom na koji postoji u svijetu. Sedam boja duge. Boje prizme. Plamenovi plina. spektralna analiza. Kako se boje razvijaju? Natrijev plamen. Zračeća tvar. Željezo u krvi. Mars i Saturn kao suprotnosti.


Dakle gospodo, što imate na umu?

Pitanje: Razne kemijske supstance imaju svojstvo da proizvode specifične boje u plamenu, na primjer. S druge strane mnoge zvijezde također imaju malo boje. Mars, na primjer. Kada željezo oksidira, rđa, također dobijete crvenkastu boju. Mogu li se ove stvari povezati?

Rudolf Steiner: To je naravno vrlo teško pitanje. Najprije se treba sjetiti stvari koje smo već raspravljali o bojama. Govorili smo o brojnim stvarima povezanim s bojama. Trebate uzeti u obzir da boja čvrstog tijela ima veze s cjelokupnim načinom na koji ono postoji u svijetu. Zamislite, dakle, da imamo ovu ili oni supstancu. Supstanca ima određenu boju. Sada, vjerujem da mislite da ova boja može izgledati potpuno različito u datoj situaciji, na primjer ako je stavimo u plamen, tako da će plamen tada imati određenu boju? Trebamo se sjetiti da plamen već ima svoju vlastitu boju kada se razvije. Ako u plamen stavimo neki materijal, dvije boje su u interakciji, boja supstance i boja plamena. Ali sasvim je osobito kako se boje ponašaju u svijetu. Dopustite da vam kažem par stvari o tome.

Znate običnu dugu. Ima pojas crvene, zatim se boja mijenja u narančastu i žutu, zatim je zelena, plava, nekako tamnija plava, indigo plava, i konačno ljubičasti pojas. Tako imamo više ili manje sedam boja u dugi [slika 8]. Ljudi su uvijek promatrali ovih sedam boja koje se dobiju u dugi, najljepše boje ikada viđene u prirodi. I trebate također znati da su te boje takve po prirodi da slobodno lebde.

Slika 8

Kao što znate, razviju se kada Sunce negdje sjaji a između vas i Sunca je kišno vrijeme. Duga će se tada pojaviti na nebu na drugoj strani. Tako ako negdje vidite dugu morate reći: 'Gdje je kišno vrijeme? Da, Sunce mora biti na drugoj strani od kiše, strani okrenutoj od nje'. Tako stvari trebaju biti. Tako se sedam boja duge razvije.

Ali tih sedam boja javljaju se i drugdje. Zamislite da gorimo tijelo od metala, grijući ga sve više tako da ovo metalno tijelo postaje veoma vruće. Kao što znate, prvo će postati crveno vruće, a konačno bijelo vruće, kako se kaže. Zamislite dakle da smo stvorili vrstu plamena tako da imamo, ono što je zaista, rekao bih, metalni plamen. Ali to nije stvarni plamen, to je užareni metal, metal koji je cijeli užaren. Ako pogledate metal koji je cijeli užaren kroz prizmu, kako je nazvana, vi ne vidite bijelu užarenu masu već vidite istih sedam boja kao i kod duge.

Dopustite da nacrtam dijagram[slika 9]. Zamislite da je ovo užareni metal, i onda ovdje imam takvu prizmu. Znate što je prizma. Ovdje je prikazana sa strane, takav trokutasti komad stakla. Ovdje je moje oko. Sada gledam kroz ovo. I zatim ne vidim bijelo tijelo,

Slika 9

već sedam boja duge po rasporedu crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, indigo, ljubičasta. Gledajući kroz prizmu vidim nešto što je zaista bijelo, bijelo užareno, u sedam boja. Iz ovoga vidite da je moguće vidjeti nešto što bijelo užareno svjetluca u bojama duge.

Sada također možemo napraviti nešto drugo što je izvanredno zanimljivo. Vidite, možemo proizvesti ovakvu bijelu užarenu masu samo ako grijemo metal, ili neko čvrsto tijelo. Ali ako imam plin i zapalim plin, ne dobijem sedam boja gledajući kroz prizmu, ne takav pojas od sedam boja, već nešto sasvim različito.

