.Kada se raspravlja o fizičkom tijelu većima ljudi ima nejasnu, konfuznu ideju o tome što ono u stvari je. U stvari ono što imamo pred sobom nije samo fizičko tijelo već kombinacija fizičkog tijela s višim snagama. Komad planinskog kristala je također fizički ali po samoj prirodi je nešto sasvim različito od ljudskog uha ili srca, koji su također fizički. Oko i srce su dijelovi fizičkog tijela, ali oni su pomiješani s čovjekovim višim članovima i kroz to, dolazi do nečega što je potpuno različito od ostalih aspekata fizičkog. U vodi nalazimo kisik i vodik ali oni izgledaju potpuno različito kada ih pogledamo odvojene. Tada smo svjesni njihove razlike. U vodi pred sobom imamo mješavinu oboje. Ono što nas susreće u fizičkom tijelu čovjeka također je mješavina koja se sastoji od fizičkog, eterskog i astralnog tijela.
Fizičko ljudsko oko je slično kameri, jer, kao kod kamere, unutar njega se pojavljuje slika okolnog svijeta. Tek kada se izdvoji iz fizičkog oka sve što se ne može naći u kameri, otkriva se što je specifična priroda fizičkog oka. Tako također treba izdvojiti iz cijelog fizičkog tijela sve što nije čisto fizičko: tek tada imamo ono što se u okultizmu zove fizičko tijelo. Ono samo niti može živjeti, misliti niti osjećati. Tada tamo ostaje vrlo mudro ustrojen, ekstremno kompliciran robot, potpuno fizički aparat. Samo to, sve je što je bilo od ljudske egzistencije na stupnju Starog Saturna. U to vrijeme oči su bile prisutne samo kao male kamere. Ono što je stvoreno kao slika okolnog svijeta došlo je u svijest Deva bića. U sredini evolucije Saturna takozvani Asura (Archai) bili su dovoljno napredni da koriste aparat. U to vrijeme bili su na ljudskom stupnju. Oni su koristili automat i slike koje stvara. Same Asure nisu bile unutar aparata već vani i samo su koristili slike kao što mi koristimo fotografski aparat da bi napravili slike krajolika. Dakle fizičko tijelo čovjeka bilo je u to vrijeme arhitekturna struktura fizičkog aparata vođenog izvana. To je prvi stupanj ljudske egzistencije.
Drugi stupanj razvoja bio je prožimanje fizičkog aparata s eterskim tijelom. On tada postaje živi organizam. To je također našlo izraz u konfiguraciji tijela. Robot je izgrađen iz sasvim čvrste nediferencirane mase, slične onoj što je danas žele supstanca, kao meki kristal. U drugoj Rundi evolucije kod postojanja na Starom Sunca, fizički robot je bio prožet s eterskim tijelom. U ovoj Rundi se razvio solarni pleksus. Tako je nazvan jer su još danas prisutni rudimenti organa. On u fizičkom robotu oblikuje nervni sustav. Nešto je slično prisutno kod biljke. To je drugi stupanj.
Ali ovi stupnjevi nisu konačni; evolucija postepeno nastavlja. Čak je i danas solarni pleksus aktivni posrednik kod određenih životinja koje nisu razvile kičmenu moždinu. Sve životinje beskičmenjaci su pojedinačne forme iz prijašnjih stupnjeva onog što je ranije položeno. Samo na Zemlji čovjek izbacuje iz sebe životinje kičmenjake. U ranija vremena njegov organizam je još nekako bio sličan onom od današnjeg raka. Čovjek je napredovao iznad tog ranijeg stupnja dok je rak ostao nepokretan. Zaprepašćujuća je činjenica da cijela unutarnja struktura raka ima izvjesne sličnosti s ljudskim mozgom. Postoje u stvari sličnosti između interne strukture raka i ljudskog mozga. Kao i ljudski mozak i rak je također zatvoren u čvrstom oklopu. Nakon što je čovjek razvio kralježnicu i preobrazio gornje kralješke, napustio je tvrdi oklop. Rak se nije dalje razvijao. Prilagodio se svom okruženju pomoću tvrdog oklopa kojeg je morao imati i koji služi istoj svrsi kao i zaštitni prekrivač cijelog tijela kod čovjeka.
Treći stupanj je onaj u kojem je sav transformiran od astralnog tijela koje radi unutar njega. Ova organska transformacija je povezana s razvojem srca i cirkulacijom krvi. Srce ribe je zaostalo na pola puta. Razvoj srca je proporcionalan stupnju na kojem je povećanje unutarnje topline tijela; to ne znači ništa drugo nego uvlačenje astralnog tijela u krv.
