.- 2. Drugo predavanje, Dornach, 19 siječnja 1924
Toksini i njihovi učinci na ljude.
Arsen u svojim toksičnim učincima. Sve supstance u tijelu proizvedene su od samog čovjeka; on ih stvara iz kozmosa. Astralno tijelo stvara arsen. U velikim količinama otrov ubija ljude, u manjim, čini ih bolesnim. U malim količinama fino raspršen, to je lijek. Najbolje je proučavati učinke otrova kod malih količina. Mineralni otrovi, samopomoć tijela protiv njih i antidoti. Rahitična djeca ne proizvode dovoljno olova. Protein, uvijek prisutan u čovjeku, stalno otapa olovo. Biljni otrovi guraju život u osjećaje. Taninska kiselina protiv biljnih otrova. Životinjski otrovi djeluju samo u krvi. Možete ga se riješiti smo antidotom koji sami kreiramo u krvi. Ljudi također stalno proizvode životinjske otrove, naprimjer kod difterije. Mravlja kiselina i obnova Zemlju unutar kozmosa. Nadosjetilnom ljudskom biću treba ptomain za život. Giht i reumatizam. Mineralni otrovi čine da se fizičko tijelo uvuče u etersko tijelo. Biljni otrovi uzrokuju uvlačenje eterskog tijela u astralno. Otrovi životinja uzrokuju da se astralno tijelo uvuče u ego.
Želio bih dodati nešto predavanjima koja smo do sada imali, gospodo. Sljedeći puta ću opet pitati da postavite pitanje ili dva o znanosti.
Rekao sam vam da moramo smatrati da se ljudsko biće sastoji od fizičkog tijela, koje je pred vašim očima, i također od viših organizacijskih aspekata, koji su nevidljiva tijela. I rekao sam da je prvo nevidljivo tijelo, etersko tijelo. To je suptilno tijelo koje ne možemo opaziti našim običnim osjetilima ali koje je stvarni razlog zašto je ljudsko biće živo, i u biti je također razlog zašto postoji sav biljni i životinjski život. Drugo, još jedno više tijelo je ono koje zovemo astralno tijelo. To tijelo čini mogućim da imamo senzacije i osjećaje. Imamo ga zajednički sa životinjama, jer i životinje, također, imaju astralno tijelo. Ali zatim, postoji nešto u ljudskom biće što životinje nemaju, i to je samosvijest. Za to imamo 'Ja'. Ljudsko biće se dakle sastoji od fizičkog tijela, kojeg vidimo, i tri viša tijela, eterskog tijela, astralnog tijela i 'Ja'.
To je najbolji način da se vidi zašto ljudi koji imaju neki stupanj nadosjetilne percepcije imaju dobrog razloga reći da čovjek ima ova nadosjetilne aspekte – mogu se također razumjeti i na druge načine – ali to je lako vidjeti ako razmotrimo način na koji otrovi djeluju na ljudsko tijelo.
Kada govorimo o insektima vidimo da otrovi insekata u danoj situaciji mogu imati iznimno koristan učinak na ljude. Vidimo da će se otrov insekata riješiti izvjesnih bolesti. A to je također zašto se lijekovi uglavnom rade od stvari koje u običnom životu djeluju kao otrovi. Samo ih treba uzeti u pravilnim dozama, odnosno, treba ih uzeti na takav način da na pravi način mogu djelovati na ljudski organizam.
Djelovanje otrova na ljudsko tijelo ima svoje osobitosti. Samo razmotrite sljedeće u tom pogledu. Vidite, arsen, koji se ponekad koristio i kao otrov za štakore, vrlo je snažan otrov. Kada osoba uzme arsen, ili ako se da životinji, odmah slijedi smrt, ili, ako se uspije spriječiti smrt dajući osobi pogodni antidot, izbacujući arsen opet vani, takoreći, neka vrsta sporog trovanja arsenom može se razviti, i to trovanje arsenom zatim napreduje polako. Ili može biti da osoba ima zanimanje koje uključuje nešto što mora sadržavati arsen, i zatim trovanje s malim količinama arsena može postati profesionalna bolest. Kada se dogodi da osoba ne uzme toliko arsena da bi je odmah ubilo, već uzme malo arsena, upravo toliko da bude štetan, postati će blijeda, izgledati poput krede; postati će mršava i konačno umrijeti od iznurenosti. Gubi svjež izgled a također i sve masti koje tijelo treba. Tijelo postupno nestaje, čak i ako je djelovanje arsena sporo.
Ali zatim ima još nešto. U Austriji, naprimjer, arsen se može naći u stijenama u nekim alpskim dolinama. Ljudi počnu uzimati vrlo male, sitne količine arsena. To mogu tolerirati. Počnu s malim količinama; zatim idu sve dalje, uzimajući sve više i na kraju imamo čudnu situaciju da su u mogućnosti tolerirati strašnu količinu arsena.
Zašto to rade? Pa gospodo, većina ljudi to radi iz taštine. Dobiju ono što smatraju za divnu boju kože, a ako su prethodno bili mršavi, postaju čak i punašni. Stoga ga uzimaju zbog taštine, stvore naviku uzimanja arsena zbog taštine, i zbog toga izgledaju dobro.
Tako imate veliku kontradikciju. Takva kontradikcija ne postoji samo kod ljudskog mišljenja – tu sve obično proturječi svemu ostalom – već je prilično ima i u prirodnom svijetu. Tu imate to proturječje: jednom prigodom arsen čini da osoba smršavi i postane blijeda, siva – ne postaje kosa siva već koža. Jednom prigodom osoba blijedi, drugom prigodom uzima arsen da bi izgledala dobro! Tu imate potpuno proturječje.
Što leži iza ovoga? Sve što ćete u suvremenoj znanosti naći o ovakvoj stvari je da se kaže: To se ne može objasniti; to je jednostavno tako. Ne možete to objasniti ukoliko ne znate o nadosjetilnim tijelima čovjeka. Vidite, to je ovako. Baš kao što ljudsko biće uvijek mora u sebi imati mravlju kiselinu, kao što sam vam rekao, isto tako uvijek mora u sebi imati arsen. Proizvodi ga sam. U mnogim pogledima ovo može izgledati čudno, ali znate, rekao sam vam ranije, kada ljudi kažu da ljudsko biće može živjeti bez alkohola, to nije točno. Jer ne može živjeti bez alkohola. Jer ako ne pije alkohol, njegovo vlastito tijelo će proizvesti nužnu količinu alkohola u njemu. Sve supstance koje čovjek treba sam proizvodi. Sve uzeto od izvana je samo da podrži, da stimulira. U stvarnosti, čovjek proizvodi supstance koje mu trebaju iz univerzuma. Sve supstance, sve tvari su fino raspoređene. Sve je tamo u univerzumu; postoji naprimjer željezo u univerzumu. Ne samo da ga udišu, već ga u tijelo unose preko čiju, ušiju. Željezo koje jedu služi samo kao podrška. Uglavnom ga eliminira. Da čovjek ne ovisi o životu na Zemlji između rođenja i smrti, a time i od obavljanja zemaljskih aktivnosti, uopće ne bi trebao jesti, jer bi sve mogao privući iz svemira. Ali kada radimo rukama ili kada moramo hodati, treba nam podrška koju dobijemo jedenjem, jer tijelo ne proizvodi dovoljno.
