.- 14. Četrnaesto predavanje, Dornach, 17 svibnja 1924
O kometama i sunčevom sustavu. Zodijaku i ostatku zvijezda stajaćica.
Planeti i zvijezde stajaćice. Zvijezde repatice i kometi. Ptolomejev i Kopernikov sustav. Ne mogu se donositi apsolutne odluke o svjetskim sustavima. Nepravilnosti u kretanju ili mirovanju čitavog planetarnog sustava dolazi od kometa. Formiranje i smrt kometa. Cijeli planetarni sustav sa Suncem juri prema zviježđu Herkula (vršno kretanje). Izlučena tvar planetarnog sustava koja je postala neupotrebljiva zamjenjuje se kometama. Zemlja dobiva svoje supstance iz univerzuma. Raspad kometa. Dobre i loše vinske godine. Orbita Sunca i Mjeseca kroz dvanaest sazviježđa. Utjecaj zodijačkih sazviježđa na ljude i pokrivenost Mjesecom. Sunce: šupljina. Sunce je najlakše tijelo u svemiru, Mjesec najmaterijalnije tijelo. Utjecaj Sunca i Mjeseca na ljude.
Gospodin Erbsmehl: Što znače kometi kada se pojave s vremena na vrijeme? I kako su zvijezde Zodijaka različite od ostalih zvijezda?
Rudolf Steiner: Ovo pitanje nam može pomoći da dođemo do nekog razumijevanja o astronomiji. Slušate astronomska predavanja i moglo bi biti jako dobro ako ovo pitanje raspravimo s određenog gledišta.
Ako pogledamo zvjezdano nebo, mi vidimo Mjesec kao najveću i najbližu zvijezdu. Mjesec stoga ima i onaj utjecaj na ljude na Zemlji koji je najlakše opaziti. I vjerojatno ste čuli kako Mjesec potiče maštu ljudi. To je nešto što svi znaju. Ali rekao sam vam i o drugim utjecajima Mjeseca, koje također ima na reprodukciju, i tako dalje. Zatim vidimo i druga nebeska tijela koja se ponašaju na sličan način kao i Mjesec. Mjesec se kreće – možete ga vidjeti kako se kreće – i ostale zvijezde koje su poput njega također se kreću. Ove zvijezde, koje se također kreću, nazivamo zvijezde lutalice ili planeti.
Također izgleda kao da se Sunce pomiče. U stvarnosti se također kreće; ali u odnosu na našu Zemlju ne kreće se. Uvijek ostaje na približno istoj udaljenosti i ne opisuje krug oko Zemlje. Sunce se stoga naziva zvijezda stajaćica. Tako su i ostale zvijezde, osim onih koje očito mijenjaju svoj položaj, zvijezde stajaćice.
Ako sada pogledamo zvjezdano nebo, vidimo otprilike prizor koji zvjezdano nebo otkriva svake noći – posebno kada je mjesečina. Ali na zvjezdanom nebu postoje promjene. Posebno u određenim ljetnim tjednima možete vidjeti kako se jedna zvijezda za drugom – prividno – brzo kreće nebom i zatim nestaje, zvijezde padalice. Takve zvijezde padalice mogu se vidjeti i drugdje na nebu, ali posebno su vidljive u nekim ljetnim tjednima, kada se gomile takvih malih zvijezda upale, brzo kreću nebom, i zatim nestaju.
Osim ovih međutim, sada postoje zvijezde o kojima je gospodin Erbsmehl govorio u svom pitanju: komete. Ove komete se pojavljuju rjeđe; razlikuju se od ostalih zvijezda po svom obliku. Njihov oblik je otprilike ovako, naprimjer: Imaju nekakvu jezgru, a zatim ih prati nekakav rep. Ponekad izgledaju kao da vuku dva repa. Ako pogledate druge zvijezde koje se kreću, one imaju jedno kretanje koje je relativno pravilno i uvijek znate da se u jednom trenutku pojavljuju a u drugom su trenutku ispod i ne pojavljuju se, dok se ove komete samo percipiraju: dolaze i opet odlaze a da nitko ne zna kamo zapravo idu. Tako pokazuju nepravilno kretanje, među drugim zvijezdama.
Pa, te su komete ljudi uvijek doživljavali drugačije od drugih zvijezda, a posebno su te komete igrale važnu ulogu među praznovjernim ljudima. Ovi sujevjerni ljudi vjerovali su da ako se pojavi takav komet da je to loša sreća.
