.U okultizmu mi u čovjeku razlikujemo najprije njegove akcije, utoliko što kao akciju razumijemo sve što proizlazi iz bilo koje aktivnosti povezane s njegovim rukama; drugo govor i treće misli. Sve što u ovom smislu on ostvaruje svojim rukama donosi svoj karmički rezultat u njegovu slijedeću zemaljsku egzistenciju. Ono što govorimo ne tiče se samo nas samih, već također i grupe ljudskih bića koja imaju isti jezik, i to utječe na karmu grupe ili rase. U riječima leži veća odgovornost nego u samim djelima: jer s njima mi pripremamo konfiguraciju buduće rase. Ono što mislimo radi čak i u novoj formaciji naše zemlje. Prema tome razlikujemo tri stupnja. Prvo: Ljudska djela su individualna, s iznimkom onih djela koja proizlaze iz ništavila. Drugo: Čovjek ne može govoriti samo za sebe; riječi se tiču grupe ljudskih bića. Treće: Misli se tiču cijelog čovječanstva.
S ovim, povezano je još nešto. Kada djelujemo mi stojimo sasvim sami iza naših djela. Kada govorimo nismo sasvim sami u našim riječima. Iza naših riječi s nama radi duhovno biće, stojeći iza nas. Kao što su stvarno riječi koje izjavljujemo utisnute sasvim točno u Akaši, tako je točno da sa svakom izjavljenom riječi udaramo u tijelo duhovnog bića koje je inkarnirano u supstanci Akaše u koju prodiru naše riječi. Moramo to podignuti u naš život osjećaja; to je zašto moramo obratiti toliku pažnju na naše riječi. Kada mislimo, čini se da smo sasvim sami sa sobom; ipak su bića duhovne prirode aktivna s nama u našim mislima, bića još viša i značajnija od onih aktivnih u našem govoru.
Više toga leži u ovim stvarima nego u cijeloj svjetskoj povijesti. Kroz njih mnogo toga može biti objašnjeno. Razmotrimo misao unutar nas. Iza ove misli prisutno je duhovno biće. Ako zamislimo da smo sa svih strana umotani u tijelo duhovnog bića, možemo shvatiti da je misao samo izraz tijela duhovnog bića koje radi u nama. Svaki puta kada kroz našu dušu bljesne misao to je impresija, vrsta otiska višeg duhovnog bića, baš kao kada bismo mi išli preko vlažnog tla, ostavljajući otiske, i rekli: ‘Ovdje je hodala osoba’. To duhovno biće je formirano od iste supstance od koje se sastoje misli. Misao u nama može postati otisak višeg duhovnog bića jedino zbog toga jer ta viša bića imaju tijelo formirano od iste supstance kao i naše misli.
Kada naša noga ostavlja svoj otisak na vlažnoj zemlji, otisak je negativ, protu slika našeg stopala. Tako je također i s našim mislima. U višem duhovnom svijetu postoji protu slika svake misli. Slika i protu slika povezane su kao pečat i pečatni vosak. Supstanca je više duhovno biće koje u našoj analogiji odgovara pečatnom vosku. Misao sada zovemo, utoliko koliko odgovara pečatnom vosku, intuicija, a otisak zovemo apstraktna misao. Kada mislimo možemo reći: ‘Osjećam tragove onog što se događa u višim svjetovima.’ To je s obzirom na ovu činjenicu da su u religijskim spisima, na primjer u Otkrivenju sv.Ivana, koristi izraz ‘pečat’. To je u skladu sa stvarnošću. Također je zbog toga što više biće radi s nama u našim riječima da je svaka riječ otisak pečata. Kod mistika protu slika se zvala Imaginacija. Dakle imamo tri nivoa misaonog elementa: intuitivni, imaginativni i obično apstraktno mišljenje.
