.- 6. Šesto predavanje, Dornach, 16 lipnja 1923
Dublji razlozi za katastrofalni Svjetski rat.
Kako unutarnja snaga jednog pojedinca može imati ogroman utjecaj na dušu nekog drugog tko je slab. Primjeri koji pokazuju da smo svi mi mnogo pametniji u našem eterskom tijelu nego u našem astralnom i Julius Robert Mayer i njegove opservacije kao brodskog liječnika.
Jeste li mislili o nečemu, gospodo?
G. Dollinger: Želio bih pitati o ljudskim sudbinama. Milijuni ljudi su umrli u Velikom ratu. Jesu li to donijeli sa sobom kao svoju sudbinu? Kako to izgleda u svijetu duha i u odnosu na evoluciju svijeta?
Rudolf Steiner: To je nešto što također možemo raspravljati u vezi s drugim stvarima, jer je u antropozofiji zaista nužno da ne raspravljamo stvari na način na koji to ponekad rade drugi ljudi. Stvari koje mi kažemo moraju biti znanstvene. Želio bih vam reći nešto posebno u vezi ovoga što će nas onda voditi do razumijevanja kako je sadašnja katastrofalna situacija, ova strašna bijeda kroz koju prolaze mnogi ljudi u svijetu danas, zapravo bila moguća. Ljudi danas obično ne pridaju mnogo pažnje načinu na koji je jedan pojedinac povezan s drugim. Situacija je takva da su ljudi zaista izolirani pojedinci u svijetu danas. Čak i kad ljudi znaju nešto o takvim stvarima o kakvima sad govorio zadnji puta kada smo se sreli, znaju ih iz običaja ili nekih ostataka praznovjerja, općenito će dati pogrešno objašnjenje.
Dopustite da vam ispričam jednostavnu priču kako bi vam pokazao da se ljudi više uopće ne sjećaju da je jedna osoba na neki način povezana s drugom. Jednom se dogodilo sljedeće, istina je prilično sigurna, kao znanstvena činjenica. Jedna od mlađih članova obitelji, djevojka u dobi od 18 ili 19, bila je bolesna, ne toliko bolesna da mora stajati u krevetu, ali morala je leći svako malo. Ležala je na sofi, majka je na nju pazila, i jednom kada je zaspala, njena majka je otišla u drugu prostoriju, gdje je čitala iz knjige nešto svom suprugu i drugim članovima obitelji. To je bilo u sobi koja je bila prilično udaljena od one u kojoj je bila bolesna djevojka.
Bolesna djevojka je tada bila svjesna sljedećeg. Kada je njena majka napustila sobu, odjednom je osjetila nagon da ustane. Ustala je i slijedila majku kroz dvije druge sobe u treću, gdje je našla kako čita ostalima. Bila je veoma iznenađena da uopće nisu zapanjeni. Bolesna djevojka, koja jedva može hodati i koja je spavala kada je majka ostavila prije nekog trenutka, sada se pojavila u sobi gdje je njena majka namjeravala biti samo neko vrijeme, jer je isto tako nešto željela učiniti i za ostale. Djevojci je izgledalo malo čudno da su ostali tako mirni. Tada je njena majka koja je čitala, iznenada rekla: 'Sada moram otići i vidjeti kako je naša kćerka', i napustila sobu. Međutim, kćerka je slijedila. Njena majka je otišla kroz one dvije druge sobe i našla kćer kako leži na sofi, izgledajući veoma blijedo. Nije joj se odmah obratila. Ali kada joj se obratila, djevojka nije odgovorila, već je ležala izgledajući blijedo. Kćerka je cijelim putem slijedila majku i sada je vidjela da je njena majka ušla u njenu sobu gdje je vidjela sebe kako leži na sofi. I kćerka je opet bila veoma iznenađena, najprije da vidi sebe kako leži na sofi, i drugo da čuje njenu majku kako joj se obraća. U tom momentu kćerka je osjetila kao da je udarena velikom snagom, i onda je oblik koji je ležao na sofi dobio nekako bolju boju i stvari su postale kao što su bile i prije.
To je priča u koju se možemo prilično pouzdati; stvar se dogodila. Ali sada imamo sve vrste ljudi koji žele to objasniti. Objasniti će to ovako, na primjer: 'Pa, osim što ima fizičko tijelo kćer također ima i astralno tijelo'. Astralno tijelo je ono o čemu su ljudi običavali govoriti sve do šesnaestog stoljeća, što je sada prije oko 400 godina, kao što mi govorimo o nosu ili o uhu. Ali to nije nešto što je preživjelo do danas; u pravilu je zaboravljeno. Tako bi ljudi u prošlosti govorili o astralnom tijelu i rekli bi: 'A dobro, astralno tijelo je izašlo, prošlo kroz te sobe, vidjelo što drugi čitaju, i tako dalje, vratilo se natrag i opet kliznulo u trenutku kada se majka obratila djevojci'.
Ali, gospodo, mora vam biti jasno da kada netko ovako objašnjava stvari, on to objašnjava kao da osoba ima drugo fizičko tijelo unutar prvog, kao da je okolo krug, i taj krug bi bio veliki, i kao da je netko iskliznuo vani i šetao okolo kao fizičko ljudsko biće. Danas bi to bilo veliko praznovjerje to tako objasniti. To praznovjerje je danas rašireno među akademicima, inače se stvari kao što je ona s Oliver Lodge-om koju sam vam ispričao ne bi dogodile. Uvijek je važno točno znati što se dogodilo.
Sada, ono što se doista dogodilo je sljedeće. Majka je sjedila kod kćerke, njegujući je. Znate, ovo je slučaj onog što zovemo 'nježna brižna njega', i kćerki je bilo ugodno da se majka za nju tako brine. Doživjela je majčinsku ljubav. U takvom trenutku gospodo, kada netko osjeća ljubav drugog tako snažno a u isto je vrijeme toliko slab, događa se čudna stvar da on više ne misli vlastitim astralnim tijelom. Ono postaje tupo, i astralno tijelo jedne osobe stječe moć nad astralnim tijelom druge osobe. Tada se zapravo može dogoditi da netko počinje misliti mislima druge osobe koja je pokraj nje. Sada je situacija bila takva da dok je majka još njegovala kćer, osjećaj koji se pojavio u njoj prenio se kćeri na takav način da je kćer osjećala i mislila isto ono što i majka. Tada je majka otišla. Baš kao što će se i lopta nastaviti kotrljati ako je gurnem, tako i kćer tada nije mislila vlastitim mislima već onima od majke. I dok je majka prolazila kroz one dvije sobe, kćer je cijelo vrijeme mislila misli majke. I kada je majka čitala naglas, kćer je mislila misli majke.