Ne treba se tome posebno čuditi, jer sve što se događa neredovito izaziva čuđenje i iznenađenje kod ljudi. Ne treba to shvaćati strašno ozbiljno, jer ljudi smatraju da čak i sa sasvim običnim predmetima koji se inače uvijek ponašaju drugačije, da to nešto znači ako se ponašaju na određeni način. Naprimjer, ako ispustite nož obično padne ravno a ne zabije u zemlju. To ne znači ništa jer ste navikli. Ali ako se nož zabio u zemlju, onda praznovjerni ljudi misle da to nešto znači. Kada se pojavi Mjesec – ljudi su navikli, to im ništa ne znači. Ali ako se pojavi takva zvijezda, koja također ima poseban oblik, onda, da, to znači nešto posebno! Zato se ne morate uzrujavati jer praznovjerni ljudi stvari povezuju s nečim.
Iznad svega, sada moramo stvar promatrati znanstveno. A iznad svega vrijedi sljedeće. U ne tako davna vremena ljudi su se više fokusirali na ono što su vidjeli na nebu i opisivali da je Zemlja u središtu svijeta – samo vam želim reći kako su to ljudi vidjeli – i da se Mjesec, Merkur, Venera, Sunce i tako dalje kreću oko Zemlje, a cijelo se zvjezdano nebo pomiče onako kako se vidi – svaka zvijezda izlazi i ponovno zalazi. Tako možete vidjeti kako se zvjezdano nebo pomiče. Kada biste ostali vani dovoljno dugo, vidjeli biste kako se takozvane zvijezde stajaćice naizgled kreću po nebu. Nekada ste to tako shvaćali jer ste upravo to vidjeli i opisivali ste kako ste vidjeli.
Ka što znate, u 15. i 16. stoljeću došao je Kopernik i rekao: Nije tako da je Zemlja u središtu, već je Sunce u središtu, a oko Sunca se kreću Merkur, Venera, Zemlja i tako dalje. - Time je sama Zemlja postala planet. Pojavio se potpuno drugačiji sustav svijeta, potpuno drugačiji pogled na prostor. Baš kao Sunce, i ostale zvijezde stajaćice trebale bi biti fiksirane. Njihovo kretanje tada je samo prividno.
Vidite, gospodo, stvar je sljedeća: Već sam došao do toga kada je gospodin Burle postavio pitanje u vezi s teorijom relativiteta, da li je ispravna i također i neke druge stvari. Naprimjer, također postoji teorija koju je iznio izvjesni Tycho Brahe koji je rekao: Da, Sunce stoji mirno, ali i Zemlja stoji mirno, i tako dalje. - Tako su postojali i drugi sustavi; ali razmotrimo ovo dvoje: stari, koji uglavnom vodi do Ptolomeja, Ptolomejev sustav, i zatim Kopernikov sustav, koji vodi do Kopernika. Dakle, radi se o dva sustava svijeta. Svaki je na neki način ispravan. Iznad svega, ako se detaljno uđe u činjenice, ne možemo reći je li dobar ovaj ili onaj.
Radi se o sljedećoj stvari, gospodo: rekao sam vam tada da postoje ljudi koji tvrde da je nemoguće razlikovati kada se, naprimjer, vozite automobilom od vile Hansi do Goetheanuma, radi li se o tome da se automobil kreće ili Goetheanum dolazi prema vama! Pa, to se zasigurno ne razlikuje na prvi pogled, već samo po tome što se automobil troši, što automobil treba benzin, a Goetheanum ne. Možete praviti razliku na unutarnjim stvarima. Slično, kada idete u Basel, možete razlikovati dolazi li vam Basel ususret ili vi hodate, jer se umorite. Dakle, presudno je ono iznutra.
