Priroda i čovjek 3

3. Treće predavanje, Dornach, 23 siječnja 1924
Prehrana.
Prekomjerno hranjenje proteinima kasnije dovodi do takozvanog otvrdnjavanja arterija u starijoj dobi i ljude čini izuzetno podložnim svim vrstama zaraznih bolesti. Protein mora u potpunosti biti prerađen od eterskog tijela. Da bi se pravilno hranili za srce, grudi i tako dalje, treba nužno jesti masne stvari. Etersko tijelo sprječava truljenje proteina, astralno tijelo bori se protiv užeglosti masti. Suzbijanje bolesti uzrokovanih trulim proteinima u crijevima ili užeglim mastima, bakrom i arsenom. Ego se bori protiv fermentacije šećera i škroba. Pretjerana konzumacija krompira štetna za glavu. Hranjenje krumpirom i materijalizam. Ostali štetni učinci jedenja krumpira. Ego djeluje prvenstveno u glavi, astralno tijelo u grudima, etersko tijelo prvenstveno u trbuhu. Miris pokvarenog jaja kao lijek. Velik dio bolesti su prehrambene bolesti.

Želio bih dodati nešto onome što sam rekao prošle subote. Na dva pitanja koja su mi danas uručena mogu odgovoriti sljedeći puta. Govorili smo o otrovima i njihovom djelovanju na ljude, i od tih otrova naučili da se za izvorno znanje moramo podići do nadosjetilnog aspekta, do duhovnih aspekata čovjeka.

Danas bih želio upotpuniti sliku i dodati nešto raspravi o elementima koji imaju tako snažne učinke. To se tiče rada obavljenog od više-manje zdravog tijela kod prehrane. O prehrani sam govorio u brojnim prigodama, ali kažimo opet nešto o nekim aspektima koji se tiču prehrane, uzimajući u obzir ono što je rečeno zadnji puta.

Da bi se prehranio, čovjek uglavnom uzima tri ili četiri vrste hrane. Prva je protein, kojeg najlakše možete upoznati gledajući kokošje jaje. Protein se proizvodi u biljkama kao i u životinjskim i ljudskim tijelima. I ljudska i životinjska tijela trebaju ne samo snage koje imaju u sebi da bi proizvela protein, jer svako živo tijelo proizvodi protein; također trebaju i protein kojeg biljka proizvodi sasvim nezavisno. A ljudsko tijelo također uzima životinjski protein. Neki znanstvenici su se nedavno teško osramotili upravo u vezi ovog proteina. Prije dvadeset godina još se svuda podučavalo da ljudi moraju konzumirati najmanje 120 grama proteina dnevno da bi ostali zdravi. Cijela prehrana je stoga na to podešena da su preporučeni obroci koje ljudi moraju jesti da bi imali pravilnu količinu proteina; govorilo se da je 120 grama neophodno.

Danas su znanstvenici potpuno napustili tu ideju. Znaju da ne služi zdravlju da jedu toliko proteina već zapravo bolesti, s time da najveći dio proteina istrune u crijevima. Jedući 120 grama dnevno, dakle, ljudski organizam u crijevima stalno ima nešto poput trulih jaja, što užasno onečišćuje crijevni sadržaj, izlučujući otrove koji zatim ulaze u organizam, u tijelo. To ne samo da u tijelu nešto proizvodi što kasnije u životu uzrokuje otvrdnjavanje arterija, kako je nazvano – većina toga dolazi od previše jedenja proteina – već također čini ljude izuzetno prijemčivim na infekcije sa svakakvim infektivnim bolestima. Ljudima je manje rizično da uhvate neku infektivnu bolest – moraju, naravno, imati određenu količinu – što manje prekomjerno konzumiraju proteine. Svatko tko uzima mnogo proteina lakše će uhvatiti infektivnu bolest – difteriju, ospice – nego netko tko ne uzima toliko proteina.

Zaista je čudno da znanstvenici sada kažu da ljudi ne trebaju 120 grama proteina već samo 20 do 50 grama. To je kažu, količina koja je ljudima zaista potrebna svakog dana. Tako brzo su promijenili gledanje u dva desetljeća. Tako vidite koliko se možete pouzdati u nešto što je znanstveno utemeljeno. Jer ako se dogodi da vas zanima nešto o ovome i uzmete dvadeset godina staru enciklopediju, u odgovarajućem poglavlju ćete pročitati da bi trebali uzimati 120 grama proteina. Ako konzultirate kasnije izdanje pročitati ćete 20 do 50 grama, i da će vas više od toga učiniti bolesnim. Dakle vidite kako je, u osnovi, to sa znanstvenim istinama. Informirani ste da smatrate točnim ili pogrešnim, zavisno od izdanje enciklopedije koju ste konzultirali.