Ljudsko biće tako stalno proizvodi arsen, životinje također, ali ne i biljke. Zašto? Jer biljke imaju samo etersko tijelo. Arsen je proizveden od astralnog tijela, i dakle ljudi i životinje proizvode arsen. I čemu služi arsen? Pa, vidite gospodo, ako ljudska bića ne bi mogla sama proizvesti arsen ne bi mogla osjećati. Postupno bi došla do egzistencije biljke. Prvo bi počeli sanjati, a zatim hodati okolo kao pospani. Arsen daje priliku ljudima da budu budni i da osjećaju. Ako nešto pritisnem rukom, ne pritiska se samo koža naprijed, već imam senzaciju. Senzacija dolazi od mog astralnog tijela koje stalno proizvodi arsen.
Netko tko jede arsen, dakle, povećava aktivnost svog astralnog tijela. I koja je posljedica toga? Posljedica je da se astralno tijelo dobro osjeća posvuda u tijelu. Postaje prejako. Napada sve organe i troši ih. I to je posljedica brzog trovanja arsenom. Ako netko uzima puno arsena, brzo, njegovo astralno tijelo počinje biti užasno aktivno, kovitla se, kovitlajući se konačno uništava aktivnost cijele organizacije. Ono tjera život iz organa jer u čovjeku mora postojati stalna borba između astralnog i eterskog tijela. Etersko tijelo daje život, astralno tijelo donosi osjećaj. Ali ne može biti senzacije ukoliko život nije potisnut. Tako je to s čovjekom, ako vam to shematski nacrtam: postoji astralno tijelo, postoji etersko tijelo; međusobno se stalno bore. Ako etersko tijelo pobijedi, tada postajemo pomalo pospani; ako astralno tijelo pobijedi postajemo snažno budni. Ali to se neprestano mijenja u svakodnevnom životu, ali tako kratko i brzo da to ne primijetimo, mislimo da smo stalno budni. U stvarnosti, budnost, spavanje, budnost, spavanje, i tako dalje, nastavljaju se izmjenjivati. A ono što astralnom tijelu treba da bi ispravno djelovalo prema dolje, ima upravo kroz količinu arsena koju čovjek sam proizvodi.
Slika 5
Ako dodamo dodatni arsen u astralno tijelo, astralno tijelo brzo postaje jako, prejako i ubija cijeli život u eterskom tijelu. Sada čovjek uopće ne može više živjeti i umre. Ali ako nekome dam toliko arsena da astralno tijelo postane prejako, udovi, unutarnji organi, postupno gube supstancu, i osoba mršavi, počinje izgledati sivo, jer unutarnji organi ne rade pravilno. Ipak ako počnem nekome davati malo arsena za početak – u tom slučaju mu ne bi dali, on bi morao uzimati – astralno tijelo počinje biti živahnije, vrlo malo; ono tada zapravo stimulira organe, i učinak je suprotan. Ako od početka dam previše, to će ubiti organe u tren oka. Ako dam malo, stimulirati će organe. To stimulira, baš kao kada uzimamo začin. Ako se polako podiže, povećavajući dozu, organi će to tolerirati. Osoba počinje izgledati bolje, malo se popuni, jer je njeno astralno tijelo aktivnije nego je bilo kada nije uzimao arsen.
Ali sada zamislite da netko tko je 'jeo' arsen mora prestati. Tada će njegovo astralno tijelo također prestati biti aktivno, jer više iza sebe nema poticaj arsenom, i tada će rapidno propadati. Netko tko je počeo 'jesti' arsen i došao do određene doze, zavisan je o uzimanju arsena sve dok ne umre. I to je problem. Ljudi se ne mogu otresti navike. Loša stvar je da ga tada mora jesti cijeli život. Kao alternativa – ali to je jako teško napraviti – trebalo bi polako smanjivati dozu, dajući sve manje arsena. Ono što se obično događa u tom slučaju slično je onome što se događa kada je po toj teoriji, farmer odlučio odviknuti vola da jede. Davao mu je sve manje. Vol je postao mršav ali je još bio živ. Na kraju mu je dao samo jednu vlat; tada je vol umro. Ali farmer je rekao: da se naviknuo na tu jednu vlat, i danas bi bio živ. Da, tako je s ljudima koji žele odustati od arsena. Ne uspiju se naviknuti na tu zadnju količinu; prethodno propadnu.
Vidite, gospodo, ljudsko astralno tijelo treba arsen i čudno je vidjeti kako danas znanstvenici tapkaju u mraku. Stvarno tapkaju u mraku! Danas se svaki čas čuje, naprimjer, da je negdje nađen lijek za sifilis. Prije par dana mogli ste pročitati da je u Parizu pronađen lijek za sifilis. Pa zapravo, svi koji rade takve pokuse nemaju pojma na čemu se temelji sifilis. Temelji se na činjenici da fizičko tijelo postane previše aktivno, i da astralno tijelo ne može intervenirati. Ali ljudi to ne znaju, pa pokušavaju. Smiješna stvar je što u svim njihovim lijekovima ima arsena! Uvijek ćete ga naći, samo pogledajte. Ali u to se stvarno može prodrijeti sa znanošću duha. U svim tim stvarima uvijek je malo arsena; ali ljudi ne znaju o čemu se tu radi, potpuno su u mraku. To je osobita priroda suvremene znanosti. Ljudi će naravno primijetiti da se nešto događa kod osobe kada je uzet pripravak koji sadrži arsen. Ali oni ne znaju da astralno tijelo postaje aktivnije i da će se fizičko tijelo, primivši takav princip razgradnje, stoga razgraditi. To je nešto do čega mora dovesti nova medicina, da ljudi opet dobiju pravilan uvid u ljudsko biće; tek se tada mogu uvesti medicinska djelovanja.
Ako sada nastavimo razmatrati otrove: neki su mineralni otrovi. Mineralni otrov je arsen, naprimjer, bakar, olovo, fosfor, emetički kamenac; to su mineralni otrovi; kamenje, ili prah, usitnjena stijena. Dakle, postoje mineralni otrovi. Zatim su tu biljni otrovi, naprimjer otrov koji se nalazi u belladoni, smrtonosnom velebilju, ili otrov koji je u buniki, Hyosciamus niger, ili u crvenoj lisičarki, Digitalis purpurea. To su biljni otrovi. I treća vrsta su životinjski otrovi – o njima smo raspravljali prije malo vremena, pa danas moram samo dodati – otrovi insekata i zmijski otrovi. A od životinjskih otrova posebno strašan, užasan životinjski otrov dolazi od bijesnog psa.
Tako razlikujemo mineralne, biljne, i životinjske otrove. Svaki od ovih otrova na ljude djeluje drugačije. Uzmimo naprimjer, mineralne otrove, recimo olovo, ili bakar – sve su to otrovi – ili sumpornu kiselinu, dušičnu kiselinu, fosfor i tako dalje. Takvi otrovi se zaista mogu proučavati samo ako se ne uvedu u tolikoj količini da čovjeka odmah ubiju. Jer to je čudna stvar. Uzet u velikim količinama otrov će ubiti osobu, mineralni otrov će ubiti. Uzet u slabijoj dozi, razboljet će se. Upravo se kod slabih djelovanja najbolje može proučiti učinke otrova. A ako se da odgovarajuća doza bolesnoj osobi, ona može ozdraviti.
S ovim otrovima je sada ovako. Kada osoba dobije mineralni otrov, arsen, bakar, ili olovo, pojavljuju se prvi simptomi, mučnina, gađenje, povraćanje, zatim mučnina u želucu, mučnina u crijevima, simptomi poput grčeva. To se događa kada osoba uzme mineralne otrove. Pa, tijelo nastoji uzeti samo ono što u sebi može preraditi. Zato se javlja mučnina čim se uzmu mineralni otrovi. Čovjek povraća. Tijelo pomaže samom sebi, ali to obično nije dovoljno. Dakle, neće biti dovoljno ako postoji određena količina otrova, i onda treba uzeti protuotrov. Mora se paziti da se antidot unese u želudac i crijeva, tako da se otrov veže. Otrov kada uđe u želudac i crijeva, napada tijelo. Ali ako dam antidot, antidot i otrov se kombiniraju i to postaje smjesa. Kao rezultat, otrov više ne napada tijelo, jer se takoreći, oženio s protuotrovom. Poslije toga moram dati jak emetik ili laksativ da izađe vani.