Iz ovoga bi trebalo biti očito da je zapravo svaki sustav svijeta takav da s jedne strane može biti ispravan a s druge pogrešan. Ne možete donijeti apsolutnu odluku. To je tako! Sa sustavom svijeta doista ne možete odlučiti što je potpuno ispravno, a što potpuno pogrešno. Reći ćete: Da, ali stvari će se izračunati! - Da, vidite, već se rade izračuni, ali izračuni koji su napravljeni nikada nisu potpuno točni! Naprimjer, ako izračunate kojom se brzinom zvijezda kreće, znate da nakon određenog vremena mora biti na određenom mjestu na nebu. Dakle, izračunate gdje bi zvijezda trebala biti u određenom trenutku, postavite teleskop; sada bi trebala biti unutar teleskopa. Često nije, pa se formula mora korigirati; i tako se pokazalo da zapravo niti jedan od proračuna nije posve točan. Stvar sa sustavom svijeta je to da nijedan izračun nije posve točan! Otkuda to dolazi? Zamislite da nekoga jako dobro poznajete. Znate da ako vam nešto obeća, da se definitivno možete pouzdati u to. Pretpostavimo da nekoga jako dobro poznajete; obećao je da će biti tamo 20. svibnja u pet sati popodne. Vi ćete također biti tamo. Biti ćete potpuno sigurni da će biti tamo jer ga poznajete. Ali sada se može dogoditi da ne dođe! A isto je i sa sustavom svijeta. Ako pogledate male stvari, možete reći: Svakako se može računati da će se stvari dogoditi prema onom što znamo. Dakle, ako zagrijem peć, ona će u prostoriji širiti toplinu prema zakonima prirode. Nije vjerojatno da jednom vatra neće stvoriti toplinu u prostoriji! Ali to prestaje, gospodo, kada dođemo do velikih događaja u svemiru. Povijest tada postaje izvjesna kao i kod pojedinca, ali i neizvjesna kao kod pojedinca. Tako da sve što se tamo izračuna uvijek ima negdje rupu. A odakle dolazi rupa? Rupa ne dolazi samo iz činjenice da ti solarni sustavi ne ovise samo o sebi. Pretpostavimo da se dotičnoj osobi kada vam je išao ususret putem nešto doista svidjelo. Stao je. Da su ti planetarni sustavi takvi da se u njima ne može dogoditi ništa osim onoga što Sunce, Mjesec i zvijezde rade, također bi se to moglo izračunati; moglo bi se točno znati gdje se zvijezda nalazi u određenom trenutku, do tisućinke sekunde, jer se proračuni mogu napraviti vrlo precizno. Ali kao što sam rekao, proračuni imaju pukotinu. To je samo posljedica činjenice da tim sustavima nije dopušteno da budu potpuno slobodni u svemiru, već prodiru kometi i prolaze kroz njih; A s obzirom na to da ti kometi prodiru iz svemira, svemir ovom planetarnom sustavu daje nešto slično onome što dobivamo kada jedemo: komet je vrsta hrane za planetarne sustave! A stvar je sljedeća: Kad takav komet prodre, uvijek se nešto malo promijeni u kretanju; i tako nikad nemate baš pravilno kretanje. Dakle, stvar je sljedeća, gospodo: kometi su odgovorni za nepravilnosti u kretanju ili mirovanju čitavog planetarnog sustava.
Sada o samim kometima. Vidite, ljudi kažu: 'Da, takav komet, dolazi iz daleka da ga isprva ne možemo vidjeti; kada se približi sunčevom sustavu počinje se vidjeti. Tu ga vidite. Sada ide dalje; još ga možete vidjeti, pa još malo, a zatim nestaje'. Pa što ljudi govore? Ljudi kažu: 'Pa, to je iznad Zemlje, i može se vidjeti. Ali onda prelazi, ovamo, postaje nevidljiv i vraća se nakon nekoliko godina'. To ljudi govore.
Ako nacrtam Sunčev sustav, onda imamo Sunce; postoje planeti. Sada ljudi zamišljaju: Komet dolazi izdaleka, od izvan Sunčevog sustava, dolazi ovamo u područje Sunca; i ovdje dolje ga ne vidite – opet se vraća. Zamislite da se planeti kreću po kratkoj elipsi, ali komet po iznimno dugoj elipsi. A kad uđe, i mi ga imamo iznad sebe, može ga se pogledati, tada postaje vidljiv, inače je nevidljiv, a zatim se opet vraća. Halleyev komet, nazvana po onom tko ga je otkrio, pojavljuje se svakih sedamdeset šest godina.
Pa, gospodo, to je nešto se čime se znanost duha ne može složiti u skladu sa svojim opažanjima, jer uopće nije točno da komet tako kruži! Ali ono što je doista istina je da komet samo ovdje nastaje i odvaja kozmičku tvar, tamo se skuplja kozmička tvar; tu nastaje [pokazuje na crtež], nastavlja ovako, a ovdje opet nestaje, otapa se. Ova linija (elipsa) ovdje zapravo ne postoji. Dakle, imamo posla sa strukturom koja nastaje na određenoj udaljenosti i opet nestaje na određenoj udaljenosti. Da, što se zapravo tamo događa?