Sve ovo pokazuje da to jednostavno nije način da se dobije jasna slika o stvarima koje uključuju duhovnu dimenziju. I to nam daje razloga, ako zaista o tome razmišljamo, da uđemo u duhovne aspekte ako želimo razumjeti što se događa kada ljudi konzumiraju protein. Ali to je hrana koja apsolutno još uvijek mora biti procesuirana u crijevima, u nižem tijelu, i samo niže tijelo mora imati hranu da probavi ovaj protein. Znate da je protein, posebno svježi bjelanjak, polutekući. Sav protein je polutekući. Sve polutekuće je dostupno čovjekovom eterskom tijelu. Čovjekovo etersko tijelo ne može ništa sa čvrstom tvari, samo s tekućom tvari. Ljudska bića stoga moraju uzeti svu hranu koju konzumiraju u tekućem obliku.

Reći ćete da kada ljudi uzimaju sol, šećer ili slično, da su čvrsti. Da, ali odmah su otopljeni. Zato imamo pljuvačku. Čvrsta tvar od koje je zapravo fizičko tijelo napravljeno nikada ne smije doći u ljudsko tijelo iz vanjskog svijeta. Iz toga možete nešto zaključiti: u sebi imate čvrsto, to znate; kosti su čvrste. Ali to je ovako: čvrste kosti nastale su od fluidnog elementa u samom tijelu. Ništa čvrsto izvana nikada ne može ući u ljudsko tijelo. Ljudsko tijelo mora pustiti da sve čvrsto proizađe iz tekućine. Stoga možete reći: u nama imamo čvrsto i to je naše fizičko tijelo, ali fizičko cijelo je u cijelosti formirano od tekućine, a za sferu tekućina imamo etersko tijelo, suptilno tijelo koje se ne može vidjeti ali koje prožima cijelo ljudsko biće. Protein također mora u potpunosti biti prerađen od etersko tijela, i to se događa u nižem tijelu. Viši aspekti ljudskog bića također su tamo aktivni, kao što sam vam rekao; ali protein mora biti prerađen od eterskog tijela. Dakle, sfera tekućina je tu za etersko tijelo. Pa, iz činjenice da znate da se protein mora preraditi u ljudskom trbuhu, možete shvatiti da protein ne može imati najteži posao u čovjeku, jer uopće ne treba raditi u grudima, i prije svega, ne treba raditi gore u glavi. Iz ovoga vidite da protein ne može biti hranjiva tvar od primarne važnosti. Može se reći: zapravo je nemoguće da osoba jede premalo proteina, jer je ono što jede odmah u trbuhu; ne treba mnogo raditi. Protein se prerađuje u trbuhu. Čak i ako osoba jede hranu koja ima veoma malo proteina, sav protein se odmah obrađuje.

Možemo vidjeti, dakle, da se ljudi mogu proći s malo proteina. Znanost to već danas priznaje, ali prije nekog vremena posebno su djeca pretjerivala s proteinima. I znate da vidimo onu djecu kojima je u 1870-ima i 1889-ima davano previše proteina kako idu okolo s otvrdnjavanjem arterija, ili su već umrli od otvrdnjavanja arterija. Dakle štetnost se ne pokazuje odmah, već puno kasnije.

Druga vrsta hrane su masti. Naravno, kada jedete masti one se također spuštaju u trbuh. Ali masti prolaze kroz crijeva i najsnažnije djeluju na srednji dio čovjeka, na grudi. Tako da za srednji dio tijela, područje grudi, za ispravnu prehranu srca, grudi i tako dalje, za čovjeka je nužno unositi masne stvari.

Iz toga vidimo da osobi iznad svega trebaju masne supstance u predjelu grudi, jer se disanje odvija u području grudi. Što to znači? To znači da se ugljik koji ljudi nose u sebi kombinira s kisikom. Kada se ugljik spaja s kisikom, treba vam toplina. Ono što masti čine, kombinirajući se s kisikom je stvaranje topline. Masti stoga izvanredno doprinose upravo onome što čovjeku treba u oblasti grudiju.

