.- 9. Deveto predavanje, Dornach, 26 travnja 1924
O ožiljcima - mumija.
Zacjeljivanje rana i ožiljci. Hoće li se ožiljak razviti i ostaje li, ovisi o snazi ili slabosti eterskog tijela. Tko god radi na otvorenom, na svježem zraku, ima snažno etersko tijelo. Trovanje krvi zbog slabosti eterskog tijela. Miris tinte. Strojopis. Zatrovani zrak u grobnicama mumija. O vremenu između dvije inkarnacije. Razorne sile koje uništavaju uvjete u kojima smo živjeli. Zašto su Egipćani balzamirali leševe. Ogroman broj destruktivnih sila živi u mumiji. Čarobna moć jezika. Inkantacije za začine za balzamiranje i pripremu mumija. Atmosfera tamjana. Mumije imaju svojstva neprijateljska životu. Zašto je tako izuzetno teško doći do grobnica faraona. Moć drevnih faraona.
Pitanje: Prvo pitanje je zašto rana, rez, naprimjer, potpuno zacijeli, ali ako se odreže komadić mesa, ostaje ožiljak. Trideset ili četrdeset godina osoba nije imala osjećaj na takvom mjestu. Htio bih znati kako je to povezano s onim kad se kaže da se koža obnavlja svakih sedam godina!
Drugo pitanje tiče se nalaza u Egiptu. Izvješteno je da su pronađeni mumija i grob te da su dva inženjera, glavni upravitelji, umrli od trovanja dok su otvarali grob ili dok su radili u hodniku. Smatralo se da je prvi umro od srčanog udara ili slično; zatim je poslije ostale zadesila ista sudbina. U časopisima se spominjalo da su se možda pri balzamiranju mumije koristili otrovi kako bi se spriječio ulazak ljudi. Ne mogu vjerovati da bi otrovi trajali toliko dugo. Ili su se u prostorijama razvili plinovi pa je smrt nastupila nakon kratkog vremena? Ili se otrovi koji su se koristili u to vrijeme u Egiptu mogu toliko dugo očuvati?
Tamo je pronađena neka odjeća. Ova je odjeća podignuta u zrak: odmah se pretvorila u prah. Poslije su kemijom pokušali tretirati te stvari kako bi se sačuvale za potomke.
Zatim je u grobnicama faraona pronađeno žito, koje je ležalo tisućljećima. Ovo žito je posijano, i priča se da je još moglo klijati.
Htio bih pitati je li sve ovo moguće u normalnim okolnostima. Prema novinskim izvješćima, trebalo im je osamdeset dana da dođu do glavnog groba, da izađu na kraj sa glavnim kamenom. Ali kada se sve urušilo nadgrobni spomenik, veliki kamen, prevrnuo se preko. Ili je zbog miniranja poslije bilo teško doći do grobova. Kako je to sve moguće?
Rudolf Steiner: Najprije, što se tiče zacjeljivanja rana – ako odgovaramo na pitanja jedno za drugim – posjekotine koje morate napraviti tijekom operacije: Ti rezovi zacjeljuju više-manje dobro. Prije svega morate ovo imati na umu: ti rezovi zacjeljuju više-manje dobro. Možete vidjeti kako posjekotine ponekad iznimno dobro zacijele pa kasnije morate pažljivo gledati kada dođete do mjesta na kojem je bio rez i želite otkriti ožiljak. S druge strane, postoje i drugi rezovi – ne mislite samo na kirurške rane već i kad se porežete, zar ne? – koje je izuzetno teško zaliječiti; ožiljak je debeo i često može biti tvrd. - Sada vam želim nešto reći. Kao dječak mnogo sam rezbario noževima. Tada sam uvijek morao imati džepni nož – išao sam dugo u školu – morate imati tako nešto, zar ne? Ali uvijek sam gubio džepni nož, i stoga je trebalo mnogo novih. Mnogo sam rezbario i, između ostalog, tu i tamo se posjekao. Ali morate pažljivo gledati ako želite vidjeti trag; gotovo je potpuno izliječeno. Ali ako pažljivo pogledate, možete vidjeti da je ovaj rez, koji je bio zjapeća rana, jako krvario. Ali jedva ih više možete vidjeti. Kod nekih