Predavanja
Rudolfa Steinera
O djelovanju eterskog i astralnog - SD350
  • 7. Sedmo predavanje, Dornach, 25 lipnja 1923
  • Učinci relativnog položaja zvijezda na Zemlju i na ljudska bića.

    Izuzetni vremenski uvjeti zadnjih godina. O mamutima pronađenim u Sibiru. Periodi velike hladnoće, vulkanske erupcije i potresi zbog neobičnog relativnog položaja zvijezda. Eruptivna krvarenja. Utjecaj Mjeseca na čovjeka. Što otkriće Amerike stvarno znači. Kristofor Kolumbo i Kopernik - sferični oblik Zemlje i kretanje Zemlje oko Sunca. Susret Roberta Hamerlinga s mjesečarom Filomenom Gavazzi u Trstu.


Pitanje u vezi zemljotresa.

Rudolf Steiner: Vjerojatno mislite na potrese koje trenutno imaju u Americi? S obzirom na pitanje kao što je ovo, posebno su važne vulkanske pojave koje nisu toliko intenzivne, rekao bih, nisu tako neposredno snažne, ali po detaljima pokazuju da se tijekom vremena također nešto događa u kozmosu koji okružuje svijet. A ovdje bi želio skrenuti vašu pažnju na nešto drugo, nešto što je manje upadljivo, ali nešto što je mnogo više osobno iskustvo za mnoge ljude nego su to oni pojedinačni događaji koji su, naravno, strašni za ljude u tom području, ali zaista se manje tiču velikog dijela čovječanstva. Samo se sjetite da se zadnjih godina zaista može reći da su vremenski uvjeti neobični. Ne možemo zanijekati da nismo imali pravilno, dugo ljeto, posebno u našem dijelu svijeta. Ali to vrijedi za veliki dio Europe i izvan.

Kada dođe ta tema, ljudi će obično govoriti o ogromnim ledenjacima u sjevernim oceanima i hladnim valovima koji dolaze od tih moćnih plivajućih ledenjaka. Možda se također sjećate da kada su bili ti hladni periodi prošle godine, pomorci su izvjestili da se te gigantske plutajuće ledenjake može naći posvuda ako im je kurs imalo na sjevernom dijelu Atlantskog oceana.

Moramo razumjeti da takve stvari zasigurno ne dolaze samo od Zemlje, već imaju veze s cijelom kozmičkom evolucijom. I tako se moramo upitati kakva je zaista situacija s distribucijom topline i hladnoće na našoj Zemlji.

Ovdje bi zaista želio skrenuti vašu pažnju na nešto što sam mogao spomenuti ranije, ali u različitom kontekstu, nešto što može biti važno u razmatranju ovog pitanja. Vjerojatno ste čuli da je u sjevernom Sibiru, odnosno tamo preko u Aziji, stanje tla posebno. Da vam to prikažem, samo ću reći sljedeće. Ako imamo ovakvu kartu Europe [crtanje na ploči], ovdje imate Norvešku, zatim sjevernu obalu Njemačke, i idemo u Nizozemsku, i tako dalje; ovo bi bila Engleska, Irska, i ovdje, na drugoj strani ovog velikog poluotoka, već bi bili u Aziji. Ovo je granica između Azije i Europe. Ovo je Rusija. Ovdje dolazimo u Aziju i ovdje bi bio Sibir. Ovdje preko je Arktički ocean, kako je nazvan. Ovo crtam samo da bih vam dao orijentaciju. Prije dosta vremena, životinje slične slonovima, nađene su u tlu Sibira. Danas više ne postoje, ali postojale su prije veoma, veoma dugo vremena. I znate, naravno, da nema životinja poput slonova koje danas žive u Arktičkom oceanu. Životinje kao slonovi spadaju u mnogo toplije oblasti. Ali čudna stvar je da kada su te životinje poput slonova pronađene duboko u tlu, bile su još tako svježe da se meso moglo jesti čak i danas, pod uvjetom da netko voli meso slona. Stvorenja su bila tamo u zaleđenom tlu kao da je netko namjeravao jesti meso danas i držao ga tamo da ga sačuva. Dakle tisućljećima su te životinje jednostavno sačuvane, kako se kaže, ovdje u sjevernom Sibiru, držeći meso svježe.