Kičmena moždina s mozgom je organ ega. To je zaštićeno s trostrukim zaštitnim omotačem astralnog, eterskog i fizičkog tijela. Nakon što je organ ega (kičmena moždina i mozak) bio pripremljen, ego je legao u krevet za njega napravljen, i kičmena moždina i mozak pojavljuju se kao organi u službi ega.
Četverostruki čovjek je sastavljen na ovaj način. To je Pitagorejski kvadrat.
1. Kičmena moždina i mozak su organi ega.
2. Topla krv i srce su organ Kame (astralnog tijela).
3. Solarni pleksus je organ eterskog tijela.
4. Stvarno fizičko tijelo je komplicirani fizički aparat.
Tako je bilo konstruirano četverostruko biće čovjeka.
U okultizmu ono što smo sada opisali se ponovno zove spirala (Wirbel), nešto što se gradi izvana prema unutra i ujedinjuje se s onim što se gradi unutra. Fizičko tijelo, etersko i astralno tijelo izgradili su ljudsko biće. Zatim ego počinje osjećati i gradi iznutra prema vani. To su četiri sastojka čovjeka. Ovdje u vanjskom nalazimo otisak četverostrukog čovjeka. Sav dalji razvoj je takve prirode da ljudsko biće, počevši od te točke ega, svjesno doživljava ono kroz što je prije prolazilo nesvjesno.
Danas, da bi shvatili da je to tako, moramo najprije istražiti što se odvilo kada je naš ego razvijan. Da bi to napravili moramo, takoreći, zauzeti položaj ispod određenog organa. To je zgodno opisano u Buda legendi. U legendi se kaže da je Buda ostao sjediti pod Bodhi stablom dok nije stekao prosvjetljenje da bi se uzdigao na više stupnjeve, do Nirvane. Za to je Buda morao smjestiti sebe ispod mozga, ispod organa svijesti. To znači da staze koje je prije prošao nesvjesno sada mora prijeći svjesno. Ispod velikog mozga leži, više prema natrag, mali, mozak u obliku stabla (cerebellum). Buda se smjestio ispod ovog mozga. Cerebellum je Bodhi stablo. To pokazuje da ono što je rečeno u ovako dubokoj legendi u stvari je uzeto iz ljudske evolucije.
Sve što je sada poznato samo preko anatomije u to je vrijeme bilo poznato na sasvim drugi način. Okultni istraživač radio je svoja istraživanja uz pomoć Kundalini svijetla. Učenik je bio pripremljen za to na slijedeći način. On dolazi Učitelju. Ako ga potonji smatra dostojnim on bi dobio uputu, ne u stvari poduku — danas se to promijenilo, danas čovjek mora naći svoj put pomoću intelekta i koncepata — ali je Učitelj govorio nešto ovako: ‘Svaki dan otprilike šest tjedana moraš provesti više sati u meditaciji i predati se nekoj rečenici vječne vrijednosti, potpuno uranjajući sebe u nju.’ U današnje vrijeme čovjek to ne može jer život u današnjoj civilizaciji ima za njega previše zahtjeva. U to je vrijeme učenik meditirao šest do deset sati dnevno. To se ovih dana ne može bez da se povuče iz cijelog života oko njega. U ono vrijeme učenik jedva da je trebao nešto vremena za vanjske potrebe. Našao bi prehranu u vanjskoj prirodi. Prema tome je svoje vrijeme koristio za meditaciju, možda neprekidno deset sati. Pomoću toga je vrlo brzo toliko napredovao da bi doveo svoje tijelo, koje je u to vrijeme bilo manje gusto, u takvo stanje da je u njemu bilo probuđeno Kundalini svijetlo. To je za unutarnje biće ono što je sunčeva svjetlost za vanjski svijet. Mi u stvari ne vidimo vanjske objekte, već reflektirano sunčevo svijetlo. U trenutku kada, pomoću Kundalini svijetla, možemo osvijetliti dušu, ona postaje vidljiva kao objekt koji obasjava sunce. Tako za učenika yoge cijelo unutarnje tijelo postepeno postaje osvijetljeno. Sve drevne anatomije bile su viđene iznutra, kroz unutarnje prosvjetljenje. Tako je (Indijski) redovnik, koji je zaodjenuo njihova iskustva u legende, govorio o tome što su opažali kroz Kundalini svijetlo.
