.- 4. Četvrto predavanje, Dornach, 12 ožujka 1924
Zvjezdana mudrost, religije Mjeseca i Sunca.
Ovisnost zemaljskih događaja u vezi s Misterijem na Golgoti. Stara židovska religija. Utjecaj Mjeseca na ljude. Poseban način razmišljanja Židova. Krist Isus, dvostruko rođen, Sunce, Krist, useljava kao druga osobnost u Isusa iz Nazareta. Monstranca. Isus iz Nazareta, posljednje ljudsko biće koje je primilo utjecaj Sunca. Kršćanstvo kao religija Sunca. Ogromna revolucija Krista Isusa koji je predstavio svijetu ono što je prije bilo skriveno u misterijima. Julije Otpadnik. Henrik II. Ecclesia catholica non romana, kojoj je težio. Križarski ratovi. O pravom kršćanstvu. O monaškom životu koji nije bio popularan u staroj Crkvi. Najveća ideja u kršćanskoj vjeri je da moć Sunca došla na Zemlju.
Pa, moja gospodo, nastavimo s našim proučavanjem Misterija na Golgoti. Rekao sam vam: daljnji razvoj sada mora krenuti od činjenice da ono što se događa na Zemlji ne ovisi samo o Zemlji, već o cijelom svijetu. Ta ovisnost zemaljskih događaja o cijelom svijetu, to je ideja koja je posebno teška za suvremene ljude. No, ne može se razumjeti ni najjednostavniji ljudski događaj ako se ne zna da na Zemlju iz svemira postoje stalni utjecaji. Pa, to sam vam već pokazao za razne stvari. Danas to moram predstaviti u vezi Misterija na Golgoti.
Skrenuo sam vam pažnju na činjenicu da su Židovi, koje sam tijekom razvoja spominjao kao četvrti narod, zapravo otkrili element čovjeka, čovjekovo 'Ja'. Ovu četvrtu komponentu, shvaćenu kao božansku nutrinu ljudskog bića, nazvali su Jahve. I također su doveli ovog Jahvu u određeni odnos sa svemirom i zvjezdanim nebom.
Sada, znate da je kršćanstvo nastalo u Palestini. Isus iz Nazareta živio je u Palestini, i okruženje Isusa iz Nazareta bilo je židovsko. Tamo je u Palestini dominirala židovska religija; politička je vladavina već bila rimska, ali Rimljani nisu bili u mogućnosti ukinuti religiju u tim dalekim zemljama. Tako je židovska religija vladala u okruženju Isusa iz Nazareta.
Kakva je zapravo bila priroda židovske religije? To ćete lakše razumjeti ako vam kažem još nekoliko stvari o ljudima koje sam spomenuo prije Židova koji su živjeli u Mezopotamiji, malo dalje u Aziji: Babiloncima, Asircima. Ovi narodi, koji su živjeli tamo u Aziji, ali su bili susjedi Židova, imali su izrazito zvjezdanu religiju. Sada ljudi govore: Da, ljudi u Asiriji štovali su zvijezde. - Ali uopće nisu obožavali zvijezde, samo su, prema tadašnjoj instinktivnoj mudrosti, znali više o zvijezdama nego što današnji ljudi znaju o zvijezdama. Činjenica je da ljudi danas vjeruju da o zvijezdama znaju sve.
Možda ste ovih dana pročitali da čak i ovo nekakvo poznavanje zvijezda prijeti da nestane. Ovih dana postalo je poznato da je došlo do otkrića prema kojem Zemlja zapravo nije okružena praznim prostorom, već kada dođete na visinu od četiri stotine kilometara, Zemlja je okružena čvrstim kristalima dušika! Stoga se mora pretpostaviti da se staro kristalno nebo, o kojem se govorilo u staroj Grčkoj, sada postupno ponovno opravdava. Ali to želim samo usput spomenuti. Pametni ljudi sadašnjeg doba mogu vidjeti iz takvih stvari koliko se zapravo malo zna o svijetu zvijezda.