Sada vidite, gospodo, za to je nemoguće da je to bio spor proces. Jer ako su životinje koje su živjele gore jednostavno umrle i dospjele u tlo, naravno da bi davno istrunule, i najviše što bi se danas našlo bili bi dijelovi kosti, na način na koji ih se nalazi drugdje. Ali tamo se nađu cijele svježe životinje. Jedini mogući način na koji se to moglo dogoditi je da se val leda spustio na stvorenja koja su živjela ondje s ogromnom brzinom, zatvarajući ih, tako da su sačuvana tisućljećima upravo u tom stanju, s mesom još svježim. Dakle možete vidjeti da je jednom na Zemlji morala jednom biti situacija kada je snažan pritisak došao sa juga, izbacujući vodu gore u oblast leda. Voda se trenutno zamrznula, stvorenja su se trenutno našla u tom ogromnom sibirskom ledenom podrumu, i tamo su sačuvana tisućljećima.

Sada, svi ćete priznati da Zemlja nema razloga, naravno, odjednom napraviti takvu stvar. Jer odakle bi od Zemlje došle energije za napraviti takvu stvar? Takve stvari se mogu samo dogoditi pod utjecajem nebeskih tijela izvan Zemlje. Dakle ako zamislite da je ovo Zemlja [crtanje na ploči], i ovo su južne oblasti, ekvatorijalne oblasti – južne samo u odnosu na sjever, naravno – tada zvijezde moraju biti u određenom položaju ovdje u jednom trenutku, i to jednostavno izbacuje vodu ovdje gore. Dakle ova voda je izbačena ovdje zbog položaja zvijezda, odmah smrzavajući se i pokapajući ova stvorenja. Iz ovakvih stvari zaista možete vidjeti da relativni položaji zvijezda imaju ogroman utjecaj na distribuciju kopna i vode i leda na Zemlji.

Sada, jednom sam govorio o načinu kako i vulkani, također, dolaze od stvari izvan Zemlje, s materijom koja je ispod tla dohvaćena iz unutarnje Zemlje. Tako isto možemo reći da ako, na primjer, postoji ogromna erupcija Etne, da stvari nisu izbačene od ispod, već su zvijezde gore u položaju koji će dovesti one vatrene mase gore iz unutarnje Zemlje.

Iz ovoga vidimo da mnogo stvari danas radi zajedno, i u jednu ruku je to razlog zašto imamo ove hladne periode. Hladni periodi su stoga definitivno uzrokovani od stvari izvan Zemlje. I otamo dolaze i vulkanske erupcije i potresi. Ali ne možemo nikada potpuno procijeniti situaciju ukoliko ne razumijemo da je i samo ljudsko biće usko povezano sa svim uvjetima koji postoje izvan ove Zemlje.

Vidite, siguran sam da ste čuli za ljude koji imaju krvarenja, s time da krv više ne ide putem kojim bi trebala unutar njih već umjesto toga dolazi iz njihovih usta. To se naziva hemoragija. Takvo krvarenje posebno se javlja kada su ljudi u određenom dobu života. Moramo se upitati: 'Kakva je točno veza između krvarenja i nečega što se događa vani'? Sada ako se sjetite da se ljudsko biće sastoji ne samo od fizičkog tijela, kojeg možemo dodirnuti rukama, već od fizičkog tijela, eterskog tijela i astralnog tijela i 'Ja' tijela, morati ćete sebi reći: 'Da, naravno, fizičko tijelo je nešto što možemo odložiti. To je teška, teška masa, i povezano je sa Zemljom. Ali etersko tijelo je povezano s okružujućim svijetom'.

Gledajući na stvari na način kakve su u ljudskom biću, nalazimo da Mjesec ima posebno snažan utjecaj na ljudsko biće. Ali na način kakve su stvari sada, Mjesec nema takav utjecaj na čovjeka, i moramo se vratiti natrag u veoma rana vremena. U ranim vremenima, Mjesec je imao ogroman utjecaj na čovjeka. Ljudi su morali napraviti nešto specifično kada je rastao, i tako dalje. A iznad svega ljudsko rađanje zavisilo je mnogo o Mjesecu u tim ranijim vremenima. Tako je zanimljivo kako narodi koji su još sačuvali drevne tradicije misle o ovim stvarima. I Mjesec je tada utjecao na cjelokupan ljudski razvoj, ali na takav način da ljudsko biće ima te utjecaje Mjeseca unutar sebe. Tako nema izravnog utjecaja kada je pun Mjesec, ili slično; ali mi vidimo da Mjesec raste, opada; u nekom vremenu to je imalo utjecaja na ljudsko biće, i to je ostalo i još se nastavlja. Dakle nije to sadašnje kretanje Mjeseca ono što ima velikog utjecaja, već nešto što je slično ranijim kretanjima Mjeseca. To je stari nasljedni element koji ima velikog utjecaja. I tako zasigurno možemo reći da Mjesec ima nekog utjecaja.

