.- 7. Sedmo predavanje, Dornach, 16 veljače 1924
O učincima arsena i alkohola.
O trovanju djece hranjene arsenom. Arsen posebno snažno utječe na astralno tijelo i na disanje. Nakupljanje masnoća kao posljedica djelovanja arsena. Malo je arsena prisutno u svoj hrani. Glas kastrata. Pluća nisu samo respiratorni organ, također su važna za prehranu. Većina plućnih bolesti je zbog toga jer se pluća ne hrane pravilno. Prosvjetljenje je važnije od vapaja za zakonima. Zabrana uvoza alkohola. Čovjek sam proizvodi alkohol u tijelu koji mu je potreban za očuvanje. Vino se stvara principom Sunca od izvan Zemlje. Posvuda u naslagama ugljena postoji sačuvana veoma stara sunčeva energija. U odrasloj dobi alkohol djeluje na astralno tijelo, a posebno na samo 'Ja'. Osobita štetnost alkohola za djecu. O zlatnim ribicama i kako uspijevaju u osunčanoj i zagrijanoj vodi. Košulja je sustav grudi, kaput sustav glave. Izvorno su frak i cilindar zajedno činili kaput.
Dobro jutro, gospodo. Jeste li možda smislili nešto posebno kao želju?
Gospodin Müller: Da, malo pitanje. Neki dan doktor je govorio o arsenu i pretiloj djeci. Davno, na sajmu bi uvijek vidio tako debelu djecu. Poslije sam shvatio da djeca prikazana na sajmu nisu imala više od osam, dvanaest ili šesnaest godina. Djeca koja su do toga umjetno dovedena ponekad su dolazila iz Mađarske. A nakon što je g. Doktor rekao da je arsen lako naći u stijeni, htio bih pitati koju dob mogu doseći djeca koja su tako umjetno odgajana arsenom kako bi se udebljala? Ne bi li bilo moguće poduzeti pravne radnje protiv takvih osoba koje odgajaju djecu s arsenom, i zakonom zabraniti da se primjenjuje? Ili se koristi u potpunoj tajnosti kao izvor za posao?
Dr. Steiner je spomenuo da su ljudi koji su u određenoj fazi mogli prestati s arsenom opet smršavili. To nije bio slučaj s ovom djecom; to su bila djeca koja su imala gotovo dvjesto kilograma, iako im je bilo tek šesnaest godina. Ne čeka li ih ipak teška budućnost?
Dr. Steiner je također govorio o alkoholu, da mi proizvodimo alkohol u svom tijelu, i o raznim učincima alkohola. Jedan postaje užasno uzrujan, traži svađu i tako dalje, a drugi je vrlo miran. Sljedeći opet ima problem s očima, što je ono što se dogodilo meni. Nakon jedne, dvije ili tri čaše, sljedećeg jutra imam tvrde granule u očima koje teško možete zdrobiti prstima, kao posljedicu alkohola.
Zatim je Dr. Steiner rekao da se u određenom smislu sve bolesti mogu čitati iz očiju. Sada također postoje ljudi koji kažu da sve bolesti mogu prepoznati iz urina. Ima netko takav u Baselu, je li to točno? Ne mogu to vjerovati.
Zatim bih htio pitati ima li nešto u tome da kada ljudi dobiju lijek i čvrsto vjeruju u njega, hoće li im to pomoći u izlječenju?
Zatim upućujem na pretposljednju izjavu Doktora u vezi slatke vode. U blizini Darmstadta postoji ribnjak u koji stalno dotječe voda iz kemijske industrije – zapravo se pari – i u ovom jezercu ima tisuće i tisuće zlatnih ribica, sve potpuno tamnocrvene. Kako su to potpuno tamnocrvene?
Rudolf Steiner: Dakle, prvo što se tiče pretile djece.
Točno je, kao što ispravno mislite, da se ta djeca koja se na raznim štandovima pokazuju kao neke posebnosti, umjetno debljaju arsenom ili sličnim tvarima – zar ne, mnoge su stvari slične arsenu. Uostalom, lako bi se moglo provjeriti, ta djeca nisu posebno jaka samo su debela, velika.
Vidite, to je puno kompliciranije od onoga što sam vam neki dan rekao o konzumaciji arsena kod odraslih. Ono što sam tada rekao odnosi se na odraslu osobu. Ona dolazi u stanja o kojima sam tada govorio zbog utjecaja arsena. U slučaju ove djece, nad kojima je zapravo počinjen svojevrsni zločin – to se ne može poreći – učinak arsena ili sličnih tvari temelji se na nečem drugom. Tu djecu treba tretirati na ovaj zločinački način otprilike u dobi koju sam vam uvijek davao kao važnu fazu života: u dobi između promjene zuba, to jest sedme ili osme godine, i puberteta, to jest, četrnaeste ili petnaeste godine. I vidite, u ovoj dobi dijete ne samo da se šalje u školu, u običnu osnovnu školu, već se događa i nešto drugo.
Sjećate li se, gospodo, rekao sam vam da se ljudsko biće ne sastoji samo od ovog fizičkog tijela, koje se vidi očima, koje se može dotaknuti rukama, već se ljudsko biće sastoji i od nadosjetilnih, duševnih i duhovnih članova. Sada, jedno ovo fino tijelo čovjeka dao sam vam kao etersko tijelo. Na ovo etersko tijelo u razvoju čovjeka mora se gledati jednako kao i na fizičko. Ako bih to trebao skicirati shematski, onda imamo ljudsko biće [crtež 15] u njegovom fizičkom tijelu; ali oko i unutar ovog fizičkog tijela nalazi se ovo fino tijelo, etersko tijelo. Osim ovog fizičkog tijela i eterskog tijela, već se ni etersko tijelo ne može vidjeti očima, u čovjeku imamo astralno tijelo, koje može osjećati. I biljke imaju etersko tijelo, mogu rasti; to je zbog eterskog tijela. Čovjek i životinje imaju astralno tijelo; mogu osjetiti stvari, osjećati. Biljka to ne može. Rekao sam vam da neki ljudi misle da biljke mogu osjećati; jednostavno ne mogu!
Slika 15
Vidite, gospodo, za svaku stvar koja ima utjecaja na čovjeka morate se zapitati: na koji od tih članova djeluje dotična tvar? Arsen ima posebno snažan učinak na astralno tijelo i disanje. Disanje ovisi o astralnom tijelu. Dakle, kada osobi dajete arsen, sve posljedice koje se javljaju kroz arsen nastaju preko astralnog tijela.
Kada osoba prolazi kroz rane godine života, od rođenja, recimo, do promjene zuba u sedmoj ili osnoj godini života, razvija se prvenstveno fizičko tijelo. Možete vidjeti kako se razvija ovo ljudsko fizičko tijelo. Ako pogledate vrlo malo dijete koje se tek rodilo, nećete baš moći reći liči li na oca ili majku. Dolaze tete i ujaci, zar ne, kada se rodi dijete. Jedan od njih kaže: 'Oh, pljunuta je slika majke – posebno stopala'! Dolazi drugi i kaže: 'Ali jako sliči ocu'! To je upravo ovako: malo dijete je još uvijek neodlučno u razvoju njegova fizičkog tijela, tek se kasnije vidi na koga će sličiti. Pogledajte samo takav izražajni organ kod djeteta kao što je, naprimjer, nos. Nos djeteta može izgledati vrlo različito od onoga kako će kasnije izgledati. Za neke će to biti kasnije, naravno, ali u pravilu je slučaj da kada se zubi promjene, nos, koji u pravilu posljednji dobije pravi oblik, tada već ima pravi oblik.
Kasnije, nakon sedme ili osme godine, fizičko tijelo zapravo samo postaje veće, jače u mišićima, ali već u sedmoj godini ima svoj pravi oblik, svoju konfiguraciju. Tako je da je između prve i sedme godine života fizičko tijelo posebno izraženo. Između promjene zuba i spolne zrelosti, između sedme, osme i četrnaeste ili petnaeste godine, razvija se etersko tijelo koje sadrži snage prehrane i rasta. A astralno tijelo formirano je tek između četrnaeste, petnaeste i dvadesete, dvadeset prve godine. Tek tada se astralno tijelo doista razvija. Nije da ga prije nije bilo tamo – čovjek ga ima od rođenja – već se stvarno formiranje astralnog tijela događa tek nakon četrnaeste ili petnaeste godine života.