Kćer se naravno nastavila odmarati na sofi, ali cijelo vrijeme je mislila misli majke. I kad je majka postala zbrinuta i vratila se opet natrag, kćer je mislila da je i ona, također, hodala natrag. I sada ne trebate biti iznenađeni da je kćer postala blijeda. I vi bi bili blijedi, također, ako bi ležali kao u dubokoj nesvijesti neko vrijeme. Jer situacija kao što je ova, kada netko misli mislima drugog, naravno stvara stanje slično nesvjestici. I kada se majka vratila, učinak na kćerku je bio takav da je ona bila duboko potresena i stoga je opet mogla imati svoje misli. Tako vidite da je u ovom slučaju, pravo objašnjenje da jedna osoba ima snažan utjecaj na drugu, posebno u umu i duhu. To će se posebno dogoditi ako je onaj koji je pod utjecajem u uvelike oslabljenom stanju, odnosno, ne može razviti unutarnju snagu, tada unutarnja snaga druge osobe lako utječe na nju.
Ali tako je to u životu općenito. Često se ne uzima u obzir veliki utjecaj koji ljudi imaju jedan na drugog. Da li mislite da uvijek kada vam netko nešto kaže i vi u to povjerujete, da vi stvarno uvijek imate razloga, razumnih razloga, da budete uvjereni u to? To uopće nije točno. Ako vam se netko sviđa toj osobi više vjerujete nego onoj koju mrzite. Stvar je da duša jedne osobe ima iznimno jak utjecaj na dušu druge. Stoga ja moram točno znati kako stoje stvari u oblasti duha ako ću uopće o njima govoriti.
Dopustite da vam dam drugi primjer, koji vam govorim u konkretnu svrhu. Jer sada netko može reći: 'Pa, jasno je da dr. Steiner uopće ne vjeruje da ljudsko biće može izaći iz sebe; vjeruje samo da jedna osoba može utjecati na drugu'. Ne, samo vam dajem primjer koji sigurno pokazuje da jedan pojedinac može utjecati na drugog, u ovom slučaju majka na dijete.
Sada drugi primjer, kada se ne može niti najmanje reći da je netko pod utjecajem. Dva studenta su dijelila sobu. To se stalno događa kod studenata. Jedan je studirao matematiku, a drugi filologiju, i nije znao apsolutno ništa o matematici. Jedne večeri su obojica bubali, što je izraz koji koriste studenti, jedan od njih latinsku gramatiku, a drugi matematički problem koji je želio riješiti ali jednostavno nije mogao. Nije mogao napraviti ništa s time. Jedan je uspio prilično dobro s proučavanjem jezika i otišao u krevet osjećajući zadovoljstvo. Ali kod odlaska u krevet student matematike nije bio zadovoljan, jer nije mogao riješiti problem. Kod jezika obično ne znate je li nešto ispravno ili nije. Uglavnom imate krivo ali lako možete misliti da ste u pravu. Situacija s matematikom je takva da nećete dobiti nikakav rezultat ako to ne znate. To je razlika. Dakle otišli su u krevet; njih dvojica su otišli u krevet negdje oko 11:30 ili 12 sati.
U oko 3 sata ujutro student matematike je ustao – student jezika je pogledao na sat i vidio koliko je sati – ponovno je sjeo za svoj stol i počeo računati i računati i računati. To je stvarno iznenadilo studenta jezika, ali imao je dovoljno takta da mirno pričeka što će se dogoditi. Drugi je računao, zatim je ustao sa sjedalice, otišao u krevet i zaspao.
U 8 ujutro oboje su ustali. Student matematike je rekao: 'Vau, stvarno me boli glava danas, kao da smo cijelu noć biti u gostioni. Sigurno smo ostali doma'? Drugi je tada rekao: 'To me ni najmanje ne iznenađuje! Zašto su se digao tijekom noći i radio'? 'Što, ja? Radio? To mi nikad nije palo na pamet! Bio sam u krevetu cijelu noć', rekao je student matematike. 'Ali jesi se ustao', rekao je drugi, 'uzeo si olovku i radio'. 'Pa', kaže on, 'apsolutno ne'. 'Dobro, pogledajmo i vidimo', rekao je student jezika, 'ono što si napisao mora biti tamo'. Student matematike je otišao pogledati. Problem je bio riješen, sve što nije mogao noć prije sada je bilo napravljeno.
Sada vidite, ovdje imate primjer gdje ne može biti u pitanju da je drugi student varao, jer nije mogao riješiti problem. Bio je student jezika, i također je promatrao sve što se dogodilo. Drugi student je ustao, ne znajući ništa o tome, i riješio cijeli problem. Ali nema ni govora o tome da je jedan od njih utjecao na drugog na bilo koji način. Student se zapravo digao u toku noći.
Ali kada se to objašnjava, izlazi nešto vrlo čudno. Vidite, kao što znate, najprije imamo naše fizičko tijelo, zatim etersko tijelo, astralno tijelo i 'Ja' tijelo. Zovem ih 'tijela'; ona nisu, naravno, tijela u nekom vanjskom smislu, ali ta četiri dijela ljudskog bića nazivam 'tijelima'. Dakle sada, gospodo, kada spavamo, samo fizičko tijelo i etersko tijelo leže na krevetu; astralno tijelo i 'Ja' tijelo su vani. Vidimo ih oko fizičkog tijela i eterskog tijela, vani. Ranije sam vam sve to objasnio. A to je također i što se dogodilo s našim studentom matematike. Otišao je u krevet. Mogao je zaspati, tako da su njegovo astralno tijelo i 'Ja' tijelo otišli vani, ali bio je uzrujan jer nije mogao riješiti problem. Sada, da je njegovo astralno tijelo i 'Ja' tijelo kliznulo u njegovo fizičko tijelo i etersko tijelo, probudio bi se i ne bi mogao napraviti ništa, vjerojatno ne, riješiti problem. Ali astralno tijelo i 'Ja' tijelo to nisu napravili. Ali nemir koji je razvilo učinio je da studenta gurka. Astralno tijelo može gurkati, može čak malo gurkati i kožu. Ali to se samo može desiti pomoću zraka, ne fizički, jer astralno tijelo nije ni malo fizičko. Međutim, može pokrenuti zrak. I to ima učinka pogotovo na oči, malo na uši, a posebno na nos i usta. Gdje god imate osjetilne organe, gurkajući zrak astralnog tijela ima dosta učinka.
Dakle naš student matematike otišao je u krevet, astralno tijelo ga je cijelo vrijeme gurkalo izvana, ali ne ulazeći. Ali zbog tog gurkanja, fizičko tijelo s eterskim tijelom osjećalo se prisiljeno ustati, sasvim automatski, poput stroja. Međutim, astralno tijelo ostalo je vani, jer da je bilo unutra student bi postao svjestan. Dakle on je sjeo. Njegovo astralno tijelo i njegovo 'Ja' nisu bili spremni ući unutra. Dakle tko je računao? Računali su fizičko i etersko tijelo, i etersko tijelo je moglo napraviti sve izračune koje student nije mogao napraviti kada su astralno tijelo i 'Ja' bili u njemu.
