.- 10. Deseto predavanje, Dornach, 5 svibnja 1924
Stvaranje astronomije na temelju znanosti duha.
Rousseauova priča o žabama. Helmontovo iskustvo s redovništvom. Utjecaj Mjeseca na rast korijena biljaka. Učinak cikle na crijevne nametnike. Prehrana korijenom. Utjecaj sila Mjeseca na reprodukciju i rast. Ovisnost unutarnjih sila životinje o Suncu. Misao i sav unutarnji život ovise o Saturnu. Mjesec ima odnos prema biljci u čovjeku, Sunce prema životinji u čovjeku, Saturn prema potpuno ljudskom u čovjeku. Poznavanje utjecaja zvijezda Babilonaca i Asiraca. Svi minerali su nekad bili biljke. Metali i planete. Izumiranje stare znanosti između 5. i 10,12, stoljeća. Commodus kao 'inicirani'. Pergament Carigrada i što je s njime bilo. Kopernik kao utemeljitelj moderne astronomije. Tri Kopernikove teze. Svedberg i alkemija. Kako razumjeti Paracelsusa? Bojeda današnjeg znanja. Znanost o zvijezdama mora se kombinirati s ljudskom znanošću.
Dobro jutro, gospodo! Je li netko od vas mislio na nešto za danas?
Gospodin Erbsmehl: Htio bih pitati kako to da današnji ljudi gledaju na zvjezdano nebo onako kako gledaju, a stari Babilonci su to radili sasvim drugačije?
Rudolf Steiner: Pa, pitanje čini mogućim reći nešto o cijeloj promjeni koja se dogodila u razmatranju svijeta. Ovdje imate ovaj astronomski tečaj – preko gospođice Dr. Vreede – i vidjet ćete koliko je danas teško proći kroz aritmetička i matematička razmatranja.
Vidite, ako netko želi razjasniti ove stvari, prije svega mora zamisliti da su stariji bili zaista duhovniji nego su to ljudi danas. Relativno dugo se znalo o učincima u prirodi koji su danas potpuno nepoznati. Želio bih vam skrenuti pozornost na nekoliko stvari u tom smjeru. Jer ne može se razumjeti što su stari Babilonci i Asirci htjeli sa svojom znanošću o zvijezdama ako se ne razumiju određene stvari koje su danas prilično nepoznate.
Rousseau, naprimjer, još uvijek prenosi sljedeće: U Egiptu, odnosno u toplijem kraju, o kojem smo zadnjeg sata čuli tako čudne stvari, svojim pogledom, gledao bi životinje na određeni način, naprimjer žabe koje bi mu prišle, krastače bi gledao na određeni način i one bi stajale mirno i prestale se kretati. Žabe u bile paralizirane. Uvijek je to uspijevao u toplijim krajevima, naprimjer u Egiptu. Uspio je paralizirati žabe, a zatim ih ubiti. Ali isto je želio učiniti i u Lyonu. K njemu je prišla žaba, zagledao se u nju, i eto – bio je paraliziran! Više nije mogao micati očima, bio je paraliziran kao da je mrtav. Tek kad su prišli ljudi i pozvali liječnika, dali mu zmijski otrov, koji ga je istrgao iz grča, on se izvukao. Priča se okrenula. Vidite, samo trebate otići iz Egipta u Lyon, i učinci koji proizlaze od prirodnih stvorenja, jednostavno se okrenu.
Stoga možemo reći: Postoje učinci koji su blisko povezani s ljudskom voljom – jer to je aktiviranje ljudske volje. Postoje takvi učinci. Te snage postoje. Jer vidite, ono što je postojalo prije jednog stoljeća, postoji još i danas i biti će tu sve dok postoji Zemlja. Ali ljudi danas više ne žele znati za takve stvari i nije im stalo do njih.
Ali vidite, gospodo, to ima veze s nekoliko drugih stvari. Da bi razumjeli izvjesne stvari, moramo uzeti u obzir mjesto na kojem su se dogodile. Dakle, u određenom smislu moramo se koristiti zemljopisom. Ali opet ne zemljopisom kakav vrijedi danas, jer ne govori o razlikama u učincima kod žaba, prema njima ili od njih, već o samo vanjskim stvarima.
Sada vam želim reći još jedan primjer u ovom smjeru. Vidite, postojao je učenjak u 17. stoljeću, van Helmont. Ovaj je učenjak imao u sebi još mnogo onoga što se ranije znalo. Budući da su stvari ranijeg znanja zapravo potpuno izgubljene tek u 19. stoljeću. U 17. stoljeću još su bile prilično jake, a u 18. stoljeću počele su opadati. No, tek su u 19. stoljeću ljudi postali prilično inteligentni prema vlastitom mišljenju!