Ali mi ne bi uopće imali ništa krvi u glavi da taj Mjesec nije tamo. Svi bi išli okolo sa potpuno blijedim licima, kada ne bi bilo utjecaja Mjeseca. Mjesec povlači krv u našem tijelu gore u glavu. To je utjecaj Mjeseca, da krv zapravo pristaje ići gore u glavu. To je iznimno zanimljivo. Krv ide gore u glavu samo jer je tu utjecaj Mjeseca. Inače bi uvijek išla dolje. Kada netko postane toliko slab u cijelom tijelu da više ne može ponuditi dovoljan otpor snagama Mjeseca koje povlače krv gore u glavu, krv previše snažno navali u glavu, i to uzrokuje hemoragiju. Uvijek moramo imati taj utjecaj, ali ako postane prejak, krv previše snažno navali gore u glavu i krv tada izlazi vani.

I s ovom hemoragijom u pojedinom ljudskom biću vidimo isti princip kao kada, na primjer, voda navali ovdje gore [pokazuje na Sibir] ili stvari izlaze iz vulkana vani u svijetu prirode. Jedino što u tom slučaju nije utjecaj Mjeseca, već drugih nebeskih tijela. Morate sebi predstaviti da smo jednostavno u našem razvoju stalno izloženi drugim utjecajima. Dopustite da vam to ilustriram. Još jednom zamislite da je ovo Zemlja [crtanje na ploči]; ovdje je Mjesec koji se okreće oko Zemlje. Nacrtati ću to kako izgleda. Dakle ovdje se Mjesec kreće oko Zemlje, i inicijalno ima snažan utjecaj na ljudsko biće. Ali izvan Mjeseca su druge zvijezde – Venera, Merkur, ovdje je Sunce, Mars, Jupiter i tako dalje, i zatim zvijezde stajaćice. Sada morate razumjeti da je razlika kada je, recimo, Mars iza Sunca, ili se već pomaknuo i pored je Sunca. Kada je Mars iza Sunca, ima manje utjecaja na Zemlju, jer Sunce blokira njegov utjecaj. Kada je Mars u ovom položaju [pored Sunca], ima veći utjecaj na Zemlju. I tako uvijek zavisi od položaja zvijezda koliko je Zemlja pod utjecajem. Znanost o položaju zvijezda je danas malo razvijena, i stoga ljudi uzimaju u obzir jedino što se događa na Zemlji – sante leda i tako dalje – i ne gledaju vani na zvijezde.

Sada, zapravo nije moguće istražiti ove stvari sa Zemlje, i moramo razumjeti da ove stvari treba istražiti uzimajući u obzir ljudsko biće. Ove stvari moraju se definitivno istražiti preko ljudskog bića.

Sada bih vam želio nešto reći. Ako pratite evoluciju čovječanstva u nedavna vremena, u njoj ćete vidjeti enormne promjene. Nećemo ići daleko natrag, ali hajdemo natrag, recimo, 600 godina. Idući natrag 600 godina – sada je 1923 – dolazimo do 1323. Sada morate uzeti u obzir da ako ste živjeli tada, niste imali pojma da mjesta kao što su Amerika, Australija, postoje. Ljudi to ništa nisu znali. Znali su samo za Europu i Aziju, i mali dio Afrike. Prije šest stotina godina dakle, ljudi su znali o malom dijelu Zemlje. I iznad ove Zemlje vidjeli su da Mjesec raste i opada, Sunce izlazi i zalazi, zvijezde, i sve je bilo takvo da se cijeli život živio unutar malog prostora. Da, gospodo, ljudi su tada malo znali o Zemlji, i također nisu imali pojma o kretanjima nebeskih tijela. Ali znali su nešto u duhovnom utjecaju zvijezda. To je bilo zato jer su živjeli u tako ograničenom području. Ti ograničeni uvjeti su utjecali na ljude.

Sada, znate da se ne dugo nakon toga, 1492, Kristofor Kolumbo iz Genove uputio s određenim brojem brodova, i vjerovao je da može ići oko svijeta. Kristofor Kolumbo zapravo nije želio otkriti Ameriku, već je njegovo mišljenje bilo da Zemlja mora biti sferična. Prije toga, ljudi su mislili da je Zemlja ravna. Po njegovom mišljenju, Zemlja je morala biti sferična. I tako je opremio određeni broj brodova. Postojao je otpor, ali dobio je te brodove od vlasti, opremio ih, i vjerovao da može ići oko Zemlje. To je ono što je mislio. Rekao je sebi: ' Ako iz Europe idemo preko na Istok, ovdje nalazimo Aziju [pokazuje na ploču], ovdje dolje je poluotok Indije, a ovdje je Indokina'. Znao je, dakle, da će idući tim putem kopnom doći do Indije. Sada je želio ići oko Zemlje iz Španjolske i doći do Indije s druge strane. To mu je bila namjera. Želio je ići oko svijeta, jer se nadao da će vidjeti prvu praktičnu korist od toga što je Zemlja sferična. Želio je ići okolo i otkriti Indiju s druge strane. Tako se uputio i došao u Ameriku i apsolutno vjerovao da je to druga strana Indije. To je također zašto je to područje nazvano Zapadna Indija, ime koje se i danas koristi za dio područja.

