.- 4. Četvrto predavanje, Dornach, 2 veljače 1924
Ljudsko oko - albinizam.
Fina struktura šarenice razlikuje se od osobe do osobe. Anatomija oka. O rožnici, žilnici, mrežnici, optičkom živcu i slijepoj točci. Čovjek vidi s nadosjetilnim 'Ja'. Crne ili plave oči. Smeđe oči. Boja očiju i blijeda boja tijela kod albina. Priroda albinizma. Dijagnoza šarenice. Dijagnoza oka općenito. Albinizan zbog nepravilnosti ega kako procesira sumpor i željezo. Anemija zbog nepravilnosti kako astralno tijelo procesira željezo.
Gospodo, pitanje koje je pitano je:
Da li je šarenica u oku zrcalo duše u bolesti i zdravlju?
Mislim da se time može kombinirati drugo pitanje, vjerojatno se misli zajedno:
Što kod crnaca uzrokuje razvoj albinizma ili leukopatije?
Da bi odgovorili na ova pitanja moramo se prije svega malo zadržati na prirodi ljudskog oka. Pitanje se odnosi na činjenicu da neki ljudi izvlače zaključke o zdravlju i bolesti cijelog tijela iz stanja šarenice, obojane prstenaste strukture u oku koja okružuje crninu zjenice u oku. Šarenica zaista pokazuje najveću moguću različitost kod različitih ljudi. Kao što znate, šarenica nije samo plava ili crna ili smeđa ili siva ili zelenkasto smeđa u čovjeku, već također ima i linije koje idu sićušnim sudovima i stvaraju fine strukture. Dakle, kao što se opće crte lica razlikuju od osobe do osobe, fina struktura ove šarenice kod različitih ljudi prilično razlikuje, mnogo više nego se razlikuju crte lica.
Sada moramo malo ući u strukturu oka ako želimo razgovarati o takvom nečemu. To ima veze i s drugim pitanjem koje ste postavili. Činjenica je da se posebno kod crnaca, ali i inače, kod necrnaca, javlja neuobičajena obojanost kože, i to je povezano s posebnom obojanošću šarenice. To je na neki način povezano. Ova obojenost je posebno uočljiva kod prirodno crnih ljudi iz razloga jer im je koža crna, i onda imaju sve vrste bijelih mrlja, izgledaju išarani poput tigra. Vrlo su rijetko potpuno blijedi i potpuno bijeli; to se rijetko događa među crncima, izuzetno rijetko. Ali takozvani 'albini' javljaju se i kod drugih rasa koje nisu potpuno crne. Albinizam se također javlja i među bijelim ljudima; imaju vrlo blijedu kožu, gotovo mliječno bijelu. Šarenica je obično svijetlo crvenkaste boje, a zjenica, koja je inače kod drugih ljudi crna, tada je tamno crvena. Takva albino žena koju sam jednom vidio pokazivala se na svakakvim štandovima. Imala je mliječno bijelu kožu, crvenu šarenicu, s tamno crvenim a ne crnim zjenicama, i zatim je rekla neobično slabim glasom: 'Potpuno sam bijela, imam crvene oči i vidim jako slabo'. I to je bila istina, nije mogla dobro vidjeti.
Ako netko želi ući u ovu stvar, prije svega mora proučiti strukturu oka. S vremenom sam vam rekao puno stvari o oku. Tako da ćete vjerojatno razumjeti ono što danas imam za reći. Vidite, oko je unutar vrlo čvrste kosti glave. Koštana struktura glave ovdje se uvodi unutra, a oko sjedi unutar ove koštane šupljine, koja je otvorena prema natrag, prema mozgu [vidi crtež]. Oko je sada izvana ograničeno tvrdom kožom koja je ovdje neprozirna. Takozvana očna jabučica ograničena je rožnicom. Ova koža je prozirna prema naprijed, ovdje gdje je malo ispupčena. Mi inače ne bi mogli dosegnuti svijetlo s unutarnjim dijelom oka da ova vanjska rožnica nije prozirna. Zove se rožnica jer je rožnata. Do toga je unutra membrana koja se sastoji od finih krvnih sudova. Krvna mreža tijela širi se u oko, šaljući ekstremno fine kapilare u oko. Dakle, ovdje imate tvrdu rožnicu koja postaje prozirna prema naprijed, a zatim takozvanu žilničnu membranu. Treća membrana je unutar sastavljena od živaca; nazvana je mrežnica. Stoga moram nacrtati treću membranu, mrežnicu. A mrežnica se vraća unatrag u mozak, kao i žilnica, naravno. A to se naziva optički živac, jer je to živčana tvar koja ide u smjeru vida. Znate da ljudi kažu da mi osjećamo stvari preko živaca. A s optičkim živcem mi vidimo.
Slika 6
Pa, neobično je to što svi moraju priznati, kako ljudi kažu, da očnim živcem vidimo u svim ovim dijelovima, samo ne tamo gdje dolazi; tamo je slijep, ne vidimo ništa! Dakle, ako bi netko uspio pogledati baš tamo, nekako, ili ako bi svi živci tamo bili bolesni a zdravo samo mjesto na kojem ulazi optički živac, ipak ne bi vidio ništa tamo gdje ulazi optički živac. Sada ljudi kažu: 'Vi vidite optičkim živcem, on je tu za vas da vidite.' – Jeste li ikada čuli za sljedeće? Samo pomislite: imate gomilu radnika, recimo trideset. Dvadeset pet mora jako puno raditi. Oni su svuda okolo. A zatim tu je i skupina od petorice – to nećete učiniti, ali pretpostavimo da to radite – ova petorica ljenčare dok se ostali trude. Tako da možemo reći: imamo dvadeset pet vrijednih radnika, a ima i pet koji cijelo vrijeme ljenčare, leže na tapeciranim foteljama i izležavaju se. Ako bi vam netko rekao da je jednaki rad obavljen od ovih pet besposlenih osoba – ili možda to ne može reći, jer to ne može vidjeti, ali ljudi ljenčare – ne biste mu vjerovali, zar ne? To su očito gluposti. Ali sada vas znanost uči: 'Očni živac vidi.' Ipak na mjestu gdje je njegov najveći dio ne vidi ništa! To je baš kao da kažete da je posao obavilo onih pet lijenih ljudi. Vidite ljudi to zapravo znaju – to je čudno – znamo takve stvari, ali bez obzira na to nastavljamo tvrditi obične gluposti. To nije istina, iz činjenice da je ovdje slijepa točka – kako se zove – i iz činjenice da ovdje u toj točci ništa ne vidite, jasno se pokazuje da optički živac nije ono s čime vidimo.