Ako imate slabo otrovanje – s ozbiljnijim otrovanjem treba vam medicinska pomoć – ali što je antidot za slabo otrovanje? Vidite, dobar antidot je ovo: brzo uzmite mlaku vodu i u nju ulupajte jaje, tako da imate tekući bjelanjak i pustite ga da uđe u stomak i crijeva. Otrov se sada kombinira s tekućim bjelanjkom i može se povratiti ili ga se riješiti kroz proljev; posebno ako je otrovanje slabo, to možete postići mlakim mlijekom, također svim vrstama ulja dobivenim od biljaka. Ona su protuotrovi za mineralne toksine, osim fosfora. Ako je netko otrovan fosforom ne smiju mu se davati biljna ulja, ona čak povećavaju toksične učinke fosfora. Ali sve ostale mineralne tvari mogu se vezati i potjerati vani uljnim supstancama.
Što se događa ako imam otrov u želucu? Pa, otrov je tu. Uzmimo sada ono što sam rekao, odnosno jaje utučeno u mlakoj vodi, i to će okružiti otrov u želucu. Sve ove otrove koje sam nabrojio proizvodi sam ljudski organizam. Ljudski organizam sam proizvodi nešto olova, proizvodi nešto bakra, proizvodi fosfor. Čovjek proizvodi svakakve stvari. Ali te supstance moraju biti proizvedene u količini koja organizmu treba. Ako u tijelo uvedem olovo, u tijelu ima previše olova. Tako da se sada moramo upitati: Što olovo radi u ljudskom organizmu? Pa vidite, gospodo, ako ne bi proizveli ništa olova u tijelu svi bi hodali okolo s rahitisom! Naši bi udovi postali mekani. I dijete s rahitisom je zaista dijete koje ne proizvodi dovoljno olova. Ljudsko tijelo ne smije imati ni previše ni premalo olova. Općenito je čovjek takve prirode da supstance proizvodi u odgovarajućim količinama. Ako to nije tako, jednostavno će se razboljeti. Pa ako unesem olovo u ljudski organizam što se tamo događa? Što se događa s olovom kojeg ljudi stalno proizvode? Samo promislite, počeli ste proizvoditi olovo u svom tijelu kada ste bili dijete. Ali olovo se zapravo nikad ne nađe u tijelu u primjetnoj količini, jer se odmah znojimo. Da nije izašao kroz znoj, onda biste u tijelu imali dovoljno olova nakon par godina da bi se moglo detektirati. I sada kada ste stariji ljudi, svi biste hodali okolo s tvrdim kostima umjesto s mekim kostima. Jednostavno bi trebali negdje udariti i kost, pošto je krhka, jednostavno bi se slomila. Dakle, olovo koje ljudi imaju u sebi, ta mala količina, stalno se proizvodi i znoji. Ako ga uvedem previše ne može se odmah iznojiti i uništava čovjeka. Sada uvodim bjelanjak, koji je protein, u vodi i to sprječava štetan utjecaj olova. Odakle to dolazi? Da gospodo, to što se neprestano znojim je zbog toga jer imam također i protein u sebi. A kada dijete popije majčino mlijeko, mlako majčino mlijeko, jedno od djelovanja tog majčinog mlijeka je da naviknuvši se na uzimanje mlijeka također se navikne na iznojavanje olova cijelo vrijeme. Tako mogu koristiti i mlako mlijeko; to čini da olovo nađe svoj put iz tijela, bilo povraćanjem ili iznojavanjem. Posljednji ostaci moraju se uvijek iznojiti.
Dakle vidite, kopiramo nešto što priroda neprestano radi. Protein, koji je uvijek prisutan u čovjeku, stalno otapa olovo. Ako sada unesem previše olova u želudac, i zatim unesem i protein u vodi, umjetno radim ono što tijelo stalno radi samo od sebe. Dakle, stvar je takva, da ovi mineralni otrovi moraju biti uništeni uvodeći nešto iz sfere života. Uvijek mora biti nešto iz sfere života – jaje dolazi od kokoši, dakle života – ili mlako mlijeko koje dolazi od životinje, od života, ili ulja, koja dolaze od biljke, od života. Dakle moram uzeti nešto iz sfere života, što još uvijek ima nešto eterskog života. I tako, kad je došlo do trovanja mineralima, fizičko tijelo liječim eterskim tijelom. Kada postoji trovanje mineralima, fizičko tijelo liječim eterskim tijelom. U slučaju mineralnog trovanja fizičko tijelo prejako šalje svoje supstance u etersko tijelo. Tako da možemo reći: mineralni otrovi čine da fizičko tijelo prodre u etersko tijelo, uvlačeći se u etersko tijelo negdje u organima. Pa vidite, ako imam previše olova i ako ga se ne riješim protuotrovom u stomaku, ako uđe u tijelo, tada je fizičko tijelo odmah potjerano u etersko tijelo svugdje u organizmu. Fizičko tijelo je mrtvo, etersko tijelo živo. Ali etersko tijelo je ubijeno od fizičkog tijela kada ono prejako prodire.
Ako imam otrov bakra i ne učinim ga odmah neškodljivim, koristeći protuotrov, on prelazi u tijelo, i fizičko tijelo u oblasti trbuha prejako prodire u etersko. Opet dolazi do oštećenja tijela. I tako se može reći da svi mineralni otrovi uzrokuju prodiranje fizičkog tijela u etersko tijelo. Ako sada dam svoj protuotrov, nešto što dolazi od eterskog tijela, bjelančevinu u vodi, mlako mlijeko i tako dalje, fizičko se opet izbacuje iz eterskog. Vidite, ovdje točno vidimo kako se stvari odvijaju u ljudskom tijelu.
Pa, što je s biljnim otrovima? Ako netko ima otrov od ubojitog velebilja, ili bunike, ili Digitalis, ili lisičarke, ili Datura stramonium, tatula, ako netko ima takav biljni otrov, događa se sljedeće. S mineralnim otrovima je da se čovjek počne osjećati mučno, u želucu počne tutnjati, u crijevima počne tutnjati. Ali ako unosite biljne otrove – uzet u velikoj količini čak alkohol djeluje kao biljni otrov, opijum djeluje kao biljni otrov – ne staje na mučnini, gađenju, već utječe na cijelo tijelo. U početku teško da se išta događa u želucu s biljnim otrovom. Ali dalje u crijevima nešto se događa i razvije se proljev. Kod mineralnih otrova više je mučnine, kod biljnih otrova javlja se više proljeva. Ali to ide dalje. Tijelo postaje naduto, plavkasto, razviju se grčevi. Crni dio oka, zjenica, otvara se; postaje velika, ili može postati mala. S opijumom postaje mala, s drugim biljnim otrovima postaje velika. Da, vidite, takvi biljni otrovi puno više napadaju tijelo. Mineralni otrovi djeluju samo na fizičko tijelo osobe. Biljni otrovi, jer dolaze iz eterskog, iz života, odmah interveniraju u etersko tijelo. Tako da se može reći: biljni otrovi uzrokuju uvlačenje eterskog tijela u astralno tijelo. Ide dublje u tijelo. Dok mineralni otrovi tjeraju fizičko tijelo negdje u etersko tijelo, u život, biljni otrovi tjeraju u osjet, u astralno tijelo. Kao rezultat ljudsko biće je anestetizirano, osjećaji nestanu, napadnuti su posebno oni organi kroz koje se imaju finiji osjećaji, oči – zjenice postaju veliku ili male – koža je napadnuta koju koristimo za osjetilo dodira. Dakle s biljnim otrovima, djelovanje ide dublje u tijelo. I tako, sada se treba sjetiti da, kao što je izbacivan mineralni otrov s nečim što dolazi iz života, sada i biljni otrov treba izbaciti iz astralnog tijela. I onda je poanta da se moraju tražiti biljke koje su više od običnih biljaka, biljke u kojima je astralno iz kozmosa već interveniralo.