Kada odrasla osoba koja je navršila četrnaestu ili petnaestu godinu dobiva arsen, ona je razvila svoje astralno tijelo. Arsen sada također djeluje u njemu, ali organizam se može malo od toga obraniti. Međutim, ako dijete dobiva arsen u dobi od sedam do petnaest godina, astralno tijelo se još nije razvilo i arsen djeluje na dijete svom snagom. U ljudskom organizmu uopće nema protudjelovanja. Posljedica toga je da se djelovanje arsena, koje uglavnom znači da se deponiraju masne naslage, sve odlazi u mast, uzrokuje da sve postane sferično, proteže između sedme i četrnaeste, petnaeste godine.
Morate uzeti u obzir da su stvari koje vam govorim od iznimne važnosti u životu! Svi možete reći: 'Pa, govorite nam da arsen, ako na njega naučite dijete u dobi od sedam i četrnaest ili petnaest godina, od velike važnosti, čini dijete debelim, čini dijete sferičnim; ali znam ljude koji su se, čak i bez dodatnog uzimanja arsena, užasno udebljali od djetinjstva'! - Da, gospodo, samo se morate sjetiti da su stvari koje postoje u prirodi posvuda barem u malim količinama. I može se reći: Ne možete se prehraniti, dijete ne može uzeti prehranu, ako ne uzme nešto što ima arsena u sebi. Arsen se također nalazi u hrani.
Sada znate da djeca imaju različite ukuse, preferiraju različito; jedno dijete voli jesti ovo drugo ono. A sada postoje djeca koja posebno vole onu hranu koja sadrži arsen. U kasnijem životu događa se i da se udebljate od onoga što volite jesti. Ako jedete stvari koje vam se ne sviđaju postajete tanki kao vreteno. Ako jedete stvari koje volite i imate vremena za uživanje, debljate se. No to je osobito slučaj kod djece; a osobito je slučaj kod ove djece dobi između sedme i četrnaeste ili petnaeste godine. Pa kada djeca imaju takav ukus za hranu koja sadrži arsen, postaju velika i debela. No, s tom djecom koja su izložena na štandovima i slično – kao što je g. Müller spomenuo – arsen se umjetno uvodi, kao u alpskim zemljama, a isto je i u Mađarskoj gdje je arsen nađen u stijenama u planinskom području. Tako se djeca uče arsenu, a glavna stvar je da bi dijete trebalo razviti ukus za arsen tek u ovoj dobi. To je odvratno, ali to je ovako: dijete postupno počinje željeti ovaj arsen, kao da je šećer, ono ga unosi, pa se dogodi da, prije nego što se astralno tijelo pravilno razvije, dijete postane debelo i veliko. I takva se djeca onda mogu prikazivati jer su nenormalna i postaju strašno teška. I onda ljudi pomisle da je to nešto što vrijedi pogledati. Ljudi uvijek žele vidjeti nešto posebno, a što ljudi ne bi učinili da ponude nešto za uživanje! Postoje vrlo različite stvari kojima je cilj ljudima pružiti zadovoljstvo. Postoji, primjerice, činjenica da dječacima u istim godinama rade nešto sasvim drugo!
Znate, u ovoj dobi puberteta, u dobi od četrnaest ili petnaest godina, mijenja se i ljudski glas. Iz toga možete vidjeti da spolna zrelost ima veze s ljudskim glasom. Kod dječaka se mijenja, kod djevojčica više je formiranje dojki i tako dalje. No, kod dječaka se glas mijenja. Sada, postoji loša praksa – i to se u Rimu s velikom vještinom prakticiralo – da bi se glas zadržao dječačkim, da bi se dobilo stvarno visok glas, dječaci su kastrirani, odnosno, izrezani su im spolni organi. To vam daje slavne zborove sa svojim iznimno visokim glasovima. Pa vidite, to je još veća glupost. Ali to se radi pod krinkom svetosti. Ne znam da li za to znate. Mora nam biti jasno da je takvo nešto već postojalo u svijetu i da ljudi doista čine sve što je moguće, čak i da ljudsku prirodu iskoriste za izložbe.
Ako uzmete u obzir posljedice ovakvog nečega, to je tako da ako ste čovjeka naučili na ovaj arsen u mladosti, a zatim, nakon što se udebljao, razviti će svoje astralno tijelo, ali za tako debelo tijelo je sada premaleno. Ono je previše malo i nemoćno. Posljedica toga je da kada se astralno tijelo počinje razvijati u spolnoj zrelosti, to astralno tijelo je zapravo premalo i nemoćno za veliko, debelo tijelo. A ta djeca koja su na ovaj način hranjena arsenom i vučena po štandovima, tada imaju premalo astralno tijelo. Posljedica toga je opet da se određeni organi ne mogu razviti. Organi tada postaju mlitavi, potpuno mlitavi. A osobito u takve djece pluća postaju mlitava. To je ponekad bolno vidjeti, jer ta djeca dođu u stanje u kojem više ne mogu disati u dobi od dvadeset ili čak i ranije. To nije samo zato jer pluća postaju uronjena u masno, već zato jer pluća postaju mlitava, nemaju više snage. A onda dolazi situacija u kojoj se događa nešto vrlo posebno za pluća. Vidite, gospodo, pluća nisu samo dišni organi, pluća su također važan nutritivni organ, a pluća se moraju pravilno hraniti ako čovjek želi živjeti pravilno. Većina plućnih bolesti ne temelji se na činjenici da disanje nije zdravo, već na činjenici da pluća nisu pravilno hranjena.
Sada, od sedamnaeste ili osamnaeste godine ova djeca više nisu pravilno hranjena, jer zbog masnog tkiva svih organa hranjive tvari ni ne dolaze do pluća. One do pluća dolaze posljednje, da tako kažem, unatoč činjenici da ih se treba hraniti. Kao što sam vam kazao, hrana prolazi svakakve promjene u ljudskom tijelu. Prolazi kroz šest do sedam promjena. A plućima su potrebni ovi hranjivi sastojci koji su se sedam puta transformirali, najplemenitije tvari. S tom djecom, međutim, ta se transformacija više ne događa. Stoga većina njih umire u ranim dvadesetima. I apsolutno se može reći da takva djeca, koja su izlagana na štandovima, moraju umrijeti u ranim dvadesetima. Ili umru od iscrpljenosti ili dobiju bolest pluća. Većina njih umre od plućne bolesti. Ovo ima veze s onim što ste rekli da takve ljude kasnije ne vidite jer oni umiru ranije.
Naravno da je teško odmah poduzeti pravne mjere protiv takvih stvari. Ljudi bi se trebali pobrinuti da to prestane, kao što bi i sami ljudi trebali više pridonijeti pravilnom društvenom životu nego samo vikati na zakon. Nije pravilno odmah vikati na zakon. Ali također sam uvjeren da vrlo malo ljudi zna ovo što sam vam sada rekao, naprimjer. Vrlo malo ljudi zna koliko je arsen štetniji u ovoj dobi kada se daje djeci, nego naprimjer, u kasnijoj dobi. I još uvijek vjerujem da ako educirate ljude o tim stvarima, stvari će biti bolje, čak i bez zakona, bez prisile, bez da svugdje imate štap. Ali kako stvari mogu biti bolje ako niste u prilici objasniti!
Kažete: 'Pa, malo smo naučili, ne možemo to znati; sveučilišni profesori će to već znati'. Da, ali sigurno ne znaju. Jednostavno ne znaju. Tako da se takve stvari ne šire. I važno je da ovo shvati što je moguće više ljudi. Ovakve stvari moraju se znati.
Pa, nešto slično, ali opet vrlo različito, slučaj je s alkoholom. Već smo razgovarali o alkoholu. Ali naravno u slučaju trovanja arsenom, što vodi do pretilosti, netko drugi to daje djeci, ali kada odrasla osoba uzima arsen, to čini s punom sviješću. I treba reći: prosvjetiteljstvo bi imalo nevjerojatno snažan učinak. Naprimjer, moglo bi se reći da netko jednostavno iz taštine uzima arsen, i on bi mogao biti prosvijetljen; vjerojatno bi se suzdržao od toga da zna točno kakve su posljedice. U slučaju alkohola, pak, stvar je loša jer objašnjavanje nije od velike koristi, ukoliko ne dovede do toga da čovjek uopće ne pije alkohol. Jer kad počne piti jednu ili dvije čaše, tada dođe u stanje u kojem objašnjavanje nije učinkovito, i on nastavlja piti. Zato je iznimno teško mnogo učiniti s edukacijom, osobito kada je u pitanju alkohol. Nije li istina, prosvjetiteljstvo bi također trebalo imati učinka, a činjenica da se koristi toliko zakona zapravo je tužna činjenica za snagu čovječanstva. Već postoje zemlje – promislite samo na Sjevernu Ameriku – koje zapravo zabranjuju uvoz alkohola kako bi ljudi ostali razumni. Da, kada smo došli do točke u kojoj čovječanstvo ostaje razumno, ostaje uopće upotrebljivo, samo ako mu je sve propisano zakonom, onda čovječanstvo ovdje na Zemlji zapravo više ne vrijedi mnogo.