Pa, sada dolazimo do toga da kažemo: Nije istina da Sunce miruje! U odnosu na Zemlju miruje, ali u odnosu na svemir kreće se velikom brzinom. Cijeli planetarni sustav juri svemirom i kreće se naprijed. Sunce se kreće prema zviježđu Herkula. Možda ćete se upitati kako se zna da se kreće prema zviježđu Herkula? Znate da kad se spustite niz aveniju i stojite tamo, stabla izgledaju sve dalje i dalje, a onda se čine sve bliže i bliže. Vidite, kada pogledate niz aveniju, drveće izgleda sve bliže jedno drugom, ali ako se krećete u ovom smjeru, izgleda kao da se razdvajaju. Prostor koji vidite između dva stabla postaje sve veći i veći. Zamislite sada, ako je zviježđe Herkula ovdje, zvijezde u zviježđu Herkula nalaze se na određenoj udaljenosti jedna od druge. Ako mirujemo sa svojim Sunčevim sustavom, te bi udaljenosti uvijek trebale ostati iste. No, kad se Sunce pomiče zajedno s ostalim planetima, Herkulove zvijezde moraju se činiti sve većima, očito se moraju razilaziti. I stvarno to rade! Stoljećima se može primijetiti da su udaljenosti u zviježđu Herkula sve veće i veće. To pokazuje da se Sunce zaista kreće prema zviježđu Herkula. I kao što se ovdje može izračunati, ako se instrumentom za mjerenje mjeri koliko smo blizu i koliko brzo hodamo – ako hodamo brže nego netko drugi, udaljenost se brže povećava – tako se može izračunati kako se Sunce kreće. Izračuni su uvijek vrlo precizni. Dakle, cijeli planetarni sustav sa Suncem juri prema zviježđu Herkula.
No, ovaj žurni tempo utječe na planetarni sustav baš kao i rad na vas. Kada radite, gubite supstancu i morate je zamijeniti. Tako je i to da kada planetarni sustav juri svemirom, on neprestano gubi svoju supstancu. Mora se ponovno nadoknaditi. Kometi lutaju okolo; sakupljaju tvar i ona je ponovno uhvaćena kada komet prođe kroz planetarni sustav. Na taj način izlučenu tvar planetarnog sustava koja je postala neupotrebljiva zamijenjuje komet. No, istodobno ti kometi ulaze u planetarni sustav i u njemu uzrokuju nepravilnosti, tako da se kretanja zapravo ne mogu izračunati.
Ovo istovremeno pokazuje: Odete li dovoljno daleko, stvar u svemiru oživi! Takav planetarni sustav zapravo je živo biće; mora jesti. Kometi će se pojesti!
Od čega su ovi kometi uglavnom napravljeni? Najvažnija tvar ovih kometa je ono što je zaista potrebno da s nebesa uđe u planetarni sustav: oni u sebi imaju ugljik i dušik. Naravno i vodik i tako dalje. No ove su dvije stvari posebno važne: ugljik i dušik. Budući da nam je dušik potreban u zraku, on se uvijek mora obnavljati; ugljik koji nam je potreban jer ga trebaju sve biljke. I tako Zemlja doista dobiva svoje tvari iz svemira! Stalno se zamijenjuju.
Ali sada stvar ide dalje. Znate, kad jedete, jedete stvari koje su još uvijek velike kada su na tanjurima; ali ih zdrobite, grizete na komade. Prvo ih izrežete. I to morate učiniti jer da ste, ako bi mogli, progutali veliku gusku, to ne bi bilo dobro za vas! To morate usitniti. Isto tako, ne možete progutati cijelu teleću glavu; to mogu samo zmije a ljudi ne. To se mora smrviti. Pa to i planetarni sustav radi sa svojom hranom. Takav komet se ponekad može – ne svi, ali neki se, kao što to rade zmije, mogu progutati cijeli. No, postoje i komete koje se lome kada uđu. Zatim se komet raspada, kao što se naprimjer u kolovozu roj meteora raspada na mnogo malih zvijezda koje se spuštaju kao zvijezde padalice. Ti meteori su sićušni dijelovi kometa koji jure dolje. Tako ne samo da vidite na koji način hrana svijeta dolazi u Sunčev sustav, nego istovremeno vidite i kako Zemlja konzumira ovu hranu svijeta. Na ovaj način zaista možete vidjeti koje značenje kometi, koji izgledaju tako nepravilno, imaju za Zemlju.
