.Uvijek je naglašavano da za napredovanje u okultnim stvarima treba biti koliko je moguće pozitivan i što je moguće manje negativan; da treba manje govoriti o onom što nije, nego o onom što jest. Kada se to prakticira u običnom životu to je priprema za rad u sferi okultnog. Okultist ne smije pitati: Ima li kamen život? već: U čemu je život kamena? Gdje se svijest mineralnog carstva može naći? To je najviši oblik ne-kriticizma. Posebno u odnosu na najviša pitanja to je stav uma koji treba kultivirati.
U običnom životu razlikujemo tri tjelesna stanja: čvrsto, tekuće i plinovito ili zračno. Čvrsto treba razlikovati od mineralnog. Zrak i voda su također mineralni. Teozofski spisi dodaju ovima, četiri druga finija stanja materije. Prvi element koji je finiji od zraka je onaj koji uzrokuje da se širi, koji uvijek uvećava količinu prostora. Ono što na ovaj način širi zrak je toplina; to je stvarno fina eterska supstanca, prvi stupanj etera, Toplinski eter. Sada slijedi druga vrsta etera, Svjetlosni eter. Tijela koja sjaje šalju vani oblik materije koji je u Teozofiji opisan kao Svjetlosni eter. Treća vrsta etera je nositelj svega što daje oblik najfinijoj materiji, formativni eter, koji se također naziva Kemijski eter. Ovaj eter dovodi do unije kisika i vodika. I najfiniji od svih etera je onaj koji čini život: Prana, ili Životni eter.
Znanost gleda zajedno sve četiri vrste etera. Ipak će ih postepeno razlikovati na ovaj način. Naš se opis podudara s onim od ružokrižara, dok indijska literatura govori o četiri različita stupnja etera.
Za početak, uzmimo sve što je čvrsto. Ono što je čvrsto očito nema život. Kada se netko premjesti u život čvrstog, što postaje moguće preko života u budnoj svijesti u stanju opisanom kao svijet snova, i kada onda pokuša otkriti čvrsto, na primjer ulazeći u stjenoviti planinski krajolik, tada u sebi osjeća da mu je vlastiti život promijenjen, osjeća kako život žubori kroz njega. Nije tamo sa sviješću, već sa vlastitim životom, eterskim tijelom; tada je na mjestu, u stanju koje se naziva Maha-para-nirvana plan. Na ovom Maha-para-nirvana planu može se naći život čvrstog. Ovaj plan je drugi pol čvrstog. Kroz život na Maha-para-nirvana planu došao je do drugog sredstva percepcije. Kada se vrati doživio je aktivnost bića na Maha-para-nirvana planu. Tamo čvrsta stijena ima svoj život.
Kao drugo slijedi ono što je tekuće, voda. Kada u stanju sna netko premjesti sebe u more, tada postaje prožet životom tekućine, na Para-nirvana planu. Preko ovih postupaka upoznaje nešto o drugim planovima.
Treće, kada se netko premjesti u zračni element, nađe se na Nirvana planu. Nirvana znači doslovno, ‘biti ugašen’, kao što je ugašena vatra. Kada tu traži život, tada je sa svojim životom na Nirvana planu. Čovjek diše zrak. Kada u sebi doživljava život zraka, tada je to način za doseći Nirvana plan. To je razlog za vježbe disanja Yogija. Nitko ne može doseći Nirvana plan ako stvarno ne prakticira vježbe disanja. To su samo Hatha-Yoga vježbe kada se rade na pogrešnom nivou. Inače su to Raja-Yoga vježbe. U stvari se udiše život: Nirvana plan.
Četvrto, ispod Nirvana plana je Buddhi ili Shushupti plan. Tamo toplina ima svoj život. Kada je u čovjeku razvijen Buddhi, sva Kama je transformirana u nesebičnost, u ljubav. One životinje koje ne razvijaju toplinu također su i bez strasti. Na višim nivoima čovjek mora ponovno steći stanje bez strasti, jer ima svoj život na Shushupti planu.
Peti dolazi devahan ili mentalni plan; otuda unutarnja veza između mudrosti i svijetla. Kada u svijesti sna netko doživljava svijetlo, u njemu doživljava mudrost. To je uvijek bio slučaj kada bi se Bog otkrio u svijetlu. U plamtećem trnovitom grmu, takoreći, u svijetlu, Jehova se pojavio Mojsiju da bi otkrio mudrost.
Šesti je astralni plan. Na ovom planu kemijski eter ima svoj život. Mjesečar na astralnom planu spoznaje kvalitete kemikalija, kemijske karakteristike, jer tu kemijski eter stvarno ima svoj život.
Sedmi je fizički plan. Tu životni eter živi u vlastitom elementu. S životnim eterom spoznajemo život. Ovaj eter se također zove atomski eter, jer na ovom planu ima svoj vlastiti život, vlastitu centralnu točku. Ono što živi na određenom planu ima na tom istom planu svoju centralnu točku.
Stvarna je činjenica da sve oko nas sadrži sedam planova. Trebamo samo pitati: Gdje ima svaki element, čvrsti, plinoviti, itd., svoj život?
Sada smo čuli da toplina ima vlastiti život na Buddhi ili Shushupti planu. Tako između svih stvari postoje određene veze. Vrlo je frapantan odnos između uha i govora. U evoluciji je uho bilo prisutno mnogo ranije nego govor. Uho je organ koji prima; govor je organ koji proizvodi zvuk. To dvoje, uho i govor, esencijalno pripadaju zajedno. Kako se zvuk manifestira rezultat je vibracija u zraku, svaki se pojedini zvuk javlja iz određene vibracije. Kada učite što postoji vani, izvan vas, kao zvuk, tada učite aritmetiku zraka.