Stvar je u tome što u vašem tijelu postoji nešto što je vrlo slično onome u optičkom živcu; naime, to su vaše ruke i šake. Zamislite da uzimate stolicu. Napinjete ruke sve do šaka. Ali ono što ih povezuje ostaje tamo gore, zar ne. Jednako je s optičkim živcem. Težite nečemu što doseže svjetlost, a u sredini je tu kao i između dviju ruku. Ali ne doseže vani očni živac – jer da je to očni živac morao bi najbolje vidjeti u toj točci – već je ono što doseže potpuno nevidljivi element koji sam vam opisao. To je upravo 'Ja', 'Ja'-organizacija. To nije fizičko tijelo, niti etersko tijelo, čak ni astralno tijelo; to je 'Ja'. I zato ovdje moram nacrtati još nešto osim onoga što je već tamo: tamo se širi nevidljivo 'Ja'. Jedino to nije kao da su dvije ruke, već kao da su ruke zajedno i čine sferu. Dio sfere stvaramo kada dodirnemo nešto rukama. Dakle, unutra postoji nadosjetilno 'Ja', koje tamo doseže. A čemu služi živac? Da, gospodo, živac je tamo – posao je napravljen od nevidljivog ljudskog bića – da se može dogoditi lučenje. Tvar se posvuda izlučuje, leži svugdje. Čovjek vidi s nadosjetilnim 'Ja'. Ali živac je tu da se osigura da se nešto luči.
Razmislite koje gluposti znanstvenici kažu. To je baš kao da biste ispitivali debelo crijevo i ono što god da je unutar debelog crijeva, i zapravo bi rekli da čovjeka hrani ono što se izlučuje u debelom crijevu! Baš kao što imate tvar koja se izlučuje u debelom crijevu, ovdje se izlučuje tvar živca. A ovo ovdje (slijepa točka) mjesto je gdje se izlučuje najviše. Ono što nije potrebno u oku izlučuje se u mozak, a zatim ide dalje i potpuno je eliminirano. Vidite, to je nešto što lako možete razumjeti, a ipak se danas o tome pričaju najuvrnutije priče. Samo ljudi jednostavno ne shvaćaju što to znači kada se kaže da se nešto vidi ili osjeća pomoću živčane supstance, ili percipira ovo ili ono. To bi bilo kao da se hranimo sadržajem rektuma. Dakle, vidite da ova priča sa slijepom točkom uopće nema značenje za naše gledanje, jer optički živac ne vidi; samo što je ovdje, gdje je slijepa točka, najviše tvari izlučeno. I kao što hranjenje završava u debelom crijevu, i tu postoji samo u svrhu eliminacije, tako i ovdje završava vid, jer je tu najviše eliminirano, i također nema smisla vidjeti ovdje u sredini.
Zamislite da štap leži negdje i želite ga podići glavom! To ne možete. Morate ga pokupiti rukom, šakom, onim što je pričvršćeno sa strane. Na isti način ne možete vidjeti sa živcem. Morate vidjeti s nečim što doseže vani.
Sada, gospodo, sve što imate ovdje [slika 6], završava u svojevrsnom mišiću. Ovaj mišić drži leću. To je potpuno prozirno tijelo. Zašto je prozirno? Tako da može doći do svijetla. A iza ovog tijela nalazi se gusta tekućina. Sprijeda je još gušća tekućina, i u toj gustoj tekućini pluta šarenica, koja leži ovdje, blizu krvnih sudova. Zapravo pliva u tekućini, ostavljajući rupu za svjetlost. Rupa izgleda crno kada pogledate u nju, jer gledate kroz cijelo oko u pozadinu koja je crna.
Ova šarenica je sprijeda prilično prozirna a straga crna. Ta crna membrana natrag je prilično tanka kod nekih ljudi. Neki ljudi imaju plave oči, jer ako je tanka, kroz prozirno gledate u tamu. I oči su crne ili tamne kod ljudi koji imaju deblju membranu, kada gledate debelu kožu na stražnjoj strani šarenice. Odmah nakon ovoga ćemo razgovarati o smeđim očima.
Moramo razmotriti gospodo, zašto je to kod nekih ljudi da je ta membrana, koja je zbilja odgovorna za plavo ili smeđe ili crno, da je deblja ili tanja. Rekao sam vam da tamo u oko, ulazi ono što nazivamo 'Ja', taj najplemenitiji, nadosjetilni dio čovjeka. Tamo 'Ja' ulazi. 'Ja' je kod različitih ljudi različito jak ili slab. Sada pretpostavimo je 'Ja' veoma jak kod osobe, da osoba ima veoma jak 'Ja'. Vidite, takva je osoba u stanju potpuno otopiti željezo koje ima u krvi i koje kroz ovu žilnicu uđe u oko. Dakle, netko tko ima snažan 'Ja' željezo otapa u potpunosti, i rezultat je da malo željeza uđe u ovu membranu koja je na samom rubu tijela, jer je potpuno otopljeno. Tako ulazi malo željeza i rezultat je da ova membrana postaje tanka. I pošto je tanja, oči su plave. Sad zamislite da osoba ima slabo 'Ja'; tada ona ne otapa toliko željezo, i rezultat je da će mnogo neotopljenog željeza ući u ovu membranu. Od ovog nerastvorenog željeza membrana je deblja, i osoba ima tamne, crne oči.
Pa gospodo, u krvi postoji još jedna tvar, a to je sumpor. Pa čak i ako 'Ja' može preraditi željezo, ponekad još uvijek nije u stanju preraditi sumpor. Kada 'Ja' propusti u ovu membranu sumpor neprerađen, u šarenici nastaje žućkasto smeđa boja, a osoba ima smećkaste oči. A ako puno sumpora uđe u oči, šarenica će biti crvenkasta. U tom slučaju čak ni zjenica nije crna, zbog sumpora koji svjetluca iza nje. Ne vidite crno, ali emitirani, izbačeni sumpor čini čak i zjenicu tamnocrvenom. Tako je kod 'albina', kod ljudi koji inače ne mogu pravilno opskrbiti kožu bojom. Tako da se može reći: postoje ljudi koji mogu ubrizgati sumpor u njihove oči, takoreći. 'Ja' to može ubrizgati, i to stvara ovu posebnu obojanost šarenice.
Ali što god, sumpor ili željezo, uđe u oko, to uđe u cijelo tijelo, jer dolazi iz krvi. U oku su to samo sitni krvni sudovi. Pa ako neko ovdje ubrizga sumpor, ubrizga sumpor po cijeloj koži. I posljedica ubrizgavanja sumpora svugdje po koži je da se nema prirodna obojanost kože na tim mjestima gdje je ubrizgan sumpor; jer prirodna boja kože dolazi od prerade željeza. Dakle, ako netko samo u maloj mjeri prerađuje željezo, a umjesto toga utiskuje sumpor, dobije takva pjegava područja na koži, a to u isto vrijeme možete vidjeti u očima.
