.Govorili smo o svijesti različitih carstava prirode. Čovjekovi organi imaju organsku svijest; ova svijest dovodi do abnormalnih stanja kod idiota. To je svijest koju posjeduju noćni insekti, mravi, pauci i tako dalje. Kod pčela nalazimo potpuno drugačiju svijest. Uzeti ćemo primjer pčela da bi pokazali kako se dolazi do ovih istina i kako se mogu iskoristiti da bi našli odnos prema svijetu.
Okultno školovanje je nešto potpuno različito od našeg uobičajenog školovanja. Ono ne počinje trpanjem učenika velikim dijelom obrazovne materije. U striktnom okultnom školovanju učenici ne primaju nikakvu okultnu materiju, već im je dana bremenita rečenica ispunjena unutarnjom snagom. Tako je bilo i u ranija vremena. Učenik je trebao meditirati na rečenicu u stanju potpunog unutarnjeg mira, kroz koji bi eventualno postao iznutra preliven svjetlošću, potpuno osvijetljen. Kada je osoba napredovala do stupnja viđenja u svoje unutarnje biće, mogla je zaroniti svoju svijest u druga bića. Za to je morala steći kontrolu točke između očiju i od tuda usmjeriti svoju svijest dolje u srce. Tada može prenijeti svoju svijest u druge stvari; na primjer, može tada istražiti što živi u mravljem humku. Tada on također opaža život u košnici. Tu se javlja fenomen koji se inače ne može doživjeti na zemlji. U načinu na koji funkcionira košnica doživljava se nešto što je izvan naše zemaljske egzistencije, nešto što se ne može naći nigdje na zemlji. Ono što se događa na drugim planetima ne može se otkriti samo mišljenjem. Ne možemo doživjeti ono što se događa na Suncu ili Veneri ako ne možemo prenijeti svijest u život i funkcioniranje kolonije pčela. Pčele nisu prošle kroz cijeli tijek evolucije kao što smo mi. Od početka one nisu bile povezane s istom sekvencom evolucije kao druge životinje ili čovjek. Svijest košnice, ne pojedine pčele, neizmjerno je uzvišena. Mudrost ove svijesti čovjek će steći tek u egzistenciji Venere. Tada će imati svijest koja je neophodna da bi gradio sa supstancom koju će kreirati iz svog vlastitog bića. Mravi grade mravlji humak od svakakvih stvari, ali ipak ne grade ćelije. Izgradnja ćelija na višem je planu nešto potpuno različito. Kroz prenošenje svijesti u košnicu, tako uzimajući svijest Venere, učimo nešto potpuno različito od bilo čega na zemlji, potpuno ukidanje elementa seksa. Kod pčela ono što je seksualno stiče samo jedna kraljica. Kama-seksualnosti gotovo je potpuno eliminirana; trutovi su ubijeni. Ovdje imamo prototip nečega što će u stvari biti postignuto u budućem čovječanstvu, gdje je rad najviši princip. Samo kroz impuls duha stiče se sposobnost prijenosa sebe u zajednicu pčela.
Da bi dalje napredovali, sada dođimo do pravog koncepta alkemije. Kasno u 18-om stoljeću moglo se čitati u njemačkim novinama ‘Reichsanzeiger’ članke o alkemiji. Kortum, pjesnik koji je napisao ‘Jobsiade’ bio je jedan od najznačajnijih alkemičara 18-og stoljeća. U to vrijeme brojni članci su se bavili takozvanom ‘Urmaterie’ (prvobitnom materijom), dovodeći to u vezu s Kamenom mudraca. Kortum, koji je bio duboko uronjen u ove stvari, tada je rekao: Tražiti Kamen mudraca je vrlo teško, ali on je svugdje, srećete ga svaki dan, dobro ste upoznati s njim, stalno ga koristite, ali ne znate da je to Kamen mudraca. Ovo je zgodan opis.