Ali ovaj Helmont razmišljao je o tome kako se može znati više od onoga što običan ljudski um može imati. Danas ljudi ne razmišljaju o tome kako bi se moglo znati više što se može znati običnim umom, jer vjeruju da ljudski um može znati sve. Ali van Helmont koji je bio liječnik, nije se mnogo brinuo za taj ljudski um. Htio je neko duhovno znanje.
No postići duhovno znanje na duhovan način, kao što to danas pokušavamo u antropozofiji, tada nije bilo moguće. Čovječanstvo još nije bilo tako daleko. Van Helmont je koristio starije metode. Tako je učinio sljedeće, što naravno ne želim ni na koji način preporučiti da se kopira. To se ne može. Danas nema učinke kao onda. Ali val Helmont je to ipak učinio.
Vidite, uzeo je određenu biljku, koja je otrovna ljekovita biljka. Propisuje se za određene bolesti. Uzeo je. Naravno, budući da je bio liječnik, znao je za ovu biljku da je ne može jesti jer bi donijela smrt. No, polizao je nešto na vrhu korijena, dolje na dnu. A sada opisuje stanje u koje je došao na sljedeći način. Kaže da se osjećao kao da mu je glava potpuno isključena, kao da je ostao bez glave. Od toga je bio potpuno bez glave. Naravno, glava nije otpala, ali više je nije osjećao. Tada kroz glavu više nije mogao ništa znati. No sada mu je područje trbuha počelo izgledati kao glava. I eto, primio je veliko prosvjetljenje u obliku slika, ono što danas u antropozofiji nazivamo imaginacijom, u obliku slika iz duhovnog svijeta. To mu je bio veliki potres u životu, užasan potres; jer sada je znao: ne može se samo intelektom reći nešto o duhovnom svijetu, već se može i stvarno vidjeti duhovni svijet. On nije razmišljao kroz živčani sustav, koji je u čovjekovom metaboličkom sustavu udova, već je gledao, stvarno vidio duhovni svijet. Tako je iz duhovnog svijeta dobio imaginaciju.
Trajalo je dva sata. Nakon ova dva sata imao je vrlo mali napadaj vrtoglavice. Onda je ozdravio. Sada možete zamisliti naravno da je to u njegovom životu bio veliki potres; jer od tada je znao da se može vidjeti duhovni svijet. Ali znao je i nešto drugo. Znao je da je glava svojim razmišljanjem prepreka za sagledavanje duhovnog svijeta.
Naravno, ne činimo to na takav način da, poput van Helmonta, ližemo korijenje biljke – neki ljudi to vjeruju, ali to je besmisleno – ali duhovne vježbe isključuju samo mišljenje glavom. Glava je tu samo da shvati ono što se vidi s ostatkom ljudskog organizma. Tako se na duhovni način izvodi ono što je van Helmont izveo na drevni način.
Danas vam neću govoriti o svemu što bi bilo potrebno da bih skrenuo pažnju na duhovno usavršavanje; to se može učiniti drugom prilikom. Već danas ovo govorim kao odgovor na pitanje gospodina Erbsmehla. Dvije stvari koje sam vam rekao povezane su s učincima zvijezda. A budući da se danas negira učinak zvijezda, te stvari se više ne gledaju.
Van Helmont, koji je sada doživio ovaj veliki potres u svom životu, i zato što mu se to svidjelo, htio je češće ponavljati stvar, često je grickao vrh korijena biljke. I više nije uspio učiniti isto.
Da, što znači da više nije uspio u istom? Vidite, to znači da je van Helmont kasnije učinio nešto što se nije baš slagalo s onim ranijim. Sam van Helmont nema objašnjenje za to. Naravno, ne mogu vam reći – ono što ću sada reći možete dobiti i ako sami pročitate van Helmonta – kada je van Helmont prvi puta grickao vrh korijena jer nije naveo datum. No, iz onoga što se još može znati iz znanosti duha, može se reći sljedeće.
Vidite, prvi put kada je van Helmont grickao ovaj vrh korijena, definitivno je bio pun Mjesec. A on je to zanemario. Kasnije to nije učinio s punim Mjesecom, i onda nije uspio. Nešto je zaostalo od prvog puta; uvijek je mogao vidjeti nešto u duhovnom svijetu. Ali više nikad nije doživio enormnu promjenu kao prvi put.