Sada se moramo pitati kako se radilo na različitim dijelovima ljudskog tijela. S obzirom na ono što pripada mozgu i kičmenoj moždini, čovjek prvo radi svjesno na fizičkom planu kroz ljudski ego [praznina u tekstu ...] On za sada nema utjecaja na bilo što drugo. Nema na primjer utjecaja na cirkulaciju krvi. Takve stvari se razvijaju postepeno. Tu surađuju druga bića, Deva bića, tako da su sva stvorenja koja imaju cirkulaciju krvi zavisna od Deva sila za regulaciju. Astralno tijelo je prožeto i na njemu rade različite Deva sile. Najniže rade na astralnom tijelu. Više snage rade na eterskom tijelu a još više Deve na fizičkom tijelu, najsavršenijem tijelu kojeg čovjek posjeduje. Astralno tijelo je upadljivo manje savršeno nego fizičko tijelo. Fizičko srce je zaista vrlo pametno; glupo je astralno tijelo, koje usmjerava u srce svakakve srčane otrove. Najsavršeniji dio čovjeka je fizičko tijelo, manje savršeno je etersko tijelo a još manje savršeno je astralno tijelo. Ono što je još na počecima, ‘beba’ u čovjeku, to je ego organizacija. To je četverostruki čovjek, koji sadrži ego kao što hram sadrži božji kip.
Cijeli razvoj ljudske kulture nije ništa drugo nego rad ega u astralnom tijelu, edukacija astralnom tijela. Čovjek ulazi u život ispunjen željama, impulsima i strastima. Utoliko koliko ovlada ovim impulsima, željama i strastima, ugrađuje svoj ego u astralno tijelo. Kada šesta korijenska rasa, šesta epoha, bude došla do kraja, ego će potpuno preraditi astralno tijelo. Do tada će astralno tijelo i dalje biti zavisno od potpore Deva sila. Dok ego ne prožme cijelo astralno tijelo, toliko dugo Deva sile moraju podržavati rad.
Drugi stupanj razvoja, koji slijedi onaj kulturalni, razvoj je učenika ezoterije. On razvija ego u eterskom tijelu. Kroz to Deva sile se postepeno otpuštaju radom vlastitog ega. Tada on također počinje vidjeti u sebe.
Sada možemo pitati: koji je značaj astralnog tijela, zbog koje svrhe čovjek ima astralno tijelo? Ono je da mu da mogućnost, preko želja, da napravi ono što inače ne bi bilo napravljeno, i da se uputi na fizički plan. Jer prije nego čovjek stekne objektivno znanje na fizičkom planu mora na njega usmjeriti svoje želje i žudnje. Bez njih on ne bi mogao razviti objektivno promatranje svijeta ili osjećaj za odgovornost i moral. Samo postepenom transformacijom svojih želja one se mogu promijeniti u dužnosti i ideale. Čovjek može prijeći taj put jedino upravljajući, organizirajući snagu astralnog tijela.
Etersko tijelo je nositelj misli. Ono što je misao unutar čovjeka, vani je etersko, baš kao što je želja unutar njega, vani astralno. Ali tek kada počinje čisto mišljenje eterska supstanca zrači u astralnim impulsima. Toliko dugo dok mišljenje još nije čisto mišljenje imamo astralnu supstancu koja okružuje etersku formu. Dakle misaone forme, kako se zovu, načinjene su iz jezgre eterske supstance okružene astralnom supstancom. Duž živaca struje takozvane apstraktne misli, koje su međutim u stvarnosti sasvim konkretne, jer su one eterske sile. Čim čovjek počne misliti, ego već radi u njegovom eterskom tijelu. Kada čovjek umre postane mu jasno da fizičko tijelo nema ništa s egom. Svaka veza između fizičkog tijela i ega nakon smrti je prekinuta. Prije se ta veza odvijala indirektno kroz ostala tijela. Kada ona više nisu tu, leš nema više vezu s egom. Tada ga vanjske Deva sile prime i ono je opet apsorbirano u fizičko okruženje. Riječ ‘verwesen’ (raspadanje) ne znači samo umrijeti, već i povratak u ‘Wesen’ (biće) iz kojeg je tijelo došlo. To je ono što se može reći u odnosu na fizičko tijelo. Danska riječ ‘Lichaam’ ne znači ‘Leichnam’ (truplo) već fizičko tijelo koje treba biti nošeno.