U Prirodi je sve posloženo s beskrajnom mudrošću, s beskrajno mudrom štedljivošću. Sva živa bića koja posjeduju Kama (astralnost) — životinje i čovjek, i sva eterska bića — biljke — u međusobnom su odnosu. Mi udišemo kisik i izdišemo ugljičnu kiselinu. To također rade i životinje. Ako bi se to sada jednostavno nastavilo, zrak bi uskoro bio sasvim ispunjen ugljičnom kiselinom. Ali biljke asimiliraju ugljičnu kiselinu i izdišu kisik. Životinje i ljudi ne mogu živjeti bez biljaka. Ugljična kiselina se sada sastoji od ugljika i kisika. Biljke zadržavaju ugljik i izdišu kisik. U drugu ruku čovjek uzima kisik i kroz njegove životne procese transformira ga u ugljičnu kiselinu ujedinjujući ga s ugljikom. Biljke grade svoj tjelesni oblik iz ugljika kojega su zadržali.
U ranija vremena izgled Zemlje je bio sasvim različit nego što je sada. Tada, čak i u našim okruzima su rasle šume gigantskih paprati i preslica, (equisetums). One su nestale. Najprije je Zemlja postala prekrivena slojem treseta, ostacima mrtvih biljaka; zatim su bivše šume paprati i preslica bile transformirane u neizmjerna polja ugljena na Zemlji. Formacije stijena su se razvile postepeno, bilo iz biljnog carstva ili životinjskog carstva. Kada gledamo grumen ugljena možemo sebi reći: To je jednom bila biljka. Ako bi netko išao još dalje natrag također bi mogao naći i biljke iz kojih su se razvili planinski kristali, malahit i tako dalje. Centralna zona Alpa iznikla je iz prvobitnih biljaka prije ugljena. Dijamant je potpuno isto što i komad ugljena. Priroda je stvorila dijamant iz ugljena još starijeg od onog kojeg imamo danas. Ovi planinski kristali su također izniknuli od biljaka.
Vapnenac je izveden iz životinja. Jura, na primjer, sastoji se od ovakve akumulacije kalcija. Bila je prethodno prekrivena morem i formirana je iz ljusaka morskih stvorenja. Dakle mlađe vapnenačke planine su proizašle od životinja a prvobitne stijene od biljaka. Biljno carstvo je postepeno prešlo u mineralno carstvo. Sve čvrsto na zemlji je proizašlo iz “biljne-zemlje”. Ovaj proces mineralizacije može se proučavati kroz razvoj ugljena iz biljaka.
Mineralno carstvo u svom sadašnjem stanju separacije došlo je u egzistenciju tek tijekom Četvrte runde. Nakon ovoga, cijelo mineralno carstvo biti će produhovljeno od čovjeka. On ga transformira s ‘plugom njegova duha’. Sve što čovjek danas radi, cijeli svijet industrije, transformacija je mineralnog carstva. Kada netko vadi kamen da bi ga koristio za gradnju kuće, kada gradi katedralu, sve to mijenja prirodu mineralnog carstva umjetnim sredstvima. U Četvrtoj rundi čovjek može raditi na mineralnom carstvu na ovaj način. S biljkama, naprotiv, ne možemo još ništa takve vrste. Cijelo mineralno carstvo će biti transformirano od čovjeka. U velikoj mjeri do toga će doći oscilirajućim elektricitetom koji više ne treba žice. Ovdje će čovjek raditi u samim molekulama i atomima. Na kraju Četvrte runde imati će transformirano cijelo mineralno carstvo.
Od Pete runde nadalje čovjek će raditi isto s biljnim carstvom. Moći će svjesno vršiti proces koji sada izvršavaju biljke. Kao što biljke uzimaju ugljičnu kiselinu i grade svoja tijela iz ugljena, tako će i ljudsko biće Pete runde sebi kreirati tijelo od materijala iz okruženja. Spol će prestati postojati. Čovjek će tada morati raditi na svom tijelu, morat će ga napraviti za sebe. Isti proces transformacije ugljena, kojeg biljke danas vrše nesvjesno, biti će tada izvršavan svjesno od čovjeka. On će tada transformirati materiju baš kao što danas biljka transformira zrak u ugljik. To je prava alkemija. Ugljik je Kamen mudraca. Čovjek 18-og stoljeća koji je to naglasio naznačivao je transformaciju koju danas vrše biljke i koju će kasnije izvršavati čovjek.