Vidite, gospodo, obične biljke koje rastu u proljeće, traju tijekom ljeta, i najesen uvenu. To su obične biljke. Ali postoje također i stabla; ne venu, već traju dugo. To je zato jer astralno dolazi izvana i intervenira. To je posebno snažno kod određenih stabala. Ona ne postaju životinje, biljna priroda ima glavnu riječ, ali astralno intervenira, iznad svega u kori. Drveće ima osobitost da se okružuje korom, a kod hrasta i vrbe je najučinkovitija, jer astralno najjače intervenira. Ali sva stabla koja sadrže ono što nazivamo taninska kiselina, to su stabla u kojima astralno snažno ulazi. Rezultat toga je da sok koji se može istisnuti ili prokuhati iz kore vrbe ili hrasta, pomaže kao protuotrov, jer se s time može ponovno izbaciti iz astralnog tijela ono što je ušlo preko biljnog otrova. Ali u određenom smislu, kava i čaj sadrže takvu kiselinu koja izbacuje ono štetno iz astralnog tijela. Jaka kava i dobar čaj također imaju ovaj učinak protiv biljnih toksina. Sada vidimo zašto nakon obroka i nije tako loše popiti crnu kavu. Kada pijemo crnu kavu – pošto biljke uvijek imaju malo otrova u sebi – stvar je u tome da s crnom kavom izbacujemo iz astralnog tijela nešto što razgrađuje to tijelo jer je etersko tijelo prodrlo u astralno tijelo. A ovo ispijanje crne kave zapravo znači da svaki puta kada tijelu nešto dodamo kroz obrok što ga čini malo nezdravim, mi time uklonimo sve što bi moglo biti u hrani i prejako prodrijeti u astralno tijelo.
S čajem treba biti oprezan i ne piti ga dok jedete, jer djeluje malo jače, i napada astralno tijelo. Ako se čaj pije dok se jede, miješa se s probavom, i pomaže probavi, oslobađajući astralno tijelo koje je zauzeto probavom. Ali ako čaj popijete kasnije, astralnom tijelu pristupate izravno, i činite ga previše uskovitlanim, previše aktivnim.
Ali vidite, gospodo, ljudi su zapravo imali vrlo dobre instinkte. Nije za ništa da su navikli popiti malo kave, jer to oslobađa astralno tijelo od onoga što će biti štetno. Tijelo uvijek ima malu tendenciju da razvije otrove. Zbog toga baš trebaju ove slabe protuotrove koji se mogu naći u kavi. Znate da također postoje ljudi koji žele poboljšati probavu ne samo crnom kavom, već dodajući malu čašu konjaka. Da, s konjakom je slučaj da nešto u samom konjaku djeluje kao biljni otrov, a to potpuno isključuje astralno tijelo. Kada osoba pije konjak tada posebno jako djeluje etersko tijelo. Etersko tijelo je posebno aktivno kada se pije bilo koja rakija. Čovjek se osjeća lagodno jer potpuno isključuje svijest i postaje biljka. Potpuno se uranja u stanje biljke kada se pije rakija, a istovremeno se osjeća dobro, baš kao što se ljudi dobro osjećaju u snu. U snu, međutim, nismo svjesni tog osjećaja lagodnost. Ako se osoba dobro osjeća u snu, to je zato jer može percipirati aktivnost tijela. Ali obično, kada ljudi spavaju, ne znaju ništa o toj lagodnosti. Ali kada popiju konjak, tada znaju da im je dobro i malo su budni, ali s druge strane trbuh im spava, i dok im je glava budna osjećaju se beskrajno dobro s tim uspavanim trbuhom. Pijenje rakije, dakle, promiče osjećaj životinjsko-biljnog blagostanja kod ljudi.
Sada, treća vrsta otrova su otrovi životinjskog podrijetla. Tako postoji zmijski otrov, naprimjer, otrovi raznih insekata; zatim životinjski otrovi kao što je bjesnoća. Ti otrovi djeluju u krvi. To se najbolje može vidjeti u zmijskom otrovu. Ako vas ugrize zmija, otrov ulazi u krv i izuzetno je štetan. Ali ako pripremate obrok, uzmete otrov od zmija, i upotrijebite ga s paprom i soli, umiješate ga u obrok – to jednostavno nema smisla jer nema dobar okus, ali mislim ako to učinite iz zabave – vaš će želudac sjajno podnijeti zmijski otrov! Uopće nije otrovan u želucu. I drugi životinjski otrovi, naprimjer insekata, imaju sličan učinak. Samo u slučaju otrova bjesnila prvo dolazi u slinu i otamo u krv i mogao bi se pokazati štetan ako uđe u želudac; ali uopće ne toliko štetan kao kad nekog ugrize bijesan pas. Otrov bjesnila također ulazi u krv iz sline. Dakle, općenito se može reći: životinjski otrovi imaju učinka samo u krvi, nikako u probavi.
Vidite, kada osoba počne probavljati, stvari koje unese prvo idu u želudac. Tu su još uvijek kakve su i vani, fizičke stvari, odnosno još uvijek fizičke. Ako idemo dalje u slučaju biljnih otrova, koji nisu samo fizički, već dolaze od eterskog tijela, onda to ide dublje. Ali sva hrana također dolazi u krv. Zmijski otrov može se pravilno probaviti; ako uđe u krv s probavne strane. Zašto? Pa, kada su stvari u želucu, fizičko tijelo je još uvijek aktivno. Kada stvari idu dalje u crijevima dok ne prijeđu u krv, tada je etersko tijelo aktivno, a u prijelazu u krv aktivno je astralno tijelo. A u krvi aktivan je ego. Dakle, kada unesete zmijski otrov u krv, to dovodi do toga da se astralno tijelo uvuče u ego. Mineralni otrovi tjeraju fizičko tijelo da se uvuče u etersko tijelo. Biljni otrovi uzrokuju da se etersko tijelo uvuče u astralno tijelo. Otrovi životinja uzrokuju da se astralno tijelo uvuče u ego. I zato kod životinjskog otrova ne pomaže ništa nego da ga ponovno izvadite iz krvi, jer je ego najviši. Više nije moguće dati nešto da ga izbaci, morate ga izravno iznijeti. I tako se može iznijeti samo preko nečega što je u samoj krvi. Dakle, ako ste u krv dobili otrov bjesnila ili ako vam je u krvi zmijski otrov, morate uzeti životinju i cijepiti je s dotičnim otrovom. Ako životinja umre, dobro, umrla je od otrova; ali ako ne umre, tada se njena krv može boriti protiv tog otrova. Ako nakon toga uzmete fluid iz takve krvi i cijepite osobu je dobila bjesnilo, u sebi će imati krv koja se može boriti s otrovom, i na taj način ćete ga možda izliječiti. Tako da se otrova možete riješiti samo vlastitim protuotrovom koji je nastao u krvi.