Pa vidite, upravo kada uzmemo u obzir ovo nevidljivo ljudsko biće koje je u svakom čovjeku, možemo razumjeti čovjeka sve dolje do same materije. Antropozofija nije toliko glupa da ne razumije materiju. Materijalizam jednostavno ne razumije materiju. Pa ako čitate nešto o albinizmu, što možete pročitati? Oni koji su postavili pitanje vjerojatno su negdje pročitali da je uzrok albinizma nepoznat! Materijalizam dolazi s time da je uzrok nepoznat jer uopće ne obraća pažnju na slučajeve gdje se uzroci mogu pronaći. Naravno, lako je reći: postoji crvena zjenica. Da, ali trebate znati što stvarno tamo djeluje i što se ubrizgava, jer i crvena i blijeda boja dolaze od sumpora.
Sada ćete moći razumjeti prirodu prave znanosti. Zamislite da idete nekamo na Zemlji gdje je nešto napravljeno; netko to vidi i kaže: 'Djelo je tu, uzrok je nepoznat'. Nije ga briga što se dogodilo ranije. Stoga kaže: 'Uzrok je nepoznat'. Nije ga briga što je tamo mnogo dana radilo trideset ljudi. To radi znanost kada kaže da je uzrok crvene zjenice i blijede kože nepoznat. Ali uzrok leži u 'Ja' koje radi u materiji, u fizičkoj supstanci.
Iz ovoga možete vidjeti da u šarenici ima nešto od zaista prave zrcalne slike načina na koji tijelo radi s željezom i sumporom. Ali uzmite takvog albina, to je zaista neka vrsta bolesti. U tijelu se previše radi sa sumporom, ali tijelo se navikne i stvari su tako organizirane. Sada se može dogoditi da to u očima bude u mnogo manjoj mjeri. Vidite, osim one albino dame koja se pokazivala na štandu, vidio sam i prilično dugih albina. I uvijek se može pokazati da kod takvih albina postoji nešto posebno. Može se reći: 'postoji albino, i ima ovu neobičnu crvenu boju šarenice, blijedo crvenu, tamnocrvenu zjenicu i blijedo tijelo'. Ako ga sada dodatno proučite, iz prirode njegovog tijela vidite, da je veza između srca i bubrega posebno slaba. Ne samo da slabo vidi, već je slaba i veza između srca i bubrega. Bubrezi se teško opskrbljuju krvlju pa stoga naporno rade. Ako bi sumpor, kojeg nosi po tijelu, bio odložen u bubrezima, tada bi umro kao dijete. Stoga potiskuje sumpor na površinu tijela – koža postaje blijeda, oči crvene – kako bi osjetljivi bubrezi mogli raditi. To se može dogoditi i drugim ljudima. Ali ako se kod ljudi koji nisu albino – većina to nisu – dogodi neka vrsta problema s bubrezima, zar se to ne mora također pojaviti u šarenici? Tu se također izražava ono što željezo i sumpor čine međusobno. Tako se iz ovog suptilnog promatranja šarenice već može zaključiti postoji li neko oštećenje u ljudskom tijelu. Ali, gospodo, morate uzeti u obzir da je ljudsko tijelo cjelina, i isto ono što vidite u šarenici, ako bi bili dovoljno pametni, vidjeli biste ako bi izrezali mali dio kože. Tada bi se nešto nenormalno pokazalo također i u koži, ili čak i ako bi odsjekli nokat palca. Tamo također postoji fina distinkcija i iz toga biste mogli vidjeti da jetra ili bubrezi ili pluća nisu u redu, premda malo drugačije. Pa ako bi netko bio posebno pametan i, umjesto da je pregledao šarenicu, naprimjer, obavio pregled odsječenih noktiju – to bi bilo puno teže, jer nije toliko izraženo – također bi mogao vidjeti je li tijelo zdravo ili bolesno. U slučaju oka je uočljivo jer je oko posebno delikatne građe, i tamo se lako vide suptilne promjene. Ali možete vidjeti i na druge načine također, da se stvari najsnažnije javljaju na površini tijela. Rijetko sam vidio da ako netko želi osjetiti posebno fino tkanje ili nešto slično, da ga stavi na svoja ramena. Ako bi to bila bolja metoda, naravno uredili bi stvari na način da ako bi željeli nešto fino osjetiti, ogoljeli bi ramena i to stavili tamo. Ali to nam ne pomaže. To osjetimo vrhovima prstiju. U vrhovima prstiju smo posebno osjetljivi. I ovdje opet imate isto. Da je živčani sustav ono što stvara osjećaj, čovjek bi najviše trebao osjećati tamo gdje je blizu mozga. Ali ne osjećamo najviše u blizini mozga, posebno osjećamo, u posebno udaljenim vrhovima prstiju, jer je 'Ja' najviše na površini tijela. Što je čovjek u svom unutarnjem biću, najlakše je vidjeti kao 'Ja', sa najudaljenije površine. Stoga, budući su oči najviše na površini, tamo se najviše mogu vidjeti stvari, jer su oči delikatne i udaljene od mozga.
Mogli biste reći da su oči u lubanji i blizu mozga. Ali tamo ima puno kostiju tako da je oko prilično daleko, a u točci gdje se oko spaja s mozgom, gdje nije kost, ništa se ne vidi. U slučaju noktiju to je zbog udaljenosti da su posebno osjetljivi; u slučaju očiju je to jer su najsigurnije zaštićene od mozga.
Ima još nešto neobično. Kada niža životinja razvija mozak, to radi tako da mozak ostavlja šupljinu za oko, a oko ne raste iz mozga već sjedi sa strane i urasta u šupljinu. Oko raste od izvana, a ne od mozga; urasta u mozak. Dakle formira se od izvana.
Iz svega ovoga možete vidjeti da je ono što se stvara na površini, bilo u koži bilo u oku, vezano s nečim što zapravo najviše povezuje ljudsko biće s vanjskim svijetom. Kod osobe koja je stalno u krevetu, koja ne može svoju volju koristiti za tijelo, ne možemo reći da snažno razvija svoje 'Ja'. U slučaju da je netko vrlo mobilan, možemo zaista reći da snažno izražava svoje 'Ja'. A ono što nas inače dovodi u kontakt s vanjskim svijetom u mirisanju, gledanju, i tako dalje, to su osjetila. A oko je najdelikatnije osjetilo koje nas dovodi u kontakt s vanjskim svijetom. Tako da se može reći: 'Budući da 'Ja' posebno snažno djeluje u tim finim kapilarama – u ovoj šarenici postoje strašno fini sudovi – u tome se može puno toga vidjeti, kako cijelo 'Ja' radi prema unutra, bez obzira je li osoba bolesna ili zdrava.