U 17. stoljeću više nije znao da to ovisi o Mjesecu i vjerovao je da potječe samo iz korijena biljke. No, u starije doba ljudi su takve stvar jako dobro poznavali. I zato je u starijim vremenima ovo gledište bilo živo, da zvijezde imaju određeni utjecaj na život ljudi, životinja i biljaka.
Kako bismo ispitali kako se takve stvari događaju, morali bismo si reći: Ne jedemo otrovne biljke, ali jedemo biljke, jedemo i korijenje biljaka. I dok se otrovne biljke mogu koristiti samo u liječenju, ostale biljke koje nisu otrovne koriste se kao hrana. Vidite gospodo, stvar je sljedeća: ako jedete biljni korijen, on je pod utjecajem Mjeseca, baš kao i korijen otrovne biljke. Mjesec ima utjecaj na rast korijena biljke. Stoga su određeni korijeni biljaka vrlo potrebni za ljude s određenom konstitucijom. Znate, na primjer, da postoji i populacija crijeva, odnosno probavnih organa, crva, koji predstavljaju nešto vrlo neugodno. Pa, dobra hrana za ljude koji lako imaju crve je cikla. Ako cikla dospije u crijeva, crvi se uznemire, paraliziraju se i zatim odu s crijevnim izmetom.Tako iz ovoga možete vidjeti da korijenje također ima utjecaj na život ovih nižih životinja, crva. Cikla nas ne truje, ali truje crve. I opet je tako da ćete otkriti da najveća učinkovitost u tjeranju crva tada proizlazi iz korijena biljaka koje jedemo tijekom punog Mjeseca. Takve stvari se moraju uzeti u obzir.
Pa vidite, možemo reći: ako proučavamo korijen biljke, stvar je takva da nam biljke daju nešto što ima snažan učinak na metabolizam i sustav udova. Mogla bi čak biti velika pomoć ljudima koji imaju određene bolesti dati im ishranu s korijenom, dajući im korijenje za jelo i to čineći tako da se daje u vrijeme punog Mjeseca, a prestane davati u vrijeme mladog Mjeseca.
Pa, vidite, sve što možemo ovako primijetiti kod biljaka također ima značenje za ljude, naime za reprodukciju, za rast. Djeca koja imaju tendenciju da ostanu mala također bi se mogla malo njegovati hranom iz korijena kako bi lakše rasla; samo to morate učiniti kada ste dovoljno mladi, između rođenja i sedme godine. Snage Mjeseca imaju veliki utjecaj na sve što se nalazi zu biljnom svijetu i na sve što ima veze s reprodukcijom i rastom u životinjskom i u svijetu ljudi. Dakle, Mjesec se mora proučavati ne samo usmjeravanjem teleskopa u njega, već i proučavanjem onoga kako on djeluje na Zemlji. A kod Babilonaca i Asiraca, oni koji su tamo bili učenjaci, koji su se tada nazivali iniciranima, točno su znali: ova biljka je pod utjecajem Mjeseca, i tako dalje. Nisu govorili o Mjesecu kao pukoj kugli, koja je smrznuta gore u svemiru, već su posvuda vidjeli učinke Mjeseca. A ti se učinci Mjeseca uglavnom pojavljuju na površini Zemlje. Ne ulaze dublje u Zemlju. Oni idu toliko daleko da se može stimulirati korijenje biljaka. Nisu dolje u samoj Zemlji.
Naprimjer, možete pronaći dokaz da mjesečeve snage čak ni ne idu u Zemlju ako negdje pitate plivače koji plivaju na mjesečini. Uskoro opet izlaze jer imaju osjećaj da tonu. Voda je skroz crna. Mjesečina ne ide u vodu, uopće ne ide dublje, ne povezuje se sa Zemljom. I tako možete vidjeti da su životinje i biljke pod utjecajem mjesečine, koja uopće ne djeluje na Zemlju, već samo od krajnje vanjske površine do korijena biljaka. Pa, ovo daje prvu ideju o zvjezdanom nebu.
Prijeđimo sada na primjer koji sam dao o Rousseau, koji je mogao paralizirati žabe, čak ih i ubiti u vrućoj zoni, ali koji je i sam bio paraliziran u umjerenoj zoni, u Lyonu. Što je iza ovoga?
Da, gospodo, samo morate uzeti u obzir: Ako je Zemlja, koja je sfera, gotovo sfera, kada je osvijetljena Suncem, sunčeve zrake padaju gotovo okomito u vrućoj zoni. Tamo imaju potpuno drugačiji učinak nego u umjerenom pojasu, gdje koso padaju na Zemlju, pod potpuno različitim kutom. I kao što su rast i razmnožavanje u biljkama i ljudima pod utjecajem Mjeseca, tako su i životinjske unutarnje snage, koje dolaze do izražaja u očima, pod utjecajem Sunca. Te snage, životinjske snage, koje su djela, ovise o Suncu. Tako da Sunce svojim snagama uzrokuje da u Egiptu čovjek može lako fascinirati, paralizirati, čak i ubiti žabe, dok se u umjerenoj zoni mora predati utjecaju žaba. Tako da to opet ovisi o Suncu.