Ali trebate uzeti u obzir samo sljedeće. Zamislite osobu koja živi na Marsu – astronomija također pretpostavlja da je Mars naseljen. Pa, ako pogleda dolje ne vidi ljude na Zemlji; Ako Marsovac nema vrlo napredne teleskope, ne vidi ljude, već vidi kako Zemlja sjaji u svemiru zelenkastim sjajem. No, Zemlja je prepuna ljudi, a ti ljudi su u kontaktu s duhovnim bićima. Isto tako i ostale zvijezde. I kao što fizičke sile zvijezda imaju utjecaj na Zemlju, tako prirodno i duhovne sile zvijezda imaju utjecaj na Zemlju, naime na ljudsko biće. Stara mudrost, instinktivna mudrost istočnjaka, znala je da zvijezde imaju i duhovna bića u sebi, te da su ta duhovna bića štovala na svoj način, a ne vanjske fizičke zvijezde. U tom smislu religija tamo na Bliskom istoku bila je ona od zvijezda. To znači da su ljudi pretpostavili da, naprimjer, Saturn ima duhovna bića koja imaju određeni utjecaj na ljude. Jupiter ima duhovna bića i tako dalje, i sva ta bića imaju određeni utjecaj na zemaljski ljudski život.
Pa, Židovi su imali malo interesa za druge zvijezde; ali ono što su uzeli iz starih religija bio je utjecaj Mjeseca. I doveli su svog Jahve, svog Jehovu, u vezu s onim duhovnim na Mjesecu. Dakle, to je zapravo izvorna židovska religija da Jahve, koji živi u ljudskom 'Ja', ovisi o Mjesecu.
Pa, gospodo, to nije puka legenda, niti je to obična vjerska praznovjerna ideja, već nešto što se može znanstveno dokazati. Činjenica je da je u vrijeme, koje je također važno za njegovo zemaljsko postojanje, u vrijeme majčine trudnoće, u vrijeme dok je još ljudski zametak, embrij, čovjek potpuno ovisan o Mjesecu. Ta ovisnost čovjeka o Mjesecu tijekom njegova razvoja embrija, tijekom trudnoće, poznata je već duže vrijeme, pa se prema tome čak i razdoblje trudnoće računalo kao deset lunarnih mjeseci. Tek nedavno su se lunarni mjeseci počeli računati kao solarnih devet mjeseci. No u ovih deset lunarnih mjeseci, za koje se s pravom pretpostavljalo da su tijekom trudnoće, još uvijek postoji inherentna činjenica da je čovjek ovisan o Mjesecu u svom razvoju embrija, to jest kao ljudski zametak, u maternici majke. Pa, kako on ovisi o Mjesecu? Na to sam već skrenuo pozornost.
Vidite, stvar je u tome što oplođena klica jajašca zapravo sadrži uništenu zemaljsku tvar, usitnjenu zemaljsku tvar, i to nikada ne bi postalo ništa da na nju djeluju samo zemaljske sile – nikada! Ovaj ljudski zametak postaje nešto samo utjecajem Mjeseca na Zemlju. I može se reći: Čovjek u zemaljski život dolazi pomoću sila Mjeseca. - Tako da su Židovi, koji su na Jahvu gledali kao na božanstvo Mjeseca, zapravo htjeli ukazati na ovu ovisnost čovjeka pri ulasku na Zemlju o mjesečevim silama.
Pa naravno, ljudi dalje u Aziji, Babilonci, Asirci, preuzeli su i druge utjecaje osim utjecaja Mjeseca. Rekli bi, naprimjer: Jupiter ima određeni utjecaj na to hoće li čovjek u daljnjem razvoju postati pametan ili ostati glup ili nešto slično. No Židovi se nisu miješali u takve sekundarne utjecaje. Obožavali su samo jednog boga, a to je bilo božanstvo Mjeseca. Obično se smatra velikim vjerskim napretkom to što su Židovi napredovali od mnogih bogova do jednog boga.
Jednog boga, kojeg su Židovi štovali, Jahve boga, također je našao i Isus iz Nazareta u židovskoj religiji okruženja. U određenom smislu bio je upućen u to.
Pa, možete zamisliti da ako se samo štuje bog Mjeseca, o kojem čovjek ovisi tijekom vremena dok je u maternici, tada se zapravo sve pripisuje činjenici da je čovjek već cijelo biće onakvo kakvo jest i tako dalje, došao na Zemlju. A to je izraženo i u staroj židovskoj religiji, Jahve religiji. Ako ste pitali bilo kojeg starog Židova koji se, recimo, razbolio, zašto ste se razboljeli? – tada bi rekao: Jahve je tako htio – i tako dalje. Prepoznavao je samo jednog boga po kojem čovjek ulazi u zemaljski svijet i sve je pratio do ovog Jahve. To židovskoj religiji daje izvjesnu rigidnost. Čitav svoj život čovjek se osjećao ovisnim o tome što je sa sobom donio na Zemlju.