Nediferencirani prostor bi bio bez zvuka. Zvuk proizvodi prostor koji je aritmetički organiziran. Ovdje imamo primjer kako se može gledati u Akasha zapis. Ako se netko može uzdići do percepcije unutarnje aritmetike koja je sačuvana od zvuka u prostoru, tada bilo kada može ponovno čuti zvuk koji je netko izgovorio. Na primjer može čuti što je govorio Cezar pri prelasku Rubikona. Unutarnja aritmetika zvuka je još prisutna u Akaša zapisu. Zvuk odgovara nečemu što zovemo Manas. Ono što uho doživljava kao zvuk to je mudrost svijeta. U percepciji zvuka čuje se mudrost svijeta. U činu govora donosi se mudrost svijeta. Ono što je aritmetičko u našem govoru ostaje u Akaša zapisu. Kada sluša ili govori čovjek izražava sebe direktno u mudrosti. U sadašnje vrijeme mišljenje je forma u kojoj čovjek izražava svoju volju u govoru. Danas samo u mišljenju možemo otkriti volju. Tek će kasnije za čovjeka postati moguće, uzdići se iznad nivoa misli, otkriti volju u govoru.
Slijedeći korak je povezan s toplinom. Čovjekovu aktivnost će trebati tražiti u onome što iz njega struji kao unutarnja toplina. Iz onoga što polazi od topline: strasti, impulsi, instinkti, čežnje, želje i tako dalje, javlja se karma. Baš kao što je paralelni organ za uho organ govora, tako i paralelni organ topline srca je hipofiza. Srce uzim toplinu izvana, kao i uho zvuk. Pomoću toga spoznaje svjetsku toplinu. Odgovarajući organ koji moramo imati, da bi svjesno mogli proizvesti toplinu, je hipofiza u glavi, koja je u sadašnje vrijeme tek na početku svog razvoja. Baš kao što osjećamo uhom i stvaramo grlom, tako uzimamo toplinu svijeta u srce i puštamo da opet struji preko hipofize u mozgu. Jednom kada ova sposobnost bude postignuta, srce će morati postati organ kakav treba biti. Postoji referenca na ovo u riječima iz ‘Svijetlo na putu’: ‘Prije nego duša može stajati u prisutnosti Gospodara, njena stopala moraju biti oprana u krvi srca.’ Tada krv našeg srca struji vani kao što danas naše riječi struje u svijet. U budućnosti, toplina duše će se izliti nad čovječanstvom.
Nekako dublje u evoluciji od organa topline stoji organ vida. U tijeku evolucije organi slušanja, topline i vida, slijede u nizu; organ vida je tek na stupnju primanja, ali uho već spoznaje, na primjer u zvuku zvona, njegovo najdublje biće. Toplina treba teći iz samog bića. Oko ima samo sliku, uho ima percepciju najdublje stvarnosti. Percepcija topline je primanje nečega što zrači vani. Postoji organ koji će također postati aktivni organ vizije. To je danas u začetku prisutno u pinealnoj žlijezdi, epifizi, organu koji će dati stvarnost slikama koje danas proizvodi oko. Ta dva organa, pinealna žlijezda i hipofizna žlijezda kao aktivni organi, moraju se razviti u organ vizije (oko) i organ topline (srca). Današnja fantazija je preliminarni stupanj koji vodi do kasnije snage kreacije. Sada čovjek ima najviše imaginaciju. Kasnije će imati magične snage. To je Kriya-shakti snaga. Razvija se u odnosu na fizički razvoj pinealne žlijezde.
U recipročnom odnosu između uha i grla imamo proročki model (Vorbild). Mišljenje će kasnije biti interpenetrirano s toplinom, i još kasnije čovjek će naučiti sam stvarati. Prvo uči stvoriti sliku; zatim stvoriti i poslati naprijed zračenja; zatim stvoriti bića. Slobodno zidarstvo naziva ove tri sile mudrost, vanjština (ljepota) i snaga. (Vidi Goethe-ove Bajke.)
Toplina ima svoj život na Shushupti planu. Svjesno je upotrijebiti moguće je za onog koji razumije i kontrolira život topline, kao što u izvjesnom smislu čovjek danas kontrolira život zraka. U svom razvoju čovjek sada mora pristupiti silama Shushupti plana (Buddhi-Manas). Peta pod-rasa uglavnom ima zadatak razvijati Kama-Manas. Manas nalazimo u svemu što je stavljeno u službu čovjekova duha. Naše doba je stavilo svoje najviše snage u službu ovih potreba, dok su životinje zadovoljne bez ovakvih postignuća.
Sada međutim Buddhi-Manas mora također početi svoj razvoj. Čovjek mora učiti nešto iznad govora. Druga snaga mora biti ujedinjena s govorom, onakva kakvu nalazimo u pisanju Tolstoja. Nije toliko stvar u tome što on govori, već da iza onog što on govori stoji elementarna sila koja u sebi ima nešto od Buddhi-Manas, što sada treba ući u našu civilizaciju. Tolstojeva pisanja djeluju tako snažno jer su svjesno suprotstavljena Zapadno europskoj kulturi i sadrže nešto novo i elementarno. Izvjesni barbarizam koji je još u njima sadržan kasnije će biti uravnotežen. Tolstoj je samo mali instrument viših duhovnih snaga koje također stoje iza gotičkog posvećenika Ulfilasa. Te duhovne snage koriste Tolstoja kao njihov instrument.