Kada se čovjek razvija dalje, kada se sama apstraktna misao razvije do stupnja na kojem su inkarnirana bića koja s nama rade kada govorimo, tada je on Chela, okultni učenik. Biti Učitelj znači: raditi u supstanci u kojoj su inkarnirana bića koja s nama rade u našim mislima. Imaginacija daje sliku. Zato su veliki učitelji religija ranijih vremena govorili slikovito, jer imaginacija daje sliku, ne apstraktne misli. U svim religijama, učenja su bila izražena u slikama. Na početku je slika za čovjeka od manjeg značaja, al kada on razumije kako za sebe opet formirati sliku iz svake misli, tada je dosegnuo viši stupanj. To je pretpostavka za sasvim novu vrstu percepcije. Sve zavisi o čovjeku da se razvije do točke na kojoj ne misli više samo apstraktno, već stalno ima svoje misli u slikama.
U pravilu čovjek formira samo misli. Više razvijeni čovjek mora misliti u slikama, u predstavama; to znači ‘zamisliti’. U ovom izrazu već leži što on sam znači: ‘Pomoću određene snage napraviti otisak u nečemu, (zamisliti).’ U kreativnoj fantaziji, u slučaju pjesnika i umjetnika, nalazimo samo slabi odraz imaginacije. Kada čovjek koji traži viši razvoj govori, on će pokušati u određenim slučajevima, imati ispred sebe protu sliku, Imago. To je izvor moćnih slika u religijskim spisima. Tko god se razvio toliko da može kreirati ovakve slike postigao je stupanj duhovnih bića koja su uključena u stvaranje rasa. Onaj tko u sebi razvija ne samo slike, već intuicije, nije samo uključen u stvaranje rasa, već u kreiranje slijedeće planetarne egzistencije. Iz slika će odjekivati ono što će se kasnije manifestirati na zemlji, ali tko god radi iz intuicije stvara nešto što još nije postojeće, što nije nigdje manifestirano, to će reći stvara iz Nirvane. Taj koncept je nerazdvojan u svakoj apokalipsi: Ono što će se manifestirati u budućnosti može biti stvoreno jedino iz Intuicije.
Preko apstraktnog mišljenja radi se kopija nečeg što postoji. Preko Imaginacije čovjek sebi dopušta da mu donese plod formativni duh unutar njega. Imaginacija odgovara skrivenim realitetima koji su se pojavili plodonosnim impulsom viših bića; tako se mogu vidjeti viša duhovna bića na astralnom planu. Pretpostavka za ovo je razviti govor koji nije izraz apstraktnih misli, već slika. Zato mediji također govore u imaginacijama, u slikama i simbolima, ali nesvjesno. Iza njih duh formira simbole. Okultni učenik radi to pri punoj svijesti, iako na način koji nije proizvoljan. Tako radeći on sebi dopušta da dobije plod od duha.
Baš kao što čovjek razvija sebe do stupnja gdje stvara slike i prima intuicije, tako je i prije nego je on došao u egzistenciju vanjski svijet bio aktivan; i zaista na takav način da u svemu što je oko nas kao mineralna egzistencija, kao čisto fizička priroda, rade Intuicije kao kreativne snage. Kristal je vanjski utoliko što se otkriva čulima; on je međutim kreiran pomoću Intuicije. Iza cijelog fizičkog svijeta leži kozmos Intuicija i napokon biće, Planetarni duh, koji producira Intuicije. Iza svih jezika rade bića Imaginacije i sa njima Duh rase. U svim živim stvarima, na djelu su Bića na istom duhovnom nivou. Iza svih biljaka aktivne su Imaginacije. Završen oblik biljke dolazi od Imaginacije i iza nje stoji duhovno biće: i sve prožeto sviješću i percepcijom došlo je od same Misli.
Sada pogledajmo na cijeli univerzum, za početak na njegov fizički aspekt: Zemlju, Sunce, Mjesec i zvijezde, Mliječni put i tako dalje. Iza njega stoji veliki intuitivni Duh. To je isti Duh koji se manifestira u našim akcijama; on također stoji iza cijelog univerzuma. Kršćanstvo ga zove Otac. Pošto je tako malo poznat također se zove Nepoznati Bog, a u teozofskoj literaturi Prvi Logos.