To je izvorna istina i spoznaja koju možemo imati o ovome. Ali ova činjenica koju sam vam opisivao ujedno je i jedna od najtežih, jer treba biti iznimno temeljito informiran o tome što znači tako mala nepravilnost u šarenici ako će se izvlačiti zaključci o čovjekovu zdravlju ili bolesti. Dati ću vam primjer. Vidite, može biti naprimjer, da se u toj šarenici pojavljuju male točkice, pojavljuju se tamne točkice. Te točkice znače, naravno, da osoba ima nešto čega inače nema ako nema tih tamnih točkica u šarenici. Ali pretpostavimo, da je osoba kod koje se te točkice pojavljuju, strašno glupa. Tada će imati neku bolest na koju ukazuju ove tamne mrlje. Ali kod takve osobe kod koje se pojavljuju ove tamne mrlje, može biti da je u mladosti pretjerivao s nekom vrstom učenja, proces učenja je išao izvan njegovih fizičkih snaga. Tada, činjenica da je u mladosti koristio određene organe, to je dovelo do oslabljene aktivnosti u njegovim očima, i može se dogoditi da se pojave fine naslage željeza kao rezultat pretjeranog napora u djetinjstvu. Tako se mogu javiti kasnije kroz bolest a mogu se javiti i zbog prekomjernih napora u djetinjstvu. Većina ljudi misli: ako vidim crne točkice u šarenici, onda u tijelu mora biti ovo ili ono. Dakle važno je ne samo poznavati trenutni život osobe. Ako se želi takvo što prepoznati mora se proći cijeli život te osobe. Mora se natjerati da se sjeti što je ovom ili onom prigodom radio u djetinjstvu. Dakle, vidimo da ono što netko vidi u šarenici može ukazivati na mnoge stvari. Izvlačiti iz toga zaključke to je veoma složeno.
Zato je toliko nečuveno da se danas pišu sve vrste malih knjiga; stvari koje pišu su obično vrlo kratke i pod naslovom 'O dijagnozi oka'. Dobiti ćete pedeset stranica uputa kako pregledati šarenicu. Ovako, vidite: ovdje je razdijeljena šarenica, ovdje je zjenica, vrlo shematski, onda je ukazano na bolest; tamo stoji bolest slezene, plućna bolest, sifilis, i tako dalje. Sada dotični očni dijagnostičar, koji zna što se može vidjeti kada kroz povećalo pogleda šarenicu, treba samo uzeti svoju malu knjigu; i kada primijeti da je tamo gdje je napisano 'plućna bolest' on izjavi: plućna bolest. I to je ono što rade mnogi dijagnostičari danas, nakon samo sat vremena učenja. Ostalo prepuste maloj knjižici, oni samo postave dijagnozu. Da, gospodo, to je nečuveno. Imate nešto što je iznimno teško, a ljudi to žele učiniti na najlakši način. Rezultat nije nešto vrijedno, već naprotiv, šteti cijeloj medicinskoj suštini. I treba razlikovati ima li netko ozbiljne namjere u medicini ili samo želi zaraditi novac.
Naravno, ljudi su danas uznemireni zbog znanost; s pravom, jer, sljedeći primjer s očnim živcem o kojem sam vam rekao, znanost u stvari ne obraća pažnju da to što je osoba zapravo, već najviše cijeni izlučevine čovjeka, naprimjer, optički živac. Naravno, ljudi to ne znaju, ali to osjećaju i ogorčeni su znanošću. Može se razumjeti ovaj bijes. Ali ono što oftalmolog obično radi nije bolje od znanosti već općenito mnogo gore. Znanost iz neznanja, ne znajući bolje zbog današnjeg materijalizma, smatra izlučevine za najplemenitiji dio ljudskog bića. Naravno, izlučivanje je također potrebno jer, ako bi izlučevine ostale u tijelu, vrlo brzo bi tijelo ubile; to je potrebno. Ali znanost smatra da je izlučevina najvrijednija stvar kod ljudi! Ali s time su na pravom putu jer ne žele samo zaraditi novac. Samo je slijepa. Jednostavno je slijepa u svom znanju; ali u svemu tome mora se priznati dobra volja. Ali tamo, s takvim knjigama o dijagnozi oka, više se ne može govoriti o dobroj volji, već samo ovisnosti o zarađivanju novca. U vezi ovih stvari uvijek morate sebi reći: u nekim pothvatima može biti istine, ali upravo su najveće istine, gospodo, one koje se najviše zlostavlja. Vidite, zaista je čudesno što se zdravlje i bolest ljudskog bića odražava u toj maloj šarenici. Ali s druge strane, jer se zdravlje i bolest osobe potpuno održava, to je i najteže prepoznati, i treba reći: tko radi dijagnozu oka, bez da poznaje cijelu osobu, radi pakost.
Što to znači, poznavati cijelu osobu? Vidite, naučili smo da se ljudsko biće sastoji od fizičkog tijela, eterskog tijela, astralnog tijela, i 'Ja'. Dakle, mora se nešto znati ne samo o fizičkom ljudsko biću, već se mora znati i o duhovnom ljudskom biću, posebno kada se radi dijagnoza oka. Nije li istina, obična anatomija, koja ide samo do leša, može u određenim okolnostima biti dovoljna s onim što nudi, zapravo još uvijek može ponuditi relativno dobre stvari; čak i ako ne zna da je očni živac izlučevina oka, ona barem pronalazi očni živac. Ali oftalmolog, koji obično nema pojma kako živac radi, ali ima knjigu od pedeset stranica koja pokazuje podjelu šarenice i on pravi dijagnoze; ali ne pregledava čovjeka. Sad mu naravno, opet treba mala knjiga, opet od pedeset stranica. U njoj je odlomak 'Plućne bolesti', i lijek za to. Ali bolest pluća je nešto što može imati mnogo uzroka. Znanje da su zahvaćena pluća ne govori nam mnogo. Na pluća može utjecati i probava. Morate znati odakle dolazi. Mnogi ljudi pate od plućnih bolesti. Kod njih mnogih, bolest pluća ima razne uzroke. Upravo tu treba biti izuzetno oprezan, jer ondje gdje imate i najljepše stvari ima najviše gluposti. Često sam vam govorio da ljudsko biće ne ovisi samo o Zemlji, već i o cijelom zvjezdanom nebu. Ali upravo to je ono što zahtijeva najsloženiji uvid. I tu ne bi trebalo raditi nestašluke. Prevare i nestašluke danas u svijetu prakticiraju razni astrolozi. S dijagnostikom oka postoji nešto slično kao i s astrologijom. I u astrologiji postoji nešto plemenito i veličanstveno; ali nema ničeg plemenitog kod ljudi koji su danas astrolozi. U najviše slučajeva debljina nečijeg novčanika je temelj njihova rada.