rezova, međutim, rubovi, debeli ožiljci, još se dugo mogu vidjeti. Pa, odakle dolaze ti debeli ožiljci? Vidite, ljudsko tijelo je potpuno razvijeno od iznutra; to ste vidjeli iz načina na koji sam vam opisao nastanak ljudskog tijela, a rekao sam vam i: Sve što ljudsko tijelo mora formirati, mora biti formirano iznutra, do površine kože. - Pa, na čemu se temelje prehlade? Rekao sam vam i o tome. Prehlada se temelji na činjenici da sami ne razvijate svoju toplinu, već da vanjska toplina ili hladnoća djeluju na vas, da vas okolina tretira kao komad drveta, tako da hladnoća dolazi tako brzo da se dolje ohladite, tako da se hladnoća doživljava samo kao poticaj, da se suprotstavlja onome što dolazi iznutra. Sve je to strano ljudskom tijelu i ono se bori. - Pa, u trenutku kada se porežete, bilo zbog nespretnosti, nesreće ili operacije – u tom trenutku tu postoji vanjski instrument na mjestu gdje bi trebalo biti samo ljudsko tijelo. Nož prodire u prostor u kojem bi trebala raditi krv, živci i mišići, i tako dalje. Dakle, u tom trenutku postoji živa borba između sila koje su unutar tijela i sila koje prodiru. Tu su uljezi. A kako bi se to spriječilo, unutarnja fizička tvar ljudskog tijela tu se okuplja i stvara ožiljak. Tu se udružuje kako se ne bi dopustilo tim snagama da prodru dalje. Dakle, ožiljak je u početku zaštitni pokrov koji je formiran kako se ne bi dopustilo prodiranje stranih sila. Na početku uvijek nastaje ožiljak.
Pa, pretpostavimo da ste mladi, naprimjer vrlo mladi, kao što sam ja bio kada sam rezbario; imao sam deset, jedanaest, dvanaest godina. Da, kada je netko tako mlad, etersko tijelo je u punoj aktivnosti, izvanredno je aktivno. Ako je etersko tijelo jednako snažno kao u ranoj mladosti, tada će ožiljak postupno, kako otpada fizička tvar, postupno zacijeliti; tvar je raspoređena na odgovarajući način. Pretpostavimo da ste stariji; tada etersko tijelo, osobito tamo gdje je ožiljak, nije dovoljno snažno da to prevlada. Pokušava to ponovno, jer ne može nadvladati materijal koji se okupio na tom mjestu. O snazi eterskog tijela uvijek zavisi hoće li nastati ožiljak ili će se postupno ukloniti. Ozljede u djetinjstvu uvijek će ostaviti slabije ožiljke od ozljeda nanesenih kasnije. Ali ljudi su različiti; mnoge osobe tijekom života zadržavaju izuzetno snažno etersko tijelo, a ožiljci kod njih se lakše nadvladavaju nego kod drugih, čije je etersko tijelo oslabljeno.
Naprimjer, ako je osoba poljoprivrednik koji uvijek radi vani na svježem zraku, koji nikad ne radi naporno na zraku bogatom ugljikom, najviše se zimi, kada ne radi, nalazi u takvom zraku – tako da on ima izmjenu ljeta i zime, dobrog i lošeg zraka – ona ima jače etersko tijelo. Tako ne možemo reći da je on uvijek na dobrom zraku. Poznata je izreka, zar ne: Zašto je na selu tako dobar zrak? – Zato što seljaci ne otvaraju prozore! Kad bi seljaci otvorili prozore zrak ne bi bio tako dobar! – Ali to samo usput. - Svatko tko živi na selu uvijek ima snažnu izmjenu između zraka bogatog kisikom i zraka bogatog ugljikom. Zbog toga živi u potpuno drugačijim, zdravijim uvjetima. To je očito ne samo u ožiljcima rana, već i u drugim stvarima. Izađite na selo, i kao što znate, tamo ljeti hodaju bosi, bez čizama. Svako malo dogodi se da netko nabode hrđavi čavao nogom, ali to tamo ne znači mnogo! Povuče nokat, prljavim prstom obriše krv – sve je prljavo, nokat je prljav, krv je prljava – malo se gnoji, ali nakon kratkog vremena sve je u redu. Nije mnogo važno.