Iza svega živućeg stoji Duh Imaginacije. To je isti Duh koji također radi u našem govoru; to je zašto ga kršćanska religija zove Riječ. Ovdje se mislilo na nešto sasvim egzaktno i stvarno. Ovaj duh koji stoji iza svega živućeg danas još radi u našem govoru, u svakoj od naših riječi, i prema tome je ispravno nazvan ‘Riječ’, druga oznaka je: Sin ili Krist. On je Duh koji živi kao Imaginacija u svemu što ima život.
Zatim se uzdižemo do onog što je svjesno, što ima određeni stupanj percepcije, svijesti, sve što je životinjske prirode i što u čovjeku [praznina u tekstu ...] To se već može uhvatiti mislima. Sadržano je u svakom biću. Ono što se odigrava u životinji pojavljuje se na prvom mjestu unutar sebe: apstraktna svijest. Sva svijest koja postoji u svijetu također živi u čovjeku, u apstraktnom mišljenju. Unutar sebe čovjek je zove ‘Duh’; ukoliko radi vani u kreativnim silama Prirode on je zove ‘Duh sveti’. To je ono što leži ispod sve percepcije i svijesti. Bolest postoji samo u odvojenosti. Duh kao takav ne može biti bolestan, već jedino kada je inkarniran u nižim tijelima. Riječ ‘Heilig’ (zdrav) znači ‘heil sein’, biti dobro: to izražava činjenicu da je Duh koji protječe vani kroz svijet, zdrav. Duh Sveti nije ništa drugo nego Duh koji je potpuno zdrav: to je zašto svatko tko je uistinu ujedinio sebe s Duhom Svetim (Heiliger Geist) prima snagu izlječenja (heilen). To mora biti u harmoniji s Duhom Svetim koji protječe svijetom. To je Duh koji radi od čovjeka do čovjeka kao pravi iscjelitelj.
Ako sada okrenemo našu pažnju na fizički plan na prvom mjestu nalazimo ono što opažamo našim osjetilima. Iza je veliki intuitivni Duh. Sve što je fizički prisutno napravljeno je od Duha. Dakle iza svega što živi u ovakvom obliku, koji se može opažati osjetilima, stoji Duh Otac, prvi Logos. Kroz samo promatranje ništa ne mijenjamo, ali do promjene dolazi kada djelujemo. Tada ne mijenjamo samo ono što postoji vani u svijetu, već također i sile koje rade vani u svijetu. U trenutku kada djelujemo mi dovodimo do promjene na fizičkom planu. Međutim iza ovih promjena također leži promjena u ishodišnoj sili koja odgovara prvom Logosu. Na to mi utječemo s našim akcijama; to ostaje, tamo je, ne možemo se tog ponovno riješiti, ukoliko nije iskorijenjeno od iste sile koja je to dovela. I promjena koja je dovedena kroz naša djela ono je što nas ponovno pronalazi kao Karma. Ono što čovjeka još jednom povlači na fizički plan, ako gledamo sa stanovišta Karme zove se: Rupa. Zato što je to ostvareno u Rupi, kroz tijelo, kroz čovjekovu vanjsku prirodu. Tako mi stvaramo u tijelu, u Rupi, kada radimo na vanjskim Intuicijama.