S alkoholom je ovako: rekao sam vam da ljudi proizvode alkohol u vlastitom tijelu. To je zato jer je ljudima potreban alkohol radi očuvanja. I možete biti sigurno gospodo, da se nikada nećete napiti od alkohola kojeg sami proizvodite! Količina je upravo koliko treba da biste očuvali hranu u vama, da biste dobili ono što vam je potrebno dugoročno. Možete zamisliti, zar ne, zašto vam je potreban alkohol koji sami proizvedete. Također ste negdje vidjeli, da bi očuvali mrtvu životinju ili neki ljudski ud, ne možete ga staviti na zrak, stavite ga u špirit, u alkohol. Drugim riječima, alkohol čuva oblik živih stvari koje su sada mrtve. Uostalom, to je vrlo važan zakon prirode. Što se događa kada ostavljate mrtvo ono što je bilo živo običnoj prirodi, što se događa? U trenutku kada je ljudsko biće prepušteno Zemlji, ono propada, rastvara se. I tako je sa svim živim stvarima. U tren oka, kada etersko tijelo napusti živu stvar, živo je uništeno; samo ne kada se koristi takvo sredstvo kao što je alkohol. Dakle, alkohol ima moć držati na okupu one sile koje živo drže na okupu.
Već iz ovoga vidite da alkohol nije zemaljski. Da, ali to možete vidjeti i po nečemu drugom da alkohol zapravo nije ništa obično zemaljsko. Ljudsko tijelo, životinjsko tijelo, biljno tijelo uništava zemaljsko; ali alkohol je ono što ih čuva, štiti od uništenja.
Ali kako nastaje alkohol? Pa, sve što trebate napraviti je pogledati vinovu lozu. Alkohol nastaje upravo tamo gdje Sunce može najbolje obasjati trs. A kao što znate, vina ne uspijevaju u Sjevernoj Njemačkoj jer je tamo previše hladno, jer Sunce više nema potrebnu snagu. Ako povučete liniju paralelnu s ekvatorom u Grünbergu u Šleskoj – vrlo se malo ljudi napije vina iz Grünberga jer je ljuto koliko može biti! Vino može nastati samo tamo gdje Sunce vrši svoj utjecaj na biljke. Dakle, vino ne proizvodi zemaljsko, već upravo izvanzemaljsko, princip Sunca, nešto što je izvan Zemlje. Općenito, čovjek mora biti vrlo oprezan kada uzima ono što dolazi od izvan Zemlje.
Kako dolazi do toga da ljudi sami proizvode alkohol u sebi? Do toga dolazi na sljedeći način, a ja ću vam reći nešto što će vas vjerojatno posebno zanimati, ali morate biti oprezni da to razumijete. Vidite, gdje je solarna energija, gospodo? Da, solarna energija je svugdje gdje Sunce sja. Ali nije samo tamo gdje Sunce sja, već solarna energija može postojati i na drugi način. Pogledajte – neka bude jasno. u jako vrućem ljetnom danu stavim stolicu vani na užareno Sunce, ostavim je vani nekoliko sati, a zatim vas pozivam da sjednete na stolicu. Vi sjednete na stolicu. Hej, mislite, zagrijala se! Pa zar nije, ali nije tako da Sunce zagrijava određeni organ i grije vas. Da ste toliko dugo stajali u odgovarajućem položaju, organ o kojem se radi bi se zagrijao kao i stolica; tada biste to doživjeli na vlastitom tijelu. Ali to nije tako; a stolica se zagrijala. Vidite, jedno obično beživotno tijelo je apsorbiralo toplinu Sunca i nakon toga vam je predalo.
To je mnogo složenije s antracitom. Antracit je tu stajao prije tisuće i tisuće godina kao palma ili neko drugo drvo. Kako je do toga došlo? Pa, tu je bila zemlja [vidi crtež], bila je palma ili nešto slično palmi koju je obasjalo Sunce. Poslije je nestala, ušla u zemlju. No, kao što toplina Sunca ostaje u stolici, tako toplina Sunca ostaje i u palmi, ide s njom pod zemlju. Palma je postala ugljen, toplina
Kada osoba prolazi kroz rane godine života, od rođenja, recimo, do promjene zuba u sedmoj ili osnoj godini života, razvija se prvenstveno fizičko tijelo. Možete vidjeti kako se razvija ovo ljudsko fizičko tijelo. Ako pogledate vrlo malo dijete koje se tek rodilo, nećete baš moći reći liči li na oca ili majku. Dolaze tete i ujaci, zar ne, kada se rodi dijete. Jedan od njih kaže: 'Oh, pljunuta je slika majke – posebno stopala'! Dolazi drugi i kaže: 'Ali jako sliči ocu'! To je upravo ovako: malo dijete je još uvijek neodlučno u razvoju njegova fizičkog tijela, tek se kasnije vidi na koga će sličiti. Pogledajte samo takav izražajni organ kod djeteta kao što je, naprimjer, nos. Nos djeteta može izgledati vrlo različito od onoga kako će kasnije izgledati. Za neke će to biti kasnije, naravno, ali u pravilu je slučaj da kada se zubi promjene, nos, koji u pravilu posljednji dobije pravi oblik, tada već ima pravi oblik.
Kasnije, nakon sedme ili osme godine, fizičko tijelo zapravo samo postaje veće, jače u mišićima, ali već u sedmoj godini ima svoj pravi oblik, svoju konfiguraciju. Tako je da je između prve i sedme godine života fizičko tijelo posebno izraženo. Između promjene zuba i spolne zrelosti, između sedme, osme i četrnaeste ili petnaeste godine, razvija se etersko tijelo koje sadrži snage prehrane i rasta. A astralno tijelo formirano je tek između četrnaeste, petnaeste i dvadesete, dvadeset prve godine. Tek tada se astralno tijelo doista razvija. Nije da ga prije nije bilo tamo – čovjek ga ima od rođenja – već se stvarno formiranje astralnog tijela događa tek nakon četrnaeste ili petnaeste godine života.
Kada odrasla osoba koja je navršila četrnaestu ili petnaestu godinu dobiva arsen, ona je razvila svoje astralno tijelo. Arsen sada također djeluje u njemu, ali organizam se može malo od toga obraniti. Međutim, ako dijete dobiva arsen u dobi od sedam do petnaest godina, astralno tijelo se još nije razvilo i arsen djeluje na dijete svom snagom. U ljudskom organizmu uopće nema protudjelovanja. Posljedica toga je da se djelovanje arsena, koje uglavnom znači da se deponiraju masne naslage, sve odlazi u mast, uzrokuje da sve postane sferično, proteže između sedme i četrnaeste, petnaeste godine.
Morate uzeti u obzir da su stvari koje vam govorim od iznimne važnosti u životu! Svi možete reći: 'Pa, govorite nam da arsen, ako na njega naučite dijete u dobi od sedam i četrnaest ili petnaest godina, od velike važnosti, čini dijete debelim, čini dijete sferičnim; ali znam ljude koji su se, čak i bez dodatnog uzimanja arsena, užasno udebljali od djetinjstva'! - Da, gospodo, samo se morate sjetiti da su stvari koje postoje u prirodi posvuda barem u malim količinama. I može se reći: Ne možete se prehraniti, dijete ne može uzeti prehranu, ako ne uzme nešto što ima arsena u sebi. Arsen se također nalazi u hrani.
Sada znate da djeca imaju različite ukuse, preferiraju različito; jedno dijete voli jesti ovo drugo ono. A sada postoje djeca koja posebno vole onu hranu koja sadrži arsen. U kasnijem životu događa se i da se udebljate od onoga što volite jesti. Ako jedete stvari koje vam se ne sviđaju postajete tanki kao vreteno. Ako jedete stvari koje volite i imate vremena za uživanje, debljate se. No to je osobito slučaj kod djece; a osobito je slučaj kod ove djece dobi između sedme i četrnaeste ili petnaeste godine. Pa kada djeca imaju takav ukus za hranu koja sadrži arsen, postaju velika i debela. No, s tom djecom koja su izložena na štandovima i slično – kao što je g. Müller spomenuo – arsen se umjetno uvodi, kao u alpskim zemljama, a isto je i u Mađarskoj gdje je arsen nađen u stijenama u planinskom području. Tako se djeca uče arsenu, a glavna stvar je da bi dijete trebalo razviti ukus za arsen tek u ovoj dobi. To je odvratno, ali to je ovako: dijete postupno počinje željeti ovaj arsen, kao da je šećer, ono ga unosi, pa se dogodi da, prije nego što se astralno tijelo pravilno razvije, dijete postane debelo i veliko. I takva se djeca onda mogu prikazivati jer su nenormalna i postaju strašno teška. I onda ljudi pomisle da je to nešto što vrijedi pogledati. Ljudi uvijek žele vidjeti nešto posebno, a što ljudi ne bi učinili da ponude nešto za uživanje! Postoje vrlo različite stvari kojima je cilj ljudima pružiti zadovoljstvo. Postoji, primjerice, činjenica da dječacima u istim godinama rade nešto sasvim drugo!
