.Sada ćemo baciti još svijetla na skriveno djelovanje karme i razmotriti karmičke odnose između naroda i pojedinaca. Oni koji se iskreno drže principa da ne gledaju svijet materijalistički, već traže objašnjenja iz duha ovo će razumjeti.
Naučili smo iz povijesti da se tijekom evolucije javljaju bolesti koje prije nisu postojale. Dakle danas, za početak, čuti ćemo nešto o porijeklu takvih bolesti kako su povezane s epohama i narodima.
To ćemo razumjeti iz duha. Liječnik daje objašnjenja da je ova ili ona bolest uzrokovana bacilima. Mi međutim moramo pitati: odakle su bacili došli? Oni su jednako inkarnirana živa bića kao i čovjek. Za ona bića koja rade poremećaj u ljudskom životu moramo pitati: Odakle su došla? Što ih je dovelo u njihovu sadašnju materijalnu egzistenciju? Što su bili prije nego su se inkarnirali?
Pretpostavimo, na primjer, da je neka nacija ili rasa u nazadovanju, kreće se prema svom padu. To postavlja otpor. Taj otpor prema padu je duhovni izraz nečeg što živi u astralnom tijelu nacije o kojoj se radi. Ako bi to nazadovanje brinulo samo one koji idu prema kraju, tada izazvani osjećaji ne bi imali posebnog efekta na druge u svijetu. Recimo međutim da dolazi u konflikt s drugom nacijom, ponirući u strah i tjeskobu i tako stvarajući reakciju kod te druge nacije. Tada imamo dvostruku situaciju: nacija trpi nazadovanje, ono što se javlja iz uznemiravanja naroda koji se bori protiv vlastita nazadovanja, i strah i uzbuna od drugog naroda. To je nešto trajno.
Uzmimo određeni slučaj: Mongolski juriši u Srednjem vijeku, kada su Mongoli došli u sukob s Europljanima, šireći među njima strah i uzbunu. Takav strah i takva uzbuna su tada prisutni kod naroda o kojima se radi. Kada gledamo te horde koje napadaju, od kojih su Mongoli posljednji, smještajući se u raspoloženje svih tih srednjovjekovnih naroda, vidimo kako očaj zadnjih grana četvrte korijenske rase i strah i uzbuna izazvana u Europljanima stvara duhovne forme. Da su ti juriši naišli na hrabrost i ljubav, tada bi truleća supstanca bila razgrađena. Ali strah, mržnja i uzbuna konzerviraju takve truleće forme i one pružaju izvor prehrane za bića kao što su bacili. Kasnije se inkarniraju u takvim materijalnim formama pogodnim za takvu inkarnaciju. Dakle truleće supstance su se ugradile u strahu i uzbuni europskih naroda kao sjeme nazadovanja. One su sićušna živa bića. Na ovaj način se pojavila srednjovjekovna bolest, lepra. Javila se iz truleće supstance silaznih Mongolskih naroda.
Koje je porijeklo ovih izgrednika ljudske fizičke prirode? Dolaze od ranijih duhovnih uzroka, od grijeha. Tako se karma manifestira u nacionalnim zajednicama. Iz ovog možete predvidjeti kako moralni život nacije uvjetuje vanjski život budućnosti. U naciji leži moć da skrbi za svoju fizičku budućnost preko odgovarajućeg moralnog života u sadašnjosti.