I tamo možete razumjeti vezu, gospodo: S jedne strane, imamo pojave koje mijenjaju cijelu površinu tijela. Osoba dobije blijede mrlje, dok je ostatak kože tamniji; oči su mu drugačije obojene, on je albino. Određena aktivnost istjerana je na površinu, preusmjerena s unutarnjih organa. Ali ako čovjek nije albino, ista stvar, vanjski izgled oka, prisutna je u šarenici; ali finija struktura, finija struktura upućuje na unutrašnjost. Albino nije potpuno bolesna osoba time što je albino, ona jednostavno ima predispoziciju za bolest jer ima to od mladosti, a kasnije se fizička organizacija na to naviknula.
Vidite, nije dobro nazivati albina leukopatom. To ukazuje na to da je krv takvih ljudi različita, pošto su leukociti određena tjelešca u krvi. Ne znate uzrok. Ali kada krv postane blijeda na površini, ne dobijete opće blijedilo ili anemiju, već koža postane blijeda na površini. To je razlika između blijedila, kada krv iznutra jednostavno postane blijeda, i leukopatije ili albinizma, gdje je krv više gurnuta prema površini. Kada netko ima anemiju, unutarnja aktivnost nije u redu. Ego je aktivniji na površini, astralno tijelo više unutra. Zbog toga, sva tijela s kojima vidimo i čujemo potisnuta su na površinu. Potrebni su egu. Jetru trebamo unutra. I ako biste sve osjećali tako snažno kao što jetra osjeća, onda biste stalno pazili na svoju nutrinu i govorili: 'Aha, upravo sam u stomak ubacio juhu od kupusa, zidovi želuca počinju to upijati. To je poput zračenja, vrlo zanimljivo. Sada prolazi kroz vrata želuca u tanko crijevo; sada doseže resice na crijevnim zidovima'. - Sve bi to gledali, i bilo bi vrlo zanimljivo; ali ne biste imali vremena promatrati vanjski svijet! Veoma je zanimljivo i ima dosta toga za promatrati, na neki način je ljepše od vanjskog svijeta, ali ljudi su s pravom odvraćeni od toga. Dakle, općenito to ne dolazi do svijesti; ono što leži na površini dolazi u svijest. Dakle ako netko ne prerađuje dobro željezo unutra, gdje je astralni čovjek aktivniji, postaje anemičan. Ako ne se nosi pravilno sa željezom izvana, već ga otapa, postaje albino – što je vrlo rijetko – dobiva leukopatiju.
Pa vidite, ono što ste pitali ima veze s ovim: albinizam dolazi od nepravilne probave sumpora ili željeza od strane ega. Anemija dolazi od nenormalnog procesiranja željeza od strane astralnog tijela i više utječe na unutarnji dio krvi. I ako se zaista razumije što se događa unutar ljudskog bića može se također vidjeti koji je nadosjetilni aspekt uključen. Netko tko pravilno razumije fizičko ljudsko biće također razumije i nad-fizičko, nadosjetilno ljudsko biće. Ali s materijalizmom je upravo slučaj: on uopće ne razumije nadosjetilno ljudsko biće pa prema tome ne razumije ni fizičko ljudsko biće.
Javiti ću vam da li ću se vratiti sljedeće srijede. Možda će netko imati drugo pitanje za sljedeći puta, tako da možemo slično raspravljati i o tom pitanju.
Stvar je u tome što u vašem tijelu postoji nešto što je vrlo slično onome u optičkom živcu; naime, to su vaše ruke i šake. Zamislite da uzimate stolicu. Napinjete ruke sve do šaka. Ali ono što ih povezuje ostaje tamo gore, zar ne. Jednako je s optičkim živcem. Težite nečemu što doseže svjetlost, a u sredini je tu kao i između dviju ruku. Ali ne doseže vani očni živac – jer da je to očni živac morao bi najbolje vidjeti u toj točci – već je ono što doseže potpuno nevidljivi element koji sam vam opisao. To je upravo 'Ja', 'Ja'-organizacija. To nije fizičko tijelo, niti etersko tijelo, čak ni astralno tijelo; to je 'Ja'. I zato ovdje moram nacrtati još nešto osim onoga što je već tamo: tamo se širi nevidljivo 'Ja'. Jedino to nije kao da su dvije ruke, već kao da su ruke zajedno i čine sferu. Dio sfere stvaramo kada dodirnemo nešto rukama. Dakle, unutra postoji nadosjetilno 'Ja', koje tamo doseže. A čemu služi živac? Da, gospodo, živac je tamo – posao je napravljen od nevidljivog ljudskog bića – da se može dogoditi lučenje. Tvar se posvuda izlučuje, leži svugdje. Čovjek vidi s nadosjetilnim 'Ja'. Ali živac je tu da se osigura da se nešto luči.
Razmislite koje gluposti znanstvenici kažu. To je baš kao da biste ispitivali debelo crijevo i ono što god da je unutar debelog crijeva, i zapravo bi rekli da čovjeka hrani ono što se izlučuje u debelom crijevu! Baš kao što imate tvar koja se izlučuje u debelom crijevu, ovdje se izlučuje tvar živca. A ovo ovdje (slijepa točka) mjesto je gdje se izlučuje najviše. Ono što nije potrebno u oku izlučuje se u mozak, a zatim ide dalje i potpuno je eliminirano. Vidite, to je nešto što lako možete razumjeti, a ipak se danas o tome pričaju najuvrnutije priče. Samo ljudi jednostavno ne shvaćaju što to znači kada se kaže da se nešto vidi ili osjeća pomoću živčane supstance, ili percipira ovo ili ono. To bi bilo kao da se hranimo sadržajem rektuma. Dakle, vidite da ova priča sa slijepom točkom uopće nema značenje za naše gledanje, jer optički živac ne vidi; samo što je ovdje, gdje je slijepa točka, najviše tvari izlučeno. I kao što hranjenje završava u debelom crijevu, i tu postoji samo u svrhu eliminacije, tako i ovdje završava vid, jer je tu najviše eliminirano, i također nema smisla vidjeti ovdje u sredini.
Zamislite da štap leži negdje i želite ga podići glavom! To ne možete. Morate ga pokupiti rukom, šakom, onim što je pričvršćeno sa strane. Na isti način ne možete vidjeti sa živcem. Morate vidjeti s nečim što doseže vani.
Sada, gospodo, sve što imate ovdje [slika 6], završava u svojevrsnom mišiću. Ovaj mišić drži leću. To je potpuno prozirno tijelo. Zašto je prozirno? Tako da može doći do svijetla. A iza ovog tijela nalazi se gusta tekućina. Sprijeda je još gušća tekućina, i u toj gustoj tekućini pluta šarenica, koja leži ovdje, blizu krvnih sudova. Zapravo pliva u tekućini, ostavljajući rupu za svjetlost. Rupa izgleda crno kada pogledate u nju, jer gledate kroz cijelo oko u pozadinu koja je crna.
