.U evoluciji postoje tri elementa koja treba razlikovati: oblik, život i svijest. Danas ćemo govoriti o različitim vrstama svijesti.
Na biljke i niže životinje možemo gledati kao na sredstva pomoću kojih viša bića produžuju njihova osjetila u svijet da bi kroz njih promatrali ovaj svijet. Započnimo od osjetilnih organa biljaka. Kada o njima govorimo mora nam biti jasno da nemamo posla samo s osjetilnim organima pojedinih biljaka, već i sa bićima viših svjetova. Biljke su, takoreći, samo pipci koje su produžila viša bića; oni kroz biljke sakupljaju informacije.
Sve biljke imaju ćelije, posebno na korijenu ali također i na drugim mjestima, u kojima se mogu naći granule škroba. Čak i u biljkama koje inače ne sadrže škrob, ove granule škroba se javljaju na korijenu. Članovi porodice ljiljana, na primjer, koji inače ne sadrže škrob, posjeduju ove škrobne granule privijene na korijenje. Ove škrobne granule su labave i pokretne, i važno je da li su smještene na jednom ili drugom mjestu.
Kadgod se biljka okrene barem malo, jedna škrobna granula pada prema drugoj strani. To biljka ne može podnijeti. Ponovno se okreće na takav način da se granule vraćaju natrag na njihovu pravu poziciju. I ove škrobne granule u stvari leže u simetričnom odnosu prema smjeru gravitacije zemlje. Biljke rasu prema gore jer osjećaju smjer gravitacije. Promatrajući škrobne granule na korijenju, prepoznajemo vrstu osjetilnog organa. To je za biljku osjetilo gravitacije. To osjetilo ne pripada samo biljci, već i duši cijele zemlje, koja biljci nalaže rast u skladu s ovim osjetilom.
To je od primarne važnosti. Biljke uzimaju smjer u skladu s gravitacijom. Ako sada uzmemo kotač, na primjer vodenice, u koji se mogu umetnuti biljke, i okrenemo kotač zajedno s biljkama, još jedna sila se dodaje sili gravitacije: okretna sila. Sada je to u svakom dijelu biljke, i njen korijen i stabljika rastu u smjeru tangente kotača, u smjeru tangentalne sile, ne sile gravitacije. U skladu s tim, škrobne granule podešavaju svoju poziciju.
Razmotrimo ljudsko uho. Najprije imamo vanjski slušni prolaz, zatim bubnjić, i u unutrašnjem uhu male slušne kosti: čekić, nakovanj i stremen — sasvim sićušne kosti. Slušanje zavisi o ovim malim kostima koje druge organe dovode u vibraciju. Dalje unutra nalazimo tri polukružna membranska kanala raspoređena prema tri dimenzije. Oni su ispunjeni fluidom. Onda nalazimo, dalje unutar uha, labirint, strukturu u obliku pužne školjke, ispunjen s vrlo finim malim dlačicama. Svaka od njih je podešena, kao strune klavira, na određenu visinu tona. Labirint je povezan sa slušnim živcem koji ide u mozak.
Tri polukružna kanala su posebno zanimljiva. Stoje u odnosu jedan prema drugom u tri dimenzije prostora. Ispunjeni su malim otolitima, sličnima škrobnim granulama biljke. Kada su oni poremećeni osoba ne može stajati uspravno ili hodati u ispravnom položaju. U slučaju nesvjestice navala krvi u glavu može uzrokovati poremećaj u tri kanala. Osjetilo smjera u čovjeku zavisi od ova tri polukružna kanala. To je isto osjetilo koje je u biljkama, kao osjetilo ravnoteže, lokalizirano u korijenju. Ono što se javlja u korijenju, u ljudskom je biću, razvijeno gore u glavi.
Pregledavajući cijelu evoluciju: biljke, životinje, čovjeka, među njima se otkrivaju nedvosmisleni odnosi. Biljka je suprotna čovjeku. Smjer životinja leži između njih na pola puta. Biljka je zarila svoje korijenje u zemlju i usmjerila svoje seksualne organe gore prema suncu. Ako gurnemo biljku na pola puta imamo životinju. Ako je sasvim gurnemo imamo čovjeka. To je originalno značenje križa; biljno carstvo, životinjsko carstvo, carstvo čovjeka. Biljka zabija svoje korijenje u zemlju. Životinja je napola okrenuta biljka. Čovjek je potpuno okrenuta biljka. Zato je Platon rekao: Duša svijeta je razapeta na križu Tijela svijeta.’