I tada ćete znati da je ponekad samo razmišljanje i cijeli unutarnji život općenito teži, a ponekad lakši. To pak ovisi o Saturnu, ovisno o tome gdje se nalazi.
Tako imamo zvjezdane učinke za sve što se događa u životu ljudi, životinja i biljaka. Zemaljski učinci su samo na minerale. Stoga se sa znanošću koja je ograničena na zemaljsko ne može zaista ni na koji način shvatiti čovjeka. Niti se može znati što rade zvijezde ako se ne pogledaju njihova djela.
Zamislite samo – danas nije toliko loše, ali moglo se dogoditi u prošlosti – da je netko veliki državnik, ako hoćete. Mogli bi sada pitati ljude koji žive u istoj kući, one koji mu kuhaju, kuhara naprimjer, kojeg uopće ne zanima vještina državnika, čime se čovjek bavi. Možda bi rekao: On doručkuje, ruča, večera; inače ništa ne radi, ode pa ga nema. - Jednostavno ne bi znao čime se bavi.
Današnji učenjaci govore samo o zvijezdama, onome što mogu izračunati, oni samo to znaju. Ostale, ranije ljude, zanimalo je što još zvijezde rade. I zato su imali takvu znanost o zvijezdama. Znali su da Mjesec ima odnos prema onome u čovjeku što je prirode biljke, Sunce prema onome u čovjeku što je prirode životinje, a Saturn prema onom što je potpuno ljudsko. I tako bi nastavili.
Sada bi sebi rekli: Sunce ima odnos s onim životinjskim u čovjeku. Ako Sunce sja ravno prema gore, tada ljudi u vrućoj zoni mogu imati snažan učinak na životinje.
Pa, vidite, u Europi, naprimjer, postoji snažan utjecaj čovjeka na konje; ali nikad ne može biti toliko blizak kao kod Arapa, tj. u vrućoj zoni, jer se u Europi ne može odvijati takav odnos između ljudi i životinja. To ovisi o vertikalnom upadu sunčevih zraka, o utjecaju Sunca.
Idite dalje s ovim, gospodo. U Babilonu i Asiriji se znalo da Sunce ima određene učinke i određene snage. Ali sada su ljudi gledali Sunce [crtanje na ploči]. Rekli su sebi da postoji sazviježđe Lava, odnosno skupina zvijezda na nebu, a tamo, recimo, Škorpiona. Sada postoji određeno doba godine kada je Sunce u sazviježđu Lava, iza Sunca možete vidjeti Lava. U neko drugo vrijeme Sunce će pokriti sazviježđe Škorpiona, ili sazviježđe Strijelca, ili bilo koju drugu skupinu zvijezda.
Babilonci i Asirci sada su znali da su ti učinci, od ljudi na životinje, najveći kada je Sunce ispred Lava; postaju sve slabiji dok Sunce ide i dok je u Djevici ili Škorpionu. Dakle, ne samo da su znali da su planeti povezani s onim što čovjek radi, već su također znali da postoji odnos prema položaju Sunca, bilo da pokriva Lava ili Škorpiona, jer se tu te stvari mijenjaju.
Što se danas radi? Danas jednostavno izračunate: Sunce je u Ovnu, Biku, Blizancima, Raku, Lavu, Djevici, Vagi, Ribama i tako dalje; zatim utvrdite koliko dugo je u nekom sazviježđu, kada je u njemu i tako dalje. Znamo da će 21. ožujka Sunce biti u sazviježđu Riba, ali to je sve što znamo. Stari Babilonci i Asirci još su znali, naprimjer, da kada je Saturn u određenom zviježđu zvanom Plejade, da je ljudska glava najslobodnija. Oni su sve to znali. Oni su to lako mogli procijeniti jer su živjeli u toplijem području od nas i tamo razvijali određenu znanost prema kojoj su razumjeli cijelo ljudsko biće u odnosu na nebo.
Pa ako se može reći da je ta znanost bila takva da je bila primjenjiva na čovjeka – pa, ta je znanost postupno zaboravljena. U to vrijeme, međutim, netko je promatrao planetarni sustav, a također i nebo zvijezda stajaćica. Bilo je poznato da, ovisno o tome nalazi li se planet ovdje ili ondje, to znači ovo ili ono za ljudski život. Bilo je poznato da kada je Sunce u Lavu, da Sunce ima najjači utjecaj na ljudsko srce.