Znate, u ovoj dobi puberteta, u dobi od četrnaest ili petnaest godina, mijenja se i ljudski glas. Iz toga možete vidjeti da spolna zrelost ima veze s ljudskim glasom. Kod dječaka se mijenja, kod djevojčica više je formiranje dojki i tako dalje. No, kod dječaka se glas mijenja. Sada, postoji loša praksa – i to se u Rimu s velikom vještinom prakticiralo – da bi se glas zadržao dječačkim, da bi se dobilo stvarno visok glas, dječaci su kastrirani, odnosno, izrezani su im spolni organi. To vam daje slavne zborove sa svojim iznimno visokim glasovima. Pa vidite, to je još veća glupost. Ali to se radi pod krinkom svetosti. Ne znam da li za to znate. Mora nam biti jasno da je takvo nešto već postojalo u svijetu i da ljudi doista čine sve što je moguće, čak i da ljudsku prirodu iskoriste za izložbe.
Ako uzmete u obzir posljedice ovakvog nečega, to je tako da ako ste čovjeka naučili na ovaj arsen u mladosti, a zatim, nakon što se udebljao, razviti će svoje astralno tijelo, ali za tako debelo tijelo je sada premaleno. Ono je previše malo i nemoćno. Posljedica toga je da kada se astralno tijelo počinje razvijati u spolnoj zrelosti, to astralno tijelo je zapravo premalo i nemoćno za veliko, debelo tijelo. A ta djeca koja su na ovaj način hranjena arsenom i vučena po štandovima, tada imaju premalo astralno tijelo. Posljedica toga je opet da se određeni organi ne mogu razviti. Organi tada postaju mlitavi, potpuno mlitavi. A osobito u takve djece pluća postaju mlitava. To je ponekad bolno vidjeti, jer ta djeca dođu u stanje u kojem više ne mogu disati u dobi od dvadeset ili čak i ranije. To nije samo zato jer pluća postaju uronjena u masno, već zato jer pluća postaju mlitava, nemaju više snage. A onda dolazi situacija u kojoj se događa nešto vrlo posebno za pluća. Vidite, gospodo, pluća nisu samo dišni organi, pluća su također važan nutritivni organ, a pluća se moraju pravilno hraniti ako čovjek želi živjeti pravilno. Većina plućnih bolesti ne temelji se na činjenici da disanje nije zdravo, već na činjenici da pluća nisu pravilno hranjena.
Sada, od sedamnaeste ili osamnaeste godine ova djeca više nisu pravilno hranjena, jer zbog masnog tkiva svih organa hranjive tvari ni ne dolaze do pluća. One do pluća dolaze posljednje, da tako kažem, unatoč činjenici da ih se treba hraniti. Kao što sam vam kazao, hrana prolazi svakakve promjene u ljudskom tijelu. Prolazi kroz šest do sedam promjena. A plućima su potrebni ovi hranjivi sastojci koji su se sedam puta transformirali, najplemenitije tvari. S tom djecom, međutim, ta se transformacija više ne događa. Stoga većina njih umire u ranim dvadesetima. I apsolutno se može reći da takva djeca, koja su izlagana na štandovima, moraju umrijeti u ranim dvadesetima. Ili umru od iscrpljenosti ili dobiju bolest pluća. Većina njih umre od plućne bolesti. Ovo ima veze s onim što ste rekli da takve ljude kasnije ne vidite jer oni umiru ranije.
Naravno da je teško odmah poduzeti pravne mjere protiv takvih stvari. Ljudi bi se trebali pobrinuti da to prestane, kao što bi i sami ljudi trebali više pridonijeti pravilnom društvenom životu nego samo vikati na zakon. Nije pravilno odmah vikati na zakon. Ali također sam uvjeren da vrlo malo ljudi zna ovo što sam vam sada rekao, naprimjer. Vrlo malo ljudi zna koliko je arsen štetniji u ovoj dobi kada se daje djeci, nego naprimjer, u kasnijoj dobi. I još uvijek vjerujem da ako educirate ljude o tim stvarima, stvari će biti bolje, čak i bez zakona, bez prisile, bez da svugdje imate štap. Ali kako stvari mogu biti bolje ako niste u prilici objasniti!
Kažete: 'Pa, malo smo naučili, ne možemo to znati; sveučilišni profesori će to već znati'. Da, ali sigurno ne znaju. Jednostavno ne znaju. Tako da se takve stvari ne šire. I važno je da ovo shvati što je moguće više ljudi. Ovakve stvari moraju se znati.
Pa, nešto slično, ali opet vrlo različito, slučaj je s alkoholom. Već smo razgovarali o alkoholu. Ali naravno u slučaju trovanja arsenom, što vodi do pretilosti, netko drugi to daje djeci, ali kada odrasla osoba uzima arsen, to čini s punom sviješću. I treba reći: prosvjetiteljstvo bi imalo nevjerojatno snažan učinak. Naprimjer, moglo bi se reći da netko jednostavno iz taštine uzima arsen, i on bi mogao biti prosvijetljen; vjerojatno bi se suzdržao od toga da zna točno kakve su posljedice. U slučaju alkohola, pak, stvar je loša jer objašnjavanje nije od velike koristi, ukoliko ne dovede do toga da čovjek uopće ne pije alkohol. Jer kad počne piti jednu ili dvije čaše, tada dođe u stanje u kojem objašnjavanje nije učinkovito, i on nastavlja piti. Zato je iznimno teško mnogo učiniti s edukacijom, osobito kada je u pitanju alkohol. Nije li istina, prosvjetiteljstvo bi također trebalo imati učinka, a činjenica da se koristi toliko zakona zapravo je tužna činjenica za snagu čovječanstva. Već postoje zemlje – promislite samo na Sjevernu Ameriku – koje zapravo zabranjuju uvoz alkohola kako bi ljudi ostali razumni. Da, kada smo došli do točke u kojoj čovječanstvo ostaje razumno, ostaje uopće upotrebljivo, samo ako mu je sve propisano zakonom, onda čovječanstvo ovdje na Zemlji zapravo više ne vrijedi mnogo.
S alkoholom je ovako: rekao sam vam da ljudi proizvode alkohol u vlastitom tijelu. To je zato jer je ljudima potreban alkohol radi očuvanja. I možete biti sigurno gospodo, da se nikada nećete napiti od alkohola kojeg sami proizvodite! Količina je upravo koliko treba da biste očuvali hranu u vama, da biste dobili ono što vam je potrebno dugoročno. Možete zamisliti, zar ne, zašto vam je potreban alkohol koji sami proizvedete. Također ste negdje vidjeli, da bi očuvali mrtvu životinju ili neki ljudski ud, ne možete ga staviti na zrak, stavite ga u špirit, u alkohol. Drugim riječima, alkohol čuva oblik živih stvari koje su sada mrtve. Uostalom, to je vrlo važan zakon prirode. Što se događa kada ostavljate mrtvo ono što je bilo živo običnoj prirodi, što se događa? U trenutku kada je ljudsko biće prepušteno Zemlji, ono propada, rastvara se. I tako je sa svim živim stvarima. U tren oka, kada etersko tijelo napusti živu stvar, živo je uništeno; samo ne kada se koristi takvo sredstvo kao što je alkohol. Dakle, alkohol ima moć držati na okupu one sile koje živo drže na okupu.
Već iz ovoga vidite da alkohol nije zemaljski. Da, ali to možete vidjeti i po nečemu drugom da alkohol zapravo nije ništa obično zemaljsko. Ljudsko tijelo, životinjsko tijelo, biljno tijelo uništava zemaljsko; ali alkohol je ono što ih čuva, štiti od uništenja.
Ali kako nastaje alkohol? Pa, sve što trebate napraviti je pogledati vinovu lozu. Alkohol nastaje upravo tamo gdje Sunce može najbolje obasjati trs. A kao što znate, vina ne uspijevaju u Sjevernoj Njemačkoj jer je tamo previše hladno, jer Sunce više nema potrebnu snagu. Ako povučete liniju paralelnu s ekvatorom u Grünbergu u Šleskoj – vrlo se malo ljudi napije vina iz Grünberga jer je ljuto koliko može biti! Vino može nastati samo tamo gdje Sunce vrši svoj utjecaj na biljke. Dakle, vino ne proizvodi zemaljsko, već upravo izvanzemaljsko, princip Sunca, nešto što je izvan Zemlje. Općenito, čovjek mora biti vrlo oprezan kada uzima ono što dolazi od izvan Zemlje.