Kod biljke organ smjera leži u korijenju. Kod čovjeka je u glavi. Što je kod čovjeka glava, to je korijen u slučaju biljke. Razlog, zašto je u čovjeku osjetilo smjera povezano s osjetilom sluha, je taj da je sluh osjetilo koje čovjeka uzdiže u više kraljevstvo. Zadnja sposobnost koju će čovjek steći je sposobnost govora. Opet, govor je povezan s uspravnim držanjem, koje bez osjetila smjera ili ravnoteže ne bi bilo moguće. Zvuk koji čovjek proizvodi govorom aktivna je nadopuna pasivnom osjetilu sluha. Ono što je kod biljke samo osjetilo orijentacije u čovjeku je postalo osjetilo sluha, koje unutar sebe nosi staro osjetilo orijentacije u tri polukružna kanala, koji su raspoređeni prema tri dimenzije prostora.
Svako biće posjeduje svijest. To vrijedi i za biljke, ali njihova svijest leži na devahanskom planu, na mentalnom planu. Dijagram svijest biljke trebao bi izgledati na slijedeći način:
Biljke također mogu govoriti i odgovarati nam, jedino ih moramo naučiti promatrati na mentalnom planu. Tamo će nam kazati vlastita imena.
Čovjekova svijest doseže dolje do fizičkog plana. Ovdje njegova svijest zavisi od istog organa s kojim je biljka prisna sa zemljom. Najprije upoznamo čovjeka u pravom smislu kada vidimo kako proizvodi govor i u govoru riječ ‘Ich’ (JA). Ovo ‘JA’ ima svoje korijene na mentalnom planu. Bez sposobnosti izgovaranja male riječi ‘JA’ možemo na ljudsku formu gledati kao i na onu od životinje.
Biljka ima svoje korijene na mentalnom planu i čovjek je pomoću svog organa sluha stanovnik mentalnog plana. Zato povezujemo ‘Es denkt’ (‘on misli’) s govorom. Uho je viši razvoj osjetila smjera. Pošto je čovjek u odnosu na biljku obrnuo svoj položaj i opet se okrenuo duhu, on u svom organu sluha ima nasljeđe osjetila smjera. On sebi daje svoj smjer. To su prema tome dvije suprotne vrste svijesti: svijest biljke na mentalnom planu i ovdje svijest čovjeka, koji svoje biće nosi dolje iz mentalnog svijeta u fizički svijet. Ova zemaljska svijest čovjeka nazvana je Kama-Manas.
Svaki osjetilni organ ima vlastitu svijest. Ove različite vrste svijesti, svijest vidljivog, čujnog, osjetilo mirisa i tako dalje, u duši su dovedene zajedno. Svijest postaje ‘manas-ična’ jedino kada su njene odvojene forme sakupljene zajedno u središtu duše. Bez ove integracije čovjek bi se razdvojio u svijestima njegovih organa. One su izvorno oblikovane kroz solarni pleksus, kroz simpatički nervni sustav. Kada je sam čovjek bio vrsta biljke, on također nije još bio svjestan na fizičkom planu. U to vrijeme je viša svijest najprije razvila organe.
U stanju dubokog transa centralna svijest je utišana. Tada su odvojeni organi svijesti i osoba počinje vidjeti trbušnom šupljinom i solarnim pleksusom. Ovakvu svijest je posjedovala vidovnjakinja Prevosta. Ona je točno opisala svjetlosne oblike koji se međutim jedino mogu vidjeti sviješću organa. Najniža svijest je ona od minerala. Nešto više centralizirana svijest, ona koja je više kao svijest današnjeg čovjeka, astralna je svijest. Razvoj svijesti u cijelom astralnom tijelu nalazi svoj izraz u kičmenoj moždini. Tada osoba percipira svijet u slikama. Samo oni ljudi čiji fizički mozak ne funkcionira imaju ovakvu svijest. Idioti, na primjer, vide svijet u slikama; njihov duševni život je analogan životu snova. Oni mogu samo reći da nemaju pojma što se zbiva oko njih. I druga bića u svijetu imaju sličnu svijest.
Kada netko razvija astralnu svijest, tako da snove doživljava svjesno, može poduzeti slijedeće: Pretpostavimo da smo u položaju da razvijemo ovu svijest i zamislimo da stojimo ispred cvijeta zvanog Venerina muholovka. Ako u to dovoljno dugo zurimo i pustimo da radi na nama potpuno ekskluzivno dolazi trenutak kada imamo osjećaj da centar svijesti pada iz glave dolje i mili u biljku. Tada smo svjesni u biljci i vidimo svijet kroz nju. Moramo prenijeti našu svijest, u biljku. Tada postajemo svjesni kako stvari izgledaju u astralnoj percepciji tog bića. Tada doživljavamo tu dušu. Osjetljiva biljna svijest je sasvim slična onoj od idiota; nije čisto mentalna svijest. Ovakva biljka je dovela svijest dolje na astralnu razinu. Takle postoje dvije vrste biljaka; one koje jedino imaju svoju svijest na mentalnoj razini, i one koje je imaju također i na astralnoj razini.