Dakle vidite da je zemljin sferični oblik postupno postao znanje kroz ljudsko mišljenje, i ljudi su tek postupno otkrili da su oni došli do druge strane Amerike i da to nije bila Indija već novi kontinent. To je bilo dakle 1492, prije 431 godinu, da je Amerika otkrivena.

Ali otkriće Amerike također je značilo nešto veoma, veoma različito. Da bi razumjeli što to znači, molim vas da razmotrite sljedeće. Vidite, kao što sam vam rekao, to je bilo 1493 kada se Kristofor Kolumbo uputio i otkrio Ameriku. 1543, Kopernik je prvi predstavio gledanje da Sunce stoji mirno i Zemlja se kreće oko Sunca kao i drugi planeti. Nešto što danas svako dijete uči u školi stoga je poznato tek od tog vremena. Samo promislite – koliko bi to bilo godina? Tek 380 godina! Dakle tek od tada ljudi su imali samo slutnju nečega što se danas uči u osnovnoj školi. Prije toga, nisu znali ništa o svemu tome. Ali tim više su mislili o utjecaju Mjeseca na ljudsko biće. Znali su da Mjesec nagoni krv u glavu, kao što sam vam upravo rekao. Percipirali su utjecaj na ljudsko biće.

Sada morate razmotriti što je otkriće Amerike zaista značilo. Vidite, ljudi govore o stvarima bez mnogo razmišljanja i u povijesti je također predstavljeno ovako: otkriće Amerike; potez genija! Da, gospodo, ali o tome morate misliti također i na veoma različit način. Što mislite koja vrsta ljudi je živjela u Americi kada je Kolumbo tamo stigao? Prije manje od 500 godina, bakreno-crveni američki domoroci su tamo živjeli, i ti američki Indijanci nisu mislili kao što to vi danas radite u Europi, na primjer. Znali su dosta o utjecaju zvijezda. Dakle u Americi je postojala populacija koja je znala iznimno mnogo o utjecajima zvijezda. Živjeli su potpuno u skladu s utjecajima zvijezda. I zatim su stigli Europljani, civilizirano čovječanstvo. Sada vidite, čak i u devetnaestom stoljeću američki Indijanci bi uvijek govorili da su Europljani uvijek donosili tako čudne stvari, nešto bijelo sa sićušnim duhovima na tome. Ali to su, rekli su, bili veoma štetni duhovi, strašno štetni duhovi, i Europljani bi ih koristili za bacanje čini na Amerikance. To su mislili američki Indijanci. I znate li što je to bilo čega su se toliko bojali i što je učinilo da misle da su Europljani tako zastrašujući ljudi, uzrokujući s time takvu pustoš? To su bile knjige – bijele stranice sa slovima na njima. Američki Indijanci su ih vidjeli, vjerovali da je to magija, i rekli: 'Ti ljudi ih koriste da bace na nas čini'.

Tako su ljudska bića susretala jedni druge. I zatim je slijedilo istrebljenje američkih Indijanaca. Ali odakle su došli ljudi koji su istrijebili američke Indijance? Došli su iz Europe! I ako bi ljudi koji su živjeli u Europi dospjeli do Amerike 1323, njihovo gledanje bi u priličnoj mjeri bilo kao i ono od američkih Indijanaca. Jer 1323 ljudi su u Europi još znali nešto o utjecaju zvijezda. Imali bi mnogo toga zajedničkog. Ali ljudi koji su zapravo išli tamo kasnije više nisu uopće imali ništa zajedničko s američkim Indijancima, i sve što su mogli napraviti je istrijebiti ih. I Europski narodi su tada živjeli i razvili se na mjestu gdje su bili američki Indijanci. Tako morate to uzeti u obzir. Amerikanci koji su se razvili tamo su zaista Europljani. Vidite, ideje koje ljudi često dobiju od onoga što nauče u školi ponekad su sasvim idiotski glupe.