Osim židovske religije, Isus iz Nazareta sada je upoznao i druge religije koje su rekle: Ne postoji samo utjecaj Mjeseca na čovjeka već i drugih zvijezda. Vidite, stvar se također naslućuje i u evanđeljima, da je već postojao odnos između zvjezdanih religija istoka, Azije, i zemalja naseljenih Židovima, u kojima je rođen Isus iz Nazareta. Priča se da su mudraci s istoka vidjeli zvijezdu koja ih je dovela do rodnog mjesta Isusa iz Nazareta.
Naravno, kako je to danas u evanđeljima, to je nesporazum. Radi se zapravo o tome da su mudraci s Orijenta došli iz svoje znanosti o zvijezdama i vidjevši zviježđa, položaj zvijezda: događa se vrlo važan događaj. I tako zvjezdana mudrost istoka, zvjezdana mudrost Azije dolazi u kontakt sa samim Isusom pri rođenju Isusa iz Nazareta. Ta se veza uvijek održavala.
A sada je glavni cilj Isusa iz Nazareta bio dati čovjeku unutarnju prirodu čak i dok je hodao po Zemlji. Židov je rekao: sve dolazi od Jahve. - Ali Jahve ima odlučujući utjecaj samo do rođenja, a kada se osoba rodi, kao osoba koja se kreće Zemljom, ne nastavlja se samo na impuls Jahve. I iznad svega, Krist impuls je na svijet donio da čovjek nije samo lopta koja se nastavlja kotrljati po potisku koji je Jahve dao u utrobi, već da ima unutarnju volju tijekom života. Ima volju pomoću koje može svoje vlastito biće, svoju osobnost učiniti boljom ili lošijom. To je u to vrijeme bila zaista velika ideja. Jer, vidite, mudrost zvijezda zapravo je bila tajna, nitko u samoj Palestini nije znao ništa o tome; sigurno ne u Rimu. Zvjezdana mudrost držala se u tajnosti. I to je bilo vrlo važno djelo kada je Isus iz Nazareta, misleći u prvom redu na Sunce, a ne na druge zvijezde, rekao: Postoji utjecaj na ljude ne samo s Mjeseca, već postoji i utjecaj Sunca.
Tako je u to vrijeme učinjeno mnogo. Ali samo se morate sjetiti da na takve stvari ne možete gledati samo kao na teorije, morate ih gledati prema stvarnosti. Što se zapravo događa dok je osoba u majčinoj utrobi, pod utjecajem Mjeseca? Da, gospodo, to je duša, duh i duša koji dolaze s Mjeseca u fizičko ljudsko biće. Ljudsko biće silazi s Mjeseca kao duša iz nebeskog svijeta. A što je značilo kada su Židovi rekli: Jahve ima utjecaj na ljude tijekom majčine trudnoće? - To je značilo da su Židovi mislili: Sve što je duševno-duhovno u čovjeku dolazi s Mjeseca; Mjesec je stvoritelj ljudske duše. - Pa kad ljudi hodaju Zemljom, Židov kaže: Pa, ono što je u čovjeku fizičko, što je materijalno, to ima od Zemlje; ono što je duhovni i duša dolazi iz svijeta preko Mjeseca. - Dakle, duh ljudskog bića doista putuje preko Mjeseca u čovjeka. A to zapravo znači: Kad upoznam osobu, moram imati mišljenje: Vaša je duša ušla u vas kroz Mjesec, a ono što živi u toj duši primili ste preko bogova Mjeseca.
Isus od Nazareta je podučavao: Da, to je točno, čovjek ima ovu dušu, ali u kasnijem životu ova se duša još uvijek može promijeniti. Čovjek ima nešto slobodne volje. Duša neke osobe može se promijeniti u kasnijem životu.
Kako je Isus iz Nazareta došao do takvih riječi? To je veliko pitanje. A ako želite odgovoriti na to pitanje, dolazite do sljedećeg.
