.Danas ćemo uzeti kao našu temu različite rangove bića kojima čovjek pripada. Čovjek, onakav kakav je sada biće je u razvoju i nije uvijek bio kakav je sada. Nisu samo stupnjevi razvoja oni koji leže ispred i iza njega, već također i bića koja s njim koegzistiraju, kao što danas dijete ima starijeg pokraj sebe koji je na drugom stupnju razvoja. Danas ćemo se baviti sa sedam rangova bića, i s tim u vezi moramo jasno razlikovati između receptivnih i kreativnih bića.
Uzmimo za primjer boju koju opažamo našim očima, na primjer crvenu ili zelenu. U tom smislu mi smo receptivna bića. Boja međutim najprije mora biti napravljena da bi je mi mogli opažati; moramo prema tome biti suočeni s drugim bićem koje pravi boju, na primjer crvenu. Kroz to prepoznajemo različite stupnjeve bića. Ako stavimo zajedno sve što pristupa našim čulima, također mora postojati i duša da to primi; ali nešto suprotno također mora biti prisutno da bi nam čulne impresije mogle biti dovedene. To su bića koja mogu manifestirati. Ona imaju više božanski ili deva karakter. Bića čija priroda je više prilagođena za primanje imaju više elementarni karakter. Božanska bića su manifestirajuće prirode. Elementarna bića su receptivne prirode.
Ovdje, u ovoj d0meni, imamo kreativnu mudrost koja se manifestira vani, i mudrost koju je primila ljudska duša. Mudrost je u svijetlu i otkriva se u svim čulnim impresijama. Iza onog što se otkriva moramo pretpostaviti one koji otkrivaju, bića prirode volje; mudrost je ono što je otkriveno.
Čovjek je oboje i receptivan i kreativan. U jednu ruku, na primjer s obzirom na sve čulne impresije, on je receptivan, međutim s obzirom na mišljenje on je kreativan. Ništa ne rađa misli ukoliko prije nisu napravljene percepcije. Dakle on je u jednu ruku receptivno biće a u drugu kreativno biće. To je važna razlika. Zamislimo da je čovjek bio u poziciji da kreira sve što percipira, zvukove, boje i tako dalje, baš kao što danas kreira misli. Danas je kreativan samo u jednoj sferi, mišljenju, i da bi imao percepcije on oko sebe treba kreativna bića. Donoseći svoje vlastito biće on je isprva bio kreativan. U početku je on sam kreirao svoj vlastiti organizam. Za to sada treba druga bića. Sada se čovjek mora inkarnirati u tjelesnoj formi određenoj izvana. Tu je bliži elementarnim bićima nego sferi percepcije i mišljenja.
Zamislimo da je jednom čovjek bio u mogućnosti donijeti zvukove, boje i druge čulne percepcije i također svoje vlastito biće. Tada bi trebali imati ljudsko biće kakvo je bilo prije Lemurijske rase, koje se zvalo “čisti” čovjek. Čovjek postaje nečist kroz činjenicu da ne pravi svoje vlastito biće, već u svojoj prirodi utjelovljuje nešto drugo. Ovaj čisti čovjek se zvao Adam Cadmon. Kada na početku Postanka Biblija govori o čovjeku, govori o ovom čistom ljudskom biću. To ljudsko biće još nije imalo ništa kama-ično (astralno) unutar sebe. Želje su se prvo pojavile nakon što je u sebe inkorporirao druge elemente. Tako se tu pojavila druga etapa čovječanstva, kama-rupa čovjek (čovjek s astralnim tijelom). Više životinje treba gledati kao na nižem stupnju ovog razvoja. Bez tople krvi ni jedno biće ne može posjedovati nezavisnu Kama-rupa (astralno tijelo). Sve toplokrvne životinje su izvedene iz čovjeka.
Dakle za početak imamo čistog čovjeka koji je do Lemurijskog doba u stvari vodio nadosjetilnu egzistenciju i doveo iz sebe sve što je živjelo i bilo dio njega.