Mnogo se može naučiti od otrova životinja. Jer vidite, gospodo, ljudi ih neprestano sami proizvode. Sve što je zapravo tamo proizvodi sama osoba. A činjenica da proizvode takve otrove glavni je razlog zašto životinje imaju svoju moć; bile bi glupe da ne proizvode otrove. A ljudi proizvode otrove koji su vrlo slični otrovima životinja, posebno u onim organima koji su više prema glavi, ali opet to rade u manjem stupnju, tako da ih tijelo može koristiti. Ako ih proizvode presnažno, mogu zapravo imati previše onih životinjskih otrova u svom organizmu.
To je slučaj kod difterije. Difterija proizlazi iz činjenice da ljudi sami proizvode životinjske otrove. Dakle, difterija se može izliječiti na sličan način cijepljenjem difterije na životinju koja je može tolerirati, a zatim cijepljenjem krvnog soka natrag u čovjeka. Tada dobije nešto u krv što se bori protiv otrova difterije.
Iz svega ovoga vidite da u prirodi ne postoji samo ono što je na neki način korisno, već i ono što je štetno ima svoj zadatak. Mineralni otrovi samo su ista stvar s kojom se inače etersko tijelo mora nositi. Biljni otrovi su ista stvar s kojom se astralno tijelo mora cijelo vrijeme baviti kod ljudi. Životinjski otrovi su ono s čime se ego neprestano bavi. Tako da se može reći: nešto otrova stalno je prisutno u budnoj osobi – također i u osobi koja spava – ali ovaj otrov zauzvrat ima u sebi protuotrov. Stvar je u tome da nam mora biti jasno da otrovno i neotrovno moraju biti prisutni u prirodi, kako bi cijelo domaćinstvo prirode pravilno funkcioniralo.
I sada ćete razumjeti zašto sam rekao da mravlja kiselina mora biti prisutna. Mravlja kiselina neprestano isparava iz mravinjaka prema vani. Kao rezultat toga, mravlja kiselina je uvijek prisutna svugdje. Ljudi proizvode vlastitu mravlju kiselinu. Ali prirodi su potrebni mravi da proizvedu mravlju kiselinu koja ide vani. I da se mravlja kiselina ne proizvodi, tada se naša Zemlja u svemiru ne bi mogla obnoviti, već bi umrla.
Vidite, kada imate ljudsko truplo, u tom ljudskom lešu nastaje ono što je poznato kao mrtvački otrov, opet još jedan otrov. Ali čovjek cijelo vrijeme nosi taj leš okolo sa sobom. Otrov se stvara cijelo vrijeme. Ako imate leš, leš će vam dati mrtvački otrov. Ako imate živu osobu, fizičko tijelo također daje mrtvački otrov, ali etersko tijelo, astralno tijelo, i ego, još su tu. Zaokupljeni su tim otrovom cijelo vrijeme, konzumirajući ga, živeći na činjenici ta ti otrovi postoje. Da nismo otrovni kao leševi, ne bismo mogli biti živi kao ljudska bića. Iz ovoga možete vidjeti da je nešto moralo napustiti osobu kada umre. To je njen nadosjetilni aspekt. Budući je nadosjetilno otišlo, otrov se više ne uništava, on ostaje u ljudskom biću. Dakle, ako bi ljudi zaista bili u stanju razmišljati zašto se mrtvački otrov proizvodi u ljudskom tijelu, rekli bi: 'pa, fizičko tijelo stalno proizvodi mrtvački otrov, nema razloga da ga ne proizvodi, fizičko tijelo je i dalje isto kada je osoba umrla ili je živa. Ali ljudsko biće, nadosjetilno ljudsko biće, kojemu je za život potreban ovaj otrov, više nije tu; stoga mrtvački otrov ostaje'. Dakle, ovo pokazuje kako je nadosjetilni čovjek prisutan u osjetilnom, fizičkom čovjeku. Međutim, suvremena znanost ovo ne može otkriti, jer današnja znanost ne razmišlja.
Dakle ovo je, rekao bih, općenito učenje koje proizlazi iz djelovanja otrova. Ali u isto vrijeme iz ovoga vidite da ako želite govoriti medicinski, želite znati o lijeku, onda se morate zapitati: 'Da, kako ovaj lijek djeluje'? U određenim okolnostima kada se shvati da astralno tijelo ne može pravilno funkcionirati, ne može svladati fizičko i etersko tijelo, i osobi treba dati malo arsena, jer to, dodano astralnom tijelu, jača to astralno tijelo. A isto je i kada se nađe da ego ne radi pravilno. Iz činjenice da ljudi dobiju giht ili reumatizam, može se vidjeti da ego postaje preslab i ne može otopiti hranu. Tada prodiru u krv i postanu strana tijela. Ako se primijeti da kod gihta ili reumatizma postaju strana tijela, treba ojačati ego. To se može učiniti s otrovom insekta. Ako vas ubode pčela, to se događa prirodno, i osoba može imati sreće pa se izliječi. Poznavanje lijekova znači: Kako priroda utječe na ego? Kako priroda utječe na astralno tijelo? Kako priroda utječe na etersko tijelo? Upravo je nadosjetilna priroda ono što treba poznavati ako želimo znati o lijekovima.
Vidite, izvorna znanost se postiže na bilo kojem polju samo ako se razmotri nadosjetilno ljudsko biće. Sada će se pojaviti svakakva pitanja ili su se već pojavila. Nastaviti ćemo s ovim iduće srijede u devet sati.
Ali sada zamislite da netko tko je 'jeo' arsen mora prestati. Tada će njegovo astralno tijelo također prestati biti aktivno, jer više iza sebe nema poticaj arsenom, i tada će rapidno propadati. Netko tko je počeo 'jesti' arsen i došao do određene doze, zavisan je o uzimanju arsena sve dok ne umre. I to je problem. Ljudi se ne mogu otresti navike. Loša stvar je da ga tada mora jesti cijeli život. Kao alternativa – ali to je jako teško napraviti – trebalo bi polako smanjivati dozu, dajući sve manje arsena. Ono što se obično događa u tom slučaju slično je onome što se događa kada je po toj teoriji, farmer odlučio odviknuti vola da jede. Davao mu je sve manje. Vol je postao mršav ali je još bio živ. Na kraju mu je dao samo jednu vlat; tada je vol umro. Ali farmer je rekao: da se naviknuo na tu jednu vlat, i danas bi bio živ. Da, tako je s ljudima koji žele odustati od arsena. Ne uspiju se naviknuti na tu zadnju količinu; prethodno propadnu.
Vidite, gospodo, ljudsko astralno tijelo treba arsen i čudno je vidjeti kako danas znanstvenici tapkaju u mraku. Stvarno tapkaju u mraku! Danas se svaki čas čuje, naprimjer, da je negdje nađen lijek za sifilis. Prije par dana mogli ste pročitati da je u Parizu pronađen lijek za sifilis. Pa zapravo, svi koji rade takve pokuse nemaju pojma na čemu se temelji sifilis. Temelji se na činjenici da fizičko tijelo postane previše aktivno, i da astralno tijelo ne može intervenirati. Ali ljudi to ne znaju, pa pokušavaju. Smiješna stvar je što u svim njihovim lijekovima ima arsena! Uvijek ćete ga naći, samo pogledajte. Ali u to se stvarno može prodrijeti sa znanošću duha. U svim tim stvarima uvijek je malo arsena; ali ljudi ne znaju o čemu se tu radi, potpuno su u mraku. To je osobita priroda suvremene znanosti. Ljudi će naravno primijetiti da se nešto događa kod osobe kada je uzet pripravak koji sadrži arsen. Ali oni ne znaju da astralno tijelo postaje aktivnije i da će se fizičko tijelo, primivši takav princip razgradnje, stoga razgraditi. To je nešto do čega mora dovesti nova medicina, da ljudi opet dobiju pravilan uvid u ljudsko biće; tek se tada mogu uvesti medicinska djelovanja.