Kao što znate, razlikujemo Židove od ostatka stanovništva. Ta je razlika posljedica činjenice da su Židovi odgajani u mjesečevoj religiji i da su odbacivali svaki drugi utjecaj u svojim dušama. Vidite, morate ući u određene posebnosti judaizma ako želite razumjeti te stvari. Možete istraživati bilo gdje: Židovi imaju veliki talent za glazbu, ali vrlo malo za kiparstvo, slikanje i slično. Židovi imaju veliki talent za materijalizam, ali mali talent za priznavanje duhovnog svijeta, jer su od cijelog izvanzemaljskog svijeta obožavali samo Mjesec, i jedva da su više i poznavali. Židovski i Grčki karakter potpune su suprotnosti. Grke je prvenstveno zanimalo kiparstvo, slikarstvo ili barem arhitektura. Židovi su glazbeni narod, svećenički narod, koji radije razvijaju unutarnji život; i to je prvenstveno zbog darova u majčinoj utrobi.
Pa, u vrijeme dok je Isus iz Nazareta bio živ, ta se osobina iznimno razvila. Znate, Židovi koji danas žive u Europi već su živjeli među drugim narodima i prisvojili su mnogo toga. Ali onaj tko to može, može razlikovati posebnu prirodu Židova od drugih naroda. To ne znači da su manje dobri, ali to je prepoznatljivo. Pa, kako je to bilo sa Židovima? Bilo je ovako: cijeli svoj duh, cijelu dušu, usmjerili ste na Mjesec. Kao rezultat toga, kod njih se razvilo sve što se odnosi na Mjesec, ali nimalo ono što se odnosi na Sunce. Sunce je potpuno zaboravljeno. A da je Isus iz Nazareta ostao Židov, ne bi mogao naučiti ništa osim mjesečeve religije. Ali nije samo ostao Židov; tijekom svog života primio je drugačiji impuls: izravni duhovni utjecaj dat mu je od Sunca.
Vidite, zbog toga se na neki način dvaput rodio. Ovo rođenje dva puta, imale su sve ranije istočnjačke religije. Ali to je zaboravljeno, danas je dostupno samo kao informacija. To se više ne shvaća. - Tako da je Isus iz Nazareta u jednom trenutku osjetio: Sada sam, kao, nanovo rođen; baš kao što sam u maternici primio svoju dušu preko Mjeseca, sada je mojoj duši dan novi život od Sunca. - I od tog su trenutka, onog koji je bio poznat kao Isus iz Nazareta, u krugovima posvećenih zvali Krist Isus. I rekli su: 'Pa, Isus iz Nazareta je postao čovjek, postao je Židov preko sila Mjeseca, poput ostalih Židova; ali zato jer je u određenom trenutku svog života primio utjecaj Sunca, po drugi puta se rodio kao Krist.
Naravno, današnja osoba, koja ovakve stvari ne može shvatiti duhovno, ne može uopće o tome razmišljati. Ne misli ništa o tome da je čovjek sjedinjen sa svojom dušom prije rođenja u maternici preko Mjeseca, odnosno da dušu prima iz vanjskog svijeta. I doista ne misli ništa o činjenici da je Isus iz Nazareta bio pod utjecajem Sunca, da je u određenom smislu u njega se uvukla duga osobnost. Kao što je prva osobnost ušla u njega u maternici, tako je Isus iz Nazareta privukao u sebe drugu osobnost kao utjecaj Sunca.
Vidite, rimokatolička religija je po riječima koje koristi, potpuno zaboravila ovo što sam vam upravo rekao. Ali idite jednom na misu; kada je svečana misa vidjet ćete takozvani 'sanctum sanctorum', monstrancu, kako stoji na oltaru; ovdje je hostija, ovdje sada zrake. Da, što je to? To je Sunce, a unutra Mjesec. I cijela monstranca, cijelim svojim oblikom govori nam da kršćanstvo dolazi od gledišta koje, poput Židova, nije samo prepoznalo Mjesec, već i Sunce. I kao što je čovjek pod utjecajem Mjeseca pri rođenju, tako je i Krist bio pod utjecajem Sunca.
Sada se može reći: Svako bi se ljudsko biće moglo dvaput roditi i doći pod utjecaj Sunca. - Ali to nije tako; stvar je malo drugačija. Stvar je sljedeća: Krist Isus imao je utjecaj koji je išao izravno na ljudsko 'Ja'. Kakav je utjecaj Mjeseca koji postoji u maternici? Pa, gospodo, rekao sam vam: 'Ljudsko biće sastoji se od fizičkog tijela, eterskog tijela, astralnog tijela, i 'Ja'. Mjesečev utjecaj je na astralno tijelo, koje je u čovjeku nesvjesno. S druge strane, utjecaj Sunca na Krista bio je na 'Ja'. 'Ja' je, međutim, neovisno!