Sada možemo reći da proteini imaju tendenciju truljenja ako nisu prerađeni u tijelu, u nižem tijelu. Imati protein u nama koji se ne može pravilno probaviti zapravo znači da u našim crijevima imamo nešto poput trulih jaja. Mislim da poznajete smrad trulih jaja, gospodo, i stvar je takva da kada ljudi uzimaju previše proteina, iznoje taj smrad trulih jaja u njihov unutarnji organizam. Ispune sebe smradom trulih jaja. Ako ostavi jaja neko vrijeme postati će trula; i smrde kao trula jaja. A dio koji nije probavljen u tijelu proizvesti će naravno smrad u tijelu; ostali dio koji je probavljen, neće proizvesti smrad već čisto ući u tijelo. I to je rad eterskog tijela. Etersko tijelo postoji da nadvlada i ukloni truli miris koji se razvija. U ljudskom tijelu je to tako da se etersko tijelo bori i nadvladava proces truljenja. Proces truljenja je u čovjeku nadvladan od eterskog tijela. Kada čovjek više nema etersko tijelo nakon smrti, počinje truliti. Dakle, to vam je upravo ispred nosa, mogli bi reći, da čovjek ne trune dok je živ; čim više nije živ, trune. Zašto je to tako? Jer je etersko tijelo otišlo kada je osoba umrla. Etersko tijelo je dakle dio čovjeka koji sprječava truljenje. Stoga se u nama odvija stalna borba protiv truljenja, i etersko tijelo je ono koje se u nama bori.

Mislim, gospodo, trebate samo dobro promisliti i jasno ćete vidjeti, samo iz onoga što oči vide, da tamo mora biti etersko tijelo, da u stvari etersko tijelo mora biti svuda. Jer proteini se proizvode svugdje na Zemlji, i oni trunu. Zemlja bi morala smrdjeti sve do nebesa da eter ne uklanja taj princip truljenja. I iznutra i izvan čovjekova organizma, eter se cijelo vrijeme bori protiv truljenja proteina. To je nešto što svakako moramo uzeti u obzir.

Kada dođemo do masti, moramo reći da masti ne trule već postaju užegle – svi to znate ako ste ikada ostavili masti negdje vani; čak se i maslac užegne. Dakle masti imaju osobinu da se užegnu. Sada, ako ostavite maslac nećete moći reći da li je to užegli maslac ili dobar svježi maslac osim ukoliko nemate oko za to. Ali kada ga stavite na jezik i kušate, odmah znate je li užegao. Dakle, to ima neke veze sa sviješću, sa senzacijom. Truljenje ima veze s mirisanjem, s nečim što možete osjetiti izvana. Različito je, naravno, imate li trula jaja ili miris ruža, ali u oba slučaja ga osjetite. Ne kada se nešto užeglo. Užeglost je nešto čemu možemo samo dati ime, zbog nečeg više unutarnjeg, našeg osjetila okusa.

To odmah pokazuje da to ima puno više veze s unutarnjim odgovorom nego s onim kada jaja trunu. Srednje ljudsko tijelo, tijelo grudi, ima veze sa svime što je unutarnji odgovor koji dolazi u svijest; a duhovno to je astralno tijelo. Kao što znate, u grudima imamo nešto što funkcionira na principu zraka. Udišemo zrak. Transformiramo zrak. Zrak ima svoje ispravno mjesto u grudima. U drugim dijelovima ljudskog tijela plinovi i vrste zraka mogu se stvarati samo sporadično. Ako je u crijevima proizvedeno previše plina, dolazi do patološkog nadimanja, i to nije zdravo. Srednje ljudsko tijelo postoji za stvaranje plina. A onaj viši nadosjetilno-duhovni član koji ovdje intervenira – intervenira u stvarima koje su plinovite prirode – to je ljudsko astralno tijelo. Ovo se astralno tijelo sada bori u sebi s užeglim mastima; kao što se etersko tijelo bori protiv truljenja proteina, tako se i astralno tijelo bori protiv užeglosti masti. Ljudi bi stalno podrigivali od vlastitih masti, iznutra bi kušali užeglost, da se njihovo astralno tijelo stalno ne bori protiv toga da postane užeglo. Dakle ovo astralno tijelo imamo u nama da spriječi da masti postanu užegle.

Vidite, gospodo, ovo je zbilja divno, jer iz ovoga vidite da se stvari odvijaju sasvim različito u uobičajenom fizičkom svijetu vani nego je to u nama. U fizičkom svijetu masti će se užegnuti. Ljudi su blagoslovljeni jer se ne užegnu iznutra, samo kada su unutra bolesni. Poanta je u tome da u zdravom stanju čovjek ima svoje astralno tijelo tako da ne mogu postati užegli. Postanu užegli samo ako jedu previše masti tako da to astralno tijelo ne može podnijeti ili ako nešto drugo stvara previše masti; ljudožderi znaju više o tome od nas. Međutim, iznutra, ljudi percipiraju ako postanu užegli. I može se reći da ako netko postane previše užegao, odnosno astralno tijelo je premalo aktivno, stalno ima neugodan miris u ustima. Taj neugodni miris zatim utječe na želudac. I na taj zaobilazan način ljudi dobiju želučane i crijevne bolesti od užegle masti u sebi.