Želio bih skrenuti vašu pažnju na jednu stvar. Danas ljudi mnogo govore o Francuzima. Ali ljudi koji žive oko Nürnberga još se nazivaju Frankovci. Francuzi su jednostavno drevni Germani koji su tamo migrirali i usvojili varijantu latinskog jezika. Jer sve stvari koje ljudi još govore kada ne znaju kako je do nečega došlo, i ljutite stvari koje govore zbog načina na koji ih je učilo na satovima povijesti ponekad su iznimno budalaste, beskrajno glupe. I u tom slučaju, također, imamo beskonačnu glupost. Ljudi ne uzimaju u obzir da su ljudi iz Europe, koji su se razvili u Europi u zadnja tri stoljeća, išli preko u Ameriku. Zaista velika imigracija došla je tek kasnije, u osamnaestom, devetnaestom stoljeću. Kada su u Ameriku išli doseljenici. I kakvi su ljudi išli tamo? Išli su i nepismeni, ali nisu imali mnogo utjecaja. Ljudi koji su išli tamo i imali glavni utjecaj bili su oni koji su se obrazovali u Europi, iznad svega u znanosti, ljudi koji su učili kopernikanske teorije, i imali potpuno drugačije gledanje na zvijezde.

Samo promislite kako se sve dobro uklapa u povijesti svijeta. S jedne strane pokazano je da je Zemlja sferična, i ljudi su vidjeli da je moguće ići oko Zemlje. A s druge je strane pokazano da Sunce ne izlazi tamo i opet ide dolje, već da je prostor posvuda i da se Zemlja kreće oko Sunca; da Zemlja nije ravna, da Sunce ne ide noću dolje u vodu već se Zemlja kreće oko Sunca.

Vidite, ljudi ne razmišljaju o vezi između otkrića Amerike 1492 i Kopernikovog novog gledanja na zvijezde 1543. Postoji uska veza. Molim vas da ne mislite da se ono što se dogodilo moglo dogoditi ukoliko zvijezde nisu utjecale na ljudska bića. Zvijezde su igrale ulogu kada je Kolumbo mislio: 'Sada idem na Zapad'. Samo trebate razmotriti koliko je sve to bilo maglovito. On nije znao da ide otkriti Ameriku. Samo je želio ići oko Zemlje. To je baš kao da ćorava kokoš nađe zrno. Ne možemo reći da je to učinio njegov racionalni um, jer su u takvim situacijama ljudi natjerani utjecajima. Utjecaj zvijezda je taj koji ih nagoni. Dakle također moramo sebi reći kada se upitamo zašto je Kopernik mislio o zvijezdama: 'Razloge moramo potražiti u utjecaju zvijezda'.

Postojalo je vrijeme tijekom Srednjeg vijeka – rekao sam vam da je još bilo ovako prije 600 godina – kada su se ideje ljudi odnosile na veoma mali svijet. I onda su odjednom imali ideje koje idu upravo okolo Zemlje i pravo okolo u nebesima. I njihove ideje su lebdjele razdvojeno. Da, gospodo, tu moramo misliti malo dublje o tome što se odvija u ljudskom biću. U te stvari moramo ući na zaista znanstveni način. Do sada sam vam rekao mnogo stvari o ljudskom biću. Sada ću vam reći nešto što je opet potpuno potvrđeno, tako da možete vidjeti kako stvari stoje.

Austrijski pjesnik, Robert Hamerling, bio je postavljen da podučava u srednjoj školi u Trstu u određeno vrijeme, 1855. Imao je velikog interesa za sve što se događa. Taj Robert Hamerling je također u to vrijeme bio vrlo zainteresiran za svakakve varalice koji bi uvijek prolazili kroz Trst, ljudi koji su radili nenormalne stvari i bili su nazvani mediji. Volio je ići na te sastanke, iako nije uopće bio praznovjeran, već je zaista vidio prevarante i varanje koje se odvijalo kod većine ovih stvari. Ali jednom kada je vidio nekoga s posebno upečatljivim medijem, odlučio je da će to provjeriti. Sada, prije nego je Hamerling otišao u Trst, u Grazu je poznavao mladu djevojku, koja je nedugo nakon toga umrla. Imao je uvojak njene kose. Od uvojka je napravio mali prstenčić, povezao ga i učvrstio na mali komadić papira koji je stavio u malu kutiju. To je čuvao kao uspomenu. Postao mu je veoma vrijedan kada je osoba o kojoj se radi umrla. Između drugih stvari ponio je to sa sobom u Trst. Nitko nije znao o tome. Nije nikada nikome rekao o tome – toga se jasno sjećao – i zapravo nikome nije pokazao malu kutiju. Uvjeti su bili takvi, u svakom slučaju, ne bi to želio nikome pokazati. To je bilo nešto čega se sramio. Tako je imao tajnu malu kutijicu, takoreći, s uspomenom u njoj. Stavio je to u svoj džep kada je otišao na sastanak s medijem. I ono što se događalo je da bi ljudi dali mediju svakakve stvari, stavljajući ih u omotnice ili kutije. Medij bi to uzeo u ruke, dodirnuo, i rekao što je u kutiji. Sada, često se događa dosta varanja kod ovih stvari; treba biti dosta otvorenog uma.