Kada bi utjecaj Sunca bio poput utjecaja Mjeseca, što bi se dogodilo? Pa, gospodo, mi kao pojedinci nemamo baš snažan utjecaj na naše rođenje; mi smo samo rođeni u svijetu. Da je utjecaj Sunca točno poput utjecaja Mjeseca, tada bismo, recimo, doživjeli taj utjecaj Sunca u dobi od trideset godina, a mi ne bismo mogli ništa učiniti po tom pitanju, kao što ne možemo učiniti ništa po pitanju našeg rođenja. S trideset bismo iznenada postali druga osoba, čak bismo zaboravili ono što smo radili. Zamislite da ste kao mladići svi šetali do svoje dvadeset devete godine, a onda ste se, kada ste imali trideset godina, svi ponovno rodili. Sada sretnete nekoga tko još nije navršio tridesetu i on kaže: 'Dobro jutro, Erbsmehl'! 'Huh! Ja ga ne poznajem. Ovdje sam od danas. Ne znam ništa o tome'! - Ovako bi bilo da se solarni utjecaj na svako ljudsko biće dogodio u, recimo, tridesetoj godini. Da, gospodo, to vam izgleda malo vjerojatnim, ali ipak je istina. To je jednostavno zaboravljeno jer se povijest stalno krivotvori; stoga se za to ne sazna. Nešto vrlo slično postojalo je u starijim vremenima, čak i ako nije tako drastično kao što sam vam sada opisao. Ali u vrlo stara vremena, recimo, prije sedam do osam tisuća godina, ako pogledamo na primjer Indiju, zaista je bilo tako da bi ljudi napunili trideset godina i ne bi znali ništa o svom prethodnom životu, apsolutno bi postali novi ljudi. A onda bi se okolina pobrinula za njih i rekli bi im: Sada morate u 'ured' – koristim moderne izraze – i tada je dotičnoj osobi rečeno kako se zove, tko je. Naravno da je ta transformacija postajala sve slabija, ali bila je tu. Čak je i u starom Egiptu bio slučaj, naprimjer, kada bi ljudi imali pedeset godina, ne bi se sjećali svog djetinjstva, sjećanja bi im išla samo do tridesete godine; ostalo bi naučili od svoje okoline, baš kao što mi učimo od okoline, ono što smo radili kad smo bili beba ili imali dvije godine. Povijest ne govori da se čovječanstvo toliko promijenilo na Zemlji, ali to je ipak tako.
Sada, kroz posebne je događaje Isus iz Nazareta bio posljednja osoba koja je, dok ostali više nisu primali utjecaj Sunca, primila utjecaj Sunca. To o utjecaju Sunca je i u evanđeljima, ali ljudi to uvijek pogrešno tumače. Vidite, u evanđeljima se kaže da je Isusa krstio Ivan u Jordanu. Sišla je golubica. Ova golubica samo ukazuje na utjecaj Sunca. Tada je u Isusa ušla priroda Sunca. - I sada je bilo gotovo. On je bio posljednji koji je primio to Sunce unutra. Čak ni u njegovo doba, drugi zbog svoje tjelesne građe, više nisu bili zreli za to. On je bio posljednji.
Vratimo se ljudima starog Orijenta; svatko bi mogao reći: Sunce tijekom života ima utjecaj na ljude; novo biće dolazi u ljudsko biće. - U vrijeme dok je Krist Isus živio to se općenito nije moglo više reći, a svećenici su to znali iz vanjske znanosti, a ne iz unutarnje intuicije.
Pa, što sada mora zauzeti mjesto štovanja Sunca? U davna vremena, prije židovske ere, ljudi su obožavali Sunce jer su znali: Od Sunca, dolazi ovaj veliki, snažan utjecaj tijekom života. - Sada više nisu mogli obožavati Sunce jer više nije bilo utjecaja. Tko je tada zauzeo mjesto Sunca? Sam Krist Isus! I tako je kršćanstvo utemeljeno na takav način da je sa zvjezdanom religijom imalo također religiju Sunca, i usmjereno je izravno na Sunce; Kada je Krist Isus posljednji imao takav utjecaj Sunca, moglo se samo pokazati na Krista i reći: Duh Sunca je u njemu.