Ako primijetite da je neka osoba iznutra užegla, arsen je dobar lijek za masti koje ima u sebi a nisu probavljene. Arsen sprječava debljanje, jača astralno tijelo. Rezultat je da se osoba može boriti protiv toga da postane užegla. Ove stvari su iznimno važne. Ako čovjek u sebi pokaže tendenciju da ne može nadvladati truleći protein pomoću eterskog tijela, tada neka otopina s bakrom ima snažan učinak kao lijek. Dakle, bakar djeluje kada su trbušne bolesti, crijevne bolesti izravno uzrokovane proteinima. Ali ako primijetite da nešto postaje uočljivo preko usta, preko okusa, neće pomoći ako date bakar; u tom slučaju mora biti arsen, jer prije od svega morate ojačati astralno tijelo. Tako da neće pomoći ako se jednostavno izjavi da je ova ili ona bolest u konkretnom dijelu ljudskog bića. Morate znati odakle dolaze. Dolaze li od truljenja proteina u crijevima ili masti koje su se užegle utječu na crijeva i želudac, s okusom u ustima.

Pa vidite, gospodo, u sebi imamo suprotno od onoga što te tvari pokazuju vani. Imamo astralno tijelo koje se bori protiv užeglosti masti, dok se u fizičkom-materijalnom svijetu masti užegnu.

Treća hrana koju ljudi unose su ugljikohidrati. Ugljikohidrati se nalaze u krumpirima, naprimjer, u leći i grahu te naravno u svim vrstama žitarica. Tu se nalaze ugljikohidrati. Mnoge od tih tvari također sadrže i šećer, kojeg uvijek uzimamo s hranom, ili je šećer izravno proizveden od tih ugljikohidrata transformirajući supstance koje uzimamo s krumpirom, naprimjer. Krumpiri sadrže mnogo škroba. Ova škrobna pasta prvo se pretvara u dekstrin, a zatim u šećer. Tako da kada jedete krumpir zapravo se hranite šećerom, jer se tijesto od krumpira, škrobna pasta, pretvara u šećer u ljudskom tijelu. Znate da grožđe, naprimjer, sadrži veliku količinu ovoga šećera, a time i alkohola. Sve što je alkohol za ljude zapravo se temelji i na udjelu šećera uz alkohol. Šećer se posebno proizvodi od alkohola u ljudskom organizmu.

Dakle prva vrsta hrane bili su proteini, druga vrsta masti i treća vrsta škrob, šećer. Vidjeli smo da etersko tijelo obrađuje određenu količinu proteina bez da postane truo. Masnoće obrađuje astralno tijelo sprječavajući ih da se užegnu. Zatim škrob i šećer! Ako promatramo etersko tijelo moramo reći da je ono primarno aktivno u donjem dijelu tijela. Astralno tijelo primarno je aktivno u oblasti grudi. Sada dolazimo do nečega drugog. Svi znate, ne želim reći iz osobnog iskustva, već gledajući ljude koji nisu poput vas, učinak alkohola i svi znate da alkohol ima osobite učinke, prije svega opijenost, ali to ćemo za trenutak ostaviti po strani. Ali znate, sutradan – o tome smo već razgovarali – glava je teška, mamurluk, kako se kaže. Što znači ova glavobolja ili mamurluk?
Da gospodo, već iz imena možete vidjeti da glavobolja ima neke veze s ljudskom glavom. A ako se sljedeći dan čuli, od ljudi različitih od vas, kako su prethodnog dana imali mamurluk, tada ste prije svega čuli pritužbe na lubanju. Lubanja boli, a ako ne boli to je kao da će otpasti s ramena i slično. Što se zapravo događa?