Ova šarenica je sprijeda prilično prozirna a straga crna. Ta crna membrana natrag je prilično tanka kod nekih ljudi. Neki ljudi imaju plave oči, jer ako je tanka, kroz prozirno gledate u tamu. I oči su crne ili tamne kod ljudi koji imaju deblju membranu, kada gledate debelu kožu na stražnjoj strani šarenice. Odmah nakon ovoga ćemo razgovarati o smeđim očima.
Moramo razmotriti gospodo, zašto je to kod nekih ljudi da je ta membrana, koja je zbilja odgovorna za plavo ili smeđe ili crno, da je deblja ili tanja. Rekao sam vam da tamo u oko, ulazi ono što nazivamo 'Ja', taj najplemenitiji, nadosjetilni dio čovjeka. Tamo 'Ja' ulazi. 'Ja' je kod različitih ljudi različito jak ili slab. Sada pretpostavimo je 'Ja' veoma jak kod osobe, da osoba ima veoma jak 'Ja'. Vidite, takva je osoba u stanju potpuno otopiti željezo koje ima u krvi i koje kroz ovu žilnicu uđe u oko. Dakle, netko tko ima snažan 'Ja' željezo otapa u potpunosti, i rezultat je da malo željeza uđe u ovu membranu koja je na samom rubu tijela, jer je potpuno otopljeno. Tako ulazi malo željeza i rezultat je da ova membrana postaje tanka. I pošto je tanja, oči su plave. Sad zamislite da osoba ima slabo 'Ja'; tada ona ne otapa toliko željezo, i rezultat je da će mnogo neotopljenog željeza ući u ovu membranu. Od ovog nerastvorenog željeza membrana je deblja, i osoba ima tamne, crne oči.
Pa gospodo, u krvi postoji još jedna tvar, a to je sumpor. Pa čak i ako 'Ja' može preraditi željezo, ponekad još uvijek nije u stanju preraditi sumpor. Kada 'Ja' propusti u ovu membranu sumpor neprerađen, u šarenici nastaje žućkasto smeđa boja, a osoba ima smećkaste oči. A ako puno sumpora uđe u oči, šarenica će biti crvenkasta. U tom slučaju čak ni zjenica nije crna, zbog sumpora koji svjetluca iza nje. Ne vidite crno, ali emitirani, izbačeni sumpor čini čak i zjenicu tamnocrvenom. Tako je kod 'albina', kod ljudi koji inače ne mogu pravilno opskrbiti kožu bojom. Tako da se može reći: postoje ljudi koji mogu ubrizgati sumpor u njihove oči, takoreći. 'Ja' to može ubrizgati, i to stvara ovu posebnu obojanost šarenice.
Ali što god, sumpor ili željezo, uđe u oko, to uđe u cijelo tijelo, jer dolazi iz krvi. U oku su to samo sitni krvni sudovi. Pa ako neko ovdje ubrizga sumpor, ubrizga sumpor po cijeloj koži. I posljedica ubrizgavanja sumpora svugdje po koži je da se nema prirodna obojanost kože na tim mjestima gdje je ubrizgan sumpor; jer prirodna boja kože dolazi od prerade željeza. Dakle, ako netko samo u maloj mjeri prerađuje željezo, a umjesto toga utiskuje sumpor, dobije takva pjegava područja na koži, a to u isto vrijeme možete vidjeti u očima.
Pa vidite, upravo kada uzmemo u obzir ovo nevidljivo ljudsko biće koje je u svakom čovjeku, možemo razumjeti čovjeka sve dolje do same materije. Antropozofija nije toliko glupa da ne razumije materiju. Materijalizam jednostavno ne razumije materiju. Pa ako čitate nešto o albinizmu, što možete pročitati? Oni koji su postavili pitanje vjerojatno su negdje pročitali da je uzrok albinizma nepoznat! Materijalizam dolazi s time da je uzrok nepoznat jer uopće ne obraća pažnju na slučajeve gdje se uzroci mogu pronaći. Naravno, lako je reći: postoji crvena zjenica. Da, ali trebate znati što stvarno tamo djeluje i što se ubrizgava, jer i crvena i blijeda boja dolaze od sumpora.
Sada ćete moći razumjeti prirodu prave znanosti. Zamislite da idete nekamo na Zemlji gdje je nešto napravljeno; netko to vidi i kaže: 'Djelo je tu, uzrok je nepoznat'. Nije ga briga što se dogodilo ranije. Stoga kaže: 'Uzrok je nepoznat'. Nije ga briga što je tamo mnogo dana radilo trideset ljudi. To radi znanost kada kaže da je uzrok crvene zjenice i blijede kože nepoznat. Ali uzrok leži u 'Ja' koje radi u materiji, u fizičkoj supstanci.
Iz ovoga možete vidjeti da u šarenici ima nešto od zaista prave zrcalne slike načina na koji tijelo radi s željezom i sumporom. Ali uzmite takvog albina, to je zaista neka vrsta bolesti. U tijelu se previše radi sa sumporom, ali tijelo se navikne i stvari su tako organizirane. Sada se može dogoditi da to u očima bude u mnogo manjoj mjeri. Vidite, osim one albino dame koja se pokazivala na štandu, vidio sam i prilično dugih albina. I uvijek se može pokazati da kod takvih albina postoji nešto posebno. Može se reći: 'postoji albino, i ima ovu neobičnu crvenu boju šarenice, blijedo crvenu, tamnocrvenu zjenicu i blijedo tijelo'. Ako ga sada dodatno proučite, iz prirode njegovog tijela vidite, da je veza između srca i bubrega posebno slaba. Ne samo da slabo vidi, već je slaba i veza između srca i bubrega. Bubrezi se teško opskrbljuju krvlju pa stoga naporno rade. Ako bi sumpor, kojeg nosi po tijelu, bio odložen u bubrezima, tada bi umro kao dijete. Stoga potiskuje sumpor na površinu tijela – koža postaje blijeda, oči crvene – kako bi osjetljivi bubrezi mogli raditi. To se može dogoditi i drugim ljudima. Ali ako se kod ljudi koji nisu albino – većina to nisu – dogodi neka vrsta problema s bubrezima, zar se to ne mora također pojaviti u šarenici? Tu se također izražava ono što željezo i sumpor čine međusobno. Tako se iz ovog suptilnog promatranja šarenice već može zaključiti postoji li neko oštećenje u ljudskom tijelu. Ali, gospodo, morate uzeti u obzir da je ljudsko tijelo cjelina, i isto ono što vidite u šarenici, ako bi bili dovoljno pametni, vidjeli biste ako bi izrezali mali dio kože. Tada bi se nešto nenormalno pokazalo također i u koži, ili čak i ako bi odsjekli nokat palca. Tamo također postoji fina distinkcija i iz toga biste mogli vidjeti da jetra ili bubrezi ili pluća nisu u redu, premda malo drugačije. Pa ako bi netko bio posebno pametan i, umjesto da je pregledao šarenicu, naprimjer, obavio pregled odsječenih noktiju – to bi bilo puno teže, jer nije toliko izraženo – također bi mogao vidjeti je li tijelo zdravo ili bolesno. U slučaju oka je uočljivo jer je oko posebno delikatne građe, i tamo se lako vide suptilne promjene. Ali možete vidjeti i na druge načine također, da se stvari najsnažnije javljaju na površini tijela. Rijetko sam vidio da ako netko želi osjetiti posebno fino tkanje ili nešto slično, da ga stavi na svoja ramena. Ako bi to bila bolja metoda, naravno uredili bi stvari na način da ako bi željeli nešto fino osjetiti, ogoljeli bi ramena i to stavili tamo. Ali to nam ne pomaže. To osjetimo vrhovima prstiju. U vrhovima prstiju smo posebno osjetljivi. I ovdje opet imate isto. Da je živčani sustav ono što stvara osjećaj, čovjek bi najviše trebao osjećati tamo gdje je blizu mozga. Ali ne osjećamo najviše u blizini mozga, posebno osjećamo, u posebno udaljenim vrhovima prstiju, jer je 'Ja' najviše na površini tijela. Što je čovjek u svom unutarnjem biću, najlakše je vidjeti kao 'Ja', sa najudaljenije površine. Stoga, budući su oči najviše na površini, tamo se najviše mogu vidjeti stvari, jer su oči delikatne i udaljene od mozga.