Stvar je sljedeća: ljudi su sada pokušali vidjeti kako stoje stvari s mineralima. Rekli su sebi: Zvijezde imaju utjecaj na biljke, životinje i ljude; ne utječu na minerale. Ali minerali u zemlji ne stvaraju se samo danas, oni su stvoreni mnogo ranije, a također su bili biljke u davna vremena. Svi minerali bili su biljke. Znate da je ugljen bio biljka. No, poput ugljena, svi drugi minerali nekada su bili biljke. Mjesec je imao utjecaj na njih, a u ranijim vremenima i Sunce, a u još ranijim vremenima i Saturn. A sada su htjeli znati koji je mineral imao utjecaj Sunca u mnogo ranija vremena, dok je još bio biljka. Ispitala se mineralnost u njenom djelovanju na ljude i otkrilo, naprimjer: Ako Sunce stoji ispred Lava i ima snažan utjecaj na srce, dobijete isti učinak na srce kao kada netko uzme zlato. Iz toga su zaključili da je Sunce nekad imalo veliki utjecaj na zlato. Ili ako se Saturn nalazi u sazviježđu Plejada onda, onda je najjači utjecaj na ljudsku glavu. Postaje slobodna. A onda su tražili koji mineral je, dok je još bio životinja – prije nego što su bili biljke, minerali su bili životinje – mogao imati najjači utjecaj od Saturna. Tada su otkrili da je to olovo. I na ovaj način možete saznati da olovo također ima učinak da ljudska glava postane slobodnija. Dakle, ako netko otupi u glavi, a razlog je što se određeni probavni procesi odvijaju u glavi, koji se zbilja ne bi trebali odvijati u glavi, trebate mu dati olovo.
I tako dobijete metal za svaki planet. I tako su Babilonci i Asirci za Sunce koristili znak: ʘ. I također su taj znak koristili za zlato. Znači, znali su da zvijezde više nemaju utjecaje na minerale sada kada je tu Zemlja, ali jednom su imale. Sunce i zlato zapisivali su ovako: ʘ. Ne biste pisali ni 'olovo', napravili bi znak: ђ, a to znači i Saturn i olovo. U stara vremena nikome ne bi palo na pamet da napiše Saturn ili da napiše olovo običnim slovima. Ako je htio napisati 'srebro' zapisao je ovaj simbol: . To znači i Mjesec i srebro. Tako da je Zemlja, utoliko što je metalička, također povezana sa zvijezdama.
Da, gospodo, vidite, ne znate baš mnogo o ljudima i njihovom odnosu prema svemiru ako ne možete ulaziti u takve stvari.
A sada nastavimo. Te su stvari bile dobro poznate u davna vremena. Stvar je sljedeća: Kada se kršćanstvo prvi put proširilo, takva se znanost proširila i na južnije dijelove Europe. Naprimjer, još postoji knjiga o prirodi iz prvih kršćanskih stoljeća – sadrži mnogo toga. Danas bi to morali pravilno znati, inače ne bismo mogli razabrati konfuzne izjave, jer su već dosta konfuzne; ali sadrži mnogo drevne mudrosti. No, onda je došlo vrijeme kada je kršćanstvo postalo samo stvar intelekta, a od svega ostalog se odustalo zbog dogmi. To je bilo vrijeme kada je u Europi iskorijenjeno sve staro znanje. Između 5. i 11, 12 stoljeća ljudi su zapravo radili na iskorjenjivanju ove stare znanosti u Europi. I to je u velikoj mjeri uspjelo. Jer vidite, stvar je bila ovakva: ti ljudi koji su prakticirali ovu drevnu znanost u staroj Grčkoj, u Rimu, u Španjolskoj, to jest, u južnim regijama, ti su ljudi u isto vrijeme bili duševno i fizički izopačeni. Priča o Rimu u to doba je zapravo strašna; bili su to moralno dosta izopačeni ljudi. Iako su još uvijek imali staru znanost, više se nisu mogli održati kao ljudska bića, i imamo figure apsolutne vladavine poput Nerona ili Komoda.