Sada možete reći: 'Kako dobijemo takav užareni plin?' Dakle, sasvim je lako dobiti užareni plin. Zamislite, na primjer, da imam nešto obično stolne soli. U njoj su dvije supstance – metalna supstanca nazvana natrij, i također i klor. Klor je plin i ako pustite da se svuda širi, ako je svuda prisutan, odmah će pohrliti u vaš nos i rezak je. To je isti plin koji ljudi koriste za izbjeljivanje posteljine, na primjer. Posteljina je izbijeljena ako pustite da klor prođe preko nje.

Tako ako imate natrij i klor zajedno, kao čvrsto tijelo, to je obična sol koju koristimo da začinimo hranu. Ako izvadite klor i stavite natrij, koji će onda biti bjelkast, u plamen, plamen će postati sasvim žut. Zašto se to događa? Pa, gospodo, to se događa jer natrij prijeđe u plin ako je plamen dovoljno topao, i natrijev plin će gorjeti žuto, dajući vam žuti plamen. Tako sada nemamo samo užareni metal već također i plinoviti plamen. Ako to pogledam kroz moju prizmu, neće pokazati sedam boja već u cjelini ostaje žut. Samo sa strane – i morate se dobro zagledati – vidite nešto malo plave i malo crvene [slika 10]. Ali obično se to ne primjećuje već se samo vidi žuta.

Slika 10

Ali sve ovo još nije zaista zanimljiva stvar. Najzanimljivije je ovo. Ako postavim cijelu stvar [slika 9], i zatim stavim žuti plamen ovdje i opet pogledam kroz prizmu – što mislite? Reći ćete: 'Gledajući kroz to dobijem crvenu, narančastu, žutu, zelenu i tako dalje. I žutu, također.'  'Ovdje će biti posebno jaka žuta', reći ćete, 'posebno svijetla i blistava žuta'. Ali vidite, to nije točno. Ono što se događa je da se nikakva žuta uopće ne pojavljuje, žuta je potpuno eliminirana, ugašena, i ovdje dobijete malo crne.

Baš kao što možete imati plamen žutog plina tako možete imati i plavi. Može se vidjeti za druge supstance, litij, naprimjer, da ima crveni plamen. Kalij i slične supstance daju plavi plamen. Ako ovdje stavite plavi plamen, na primjer, plava neće postati snažnija, već ćete opet imati crno mjesto. Dakle osobita stvar je da, ako napravite nešto sjajnim, ako je čvrsto tijelo potpuno usijano i nije plin, dobijete ovaj pojas od sedam boja. Ali ako samo imate gorući plin, dobijete više ili manje jednu boju, i ta jedna boja zatim gasi vlastitu boju u pojasu od sedam boja.

Ove stvari koje vam govorim su nešto što ljudi ne znaju dugo; tek su otkrivene 1859. Nije prije 1859 otkriveno da ako imate pojas od sedam boja koji dolazi do užarenog čvrstog tijela, da će tada pojedine bolje koje dolaze od užarenih plinova, ugasiti odgovarajuće boje. Možete vidjeti visoko složen način na koji jedna boja utječe na drugu. I zbog toga ako se gleda na Sunce na uobičajeni način, izgleda takoreći kao vruće užareno tijelo. Zaista je tako. Ako pogledate površno kroz prizmu, također ćete vidjeti niz boja – crvenu, narančastu, žutu, zelenu, plavu, indigo, ljubičastu – u Suncu. Ali ako pogledate pažljivije, tada nećete imati onih sedam boja u sunčevu disku. Sedam boja će samo biti jedna do druge, s mnogo crnih linija između, mnogo crnih linija. Ako veoma pažljivo pogledate Sunce nećete imati pojas od sedam boja; imati ćete sedam boja ali uvijek isprekidane od mnogo crnih linija.