Sve europske ezoterijske škole kažu da sve bakterijske bolesti modernih vremena imaju slično porijeklo. Bolesti uzrokovane bacilima praćene su natrag do njihovog duhovnog izvora. To je ezoterijska tradicija među ružokrižarima i kod drugih ezoterijskih škola gdje su te stvari podučavane. Postoji temeljno učenje u malim krugovima ezoterijskih škola, čiji sadržaj kaže da se u sedamdesetima u astralnom svijetu odvila sasvim određena bitka koja je uzrokovala da stvari idu na bolje, čak iako ... [Praznina u tekstu ...]. Ti događaji su nazvani bitka između domaćina arhanđela poznatog u kršćanskoj ezoteriji kao Mihael i domaćina boga Mammona. Mammon je, u jednu ruku, bog prepreka, koji postavlja destruktivne, ometajuće stvari na stazu napretka. U drugu ruku može se vidjeti u ovom bogu Mammonu kreatora sasvim određenih formi uznemiravanja u ljudskom životu u sferi zaraznih bolesti. Određene zarazne bolesti, ranije nepoznate, dovedene su od boga Mammona.
Možemo pretpostaviti do kojeg stupnja ezoterijske škole moraju probuditi napredno razmišljanje u najintimnijim dubinama ljudskog bića kada se shvaća da je stvarni izvor ovih modernih bolesti ništa drugo nego nazadovanje, dugotrajni konzervativizam takozvane više klase kao suprotnost osiromašenim nižim klasama koje teže prema novom ... [Praznina u tekstu ...]. One su ometane, držane natrag preko onoga do čega je doveo bog Mammon. Nalazimo dvije suprotstavljene sile: sentimentalni svijet silaznih viših klasa, koji želi sačuvati zastarjelo stanje, i osjećaje mržnje kod nižih klasa —astralni život isturen protiv drugih od narodnih masa. U ovom suprotstavljanju ezoterizam ponovno vidi nazadnu supstancu i time uzrok modernih zaraznih bolesti. Tkogod ima uvid u ove stvari neće ih naravno uzeti kao razlog za oponiranje modernoj medicini s njenim vanjskim lijekovima. Ali nikada neće doći do pravog poboljšanja preko tih vanjskih metoda.
Ono do čega kasnije dolazi uvijek se unaprijed otkriva kroz ezoterijsko znanje. To se sastoji od opažanja kako sadašnji moral može voditi do boljeg zdravlja u budućnosti. Iz toga možemo prosuditi kako je duboka bila percepcija onih koji su u svijet uveli Teozofski pokret. To proizlazi iz znanja o ovakvim odnosima. Predviđano je da će prijetnja ratom svih protiv svih uzeti sve više prijeteći oblik. Stvari koje moraju doći ispunjavaju sebe unutarnjom neophodnošću, baš kao što će se događaji na Istoku razviti poput vatre tamo gdje je posebno zapaljiv materijal. Bilo bi besmisleno željeti spriječiti ovakve stvari. Odgovarajuća i pogodna sredstva odvraćanja od rata svih protiv svih tražio je Teozofski pokret kroz širenje aksioma bratstva. Jer bratstvo razgrađuje ono što struji u svijet kao sredstvo truljenja, kao mržnja. Jer što se tiče rasa mi se nalazimo na silaznoj putanji. Ako će netko vjerovati da se ovaj pad može odgoditi i koji je sadržan mržnjom, ne riješen ljubavlju, prirodno je da će slijediti najgore. Teozofski pokret bi prevladao taj pad ljubavlju. Njegovi osnivači znaju da Teozofsko društvo nije samo lijek, već izvor za razvoj čovječanstva koje ide u budućnost.
Dakle vidimo kako je fizičko rezultat onog što je duhovno prethodilo i kako je u određenim okolnostima u moći ljudi, preko znanja o određenim odnosima, povezati fizičko s duhovnim izvorom. Na primjer, ako netko zna kako je određena bolest povezana s određenim osjećajima i emocijama, on zna da prizivanjem tih osjećaja on također priziva i bolest. Crni mag može koristiti to znanje da uništi ljude. Duboke okultne istine se prema tome ne mogu kazati svakome bez dužnog obzira, jer bi odmah dovele do demarkacije između dobra i zla. Ta je opasnost nerazdvojiva s širenjem okultnih učenja, jer se nikog ne može naučiti kako na napravi da ljudi budu dobro, bez da ih se u isto vrijeme uči kako da ih napravi bolesnim. Kada su okultna učenja prodrla u određene narode takve stvari su se dogodile. Postoje oblasti na Istoku gdje se mogu čuti izvještaji da postoje sekte koje su sebi stavile u zadatak da proizvedu određene bolesti. Tako u sve većem stupnju prodiremo do razumijevanja o načinima na koji se materijalno pojavljuje iz duhovnog.