Jednom sam bio na sastanku, na primjer, kada je također uveden medij, i osoba bi tada pozvala, menadžer je otišao među publiku i tražio da napišu svakakve stvari na komadu papira. Uzeo bi ih, ali bi ostao gdje je bio. Medij je nosio povez preko očiju. I dok bi stajao samo bi rekao: 'Što imam u mojoj ruci?' i medij bi odmah rekao što je to bilo. Dakle ako bi netko napisao vlastito ime i dao ga menadžeru, on bi ga pročitao i zatim bi papir zgužvao. Medij nije mogao vidjeti ništa, ali rekla bi što je bilo na komadu papira. Sada vidite, ljudi oko stola gdje sam ja sjedio bili su strašno radoznali – bili su stvarno začuđeni – i odlučili su da moramo zapisati nešto za što momak neće biti dovoljno pametan da prenese; jer svi su mislili da on nekako komunicira s medijem pomoću znakova. Tako sam ja napisao ime Spinoza i naslov rada od Spinoze, Etika, jer ljudi su mislili da menadžer neće znati, naravno, tko je bio Spinoza. Ali prihvatio je Spinozu i njegovu Etiku jednako kao i sve drugo, i medij je odmah dao točan odgovor. Ljudi su zaista bili zadivljeni time. Ali, vidite, stvar je bila jednostavna. Menadžer je bio trbuhozborac, i medij se samo pretvarao da odgovara, dok je menadžer govorio iz stomaka glasom medija. Stvari su zaista stajale ovako i jednostavno se ne smije dopustiti da se bude obmanut. To moram stalno iznova naglašavati. Ne smije se dopustiti da se bude obmanut. I upravo to je razlika između praznovjernih ljudi koji povjeruju u bilo što, i ljudi koji mogu formirati mišljenje o ovim stvarima.

Ali Hamerling je ponio mali kutiju i nitko nije znao ništa o tome. Predao je tu malu kutiju, gore među druge stvari. Medij je sjedio za stolom i on je predao kutiju. Sada, prvo se bavio ostalim stvarima. Medij je to napravio prilično žustro. I u trenutku kada je došao do njegove male kutije, podignula je i odbacila. Hamerling je mislio da je vjerojatno bila neka vrsta dogovora sa drugim stvarima, dok u njegovom slučaju nije moglo biti dogovora, tako da medij nije mogao otkriti što je unutra i odbacio je. Zatim je prišao i rekao da bi ipak želio znati što je unutra. Mala kutija je još jednom podignuta. Medij je ponovno odbacio. Ponovno je podignuta. I zatim je medij rekao, zamuckujući: 'Uvojak kose i mali komad papira'. Sada je na njemu bilo da bude iznenađen, naravno. Apsolutno nije moglo biti govora o varanju. Tako je upitao zašto je stalno odbacivala. I ona je rekla: 'Jer dolazi od umrle žene'. Sad je bio još više zapanjen. Dakle to je bio slučaj – govorim samo o slučajevima koje možete naći u literaturi, inače bih mogao spomenuti još stotine – gdje nije moglo biti govora o varanju.

Što je iza ovoga?  U to vrijeme, medij nije mogao znati što je tamo, već je to morala potražiti iz svoje podsvijesti. Sasvim specifičan utjecaj je iza ovoga.

Jednom sam vam rekao da se utjecaj kuhanja heljde u podrumu može ponekad pokazati i na trećem katu. Sjećate se da sam vam to rekao. Takav utjecaj leži iza ovoga, koji samo utječe na glavu. I medij će onda reći što je unutra – zašto? Jer je medij netko čija krv je više podložna utjecaju Mjeseca nego drugi ljudi. Utjecaj nije toliko snažan da se pojavi hemoralgija, ali krv je povučena prema glavi, više nego kod drugih ljudi. To ima snažan utjecaj; tako taj utjecaj može biti tamo.