Što bi sebi trebalo reći u tom slučaju? Ako to nije uobičajeni, neprekinuti pojas od sedam boja koji sjaji od Sunca, već pojas boja s mnogo crnih linija između, tada se sebi treba reći: 'Ima mnogo užarenih plinova između nas i Sunca i oni uvijek gase određene boje između nas i Sunca'. Ako ne gledam užareni metal, na primjer, već na Sunce, i vidim one crne linije, sebi moram reći: 'Tamo, uvijek na odgovarajućem mjestu, žuta je ugašena od natrija, na primjer. Gledajući u Sunce i vidjevši crnu liniju u žutoj, moram reći da ima natrija između mene i Sunca'. I dobijem takve crne linije za svaki metal u sunčevu svijetlu. Dakle svakakvi metali postoje kao plinovi u kozmičkom prostoru između mene i Sunca.

Što nam to govori? Gospodo, to nam govori da je kozmički prostor, ili barem, u prvom redu, područje oko Zemlje, ispunjeno s mnogo metala koji ne samo da sjaje već gore. Ako se promisli o ovome mora se u cijelosti razumjeti da u osnovi nikada ne možemo reći da mi stojimo ovdje na Zemlji a da je tamo gore Sunce koje sjaji, jer sve što vidimo zapravo zavisi o onome što je između nas i Sunca. I fizičari bi bili najviše iznenađeni ako bi ikada zapravo uredili da dođu na Sunce, jer ne bi bilo kako očekuju. Ono što vidimo zapravo dolazi od stvari koje su između čovjeka i Sunca. Dakle možete vidjeti iz samo jednog primjera koliko je zaista složena veza između supstanci i boja.

Dakle ako negdje imate plamen, i plamen, recimo plamen svijeće, ima određenu boju, prvo morate upitati: 'Što svijeća sadrži'? Čvrsta tijela iz svijeće postoje u plinovima u plamenu; obično su pretvorene u plinove od topline plamena. Ako zatim pogledate kroz prizmu, kao što sam ja ovdje [pokazuje na crtež]; kada je supstanca plin, ona oboja cijeli plamen. Natrij će plamen obojati u žuto, na primjer. Ako negdje imate plamen, u ovoj prostoriji, na primjer, i pogledate kroz prizmu – natrij je gotovo uvijek crn. U stvari ga ne morate prvo staviti unutra. Ako je apparatus točno postavljen, tako da pravilno vidite stvari, uvijek ćete naći ove crne linije koje bi zaista trebale biti žute i u osnovi se razviju jer su mali tragovi natrija prisutni svuda. To vam dokazuje da je natrij sve skupa nužan u prirodnom svijetu. Ne možemo živjeti ako on nije tamo. Također moramo imati sasvim specifičnu količinu natrija u nama i moramo procesuirati natrij u nama. Njegovo prisustvo je otkriveno jer uvijek gasi žute linije i čini ih crnim linijama.

Sada se morate sjetiti što sam vam rekao ranije. Kako se plava i ljubičasta boja pojavljuje? I crvena i žuta? Dakle, plava je, kao što sam vam rekao, boja ogromnog kozmičkog prostora, jer nema ničeg tamo vani gdje vidimo plavi nebeski svod. To je golemi, crni kozmički prostor. Mi dakle vidimo golemi, crni kozmički prostor. Ali mi ga ne vidimo, premda je tu upravo pred našim očima. Vodene pare se stalno podižu između nas i to golemog, crnog kozmičkog prostora. Čak i ako je zrak čist, uvijek imate vodene pare u zraku. Dakle ako je ovo Zemlja [crtanje na ploči], ovo su vodene pare, i sve okolo je crni kozmički prostor, Sunce će sijati kroz ove vodene pare. Ako stojite ovdje dolje i pogledate gore, ne vidite crno već plavo. Gledate kroz nešto što je osvijetljeno i stoga tamni prostor vidite kao plavi. To znači da ako vidim nešto što je tamno kroz nešto što je osvijetljeno, vidim to u plavo.

Crveno nebo u zoru i u sumrak je, kao što znate, žućkasta ili žućkasto crvenkasta boja. Ako je ovo ovdje [crtanje na ploči] Zemlja, a ovdje su svuda okolo pare, i sada Sunce dođe ovdje, vidim ovo osvijetljeno. Vidim nešto što je obasjano, ali to vidim kroz tamne pare. To za mene pravi žutu. Kada vidim nešto svijetlo kroz nešto tamno to će biti žuto. Kada vidim nešto tamno kroz nešto što je osvijetljeno, biti će plavo. Plavo je tama viđena kroz nešto što je osvijetljeno, žuto je svjetlina viđena kroz nešto tamno. Siguran sam da to možete razumjeti.