Netko tko je navikao živjeti samo u gradu ima mnogo osjetljivije etersko tijelo. Može se dogoditi da netko ima mali prištić; brije se, ozlijedi – i umre od toga! Govorim vam nešto zaista istinito: netko se brijao, ozlijedio tijekom brijanja i jednostavno umro od malog prištića jer je odmah došlo do trovanja krvi. To jest, do trovanja krvi je došlo zbog slabosti eterskog tijela. Etersko tijelo više nije bilo dovoljno snažno da odmah ukloni prodiruće otrove i strane tvari na pravi način. Za to je potrebno robusno, vitalno etersko tijelo. Takva tijela imaju poljoprivrednici. Sada i tamo postaju sve slabija; ali kad biste u mojoj mladosti izašli na selo, mogli ste se radovati zbog ovih snažnih eterskih tijela seljaka! Naravno, kada dođe pravo vrijeme, posebno kod seljaka, oni se urušavaju jer tada otpadne etersko tijelo i zato što kod seljaka astralno tijelo nije jako. Ali etersko tijelo je vrlo jako. Zato tamo sve brže zacjeljuje nego kod ljudi u gradu. U radu na zemlji postoji nešto izuzetno zdravo.
Vidite, sve se to naravno može znati; ali u današnjim socijalnim uvjetima to se zasad ne može promijeniti. Prvo se mora širiti znanje o tim stvarima. Sigurno se može shvatiti da su jačim ili slabijim djelovanjem eterskog tijela i ožiljci jači ili slabiji, kao i to kako se tijelo nosi sa stvarima koje su s njime povezane a ne pripadaju tijelu. Naprimjer, nož je vanjska tvar; ono što ulazi kao prljavština vanjska je stvar – tijelo se mora od toga obraniti i tako dalje. A kad to znate, onda se ne čudite što neke rane ne zacijele jer ljudi imaju iscrpljeno, nagrizeno etersko tijelo. To je uglavnom zbog činjenice da rad više nije povezan s prirodom; čak to ne dolazi toliko iz zraka u kojem je previše ugljika, već jednostavno iz činjenice da čovjek nije toliko povezan s prirodom. Ako je netko cijeli dan u uredu ili u radionici, ono s čime se bavi nema nikakve veze s prirodom. Ova naša nevjerojatna kultura koja se postupno razvija potpuno odvaja čovjeka od prirode; stvara sve više štetnih stvari koje su sve više strane onome što je prirodno.
U posljednje vrijeme došlo je do velikih promjena. Većinu vremena na takve stvari ne gleda se s duhovnog gledišta, ali na njih se mora gledati s duhovnog gledišta. Samo promislite: nekad ste pisali. Danas radite za pisaćim strojem. Da, koji je najvažniji zdravstveni aspekt u pisanju osim vježbanja i tako dalje? Htio bih reći da je među prikrivenim stvarima koje kod pisanja treba razmotriti, najvažnija stvar koju treba uzeti za zdravlje miris tinte. I miris tinte nije bio štetan kod ranije proizvodnje tinte, zapravo je u određenom smislu bio korektivan. Ono što se iscrpljivalo, što ste imali kroz neprirodnu situaciju, naprezanje ruku, to je zapravo nadoknađeno starom proizvodnjom tinte, proizvodnjom tinte od žira [GalläpfelTintenfabrikation]. Ono što bi se dobilo od žira toliko bi mirisalo da je zapravo stalno jačalo etersko tijelo, ako ne mnogo, onda barem malo. Kada se počela, kao što znate, praviti anilinska tinta, to jest, kada se više niste približavali prirodi već se, kako se kaže u kemiji, pravila sintetička tinta, čovjek se potpuno zatvorio; a anilinska tinta ispušta miris koji je potpuno suprotan od mirisa tinte kakav je bio. Sada se ljudi često prebacuju na pisaći stol. Svakako, pokreti koje je potrebno izvesti, zveckanje – sada postoje pisaći strojevi koji tiho pišu, ali to je samo najnoviji dizajn – to nije najgore, najgora je prljavština koja se koristi za boje slova. To potpuno uništava čovjekovo etersko tijelo, do te mjere da ljudi tipkanjem dobivaju srčane bolesti, jer srce prvenstveno pokreće etersko tijelo. I ta kultura napreduje; ali to se nikada ne kompenzira znanjem koje se može steći o onome što je doista na djelu. Nije li istina, ljudi se danas sve više opiru progresu. Pa, naravno da to ne ide; no to se temelji na određenom instinktu, koji se sastoji u činjenici da se primijeti, čak i ako se to zapravo ne zna, da sve više štetnih stvari dolazi s napretkom. To je povezano. Ali to je tako.