Iz ovoga vidite, gospodo, da ste svi dosta više inteligentni u vašem eterskom tijelu nego ste u vašem astralnom tijelu i vašem 'Ja'. Ako biste mogli napraviti sve i znati sve što možete napraviti i znati u vašem eterskom tijelu, vau, koji bi pametan momak bili! Jer svo učenje zapravo se sastoji od dovođenja u astralno tijelo nečega što već imamo u eterskom tijelu.
Dakle što se stvarno dogodilo s našim studentom matematike? Znate, u ranija vremena jedva da je bilo trezvenjaka među studentima, i zaista su uobičajeno prilično pili. I ova dva studenta nisu bubala svake noći već su također mnogo išla u gostionicu, i zbog toga – s krvlju pod utjecajem alkohola – astralno tijelo je ruinirano. Etersko tijelo nije toliko upropašteno. I rezultat je da je student matematike mogao dobro riješiti svoj problem da nije toliko mnogo išao u gostionu; ali jer je dopustio da njegovo astralno tijelo bude pod velikim utjecajem nije ga mogao riješiti kada je budan. Prvo se morao riješiti svog oštećenog astralnog tijela; tada je mogao sjesti za stol, i njegovo etersko tijelo je, koje je još bilo dosta pametno, riješilo problem. Dakle stvari koje racionalni um radi mi zapravo radimo s eterskim tijelom. Ne možemo voljeti nekoga s eterskim tijelom, to je nešto što astralno tijelo mora napraviti, ali sve što racionalni um radi nešto je što može etersko tijelo, tu etersko tijelo mora napraviti svoj posao. Stoga možemo reći da iz ovoga primjera jasno vidimo da u ovom slučaju nije bilo nikakvog utjecaja od negdje drugdje, već je student matematike morao to sam napraviti.
Imajmo jasnu sliku ovoga. Ovdje [slika 14] imamo fizičko tijelo; ovdje etersko tijelo [žuto] koje ide kroz fizičko tijelo. I sada, da bi dobili bolju sliku cijelog ljudskog bića, nacrtati ću astralno tijelo vani, ondje gdje je tijekom noći. Sasvim je malo na
Slika 14
vrhu, i enormno, strši, ovdje dolje. Tako tijekom noći, mi smo zaista dvoje ljudi. Ne smijete, naravno, zamišljati da je ovo druga osoba koja je također fizička, jer dio koji je vani je potpuno duhovan. Ako ne mislite o njemu kao o duhovnom opet ste previše pali u materijalizam. Ali svakako možete imati gledanje da je u sebi čovjek zaista dvostruko stvorenje, jedan dio koji je duh i duša, i fizički dio kombiniran s eterskim tijelom. Netko tko je budan, takav je samo zato jer je svakog jutra astralno tijelo i 'Ja' tijelo dovedeno u etersko i fizičko tijelo [strelice].
Ali sada zamislite da se to možda uvijek ne dogodi na pravilan način. Postoje neki čudni slučajevi toga. Postojala je djevojka – ako se dogode samo po sebi a ne zbog vježbi, ovakve stvari se uvijek dogode kada je pojedinac pomalo slab, na primjer u slučaju mladih djevojki upravo kada dođu do zrelosti, kada su tek postale žene – dakle postojala je djevojka od 19 ili 20 i s njom je bilo sljedeće. Bilo je dana kada bi govorila ali ljudi u njenoj obitelji nisu mogli razumjeti ni riječi što je govorila, uopće ništa. Govorila bi o potpuno nepoznatim stvarima. Bilo je vrlo čudno. Mogla bi reći, na primjer: 'Ah, dobar dan, oduševljena sam vašom posjetom. Sreli smo se prije dva dana u ... – da, otišli smo u šetnju u onim divnim šumama. Tamo je bilo proljeće'. Onda bi čekala. Baš kao na telefonu; niste čuli drugu osobu, samo njen odgovor. Bilo je kao da odgovara na nešto: 'Da, naravno, uzeli ste čašu i popili'. I tako bi se uvijek čulo što je ona rekla kao odgovor na ono što je navodno rekao netko drugi. Ljudi oko nje nisu mogli vidjeti drugu osobu. Ali bila je u vrlo različitom svijetu i u njemu imala razgovor.
Slijedeće bi se dogodilo, na primjer. Sada, vidite, nije se mogla pomaknuti, tih dana bi stajala sasvim mirno. Ali ako bi sjela tamo i vi je gurnete, ona ne bi rekla: 'Zašto me guraš'? Rekla bi: 'Vjetar je strašan. Zatvori prozor, takva je promaja'. Imala bi potpuno različite ideje ako bi je se gurkalo, na primjer. Takva bi bila jedan ili dva dana. Zatim bi bili dani, ili duži period, kada je bila savršeno razumna, govoreći ljudima normalno, i nije imala pojma što se događa onih drugih dana. Ničeg se nije sjećala. Ako bi joj ljudi nešto rekli, rekla bi da ne zna ništa o tome. Bilo je baš kao da bi prespavala. Ali umjesto toga dogodilo bi se nešto drugo. Kada je bila u tom drugačijem stanju, sjećala bi se svega što ima veze s tim stanjem, a ničeg što bi se dogodilo kada je bila u uobičajenom stanju. Mogla je pregledati cijeli život kojeg je poznavala u tom drugom svijetu za koji su ljudi rekli da ga je sanjala.
Što je bilo s djevojkom? Ono što vam sada govorim, dogodilo se naravno, mnogo, mnogo puta, a ponekad na grozan način. Vidite, znao sam nekoga s kime sam radio zajedno neko vrijeme. Kasnije je postao profesor na njemačkom sveučilištu, i jednog dana je jednostavno nestao. Nitko nije znao gdje je otišao. Svi upiti konačno nisu vodili nigdje. Jedina stvar koju su mogli saznati je da je iz mjesta gdje je živio otišao na stanicu i kupio kartu. Ali u vlaku je bilo prilično ljudi i tako nisu znali destinaciju za koju je kupio kartu. Otišao je. I nije se vratio veoma dugo vremena.