Druga sfera u kojoj danas čovjek nije potpuno nezavisan, već gdje drugi Duh radi s njim, je govor. Ovdje pravimo impresije u svijetu iza kojeg ne leži samo ono što je fizičko, već što ima život. U svijetu života Imaginacije o kojima govorimo ostaju iza, formativnih sila koje kreiraju nove rase. Naša sadašnja rasa kreirana je iz onoga što leži iza riječi ranijih rasa. To je utjelovljeno u našoj rasi. Kao dodatak moramo uzeti u obzir sve što na bilo koji način pripada Imaginaciji. To nam pokazuje da s našim riječima stvaramo impresije u oblasti Sina, u oblasti drugog Logosa. One se vraćaju kao kolektivna Karma cijele rase, jer riječ nije stvorena samo od nas; Duh rase radi s nama. Što je temelj za ovaj oblik Karme? Gdje Duh rase radi? Duh rase je aktivan u čovjekovim osjećajima, prožima cijeli svijet osjećaja. To odjekuje u onome što ljudsko biće ima zajedničko sa svojom grupom.
Ono što radi u mnogo širem smislu na Karmi je osjećaj (Vedana). Dakle prvo: Rupa, tjelesnost; drugo: Vedana, osjećaji. Za one ljude koji još nisu postali Chele, osjećaj ima veliku važnost gdje je u pitanju percepcija drugog Logosa i sve živuće. Cilj znanosti je proučavati životinje i biljke odvojeno od života. Danas čak i najučeniji ljudi još nisu napredovali iza stupnja razumijevanja života s osjećajem. To je Imaginativno razumijevanje koje im prvo omogućava gledati u sam život.
U vanjskom svijetu misao je povezana sa svime što posjeduje senzaciju i svijest. To s nama ima jednu zajedničku točku: percepciju. Činjenica da na bilo koji način možemo opažati vanjski svijet u fizičkom prostoru kao svijet boja i zvukova moguće je samo zato jer ga možemo prenijeti u misli. Mi primamo percepcije; mi mislimo o njima. Kada u percepcijama ne bi bile misli bila bi najveća čovjekova glupost formirati misli o njima. Misli bi tada bile same iluzije kada se percepcije ne bi javljale kroz misli. Iz kombinacije percepcija slijedi da su na prvom mjestu percepcije izgrađene mislima koje mi onda možemo iz njih izvući: zakoni prirode. Oni nisu ništa drugo nego misli; to je kreativni Duh, Duh sveti. Percepcija je granica između to dvoje, gdje naše misli dolaze u kontakt s kreativnim mislima vani. Dakle s mišlju koju imamo ne možemo raditi direktno na životu, već na svijesti koja je u vanjskom svijetu i sama misao.
Kroz misli mi iza ostavljamo tragove u svim duhovnim bićima koja su dovela do svijesti. Ono što čovjek gradi na osnovi percepcije putem misli, i što stvara kao misli, ima svoje reperkusije na svemu što čini percepciju neophodnom. Treće prema tome razlikujemo: Percepciju ili Sanjnu, treći element koji ima efekt na karmi.
Kroz sve akcije mi prizivamo protu akcije kao karmu, jer vršimo udar na Intuitivni svijet: Rupu.
Kroz sve svjetove vršimo udar na Svijet kreativnih osjećaja oko nas: Vedanu.
S našim mislima o percepcijama radimo udar na cijeli Svijet misli izvan nas: Sanjnu.
Ono što opažamo oko nas neće više biti tu kada se ponovno pojavimo na Zemlji. Prema tome sve što mi mislimo u vezi sa svijetom percepcije neće imati efekta u bilo kojoj budućoj inkarnaciji; samo u ovoj inkarnaciji će imati snagu izgradnje karme. Misao radi na našem sadašnjem karakteru.
Ono što se pojavljuje iz osjećaja, to je esencijalno povezano s našim okruženjem; što ulazi u svijet Imaginacije, vraća nam se u slijedećoj inkarnaciji, na takav način da se javlja unutar nas kao urođene tendencije i izvan nas kao mogućnosti. Kroz naše urođene tendencije prizivamo mogućnosti koje nam nudi svijet, što formira našu sudbinu, kroz tendencije koje imaju svoj izvor u karmi. Misli oblikuju karakter: tendencije ili narav karmički vode do mogućnosti. Djela donose vanjsku sudbinu, sve tjelesne okolnosti u kojima je čovjek rođen. Ono što ostvarimo kroz Rupu, našu tjelesnu prirodu, to je naša stvarna sudbina, koja nam se karmički vraća.