Razmatrajući ovo, reći ćete sebi: 'Da, moćni utjecaji sa zvijezda naravno stalno utječu na ljudsko biće'. I sve što je Europa doživjela u odnosu na Ameriku i cijela Zemlja je bila pod utjecajem zvijezda. Ali kakva je priroda tog utjecaja? Pa gospodo, morate razmotriti sljedeće. Zamislite da je ovo Zemlja [crtanje na ploči]. Bio je mali dio Zemlje koji je bio sve što su ljudi znali u ranija vremena. Iznad su zvijezde – naravno ovo prikazujem samo shematski. Ljudi su bili pod utjecajem zvijezda. To je bilo vrijeme prije otkrića Amerike. Ljudi su imali vrlo određene ideje. Ako pogledate slike i portrete vijećnika tih vremena, možete vidjeti koliko su ideje bile određene, kako su čvrsto stajali s objema nogama na tlu. To je bilo zato jer su relativni položaji zvijezda u to vrijeme bili takvi da su zvijezde bile blizu jedna drugoj. Od tada se relativni položaj zvijezda promijenio. Ako je ovo Zemlja, zvijezde su mnogo više pod kutom, takoreći, ponovno nacrtano samo shematski. Ako bi to nacrtali detaljno, svaka bi se, naravno, izdvajala, takoreći. Reći ćete: 'Ali sigurno se zvijezde stajaćice nisu promijenile'? Ali jesu, premda ne toliko. Tako vidite da se prostor između povećao tijekom petnaestog, šesnaestog, sedamnaestog, osamnaestog i devetnaestog stoljeća. Ideje su se razgradile. I sada dolazi vrijeme gdje razmak između postaje opet manji, s zvijezdama koje se približavaju jedna drugoj. To je samo malo tako kod zvijezda stajaćica, ali ipak je to slučaj. Ako bi se nacrtale zvijezde stajaćice i one bi, također, morale promijeniti relativni položaj. I ljudi su tome izloženi, stječući ideje pod utjecajem zvijezda koje su razdvojene. Sada moraju dobiti ideje pod utjecajem zvijezda koje su ponovno blizu. Relativan položaj zvijezda u svijetu je sada sasvim novi. To možete vidjeti ako ste bili širom budni u životu od zadnjeg stoljeća do sadašnjeg stoljeća. Vidite, ja sam rođen 1861, i stoga poznajem vremena 70-ih, 80-ih, 90-ih i sada dvadeseto stoljeće. Da, bilo je veoma različito kada sam bio dječak nego je danas. Kada sam bio dječak ljudi su jednostavno razmišljali drugačije od načina na koji to rade danas. Sve se promijenilo, i posebno se promijenilo u jednom području. Kada sam bio mladi momak od 12, nisam imao mnogo novca da kupim knjige, ali svake godine smo dobili školski program kao poklon; dali su najvažnije ideje korištene u fizici u to vrijeme. Sada, u početku sam zaista morao pokleknuti. Bile su teške za shvatiti. Morao sam proučavati diferencijalni račun da bi razumio te stvari. Ali znam ideje koje su tada korištene u fizici.

Danas su stvari potpuno različite. Netko tko studira fiziku na sveučilištu uči nešto potpuno različito od onoga što bi učio kada smo mi bili dječaci. I moguće je vidjeti iz toga što se tamo dogodilo da su ideje korištene u fizici razgrađene. Današnji fizičari jednostavno ne znaju s kojim bi idejama radili. U onim danima govorili smo o prostoru i vremena kao o dvjema različitim stvarima. Danas fizičari govore o četiri dimenzije, uzimajući da su prva, druga i treća dimenzija u prostoru a četvrta da je ekvivalentna vremenu. Mnogi ljudi nemaju pojma o čemu se uči danas. Ljudi izvan sveučilišta još žive s idejama koje sam ja učio kada sam bio dječak. Ali današnji fizičari govore o nečemu posve različitom. To pokazuje da su ideje bačene u konfuziju. Današnji fizičari uopće nemaju pojma što bi trebali raditi. Sve je postalo konfuzno.

Pa gospodo, stvari koje se odvijaju u ljudskoj glavi pokazuju vam da su relativni položaji zvijezda danas različiti. Jer situacija je takva da moderni ljudi svi imaju više krvi u glavi nego su ljudi imali u glavama stoljećima, Mjesec je sada podržan od zvijezda koje su opet bliže zajedno. Tako ako proučavamo evoluciju čovjeka, nalazimo da je val krvi otišao gore u glavu zbog relativnog položaja zvijezda. Ali taj val postoji ne samo u ljudskom biću već na cijeloj Zemlji. A to je isti utjecaj kroz kojega je hladnoća gurnuta gore na sjever s juga u dalekoj prošlosti, pokapajući mamute u neku vrstu ogromnog ledenog podruma, tako da je njihovo meso još svježe danas u Sibiru. I baš kao što je ta hladnoća bačena na sjever u tim danima, baš kao što je krv potaknuta gore od Mjeseca, tako su i današnje vulkanske erupcije izbačene od zvijezda. Dakle danas imamo učinak relativnog položaja zvijezda koji dolazi sa druge strane Zemlje. Prelazi preko Sjeverne Amerike, preko Grenlanda, gura hladni zrak, tako da su ogromne mase hladnog zraka danas bačene sa zapada na istok zbog relativnog položaja zvijezda.