Današnje hladnokrvne životinje i biljke razvile su se na drugačiji način od toplokrvnih životinja. One koje danas postoje su ostaci čudnih, gigantskih bića. Neke od ovih može potvrditi i znanost. One su dekadentne životinje koje su vodile porijeklo od onih koje je čisti čovjek koristio da bi se u njima inkarnirao, da bi mogao imati tijelo za ono što je kamično (astralno). Na početku čisti čovjek nije mogao naći sredstva za inkarnaciju na zemlji. Još je lebdio iznad onog što je bilo manifestirano. Među ovim ogromnim, snažnim bićima (životinjama) čovjek je koristio najrazvijenije da bi se u njima inkarnirao. Zakačio je sebe za ova bića i time je bio u poziciji donijeti u njih vlastitu Kama (astralno tijelo). Neka od ovih bića su se dalje razvijala i postala životinje Atlantide i današnjeg čovječanstva. Međutim nije se svima njima bilo moguće adaptirati. One koje su podbacile postale su niže životinje kičmenjaci; klokani su na primjer takav pokušaj koji se pokazao neuspješan na putu da postane čovjek — poput keramičkih posuda koje su odbačene i ostavljene.
Sada je čovjek pokušao uvesti Kamu u životinjske forme. Kama se prva može naći u ljudskoj formi, u stvari zapravo u srcu, u toploj krvi i u cirkulaciji krvi. Stalno su rađeni pokušaji i na taj način je bio uspon od stupnja do stupnja. Neuspješne pokušaje vidimo na primjer u ljenjivcu, klokanu, zvijerima, majmunima i primatima. Svi su oni ostali iza na putu. Toplokrvne životinje su neuspješni pokušaji da postanu ljudske forme prožete Kamom. Sve u njima što je Kama prirode, čovjek je također mogao imati u sebi; ali je to ispraznio u njih, jer nije mogao koristiti tu vrstu Kame. Postoji važni okultni aksiom: Svaka kvaliteta ima dva suprotna pola. Tako nalazimo, kao što pozitivni i negativni elektricitet nadopunjavaju jedan drugog, tako imamo toplinu i hladnoću, dan i noć, svijetlo i tamu i tako dalje. Na isti način svaka Kama kvaliteta također ima dva suprotna aspekta. Na primjer čovjek izbaci bijes iz sebe u lava, a to, u drugu ruku, kada je od njega oplemenjeno, može ga voditi gore do višeg sebe. Strast ne treba biti iskorijenjena, već pročišćena. Negativni pol treba voditi gore na viši stupanj. Ovo pročišćenje strasti, to vođenje gore njenog negativnog aspekta pitagorejci su zvali katarza. Na početku čovjek je u sebi imao bijes lava i podmuklost lisice. Tako je carstvo toplokrvnih životinja jasna slika Kama kvaliteta. Danas je uobičajeno mišljenje da ‘Tat twam asi’ (‘To si ti’), treba razumjeti kao nešto općenito i nedefinirano, ali treba shvatiti nešto sasvim određeno što leži iza toga. Tako u slučaju lava čovjek treba sebi reći: To si ti. Mi dakle imamo u carstvu toplokrvnih životinja podastrto ispred nas kama-rupa ljudsko biće. Prethodno je postojao samo čisti čovjek: Adam Cadmon.
Filozof prirodne znanosti, Oken, koji je u prvoj polovini 19-og stoljeća bio profesor u Jeni, bio je upoznat sa svim ovim idejama i izrazio ih na groteskan način da bi ponukao ljude na pažnju. Ovdje imamo primjer koji ukazuje na još raniji stupanj ljudskog razvoja, prije nego je čovjek od sebe odvojio carstvo hladnokrvnih životinja. Oken je povezao sipu s ljudskim jezikom. U ovoj analogiji jezika i sipe može se naći okultno značenje. Sada također imamo bića koja su po prvi puta, takoreći, bila prizvana kao nusproizvodi. Čovjek je iz sebe izbacio podmuklost lisice i zadržao suprotni pol. U podmuklosti lisice zametak nečeg drugog se počinje razvijati, na primjer slično načinu na koji crna sjena objekta ima drugu sjenu kada u nju uđe svijetlo izvana. Mi smo podmuklost pripojili lisici iz našeg unutarnjeg bića. Sada je duh usmjeren prema njemu iz periferije. Bića koja na ovaj način rade iz periferije u onom što je kamično su elementarna bića. Ono što je lisica od nas primila, u njemu je životinja; ono što se dolazeći izvana privije na njega iz duha, elementarno je biće. U jednu ruku je stvoren kroz duh čovječanstva i u drugu ruku kroz elementarno biće.