Kako dolazi do toga da ljudi sami proizvode alkohol u sebi? Do toga dolazi na sljedeći način, a ja ću vam reći nešto što će vas vjerojatno posebno zanimati, ali morate biti oprezni da to razumijete. Vidite, gdje je solarna energija, gospodo? Da, solarna energija je svugdje gdje Sunce sja. Ali nije samo tamo gdje Sunce sja, već solarna energija može postojati i na drugi način. Pogledajte – neka bude jasno. u jako vrućem ljetnom danu stavim stolicu vani na užareno Sunce, ostavim je vani nekoliko sati, a zatim vas pozivam da sjednete na stolicu. Vi sjednete na stolicu. Hej, mislite, zagrijala se! Pa zar nije, ali nije tako da Sunce zagrijava određeni organ i grije vas. Da ste toliko dugo stajali u odgovarajućem položaju, organ o kojem se radi bi se zagrijao kao i stolica; tada biste to doživjeli na vlastitom tijelu. Ali to nije tako; a stolica se zagrijala. Vidite, jedno obično beživotno tijelo je apsorbiralo toplinu Sunca i nakon toga vam je predalo.
To je mnogo složenije s antracitom. Antracit je tu stajao prije tisuće i tisuće godina kao palma ili neko drugo drvo. Kako je do toga došlo? Pa, tu je bila zemlja [vidi crtež], bila je palma ili nešto slično palmi koju je obasjalo Sunce. Poslije je nestala, ušla u zemlju. No, kao što toplina Sunca ostaje u stolici, tako toplina Sunca ostaje i u palmi, ide s njom pod zemlju. Palma je postala ugljen, toplina
Slika 16
Sunca ostaje unutra. I nakon tisuća godina iskopate ugljen iz zemlje, stavite ga u svoju peć i sunčeva toplina vam se vraća. Danas se grijete onom solarnom toplinom koja je sjala na Zemlji prije više tisuća godina. Često ne razmišljate o tome. Sa stolicom koja vam zagrijava stražnjicu kada sjednete na nju, još uvijek možete osjetiti da je Sunce za sobom ostavilo dio svoje snage. Kod antracita to više nećete primijetiti. Zato morate reći: gdje god u zemlji ima antracita, gdje god ima antracita, postoji vrlo stara solarna energija. U ležištima antracita posvuda je vrlo stara solarna energija.
Da, gospodo, vi jedete biljke. Stavljate ih u sebe. Vaš vlastiti organizam radi brže od Zemlje; ugljik obdaren životom vrlo se brzo transformira iz biljaka, i vi onda u svome tijelu imate ugljični dioksid. Ovaj ugljični dioksid jednostavno se ne karbonizira poput antracita u zemlji, ostaje ugljični dioksid. Sada iz ugljičnog dioksida imate ugljik koji nosite u sebi, i kisik koji dolazi iz zraka, a također i iz hrane. To su ugljik i kisik. Ali u ljudskom tijelu također imate vodik, naprimjer pijete vodu. Ovaj se vodik kombinira s ugljikom i kisikom! I morate samo razmisliti o tome što je još u ljudskom tijelu i što pod određenim uvjetima počinje smrdjeti. Sve što trebate učiniti je zamisliti ono što je od životinjskog tijela kao jaja – o tome smo neki dan razgovarali – postaju smrdljiva. To je dušik. Ali ne smrdi u zraku jer je na određeni način povezan s drugim tvarima.
Pa vidite, gospodo, hodate okolo, trebate kisik, ugljik, dušik i stvarate alkohol u svom tijelu. Alkohol nastaje u ljudskom organizmu da se iznutra ne bi stalno razgrađivali. Tijelo bi se raspalo kao i mrtvac, da se ne razvija alkohol i tvari slične alkoholu. To je prirodno. No sada se moramo zapitati: na koje od ovih tijela alkohol zapravo djeluje? Vidite, alkohol isprva djeluje iznimno dobro na fizičko tijelo ako se pije umjereno, jer onda, ako osoba sama proizvodi premalo alkohola, može alkoholu dodati dobar konzervans, i alkohol zaista ne šteti fizičkom tijelu. U osnovi, alkohol nema loš učinak na fizičko tijelo. Ako bi alkohol – ljudi o tome premalo misle – naštetio fizičkom tijelu, trs bi bio loš, jer i trs ima fizičko tijelo. Loza je sada potpuno pijana – zato jer je puna alkohola – ali njeno fizičko tijelo od toga uopće ne pati. Pa da, ali ni etersko tijelo ne pati od alkohola. Samo astralno tijelo odrasle osobe pati od alkohola. U slučaju djeteta jednako je štetno, što ću reći za trenutak, jer se događa nešto drugo. No, kod odraslih, alkohol opet djeluje na astralno tijelo, baš poput arsena, a posebno na 'Ja'. A 'Ja' živi u cirkulaciji krvi. Tako da alkohol ima ogroman učinak na cirkulaciju krvi.
Alkohol je loš za djecu jer već sadrži astralno tijelo. Biljka ima samo etersko tijelo, ali alkohol koji se nalazi u lozi već ima astralno tijelo. Djeluje kao ono što ključa u krvi. Je li ovo teško razumjeti? Ovo možete razumjeti, zar ne. To već ima učinak onoga što ključa u krvi. I tako se događa da ako dijete rano pije alkohol, zapravo dobiva astralno tijelo, koje bi trebalo potpuno razviti tek u dobi od četrnaest ili petnaest godina; i nema kontrolu nad njim. Stoga je alkohol posebno štetan za dijete, jer pod utjecajem alkohola dijete odmah dobiva astralno tijelo.
Ali iz ovoga možete vidjeti da alkohol zapravo djeluje na duševno, duhovno u čovjeku. Tamo djeluje. Tamo uništava disanje, cirkulaciju krvi, koja proizlazi iz duha i duše. Tu alkohol djeluje.
Sada nemojte misliti da je glava organ za sebe, a grudi organ za sebe, jer iako je ljudsko biće trostruko, sve utječe jedno na drugo. Ne mora se hraniti samo donji dio tijela, već i glava osobe. A ako netko pije alkohol, a trbuh mu je toliko dobar da se alkohol posebno dobro obrađuje u trbuhu – recimo, to je netko tko prilično dobro podnosi dvije ili tri čaše alkohola. Ne znam je li gospodin Müller to želio reći o sebi? No, vjerojatno možete sasvim dobro podnijeti malu količinu alkohola?
Gospodin Müller to poriče rekavši da su se zrnca stvorila u njegovim očima sljedećeg jutra čak i ako je popio samo jednu čašu piva.
Pa, kod vas je zapravo suprotno; zapravo uopće ne podnosite alkohol.
Gospodin Müller to potvrđuje.
Pa, u tom slučaju ste primjer onih koji ne podnose dobro alkohol. Sada vidite, ako netko ne podnosi dobro alkohol, odnosno ne probavlja baš dobro alkohol, onda alkohol dolazi neprobavljen ravno u glavu, a zatim utječe i na oči te uzrokuje sluz u glavi. Kao što kod onog koji dobro podnosi krv ključa, tako se i kod onog koji ne podnosi dobro, nakuplja sluz, koja se prema vani zgusne, i postane zrnasta. To je sluzava masa koja je postala gusta. To može biti slučaj kod onih koji zapravo ne podnese ni prvu čašu alkohola. No pretpostavimo da ga netko može uzeti mnogo. Tada se isto dogodi da stvar ode u glavu, ali ode u krv; i onda ne dobijete te granule, cijela cirkulacija u glavi je stimulirana, i cirkulacija krvi u glavi izlučuje tvari koje su štetne. Zatim dolazi opća opijenost, opći mamurluk, i čovjek dolazi u stanje gdje nastavlja piti. Dakle tako se može razlikovati učinak alkohola na jednu osobu ili na drugu.
Nije li istina, htio bi reći: zapravo uopće ne bi trebalo tako se truditi da potražimo te razlike, jer u svakom slučaju, gdje se javlja posebno nenormalan učinak alkohola, trebalo bi ostaviti pijenje alkohola. Nije dobro, ako se osjećaju učinci alkohola, nastaviti ga piti.