Što se tiče vašeg drugog pitanja, kako se događa da se ove iznimno opasne stvari dogode kada je netko izložen starim grobovima mumija: to nije slučaj samo sa starim grobnicama mumija, već je to slučaj, naprimjer, i gdje nemate mumije, kao u Egiptu, gdje su grobovi dobro čuvani i kameni su. Kada uđete tamo, dolazite do iznimno opasnog zraka koji, ako tako mogu reći, dolazi prema vama, što je izuzetno opasno i štetno. Pa, odakle to?
Gospodo, činit će vam se čudno da sam morao ići toliko daleko naokolo da bih objasnio tako nešto, ali to je jedini način ako ćete to razumjeti. Vidite, čovjek ne živi samo jednom na Zemlji, već – kao što sam već ukazao – živi u ponovljenim zemaljskim životima, uvijek se vraća. Ali kada se osoba vrati potpuno se razlikuje od onoga što je bila prije. Vjerojatno biste se svi jako začudili ako bi jednog dana došao slikar koji je toliko dobro poznavao znanost duha da bi cijelo društvo koje ovdje sjedi nacrtao u prijašnjem zemaljskom životu! Začudili biste se kako je svaki od vas izgledao toliko drugačije u prošlosti nego sada. Bilo bi jako zanimljivo. Vratit ćete se, zar ne. Ako ste sada živjeli i prošli kroz smrt i prošli kroz duhovni svijet, doći ćete opet. Snaga u nama koja postoji za formiranje kasnijeg tijela – nije samo formirano od majke i oca, već se također formira kroz ono što je sada u nama i prenosi se kroz smrt u duhovni svijet – ta sila nastavlja imati utjecaj. Ono što je radilo u prethodnim zemaljskim tijelima ostaje tamo.
Ali sada možete reći: Ima li čovjek zaista snage preobraziti ono što je danas u njemu i što je potpuno povezano s tijelom koje ima, na takav način da bude potpuno različito tijelo? - Danas nitko ne može primijeniti duhovne snage koje ima u svom tijelu na takav način da se može oblikovati drugo tijelo. Niti možete odmah umrijeti i ponovno se roditi; mora proći neko vrijeme i to prilično dugo. To mora postojati između života. Tu se snage transformiraju. U normalnim okolnostima, osim ako ste bili kriminalac ili slična osoba, razdoblje između smrti i novog rođenja može trajati prilično dugo. Kada se vraćate na Zemlju? Vraćate se na Zemlju kada su se okolnosti u kojima ste živjeli potpuno promijenile. Svakako, neki ljudi se vraćaju u stare uvjete; to im je onda jako bolno. Ali obično se vraćate na Zemlju tek kada se situacija potpuno promijenila. Dakle, ne rađate se ponovno u starim okolnostima.
Da, čega je učinak to da su se stari uvjeti potpuno promijenili? Vidite, nikad ne smijete fantazirati, morate se držati stvarnosti. Snage koje imamo kada ne živimo ovdje na Zemlji, već živimo između smrti i novog rođenja, takve su prirode da djeluju i ovdje na Zemlji. Ove snage teku prema nama od svih zvijezda i odasvud. Ali to su zapravo naše vlastite snage. Dok smo na Zemlji, naše snage djeluju sa Zemlje; kada nismo na Zemlji, djeluju s nebesa. A to su upravo snage uništenja. Uništavaju uvjete u kojima smo bili.
To se može lako razumjeti iz vanjskih okolnosti; ali to ide dalje, vani u prirodu gospodo! To ide vani u prirodu!