Ako imam žuto proizvedeno od žutog natrijeva plamena, ta žuta boja natrijeva plemena znači da je natrij supstanca koja postaje veoma svijetla kada evaporira ali u isto vrijeme također stvara nešto tamno oko sebe. Natrij dakle zaista gori ovako. Ako ovdje gori natrij, bijelo svijetlo niče gore u sredini [slika 11, lijevo] i stoga cjelinu vidim kao žuto. Natrij zrači svijetlo, ali stvara tamu svuda oko sebe jer tako snažno zrači svijetlo.

Slika 11

Ne treba vas iznenaditi da natrij stvara tamu oko sebe zračeći svijetlo tako snažno. Ako ste brz trkač i trčite zaista brzo, netko tko želi držati korak s vama će neizbježno zaostati. Svjetlost koja prska okolo je brz trkač; stoga se pokazuje kako svijetli u tami – meni se pojavljuje žuto.

S običnim plamenom svijeće situacija je da se čestice odvajaju ovako [slika 11, desno]. To čini svijetlim sve oko ovoga i tamnim u sredini. Tako ako imate običan plamen svijeće vidite tamu kroz svijetlo. Ovdje se svijetle male točkica raspršuju; ovdje u sredini ostaje tama i stoga se pojavljuje plava. Dakle, ako imate žuti plamen, kao u slučaju natrija, znači da se raspršuje s ogromnom snagom. Ako imate plavi plamen, to znači da se ne raspršuje mnogo već se odvaja i raspršuje.

To je razlika koju uvijek imate u svijetu s učincima kakve imaju supstance. Zamislite da ovdje imam staklenu cijev; osiguram je tako da je zatvorena na oba kraja. Također ispumpam zrak tako da imam staklenu cijev koja unutra ima vakuum. Zatim napravim sljedeće. Pustim električnu struju ovdje unutra, pustim da ide do ovdje, a drugu struju na drugoj strani. To mi daje zatvoreni krug. Tako da su dva pola elektriciteta ovdje suprotna jedan drugom. Između njih je vakuum. I sada se događa nešto veoma čudno. Na jednoj strani elektricitet je raspršen, a na drugoj strani, gdje izgleda plavkasto, dobijete ovakve valove [slika 12]. I to tada ide zajedno. Svijetlo se cijelo vrijeme raspršuje u tamu, mogli bi reći, svijetli elektricitet u tamu. Tako tamo imate dva plamena koja sam vam pokazao odvojeno. Imate ovog na jednom polu elektriciteta i ovog na drugom polu. Ovdje na jednoj strani imate istu stvar kao i u plamenu natrija, a ovdje na drugoj strani istu stvar kao i kod običnog plamena svijeće. Ako se ovo pravilno napravi, ovdje se dobiju različite vrste zraka, uključujući X-zrake, koje se, kao što znate, mogu koristiti da bi vidjeli čvrste tvari kao što su kosti i tako dalje, ili strana tijela u tijelu.

Slika 12

Dakle stvar je u tome da u svijetu postoje supstance koje zrače. Druge ne zrače već, mogli bi reći, odaju nerazgovijetno svijetlo i prekrivaju se takvim valovima na površini. Supstance koje se prekrivaju takvim valovima su plavkaste; supstance koje zrače su žućkaste. Ako zatim tamno tijelo dođe ispred žute, žuto će postati crvenkasto. Dakle ako žućkasto svijetlo učinite opet tamnijim može postati crvenkasto.

Dakle, vidite gospodo, čvrsta tijela u svijetu su takva da su neka zračeća i stoga imaju svijetle boje koje vidimo na jednoj strani duge; druga ne zrače već šalju vani one valove. To nam daje plavkaste boje s druge strane duge.