I to je veliki zaokret. To je najnevjerojatnija revolucija misliti da je Krist Isus spustio na Zemlju ono što je ranije bilo viđeno u Suncu. I zato se u davna vremena ili u prvim danima kršćanstva Krist uvijek nazivao Suncem. Još uvijek možete pronaći izraz 'Sunce, Krist' posvuda u evanđeljima, jer su znali o čemu se radi. To se kasnije potpuno zaboravilo. Na svakoj svečanoj misi može se vidjeti u 'sanctum sanctorum', u monstranci. Ali ako netko doista kaže da je to tako, kao što se može vidjeti, onda je veliki heretik, tada će biti progonjen kao lažni vjernik. Jer u kršćanskoj crkvi uvijek se smatralo opasnim propovijedati istine o zvijezdama, uključujući i Sunce.
Da, gospodo, zašto je to tako? Moramo se vratiti starim misterijima i usporediti ih s kršćanstvom. Vidite, ne bi svatko bio primljen u drevne misterije. Rekao sam vam koji su bili stupnjevi; posvećeni su bili gavran, okultist, branitelj, sfinga, i tako dalje. Znali su da utjecaj dolazi od zvijezda; oni su to znali. I zato je inicirano svećenstvo pomno pazilo da ne postanu svi inteligentni, da je mudrost prisutna samo u misterijima. Jer znanje je već moć, čak i ako se često potiskuje. Ali ako je svećenstvo još uvijek moćno, onda je znanje moć.
Ali ta je zvjezdana mudrost nestala. I sada je došao Krist Isus. Donio ju je natrag, ali u izmijenjenom obliku u kojem je rekao: Čovjek mora spustiti boga Sunca na Zemlju. - Vratio je natrag religiju Sunca. I da se dogodilo da je Krist bio 'pobjednik dana', tada bi cijela sunčeva religija bila opet ovdje, kao utjecaj Sunca! To je često bio slučaj u prvim danima kršćanstva. Ponovno su procvali stari misteriji. Ali sada se dogodilo da je Krist Isus izveo ogromnu revoluciju: ono što je prije bilo uključeno u misterije, stavio je pred cijeli svijet. Dakle, to bi bilo za sve ljude. Pa, svaki napor da ljudi ovo prihvate bio je uzalud.
U četvrtom stoljeću postojao je rimski car Julijan, kojeg zovu Otpadnikom; htio je ponovno uvesti staru zvjezdanu religiju. Ubijen je u pohodu u Perziji! Ono što se dogodilo u Rimu može se ispričati samo na sljedeći način.
U Rimu se dogodilo da je obožavanje zvijezda, koje je zapravo ponovno dano s Kristom Isusom, u Rimu klevetano kao praznovjerje, da, ne samo praznovjerje, nego kao vjerovanje u vraga. Dakle, upravo ono što vodi stvarnoj spoznaji, spoznaji duhovnog u svijetu, to je klevetano, odbačeno tako reći. S druge strane, treba vjerovati samo u vanjski povijesni događaj u vezi s Kristom Isusom u Palestini, kako Crkva naviješta. Time je crkva postala vrhovni autoritet za to što misliti, za sve one koji su postali vjernici. Vidite, kršćanstvo kao takvo zapravo nije došlo u Europu preko Rima, već samo izmijenjeno kršćanstvo koje je uzelo ovaj vanjski događaj u Palestini. Kako je do toga došlo?