Zamislite samo, u današnjim uvjetima osoba će biti spaljena ili pokopana. Nakon nekog vremena, čovjek postaje svjestan da od te osobe gotovo ništa nije ostalo. A kad konačno odete na groblja i pogledate nakon pedeset ili šezdeset godina što se još nalazi ispod mjesta gdje se zna da su pokopani neki od predaka, pronaći ćete najviše nekoliko ostataka kostiju; ali i oni se razgrađuju. Dakle, ništa nije ostalo od onoga što mora biti uništeno; kada smo ponovno rođeni cijelo naše tijelo mora biti uništeno. Ipak ako se izvana ništa ne vidi od našeg tijela, tu je još mnogo toga; a oni koji mogu vidjeti finije stvari otkriti će da na mjestu gdje je osoba pokopana, čak i tamo gdje je osoba spaljena, neke stvari još dugo ostaju djelovati. Prethodno sve mora biti uništeno.
Sad je bilo slučaj s Egipćanima da su u tom običaju zamatanja mumija imali konkretnu namjeru. U osnovi, željeli su spriječiti ljude da se vrate na Zemlju. Nisu to htjeli: jer balzamiranjem leša sprječavate ga da siđe. Željeli su da ljudi imaju priliku biti u duhovnom svijetu. Rezultat je bio da oni nisu samo sačuvali mumije, već da su koristili materijale, koristili materijale s velikim znanjem, da je fizička kohezija ostala tako lijepa da mumije i danas imamo u muzejima. One su točna kopija onoga što je čovjek zapravo tada bio.
Pa, gospodo, prije svega neizbježno je da ono što postoji već tisućljećima bude poput otrova jer je razorno. Zapravo pripada snagama uništenja. Ogroman broj sila uništenja živi u mumiji. Doista, ako pogledate mumiju s prašinom koja izlazi, sile uništenja izlaze van. Ove snage uništenja postoje iz razloga jer, kao što sam rekao, ljudi od izvan Zemlje žele uništiti ono što je bilo tamo, također i formu. Sada je tu, i pojedinac sada šalje svoje snage uništenja. Dakle, zaista ima razorne snage u sebi.
Ali drugo, Egipćani su koristili posebne materijale za dobivanje ovih mumija. Ti materijali posebno su neprijateljski prema uništenju. I te se tvari u kratkom vremenu ponašaju tako da stvaraju otrovnu atmosferu. Oko mumije uvijek postoji otrovna atmosfera. To dolazi iz religijskih pogleda starih Egipćana.
Naravno, postoji još nešto u vezi s ovim. Kako su Egipćani u relativno kratkom vremenu dobili takve tvari koje su se pretvorile u otrov, dok su sami s njima mogli prilično lako raditi? Vidite, ljudi danas više pojma nemaju o moći jezika! Moć jezika bila je ogromna u antičko doba, uključujući i egipatsko doba. Zamislite da imate vatru koja stvara mnogo dima. Kad puhnete u vatru promijenite oblik dima. Možete učiniti da se dim na neki način kovitla laganim puhanjem; tako možete promijeniti oblik dima. Puhanje nije važno. Ali ako počnete zviždati pjesmu, to znači stalno puhanje i tako dalje. Vi već oblikujete plamen i dim prema sadržaju pjesme. Stari ljudi su uvijek znali da se materijal potpuno mijenja ako na bilo koji način govore u njega, a osobito određenim riječima. Sada su svoje začine koristili za balzamiranje, za pripremu mumija. S tim začinima nisu radili kao što mi danas radimo, već su uvijek radili na takav način da je tijekom balzamiranja rečeno nešto što bi danas išlo otprilike ovako: 'Tko god priđe mome tijelu, naći će smrt'! - No, to je bilo tako intonirano i takvim jezikom da je to utjecalo na materiju, tako da je tijekom balzamiranja ta sila prešla u supstancu začina. To je tamo živjelo. - Današnji čovjek to više ne može vjerovati; ali to je tako. Dakle, ako imate mumiju i dođete u kontakt sa tim supstancama, u njima je još i danas sadržana drevna riječ: Tko god priđe mojem tijelu, od toga umire, nalazi smrt! - To se događa zato jer je u međuvremenu materija dobila moć koja je u nju ušla kroz riječ.