Pa, vidite, stvar je u ovome – morate zanemariti sva praznovjerja: Komet ima svoj izvanzemaljski utjecaj na sve što se događa na Zemlji, što se također može vidjeti. Čudno je: Znate da postoje loše i dobre vinske godine; ali dobre vinske godine zapravo proizlaze iz činjenice da je Zemlja postala gladna. Tada svoju plodnost više prepušta Suncu a Sunce je ono što vino čini dobrim. Ako Zemlja ima dobru vinsku godinu, možemo biti gotovo sigurni da će uskoro doći komet, jer je Zemlja gladna i opet treba hranu za druge stvari. Zatim slijede loše vinske godine. S druge strane, ako dođe dobra vinska godina, poslije će biti komet. To kako Zemlja stoji s tvarima, definitivno je povezano s načinom na koji se kometi pojavljuju ili ne pojavljuju.
Sada je postavljeno pitanje po čemu se zvijezde Zodijaka razlikuju od ostalih zvijezda stajaćica.
Nije li istina, ako samo pogledate u svemir, vidjeti ćete bezbroj zvijezda. Izgleda kao da su ove zvijezde nepravilno smještene. Ali uvijek možete razlikovati skupine koje se zovu sazviježđa.
Pa, zvijezde koje vidimo su dalje ili bliže Mjesecu. Ako pogledate ove zvijezde, vidite Mjesec, zar ne, prolazi kroz te zvijezde. No, postoje određena sazviježđa koja su tako postavljena da Mjesec uvijek prolazi kroz ta sazviježđa; kroz ostala ne prolazi. Pa ako pogledate, primjerice, zviježđe Herkula: Mjesec ne prolazi kroz njega. No, ako pogledate sazviježđe Lava, Mjesec uvijek nakon određenog vremena prođe kroz sazviježđe Lava. I tako postoji dvanaest sazviježđa, koja se odlikuju činjenicom da su, da tako kažemo, na putu kojim ide Mjesec, kojim ide Sunce. Dakle, ona su zapravo pokazatelji puta kojeg preko neba uzimaju Sunce i Mjesec. Tako da se može reći: Dvanaest sazviježđa Ovan, Bik, Blizanci, Rak, Lav, Djevica, Vaga, Škorpion, Strijelac, Jarac, Vodenjak, Ribe, ona su put Mjeseca; on uvijek prolazi tamo – ne kroz druga sazviježđa. Tako da se uvijek može reći: U određeno vrijeme kada je Mjesec na nebu, on se nalazi ili ispred sazviježđa ili između dva sazviježđa, ali takvih sazviježđa koja pripadaju Zodijaku.
Sada želim da primijetite, gospodo, da sve putem zvijezda na nebu ima utjecaj na Zemlju općenito, a posebno na ljude. Čovjek doista nije ovisan samo o onome što je na Zemlji, već je povezan s onim na nebu kao zvijezde.
Zamislite bilo koju nasumičnu zvijezdu ili sazviježđe koje se nalazi vani: Navečer se diže, kako kažu, ujutro se spušta. Uvijek je tu, ima svoj utjecaj na ljude. No promislite na neko sazviježđe, recimo Blizance ili Lava: tu prolazi Mjesec. U trenutku kad prođe Mjesec, on prekriva Blizance ili Lava; vidimo samo Mjesec, ali ne vidim Blizance. Tako da oni u tom trenutku ne mogu imati nikakav utjecaj na Zemlju, jer je njihov utjecaj prekriven. Tako posvuda na nebu imamo zvijezde koje nikada nisu prekrivene, ni Suncem ni Mjesecom, ali koje uvijek imaju svoj utjecaj na Zemlji; s druge strane imamo zvijezde pored kojih Mjesec prolazi, a očito prolazi i Sunce, povremeno, s vremena na vrijeme se prekrivaju i njihov utjecaj prestaje. I tako možemo reći: Lav je sazviježđe u Zodijaku, ima određeni utjecaj na ljude. Ali kad je Mjesec ispred njega, on ga nema; tada je čovjek slobodan od utjecaja Lava, tada Lav ne utječe na njega.
Sada zamislite na trenutak da stojite tamo i užasno ste lijeni i ne hodate, ali netko vas gurne s leđa i morate hodati; on vas tjera naprijed, to je njegov utjecaj. Ali sada pretpostavimo da se suzdržava od utjecaja; ne može vas gurnuti – nema utjecaj na vas; možete ići samo ako želite ići.
Vidite, ljudima su potrebni ti utjecaji. Pa kako to ide, gospodo? Držimo se ovoga: zviježđe Lava ima određeni utjecaj na ljude. Zviježđe ima taj utjecaj sve dok ga ne prekriju Mjesec ili Sunce. No idemo sad dalje. Napravimo usporedbu sa životom. Recimo da želite nešto znati. Pretpostavimo da imate guvernantu ili tutora, koji obično sve zna; Kao dječaku ne da vam se misliti o tome, pitate tutora; on vam kaže – on također radi vašu zadaću. No nakon što je tutor izašao van, kad trenutno nemate tutora, a trebali biste obaviti zadatke, morate naći snage u sebi. Treba se sjetiti.