Jednog dana stranac je stigao u hostel za beskućnike u Berlinu i tražio da bude primljen. Kada je upitan za papire nađeno je daje on bio profesor XY iz tog i tog mjesta. Završio je u tom hostelu u Berlinu. Ponovno se vratio kući i mogao je nastaviti svoj rad kao profesor veoma dobro. Znate, stvari se dogode automatski; nije bitno je li bio mali prekid. Ali njegova obitelj – bio je zapravo oženjen – dalje je propitivala što se dogodilo u međuvremenu. I bilo je više manje da je kupio kartu za stanicu koja nije toliko daleko. Bio je spretan u svemu. Sišao bi sa vlaka, kupio drugu kartu – tada vam još nije trebala putovnica – i otišao u drugu zemlju, i zatim opet u drugu, onda je uzeo sasvim različitu rutu, u grad u južnoj Njemačkoj gdje je jednom bio stacioniran, i onda u Berlin gdje je živio u hostelu. Nije znao ništa, apsolutno ništa od svega toga, bio u potpuno različitom stanju svijesti.
Što se događa u takvom slučaju? Vidite, s nekim takvim to je baš kao što je bilo s djevojkom. Kada se takva osoba treba probuditi, astralno tijelo i 'Ja' tijelo ne ulaze potpuno, samo gurkajući osobu od izvana, i onda fizičko tijelo i etersko tijelo prolaze sve te stvari. Ti ljudi ponašaju se na strahovito pametan način. Ova priča je također potpuno potvrđena. Ista je ona koju sam doživio s jednim od mojih poznanika.
Još jedna priča. Netko je uzeo kartu za vlak, učinio istu stvar, otišao na stanicu koja nije bila daleko. Tada je trebao smisliti svakakve smicalice; to je sve napravilo njegovo etersko tijelo. Došao je sve do Indije i ostao tamo nekoliko godina. I onda, zaboravivši sve o tome, išao je dalje sa svojim životom kao i prije.
Da, te su stvari takve da se mora reći: Tu se stječe duboki uvid u cijelu prirodu ljudskog bića. Jer što se dogodilo kasnije s osobom koju sam dobro znao, koja je putovala kroz zemlje i završila u hostelu? Vratio se na svoje sveučilište, i čak je bio pozvan da drugo sveučilište da zauzme mjesto poznatog profesora. Jednog dana dogodilo se da sam u tom gradu. Više nismo bili u kontaktu, jer se redovito događalo da kada sam dao antropozofsko predavanje, ljudi koje sam prije dobro znao ne bi htjeli ništa imati sa mnom. Jednog dana ljudi su rekli da je profesor XY opet nestao. Ovog puta se nije ponovno pojavio već je pronađeno njegovo tijelo. Utopio se.
Što se dogodilo? Vidite, ono što se dogodilo je to da se ponovno vratio u stanje gdje ga je astralno tijelo moglo samo gurkati. Tada se sjetio drugih događaja u svom eterskom tijelu i tako se preplašio da je počinio samoubojstvo. Dakle može se duboko vidjeti u ljudsku prirodu u ovom slučaju, ako se zna kako različita tijela ljudskog bića rade zajedno.
Sada, stvar je ovakva. Postojao je jednom netko tko je također ulazio u ovakva stanja, i tada bi govorio na takav način kao da je netko sasvim različit od onoga kakav je on sada bio, tako da drugi ljudi ne bi razumjeli ništa od toga. Govorio je – to je bilo u devetnaestom stoljeću – da je bio uključen u francusku revoluciju, opisujući cijele scene. Što mu se bilo dogodilo? Bila je to slično situaciji ljudi o kojima sam vam upravo rekao. Ali što se dogodilo u ovom slučaju?
U njihovom uobičajenom stanju svijesti ljudi zaista znaju vrlo malo o tome što se odvija u astralnom tijelu i 'Ja' tijelu, ali oni zapravo prolaze mnogo u tim tijelima. Sada zamislite da se događa slijedeće. Vidite, želim vam opisati kako je to kada se netko budi. Dok se osoba budi, njeno astralno tijelo se najprije razdvoji. Ovdje se potrga [slika 14], i jedan dio ide u glavu, dok drugi, niži dio, ide u ostatak tijela. Tako ide ponekad. Sada razmotrite ovo. Ako je glavi lakše primiti astralno tijelo i 'Ja' nego nižim dijelovima, astralno tijelo može biti u glavi ranije, prije nego dođe u donje dijelove. U tom slučaju osoba počinje govoriti kao netko sasvim drugi. Dakle što se događa? Vidite, na trenutak postoji mogućnost pogledati natrag na prošli život. Ali osoba ne može razumjeti ili interpretirati to, i stoga će izmisliti nešto temeljno na povijesti. Čovjek koji je bio u izmijenjenom stanju, jer su njegovo astralno tijelo i 'Ja' ušli u glavu ranije, rekao je da je bio Francuz uključen u francusku revoluciju. To je nešto o čemu je učio i jednostavno je reinterpretirao činjenice. Zapravo se našao u ranijoj inkarnaciji, ranijem životu, i nije to mogao odmah razumjeti; i tako je to interpretirao na svoj način.
Sada morate razumjeti da bi do šesnaestog stoljeća – što bi bilo prije četiri stoljeća – ljudi govorili o ovim stvarima, iako na prilično luckast i nejasan način. Gdje god bi se ljudi okupljali – nije da bi oni jedni drugima pričali priče o duhovima, ali istina je da bi na to gledali jednako ozbiljno kao i na druge događaje u njihovim životima – govorili su ovakve stvari, znajući da postoje. Sigurno je netočno kazati da nisu znali za njih. Danas – pa, pokušajte gospodo, samo pokušajte ispričati priču kako što je ova koju sam ja vama, na vašim stranačkim okupljanjima, i biti ćete odmah odbačeni – danas nema načina govoriti o ovim stvarima prirodno ili razumno. Ljudi uopće ne govore o njima. I najmanje za reći o njima imaju akademici. Dopustite da vam dokažem da oni najmanje od svih znaju o njima.
Promislite o jednom od najvažnijih znanstvenih događaja u devetnaestom stoljeću. Građanin Heilbronna se kvalificirao za medicinsku praksu. Ljudi na sveučilištu u Tübingenu su mislili da nije vrlo nadaren i tako on nije imao pravu perspektivu. Pa se zaposlio kao brodski liječnik 1839 i otišao u Indokinu na brodu na kojem je bilo prilično ljudi. Putovanje je bilo donekle teško, more je bilo donekle nemirno tako da su ljudi dobili morsku bolest. Praktički je cijela posada bila bolesna kada su došli u Indokinu. Brodski liječnik je bio veoma zaposlen. U to vrijeme, još je bio običaj pustiti krv kada ljudi dobiju ovu ili onu bolest. To je bila prva stvar.