Ako sada nastavimo razmatrati otrove: neki su mineralni otrovi. Mineralni otrov je arsen, naprimjer, bakar, olovo, fosfor, emetički kamenac; to su mineralni otrovi; kamenje, ili prah, usitnjena stijena. Dakle, postoje mineralni otrovi. Zatim su tu biljni otrovi, naprimjer otrov koji se nalazi u belladoni, smrtonosnom velebilju, ili otrov koji je u buniki, Hyosciamus niger, ili u crvenoj lisičarki, Digitalis purpurea. To su biljni otrovi. I treća vrsta su životinjski otrovi – o njima smo raspravljali prije malo vremena, pa danas moram samo dodati – otrovi insekata i zmijski otrovi. A od životinjskih otrova posebno strašan, užasan životinjski otrov dolazi od bijesnog psa.
Tako razlikujemo mineralne, biljne, i životinjske otrove. Svaki od ovih otrova na ljude djeluje drugačije. Uzmimo naprimjer, mineralne otrove, recimo olovo, ili bakar – sve su to otrovi – ili sumpornu kiselinu, dušičnu kiselinu, fosfor i tako dalje. Takvi otrovi se zaista mogu proučavati samo ako se ne uvedu u tolikoj količini da čovjeka odmah ubiju. Jer to je čudna stvar. Uzet u velikim količinama otrov će ubiti osobu, mineralni otrov će ubiti. Uzet u slabijoj dozi, razboljet će se. Upravo se kod slabih djelovanja najbolje može proučiti učinke otrova. A ako se da odgovarajuća doza bolesnoj osobi, ona može ozdraviti.
S ovim otrovima je sada ovako. Kada osoba dobije mineralni otrov, arsen, bakar, ili olovo, pojavljuju se prvi simptomi, mučnina, gađenje, povraćanje, zatim mučnina u želucu, mučnina u crijevima, simptomi poput grčeva. To se događa kada osoba uzme mineralne otrove. Pa, tijelo nastoji uzeti samo ono što u sebi može preraditi. Zato se javlja mučnina čim se uzmu mineralni otrovi. Čovjek povraća. Tijelo pomaže samom sebi, ali to obično nije dovoljno. Dakle, neće biti dovoljno ako postoji određena količina otrova, i onda treba uzeti protuotrov. Mora se paziti da se antidot unese u želudac i crijeva, tako da se otrov veže. Otrov kada uđe u želudac i crijeva, napada tijelo. Ali ako dam antidot, antidot i otrov se kombiniraju i to postaje smjesa. Kao rezultat, otrov više ne napada tijelo, jer se takoreći, oženio s protuotrovom. Poslije toga moram dati jak emetik ili laksativ da izađe vani.
Ako imate slabo otrovanje – s ozbiljnijim otrovanjem treba vam medicinska pomoć – ali što je antidot za slabo otrovanje? Vidite, dobar antidot je ovo: brzo uzmite mlaku vodu i u nju ulupajte jaje, tako da imate tekući bjelanjak i pustite ga da uđe u stomak i crijeva. Otrov se sada kombinira s tekućim bjelanjkom i može se povratiti ili ga se riješiti kroz proljev; posebno ako je otrovanje slabo, to možete postići mlakim mlijekom, također svim vrstama ulja dobivenim od biljaka. Ona su protuotrovi za mineralne toksine, osim fosfora. Ako je netko otrovan fosforom ne smiju mu se davati biljna ulja, ona čak povećavaju toksične učinke fosfora. Ali sve ostale mineralne tvari mogu se vezati i potjerati vani uljnim supstancama.
Što se događa ako imam otrov u želucu? Pa, otrov je tu. Uzmimo sada ono što sam rekao, odnosno jaje utučeno u mlakoj vodi, i to će okružiti otrov u želucu. Sve ove otrove koje sam nabrojio proizvodi sam ljudski organizam. Ljudski organizam sam proizvodi nešto olova, proizvodi nešto bakra, proizvodi fosfor. Čovjek proizvodi svakakve stvari. Ali te supstance moraju biti proizvedene u količini koja organizmu treba. Ako u tijelo uvedem olovo, u tijelu ima previše olova. Tako da se sada moramo upitati: Što olovo radi u ljudskom organizmu? Pa vidite, gospodo, ako ne bi proizveli ništa olova u tijelu svi bi hodali okolo s rahitisom! Naši bi udovi postali mekani. I dijete s rahitisom je zaista dijete koje ne proizvodi dovoljno olova. Ljudsko tijelo ne smije imati ni previše ni premalo olova. Općenito je čovjek takve prirode da supstance proizvodi u odgovarajućim količinama. Ako to nije tako, jednostavno će se razboljeti. Pa ako unesem olovo u ljudski organizam što se tamo događa? Što se događa s olovom kojeg ljudi stalno proizvode? Samo promislite, počeli ste proizvoditi olovo u svom tijelu kada ste bili dijete. Ali olovo se zapravo nikad ne nađe u tijelu u primjetnoj količini, jer se odmah znojimo. Da nije izašao kroz znoj, onda biste u tijelu imali dovoljno olova nakon par godina da bi se moglo detektirati. I sada kada ste stariji ljudi, svi biste hodali okolo s tvrdim kostima umjesto s mekim kostima. Jednostavno bi trebali negdje udariti i kost, pošto je krhka, jednostavno bi se slomila. Dakle, olovo koje ljudi imaju u sebi, ta mala količina, stalno se proizvodi i znoji. Ako ga uvedem previše ne može se odmah iznojiti i uništava čovjeka. Sada uvodim bjelanjak, koji je protein, u vodi i to sprječava štetan utjecaj olova. Odakle to dolazi? Da gospodo, to što se neprestano znojim je zbog toga jer imam također i protein u sebi. A kada dijete popije majčino mlijeko, mlako majčino mlijeko, jedno od djelovanja tog majčinog mlijeka je da naviknuvši se na uzimanje mlijeka također se navikne na iznojavanje olova cijelo vrijeme. Tako mogu koristiti i mlako mlijeko; to čini da olovo nađe svoj put iz tijela, bilo povraćanjem ili iznojavanjem. Posljednji ostaci moraju se uvijek iznojiti.
Dakle vidite, kopiramo nešto što priroda neprestano radi. Protein, koji je uvijek prisutan u čovjeku, stalno otapa olovo. Ako sada unesem previše olova u želudac, i zatim unesem i protein u vodi, umjetno radim ono što tijelo stalno radi samo od sebe. Dakle, stvar je takva, da ovi mineralni otrovi moraju biti uništeni uvodeći nešto iz sfere života. Uvijek mora biti nešto iz sfere života – jaje dolazi od kokoši, dakle života – ili mlako mlijeko koje dolazi od životinje, od života, ili ulja, koja dolaze od biljke, od života. Dakle moram uzeti nešto iz sfere života, što još uvijek ima nešto eterskog života. I tako, kad je došlo do trovanja mineralima, fizičko tijelo liječim eterskim tijelom. Kada postoji trovanje mineralima, fizičko tijelo liječim eterskim tijelom. U slučaju mineralnog trovanja fizičko tijelo prejako šalje svoje supstance u etersko tijelo. Tako da možemo reći: mineralni otrovi čine da fizičko tijelo prodre u etersko tijelo, uvlačeći se u etersko tijelo negdje u organima. Pa vidite, ako imam previše olova i ako ga se ne riješim protuotrovom u stomaku, ako uđe u tijelo, tada je fizičko tijelo odmah potjerano u etersko tijelo svugdje u organizmu. Fizičko tijelo je mrtvo, etersko tijelo živo. Ali etersko tijelo je ubijeno od fizičkog tijela kada ono prejako prodire.