Urođene tendencije mogu se svjesno kreirati za buduće inkarnacije jedino dostignuvši stupanj Imaginacije. U tome nalazimo tajnu kako su veliki utemeljitelji religija isturili njihov utjecaj iza njihova vlastitog vremena. Slike koje su dali ljudima oslobodile su tendencije raspolaganja za slijedeće inkarnacije. Svaka slika koju su usadili u dušu ponovno se pojavila u cijelom svijetu osjećaja ljudskih bića. Ili je stekao takve Imaginacije za sebe, ili ih je primio od učitelja. Mi ih sami stječemo kada smo stekli kontrolu nad našim cijelim svijetom osjećaja: to je slučaj kod okultnog učenika. Njegovi osjećaji su podanici njegove vlastite kontrole; ostatak čovječanstva je po ovom pitanju zbrinut od utemeljitelja religija. Religija je svijet osjećaja budućih rasa; izvana prema tome ona može biti potopljena, jer živi dalje u ljudskim tendencijama. Danas izbijaju na površinu tendencije koje su čovječanstvu implantirane u 13-om i 14-om stoljeću. Važno je da se materijalističke slike današnjih dana ne ukorijene u ljudskim srcima, jer bi u budućem vremenu one ispunile ljudska bića s najbrutalnijim instinktima koji su usmjereni jedino prema svijetu osjetila, ako im se ne bi suprotstavili duhovnim idejama. U čovjeku žive one želje i žudnje koje su proizašle iz imaginacije. To je željna-priroda = Sanskara. Sve intuitivno u čovjeku, veliki impulsi koje prima od najviših posvećenika, oni stvarno prevladavaju karmu djela. Onaj tko se uzdigao do Intuicije kao takve, prodire kroz fizički svijet sve do Duha Oca. Onaj tko posjeduje intuitivno znanje može djelovati na karmu proizašlu iz djela. On počinje svjesno ograničavati svoju Karmu.
Za običnog čovjeka shvatljiva su jedino ona bića koja također imaju svijest. Kada napreduje do Imaginacije, shvatljiv također postaje i život; kada napreduje do Intuicije može naprijed koliko i Intuitivne sile.
Osoba može utjecati na svoju karmu do stupnja u kojem ona sama posjeduje Intuiciju; ili je mora primiti od visokih posvećenika u obliku velikih moralnih zakona. Vijnana je naziv koji se koristi za svijest neophodnu za prevladavanje karme. I sada razmislimo o čovjeku koji živi u svijetu, izvršava svoja djela i umire. Nakon njegove smrti nešto od njega ipak ostaje ovdje u ovom svijetu što je on u njega utkao: Rupa, Vedana, Sanjna, Sanskara i Vijnana. Ovih pet je saldo na njegov račun: njegova osobna sudbina kao Rupa; sudbina nacije u kojoj je rođen, kao Vedana; aktualna činjenica njegova rođenja na ovoj zemlji kao Sanjna. I dodatno, radeći s Sanskarom, priroda želja, i Vijnana, svijest. To je pet Skandhi.
Ono što čovjek daje od sebe u svijet ostaje u svijetu kao pet Skandhi. One su temelj njegove nove egzistencije. One postepeno imaju manji efekt kada je on svjesno razvio nešto od zadnje dvije. Što je stekao više svjesne moći nad Vijnanom, to je više stekao snage svjesnog inkarniranja u fizičko tijelo. U njihovoj esencijalnoj prirodi Skandhe su identične karmi.
1. Rupa: Tjelesnost, Djela.
2. Vedana: Osjećaj.
3. Sanjna: Percepcija.
4. Sanskara: Želja.
5. Vijnana: Svijest neophodna za prevladavanje karme.