Dakle razlikujemo: najprije, elementarna bića, drugo, kama-rupa čovjeka, treće, čistog čovjeka, četvrto, čovjeka koji je na određeni način nadišao čistog čovjeka, koji je uzeo u sebe ono što je vani i oko njega i kreativno je aktivan. On je dotaknuo i uzeo u sebe sve što je oko njega u zemaljskoj egzistenciji. To mu daje planove, smjerove, zakone koji stvaraju život. Jednom je čovjek bio savršen i postati će to opet. Ali postoji velika razlika u onom što je bio i što će postati. Ono što je oko njega u vanjskom svijetu kasnije će postati njegovo duhovno vlasništvo. Ono što je izvojevao za sebe na Zemlji kasnije će postati sposobnost kreativno aktivnog bića. Ovo će tada postati njegovo najdublje biće. Onaj tko je apsorbirao sva zemaljska iskustva, tako da se zna koristiti svakom pojedinom stvari i tako postao kreator, nazvan je Bodhisattva, što znači čovjek koji je u sebe u dovoljnom stupnju primio Bodhi, Buddhi zemlje. Tada je dovoljno napredovao da kreativno radi iz svojih najdubljih impulsa. Mudar čovjek na zemlji još nije Bodhisattva. Čak i za takvog uvijek ostaju stvari prema kojima se ne može orijentirati. Tek kada je netko u sebe apsorbirao cijelo znanje o Zemlji, da bi mogao kreirati, tek tada je netko Bodhisattva; Buddha, Zarathustra, na primjer, bili su Bodhisattva.
Kada se čovjek uspne još dalje u evoluciji, tako da nije samo kreator na Zemlji, već posjeduje snage koje dosežu iznad Zemlje, tek tada je slobodan birati da koristi ove više snage ili da dalje radi s njima na Zemlji. U tom slučaju može donijeti na Zemlju nešto što dolazi iz viših svjetova. Takva se epoha pojavila prije nego se čovjek počeo inkarnirati, u zadnjoj trećini Lemurijskog doba. Ljudska bića su razvila svoja fizička, eterična i astralna tijela. Donio je ove članove svog bića sa sobom od ranije evolucije Zemlje. Dva slijedeća impulsa, Kama i Manas, nije mogao naći na Zemlji; oni ne leže u njenoj evolucijskoj sekvenci. Prvi novi impuls (Kama) mogao se naći samo kao sila na Marsu. Dodan je kratko prije nego što se čovjek inkarnirao. Drugi impuls (Manas) je došao od Merkura u petoj pod-rasi Atlantiđana, s originalnim Semitima. Poticaj za ove nove principe trebao je na Zemlju doći s drugih planeta preko još viših bića, preko Nirmana-kayas. Od Marsa su dodali Kamu, od Merkura Manas. Nirmana-kayas je još jedan stupanj viši nego Bodhisattva. Ovaj drugi može usmjeriti evoluciju koja ima kontinuitet; ali ne mogu u nju donijeti ono što dolazi iz drugih oblasti, to može napraviti samo Nirmana-kayas. Na još jednom stupnju višem nego Nirmana-kayas, stoje ona bića koja su nazvana Pitris. Pitris = Očevi. Jer Nirmana-kayas mogu zaista donijeti u evoluciju nešto što dolazi iz drugih oblasti, ali se ne mogu žrtvovati, žrtvovati sebe kao supstancu, tako da na slijedeći planet mogu donijeti novi ciklus. To mogu Pitris, bića koja su se razvila na Mjesecu i sada su došla; ona postaju aktivirajući impuls u evoluciji Zemlje. Kada je čovjek prošao sva moguća iskustva, tada je on u poziciji postati Pitri. Slijedeći i još viši stupanj, posljednji koji je moguće spomenuti, je onaj samih Bogova.
Dakle imamo sedam rangova bića: Najprije Bogovi, drugo Pitris, treće Nirmana-kayas, četvrto Bodhisattve, peto čista ljudska bića, šesto ljudska bića, sedmo elementarna bića. To je niz o kojem je govorila Helena Petrovna Blavatsky.
Sada možemo dodati pitanje: Koji je to organ koji je napravio čovjeka kama-rupa? To je srce s venama i krv koja pulsira kroz tijelo. Srce ima fizički dio i eterični dio. Aristotel govori o tome, jer se u ranija vremena držalo da je važan samo eterični čovjek. Srce također ima astralni dio. Eterično srce je povezano s dvanaest-latičnim lotosovim cvijetom. Nemaju svi fizički organi astralni dio; na primjer žučna kesica je samo fizički i eterični, astralno nedostaje.