Ljudi imaju dvije vrste krvnih sudova. Kada je otvorena jedna vrsta, krv koja prska je crvenkaste boje. Druga vrsta krvnih sudova ide uporedo s prvom vrstom. Ako su oni otvoreni, krv je plavkasta; izaći će plavkasta krv. Obično, kada prokrvarite nekoga nećete pustiti da teče crvena krv. Tijelo treba tu krv. Puštate plavkastu krv vani. Liječnici to dobro znaju. Također znaju gdje su plavi krvni sudovi i ne otvaraju crvene. Dragi Julius Robert Mayer, koji je bio taj brodski liječnik, stoga je morao napraviti dosta puštanja krvi. Ali svaki puta kada je otvorio venu krv koja je izašla vani nije bila propisne plavkaste boje već blijedo crvena. O bože, promislio je, otvaram pogrešnu! Ali kada je to napravio za sljedeću osobu, posebno je pazio, krv je opet bila blijedo crvena. Na kraju je samo mogao sebi reći da kada se dođe u trope, tople oblasti, stvari nisu onakve kakve su obično, i plava krv postaje crvenkasta zbog topline. Julius Robert Mayer mislio je da je ovo najvažnije otkriće, sasvim s pravom. Vidio je nešto što je bilo iznimno važno.
Sada moramo napraviti hipotezu, pretpostavku. Zamislite da se to dogodilo nekome u dvanaestom stoljeću radije nego u devetnaestom. Putovao bi negdje s ljudima. Putovanja nisu bila daleka u tim vremenima, ali moglo se dogoditi da cijela posada oboli. Pretpostavimo, dakle, da je cijela posada oboljela, liječnik im pušta krv, i nađe da je krv koja bi trebala biti plava zaista umjesto toga crvenkasta. Sada, u dvanaestom stoljeću bi rekao: 'Što je to što uzrokuje da krv postane plava'? I pošto bi znao sve stvari o kojima sam vam govorio, premda maglovito – jer tada nije bilo antropozofije i stvari su bile maglovite – imao bi barem slutnju i rekao bi: 'Vau, da, tamo astralno tijelo ne ulazi tako duboko u fizičko kao kod ljudi čija krv je sasvim plava'. Jer znao bi da astralno tijelo čini krv plavom. Međutim, toplina drži astralno tijelo vani. Krv stoga postaje manje plava i sliči na crvenu krv. Rekao bi: 'Ovo je važno otkriće, jer sada razumijem zašto su drevni narodi Istoka imali tako veliku mudrost. Kod njih, astralno tijelo nije ulazilo tako duboko u fizičko tijelo i etersko tijelo'. Imao bi duboko poštovanje za mudrost drevnih Orijentalaca i rekao bi sebi: 'Danas su narodi Orijenta samo inficirani od ljudi koji imaju mnogo plavkaste krvi, i stoga za njih više nije moguće da iznesu na svijetlo svoju drevnu mudrost'. To je ono što bi u dvanaestom stoljeću rekao brodski liječnik.
Brodski liječnik u devetnaestom stoljeću više ne zna o svim stvarima koje vam govorim. Što je on rekao sebi? Rekao bi: 'Dakle, postoji toplina. Ona izgori stvari. Krv stoga više izgori kada je netko u toploj zoni'. Otkrio je zakon o transformaciji topline u energiju koji igra tako veliku ulogu u modernoj fizici, potpuno apstraktni zakon. Ostalo ga uopće ne zanima. Otkrio je zakon koji igra veliku ulogu kod parnog stroja, na primjer, gdje je toplina pretvorena u rad. I rekao je: 'Činjenica da krv tamo teče crvena pokazuje da organizam jače radi u toploj zoni i stoga proizvodi više topline'. Julius Robert Mayer tako je pronašao nešto što je potpuno mehaničko.
Vidite, to je velika razlika. U dvanaestom stoljeću, ljudi bi još rekli: 'Tamo je krv crvenija jer astralno tijelo ne ulazi toliko duboko'. U devetnaestom stoljeću, ljudi više ne znaju ništa o ovoj duhovnoj strani i jednostavno kažu: 'Tamo je ljudsko biće poput stroja, i situacija je takva da toplina generira više rada i zbog toga više je topline konvertirano u ljudskom organizmu'. Da, gospodo, ono što je Julius Robert Mayer napravio tamo kao učen čovjek je više ili manje ono što ljudi općenito misle danas. To je tako. Ali pošto ljudi sada mogu misliti i osjećati samo o stvarima koje nisu iz duha, izgubili su njihovu vezu s drugim ljudima. U najboljem slučaju kada su slabi i bolesni poput djevojke o kojoj sam govorio, ući će toliko u drugu osobu da zapravo idu s mislima osobe u drugu prostoriju. To je enormna razlika, naravno. Da, danas smo napravili ogroman napredak, ali naša čovještvo nije napredovalo; postalo je manje. Danas govorimo samo o čovjekovom fizičkom organizmu kao da je stroj. Čak i najveći znanstvenici govore o njemu samo kao o stroju, kao što je to radio Julius Robert Mayer.
Da, gospodo, ako će se stvari ovako nastaviti na Zemlji, svo mišljenje će zapasti u kaos. Dogoditi će se užas i katastrofe. Već danas ljudi ne znaju što bi trebali napraviti. Stoga pristupe nečem moćnom i kažu: 'Da, zdrav razum nas više ne drži na okupu, dakle nacionalnost nas mora držati zajedno'. Nacionalne države nastaju samo zato jer ljudi više ne znaju kako se držati zajedno. I činjenica gospodo, da ljudi više ne znaju ništa o duhovnom svijetu donijela je ogromnu bijedu – sve ostalo su samo vanjski faktori. To je dovelo do ogromne ljudske bijede. I reći da ljudi to zaslužuju jer su učinili toliko loših stvari u prethodnim životima je, naravno, besmislica, jer ovo nije sudbina pojedine osobe, to je zajednička sudbina koju svi dijele. Ali svi kroz to prolaze u ovom životu. Samo promislite koliko bijede čovjek doživi u ovom životu. To ne dolazi iz prethodnog života. Ali u sljedećem će životu upoznati posljedice sadašnje bijede. Posljedica će biti da će biti pametniji, i da će duhovni svijet lakše ući u njih. Tako da je sadašnja bijeda odgoj za budućnost.
Iz ovoga možemo vidjeti i nešto drugo. Samo promislite da je antropozofija počela rano već 1900 i sasvim je dobro poznata. Ali ljudi joj se opiru, ne žele čuti o duhovnom svijetu. Pa sada, gospodo, ako ste u ranija vremena imali školarca koji nije želio učiti – to se sada promijenilo; ne želim kazati da je to ispravno ili pogrešno – dobio bi dobre batine. Neki bi tada počeli konačno učiti. Kod nekih je to pomoglo. Čovječanstvo nije ništa željelo učiti o duhu do 1914. Sada za to dobivaju batine od sudbine svijeta, njihove zajedničke sudbine. Sada ćemo vidjeti je li to donijelo išta dobra.
