.Helena Petrovna Blavatsky, u Tajnoj doktrini, naziva Jehovu Bogom Mjeseca. Za to postoji duboki razlog. Da bi to razumjeli mora nam biti jasan dalji razvoj čovjeka. U čovjeku kakav je danas, njegove više snage su izmiješane. Njegov dalji razvoj zavisi o iskrsavanju njegovog višeg ja iz omota nižih snaga i organa.
Mozak je podijeljen na tri dijela: na dijelove za mišljenje, osjećanje i volju. Kasnije će ova tri dijela, kao tri divizije mravljeg humka, biti upravljana od čovjeka izvana. Dijelovi, međutim, iz kojih se više povuklo ne ostaju onakvi kakvi su danas, već se oni tada spuštaju stupanj niže. To je razlog zašto mnogi ljudi koji prakticiraju jednostran duhovni razvoj pate od pada morala. U slučaju zapadnog kulturnog života postoji manja opasnost od toga, jer zapadna znanost još ne sili više stvari uma da se uzdignu iz nižeg tijela. Kroz Teozofiju, u drugu ruku, čovjek u stvari apsorbira mudrost preko koje je ego djelomično iščupan iz uobičajenog okruženja organa. Može se dogoditi da kada osoba koja se, kroz svoj konvencionalni milje drži uobičajenih moralnih standarda, prihvati teozofska učenja, njegove najgore kvalitete, koje su do tada ostajale skrivene, sada se pojavljuju. Često niže dođe na površinu jer se netko bavi duhovnim stvarima bez da u isto vrijeme jača moralnost. Ta činjenica nosi izvjesnu tragediju. Određeni ljudi akademskog nivoa, koji su u sferi zapadnog znanja bili sasvim divni ljudi, stradali su jer su došli u Teozofsko društvo; u njihovom slučaju javila se niža priroda bez da joj gospodari viša.
Isti zakon vrijedi i na većem stupnju. Bića koja susrećemo na Starom Mjesecu nisu još ugradila svoju moć mišljenja u fizički mozak. Snaga mišljenja u slučaju Mjesečevih-Nirmana-kayas, Bodhisattvi, Pitris i čistih ljudskih bića još ne radi u fizičkom mozgu već u eterskoj masi koja ih okružuje. Na starom Mjesecu okruženje se nije sastojalo samo od zraka, već i od etera ispunjenog mudrošću. Na Starom Mjesecu misli nisu bile u pojedinim bićima već su plutate amo tamo u eteru. U okultizmu se prema tome Stari Mjesec također nazivao Kozmos mudrosti. Stari Mjesec je bio okružen Toplinskim eterom i drugim formama etera. U tim eterima je živjela inteligencija i razum, kao što sada žive u ljudskom mozgu. U temeljima ovoga je međutim bio razvoj. Na početku mjesečeve evolucije mudrost je još utiskivala sebe u lijepe forme. Bića koja su posjedovala samo niže ljudske članove, fizičko tijelo, etersko tijelo i astralno tijelo, bila su upravljana od ovih struja mudrosti. Tijekom daljnjeg razvoja tri niža tijela silaze još dublje. Kada je evolucija Starog Mjeseca došla do kraja bića koja su bila mudra, premda nisu posjedovala mudrost u mozgu, toliko su bila napredovala da su mogla potpuno napustiti ova niža tijela. Ta bića koja su sada postala Pitris i koja više nisu trebala ulaziti u ovakva fizička, eterska i astralna tijela, bila su domaćini Elohima na različitim stupnjevima. Najniži rang ovih Elohima je stupanj Jehove. Jehova je prema tome stvarno božanstvo Mjeseca, koje je na Starom Mjesecu prošlo kroz fizički razvoj. Ipak na Mjesecu nikada nije mogao raditi na fizičkom okruženju, koristeći mozak kao vozilo misli. Samo su njegova fizička, eterska i astralna tijela radila na fizičkom okruženju. To je međutim radio preko slika. Mišljenje je lebdjelo iznad. Ime Jehova ne označava jedno biće, već rang u nizu hijerarhija. Mnoga bića mogu preuzeti rang Jehove, ili ga uzeti sa svrhom. Eliphas Levi je stalno naglašavao da sa oznakama Jehova, Arhanđeli, Anđeli, mi se bavimo rangovima bića.
Prva ljudska bića koja su na Zemlji primila učenje primila su ga od Jehove u slikama. Zato je Knjiga postanka zbroj velikih slika, slika koje je Jehova doživio na Starom Mjesecu.