Mogli biste reći da su oči u lubanji i blizu mozga. Ali tamo ima puno kostiju tako da je oko prilično daleko, a u točci gdje se oko spaja s mozgom, gdje nije kost, ništa se ne vidi. U slučaju noktiju to je zbog udaljenosti da su posebno osjetljivi; u slučaju očiju je to jer su najsigurnije zaštićene od mozga.
Ima još nešto neobično. Kada niža životinja razvija mozak, to radi tako da mozak ostavlja šupljinu za oko, a oko ne raste iz mozga već sjedi sa strane i urasta u šupljinu. Oko raste od izvana, a ne od mozga; urasta u mozak. Dakle formira se od izvana.
Iz svega ovoga možete vidjeti da je ono što se stvara na površini, bilo u koži bilo u oku, vezano s nečim što zapravo najviše povezuje ljudsko biće s vanjskim svijetom. Kod osobe koja je stalno u krevetu, koja ne može svoju volju koristiti za tijelo, ne možemo reći da snažno razvija svoje 'Ja'. U slučaju da je netko vrlo mobilan, možemo zaista reći da snažno izražava svoje 'Ja'. A ono što nas inače dovodi u kontakt s vanjskim svijetom u mirisanju, gledanju, i tako dalje, to su osjetila. A oko je najdelikatnije osjetilo koje nas dovodi u kontakt s vanjskim svijetom. Tako da se može reći: 'Budući da 'Ja' posebno snažno djeluje u tim finim kapilarama – u ovoj šarenici postoje strašno fini sudovi – u tome se može puno toga vidjeti, kako cijelo 'Ja' radi prema unutra, bez obzira je li osoba bolesna ili zdrava.
To je izvorna istina i spoznaja koju možemo imati o ovome. Ali ova činjenica koju sam vam opisivao ujedno je i jedna od najtežih, jer treba biti iznimno temeljito informiran o tome što znači tako mala nepravilnost u šarenici ako će se izvlačiti zaključci o čovjekovu zdravlju ili bolesti. Dati ću vam primjer. Vidite, može biti naprimjer, da se u toj šarenici pojavljuju male točkice, pojavljuju se tamne točkice. Te točkice znače, naravno, da osoba ima nešto čega inače nema ako nema tih tamnih točkica u šarenici. Ali pretpostavimo, da je osoba kod koje se te točkice pojavljuju, strašno glupa. Tada će imati neku bolest na koju ukazuju ove tamne mrlje. Ali kod takve osobe kod koje se pojavljuju ove tamne mrlje, može biti da je u mladosti pretjerivao s nekom vrstom učenja, proces učenja je išao izvan njegovih fizičkih snaga. Tada, činjenica da je u mladosti koristio određene organe, to je dovelo do oslabljene aktivnosti u njegovim očima, i može se dogoditi da se pojave fine naslage željeza kao rezultat pretjeranog napora u djetinjstvu. Tako se mogu javiti kasnije kroz bolest a mogu se javiti i zbog prekomjernih napora u djetinjstvu. Većina ljudi misli: ako vidim crne točkice u šarenici, onda u tijelu mora biti ovo ili ono. Dakle važno je ne samo poznavati trenutni život osobe. Ako se želi takvo što prepoznati mora se proći cijeli život te osobe. Mora se natjerati da se sjeti što je ovom ili onom prigodom radio u djetinjstvu. Dakle, vidimo da ono što netko vidi u šarenici može ukazivati na mnoge stvari. Izvlačiti iz toga zaključke to je veoma složeno.
Zato je toliko nečuveno da se danas pišu sve vrste malih knjiga; stvari koje pišu su obično vrlo kratke i pod naslovom 'O dijagnozi oka'. Dobiti ćete pedeset stranica uputa kako pregledati šarenicu. Ovako, vidite: ovdje je razdijeljena šarenica, ovdje je zjenica, vrlo shematski, onda je ukazano na bolest; tamo stoji bolest slezene, plućna bolest, sifilis, i tako dalje. Sada dotični očni dijagnostičar, koji zna što se može vidjeti kada kroz povećalo pogleda šarenicu, treba samo uzeti svoju malu knjigu; i kada primijeti da je tamo gdje je napisano 'plućna bolest' on izjavi: plućna bolest. I to je ono što rade mnogi dijagnostičari danas, nakon samo sat vremena učenja. Ostalo prepuste maloj knjižici, oni samo postave dijagnozu. Da, gospodo, to je nečuveno. Imate nešto što je iznimno teško, a ljudi to žele učiniti na najlakši način. Rezultat nije nešto vrijedno, već naprotiv, šteti cijeloj medicinskoj suštini. I treba razlikovati ima li netko ozbiljne namjere u medicini ili samo želi zaraditi novac.