Ako to znate sebi ćete reći: 'Postoje mnoge zvijezde kao što je Mars, na primjer, koje su žućkaste ili crvenkaste, ili kao Saturn koji ima plavkasto svijetlo'. Tada ćete moći iz ovoga vidjeti kakva je zvijezda, kako se ponaša. Mars je jednostavno zvijezda koja mnogo zrači i stoga mora izgledati žućkasto ili crvenkasto. To je zvijezda koja mnogo zrači. Saturn je tijelo koje stoji mirnije i prekriva sebe valovima. Možete gotovo vidjeti valove oko njega. Izgleda plavo jer se okružuje valovima.

Tako nam stvari koje promatramo na čvrstim tijelima na Zemlji govore, ako nismo tupasti u našim umovima i pravilno promatramo, kakva su tijela tamo vani u univerzumu. Samo treba znati, naravno, da je cijeli kozmički prostor ispunjen svakakvim supstancama, kao što sam vam rekao, i one su zaista uvijek u stanju gdje mogu izgorjeti.

Uzmite samo jedno čvrsto tijelo, željezo na primjer. Ono rđa. Mislim da ste na to mislili s vašim pitanjem, zar ne? Željezo rđa i stoga postaje više crvenkasto nego je to obično. Dakle imamo čvrsto tijelo koje je relativno tamno, koje rđa i zatim postaje crvenkasto. Proučavajući boje moći ćemo sebi reći što stvarno znači da željezo postaje crvenkasto kada rđa, što znači kada je stalno izloženo zraku. Pogledajmo jasno što to znači. Nemam kredu u svim bojama pri ruci, ali vidjeti ćete što mislim. Pretpostavimo, dakle, da imamo plavo željezo. Sada je izloženo zraku. I pošto je izloženo zraku postaje crvenkasto dok rđa.

Sada sebi možete reći da se crvenkasta boja razvija jer je nešto svijetlo viđeno kroz tamu. Ako željezo pogledam u običnom stanju ono je tamno u početku, što znači da proizvodi valove. Ali ako ga izložim zraku dugo vremena, ako je željezo dugo vremena u kontaktu sa zrakom, zrak ulazi u željezo; i željezo se postupno mijenja na zraku jer se počinje braniti od zraka. Brani se od zraka i počinje postajati zračeće. I nešto što zrači kao naš plamen natrija ovdje, tako da dobijete tamu svuda okolo, biti će žućkasto ili crvenkasto. Stoga možete reći da je odnos između željeza i zraka takav da željezo počinje biti iznutra nervozno, i postaje zračeće. Željezo postaje nervozno i počinje zračiti.

Sada, znate da je željezo prisutno i u ljudskom biću, gdje je veoma važna supstanca. Željezo je u krvi i vrlo je važan dio ljudske krvi. Ako imamo premalo željeza u krvi ne možemo pravilno hodati, brzo se umorimo, ljudi postaju letargični. Ako imamo previše željeza u krvi postajemo uzbuđeni i sve razbijamo na komade. Stoga moramo imati odgovarajuću količinu željeza u krvi, inače nismo dobro. Dakle, gospodo, ljudi na takve stvari ne obraćaju previše pažnje, ali ovo sam vam spomenuo ranije: ako istražujete kako je ljudsko biće povezano s cijelim svijetom nalazite da je u čovjeku krv povezana s utjecajima koji dolaze od Marsa. Mars, koji se uvijek kreće, naravno, zaista stimulira aktivnost krvi u nama. To je zbog njegova odnosa sa željezom. Učenjaci ranijih vremena koji su to znali stoga bi kazali da Mars ima istu prirodu kao i željezo. Tako na Mars na neki način možemo gledati kao na nešto što je slično našem željezu. Ali on također ima crvenkasto žućkasto svjetlucanje, što znači da cijelo vrijeme postaje zračeći iznutra. Mars dakle gledamo kao tijelo koje cijelo vrijeme postaje iznutra zračeće.

Cjelinu toga razumijemo samo ako napravivši ove studije kažemo sebi: Mars je po prirodi sličan željezu, supstanca je prilično slična željezu; ali uvijek je na rubu, cijelo vrijeme želeći da postane zračeći. Kao što to radi željezo pod utjecajem zraka, tako i cijelo vrijeme Mars želi zračiti pod utjecajem njegova okruženja. Po prirodi je iznutra cijelo vrijeme nervozan, želeći oživjeti. Mars stalno želi oživjeti. To možemo vidjeti iz cijele njegove obojanosti i načina na koji se ponaša. Kod Marsa trebamo znati da je to kozmičko tijelo koje cijelo vrijeme želi oživjeti.