Određene vrste životinja također imaju svijest na astralnoj razini, što je slično razini svijesti idiota. Helena Petrovna Blavatsky je posebno spominjala izvjesne indijske noćne insekte, noćne leptirice. Pauci također imaju astralnu svijest; delikatne paukove mreže su u stvari ispredene iz astralne razine. Pauci su samo instrumenti astralne aktivnosti. Mravi također, kao i pauci imaju svijest na astralnoj razini. Tamo mravlji humci imaju svoju dušu. To je zašto je ponašanje mrava tako precizno regulirano.
Minerali također imaju svijest. Ona leži na višoj mentalnoj razini, u višim oblastima nego ona od biljaka. Blavatsky to zove Kama-prana svijest. Čovjek također može naknadno postići ovu svijest zadržavajući prisutno stanje svijesti nenarušeno. On tada više ne treba ulaziti u fizičko tijelo, više ne treba biti utjelovljen. Stijene su dolje na fizičkom planu a njihova svijest je u višim oblastima mentalnog plana. Kristali su naručeni odozgo. Kada je čovjek sposoban dići svoju svijest na taj nivo on tada za sebe oblikuje fizičko tijelo od minerala svijeta.
Tri dijela mozga (mišljenje, osjećanje, volja) kasnije moraju postati potpuno odvojeni. Tada čovjekova svijest mora biti gospodar njegova mozga, kao što u mravljem humku vlada viša svijest. Ali kao što i u mravljem humku, možemo razlikovati radnike, mužjake i ženke jedne od drugih, tako se, kasnije, mora dogoditi potpuna separacija na tri dijela u mozgu. Tada čovjek postaje planetarni duh, stvoritelj koji dovodi stvari u postojanje. Kao što Duh zemlje gradi zemljinu koru, tako će na tom stupnju čovjek također graditi planet. Za to mora imati Kama-prana svijest. Danas ima samo Kama-manas svijest. To se sastoji od svijesti organa koji su bili prožeti, impregnirani razumijevanjem (Manas). Svijest postaje, kako kaže Blavatsky, racionalizirana. Proces racionalizacije se pojavio tijekom uzdizanja od životinje do čovjeka. Organska-svijest sama može prepoznati cilj, ali ne zna sredstva preko kojih može biti ostvaren. Racionalizirana svijest može usmjeriti sredstva. Blavatsky sasvim u redu kaže: ‘Pas, na primjer, koji je zatvoren u prostoriji ima instinkt da izađe, ali to ne može jer instinkt još nije dovoljno prožet razumijevanjem da bi mu omogućio da poduzme neophodne korake; dok čovjek odmah shvati situaciju i oslobodi se.’ Prema tome s Blavatsky razlikujemo:
1.Organsku svijest koju posjeduju organi.
2.Astralnu svijest koju posjeduju životinje, određene biljke i idioti.
3.Kama-prana svijest stijena, također će je kasnije postići čovjek.
4.Kama-manas svijest, zavisna od razumijevanja.
Na ovaj način treba razlikovati članove križa egzistencije svijeta.
Pravo značenje križa je beskonačno duboko. Stare sage također su slike, izvučene iz ovakvih dubina. Velike usluge su napravljene ljudskoj duši sagama, dok je u ranija vremena čovjek mogao razumjeti njihove istine u njegovom životu osjećaja. Primjer za to je stara saga o sfingi. Sfinga je predložila zagonetku: Ujutro ide na četiri, u podne na dvije a navečer na tri. Što je to? To je čovjek. Za početak, u zemljinom jutru, čovjek je u svom životinjskom stanju išao na četiri. Prednji udovi su tada bili organi pokreta. Onda se uzdigao u uspravan položaj. Sustav udova se razdvojio u dvije kategorije i organi su se podijelili u fizičko-osjetilne i u duhovne organe. On je tada išao na dvije. U dalekoj budućnosti niži organi će otpasti a također i desna ruka. Ostati će samo lijeva ruka i dva lotosova cvijeta s laticama. Tada on ide na tri. To je zašto ljudska bića Vulkana šepaju. Njihove noge su u nazadovanju; prestaju biti važne. Na kraju evolucije, u metamorfozi Zemlje u Vulkan, čovjek će biti tročlano biće koji saga naznačuje kao ideal.