Zadatak je glave boriti se prvenstveno protiv onoga što škrob i šećer žele. Što škrob i šećer žele? Trebate samo pogledati vino. Kao što znate, vino, grožđe, bere se kada dođe jesen. Ono se gnječi i tada tvar fermentira. Ono što je tada potpuno fermentirano uživa se kao vino. Budući da je vino fermentacijom postalo vino, nadvladalo je fermentaciju. Ali ako vino stavite u želudac, razvija se nešto što opet postaje dio hrane. Alkohol se doslovno pretvara natrag. A sada su stvari koje žele fermentirati škrob i šećer. Škrob i šećer u ljudskom organizmu uglavnom žele fermentirati. Kada pijete alkohol, alkohol istjera sile u glavi koje sprječavaju fermentaciju škroba i šećera. Pogledajmo ovo dobro. Recimo da ste 22 siječnja jeli krumpir, grah i pili alkohol. Lijepo. Da niste pili alkohol glava bi vam ostala trijezna. Krumpir i grah sadrže škrob i šećer koji dolazi od škroba; glava bi imala snagu spriječiti fermentaciju škroba i šećera na pravilan način. Ako unesete alkohol, glava gubi sposobnost sprječavanja fermentacije škroba i šećera kojeg ste dobili u krumpiru i grahu, i ostale stvari, također, na primjer žitarice, u vama počinju fermentirati.

Umjesto da je fermentacija spriječena ona se sada događa. A proizlazi iz nesposobnosti glave do koje je došlo kao rezultat alkohola, tako da je čovjek sada pun snage fermentacije. U srednjoj Njemačkoj, u Thüringen-u, ljudi imaju čudan izraz. Ako netko priča gluposti, u Thüringen-u kažu: fermentira. To nije nešto što se ovdje kaže, ali oni koji su bili u Njemačkoj bez sumnje su to čuli u Srednjoj Njemačkoj. A kada netko uvijek govori gluposti, u Thüringen-u u srednjoj Njemačkoj, za njega kažu: stari fermentirani gad. Stvar je u tome da se ferment u Srednjoj Njemačkoj dovodi u vezu sa zbrkom u glavi i ludiranjem. To je vrlo dobar narodni instinkt. Znaju da ako netko govori besmislice da fermentira u glavi. Pa, ako je netko popio alkohol i boli ga glava, onda ne govori gluposti jer postaje tih, ali glupost je u njemu, u njemu zuji. Dakle, proces koji se razvije da spriječi fermentaciju škroba i šećera je dakle nešto što se suprotstavlja opipljivom učinku alkohola. Tako da se može reći: Postoji nešto u ljudskoj glavi što stalno radi na tome da spriječi fermentaciju svega što se nalazi u njoj, u smislu škroba i šećera.

Nitko neće poreći da 'Ja', stvarno ljudsko 'Ja', ima sjedište u glavi, baš kao što etersko tijelo ima sjedište u donjem dijelu trbuha, astralno tijelo u srednjem dijelu čovjekova tijela. Stvar je takva da ovaj aktualni 'Ja' ima veze s toplinom, baš kao što fizičko tijelo ima veze s čvrstim tvarima, etersko s tekućim a astralno s plinovitim. Stvar je da sa svime što ovisi o stvarnom 'Ja', osoba pokreće toplinu. To se može detaljno vidjeti ako proučavamo ljudsko tijelo. Pravo 'Ja' je također povezano s krvlju, i stoga krv stvara toplinu. Ali stvarni ego, ono što osoba doživljava svjesno, također je povezan, naprimjer, s lučenjem žlijezda. Stoga je lučenje žlijezda povezano s toplinskim stanjima. Sada također i taj stvarni ego koristi snage glave da spriječi fermentaciju. Tako da se može reći: etersko tijelo se bori protiv truljenja proteina, astralno tijelo protiv užeglosti masti, ego se bori protiv fermentacije šećera i škroba.