Ako imam otrov bakra i ne učinim ga odmah neškodljivim, koristeći protuotrov, on prelazi u tijelo, i fizičko tijelo u oblasti trbuha prejako prodire u etersko. Opet dolazi do oštećenja tijela. I tako se može reći da svi mineralni otrovi uzrokuju prodiranje fizičkog tijela u etersko tijelo. Ako sada dam svoj protuotrov, nešto što dolazi od eterskog tijela, bjelančevinu u vodi, mlako mlijeko i tako dalje, fizičko se opet izbacuje iz eterskog. Vidite, ovdje točno vidimo kako se stvari odvijaju u ljudskom tijelu.
Pa, što je s biljnim otrovima? Ako netko ima otrov od ubojitog velebilja, ili bunike, ili Digitalis, ili lisičarke, ili Datura stramonium, tatula, ako netko ima takav biljni otrov, događa se sljedeće. S mineralnim otrovima je da se čovjek počne osjećati mučno, u želucu počne tutnjati, u crijevima počne tutnjati. Ali ako unosite biljne otrove – uzet u velikoj količini čak alkohol djeluje kao biljni otrov, opijum djeluje kao biljni otrov – ne staje na mučnini, gađenju, već utječe na cijelo tijelo. U početku teško da se išta događa u želucu s biljnim otrovom. Ali dalje u crijevima nešto se događa i razvije se proljev. Kod mineralnih otrova više je mučnine, kod biljnih otrova javlja se više proljeva. Ali to ide dalje. Tijelo postaje naduto, plavkasto, razviju se grčevi. Crni dio oka, zjenica, otvara se; postaje velika, ili može postati mala. S opijumom postaje mala, s drugim biljnim otrovima postaje velika. Da, vidite, takvi biljni otrovi puno više napadaju tijelo. Mineralni otrovi djeluju samo na fizičko tijelo osobe. Biljni otrovi, jer dolaze iz eterskog, iz života, odmah interveniraju u etersko tijelo. Tako da se može reći: biljni otrovi uzrokuju uvlačenje eterskog tijela u astralno tijelo. Ide dublje u tijelo. Dok mineralni otrovi tjeraju fizičko tijelo negdje u etersko tijelo, u život, biljni otrovi tjeraju u osjet, u astralno tijelo. Kao rezultat ljudsko biće je anestetizirano, osjećaji nestanu, napadnuti su posebno oni organi kroz koje se imaju finiji osjećaji, oči – zjenice postaju veliku ili male – koža je napadnuta koju koristimo za osjetilo dodira. Dakle s biljnim otrovima, djelovanje ide dublje u tijelo. I tako, sada se treba sjetiti da, kao što je izbacivan mineralni otrov s nečim što dolazi iz života, sada i biljni otrov treba izbaciti iz astralnog tijela. I onda je poanta da se moraju tražiti biljke koje su više od običnih biljaka, biljke u kojima je astralno iz kozmosa već interveniralo.
Vidite, gospodo, obične biljke koje rastu u proljeće, traju tijekom ljeta, i najesen uvenu. To su obične biljke. Ali postoje također i stabla; ne venu, već traju dugo. To je zato jer astralno dolazi izvana i intervenira. To je posebno snažno kod određenih stabala. Ona ne postaju životinje, biljna priroda ima glavnu riječ, ali astralno intervenira, iznad svega u kori. Drveće ima osobitost da se okružuje korom, a kod hrasta i vrbe je najučinkovitija, jer astralno najjače intervenira. Ali sva stabla koja sadrže ono što nazivamo taninska kiselina, to su stabla u kojima astralno snažno ulazi. Rezultat toga je da sok koji se može istisnuti ili prokuhati iz kore vrbe ili hrasta, pomaže kao protuotrov, jer se s time može ponovno izbaciti iz astralnog tijela ono što je ušlo preko biljnog otrova. Ali u određenom smislu, kava i čaj sadrže takvu kiselinu koja izbacuje ono štetno iz astralnog tijela. Jaka kava i dobar čaj također imaju ovaj učinak protiv biljnih toksina. Sada vidimo zašto nakon obroka i nije tako loše popiti crnu kavu. Kada pijemo crnu kavu – pošto biljke uvijek imaju malo otrova u sebi – stvar je u tome da s crnom kavom izbacujemo iz astralnog tijela nešto što razgrađuje to tijelo jer je etersko tijelo prodrlo u astralno tijelo. A ovo ispijanje crne kave zapravo znači da svaki puta kada tijelu nešto dodamo kroz obrok što ga čini malo nezdravim, mi time uklonimo sve što bi moglo biti u hrani i prejako prodrijeti u astralno tijelo.
S čajem treba biti oprezan i ne piti ga dok jedete, jer djeluje malo jače, i napada astralno tijelo. Ako se čaj pije dok se jede, miješa se s probavom, i pomaže probavi, oslobađajući astralno tijelo koje je zauzeto probavom. Ali ako čaj popijete kasnije, astralnom tijelu pristupate izravno, i činite ga previše uskovitlanim, previše aktivnim.
Ali vidite, gospodo, ljudi su zapravo imali vrlo dobre instinkte. Nije za ništa da su navikli popiti malo kave, jer to oslobađa astralno tijelo od onoga što će biti štetno. Tijelo uvijek ima malu tendenciju da razvije otrove. Zbog toga baš trebaju ove slabe protuotrove koji se mogu naći u kavi. Znate da također postoje ljudi koji žele poboljšati probavu ne samo crnom kavom, već dodajući malu čašu konjaka. Da, s konjakom je slučaj da nešto u samom konjaku djeluje kao biljni otrov, a to potpuno isključuje astralno tijelo. Kada osoba pije konjak tada posebno jako djeluje etersko tijelo. Etersko tijelo je posebno aktivno kada se pije bilo koja rakija. Čovjek se osjeća lagodno jer potpuno isključuje svijest i postaje biljka. Potpuno se uranja u stanje biljke kada se pije rakija, a istovremeno se osjeća dobro, baš kao što se ljudi dobro osjećaju u snu. U snu, međutim, nismo svjesni tog osjećaja lagodnost. Ako se osoba dobro osjeća u snu, to je zato jer može percipirati aktivnost tijela. Ali obično, kada ljudi spavaju, ne znaju ništa o toj lagodnosti. Ali kada popiju konjak, tada znaju da im je dobro i malo su budni, ali s druge strane trbuh im spava, i dok im je glava budna osjećaju se beskrajno dobro s tim uspavanim trbuhom. Pijenje rakije, dakle, promiče osjećaj životinjsko-biljnog blagostanja kod ljudi.
Sada, treća vrsta otrova su otrovi životinjskog podrijetla. Tako postoji zmijski otrov, naprimjer, otrovi raznih insekata; zatim životinjski otrovi kao što je bjesnoća. Ti otrovi djeluju u krvi. To se najbolje može vidjeti u zmijskom otrovu. Ako vas ugrize zmija, otrov ulazi u krv i izuzetno je štetan. Ali ako pripremate obrok, uzmete otrov od zmija, i upotrijebite ga s paprom i soli, umiješate ga u obrok – to jednostavno nema smisla jer nema dobar okus, ali mislim ako to učinite iz zabave – vaš će želudac sjajno podnijeti zmijski otrov! Uopće nije otrovan u želucu. I drugi životinjski otrovi, naprimjer insekata, imaju sličan učinak. Samo u slučaju otrova bjesnila prvo dolazi u slinu i otamo u krv i mogao bi se pokazati štetan ako uđe u želudac; ali uopće ne toliko štetan kao kad nekog ugrize bijesan pas. Otrov bjesnila također ulazi u krv iz sline. Dakle, općenito se može reći: životinjski otrovi imaju učinka samo u krvi, nikako u probavi.