Kada netko sa viših planova proučava kako svijest funkcionira u košnici, uči kako će kasnije čovjek iz sebe proizvoditi materiju. U budućnosti će ljudsko tijelo također biti sagrađeno od ugljika; tada će biti kao meki dijamant. Tada više nećemo nastanjivati tijelo iznutra, već ćemo ga imati ispred sebe kao vanjsko tijelo. Danas su planeti na ovaj način sagrađeni od planetarnih duhova. Od bića koje treba tijelo koje su napravili drugi, čovjek će se transformirati u biće koje sebe manifestira kroz emanaciju. Tada će se sastojati od tri člana: ‘Čovjek navečer koji ide na tri’, kao što kaže Sfinga. Izvorna četiri organa su prošla metamorfozu. Na početku su ruke također bili organi kretanja. Onda su postale organi za duhovno. U budućnosti će ostati samo tri organa; srce kao Buddhi-organ, dvo-latični lotosov cvijet između očiju, i lijeva ruka kao organ pokreta. Ovo buduće stanje je također povezano s indikacijom Blavatsky (o drugom kičmenom stupu). Epifiza i hipofiza čine drugi kičmeni stup koji se kasnije ujedinjuje s prvim. Drugi kičmeni stup spuštati će se naprijed iz glave.
Da bi došli do niti vodilja kao što su ove, moramo svoju svijest dovesti u stanje koje je na višem nivou od onog koji normalno imamo na sadašnjem stupnju zemaljske evolucije.
Sve je to podučavano u Misterijskim školama i na određeni način, stavljeno u praktičnu upotrebu. Trebalo se prilagoditi razvijanju određenog načina mišljenja, i tada bi netko u sebi razvio osjećaj da ništa nije bezvrijedno, već da sve posjeduje vlastitu nerazdvojnu vrijednost. Ne postoji u cijeloj Prirodi ništa što u promišljanju možemo zanemariti bez da time poremetimo Prirodu kao cjelinu.
Mravlji humak također ima mnogo višu svijest nego današnji čovjek. Svijest mravljeg humka treba tražiti u višim oblastima mentalnog plana. U drugu ruku svijest pčela treba tražiti u višim oblastima Buddhi plana. Kako je onda svjesnost mrava ušla u našu Zemlju? To se odigralo preko bića koje stoje više od nas koja su već prošla kroz proces stvaranja vlastitih tijela za sebe. Mužjaci, ženke i radnici, troje članova mravljeg humka, uključuju tijelo višeg duhovnog bića. Ljudski duh također postepeno dolazi do točke dijeljenja sebe na tri dijela. Volja, osjećaji i mišljenje postaju odvojeni u slučaju učenika ezoterije. Molekule mozga dijele se u tri grupe. Ezoterni učenik mora tada sam povezati određeni osjećaj s mentalnom slikom. Kada vidi patnju, da bi doživio žaljenje, mora tome svjesno pridodati taj osjećaj. Na prednjem dijelu glave leži dio za mišljenje, iznad, dio za osjećaje, na stražnjoj strani glave onaj od volje. Ezoterni učenik uči ih svjesno dovesti u vezu jedno s drugim. Kasnije ova tri dijela postaju potpuno odvojeni. On tada ta tri dijela mora kontrolirati na isti način kao što mravlji humak kontrolira mužjake, ženke i radnike.
Sada možemo pitati zašto viša bića manifestiraju sebe u mravljem humku. Ali da nije uvedena mravlja kiselina, cijela zemlja bi bila drugačija. Dalekovidna mudrost Viših inteligencija je bila svjesna trenutka kada mravlja kiselina treba biti dovedena na zemlju.
Dakle možemo steći obimno razumijevanje cijele zemlje, tako da znamo i prepoznajemo što je živo i ima svoje biće unutar sebe. To je bio slučaj kod Paracelsusa, koji je svoje koncepte izgradio na takav način da je percipirao kako se stvari mogu koristiti kao lijekovi jer je znao u kojem odnosu stoje prema čovjeku i njegovim organima. Na primjer, Digitalis purpurea (naprstak) povezana je sa srcem i prema tome se još može koristiti kao lijek za srce. U današnje vrijeme novi lijekovi se dobiju pomoću eksperimenta, u kojima se testira njihov efekt na brojnim ljudima. U ona vremena lijekovi su traženi preko intuicije, jer su promatrane njihove unutarnje veze. Lijekovi otkriveni na taj način uvijek zadržavaju svoje efekt, dok se kod drugih, tijekom vremena obično pokažu nuspojave, koje izokreću promatranje kada su eksperimenti pokrenuti.