To je također razlog zašto sam vam jednom morao reći da je prejedanje krumpirom štetno za glavu. Pretjerana konzumacija krumpira ima sljedeće učinke na ljude. Gledajte, krumpir sadrži malo proteina. Budući da sadrži malo proteina u osnovi je dobra hrana za ljude. A ako osoba jede krumpir umjereno s drugom hranom, to je dobra hrana zbog niskog udjela proteina. No, krumpir sadrži izvanrednu količinu škroba koji se u čovjeku mora pretvoriti u šećer, prvo u dekstrin a zatim u šećer. Prije sam vam rekao: Ako osoba jede previše krumpira, glava mora užasno puno raditi; naravno, jer glava mora spriječiti fermentaciju. Stoga ljudi koji previše jedu krumpir i moraju raditi strašne napore u glavama da bi se nosile s fermentacijom krumpira, teže biti slabi u glavi. Posebno srednji dio mozga postane slab; ostaju samo prednji dijelovi koji rade malo napora da spriječe fermentaciju. I tako, upravo zbog činjenice da je krumpir u zadnje vrijeme toliko rasprostranjen, razvio se materijalizam, jer to je proizvedeno u prednjem dijelu mozga.
To je tako neobično: vjeruje se da je materijalizam logičan. U određenom smislu, materijalizam u novije vrijeme nije ništa drugo do posljedica jedenja krumpira! Pa, zar ne, općenito ljudi ne vole to kada bi trebali živjeti samo od krumpira; ali vole materijalizam. Tako da su zapravo u proturječju. Ako bi netko stvarno želio biti materijalist, zapravo bi trebao svakom savjetovati da jede krumpire, jer to bi sigurno bio najbolji način za biti uvjeren u materijalizam, zar ne? To je nešto što većina ljudi ipak ne uspijeva napraviti. Ako bi pak materijalistički monisti, udruženje monista, željeli biti učinkoviti u njihovoj borbi, trebali bi se pobrinuti da se što je moguće više ostala hrana zamijeni krompirima. Tada bi monistička unija imala strašne uspjehe. Čak i ako to ne bi bilo brzo, već bi trebala desetljeća, monistička unija bi bila najuspješnija ako bi utjecali na jedenje krumpira. Premda bi ljudi, na koje bi težili utjecati s prehranom krumpirom, također dobili i nešto o čemu će razmisliti; pa tako uopće ne bi bili uspješni.

Stvar koju iz ovoga možete vidjeti je da znanost duha kakva se ovdje prakticira prepoznaje pravu prirodu materijalizma. Materijalizam o svijetu materije ne zna baš ništa; znanost duha upravo krumpir prepoznaje kao stvarnog kreatora materijalizma. Krumpir je užasno podmukao, lukav, lukav do srži. Kao što vidite, može se jesti samo gomolje krumpira, niti oči (?) na krumpiru – to je već štetno – i sigurno se ne mogu jesti cvjetovi, jer krumpir je član familije velebilja i cvjetovi su otrovni. Ali što je otrov? Kao što sam vam rekao prošli puta: U velikim količinama otrov ubija, u malim, fino raspoređen, to je lijek. Sam krumpir sadrži mnogo škrobne paste, sastoji se gotovo u potpunosti od škrobne paste. Uopće ne bi mogao živjeti, jer bi mu škrobna pasta bila strašno štetna; ali u isto vrijeme privlači otrov iz svijeta, i u sebi uništava štetan učinak. Zato sam rekao da je podmukao i lukav. Ima taj otrov koji uklanja učinak koji bi mu bio štetan. Ali otrov krumpira posebno je štetan za ljude; ne daje to ljudima već samo tvar koju je u sebi učinio neškodljivom koristeći otrov. To je zaista nešto što se može nazvati, pametno i lukavo stvorenje! I čovjeku mora biti jasno da ako jede mnogo krumpira njegov srednji mozak atrofira, i može se desiti i da osjetila pate od pretjerane konzumacije krumpira.

Ako netko jede previše krumpira kao dijete ili vrlo mlada osoba, njegov srednji mozak postaje izuzetno slab. Ali u srednjem mozgu su izvori najvažnijih osjetilnih organa. U srednjem mozgu nalazi se tijelo s četiri režnja, collicui, thalamus, i tako dalje, i pretjerana konzumacija krumpira slabi čak i vid, jer svoj izvor ima u srednjem mozgu. A neke bolesti očiju u starosti pretpostavljaju da su ljudi kao djeca previše odgajani na krumpiru. Osoba tada ima slabe oči, slab pogled. Uistinu je slučaj da su prije u Europi ljudi puno manje imali slab vid nego danas. A to je zato jer osim drugih stvari koje utječu na oči – ali manje snažno jer ne djeluju iznutra, električno svijetlo, i tako dalje – pretjerana konzumacija krumpira veoma šteti vidu, pa čak i na okus utječe – čak i okus! Gledajte, to je ono što iz ovoga proizlazi. Pretpostavimo da osoba jede previše krumpira u djetinjstvu. Kasnije u životu, često ćete vidjeti da takva osoba ne zna kad joj je dosta, jer joj je okus oštećen jedenjem krumpira, dok osoba koja nije jela previše krumpira instinktivno će znati kada je dosta. Dakle, instinkt, koji je uveliko povezan sa srednjim mozgom, kvari pretjerana konzumacija krumpira. To je ono što se posebno snažno pojavilo u posljednje vrijeme.

Iz svega što sam rekao možete vidjeti da ljudi moraju biti posebno oprezni da budu dovoljno jaki da nadvladaju, prvo truljenje proteina, drugo, užeglost masti, treće, fermentaciju škroba i šećera.