O Komodu, rimskom cezaru, može se reći sljedeće. Ovaj Komod, kao i svi rimski carevi, bio je inicirani. No, što u ovom slučaju znači 'inicirani'? To je kao da danas nekome date titulu. Svaki je rimski car od početka smatran iniciranim jer je bio car. To, međutim, pokazuje da je znanost u to vrijeme bila visoko cijenjena. Jedino što rimski carevi – s izuzetkom Augusta – nisu imali tu znanost. Ali i oni su ušli u misterije; čak su i mogli inicirati druge. Sada, za određeni stupanj inicijacije osobu ste morali udariti u glavu. To je simbolički čin. Car Komod zadao je ovaj udarac tako da se osoba srušila mrtva. Niste ga mogli kazniti jer je bio car. Kakvi su bili kao 'inicirani', takvi su bili i kao ljudska bića.
Oni ljudi koji su kasnije razvili srednjoeuropsku kulturu, tada su bili još prilični necivilizirani, živjeli su sjevernije. No, Germani su kasnije osvojili Italiju, Grčku i Španjolsku. Preživjeli su samo oni koji su se oslanjali na puku logiku, puko razmišljanje. Samo to bi trebala biti dogma. Ostalo je trebalo zanemariti. Razmišljanje je bilo ograničeno samo na vanjske stvari. I tako je došlo do toga da je ono što je bilo stari znanje posvuda iskorijenjeno iz škola i samostana. I možete vidjeti kako je nešto od ove babilonske znanosti dospjelo u Europu samo tajnim putevima, prokrijumčareno. Ali obično nije stizalo daleko. Takva se znanost još relativno dugo kultivirala u Babilonu.
No sve do Srednjeg vijeka u Carigradu je postojalo grčko carstvo. Da, vidite, tamo bi se često pojavili čudni likovi! Kao kada mi ovdje ponekad vidimo poljske Židove kako dolaze sa svojim kaftanima i starim svicima, ponekad se na njih ne gleda dobro ali su duboko učeni u judaizmu, takve su osobe često dolazile u Carigrad u vrijeme kada je sve postalo istrijebljeno. Stigli bi s velikim, moćnim svicima pergamenta gdje je mnogo toga bilo zapisano. Pa, vidite, ove role pergamenta uzete su u Carigradu od ovih čudnih likova i bile bi otvorene. I tako je u Carigradu bilo pohranjeno sve što je došlo iz Babilona i Asirije. I nikoga nije bilo briga za to. I u Europi je sve istrijebljeno. Tek u 12, 13 stoljeću i kasnije u Srednjem vijeku ti su pergamenti postali dostupni s padom carstva i ukralo ih je mnogo ljudi. Zatim su se preselili po Europi. Od tuda je došlo sve što su ljudi dešifrirali s ovih pergamenata, ali ne mnogo učeni ljudi.
I tako se malo znanja ponovno proširilo u Srednjem vijeku. To malo znanja tada je imao poticajan učinak na druge, inače ne bi moglo biti van Helmonta, Paracelsusa, i tako dalje, da ti ljudi nisu donijeli svitke pergamenata koje su ukrali u Europu i tamo ih prodali za skupe novce. To je pak donijelo neke stvari u Europu. A neka tajna društva i danas žive od svega toga što je došlo u Europu. Postoje svakakvi redovi, masoni, Čudni momci, i tako dalje; uopće ne bi imali znanja da to nije stiglo iz Carigrada u Europu u svicima koji su se tada prodavali za veliki novac.
Ali to znanje nije cijenjeno. Da ste bili učeni kanonik poput Kopernika, niste išli kod onih ljudi koji se imali te role pergamenata. Niste to mogli učiniti. Izgubili biste sav ugled. Da, ali je zbog toga i svaka znanost izgubila svaki ugled. A ljudi poput Kopernika tada su utemeljili znanost koju i danas imamo.
No, onda se dogodilo nešto vrlo čudno gospodo. Najbolje u tome je što je Kopernik sada utemeljio određenu znanost astronomije, a bila je takva da on više nije znao ono što se znalo prije, kao što se više ne zna ni danas. Ali kasnije ljudi nisu razumjeli ni ono što je Kopernik govorio. Dvije su Kopernikove rečenice bile razumljive; treću se više nije razumjelo. Jer ako netko razumije dvije Kopernikove rečenice, vjeruje da se Sunce nalazi u sjedištu, Venera, Merkur, Zemlja i tako dalje, kruže oko Sunca. To se danas uči u svim školama. Ali ako razumijete cijelog Kopernika uopće nije tako, jer sam Kopernik ističe da ovdje imate Sunce [crtanje na ploči], iza njega Merkur, iza njega Venera, ovdje Zemlja i tako dalje. U stvarnosti, sve se to rotira sa Suncem kroz svemir po takvoj spiralnoj liniji. To možete pročitati kod Kopernika ako to želite. Dakle, postoji čudna činjenica da je Kopernik pogazio antičku znanost, ali da ljudi nisu razumjeli ni njega. Sada se počinje shvaćati nešto o Koperniku, odnosno počinje vidjeti da je rekao tri rečenice, a ne samo dvije; treća rečenica bila je ljudima preteška za shvatiti. I tako je, astronomija postala ono što je danas: puko računanje.