Pa, Lav stalno utječe na čovjeka; samo ne kad ga prekriva Mjesec – tada nema utjecaja. Ali ako Mjesec prekrije utjecaj Lava, onda ga čovjek mora razviti iz sebe. Dakle, osoba koja, dok je ovo sazviježđe prekriveno Mjesecom, može snažno iz sebe razviti ovaj utjecaj Lava, je, takoreći, osoba Lav. Svatko tko može posebno razviti iz sebe utjecaj Raka kada je on prekriven, osoba je Raka. Ovisno o unutarnjoj konstituciji, ljudi razvijaju ovu ili onu više od druge. No iz ovoga možete vidjeti da su zodijačka sazviježđa posebna; ponekad se događa utjecaj, ponekad ne. Mjesec, koji prolazi kroz sazviježđa svaka četiri tjedna, također dovodi do činjenice da unutar četiri tjedna uvijek imamo trenutak u kojem nema utjecaj; a s ostalim sazviježđima uvijek je isto. I budući da su u davna vremena, ljudi bili vrlo pažljivi prema tom utjecaju s neba, Zodijak im je, naravno, bio važniji od ostalih sazviježđa. Zato što ostala uvijek imaju utjecaj; to se ne mijenja. Ali sa Zodijakom možete reći: To se mijenja ovisno o tome je li konstelacija u Zodijaku prekrivena ili nije. Iz tog razloga uvijek se na vrlo poseban način ispitivao Zodijak u njegovu utjecaju na Zemlju. I sada možete vidjeti zašto je Zodijak važniji kod promatranja zvjezdanog neba od ostalih zvijezda. - Ali iz svega ovoga vidjet ćete da jedino izračunavanje, kao što sam nedavno rekao, zapravo ne može biti cjelokupno znanje o astronomiji, već morate ući u stvari koje sam vam objasnio.
Činjenica je da kad danas govorite o takvim stvarima i dalje vas smatraju sanjarom, napola budalom, jer ljudi kažu: Pa, ako želite nešto znati o zvijezdama, trebali biste obići astronome u zvjezdarnici; oni sve znaju! - Znate, postoji jedna poslovica: Budući da je čovjek također ovisan o raznim vanjskim utjecajima u pogledu gihta, neki ljudi kažu da bi, ako netko ima problem ili ima giht, trebao otići u zvjezdarnicu i tamo srediti stvar. Pa ljudi vas danas vide kao polu luđaka ako želite nešto duhovno reći o tim stvarima. No, pritom se događaju sljedeće stvari. Na temelju tog znanja, koje proizlazi iz znanosti duha, mogao sam na nizu predavanja u Parizu 1906. reći: Ako je to slučaj s kometama, ako su doista tu zbog tih zadataka, onda u njima mora postojati kombinacija ugljika i dušika. - Do tada to nitko nije znao. A ugljik i dušik zajedno čine cijanid, cijanovodičnu kiselinu. Dakle, rekao sam, ugljik i dušik također treba pronaći u kometima. Rekao sam to 1906. u Parizu. U to vrijeme to nije mogao vjerovati nitko tko nije prepoznao važnost znanosti duha. Ali onda, nakon kratkog vremena, držao sam niz predavanja u Švedskoj – kada je u svim novinama bila iznenađujuća vijest da je spektroskopska analiza pokazala da je u kometu cijanid.
Vidite, ljudi uvijek kažu: Pa, ako antropozofi nešto znaju, trebali bi to reći da se kasnije može potvrditi. - Da, dogodilo se bezbroj takvih stvari! Zaista, 1906. godine predvidio sam ovo otkriće da se u kometi nazali cijanid! To je zapravo pronađeno odmah nakon toga. Iz toga možete vidjeti da su stvari ispravne, kasnije možete dokazati da je to istina samo ako to učinite kako treba. Ali naravno, kada se takvo nešto ponovi, ljudi šute, šute jer im se to ne sviđa. Ali to je istina. U slučaju kometa, može se reći nešto iz duhovne spoznaje sve do materijalnog sastava, do te mjere da se u kometima nalazi cijanid, što se zatim redom potvrđuje. Ovo je jedan takav primjer.