Ali, kao što sam rekao, alkohol danas ima utjecaj na astralno tijelo i na 'Ja'. 'Ja' se osjeća stimulirano. Ljudi vole alkohol i zato gotovo osjećaju da im alkohol daje nešto što ih uzdiže iznad zemaljskog. Ovaj osjećaj je zapravo jako zanimljiv, jer rekao sam vam, alkohol ne dolazi iz zemaljskog, već iz nezemaljskog. Zato se čovjek i osjeća uzdignut iznad zemaljskog. Alkohol postaje lijek za brige, zar ne? Dakle, s alkoholom ljudi dobivaju to da malo izađu iz sebe, a to je izuzetno dobro za ljude da malo izađu iz sebe. I to je ono što dovodi do raširene zlouporabe alkohola.
Sada bi trebalo razmotriti još jedno pitanje. A to je da je gospodin Müller rekao da je blizu Darmstadta bio ribnjak, ako sam vas dobro razumio, te da su tople industrijske otpadne vode prolazile kroz taj ribnjak? Iz onoga što sam već rekao možete vidjeti o čemu se tu radi. Pretposljednji put pokušao sam razjasniti da kada kažem da ribe u moru nemaju izravno Sunce, ne treba misliti da te ribe nemaju nikakav solarni učinak; ali kao što ugljen ima u sebi učinak Sunca tisuće godina kasnije, tako i voda ima učinak Sunca sama po sebi. I tu, treba reći, riba mora biti organizirana drugačije od životinja koje žive na kopnu. Pa vidite da su ribe drugačije organizirane. Da su ribe imale pluća poput ostalih životinja i ljudi, naravno da ne bi mogle živjeti u vodi. Znate da se više životinje i ljudi, ako stalno budu u vodi, utapaju. Tako da tamo ne mogu živjeti. Ribe u njoj mogu živjeti jer imaju škrge, a ne pluća; na taj način unose zrak koji se nalazi u vodi i koji još uvijek sadrži snage Sunca.
Sada, znate kako ljudi drže zlatne ribice. Ne možete ih držati u običnoj vodi; tamo jednostavno nećete imati zlatnu ribicu. Ako su u sjeni najviše što možete je uzgajati ih, ali ih ne možete pomicati. Tada potomci dobivaju svoju zlatnu boju od stare zlatne ribice ako ih želite držati bez Sunca; no primijetiti ćete da kada zlatne ribice držite u vodi bez Sunca da nakon tri do četiri mjeseca problijede. Zlatne ribice dobivaju svoju živahnu boju samo kada Sunce izravno uđe u vodu. To je razlika. Nije li istina, ako ovdje imam ribnjak ili čak samo mali bazen, i Sunce sija izravno u njega [vidi crtež], za te ribe je na tom mjestu nešto drugačije nego na drugom mjestu. Tamo koristi stare solarne sile koje su dugo u vodi; ovdje dobiva nove solarne snage koje su u vodi kraće vrijeme.
Da, gospodo, vi jedete biljke. Stavljate ih u sebe. Vaš vlastiti organizam radi brže od Zemlje; ugljik obdaren životom vrlo se brzo transformira iz biljaka, i vi onda u svome tijelu imate ugljični dioksid. Ovaj ugljični dioksid jednostavno se ne karbonizira poput antracita u zemlji, ostaje ugljični dioksid. Sada iz ugljičnog dioksida imate ugljik koji nosite u sebi, i kisik koji dolazi iz zraka, a također i iz hrane. To su ugljik i kisik. Ali u ljudskom tijelu također imate vodik, naprimjer pijete vodu. Ovaj se vodik kombinira s ugljikom i kisikom! I morate samo razmisliti o tome što je još u ljudskom tijelu i što pod određenim uvjetima počinje smrdjeti. Sve što trebate učiniti je zamisliti ono što je od životinjskog tijela kao jaja – o tome smo neki dan razgovarali – postaju smrdljiva. To je dušik. Ali ne smrdi u zraku jer je na određeni način povezan s drugim tvarima.
Pa vidite, gospodo, hodate okolo, trebate kisik, ugljik, dušik i stvarate alkohol u svom tijelu. Alkohol nastaje u ljudskom organizmu da se iznutra ne bi stalno razgrađivali. Tijelo bi se raspalo kao i mrtvac, da se ne razvija alkohol i tvari slične alkoholu. To je prirodno. No sada se moramo zapitati: na koje od ovih tijela alkohol zapravo djeluje? Vidite, alkohol isprva djeluje iznimno dobro na fizičko tijelo ako se pije umjereno, jer onda, ako osoba sama proizvodi premalo alkohola, može alkoholu dodati dobar konzervans, i alkohol zaista ne šteti fizičkom tijelu. U osnovi, alkohol nema loš učinak na fizičko tijelo. Ako bi alkohol – ljudi o tome premalo misle – naštetio fizičkom tijelu, trs bi bio loš, jer i trs ima fizičko tijelo. Loza je sada potpuno pijana – zato jer je puna alkohola – ali njeno fizičko tijelo od toga uopće ne pati. Pa da, ali ni etersko tijelo ne pati od alkohola. Samo astralno tijelo odrasle osobe pati od alkohola. U slučaju djeteta jednako je štetno, što ću reći za trenutak, jer se događa nešto drugo. No, kod odraslih, alkohol opet djeluje na astralno tijelo, baš poput arsena, a posebno na 'Ja'. A 'Ja' živi u cirkulaciji krvi. Tako da alkohol ima ogroman učinak na cirkulaciju krvi.
Alkohol je loš za djecu jer već sadrži astralno tijelo. Biljka ima samo etersko tijelo, ali alkohol koji se nalazi u lozi već ima astralno tijelo. Djeluje kao ono što ključa u krvi. Je li ovo teško razumjeti? Ovo možete razumjeti, zar ne. To već ima učinak onoga što ključa u krvi. I tako se događa da ako dijete rano pije alkohol, zapravo dobiva astralno tijelo, koje bi trebalo potpuno razviti tek u dobi od četrnaest ili petnaest godina; i nema kontrolu nad njim. Stoga je alkohol posebno štetan za dijete, jer pod utjecajem alkohola dijete odmah dobiva astralno tijelo.
Ali iz ovoga možete vidjeti da alkohol zapravo djeluje na duševno, duhovno u čovjeku. Tamo djeluje. Tamo uništava disanje, cirkulaciju krvi, koja proizlazi iz duha i duše. Tu alkohol djeluje.
Sada nemojte misliti da je glava organ za sebe, a grudi organ za sebe, jer iako je ljudsko biće trostruko, sve utječe jedno na drugo. Ne mora se hraniti samo donji dio tijela, već i glava osobe. A ako netko pije alkohol, a trbuh mu je toliko dobar da se alkohol posebno dobro obrađuje u trbuhu – recimo, to je netko tko prilično dobro podnosi dvije ili tri čaše alkohola. Ne znam je li gospodin Müller to želio reći o sebi? No, vjerojatno možete sasvim dobro podnijeti malu količinu alkohola?
Gospodin Müller to poriče rekavši da su se zrnca stvorila u njegovim očima sljedećeg jutra čak i ako je popio samo jednu čašu piva.
Pa, kod vas je zapravo suprotno; zapravo uopće ne podnosite alkohol.
Gospodin Müller to potvrđuje.
Pa, u tom slučaju ste primjer onih koji ne podnose dobro alkohol. Sada vidite, ako netko ne podnosi dobro alkohol, odnosno ne probavlja baš dobro alkohol, onda alkohol dolazi neprobavljen ravno u glavu, a zatim utječe i na oči te uzrokuje sluz u glavi. Kao što kod onog koji dobro podnosi krv ključa, tako se i kod onog koji ne podnosi dobro, nakuplja sluz, koja se prema vani zgusne, i postane zrnasta. To je sluzava masa koja je postala gusta. To može biti slučaj kod onih koji zapravo ne podnese ni prvu čašu alkohola. No pretpostavimo da ga netko može uzeti mnogo. Tada se isto dogodi da stvar ode u glavu, ali ode u krv; i onda ne dobijete te granule, cijela cirkulacija u glavi je stimulirana, i cirkulacija krvi u glavi izlučuje tvari koje su štetne. Zatim dolazi opća opijenost, opći mamurluk, i čovjek dolazi u stanje gdje nastavlja piti. Dakle tako se može razlikovati učinak alkohola na jednu osobu ili na drugu.
Nije li istina, htio bi reći: zapravo uopće ne bi trebalo tako se truditi da potražimo te razlike, jer u svakom slučaju, gdje se javlja posebno nenormalan učinak alkohola, trebalo bi ostaviti pijenje alkohola. Nije dobro, ako se osjećaju učinci alkohola, nastaviti ga piti.