I sada možete pomisliti: Ono što je ostalo od stare znanosti nije postignuto na način na koji mi danas želimo nešto postići. Danas moramo nešto postići s potpunom jasnoćom duše. Stari su bili više instinktivni. I stoga više nije razumljivo što su stari mislili pod znanje.
Prije nekoliko godina bio je zanimljiv primjer. Tada je jedan švedski učenjak čitao staru alkemijsku knjigu koja je govorila svašta o olovu, o srebru, ako olovo dovedete do srebra, to se dogodi, ako dodate zlato, to se dogodi i tako dalje. Što je znanstvenik učinio? Rekao je: To piše. Pokušajmo! - I on je to kopirao u svom laboratoriju, uzeo olovo kakvo danas imate, srebro kakvo danas imate, tretirao ga u vatri kako je opisano – i ništa nije ispalo!
Ništa također ni nije moglo ispasti, jer ono što je čitao bili su takvi znakovi. Sada, vjerovao je da ovaj znak ʘ znači zlato; pa uzimam zlato i kemijski ga obrađujem. Ovaj simbol ђ znači olovo; pa uzimam olovo i kemijski ga obrađujem.
Ali jedino je strašno bilo to što čovjek, alkemičar čiju je knjigu švedski učenjak čitao, nije mislio na metale u ovom slučaju, već na planete, i kada pomiješate Sunčeve snage sa Saturnovim i sa snagama Mjeseca – ono što se u tom trenutku opisivalo odnosi se na ljudski embrij – kada solarne i mjesečeve snage djeluju na dijete u maternici, tada se događa to i to.
Tako se sada ovom švedskom učenjaku dogodilo da je u replici htio učiniti ono što ovaj stari alkemičar ima u vezi s embrijem u ljudskoj utrobi. Naravno, to nije moglo raditi, naravno, jer je on razmatrao razvoj embrija u utrobi; onda bi se to moglo shvatiti. Vidite, tako mali broj ljudi danas razumije na što se zapravo mislilo u ovoj drevnoj znanosti.
Sve će vam ovo pokazati kako zapravo treba odgovoriti na pitanje koje je postavio gospodin Erbsmehl. Zapravo je na njega potrebno odgovoriti tako da čovjek postane svjestan: Sve je u redu s modernom znanošću; danas se može točno izračunati gdje je zvijezda; možete izračunati udaljenost do druge zvijezde, također možete vidjeti kroz spektroskop koje su boje zrake svjetlosti, te iz toga možete zaključiti materijalni sastav zvijezda. No, kako zvijezde utječu na Zemlju, to se mora ponovno istražiti! I to ne možete istražiti na način na koji to danas rade mnogi ljudi, samo uzimajući stare knjige. Naravno, bilo bi lako uzeti stare knjige i iz njih saznati ono što se danas više ne zna. No, nema više koristi, čak ni od Paracelsusa, jer ga se više ne razumije kada ga se čita današnjim očima, ali poanta je u tome da se ponovno istraži kakav utjecaj zvijezde imaju na ljude. A to se može učiniti samo sa znanošću duha, s antropozofskom znanošću duha.
Tada dolazite na ideju da istražite ne samo gdje je Mjesec, već i kako je Mjesec povezan s cijelom osobom. Dolazi se do zaključka da dijete doživljava utjecaj Mjeseca deset lunarnih mjeseci tj, deset puta četiri tjedna u majčinoj utrobi, te doživljava utjecaj Mjeseca na takav način da se za to vrijeme pun Mjesec doživi osam, devet, deset puta. Pa, dijete pliva u plodnoj vodi, to je potpuno drugo biće, prije nego što se rodi, zaštićeno je od zemaljskih snaga. Veoma je važno da je zaštićeno od zemaljskih snaga i iznad svega pod utjecajem Mjeseca. Naravno, također je pod utjecajem drugih zvijezda.
Vidite, to je ono što se treba dogoditi, da se na našim sveučilištima i u školama, a već i u osnovnim školama, na određeni način, koliko je to moguće, stvari proučavaju sasvim drugačije, da se prije svega proučavaju ljudska bića, ljudsko srce, ljudska glava, a u vezi s tim proučavale bi se i zvijezde. Na sveučilištima bi prvo trebao biti opis kako se ljudski zametak razvija iz vrlo malog sjemena čovjeka kroz prvi, drugi, treći, četvrti, peti tjedan i tako dalje. To imamo, taj opis postoji, ali nema drugog opisa onoga što Mjesec radi u isto vrijeme. Stoga se može imati znanost o fizičkom podrijetlu čovjeka samo ako se s jedne strane opiše što se događa u maternici, a s druge strane opiše sjela Mjeseca.