Zato ne bježim od toga da govorim stvari koje se ljudima čine prilično glupima: da komete nastaju tu i tamo prolaze, tamo skupljaju svoju materiju i tamo opet nestaju kad izlaze iz planetarnog sustava. To pokazuje duhovno promatranje. Fizičko promatranje će to zasigurno potvrditi. Danas se to može reći samo iz duhovnog promatranja.
Mnogo toga što materijalistička znanost danas govori iznimno je fantastično. Naprimjer, ljudi zamišljaju da je Sunce vrsta plinovite kugle. To uopće nije plinovita kugla već nešto potpuno drugačije. Vidite gospodo, ako imate bocu karbonizirane vode u njoj imate male kuglice. Netko bi sada mogao vjerovati: Pa, postoji karbonizirana voda, a unutra su mali biseri – to su stvari koje plivaju u njoj. Ali to u stvarnosti nije tako, postoji karbonizirana voda, i tamo je šuplja [crtanje]. Tamo ima manje toga nego u ostatku vode. Sada je to plin ugljični dioksid i svuda okolo je voda, ali plin je tanji od vode. U odnosu na vodu, ono što se nalazi unutra je šupljina, i u odnosu na vodu sve što imate je delikatni plin. Sada, Sunce je također šupljina u svemiru, ali tanja od bilo kojeg plina; tamo gdje je Sunce to je ekstremno tanko! Da, čak i više: kad hodate ovim svijetom, vi ste u prostoru. Ali gdje je Sunce, prostor je također šupalj. Što to znači: Prostor je šupalj? Što znači da je prostor šupalj to možete vidjeti iz sljedećeg. Ako uzmete zračnu pumpu i stvorite vakuum, ako sada napravite otvor, ovaj prostor bez zraka odmah usisava vanjski zrak, i uz zvižduk ulazi vanjski zrak. Sa Suncem je tako da je ono što postoji je apsolutno šupalj prostor, prazan ne samo od zraka, već i od topline – sve je šupljina. Sada je ova šupljina takva da je duhovno zatvorena sa svih strana i da nešto može samo tu i tamo naletjeti kroz sunčeve pjege. Astronomi, bili bi zapanjeni kad bi mogli otići gore sa svemirskim automobilom ili nečim sličnim ili svemirskim brodom – to ne može biti zračni brod jer zrak prestaje gore, već bi morao biti svemirski brod. Astronomi bi očekivali: E, tu dolazimo tamo gore i kada dođemo dolazimo u takvu plinsku maglu, jer Sunce užari plin. - I samo očekuju da će ih ovaj užareni plin spaliti, da će nestati u plamenu, jer bi bilo mnogo tisuća stupnjeva temperature. Ali ne bi imali šansu nestati u vatri, jer je Sunce šuplje i od topline; Nema ni topline! Sve bi se to izdržalo. Također bi izdržali i toplinu ako bi se u ogromnom svemirskom brodu popeli na Sunce. No nešto bi bilo nepodnošljivo: Nešto slično je i u slučaju kada se zviždanjem pusti zrak – pusti unutra, ne vani – i čovjek bi brzo bio povučen u Sunce i odmah postao prašina, potpuno raspršen, jer je Sunce šupljina, koja usisa sve; bili bi potpuno apsorbirani. Bio bi to najsigurniji način da izađete odavde.