Danas su od svega toga ostali samo zadnji ostaci. Ali idite u katoličku crkvu – svećenik više nema moć da riječju veže začine; već koristi manju moć: pravi tamjan. Sada, cijeli bi postupak protekao potpuno bezazleno da se prvo napravila ispravna stvar, zatim zapalio tamjan, izgovorilo određene molitve ili se u tamjan pošalju misli. Ali to se ne događa; zapali se tamjan i izgovorene su određene riječi – one su tada u tamjanu, a zatim utječu na ljude koji su u toj atmosferi tamjana. Stoga je miris tamjana važno sredstvo obraćenja grešnika.
Pa vidite, gospodo, posljednji ostaci toga su još ostali! No, ovo balzamiranje zapravo je bio vjerski čin, pa se stvar promijenila. Vidite, čovjek kojeg dobro poznajem prilazio je azijskim grobovima – egipatski grobovi su posebno karakteristični za ovo, ali i svi azijski – i otkrio je da se tim grobovima uopće ne možete približiti unutar određene granice; zna se: ako sada ideš dalje, onesvijestit ćeš se ili ćeš umrijeti. - Pa, ne možete tamo; zadržana je otrovna atmosfera. To je iz razloga što je riječ, štetna, razorna riječ, zapravo usađena u ove tvari s kojima su leševi tretirani.
Ali sada imamo nešto drugo. Nije li istina, ako je čovjek bio tu, recimo, prije deset stoljeća, prije tisuću godina, njegove se moći mijenjaju. On prolazi kroz vrijeme između smrti i novog rođenja. Dolazi opet. Sada ima snage izgraditi svoje novo tijelo. Ima te snage. On to ima samo zato što može nadvladati sve snage uništenja u duhovnom. Dakle, snaga koja djeluje iz svemira samo je ojačana. Inače danas čovjek ne bi mogao oblikovati ljudsko sjeme u tijelo kakvo sada želi, već bi to bilo tijelo koje je tamo bilo prije više stoljeća. Moć koja će ležati u svakom sjemenu također mora biti stara, mora postojati od ranije. S trenutnom snagom ne možete ništa utjecati na bilo koje sjeme. Vidite, da bi sjeme uopće moglo raditi na biljci sljedeće godine, mora se povući od vanjskih sila preko zime, okrenuti prema unutarnjim silama Zemlje. Ove sile su sile uništenja za sve što je po prirodi vanjsko.
Sada, ova su zrna žita koja su ušla u egipatske kraljevske grobnice zapravo pokopana sa silama uništenja. Dakle, dok je sve što je trenutno tijelo uništeno kada čovjek svoje tijelo približi snagama uništenja, za ono što leži u sjemenu je suprotan princip. To samo jača životnu snagu. Kao rezultat toga, može se dogoditi – ne sa svim žitaricama, ali s mnogima – ono isto što se inače događa samo zimi: Da sjeme biljke bude zajedno s razornom moći leševa, i njihova moć bude očuvana. Čak i nakon dugo vremena aktivno je poput svježih žitarica.
I stoga, osobito kad se gledaju ovakve stvari, mora biti jasna činjenica da se u životu događaju stvari koje se ne mogu shvatiti materijalističkom znanošću, jer su na djelu zaista duhovne sile. I ove duhovne snage odmah postanu aktivno uključene kada prođe određeno vrijeme u evoluciji Zemlje.