Pa, vidite, Rim zapravo potječe od grupe razbojnika koji su se tamo izvorno okupili. I nešto od toga se dugo slijevalo u njega. Tako je Rim uvijek nastojao uzurpirati vjersku vlast u isto vrijeme kao i svjetovnu. To je bila sasvim definitivno crta, da je Rim težio duhovnoj vlasti skupa sa svjetovnom vlasti. Papa je zauzeo mjesto starog poganskog svećenika drevnih vremena, Pontifexa Maximusa, kojem je samo preuzeo ime. Tijekom Srednjeg vijeka Papa je zapravo zauzeo mjesto rimskih cezara, rimskih careva, i preuzeo dominaciju svijetom kao i dominaciju umovima ljudi. Bilo je to samo jednom, početkom jedanaestog stoljeća, kada je vrlo važan njemački car htio učiniti nešto slično Julijanu, kojeg su u Srednjoj Europi nazivali otpadnikom,; to je bio Heinrich II. To je jako zanimljivo! Heinrich II se u početku smatrao vrstom sveca jer je vrlo dobro zastupao kršćansko gledište. Vladao je od 1002 do 1024 godine. Vladao je kao nekakav svetac. U povijesti je dobio i nadimak: svetac. Da, vidite, ako još i danas pogledate brevijar katoličkih svećenika, gdje su svi sveci unutra, ovaj Heinrich II, svetac, također je unutra. Ali ovaj Heinrich II je također bio netko tko je želio ukazati na nešto poput stare istine. Htio je za kršćanstvo sačuvati stav da duh Sunca živi u Kristu Isusu. I tu je težio za Ecclesia catholica non romana, odnosno za katoličku crkvu koja nije rimska. Sjetite se godine: početak jedanaestog stoljeća! Luteranstvo je došlo tek kasnije. Da je uspjelo ono čemu je Heinrich II težio u to vrijeme, katoličkoj crkvi koja nije rimska, tada bi se kršćanstvo u svom svjetskom značaju pojavilo u Europi, a kroz vjerski život u to doba čovjek bi dobio pravu duhovnu znanost. No, Rim je tada pobijedio, odnosno religiozno-cezaristički Rim. Nije postojala Ecclesia catholica non romana, ali je Ecclesia catholica romana živjela. Car Heinrich II želio je potpuno odvojiti katoličku crkvu od svjetovne vlasti.
Morate priznati: Bilo bi to izuzetno veliko postignuće, jer sve što je uslijedilo u obliku progona heretika, lažnih vjernika tada nije moglo doći. Budući da svi ti progoni dolaze samo od dominacije nad mišljenjem. Ali u stvarnosti ne možemo kontrolirati svoje misli. Razmislite jednom o tome! Jeli zaista moguće kontrolirati svoje misli? Ne, ne možete ih kontrolirati! Mogu se kontrolirati samo ako se dominira s čovjekom sa svjetovne strane, ako se čovjeka natjera da ide u određene škole, ako ga se tamo podučava određenim stvarima, i sili ga da pripada određenoj klasi. S klasom dobije ideje i tako dalje. Misli se ne mogu kontrolirati! Crkva nikada ne bi mogla postati štetna da joj nije pomogla svjetovna vlast vladajući čovjekom kao fizičkim bićem. Jer crkva može samo podučavati, a čovjek sam mora prihvatiti ono što ona uči. I to je ono što je Heinrich II želio napraviti. Ali, kao što sam rekao, stari Cezar, stari car u Papi, u to je vrijeme pobijedio. I znate: U to je vrijeme svjetovna vlast bila vrlo jaka. Netko može smatrati da je to loše, ali u svakom slučaju svjetovna vlast je bila vrlo jaka u vrijeme dok je djelovao Heinrich II. A da je u to vrijeme osnovana katolička crkva koja nije bila rimska, učenje Crkve bilo bi odvojeno od svjetovne vladavine.
Vidite, u osnovi su križarski ratovi slijedili istu stvar. Za križarske ratove se uvijek govorilo da su vođeni u službi Rima. Križarski ratovi obično se opisuju na sljedeći način: Budući da su ti strašni Turci osvojili Jeruzalem, hodočasnici u Jeruzalemu više se nisu mogli tamo moliti kada su hodočastili. Tada se umiješao Rim i poslao da Peter von Amiens ide svuda i propovijeda da bi ljudi trebali u križarski rat. To znači da bi ljudi trebali hrliti u križarski rat, ići u Aziju, u Jeruzalem. Naravno, velika je križarska vojska nastala kroz propovijedi Peter von Amiens-a, a također je bila pod zapovjedništvom Peter von Amiens-a i Walther von Habenichts-a. Vjerojatno možete pogoditi zašto su ga zvali 'nemam ništa'. Pa on je samo bio 'nemam-ništa' poput svih nas. Mi također ne bi mogli podići onoliko koliko bi križarski rat u Aziji koštao. - Ali cijela ova križarska vojska je na putu izginula. Ništa se nije postiglo.