Dakle, materijalistička znanost na Sunce gleda sasvim pogrešno. To je šupljina u odnosu na sve ostalo; i zbog toga je zapravo najlakša među onim zvijezdama koje su nam najbliže, najlakša. Mjesec je relativno težak, jer je jednom izašao iz Zemlje i ponio upravo ono što Zemlji nije trebalo u obliku teških tvari. Tako da su Sunce i Mjesec potpuno suprotni: Sunce je najlakše tijelo u svemiru, Mjesec najmaterijalnije tijelo. Lakši je od Zemlje, naravno, jer bi mnogo manji da se izvaže, ali je teži u smislu onoga što se naziva specifična težina. Iz ovoga proizlazi da s obzirom na Sunce, budući je ono najlakše tijelo u kozmičkom prostoru, izlazi ono što je najduhovnije. I zato sam vam mogao reći u vezi s onim što je gospodin Dollinger pitao o Kristu: da kada smo rođeni ono najduhovnije dolazi od Sunca, jer je Sunce najduhovnije biće. Mjesec je najmaterijalnije biće. A ako je Mjesec najmaterijalnije biće, ima utjecaj na čovjeka koji u materijalnom nadilazi ono svakodnevno. Vidite, sve ostale zvijezde osim Mjeseca imaju svoj utjecaj, naravno. A kada probavimo, kada vidimo da krv cirkulira, zvijezde imaju utjecaj na sve to. One imaju utjecaj na materijalne procese. Ali zamislite da jedete komad kruha, kruh se postupno pretvara u krv; nešto se pretvara u nešto drugo: nastaje dio ljudskog bića, krv se u metaboličkom procesu pretvara u krv. Kada solite kruh, sol odlazi u kosti, transformira se. Uvijek nastaje dio, jer su ti materijali povezani samo s dijelom ljudskog bića. Sve što je na Zemlji može stvoriti samo dio čovjeka; pa ono što nastaje mora onda ostati u čovjeku. No, Mjesec ima snažan materijalni utjecaj; stoga ima utjecaj na reprodukciju: i ne nastaje samo dio, već cijela osoba! Sunce ima najduhovniji utjecaj, Mjesec, jer je i sam materijalan, ima utjecaj na materijalno. Tako da čovjek stvara sebe, ili sliku o sebi, pod utjecajem Mjeseca. Ovo je suprotno: Učinci Sunca uvijek generiraju naše misli, našu volju, da tako kažemo. Mjesec ima utjecaj da iznova stvara materijalne sile, da iznova stvara materijalnog čovjeka. A onda između Mjeseca i Sunca stoje ostale zvijezde, koje dijelom uzrokuju da se i druge stvari odigravaju u ljudima.
Sve to možete vidjeti. No kad se razmatra nešto astronomsko, uvijek se mora voditi računa o ljudskom biću. Vidite, astronom kaže: Ono što vidim golim okom ne impresionira me; moram pogledati teleskopom. Zatim se oslanjam na teleskop; to je moj instrument. - Znanost duha kaže: Oh, to gledanje s teleskopima! Naravno da tu puno vidite; i to priznajemo; ali najbolji instrument koji se može upotrijebiti za prepoznavanje svemira je sam čovjek. U čovjeku možete vidjeti sve. Sam čovjek je najbolji instrument, jer se u čovjeku sve pokazuje. Ono što se događa gore u Lavu pokazuje se u čovjekovoj cirkulaciji. Kad Mjesec stane ispred Lava, to možete zaključiti iz čovjekove cirkulacije krvi. Ono što se događa gore u Ovnu, može se vidjeti po rastu čovjekove kose. A kad je Mjesec ispred Ovna kosa raste sporije i tako dalje. Dakle, svugdje možete vidjeti u čovjeku što se događa u svemiru. Ako, naprimjer, osoba razvije žuticu, naravno prvo se mora medicinski pogledati uzrok u tijelu, naravno; ali zašto osoba na kraju dobije žuticu? Jer kad Mjesec prekrije sazviježđe Jarca, on je posebno predisponiran da iz sebe razvije snage Jarca.
I to možete vidjeti posvuda: čovjekovo tijelo je instrument pomoću kojega se može sve prepoznati. Ako čovjek nije više otvoren, naprimjer utjecaju Vodenjaka, ako je Vodenjak prekriven Mjesecom i čovjek ne može iz sebe razviti snage Vodenjaka, tada dobiva kurje oči. Dakle, možete posvuda na čovjeku kao instrumentu vidjeti kako se odvijaju stvari u svemiru, samo ako to radite znanstveno, a ne praznovjerno. I tako, na ovaj način, ono što znanost duha čini doista je znanstveno. Naravno, mnogi misle maglovito, pa se ništa ne vidi iz onoga što misle. Izreka kaže: Ako pijetao zakukuriče na hrpi izmeta, vrijeme će se promijeniti ili ostati takvo kakvo jest. - To je način na koji mnogi ljudi razmišljaju o svijetu: Ako pijetao zakukuriče na hrpi izmeta, vrijeme će se promijeniti ili ostati takvo kakvo jest.
Ali ako zaista uđete u stvari to više nije slučaj; tada se u čovjeku prepoznaje najsavršeniji instrument koji se može imati, savršeniji nego bilo što drugo, za ono što se događa u svemiru. Dakle, nije stvar jednostavno izumiti stvari, već treba proučiti ono što se događa u ljudima. Naravno, prvo morate znati kako stoje stvari s kurjim očima, kako se razviju iz kože i tako dalje. Tako da se može shvatiti kako to funkcionira kada je sazviježđe, Vodenjaka, prekriveno. Ali ako se proučavaju stvari o čovjeku, tada se kroz čovjeka može proučavati cijeli svemir.
Sljedeći sat je sljedeće srijede!