Dok je na Starom Mjesecu, u jednu ruku, samo niže biće čovjeka bilo razvijano u fizička, eterska i astralna tijela — u drugu ruku više trojstvo je bilo njegovano i gajeno. Ovi principi su dosegli određen stupanj zrelosti, nakon što su implantirani; Atma na Starom Saturnu, Buddhi na Starom Suncu, Manas na Starom Mjesecu. Tako se na Zemlji mogu dalje razvijati. Ono što je prešlo na Zemlju sa Starog Mjeseca kao fizička, eterska i astralna tijela, groteskne su životinje u kojima su Atma, Buddhi i Manas postepeno sebe inkorporirali. Mjesečevi Pitris ostavili su niže dijelove po strani, ali da bi to nadoknadili oni su njegovali i gajili Atma, Buddhi i Manas na stvaran način. Preko njihove njegovane skrbi doveli su do toga da se na Zemlji mogao razviti mislilac. Ako netko gleda vanjska stvorenja na Starom Mjesecu, ona su ovoji koji okružuju čovjeka, ne sam čovjek. Ovoji su se mogle koristiti jer ono što ih je trebalo napustiti je otišlo. [Nedostaje tekst ...] Sada se preostali materijal mogao kondenzirati da oblikuje mozak. U stanju zametka tvar za mozak je bila tamo, ali se mogla kondenzirati tek nakon što su Pitris otišli.
Ono što se dogodilo u pred-lemurijskom dobu je priprema. Na ljudskom tijelu se tako radilo da Atma, Buddhi i Manas mogu u njega utonuti. Ovi principi su umotali sebe s Kama-supstancom. Sada zamislimo biće kao žele koje se oslobodilo od onog što je prešlo sa Starog Mjeseca. To osigurava fizičku osnovu. Kao dodatak ovome postoje Atma, Buddhi i Manas, i astralno tijelo koje ove principe organiziraju oko sebe. Oni rade na želatinoznim masama izvana ukoliko ih ne mogu zaposjesti iznutra. Konačno duhovno prodire u fizičko. Sada su dvije vrste bića spojene. Od trenutka kada je formiran mozak one prožimaju jedna drugu. Preko toga, u evoluciju Zemlje su ušli rođenje i smrt. Prethodno su ljudska bića sama izgradila fizičko tijelo; u budućnosti će tako biti opet. Ali pošto su ujedinjena dva bića koja samo djelomično pašu jedno drugom imamo rođenje i smrt, i svaki period između rođenja i smrti je stalni pokušaj da se napravi da ova dva bića bolje pašu zajedno — ljuljanje klatna amo tamo dok eventualno ne dođe ritmičko stanje.
Sve do sredine Šeste korijenske rase (epohe) to će se nastaviti, dok se ne postigne ritmičko stanje i jedno biće ne postane potpuno prilagođeno drugom. A karma nije ništa drugo nego mjera balansa koju je ljudsko biće već postiglo. U svakoj pojedinoj inkarnaciji postiže se određeni stupanj adaptacije. Nakon svake inkarnacije čovjek se opet mora uzdići u devahan da bi pregledao ono što još treba napraviti. Tek kada je postignut balans Karma je prevladana i ljudsko biće može uzeti nešto novo, pravu Mudrost, Buddhi, koja do tada mora biti gajena i njegovana.
Za buduću evoluciju se treba pripremiti. Ono što čovjek već iskazuje iz sebe, kao pripremu za buduće ljudsko biće, je riječ, govor. Ono što čovjek govori ostaje u Akaša zapisu. To je zametak za buduće ljudsko biće. Govor je polovina bivšeg sredstva reprodukcije. Preko govora čovjek se duhovno širi. Mutacija muškog glasa je s time povezana. Polovina onog što je spolno, preneseno je u govor. Glas je budući organ reprodukcije. U drevnom hebrejskom ista riječ se koristila za seks i govor. Danas čovjek misli i misli prolaze vani kroz grlo. Slijedeći stupanje će biti da osjećaji, toplina, prelaze vani. Tada će riječ biti izraz unutarnje topline tijela. To se može dogoditi kada se hipofizna žlijezda (hypophysis) razvije u mozgu. Stupanj koji slijedi ovaj javlja se kada je razvijena pinealna žlijezda (epiphysis). Tada neće samo toplinom prožeta riječ ići naprijed, već će riječ ostati, biti će dan oblik preko volje, koji onda živi unutar nje. Kada se tada izgovori riječ ona postaje stvarno biće.
Povezano s ovim je: ‘Ja mislim, ja osjećam, Ja jesam’ (volja). Riječ u ovom smislu je ‘riječ’ koja prolazi transformaciju od mišljenja, u osjećaje i onda u volju. To je trostruki proces. Prvo je riječ ‘svijest’ (u mišljenju) zatim ‘život’ (toplinom prožeta riječ), i napokon ‘oblik’, riječ oblikovana voljom. Ovo potonje je da je riječ postala cilj. Tako ovdje također, jedno za drugim, imamo: svijest, život, oblik. Sve, što je danas oblik potječe iz ranijih vremena i proizašlo je iz ovakvog procesa. Fizičko tijelo, oblik, je najsavršenije tijelo; manje je razvijeno etersko tijelo, život, i astralno tijelo, svijest.