Vidite, kada osoba počne probavljati, stvari koje unese prvo idu u želudac. Tu su još uvijek kakve su i vani, fizičke stvari, odnosno još uvijek fizičke. Ako idemo dalje u slučaju biljnih otrova, koji nisu samo fizički, već dolaze od eterskog tijela, onda to ide dublje. Ali sva hrana također dolazi u krv. Zmijski otrov može se pravilno probaviti; ako uđe u krv s probavne strane. Zašto? Pa, kada su stvari u želucu, fizičko tijelo je još uvijek aktivno. Kada stvari idu dalje u crijevima dok ne prijeđu u krv, tada je etersko tijelo aktivno, a u prijelazu u krv aktivno je astralno tijelo. A u krvi aktivan je ego. Dakle, kada unesete zmijski otrov u krv, to dovodi do toga da se astralno tijelo uvuče u ego. Mineralni otrovi tjeraju fizičko tijelo da se uvuče u etersko tijelo. Biljni otrovi uzrokuju da se etersko tijelo uvuče u astralno tijelo. Otrovi životinja uzrokuju da se astralno tijelo uvuče u ego. I zato kod životinjskog otrova ne pomaže ništa nego da ga ponovno izvadite iz krvi, jer je ego najviši. Više nije moguće dati nešto da ga izbaci, morate ga izravno iznijeti. I tako se može iznijeti samo preko nečega što je u samoj krvi. Dakle, ako ste u krv dobili otrov bjesnila ili ako vam je u krvi zmijski otrov, morate uzeti životinju i cijepiti je s dotičnim otrovom. Ako životinja umre, dobro, umrla je od otrova; ali ako ne umre, tada se njena krv može boriti protiv tog otrova. Ako nakon toga uzmete fluid iz takve krvi i cijepite osobu je dobila bjesnilo, u sebi će imati krv koja se može boriti s otrovom, i na taj način ćete ga možda izliječiti. Tako da se otrova možete riješiti samo vlastitim protuotrovom koji je nastao u krvi.
Mnogo se može naučiti od otrova životinja. Jer vidite, gospodo, ljudi ih neprestano sami proizvode. Sve što je zapravo tamo proizvodi sama osoba. A činjenica da proizvode takve otrove glavni je razlog zašto životinje imaju svoju moć; bile bi glupe da ne proizvode otrove. A ljudi proizvode otrove koji su vrlo slični otrovima životinja, posebno u onim organima koji su više prema glavi, ali opet to rade u manjem stupnju, tako da ih tijelo može koristiti. Ako ih proizvode presnažno, mogu zapravo imati previše onih životinjskih otrova u svom organizmu.
To je slučaj kod difterije. Difterija proizlazi iz činjenice da ljudi sami proizvode životinjske otrove. Dakle, difterija se može izliječiti na sličan način cijepljenjem difterije na životinju koja je može tolerirati, a zatim cijepljenjem krvnog soka natrag u čovjeka. Tada dobije nešto u krv što se bori protiv otrova difterije.
Iz svega ovoga vidite da u prirodi ne postoji samo ono što je na neki način korisno, već i ono što je štetno ima svoj zadatak. Mineralni otrovi samo su ista stvar s kojom se inače etersko tijelo mora nositi. Biljni otrovi su ista stvar s kojom se astralno tijelo mora cijelo vrijeme baviti kod ljudi. Životinjski otrovi su ono s čime se ego neprestano bavi. Tako da se može reći: nešto otrova stalno je prisutno u budnoj osobi – također i u osobi koja spava – ali ovaj otrov zauzvrat ima u sebi protuotrov. Stvar je u tome da nam mora biti jasno da otrovno i neotrovno moraju biti prisutni u prirodi, kako bi cijelo domaćinstvo prirode pravilno funkcioniralo.
I sada ćete razumjeti zašto sam rekao da mravlja kiselina mora biti prisutna. Mravlja kiselina neprestano isparava iz mravinjaka prema vani. Kao rezultat toga, mravlja kiselina je uvijek prisutna svugdje. Ljudi proizvode vlastitu mravlju kiselinu. Ali prirodi su potrebni mravi da proizvedu mravlju kiselinu koja ide vani. I da se mravlja kiselina ne proizvodi, tada se naša Zemlja u svemiru ne bi mogla obnoviti, već bi umrla.
Vidite, kada imate ljudsko truplo, u tom ljudskom lešu nastaje ono što je poznato kao mrtvački otrov, opet još jedan otrov. Ali čovjek cijelo vrijeme nosi taj leš okolo sa sobom. Otrov se stvara cijelo vrijeme. Ako imate leš, leš će vam dati mrtvački otrov. Ako imate živu osobu, fizičko tijelo također daje mrtvački otrov, ali etersko tijelo, astralno tijelo, i ego, još su tu. Zaokupljeni su tim otrovom cijelo vrijeme, konzumirajući ga, živeći na činjenici ta ti otrovi postoje. Da nismo otrovni kao leševi, ne bismo mogli biti živi kao ljudska bića. Iz ovoga možete vidjeti da je nešto moralo napustiti osobu kada umre. To je njen nadosjetilni aspekt. Budući je nadosjetilno otišlo, otrov se više ne uništava, on ostaje u ljudskom biću. Dakle, ako bi ljudi zaista bili u stanju razmišljati zašto se mrtvački otrov proizvodi u ljudskom tijelu, rekli bi: 'pa, fizičko tijelo stalno proizvodi mrtvački otrov, nema razloga da ga ne proizvodi, fizičko tijelo je i dalje isto kada je osoba umrla ili je živa. Ali ljudsko biće, nadosjetilno ljudsko biće, kojemu je za život potreban ovaj otrov, više nije tu; stoga mrtvački otrov ostaje'. Dakle, ovo pokazuje kako je nadosjetilni čovjek prisutan u osjetilnom, fizičkom čovjeku. Međutim, suvremena znanost ovo ne može otkriti, jer današnja znanost ne razmišlja.
Dakle ovo je, rekao bih, općenito učenje koje proizlazi iz djelovanja otrova. Ali u isto vrijeme iz ovoga vidite da ako želite govoriti medicinski, želite znati o lijeku, onda se morate zapitati: 'Da, kako ovaj lijek djeluje'? U određenim okolnostima kada se shvati da astralno tijelo ne može pravilno funkcionirati, ne može svladati fizičko i etersko tijelo, i osobi treba dati malo arsena, jer to, dodano astralnom tijelu, jača to astralno tijelo. A isto je i kada se nađe da ego ne radi pravilno. Iz činjenice da ljudi dobiju giht ili reumatizam, može se vidjeti da ego postaje preslab i ne može otopiti hranu. Tada prodiru u krv i postanu strana tijela. Ako se primijeti da kod gihta ili reumatizma postaju strana tijela, treba ojačati ego. To se može učiniti s otrovom insekta. Ako vas ubode pčela, to se događa prirodno, i osoba može imati sreće pa se izliječi. Poznavanje lijekova znači: Kako priroda utječe na ego? Kako priroda utječe na astralno tijelo? Kako priroda utječe na etersko tijelo? Upravo je nadosjetilna priroda ono što treba poznavati ako želimo znati o lijekovima.
Vidite, izvorna znanost se postiže na bilo kojem polju samo ako se razmotri nadosjetilno ljudsko biće. Sada će se pojaviti svakakva pitanja ili su se već pojavila. Nastaviti ćemo s ovim iduće srijede u devet sati.