Pa, zadnji puta sam vam rekao da osoba ne može biti potpuno bez alkohola, jer ako uopće ne pije alkohol, alkohol se proizvodi unutar nje. Ali ovaj alkohol ostaje u trbuhu; ne ide do glave, jer glava mora biti bez alkohola inače, kao nositelj ega, neće moći pravilno kontrolirati fermentaciju u tijelu. Vidite, sada možete dobiti ideju kako ljudi osjećaju svoje prirodno okruženje. Ako, naprimjer, pogledate protein koji trune posvuda – životinje trunu, biljke trunu – morate reći: eter je također svuda prisutan, koji to postupno nadoknađuje. Ako pogledate masti kojih također ima u biljkama, ima ih posvuda, morate reći: te masti bi postupno učinile sva živa bića nesposobnim za život, životinju i čovjeka, ako ne bi bilo astralnog tijela da se suprotstavi procesu užeglosti. Dakle čovjek se bori protiv svega što postoji u prirodi vani. A kada osoba umre, etersko tijelo, astralno tijelo, i ego, odlaze od nje. Oni odlaze od fizičkog tijela. Tada osoba prelazi u duhovni svijet. Što se tada događa? Pa, gospodo, znate što se događa. Leš odmah počinje trunuti, počinje užegati se i istovremeno fermentirati, samo što je truljenje naravno najočitije, zapravo više miriše, a mi rijetko kada imamo začepljene nosove. Truljenje je tako lako namirisati. No, ležati nad grobom i kušati je li masnoća dotičnog leša užegla, to obično ne radimo, pa ni ne znamo o tome ništa. A fermentacija koja se odvija sigurno se ne proučava. Dakle, zaista je slučaj da kada ego otiđe, tijelo prelazi u fermentaciju, kada astralno tijelo otiđe ljudsko tijelo počinje se užegati, a kada otiđe etersko tijelo ljudsko tijelo počinje truliti. To je nešto što čovjek uvijek ima u sebi, ali dok živi na Zemlji nastavlja se boriti protiv toga. Svatko tko poriče da etersko tijelo, astralno tijelo, i ego, postoje u ljudskom biću kao stvarni entiteti, mora se upitati: Što zamišljate, zašto čovjek ne trune? Zašto ne fermentira? Zašto ne postaje užegao? To bi se trebalo dogoditi da je samo fizičko tijelo.

Ali čime se bavi naša znanost? Naša znanost čeka s proučavanjem dok čovjek ne umre. Jer malo zna o živim ljudima u usporedbi s onim što zapravo zna o anatomiji kada je osoba umrla. Sve što od njih možete naučiti odnosi se samo na leš. Znanstvenici uvijek čekaju leš. Tako ne mogu ništa reći o stvarnom ljudskom biću, koje je živo, jer ga ne razmatraju. I upravo je to šteta za našu znanost – zapravo to je slučaj tek od 17. stoljeća – da svoje cjelokupno znanje izvodi u stvari iz leša. Ali leš više nije ljudsko biće, jer moramo se zapitati: što je to što čini da se, dok je ljudsko biće, leš koji ljudska bića imaju dok su živa, ne ponaša kao mrtvo tijelo, na način da trune, fermentira i bude užeglo? Upravo kada pogledamo stvarno ljudsko biće nalazimo te duhovne, nadosjetilne članove ljudske prirode. I onda se također nađe da je ego aktivan prvenstveno u glavi, da astralno tijelo djeluje prvenstveno u grudima, a etersko tijelo prvenstveno u trbuhu. A znanost čak ni o trbuhu ne zna ništa, jer vjeruje da su u trbuhu potpuno isti procesi koji su vani u prirodi. To jednostavno nije slučaj.

Pa, gospodo, zanimljivo je proučavati stvari ne zatvarajući se u radnu sobu već ići vani među žive ljude. Kao što znate, postoje kupke koje mirišu na pokvarena jaja, naprimjer Marienbad, Postoje i njemačke kupke koje sadrže sumporovodik, gdje stvari mirišu na pokvarena jaja. Da, stvarno, ljudi koji su inače gurmani i znalci moraju ići u takva odmarališta. A zašto to rade? Zašto ljeti ponekad žive nekoliko mjeseci na mjestima na kojima miriše kao da je sve posuto trulim jajima? Vidite, to je ovako. Ti su ljudi zapravo pojeli previše proteina i sada dolaze u odmaralište; prekriveni su kožom i cijela stvar je iznutra, tako da oni ne mirišu tako. Ali kada bi ih mogli pomirisati, iznutra bi užasno mirisali na pokvarena jaja! Dakle, svi ti ljudi koji iznutra mirišu na trula jaja dolaze u kupališta koja mirišu na trula jaja. I što se tamo događa? Pa vidite, jednom je miris trulih jaja iznutra a drugi puta vani. U jednom slučaju, kada je unutra, nos ga ne primijeti, drugi puta kada je vani nos to primijeti. Glava i želudac su suprotnosti. Miris trulog jaja proizveden u trbuhu je suzbijen kada dolazi sa strane glave, kroz osjetilo mirisa. I tako se u kupalištima koja mirišu na trula jaja bore protiv unutarnjeg mirisa po trulim jajima.