Tako je to, gospodo, moramo to gledati kao zajedničku ljudsku sudbinu. Jer što se dogodilo? Vidite, djevojka o kojoj sam vam govorio mislila je misli svoje majke. Ljudi će postupno potpuno napustiti naviku mišljenja i samo misliti misli onih za koje smatraju da imaju autoritet. Ljudi opet moraju početi misliti za sebe, svaki pojedinac, inače će cijelo vrijeme biti pod utjecajem svijeta duha, ako o njemu ne znaju ništa, ali u lošem smislu. I tada će biti pošteno reći da se na bijedu koja se nadvila nad čovječanstvo može gledati kao na udaranje sudbine, rekao bih, i iz toga možemo učiti.
Ljudi mogu imati kongresa koliko hoće; nijedan neće pomoći. Ljudi koji žele podržati njemačku marku, misleći na način na koji oni misle, učiniti će da kasnije ide dolje dvostruko, jer razumijevanje koje je potpuno zemaljsko nije od koristi. Ako tijelo u sebi nema dovoljno fluida, postaje sklerotično, kalcificira se. I ako duše ne zna ništa o svijetu duha, završava s razumijevanjem koje uopće nije od koristi. I to je sudbina prema kojoj ide čovječanstvo, ukoliko im stalno ne bude dolazila hrana iz svijeta duha.
Dakle, jedini pravi način je da ljude počne zanimati duhovni svijet. Vidite, to je način za odgovoriti na pitanje koje je postavio g. Dollinger. Stvari treba postaviti malo radikalno, ali to ide tako.
Morati ću u Stuttgart sljedeći tjedan, ali vrlo brzo ću se vratiti. Najaviti ću vam sljedeći sat.
Ali sada zamislite da se to možda uvijek ne dogodi na pravilan način. Postoje neki čudni slučajevi toga. Postojala je djevojka – ako se dogode samo po sebi a ne zbog vježbi, ovakve stvari se uvijek dogode kada je pojedinac pomalo slab, na primjer u slučaju mladih djevojki upravo kada dođu do zrelosti, kada su tek postale žene – dakle postojala je djevojka od 19 ili 20 i s njom je bilo sljedeće. Bilo je dana kada bi govorila ali ljudi u njenoj obitelji nisu mogli razumjeti ni riječi što je govorila, uopće ništa. Govorila bi o potpuno nepoznatim stvarima. Bilo je vrlo čudno. Mogla bi reći, na primjer: 'Ah, dobar dan, oduševljena sam vašom posjetom. Sreli smo se prije dva dana u ... – da, otišli smo u šetnju u onim divnim šumama. Tamo je bilo proljeće'. Onda bi čekala. Baš kao na telefonu; niste čuli drugu osobu, samo njen odgovor. Bilo je kao da odgovara na nešto: 'Da, naravno, uzeli ste čašu i popili'. I tako bi se uvijek čulo što je ona rekla kao odgovor na ono što je navodno rekao netko drugi. Ljudi oko nje nisu mogli vidjeti drugu osobu. Ali bila je u vrlo različitom svijetu i u njemu imala razgovor.
Slijedeće bi se dogodilo, na primjer. Sada, vidite, nije se mogla pomaknuti, tih dana bi stajala sasvim mirno. Ali ako bi sjela tamo i vi je gurnete, ona ne bi rekla: 'Zašto me guraš'? Rekla bi: 'Vjetar je strašan. Zatvori prozor, takva je promaja'. Imala bi potpuno različite ideje ako bi je se gurkalo, na primjer. Takva bi bila jedan ili dva dana. Zatim bi bili dani, ili duži period, kada je bila savršeno razumna, govoreći ljudima normalno, i nije imala pojma što se događa onih drugih dana. Ničeg se nije sjećala. Ako bi joj ljudi nešto rekli, rekla bi da ne zna ništa o tome. Bilo je baš kao da bi prespavala. Ali umjesto toga dogodilo bi se nešto drugo. Kada je bila u tom drugačijem stanju, sjećala bi se svega što ima veze s tim stanjem, a ničeg što bi se dogodilo kada je bila u uobičajenom stanju. Mogla je pregledati cijeli život kojeg je poznavala u tom drugom svijetu za koji su ljudi rekli da ga je sanjala.
Što je bilo s djevojkom? Ono što vam sada govorim, dogodilo se naravno, mnogo, mnogo puta, a ponekad na grozan način. Vidite, znao sam nekoga s kime sam radio zajedno neko vrijeme. Kasnije je postao profesor na njemačkom sveučilištu, i jednog dana je jednostavno nestao. Nitko nije znao gdje je otišao. Svi upiti konačno nisu vodili nigdje. Jedina stvar koju su mogli saznati je da je iz mjesta gdje je živio otišao na stanicu i kupio kartu. Ali u vlaku je bilo prilično ljudi i tako nisu znali destinaciju za koju je kupio kartu. Otišao je. I nije se vratio veoma dugo vremena.
Jednog dana stranac je stigao u hostel za beskućnike u Berlinu i tražio da bude primljen. Kada je upitan za papire nađeno je daje on bio profesor XY iz tog i tog mjesta. Završio je u tom hostelu u Berlinu. Ponovno se vratio kući i mogao je nastaviti svoj rad kao profesor veoma dobro. Znate, stvari se dogode automatski; nije bitno je li bio mali prekid. Ali njegova obitelj – bio je zapravo oženjen – dalje je propitivala što se dogodilo u međuvremenu. I bilo je više manje da je kupio kartu za stanicu koja nije toliko daleko. Bio je spretan u svemu. Sišao bi sa vlaka, kupio drugu kartu – tada vam još nije trebala putovnica – i otišao u drugu zemlju, i zatim opet u drugu, onda je uzeo sasvim različitu rutu, u grad u južnoj Njemačkoj gdje je jednom bio stacioniran, i onda u Berlin gdje je živio u hostelu. Nije znao ništa, apsolutno ništa od svega toga, bio u potpuno različitom stanju svijesti.
Što se događa u takvom slučaju? Vidite, s nekim takvim to je baš kao što je bilo s djevojkom. Kada se takva osoba treba probuditi, astralno tijelo i 'Ja' tijelo ne ulaze potpuno, samo gurkajući osobu od izvana, i onda fizičko tijelo i etersko tijelo prolaze sve te stvari. Ti ljudi ponašaju se na strahovito pametan način. Ova priča je također potpuno potvrđena. Ista je ona koju sam doživio s jednim od mojih poznanika.
Još jedna priča. Netko je uzeo kartu za vlak, učinio istu stvar, otišao na stanicu koja nije bila daleko. Tada je trebao smisliti svakakve smicalice; to je sve napravilo njegovo etersko tijelo. Došao je sve do Indije i ostao tamo nekoliko godina. I onda, zaboravivši sve o tome, išao je dalje sa svojim životom kao i prije.