Ali, kao što sam rekao, alkohol danas ima utjecaj na astralno tijelo i na 'Ja'. 'Ja' se osjeća stimulirano. Ljudi vole alkohol i zato gotovo osjećaju da im alkohol daje nešto što ih uzdiže iznad zemaljskog. Ovaj osjećaj je zapravo jako zanimljiv, jer rekao sam vam, alkohol ne dolazi iz zemaljskog, već iz nezemaljskog. Zato se čovjek i osjeća uzdignut iznad zemaljskog. Alkohol postaje lijek za brige, zar ne? Dakle, s alkoholom ljudi dobivaju to da malo izađu iz sebe, a to je izuzetno dobro za ljude da malo izađu iz sebe. I to je ono što dovodi do raširene zlouporabe alkohola.
Sada bi trebalo razmotriti još jedno pitanje. A to je da je gospodin Müller rekao da je blizu Darmstadta bio ribnjak, ako sam vas dobro razumio, te da su tople industrijske otpadne vode prolazile kroz taj ribnjak? Iz onoga što sam već rekao možete vidjeti o čemu se tu radi. Pretposljednji put pokušao sam razjasniti da kada kažem da ribe u moru nemaju izravno Sunce, ne treba misliti da te ribe nemaju nikakav solarni učinak; ali kao što ugljen ima u sebi učinak Sunca tisuće godina kasnije, tako i voda ima učinak Sunca sama po sebi. I tu, treba reći, riba mora biti organizirana drugačije od životinja koje žive na kopnu. Pa vidite da su ribe drugačije organizirane. Da su ribe imale pluća poput ostalih životinja i ljudi, naravno da ne bi mogle živjeti u vodi. Znate da se više životinje i ljudi, ako stalno budu u vodi, utapaju. Tako da tamo ne mogu živjeti. Ribe u njoj mogu živjeti jer imaju škrge, a ne pluća; na taj način unose zrak koji se nalazi u vodi i koji još uvijek sadrži snage Sunca.
Sada, znate kako ljudi drže zlatne ribice. Ne možete ih držati u običnoj vodi; tamo jednostavno nećete imati zlatnu ribicu. Ako su u sjeni najviše što možete je uzgajati ih, ali ih ne možete pomicati. Tada potomci dobivaju svoju zlatnu boju od stare zlatne ribice ako ih želite držati bez Sunca; no primijetiti ćete da kada zlatne ribice držite u vodi bez Sunca da nakon tri do četiri mjeseca problijede. Zlatne ribice dobivaju svoju živahnu boju samo kada Sunce izravno uđe u vodu. To je razlika. Nije li istina, ako ovdje imam ribnjak ili čak samo mali bazen, i Sunce sija izravno u njega [vidi crtež], za te ribe je na tom mjestu nešto drugačije nego na drugom mjestu. Tamo koristi stare solarne sile koje su dugo u vodi; ovdje dobiva nove solarne snage koje su u vodi kraće vrijeme.
Slika 17
Pa, s tvornicom u Darmstadtu, koja pripušta toplu vodu u ribnjak, to je ipak nešto posebno. Priznati ćete da se ono što je dugo živjelo pod određenom prisilom u pogledu života, i zatim je opet oslobođeno, tada će se zaista vrpoljiti i razvijati posebno snažno. Zamislite samo kako bi bilo da nekoga vežete na duže vrijeme. Ne može pomaknuti ud dok je zatvoren. Kada ponovno postane slobodan, uživat će u svom životu, posebno će uživati u životu. A sada pomislite na vodu koja teče u ribnjak iz tvornice u Darmstadtu. Ova voda dobila je svoj solarni utjecaj na vrlo poseban način. Ova tvornica u Darmstadtu u osnovi radi na ugljenu, i sve dolazi od ugljena. Ta toplina koja je unutra dolazi iz ugljena. Ugljen je pohranio tisućljeća i tisućljeća stare solarne snage. Ove solarne snage sada teku u ribnjak kao topla voda. A istina je da su ove solarne snage, koje dolaze iz ugljena nakon što su tisuće godina sjedile u tamnici ugljena, posebno učinkovite. Dakle, ne možete učiniti ništa bolje nego dopustiti da te učinkovite solarne snage uđu u ribnjak s toplom vodom. Da, to bi se čak moglo i umjetno napraviti. Moglo bi se umjetno urediti stvari na takav način da ulijevate toplu vodu u bazene u kojima držite zlatne ribice. A osobito ako dopustite da voda teče, pa kad tako pokrenete solarne snage, one će stimulirati zlatnu ribicu da razvije zaista žive boje.
Možete pokušati sljedeće. Zamislite da imate veliki umjetni bazen; najprije neka dolje dotječe topla voda i ostaje mirna na dnu, a zatim dodate običnu vodu preko nje; i zatim u nju stavite zlatne ribice. Zatim uzmete drugi bazen, pustite toplu vodu, ali da neprestano postoji struja te vode, i zatim pogledajte koje ribice imaju živopisniju zlatno-žutu boju: ne one koje su u mirnoj vodi, već one gdje topla voda teče cijelo vrijeme, jer to održava snage na životu.
U slučaju industrijskog poduzeća to se događa neovisno, jer uvijek dolazi nova topla voda. Stoga nije iznenađenje da zlatne ribice tamo posebno dobro uspijevaju. To je način na koji radi priroda. Tek kada razumijete ove stvari pravilno, možete otkriti kako radi priroda. Sada ćete sebi reći: Da, što je to što zapravo djeluje u sunčevim zrakama? - Da, gospodo, to je upravo eter koji djeluje i u našem vlastitom eterskom tijelu! Ono što je aktivno u sunčevim zrakama je eter. I kao što kod nas eter prvo stimulira ono astralno, tako je i vani u prirodi.
Sada loza ima etersko tijelo u sebi; ali budući je dodirnuto od sunčeve topline, nešto se astralno, nešto zaista izvanzemaljsko, već razvija u lozi, a to djeluje kao alkohol. Stoga se do razumijevanja stvari odlazi smo razmatrajući ljudsko biće, i unutar ljudskog bića, i vani u svijetu prirode.
A sada ću ući u sasvim drugu stvar, mali dodatak koji vam želim dati u posljednjim trenucima u vezi s pitanjem gospodina Burle-a o odjeći. Vidite, rekao sam vam razne stvari o odijevanju, ali zanimljivo je da je odjeća doista proizašla iz ljudskog instinkta na takav način da odgovara cijelom biću čovjeka, cijeloj čovjekovoj prirodi. Čovjek ima tri aspekta već i kao fizički čovjek. Ima glavu, organe u grudima, gdje se uglavnom odvija disanje i cirkulacija, unutarnje kretanje, a ima i udove i vanjsko kretanje. Fizičko se tijelo već sastoji od tri dijela: glave, sustava grudi - ja ga uvijek nazivan ritmičkim sustavom, jer se sve kreće ritmički - i organa za vanjsko kretanje, organizacije vanjskog kretanja.
Pa, vidite, etersko tijelo posebno je učinkovito u glavi, astralno tijelo u grudima, cirkulaciji krvi i disanju, a 'Ja' u pokretima volje. Ako pogledate svu odjeću, s iznimkom pomalo jednostavne odjeće divljih ljudi – mislim, pravih divljaka – uvijek ćete vidjeti, kakve god gluposti radili, da se odjeća u biti sastoji od tri komada, nekako je načinjena od tri komada. Naravno, uvijek se nešto mijenja; Morate samo uzeti u obzir da se tijekom povijesnog razvoja čovječanstva strahovito promijenilo, dodavane su gluposti, dodavane su banalnosti, ali sva se odjeća zapravo sastoji od tri dijela. Jedno je ono što je proizašlo iz pregače – a muškarci su u biti među starim Egipćanima nosili samo pregače. Čemu služi ova odjeća kod ljudi? Udovima. Čovjek je izrazio da može hodati prekrivajući stopala. Snagu stopala, organizaciju kretanja, treba izraziti pregačom.
Zanimljivo je da takve stvari sada propadaju i da slobodni zidari na svojim sastancima pregaču nose kao znak posebnosti. To je staroegipatsko nasljeđe. Baš kao što ljudi, barem većina nemaju pojma zašto stavljaju medalje, isto tako malo ljudi zna zašto stavljaju pregače. Pregača se stavlja kao znak da će se biti posebno aktivan s udovima. A iz pregače nastalo je sve što je na neki način utjecalo na udove, na primjer naše hlače, ali to se toliko promijenilo da nas više sprječavaju u hodanju nego što nam pomažu. Dakle, to je povezano s udovima. Egipćani su pregače izrađivali tako da bi posebno prianjale udovima; zatim bi ispružili ruke i nastala je pregača koja ide gore, ima oprsnicu i rukave, tako da su i gornji udovi u njoj stegnuti.