I opet, može se potpuno razumjeti kako se, naprimjer, zubi mijenjaju oko sedme godine ako se ne opiše samo – što se događa danas – kako postoji mliječni zub, drugi raste ispod njega, izgura ga, već kad se opet ima znanost Sunca; jer to ovisi o sunčevim snagama.
Isto tako, kad osoba postane spolno zrela, opisuju se danas potpuno fizički procesi. Ali oni ovise o Saturnu, trebate znanost o Saturnu. Dakle, ne može se postupati kao što se danas radi, da se svaka stvar opisuje za sebe. Jer tada se naravno, događa ono što se dogodilo u bolnici u velikom europskom gradu. Tako je netko došao u sveučilišnu bolnicu sa, kako je vjerovao, bolešću slezene. Zatim je upitao: Na koji odjel bi trebao otići s bolešću slezene? - Dobio je upute da one na neki odjel. Sada je ,nažalost, u prolazu spomenuo da ima i bolest jetre. Tada su mu rekli: NE možeš imati ništa s nama, moraš otići u potpuno drugu bolnicu, to je za ljude s bolestima jetre, a s nama su samo pacijenti sa slezenom. - Sada je bio između 'dva svežnja sijena', poput dobro poznatog magarca, između dva snopa sijena, iste veličine, koji se nimalo nisu razlikovali. - To je poznata logička slika o slobodi volje! Rekli su: Što čini magarac kada stoji između dva snopa sijena koja su iste veličine i imaju isti miris? Ako se želi odlučiti za lijevi, tada misli: desni ima jednako dobar okus; želi li odabrati desno, misli: lijevo je jednako dobro. A onda ide naprijed natrag i umire od gladi između ova dva svežnja sijena! - Tako je imao dvije bolesti, nije znao kamo bi, a zapravo je mogao umrijeti između donošenja odluke pripada li odjelu za bolesti jetre ili odjelu za bolesti slezene!
Samo to želim spomenuti kako bi vam pokazao da danas svi znaju samo nešto o malom djelići svijeta. Ali tako se ne može znati! Ako želite znati nešto o Mjesecu danas, morate otići u zvjezdarnicu i pitati ljude. Ali oni pak ne znaju ništa o podrijetlu čovjeka. Opet morate pitati ginekologa, onoga tko radi porode, profesoricu. Ali ona ne zna ništa o zvijezdama. Međutim te dvije stvari pripadaju zajedno.
Bijeda današnjeg znanja počiva na ovome: Svatko poznaje dio svijeta, ali nitko ne poznaje cijeli svijet. Stoga je, na temelju toga, današnja znanost, kako se iznosi na popularnim predavanjima, tako užasno dosadna. Naravno, gospodo, mora biti dosadna kada ljudi govore samo o nekoj manjoj stvari.
Pretpostavimo da ste htjeli znati kako izgleda stolica koje nema ovdje, a netko vam opisuje drvo; Ali vi želite znati kako je dizajnirana. Tada će vam biti dosadno ako vam osoba o stolici opisuje samo drvo. Tako da je danas dosadno kada učite ono kako se danas zove, antropologija, znanost o fizičkom ljudskom biću, jer ono što je važno nije uključeno u opis. A ako je i opisano, to uopće nema veze s materijom.
Znači znanost o zvijezdama biti će u redu samo ako se kombinira sa znanjem o ljudima. I o tome se radi; tako vam danas mogu pravilno odgovoriti na pitanje. Zaista je slučaj da takve važne stvari kao što sam vam rekao o Rousseau i van Helmontu – koje postoje a koje se ne mogu razumjeti sa Zemlje – moraju shvatiti. Ljudi su već postali materijalisti čak i oko korištenja riječi. Naprimjer, kako se zvalo nešto što se sastojalo od toga da je netko mogao paralizirati životinje gledanjem? Zvali su to magnetizam. Da, ali kasnije se riječ magnetizam primijenila samo na željezo, na magnete. Kada danas govorite o znanosti onda govorite da riječ magnetizam ne treba zloupotrebljavati i primjenjivati samo na željezo. Samo šarlatani još uvijek govore o magnetizmu osobe; ali nemaju pojma o čemu zaista govore. Da bi to znali, potrebna van je znanost duha.
Sljedeći put u srijedu u devet sati.