S druge strane, tada su drugi krenuli pod vodstvom Gottfried von Bouillon-a. Nisu bili u službi Rima, ali su htjeli nešto slično kao i Heinrich II. Htjeli su eliminirati svjetovnu vlast. - Ovdje je Italija [crtanje na ploči], ovdje Grčka, Crno more, Azija, ovdje Palestina, ovdje Jeruzalem: i tamo je trebao prijeći križarski rat, a Jeruzalem trebao postati glavno sjedište kršćanske religije. Rim bi trebalo svrgnuti od prvog križarskog rata. Križarski su ratovi zapravo vođeni protiv Rima. I opet su htjeli učiniti Ecclesiu, Crkvu, neovisnom o svjetovnoj vlasti.
Pa, ništa od toga nije uspjelo. Rimski su se knezovi umiješali u kasnije križarske ratove. To možete pročitati o povijesti križarskih ratova.
Tako je zapravo došlo do toga da je cijeli ovaj temelj kršćanstva, koji sadrži sjajnu ideju da je snaga Sunca spuštena na Zemlju po Kristu Isusu, te da svaka osoba koja to prepoznaje može postati slobodna – 'Prepoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi', ali istina nije prepoznana – cijela ta stvar, koja je u osnovi ostala nepoznata kroz cijeli ljudski razvoj, tek danas to treba učiniti opet kroz duhovnu znanost, otkriti pravo kršćanstvo. Nije baš divno što se oni koji predstavljaju današnje kršćanstvo okreću protiv kršćanstva, koje je sada stvarno povezano s Kristom Isusom i uči istom onome čemu je podučavao Krist Isus. Ali to se događa u antropozofiji. Stoga ne čudi da postoji velika odbojnost prema kršćanstvu među onima koji danas poznaju kršćanstvo prema onome što postoji. Ali odbojnost nije povezana s kršćanstvom. Kršćanstvo je postiglo ogroman napredak u društvenom smislu, naime da je ropstvo postupno nestalo. Da nije bilo kršćanstva, da, gospodo, onda ne bi bilo ni sve današnje znanosti. Jer gle: većinu doista velikih otkrića zapravo su napravili redovnici. Samo je zračna pumpa od dobrog gradonačelnika Guerickea iz Magdeburga; ali većinu velikih otkrića napravili su redovnici. I onaj koji je pronašao kopernikanski sustav, Kopernik, bio je kanonik, katolički kanonik. A škole su zapravo sve ovisile o redovnicima.
Ali postoji još nešto u vezi s tim. Vidite, stvar je u tome što se u staroj crkvi doista nije voljelo vidjeti samostane jer su redovnici još bili sačuvali mnogo starog znanja. A kod redovnika – jednostavno im nije bilo dopušteno otvoriti usta – već možete pronaći znanje o drevnoj mudrosti zvijezda. Možete ga pronaći samo ako ga želite potražiti. Stvari koje sam vam rekao – zadnji puta nacrtao sam kako su se muškarci i žene još uvijek razlikovali u 17. stoljeću – prenosile su se u davna vremena kroz redovništvo, ne kroz vanjske svjetovne snage, a tek nakon 17. ili 18. stoljeća redovništvo je bilo moguće ukloniti. Srednji vijek nije tako mračan kako se obično misli. Mračno je samo ono što ljudi obično vide. Ali ljudi su u tajnosti imali mnogo mudrosti; samo se to danas ne razumije, čak i ako se čita u starim spisima. Izrazom 'mumija' pokazao sam vam danas kako nitko ne razmišlja o tome što je mumija. Objasnio sam vam.
I tako je, najveća ideja kršćanstva, spuštanje snage Sunca na Zemlju.
Vidite, gospodo, to je ono što je zapravo napravilo ono što se zove povijest. Jer tamo na Orijentu imali su veliku mudrost zvijezda, ali nisu ništa dali povijesti. Oni koji su bili učeni, oni koji znaju na istoku uvijek su isticali: U nebeskim prostranstvima postoji kreacija. No, ono što su ljudi radili na Zemlji nije ih mnogo zanimalo. Sa Židovima se događa nešto u povijesti, ali to je priča koja počinje mudrošću zvijezda, jer je 'sedam dana stvaranja' mudrost zvijezda. I onda postane kaos, pa se izmiješa. Ispravna povijest, koja je cijeli razvoj na Zemlji podijelila na pretkršćanski i postkršćanski, tek se dogodila s kršćanstvom.
To sam vam danas mogao reći. Sljedeće subote želim nešto dodati.