Naravno, ljudi su danas uznemireni zbog znanost; s pravom, jer, sljedeći primjer s očnim živcem o kojem sam vam rekao, znanost u stvari ne obraća pažnju da to što je osoba zapravo, već najviše cijeni izlučevine čovjeka, naprimjer, optički živac. Naravno, ljudi to ne znaju, ali to osjećaju i ogorčeni su znanošću. Može se razumjeti ovaj bijes. Ali ono što oftalmolog obično radi nije bolje od znanosti već općenito mnogo gore. Znanost iz neznanja, ne znajući bolje zbog današnjeg materijalizma, smatra izlučevine za najplemenitiji dio ljudskog bića. Naravno, izlučivanje je također potrebno jer, ako bi izlučevine ostale u tijelu, vrlo brzo bi tijelo ubile; to je potrebno. Ali znanost smatra da je izlučevina najvrijednija stvar kod ljudi! Ali s time su na pravom putu jer ne žele samo zaraditi novac. Samo je slijepa. Jednostavno je slijepa u svom znanju; ali u svemu tome mora se priznati dobra volja. Ali tamo, s takvim knjigama o dijagnozi oka, više se ne može govoriti o dobroj volji, već samo ovisnosti o zarađivanju novca. U vezi ovih stvari uvijek morate sebi reći: u nekim pothvatima može biti istine, ali upravo su najveće istine, gospodo, one koje se najviše zlostavlja. Vidite, zaista je čudesno što se zdravlje i bolest ljudskog bića odražava u toj maloj šarenici. Ali s druge strane, jer se zdravlje i bolest osobe potpuno održava, to je i najteže prepoznati, i treba reći: tko radi dijagnozu oka, bez da poznaje cijelu osobu, radi pakost.
Što to znači, poznavati cijelu osobu? Vidite, naučili smo da se ljudsko biće sastoji od fizičkog tijela, eterskog tijela, astralnog tijela, i 'Ja'. Dakle, mora se nešto znati ne samo o fizičkom ljudsko biću, već se mora znati i o duhovnom ljudskom biću, posebno kada se radi dijagnoza oka. Nije li istina, obična anatomija, koja ide samo do leša, može u određenim okolnostima biti dovoljna s onim što nudi, zapravo još uvijek može ponuditi relativno dobre stvari; čak i ako ne zna da je očni živac izlučevina oka, ona barem pronalazi očni živac. Ali oftalmolog, koji obično nema pojma kako živac radi, ali ima knjigu od pedeset stranica koja pokazuje podjelu šarenice i on pravi dijagnoze; ali ne pregledava čovjeka. Sad mu naravno, opet treba mala knjiga, opet od pedeset stranica. U njoj je odlomak 'Plućne bolesti', i lijek za to. Ali bolest pluća je nešto što može imati mnogo uzroka. Znanje da su zahvaćena pluća ne govori nam mnogo. Na pluća može utjecati i probava. Morate znati odakle dolazi. Mnogi ljudi pate od plućnih bolesti. Kod njih mnogih, bolest pluća ima razne uzroke. Upravo tu treba biti izuzetno oprezan, jer ondje gdje imate i najljepše stvari ima najviše gluposti. Često sam vam govorio da ljudsko biće ne ovisi samo o Zemlji, već i o cijelom zvjezdanom nebu. Ali upravo to je ono što zahtijeva najsloženiji uvid. I tu ne bi trebalo raditi nestašluke. Prevare i nestašluke danas u svijetu prakticiraju razni astrolozi. S dijagnostikom oka postoji nešto slično kao i s astrologijom. I u astrologiji postoji nešto plemenito i veličanstveno; ali nema ničeg plemenitog kod ljudi koji su danas astrolozi. U najviše slučajeva debljina nečijeg novčanika je temelj njihova rada.
I tamo možete razumjeti vezu, gospodo: S jedne strane, imamo pojave koje mijenjaju cijelu površinu tijela. Osoba dobije blijede mrlje, dok je ostatak kože tamniji; oči su mu drugačije obojene, on je albino. Određena aktivnost istjerana je na površinu, preusmjerena s unutarnjih organa. Ali ako čovjek nije albino, ista stvar, vanjski izgled oka, prisutna je u šarenici; ali finija struktura, finija struktura upućuje na unutrašnjost. Albino nije potpuno bolesna osoba time što je albino, ona jednostavno ima predispoziciju za bolest jer ima to od mladosti, a kasnije se fizička organizacija na to naviknula.
Vidite, nije dobro nazivati albina leukopatom. To ukazuje na to da je krv takvih ljudi različita, pošto su leukociti određena tjelešca u krvi. Ne znate uzrok. Ali kada krv postane blijeda na površini, ne dobijete opće blijedilo ili anemiju, već koža postane blijeda na površini. To je razlika između blijedila, kada krv iznutra jednostavno postane blijeda, i leukopatije ili albinizma, gdje je krv više gurnuta prema površini. Kada netko ima anemiju, unutarnja aktivnost nije u redu. Ego je aktivniji na površini, astralno tijelo više unutra. Zbog toga, sva tijela s kojima vidimo i čujemo potisnuta su na površinu. Potrebni su egu. Jetru trebamo unutra. I ako biste sve osjećali tako snažno kao što jetra osjeća, onda biste stalno pazili na svoju nutrinu i govorili: 'Aha, upravo sam u stomak ubacio juhu od kupusa, zidovi želuca počinju to upijati. To je poput zračenja, vrlo zanimljivo. Sada prolazi kroz vrata želuca u tanko crijevo; sada doseže resice na crijevnim zidovima'. - Sve bi to gledali, i bilo bi vrlo zanimljivo; ali ne biste imali vremena promatrati vanjski svijet! Veoma je zanimljivo i ima dosta toga za promatrati, na neki način je ljepše od vanjskog svijeta, ali ljudi su s pravom odvraćeni od toga. Dakle, općenito to ne dolazi do svijesti; ono što leži na površini dolazi u svijest. Dakle ako netko ne prerađuje dobro željezo unutra, gdje je astralni čovjek aktivniji, postaje anemičan. Ako ne se nosi pravilno sa željezom izvana, već ga otapa, postaje albino – što je vrlo rijetko – dobiva leukopatiju.
Pa vidite, ono što ste pitali ima veze s ovim: albinizam dolazi od nepravilne probave sumpora ili željeza od strane ega. Anemija dolazi od nenormalnog procesiranja željeza od strane astralnog tijela i više utječe na unutarnji dio krvi. I ako se zaista razumije što se događa unutar ljudskog bića može se također vidjeti koji je nadosjetilni aspekt uključen. Netko tko pravilno razumije fizičko ljudsko biće također razumije i nad-fizičko, nadosjetilno ljudsko biće. Ali s materijalizmom je upravo slučaj: on uopće ne razumije nadosjetilno ljudsko biće pa prema tome ne razumije ni fizičko ljudsko biće.
Javiti ću vam da li ću se vratiti sljedeće srijede. Možda će netko imati drugo pitanje za sljedeći puta, tako da možemo slično raspravljati i o tom pitanju.