To je osobito uočljivo onima koji imaju smisla za takva promatranja. Slučajno sam kao dječak morao otići u takvo odmaralište. Svaki drugi dan sam morao ići na izvor nazvan Marienquelle. Tamo miriše na trula jaja. Iako je izvana prilično neugodno, odjednom se počnete osjećati vrlo ugodno u trbuhu. Dakle, ako niste bolesni, i nemate u želucu miris trulih jaja, dobijete osjećaj životnog poleta. Onaj koga miris trulih jaja ne odbija može to doživjeti. Naravno, onaj tko prekrije nos neće osjetiti kontrast, neće imati taj proljetni učinak u želucu kakav osjetite kada se prepustite mirisu trulih jaja. A miris trulog jaja, naprimjer, čak i ako je umjetno stvoren, izuzetno je dobar lijek. Primjerice, tijelu daje snagu da atrofirane mišiće opet napravi jakim i čvrstim. Ljudi ne vole takve tretmane, ali na neki način su izuzetno korisni. Jer vidite, ako nam miris trulih jaja dođe od izvana, iznutra u trbuhu dolazi proljeće. A u proljeće sve raste i niče, i čovjek može ponovno steći novu snagu kada uvuče proljeće unutra u želudac.

Dakle to se događa ljudima koji proždrljivošću pokvare želudac tijekom zime. Vidite, ako netko ne pokvari probavu jedući zimi previše, on se pridružuje proljeću koje je vani. Posebno se trbuh pridružuje proljeću na izvanredno snažan način. Ali ako zaista želite uživati u proljeću vani, morate jesti što manje stvari poput guščje jetre i tako dalje. Ako ste jeli mnogo guščje jetre, tada će okruženje u vašem trbuhu uvijek biti kakvo je ispod površine tla zimi, ne iznad tla već ispod tla. Tamo je toplo, pa u jame stavljate krumpir. Ali u čovjeku sve postaje trulo jer se u trbuhu nakupila toplina; tamo u čovjeku nije proljeće. I onda morate potražiti umjetno proljeće u mirisu trulih jaja.

To je kontrast između 'Ja' i eterskog tijela. 'Ja' i etersko tijelo moraju se međusobno uravnotežiti. Iz ovoga možete vidjeti da ako se zaista proučavaju stvari u svijetu prirode, ako odete u odmaralište koje ima miris po trulim jajima s otvorenim osjetilima, vodikovu sulfidu, osjećaj proljeća u trbuhu vas uči da iznutra djeluje suprotni proces u truljenju proteina.

čvrsta tijela              fizičko tijelo
tekućina                   etersko tijelo              protein                etersko tijelo, niže tijelo
plinovi                      astralno tijelo             masti                   astralno tijelo, grudi
toplina                      'Ja'                             škrob, šećer         'Ja'

Etersko tijelo se suprotstavlja truljenju
Astralno tijelo se suprotstavlja užeglosti
'Ja' se suprotstavlja fermentaciji

Htio sam dodati nešto onome što sam rekao prošli put. Znate, rekao sam vam da ako je netko progutao određene otrove, mora uzeti tekući protein kao protuotrov. Stvari koje su zdrave postaju otrovi ako ih se u tijelu ne tretira pravilno, ako u tijelo uđe previše. Dakle, čak i protein može istjerati otrov iz ljudi, ali sam protein je otrovan ako trune u tijelu, ako previše uđe u tijelo. Toliko su prehrana i trovanje blizu jedno drugog. Bez sumnje ste čuli kako pretjerano hranjenje može dovesti do trovanja. Veliki dio bolesti su bolesti ishrane, odnosno u prehrani se ne uzima u obzir činjenica da treba uzimati samo određene količine nekih tvari ako će se preraditi.

Najaviti ću vam sljedeći sat jer u subotu ne mogu biti ovdje. Biti ću u Bernu.