Drugačije je sa Saturnom. Saturn ima plavkasto svijetlo, odnosno, ne zrači već se želi predati s elementom vala. On je upravo suprotan od Marsa. Saturn cijelo vrijeme želi umrijeti, postati mrtvo tijelo. Može se vidjeti da se Saturn okružuje sa svjetlinom, takoreći, tako da mi onda vidimo njegovu tamnoću kao plavkastu boju kroz svjetlinu.

Sada dopustite da vam skrenem pažnju na nešto. Možete vidjeti nešto zaista zanimljivo ako šetate kroz vrbik u noći koja nije stvarno tamna već radije sumračna – hodate kroz šumu gdje rastu vrbe. Svako malo možete vidjeti nešto što će učiniti da pitate: 'Nebesa, kakvo je to svijetlo'? Približite se i svijetlo se može vidjeti kako dolazi od trulih stabala. Nešto što trune tako postaje svijetleće. Ako zatim dugo hodate i opet na to pogledate, s nečim tamnim iza te svijetleće stvari, više neće izgledati svijetlo već plavo. I tako je i sa Saturnom. Saturn se razlaže. Saturn se stvarno cijelo vrijeme razlaže. Zbog toga ima nešto svjetline svud oko njega, ali sama zvijezda je tamna, i nama izgleda plavo jer gledamo njegov tamni oblik kroz tvar koja se razlaže koja je svuda oko njega. Tako vidimo da Mars cijelo vrijeme želi živjeti a Saturn cijelo vrijeme želi umrijeti.

To je ono što je toliko zanimljivo, da možemo gledati nebeska tijela i reći: 'Kozmička tijela koja se javljaju tako da imaju plavkasto svjetlucanje propadaju, a ona koja imaju crvenkasto, žućkasto svjetlucanje tek nastaju'. I tako je to u svijetu. Na jednom mjestu nešto nastaje, a na drugom nešto umire. Baš kao što na Zemlji imate dijete na jednom mjestu, a starca na drugom, tako je isto i u svemiru. Mars je još mladić koji cijelo vrijeme želi biti živ. Saturn je već stari čovjek.

Vidite, drevni bi ovo proučavali. Mi to moramo opet proučavati. Ali razumjeti ono što su drevni mislili možemo samo ako to opet pronađemo za sebe. Zbog ovoga je stvarno budalasto – o ovome sam također govorio zadnji puta – da ljudi kažu da je antropozofija jednostavno zapisivanje stvari koje se mogu naći u drevnim spisima. Jer ne možete razumjeti stvari koje nađete u drevnim spisima! Vidite, stvari zapisane u drevnim radovima, koje se temelje na stvarnoj mudrosti, shvaćaju se samo ako ih se ponovno pronađe. Bili su poznati stihovi u srednjovjekovna vremena, prije nego je otkriven Amerika, koji su veoma zanimljivi. Gotovo svaka osoba je to znala. U srednjovjekovna vremena svakakvi ljudi bi govorili stihove, jer bi ih tada naučili na način na koji ljudi danas uče – pa dobro, što ja znam – recimo agitacijom.

Stihovi idu ovako:

O Sunce, kralju ovoga svijeta.
Luna tvoje podrijetlo prima.
Luna je Mjesec.
Merkur vas ubrzo spari.
Bez Venere svi biste bili ništa,
Koja je sebi izabrala Märten za muškarca.

Dakle Mars.

Dakle, izreka sugerira: Venera, koja je također mlada figura, izabrala je Mars za supruga. Sugerira se dakle da je Mars mladić vani u univerzumu.

Bez Jupiterove moći nedostaje vam sve.
Dakle sugerira se, kako Jupiter posvuda ima posla. I konačno se kaže:
Da bi Saturn, stari starac,
U mnogo se boja pokazao.

Dakle promislite, kako je u ovom srednjovjekovnom stihu divno suprotstavljena mladost Marsa i starost Saturna!