Pretpostavimo sljedeće. Naravno, to vam mogu samo reći; ali moguće je da se čovjek zaista osvrne na ranije zemaljske živote, za sebe i za druge ljude koji su bili s njim. No tada su raniji ljudi postali duhovi. Ni od njih nije ostalo ništa. Dakle, ako je osoba koja je živjela u staroj Grčkoj danas ponovno rođena i postala je vrlo mudra, i ako može pogledati svoj lik iz stare Grčke, tu formu vidi u duhu, zaista u duhu. Ako bi iz nekog razloga – nemam pojma kako, recimo preko vraga – ono što vidi u duhu bilo transformirano u stvarnu osobu, to jest, ako bi susreo sebe kao stvarnu osobu, umro bi od toga. Ne možete susresti prošlost u stvarnosti. Tako bi umrli! A onaj tko bi vidio prošlu inkarnaciju kakva je doista bila, također se suočava sa snagama koje žele natjerati element budućnosti da umre. To je tako. To stvara potpuno neprirodne uvjete. Vidite, ljudi koji su bili mumificirani u Egiptu, tako da njihova forma još tamo leži, oni su se već odavno vratili na Zemlju, odavno su se vratili! Tako da su živjeli, ili žive sada, i postoje njihovi raniji oblici. Ove ranije forme ne samo da djeluju na ljude koji su se vratili, već kad se osoba vrati, također imaju učinak na druge ljude koji su u blizini takve preživjele forme. Tako da svaka mumija zapravo zrači neprijateljstvom prema ljudskom životu. Ne može biti drugačije: vlada neprijateljstvo prema ljudskom životu. Ljudi zapravo ne obraćaju pažnju ni na što od ovoga. Zbog toga se, naravno, može dogoditi da mumije, koje su pripadale posebno ambicioznim ljudima s velikim autoritetom i u kojima se krije puno toga, koje bi trebale trajati dugo i imati štetan učinak, zaista imaju loš utjecaj da ćete se, ako im se približite, razboljeti i vjerojatno čak i umrijeti. Otuda neobjašnjive stvari koje sada izlaze na vidjelo.
Sada ostaje treće: da ste iz ove vijesti saznali da je danas izuzetno teško doći do ovih grobova. Zaista je strašno teško. A kad danas čujemo o starim misterijima – činimo to toliko puta – može se postaviti pitanje: gdje su te misterije? Da, prvo bi trebali duboko kopati u stijenama, a zatim bi se došlo do špilja; u tim špiljama, kada bi se to moglo dešifrirati, vidjele bi se svakakve zanimljive figure. Danas je sve u osnovi prekriveno stijenama, stijenama koje su toliko obrasle da spojevi, ovi spojevi koji nastaju kada radite na stijenama, toliko su obrasli da ih danas, ako ih površno gledate, uopće ne vidite da te stijene nisu tamo došle prirodno, već su zapravo obrađene ljudskom rukom. - I istina je da su Egipćani htjeli zaštititi grobove. Tako su ih duboko zabili u stijenu, a zatim nad njima napravili i umjetne građevine koje su se postupno mijenjale tijekom tisućljeća tako da izgledaju kao prirodne stijene ili stjenovita brda.
Ostalo je samo jedno pitanje, ali jedno koje će vas navesti da razumijete mnogo povijesti koja se inače uopće ne razumije. Pa, volio bih znati kako bi bilo moguće da današnji ljudi, koliko god ih okupili danas, da skupe toliku snagu kolika je neophodna za izgradnju ovih stvari! I za uništavanje je potrebno toliko vremena, kao što ste rekli! Zamislite samo na trenutak, faraoni – tako su se zvali egipatski kraljevi – imali su moć utjecati na ljude svojom snažnom duhovnošću. Ako možete raditi na materijalu, zaista možete raditi i na ljudima riječima. Danas se to ne radi jer bi ljudi trebali biti uvjereni u ono što čuju. Ali ti su drevni faraoni imali ogromnu moć. Stoga su mogli imati ogroman učinak na snagu ljudi, na njihov rad. Ali sada morate upotrijebiti još jednu pojavu da bi ovo razumjeli. Vidite, normalna osoba može dizati i pomicati određene stvari i tako dalje. Ali niste li već vidjeli, kad netko poludi da u njemu narastu ogromne snage? Ponekad se možete iznenaditi snagom koju osoba dobije da podigne stvari koje inače ne može podići, nosi stvari koje inače ne može nositi! A kakvu snagu dobije tek kada se bori s vama! Lako ste ga mogli savladati prije nego što je poludio; ako poludi, odmah će vas srušiti. Snaga čovjeka enormno naraste kada poludi.