Etersko tijelo je u velikoj mjeri u sličnoj situaciji kao fizičko tijelo. Ono je na isti način uzeto od Deva i ponovno rastvoreno u opću cirkulaciju. Ali tamo preostaje ono što je samo ljudsko biće ugradilo u njega i što se ne rastvara. Upravo to kasnije, u vrijeme reinkarnacije, formira centralnu točku, oko koje se kristalizira ono što će se dodati. Ovaj mali dio eterskog tijela ostaje kod svakog prisutan. Na isti način ostaje od astralnog tijela onoliko koliko je ljudsko biće u njega ugradilo. Tek tijekom treće trećine šeste korijenske rase cijelo astralno tijelo će biti zadržano od svih ljudi koji se normalno razvijaju.
Dakle razvoj počinje tako što čovjek svjesno radi na svom astralnom tijelu. Zadatak Chele, okultnog učenika, dalje se sastoji od transformacije njegova eterskog tijela. Stupanj učenika je završen kada nakon smrti cijelo etersko tijelo ostaje netaknuto. Boravak u devahanu je neophodan da bi bila moguća obnova snaga eterskog tijela. Mala porcija eterskog tijela koju za početak čovjek nosi u devahan može izrasti u kompletno etersko tijelo, jer su tamo kreirani neophodni uvjeti.
To čini razumljivim različite dužine boravka u devahanu. Kada ljudsko biće stoji na početku svog razvoja i transformiralo je samo malo od svog eterskog tijela može u devahanu ostati samo kratko vrijeme. Dio eterskog tijela koji nedostaje mora za njega biti zamijenjen od vanjskih Deva. Kako se dalje razvija postepeno boravi u devahanu duže vrijeme; dakle vrijeme koje tamo provodi povećava se proporcionalno s njegovim vlastitim razvojem. Ljudi, međutim, koji su napredniji ponekad se iz drugih razloga reinkarniraju ranije, na primjer, jer su svijetu potrebni.
Kada umre Chela, prisutno je cijelo etersko tijelo. Tako se na ovom stupnju Chela može odreći devahana jer je etersko tijelo potpuno prerađeno. Onda se, nakon sasvim kratkog vremena, odvija ponovno rođenje. Na početku on čeka u astralnom svijetu, kao mjestu tranzicije, dok od Učitelja ne dobije određenu misiju. Tada opet može uzeti svoje etersko tijelo da bi se još jednom reinkarnirao.
Dok se ne dosegne ovaj stupanj za evoluciju je neophodna dualnost, t.j. ono što čovjek nije mogao za sebe razviti iznutra ugrađeno je u njega izvana. Pomoć mu treba doći izvana. Tako je u devahanu etersko tijelo još jednom kompletirano od vanjskih Deva snaga. Fizički plan i devahan su suprotni polovi. Između njih leži kamaloka, mjesto tranzicije, tranzicijski stupanj, posredno stanje koje uzrokuje da ljudsko biće bude povezano s onim što je ugradilo u svoje astralno tijelo. Astralno tijelo vodi čovjeka na fizički plan, gdje usmjerava svoju pažnju prema vani. Ovdje su žudnje kultivirane u kontaktu s vanjskim stvarima. Kada osoba umre njegove žudnje za vanjskim objektima ne prekinu se odmah, premda više nema organe koji ga s njima dovode u vezu. Želja preostaje ali nedostaju organi. U kamaloki mora prekinuti ove težnje za vanjskim svijetom. Kamaloka u stvari ne pripada normalnom razvoju; to je samo stupanj gdje treba napustiti navike. Zbog toga što čovjek ne može više zadovoljiti svoje želje, pošto više nema organe za fizički svijet, dolazi do kamaloke.
Kada netko počini samoubojstvo poistovjetio je svoj ego s fizičkim tijelom. Iz tog razloga težnja za fizičkim tijelom je sve intenzivnija. Izgleda mu kao da je on šuplje stablo, kao netko tko je izgubio ego. Tada ima stalnu žeđ za sobom.
Kada je čovjek nasilno usmrćen u sličnoj je situaciji. U slučaju kada se netko susretne s nasilnom smrću on nastavlja tražiti svoje fizičko tijelo sve do vremena kada bi inače umro. To traženje može dovesti do štetnih reakcija. U takvom se slučaju može dogoditi da čovjek koji doživi nasilan kraj bude ispunjen strašnim gnjevom protiv onog tko je uzrokovao njegovu smrt. Tada je u ubijenom čovjeku udarac izmijenjen u protu udarac. Dakle iz astralnog svijeta, duše Rusa pogubljenih iz političkih razloga borile su se protiv vlastitih sunarodnjaka na strani Japanaca. To se dogodilo u rusko-japanskom ratu; to međutim nije opće pravilo.