Da, te su stvari takve da se mora reći: Tu se stječe duboki uvid u cijelu prirodu ljudskog bića. Jer što se dogodilo kasnije s osobom koju sam dobro znao, koja je putovala kroz zemlje i završila u hostelu? Vratio se na svoje sveučilište, i čak je bio pozvan da drugo sveučilište da zauzme mjesto poznatog profesora. Jednog dana dogodilo se da sam u tom gradu. Više nismo bili u kontaktu, jer se redovito događalo da kada sam dao antropozofsko predavanje, ljudi koje sam prije dobro znao ne bi htjeli ništa imati sa mnom. Jednog dana ljudi su rekli da je profesor XY opet nestao. Ovog puta se nije ponovno pojavio već je pronađeno njegovo tijelo. Utopio se.
Što se dogodilo? Vidite, ono što se dogodilo je to da se ponovno vratio u stanje gdje ga je astralno tijelo moglo samo gurkati. Tada se sjetio drugih događaja u svom eterskom tijelu i tako se preplašio da je počinio samoubojstvo. Dakle može se duboko vidjeti u ljudsku prirodu u ovom slučaju, ako se zna kako različita tijela ljudskog bića rade zajedno.
Sada, stvar je ovakva. Postojao je jednom netko tko je također ulazio u ovakva stanja, i tada bi govorio na takav način kao da je netko sasvim različit od onoga kakav je on sada bio, tako da drugi ljudi ne bi razumjeli ništa od toga. Govorio je – to je bilo u devetnaestom stoljeću – da je bio uključen u francusku revoluciju, opisujući cijele scene. Što mu se bilo dogodilo? Bila je to slično situaciji ljudi o kojima sam vam upravo rekao. Ali što se dogodilo u ovom slučaju?
U njihovom uobičajenom stanju svijesti ljudi zaista znaju vrlo malo o tome što se odvija u astralnom tijelu i 'Ja' tijelu, ali oni zapravo prolaze mnogo u tim tijelima. Sada zamislite da se događa slijedeće. Vidite, želim vam opisati kako je to kada se netko budi. Dok se osoba budi, njeno astralno tijelo se najprije razdvoji. Ovdje se potrga [slika 14], i jedan dio ide u glavu, dok drugi, niži dio, ide u ostatak tijela. Tako ide ponekad. Sada razmotrite ovo. Ako je glavi lakše primiti astralno tijelo i 'Ja' nego nižim dijelovima, astralno tijelo može biti u glavi ranije, prije nego dođe u donje dijelove. U tom slučaju osoba počinje govoriti kao netko sasvim drugi. Dakle što se događa? Vidite, na trenutak postoji mogućnost pogledati natrag na prošli život. Ali osoba ne može razumjeti ili interpretirati to, i stoga će izmisliti nešto temeljno na povijesti. Čovjek koji je bio u izmijenjenom stanju, jer su njegovo astralno tijelo i 'Ja' ušli u glavu ranije, rekao je da je bio Francuz uključen u francusku revoluciju. To je nešto o čemu je učio i jednostavno je reinterpretirao činjenice. Zapravo se našao u ranijoj inkarnaciji, ranijem životu, i nije to mogao odmah razumjeti; i tako je to interpretirao na svoj način.
Sada morate razumjeti da bi do šesnaestog stoljeća – što bi bilo prije četiri stoljeća – ljudi govorili o ovim stvarima, iako na prilično luckast i nejasan način. Gdje god bi se ljudi okupljali – nije da bi oni jedni drugima pričali priče o duhovima, ali istina je da bi na to gledali jednako ozbiljno kao i na druge događaje u njihovim životima – govorili su ovakve stvari, znajući da postoje. Sigurno je netočno kazati da nisu znali za njih. Danas – pa, pokušajte gospodo, samo pokušajte ispričati priču kako što je ova koju sam ja vama, na vašim stranačkim okupljanjima, i biti ćete odmah odbačeni – danas nema načina govoriti o ovim stvarima prirodno ili razumno. Ljudi uopće ne govore o njima. I najmanje za reći o njima imaju akademici. Dopustite da vam dokažem da oni najmanje od svih znaju o njima.
Promislite o jednom od najvažnijih znanstvenih događaja u devetnaestom stoljeću. Građanin Heilbronna se kvalificirao za medicinsku praksu. Ljudi na sveučilištu u Tübingenu su mislili da nije vrlo nadaren i tako on nije imao pravu perspektivu. Pa se zaposlio kao brodski liječnik 1839 i otišao u Indokinu na brodu na kojem je bilo prilično ljudi. Putovanje je bilo donekle teško, more je bilo donekle nemirno tako da su ljudi dobili morsku bolest. Praktički je cijela posada bila bolesna kada su došli u Indokinu. Brodski liječnik je bio veoma zaposlen. U to vrijeme, još je bio običaj pustiti krv kada ljudi dobiju ovu ili onu bolest. To je bila prva stvar.
Ljudi imaju dvije vrste krvnih sudova. Kada je otvorena jedna vrsta, krv koja prska je crvenkaste boje. Druga vrsta krvnih sudova ide uporedo s prvom vrstom. Ako su oni otvoreni, krv je plavkasta; izaći će plavkasta krv. Obično, kada prokrvarite nekoga nećete pustiti da teče crvena krv. Tijelo treba tu krv. Puštate plavkastu krv vani. Liječnici to dobro znaju. Također znaju gdje su plavi krvni sudovi i ne otvaraju crvene. Dragi Julius Robert Mayer, koji je bio taj brodski liječnik, stoga je morao napraviti dosta puštanja krvi. Ali svaki puta kada je otvorio venu krv koja je izašla vani nije bila propisne plavkaste boje već blijedo crvena. O bože, promislio je, otvaram pogrešnu! Ali kada je to napravio za sljedeću osobu, posebno je pazio, krv je opet bila blijedo crvena. Na kraju je samo mogao sebi reći da kada se dođe u trope, tople oblasti, stvari nisu onakve kakve su obično, i plava krv postaje crvenkasta zbog topline. Julius Robert Mayer mislio je da je ovo najvažnije otkriće, sasvim s pravom. Vidio je nešto što je bilo iznimno važno.