O Sunce, kralju ovoga svijeta.
Luna tvoje podrijetlo prima.
Merkur vas ubrzo spari.
Bez Venere svi biste bili ništa,
Koja je sebi izabrala Mars za muškarca.
Bez Jupiterove moći nedostaje vam sve.
Da bi Saturn, stari starac,
U mnogo se boja pokazao.

Dakle vidite da je to nešto što se ne može razumjeti, a ljudi to pokazuju. Jer kad bi današnji akademik pročitao ovakve stihove rekao bi: 'Dakle, to je samo glupo praznovjerje'. Smijao bi se na to. A kada se ponovno otkriju istine koje leže u ovakvom stihu, kazati će da se to kopiralo. Dakle, znate, sasvim je nevjerojatno kako se ljudi glupo ponašaju, jer to ne mogu razumjeti, naravno. Ni jedan akademik danas ne razumije o čemu se priča u takvim stihovima. Ali ako ste u stanju napraviti duhovno istraživanje, to ćete ponovno otkriti, i onda ćete konačno razumjeti. Treba to ponovno pronaći za sebe, inače drveni stihovi, koji su popularna mudrost, zaista uopće nemaju vrijednosti. Ali također je predivno kada se ove stvari otkriju duhovnim istraživanjem, i onda pronađe ogromna mudrost u jednostavnim popularnim stihovima. To pokazuje da su stari popularni stihovi uzeti iz stvari podučavanih u drevnim školama mudrosti. Otuda dolaze stihovi. Danas više ljudi ne mogu ići učenjacima na ovaj način, jer današnje znanje ne daje nam nikakve stihove! Nećete naći mnogo toga što je korisno u životu. Ali postojalo je vrijeme kada su ljudi znali ovakve stvari, što sam vam također danas ponovno rekao. Zatim su ih stavili u ovakve lijepe stihove. I zatim su svakakve stvari došle iz toga, naravno, ponekad i nerazumijevanje. Sada su stihovi o planetima koje sam vam upravo pročitao zaboravljeni. Ali drugi stihovi su kasnije izobličeni.

Sada, naravno da nešto znači kada životinje rade ovo ili ono. One su povezane s univerzumom. Možemo znati da se nešto događa s vremenom ako pogledamo žabu gatalinku. Znate, žabe gatalinke su korištene za proricanje vremena kada idu gore ili dolje ljestvama. To je zato jer je sve što živi povezano s cijelim univerzumom. Tek je kasnije izobličeno, i zatim možda ima nekog opravdanja u stihovima za zabavu, kojih se uhvati luckasti um. Tako ako netko kaže, na primjer: 'Kada pijetao kukuriče na hrpi gnoja, vrijeme će se promijeniti ili će ostati isto', dakle, to samo pokazuje da ne bi trebalo sve miješati zajedno, i ne brkati luckaste stvari s mudrošću.

Stihovi koje sam citirao naravno da ukazuju na tajne univerzuma koje imaju veze sa svijetlom i bojom. Stvari koje ljudi često govore o pijetlu ili slično, su, naravno, nešto čemu se možemo smijati, kao što je izreka koju sam upravo rekao. Ali s druge strane stare seoske izreke ponekad još imaju nešto izvanredno duboko u sebi, nešto veoma mudro, čak i danas. I nije za ništa da je seljak nesretan kada sniježi u ožujku, jer jednostavno postoji veza između zrna žitarice i snijega u ožujku.

Iz ovakvih stvari zaista možemo vidjeti da možemo razumjeti cijeli svijet u svijetlu stvari koje promatramo na Zemlji. Možda bi bilo boje držati se više onoga što žaba gatalinka može napraviti dok se penje gore dolje, zavisno o vremenu, radije nego onoga što puh čini dok spava i spava, tako se prespava sve tajne univerzuma.

Nadam se da ste mogli razumjeti ono što sam govorio kao odgovor na vaše pitanje. To je naravno sasvim složeno i ne može se staviti u par riječi. Stoga sam morao reći sve ove stvari, ali moći ćete to složiti. Zaista je prilično zanimljivo, zar ne, vidjeti kako su stvari povezane na ovaj način.

Nastaviti ćemo u srijedu.


© 2022. Sva prava zadržana.