Sada ćemo pokušati prijeći nešto veće periode vremena. Znamo da danas postoji predivno nadopunjavanje između svega što postoji kao animalni život i kao biljni svijet. Biljka za sebe koristi ugljik i izbacuje kisik, time stvarajući izvor života za sva stvorenja u okruženju koja trebaju disati. Taj izvor proizlazi od biljnog svijeta. Sve naše današnje disanje je tu kroz djelovanje ove misteriozne radionice biljnog svijeta. Iz ovog možemo formirati koncept kako svjetovi tonu, kako je otišao svijet koji je prethodio našoj Zemlji. Na Starom Mjesecu nije postojalo disanje kao sada kod ljudskih bića i životinja. Sasvim različit proces je na Starom Mjesecu bio na mjestu procesa disanja. O ranijem procesu možemo dobiti sliku kada pogledamo nešto što je preostalo od tog vremena: promjenjiva toplina životinja koje razvijaju istu temperaturu kao njihovo okruženje. Na Mjesecu je postojala toplina ili vatreno disanje. Udisanje ili izdisanje vatre ili topline tada odgovara sadašnjem udisanju i izdisanju zraka. U sredini doba Lemurije proces disanja je počeo poprimati oblik kakav ima danas.
Duhovni proces ugradnje Monade u nižeg čovjeka nalazi svoju materijalnu refleksiju u disanju. Disanje označava udisanje Monade. U Hatha Yogi prema tome učenik ide kroz proces disanja. On ritmički regulira ono što čovjek danas ima kao prirodni proces da bi stavio disanje pod svoju kontrolu. Baš kao što je prije čovjek napredovao do ovog procesa disanja, udisao je i izdisao toplinu, transformirajući to u cirkulaciju tople krvi, tako učenik Hatha Yoge teži formirati proces disanja u nešto unutarnje, dovesti ga iznutra pod svoju kontrolu. Pravila Hatha Yoge označavaju transformaciju daha u proces koji ne ide iznutra prema vani, već je reguliran iznutra, kao što je danas cirkulacija krvi također iznutra regulirana. U slučaju životinja s promjenjivom temperaturom proces cirkulacije krvi ima isti odnos kao kod ljudskih bića proces disanja učenika Hatha Yoge. Iza svih ovih stvari leže duboke misli u vezi evolucije koje teže biti temelj stvarnih procesa.
Ono što se danas obično ne shvaća je da je u zraku nešto duhovno. Kada je još postojala svijest o tome, duh je nazvan: Zrak, Vjetar = Pneuma. Pneuma znači struja zraka a također i duševno-duhovno. Ova terminologija potječe iz vremena u kojem je još postojala svijest o pravim vezama. Sada uzmimo činjenicu da su na prethodniku naše Zemlje (Starom Mjesecu) određena bića evoluirala iza stupnja ljudske evolucije tog vremena. To su bila luciferska bića. Kada se razmatraju ta bića treba reći: Ona nisu živjela u okruženju kakvo danas ima Zemlja. Nisu mogla disati zrak, dakle nisu mogla primiti duh, jer uzimanje duha odgovara udisanju zraka. Ona su morala provoditi toplinski princip što se danas odvija u zraku. Na Zemlji razlikujemo sedam stanja fizičkog: Najprije životni eter, drugo kemijski eter, treće svjetlosni eter, četvrto toplinski eter, peto zrak, šesto vodu, sedmo čvrsto. Dakle luciferska bića su morala provoditi u toplini ono što danas čovjek provodi u zraku. Sada možete shvatiti da su zato, ova bića koja su dala čovjeku njegovu odvojenu svijest, njegovu nezavisnost, u određenom smislu povezana s vatrom. Iz tog razloga, kada se ona pojave, to je povezano s izvjesnom žudnjom za svime što se u čovjeku manifestira kao toplina, kao vatra. Žudnja se prikači na čovjekovu individualnu toplinu. Dakle donosioci znanja i slobode vezani su s nečim što se teži inkarnirati u elementu topline u čovjeku na sličan način kako se to dogodilo na Starom Mjesecu. To je veza između znanja i rođenja i smrti, bolesti i tako dalje u svijetu. Sa znanjem, rođenje, smrt i bolest dolaze u svijet. To je bila cijena koju je čovjek platio za znanje. Također tako vidimo i vezu između određenih toplinskih fenomena i bolesti, naime groznice. To je porijeklo groznice. Tradicija ovoga zaostala je u 19-om stoljeću.