Sada moramo napraviti hipotezu, pretpostavku. Zamislite da se to dogodilo nekome u dvanaestom stoljeću radije nego u devetnaestom. Putovao bi negdje s ljudima. Putovanja nisu bila daleka u tim vremenima, ali moglo se dogoditi da cijela posada oboli. Pretpostavimo, dakle, da je cijela posada oboljela, liječnik im pušta krv, i nađe da je krv koja bi trebala biti plava zaista umjesto toga crvenkasta. Sada, u dvanaestom stoljeću bi rekao: 'Što je to što uzrokuje da krv postane plava'? I pošto bi znao sve stvari o kojima sam vam govorio, premda maglovito – jer tada nije bilo antropozofije i stvari su bile maglovite – imao bi barem slutnju i rekao bi: 'Vau, da, tamo astralno tijelo ne ulazi tako duboko u fizičko kao kod ljudi čija krv je sasvim plava'. Jer znao bi da astralno tijelo čini krv plavom. Međutim, toplina drži astralno tijelo vani. Krv stoga postaje manje plava i sliči na crvenu krv. Rekao bi: 'Ovo je važno otkriće, jer sada razumijem zašto su drevni narodi Istoka imali tako veliku mudrost. Kod njih, astralno tijelo nije ulazilo tako duboko u fizičko tijelo i etersko tijelo'. Imao bi duboko poštovanje za mudrost drevnih Orijentalaca i rekao bi sebi: 'Danas su narodi Orijenta samo inficirani od ljudi koji imaju mnogo plavkaste krvi, i stoga za njih više nije moguće da iznesu na svijetlo svoju drevnu mudrost'. To je ono što bi u dvanaestom stoljeću rekao brodski liječnik.
Brodski liječnik u devetnaestom stoljeću više ne zna o svim stvarima koje vam govorim. Što je on rekao sebi? Rekao bi: 'Dakle, postoji toplina. Ona izgori stvari. Krv stoga više izgori kada je netko u toploj zoni'. Otkrio je zakon o transformaciji topline u energiju koji igra tako veliku ulogu u modernoj fizici, potpuno apstraktni zakon. Ostalo ga uopće ne zanima. Otkrio je zakon koji igra veliku ulogu kod parnog stroja, na primjer, gdje je toplina pretvorena u rad. I rekao je: 'Činjenica da krv tamo teče crvena pokazuje da organizam jače radi u toploj zoni i stoga proizvodi više topline'. Julius Robert Mayer tako je pronašao nešto što je potpuno mehaničko.
Vidite, to je velika razlika. U dvanaestom stoljeću, ljudi bi još rekli: 'Tamo je krv crvenija jer astralno tijelo ne ulazi toliko duboko'. U devetnaestom stoljeću, ljudi više ne znaju ništa o ovoj duhovnoj strani i jednostavno kažu: 'Tamo je ljudsko biće poput stroja, i situacija je takva da toplina generira više rada i zbog toga više je topline konvertirano u ljudskom organizmu'. Da, gospodo, ono što je Julius Robert Mayer napravio tamo kao učen čovjek je više ili manje ono što ljudi općenito misle danas. To je tako. Ali pošto ljudi sada mogu misliti i osjećati samo o stvarima koje nisu iz duha, izgubili su njihovu vezu s drugim ljudima. U najboljem slučaju kada su slabi i bolesni poput djevojke o kojoj sam govorio, ući će toliko u drugu osobu da zapravo idu s mislima osobe u drugu prostoriju. To je enormna razlika, naravno. Da, danas smo napravili ogroman napredak, ali naša čovještvo nije napredovalo; postalo je manje. Danas govorimo samo o čovjekovom fizičkom organizmu kao da je stroj. Čak i najveći znanstvenici govore o njemu samo kao o stroju, kao što je to radio Julius Robert Mayer.
Da, gospodo, ako će se stvari ovako nastaviti na Zemlji, svo mišljenje će zapasti u kaos. Dogoditi će se užas i katastrofe. Već danas ljudi ne znaju što bi trebali napraviti. Stoga pristupe nečem moćnom i kažu: 'Da, zdrav razum nas više ne drži na okupu, dakle nacionalnost nas mora držati zajedno'. Nacionalne države nastaju samo zato jer ljudi više ne znaju kako se držati zajedno. I činjenica gospodo, da ljudi više ne znaju ništa o duhovnom svijetu donijela je ogromnu bijedu – sve ostalo su samo vanjski faktori. To je dovelo do ogromne ljudske bijede. I reći da ljudi to zaslužuju jer su učinili toliko loših stvari u prethodnim životima je, naravno, besmislica, jer ovo nije sudbina pojedine osobe, to je zajednička sudbina koju svi dijele. Ali svi kroz to prolaze u ovom životu. Samo promislite koliko bijede čovjek doživi u ovom životu. To ne dolazi iz prethodnog života. Ali u sljedećem će životu upoznati posljedice sadašnje bijede. Posljedica će biti da će biti pametniji, i da će duhovni svijet lakše ući u njih. Tako da je sadašnja bijeda odgoj za budućnost.
Iz ovoga možemo vidjeti i nešto drugo. Samo promislite da je antropozofija počela rano već 1900 i sasvim je dobro poznata. Ali ljudi joj se opiru, ne žele čuti o duhovnom svijetu. Pa sada, gospodo, ako ste u ranija vremena imali školarca koji nije želio učiti – to se sada promijenilo; ne želim kazati da je to ispravno ili pogrešno – dobio bi dobre batine. Neki bi tada počeli konačno učiti. Kod nekih je to pomoglo. Čovječanstvo nije ništa željelo učiti o duhu do 1914. Sada za to dobivaju batine od sudbine svijeta, njihove zajedničke sudbine. Sada ćemo vidjeti je li to donijelo išta dobra.
Tako je to, gospodo, moramo to gledati kao zajedničku ljudsku sudbinu. Jer što se dogodilo? Vidite, djevojka o kojoj sam vam govorio mislila je misli svoje majke. Ljudi će postupno potpuno napustiti naviku mišljenja i samo misliti misli onih za koje smatraju da imaju autoritet. Ljudi opet moraju početi misliti za sebe, svaki pojedinac, inače će cijelo vrijeme biti pod utjecajem svijeta duha, ako o njemu ne znaju ništa, ali u lošem smislu. I tada će biti pošteno reći da se na bijedu koja se nadvila nad čovječanstvo može gledati kao na udaranje sudbine, rekao bih, i iz toga možemo učiti.
Ljudi mogu imati kongresa koliko hoće; nijedan neće pomoći. Ljudi koji žele podržati njemačku marku, misleći na način na koji oni misle, učiniti će da kasnije ide dolje dvostruko, jer razumijevanje koje je potpuno zemaljsko nije od koristi. Ako tijelo u sebi nema dovoljno fluida, postaje sklerotično, kalcificira se. I ako duše ne zna ništa o svijetu duha, završava s razumijevanjem koje uopće nije od koristi. I to je sudbina prema kojoj ide čovječanstvo, ukoliko im stalno ne bude dolazila hrana iz svijeta duha.
Dakle, jedini pravi način je da ljude počne zanimati duhovni svijet. Vidite, to je način za odgovoriti na pitanje koje je postavio g. Dollinger. Stvari treba postaviti malo radikalno, ali to ide tako.
Morati ću u Stuttgart sljedeći tjedan, ali vrlo brzo ću se vratiti. Najaviti ću vam sljedeći sat.