Drugo, gospodo, jest to da su ljudi u odjeći izrazili sustav grudiju. I to je najbolje izraženo u svemu što je poput košulje i navlači se preko glave. To se posebno razvilo među starim Asircima. Tamo je nastala odjeća nalik na košulju, koju navučete odozgo i ide ravno prema dolje. To je izraz za sustav grudi, za unutarnje kretanje. Stoga su i nabori nastali na taj način. Grci su ga potom preuzeli iz Azije i dodali te umjetne nabore koji bi na neki način trebali oponašati glavne krvne žile. Dizajniran je tako da oponaša glavnu cirkulaciju krvi i njen tok.
Treća stvar je ogrtač, ogrtač koji se navlači. Pa, kaput koji se navlači prvotno nije bio bačen samo preko ramena, već i preko glave. To još možete vidjeti u određenim dijelovima zemlje, gdje se to još uvijek radi na isti način. Kaput se baci preko glave da tako prekriva i glavu. U bacanju kaputa ponovno se izražava misao o svemu što izlazi iz glave; u pregači više volja koja živi u udovima; u košulji kakvu imamo, zar ne, toga ima malo u našem prsluku, ali u svećeničkoj haljini, u odjeći katoličkih svećenika, još uvijek to možete vidjeti vrlo dobro razvijeno – to je još uvijek dio ženske odjeće, ruho za grudi. A pokrivalo za glavu je kaput. Naravno, to je prošlo kroz promjene. Zamislite kaput koji se baca oko ramena, a također i preko glave [slika 18], izvorno je pokrivao glavu.
Možete pokušati sljedeće. Zamislite da imate veliki umjetni bazen; najprije neka dolje dotječe topla voda i ostaje mirna na dnu, a zatim dodate običnu vodu preko nje; i zatim u nju stavite zlatne ribice. Zatim uzmete drugi bazen, pustite toplu vodu, ali da neprestano postoji struja te vode, i zatim pogledajte koje ribice imaju živopisniju zlatno-žutu boju: ne one koje su u mirnoj vodi, već one gdje topla voda teče cijelo vrijeme, jer to održava snage na životu.
U slučaju industrijskog poduzeća to se događa neovisno, jer uvijek dolazi nova topla voda. Stoga nije iznenađenje da zlatne ribice tamo posebno dobro uspijevaju. To je način na koji radi priroda. Tek kada razumijete ove stvari pravilno, možete otkriti kako radi priroda. Sada ćete sebi reći: Da, što je to što zapravo djeluje u sunčevim zrakama? - Da, gospodo, to je upravo eter koji djeluje i u našem vlastitom eterskom tijelu! Ono što je aktivno u sunčevim zrakama je eter. I kao što kod nas eter prvo stimulira ono astralno, tako je i vani u prirodi.
Sada loza ima etersko tijelo u sebi; ali budući je dodirnuto od sunčeve topline, nešto se astralno, nešto zaista izvanzemaljsko, već razvija u lozi, a to djeluje kao alkohol. Stoga se do razumijevanja stvari odlazi smo razmatrajući ljudsko biće, i unutar ljudskog bića, i vani u svijetu prirode.
A sada ću ući u sasvim drugu stvar, mali dodatak koji vam želim dati u posljednjim trenucima u vezi s pitanjem gospodina Burle-a o odjeći. Vidite, rekao sam vam razne stvari o odijevanju, ali zanimljivo je da je odjeća doista proizašla iz ljudskog instinkta na takav način da odgovara cijelom biću čovjeka, cijeloj čovjekovoj prirodi. Čovjek ima tri aspekta već i kao fizički čovjek. Ima glavu, organe u grudima, gdje se uglavnom odvija disanje i cirkulacija, unutarnje kretanje, a ima i udove i vanjsko kretanje. Fizičko se tijelo već sastoji od tri dijela: glave, sustava grudi - ja ga uvijek nazivan ritmičkim sustavom, jer se sve kreće ritmički - i organa za vanjsko kretanje, organizacije vanjskog kretanja.
Pa, vidite, etersko tijelo posebno je učinkovito u glavi, astralno tijelo u grudima, cirkulaciji krvi i disanju, a 'Ja' u pokretima volje. Ako pogledate svu odjeću, s iznimkom pomalo jednostavne odjeće divljih ljudi – mislim, pravih divljaka – uvijek ćete vidjeti, kakve god gluposti radili, da se odjeća u biti sastoji od tri komada, nekako je načinjena od tri komada. Naravno, uvijek se nešto mijenja; Morate samo uzeti u obzir da se tijekom povijesnog razvoja čovječanstva strahovito promijenilo, dodavane su gluposti, dodavane su banalnosti, ali sva se odjeća zapravo sastoji od tri dijela. Jedno je ono što je proizašlo iz pregače – a muškarci su u biti među starim Egipćanima nosili samo pregače. Čemu služi ova odjeća kod ljudi? Udovima. Čovjek je izrazio da može hodati prekrivajući stopala. Snagu stopala, organizaciju kretanja, treba izraziti pregačom.
Zanimljivo je da takve stvari sada propadaju i da slobodni zidari na svojim sastancima pregaču nose kao znak posebnosti. To je staroegipatsko nasljeđe. Baš kao što ljudi, barem većina nemaju pojma zašto stavljaju medalje, isto tako malo ljudi zna zašto stavljaju pregače. Pregača se stavlja kao znak da će se biti posebno aktivan s udovima. A iz pregače nastalo je sve što je na neki način utjecalo na udove, na primjer naše hlače, ali to se toliko promijenilo da nas više sprječavaju u hodanju nego što nam pomažu. Dakle, to je povezano s udovima. Egipćani su pregače izrađivali tako da bi posebno prianjale udovima; zatim bi ispružili ruke i nastala je pregača koja ide gore, ima oprsnicu i rukave, tako da su i gornji udovi u njoj stegnuti.
Drugo, gospodo, jest to da su ljudi u odjeći izrazili sustav grudiju. I to je najbolje izraženo u svemu što je poput košulje i navlači se preko glave. To se posebno razvilo među starim Asircima. Tamo je nastala odjeća nalik na košulju, koju navučete odozgo i ide ravno prema dolje. To je izraz za sustav grudi, za unutarnje kretanje. Stoga su i nabori nastali na taj način. Grci su ga potom preuzeli iz Azije i dodali te umjetne nabore koji bi na neki način trebali oponašati glavne krvne žile. Dizajniran je tako da oponaša glavnu cirkulaciju krvi i njen tok.
Treća stvar je ogrtač, ogrtač koji se navlači. Pa, kaput koji se navlači prvotno nije bio bačen samo preko ramena, već i preko glave. To još možete vidjeti u određenim dijelovima zemlje, gdje se to još uvijek radi na isti način. Kaput se baci preko glave da tako prekriva i glavu. U bacanju kaputa ponovno se izražava misao o svemu što izlazi iz glave; u pregači više volja koja živi u udovima; u košulji kakvu imamo, zar ne, toga ima malo u našem prsluku, ali u svećeničkoj haljini, u odjeći katoličkih svećenika, još uvijek to možete vidjeti vrlo dobro razvijeno – to je još uvijek dio ženske odjeće, ruho za grudi. A pokrivalo za glavu je kaput. Naravno, to je prošlo kroz promjene. Zamislite kaput koji se baca oko ramena, a također i preko glave [slika 18], izvorno je pokrivao glavu.
Slika 18
Ako je kaput crven, vrlo je lijep. Crvena boja je takva da je se ne pokušava izobličiti. Došlo je vrijeme, o kojem sam vam prošli put govorio, kada ljudi više ne obraćaju pažnju na boje. Napravili su i crni ogrtač ili plavi. I što su učinili? Ovdje su odsjekli kaput i napravili dodatno pokrivalo za glavu! To je postao šešir. Naravno, to se danas više ne može vidjeti. Ali ipak moram reći: Kada god vidim osobu koja nosi frak i cilindar, uvijek si kažem, 'Munje i gromovi, kako si se promijenio'! - jer je izvorno frak i cilindar bio kaput. Zatim je kaput posjećen, dobio je strašni oblik fraka, a na vrhu je cilindar koji pokriva glavu. Izvorno ga još uvijek možete vidjeti tamo. Ako vidite cilindar s frakom zajedno, a zatim pokušate izrezati cilindar sprijeda tako da cijelu stvar možete prebaciti preko glave, onda imate ono od čega su napravljeni frak i cilindar. Dakle, morate se vratiti staroj odjeći, i onda vidjeti kako je naša odjeća nastala; iako ne vjerujem da gospodin Burle toliko često nosi frak i cilindar da je zato postavio pitanje. (Smijeh.) Ali izgledalo bi kao da su ljudima odsječene glave kada bi naokolo hodali u frakovima i cilindrima.
Nastaviti ćemo sljedeće srijede u devet sati ujutro.
Nastaviti ćemo sljedeće srijede u devet sati ujutro.