U ranijim planetarnim stanjima, pretečama naše Zemlje, nismo još imali posla s ljudskim bićima, životinjama, biljkama i mineralima kakvi su danas. Tada su postojala bića koja još nisu bila sišla tako duboko kao današnje životinje, niti se uspela tako visoko kao današnji čovjek. U to vrijeme biljke nisu izdisale kisik. Kisik, taj životni dah, još nije postojao. Tek s nastankom našeg biljnog carstva dušik postaje izmiješan s kisikom. Mjesec je bio okružen atmosferom dušika. U drugoj polovini ovog prethodnog planeta bića su sigurno već težila prema takvim formama koje mogu disati, koja su obdarena plućima i tako dalje; ali samo je u sadašnjem zemaljskom ciklusu biljno carstvo evoluiralo u ono što je sada. Animalna bića su onda razvila organe za disanje. Gurnula su biljno carstvo na niži stupanj, da bi ono snabdijevalo kisikom za disanje.
Ove procese prethodnika naše Zemlje moralo je slijediti stanje gdje život u istom obliku više nije bio moguć. Forma se razvila u nešto drugo i trebala je novi planet. Prethodni planet je morao dočekati svoj kraj; sve se živo ugušilo. Tako planeti sa svojim životom nestaju, i iz onog što je pripremljeno evoluira novi život u tijelu planeta Majke. Tako treba shvatiti pad i uspon planetarne evolucije.
Baš kao što je čovjek prije imao ostala carstva unutar sebe, tako danas još ima zlo u svojoj karmi unutar sebe. To sada sam prerađuje. U budućnosti dobro i zlo biti će u vanjskim formama, rasa dobra i carstvo zla jedno do drugog. U tom budućem vremenu ljudski lik će se pojaviti u transfiguriranom obliku iz odvojenog, zla animalnosti koje gura dolje. Promislimo o transfiguriranom ljudskom liku koji danas drijema kao zagonetka u animalnoj materiji, odvojen od animalnog zla i predstavljen simbolično. Ne možete to predstaviti na bolji način nego u velikoj intuiciji egipatske Sfinge. To ne ukazuje samo na prošlost, već također pokazuje i prema budućnosti. Nisu bez razloga stari Egipćani smjestili Sfingu ispred Hrama inicijacije. Inicijacija je usađivanje tajne budućnosti u ljudske duše. Na ulazu u Hram. ambijent za inicijaciju preko Sfinge je već bio stvoren.
Ono što je izvana tijelo od kisika iznutra je Monada. Čim se kisik pojavio na Zemlji Monada je imala mogućnost utjelovljenja. To je pokušaj posjedovanja Monade kada učenik udiše mnogo kisika i nastoji ga zadržati. Kisik nije samo nešto vanjsko materijalno. Kisik treba ispitati u svijetlu duha. Dakle izvana imamo kisik a iznutra Monadu. Kisik je prema tome u doba Lemurije formirao tijelo za silazak sinova Manasa.