I kao što sam vam rekao, idući u Italiju sve što trebate na nekim mjestima je zapaliti komad papira i para će se podignuti iz tla. Nije Zemlja ona koja izbacuje pare, već idu gore jer sam ugrijao zrak iznad i tako ga napravio tanjim. A sada relativni položaji zvijezda guraju zračne mase od zapada na istok. Ovdje smo tome izloženi, i to stvara klimu koju sada imamo. Ide ovako od zapada na istok. I zbog toga tlo ispod izbacuje mase, vatrene mase. Najprije su izbačene ovamo prijeko u Americi, gdje imaju ogromne vulkane, enormne potrese. Sada se kreće dalje istočno. Etna, Vezuv, svi počinju biti aktivni, jer val ide tim putem, sve stvari dolje ispod postaju elastične. To nije gurnuto odozdo, već je dovedeno na površinu relativnim položajem zvijezda. Kod ljudskih bića krv je gurnuta gore u mozak, i na Zemlji su zračne mase gurnute preko i prenesene na druga mjesta. To je ista stvar. Sve to dolazi od zvijezda.

Ako bi ljudi razumjeli zašto sada misle drugačije, također bi razumjeli zašto Etna baca vatru i plamen. Ali tada bi najprije trebali također znati da to nije nešto što se može razmatrati samo po sebi; to treba gledati u vezi sa cijelim univerzumom. To je zaista tako. A ljudi su potpuno zaboravili kako razmatrati stvari unutar univerzuma. Zaista je zanimljivo vidjeti da su životinje mnogo inteligentnije u tom pogledu nego ljudi, kao što sam vam rekao ranije. Životinje obično odlaze prije vulkanske erupcije ili slično; ljudi ostaju gdje jesu. Zašto životinje odlaze? Da, kada dolaze različiti utjecaji, različiti utjecaji od zvijezda, sa životinjama je to ovako. Životinja je u biti napravljena da ovdje ima noge [slika 15], ovdje kralježnicu, kralješke, i ovdje je glava. Dok se zvijezde kreću ovamo, cijela kralježnica je uvijek izložena zvijezdama, kralježak po kralježak je izložen zvijezdama, i oni spadaju zajedno; toliko spadaju zajedno da imamo 28 do 31 kralježak u kralježnici a Mjesecu treba 28 do 31 dan da završi svoju orbitu. Toliko je bliska veza.

Slika 15

Ali ljudi hodaju uspravno. Kod njih, samo je glava, ova mala glava, izložena zvjezdanim nebesima. Njihova kralježnica je podignuta. Tako je kod ljudi jedino krv izložena utjecaju zvijezda a ne  živčani sustav. Kod životinja, živčani sustav je izložen utjecaju zvijezda. Zato će životinje utjecaj zvijezda primijetiti mnogo ranije nego ljudska bića i otići kada se treba dogoditi potres ili vulkanska erupcija. Ljudi ostaju gdje jesu. Sama činjenica da životinja može otići, tako nam pokazujući da utjecaj zvijezda na nju utječe, dokaz je da nemamo posla s valovima koji se na neki način javljaju od Zemlje, već da zvijezde uvode njihov utjecaj od izvana. Čovjek nije samo stvorenje ove Zemlje, on je  stvorenje u odnosu prema cijelom svijetu zvijezda.

Sada ovo će također učiniti da shvatimo da čovječanstvo, izgubivši staro znanje o zvijezdama, mora ga steći iznova. Rekao bih da je zaista tako da s antropozofijom mi zaista moramo ljudskoj rasi nešto ponovno dati na način koji treba, inače će ostati u stanju konfuzije. Jer zvijezde koje su sada bliže jedna drugoj više se ne uklapaju u ideje ranijih vremena; uklapa se samo vrsta ideja koje može dati antropozofija.

Danas su mi zapravo uručena četiri pitanja. Pokušati ćemo ići dalje s njima kada se sljedeći puta nađemo. Možda ću biti odsutan u srijedu, i tada će tražiti da vam kažu kada ćemo imati sljedeći susret.


© 2022. Sva prava zadržana.