Sada, Egipćani nisu bili ludi. Ali oni nisu bili tako razboriti kao mi danas, već su u snu živjeli, imali su ogromne moći. I koliko vam je malo ljudi trebalo u starom Egiptu da valjate ogroman kamen, da ga dovedete na njegovo mjesto, koje je ponekad moglo biti vrlo visoko, ljudi danas uopće više nemaju pojma. Današnji ljudi više ne mogu zamisliti da je bilo trenutaka kada je pet ljudi izdaleka uzelo ogromnu stijenu i uspjelo je podići visoko. Snage ljudi u starom Egiptu bile su nevjerojatno velike. Naravno, to se moglo postići, razvijanje snage ovih ljudi, samo pretvarajući ih u robove. Ali to nije bila jedina svrha ropstva; to je bilo očito kada je čovječanstvo već postalo slabo i kada je već bio probuđen um. U vremenu koje je slijedilo egipatski period, fizička snaga je već bila umanjena kako se razvijao um. Ropstvo izgleda kao da se samo želi održati i zahtijeva se pravo da se s time nastavi. Nekada je bilo drugačije; čitava čovjekova priroda bila je tupa, tupa i snolika, jer je omogućila jačanje njegove fizičke snage. I takve umjetno izvučene fizičke snage su korištene za stvaranje stvari kao što su ove kraljevske grobnice, za koje je danas potreban tako veliki napor da bi se ušlo, samo da bi se uništile.
Nije li istina, o tim stvarima doista se šire najpogrešniji stavovi iz razloga jer se tih stvari može domoći većina materijalistički nastrojenih ljudi. Ne mogu razumjeti što se tu zapravo nalazi. Netko iskopa kraljevski grob – mora umrijeti. Ljudi su užasnuti i začuđeni jer ne znaju da je to zapravo bila namjera starih Egipćana. Imali su načina za rad kroz vrijeme.
Samo imajte ovo na umu: recimo da ste u Baselu i da imate radiotelegraf; netko u Berlinu uhvati telegram, čuje što govorite na radiotelegrafu. Zar ne, to je prostorno jako, jako daleko. Zašto? Jer u našem radiotelegrafu koji smo otkrili, nadvladavamo prostor i sposobni smo raditi kroz prostor. Telegram je poslan, prolazi kroz prostor, i oživljava na drugom mjestu. Da, gospodo, razmislite, ovdje pustite radijsku poruku: 'Tko god čuje ovo što govorim, umire'! – i sada promislite da je ovo čula vrlo nervozna osoba, osoba koju je užasno lako dojmiti. Ona čuje: 'Tko god čuje ovo što govorim, umire'! – naravno da će biti jako nervozna, ali može i umrijeti od šoka, pogotovo ako je osoba koja govori, koja daje radio poruku luđak. Jer sile koje žive u jeziku lude osobe mnogo su nadmoćnije silama koje žive kod razborite osobe. Dakle, ako na nekom mjestu govori luđak i netko čuje luđakove riječi, može umrijeti.
Sada, Egipćani su imali načina sačuvati takve stvari u svojim grobovima, staviti takve izreke u njih. Ne djeluju kroz prostor, već kroz vrijeme. A ako Englez sada tu zabije nos, onda ne zna da riječi stavljene u začine djeluju na miris koji ulazi u nos.
Osoba koja sluša radiotelegraf kao nervozna osoba i čuje radio poruku luđaka mora barem umrijeti od straha. Ali ovaj drugi umire a da prije toga ništa nije čuo, jer je to u mirisu. On umire od toga. 'Radio poruka'– ako mogu koristiti ovaj izraz – dočarana je u njemu; a čovjek zapravo upada u vremensku telegrafiju s onim što su napravili stari Egipćani. Htjeli su ubiti onoga koji bi zabio nos. To je moguće samo zato jer su poznavali umijeće izgovaranja odgovarajućih riječi u začine kako bi djelovali.
Vidite, kada uzmete u obzir ono što se može znati duhovno, više se nećete čuditi ovakvim stvarima. No, izvanredna je stvar je da kada ljudi danas idu posvuda i rade svoja istraživanja, ponekad očešu nosom, kako pokazuju ovi posljednji slučajevi, način na koji duh djeluje na vrlo neugodan način. Oni na koje je onda duh najjače djelovao, ubijajući ih, zasigurno bi rekli istinu kada bi mogli podijeliti svoju mudrost nakon smrti! Pa, to ne ide. Stoga to sami moramo reći, sljedeći savjet iz duhovnog svijeta.