.- 9. Deveto predavanje, Dornach, 23 veljače 1924
Izgradnja i razgradnja u ljudskom organizmu. Važnost izlučevina.
Analiza urina. Razlika između stare i nove medicine. Ljudska duša i duh aktivni u posteljici. Oko je izlučevina. Cijeli mozak je izlučevina. Fizičko i etersko tijelo grade, astralno tijelo i ego razgrađuju. Duhovno se temelji na razgradnji a ne izgradnji. Mi cijelog života razbijamo materiju i eliminiramo je. Znoj se izlučuje kroz funkcioniranje eterskog tijela, urin kroz funkcioniranje astralnog tijela, izlučevine crijeva posebno su pod kontrolom ega. U osnovi sve u vezi zdravlja i bolesti zavisi o tome kako funkcionira astralno tijelo. Testovi urina na proteine i šećer. Nijanse boje, i mutnoća ili bistrina urina. Astralna utvara u urinu, znoju, i crijevnom sadržaju - 'mumija'. Izmet konja i goveda. Nadosjetilna životinja i nadosjetilni čovjek žive u izlučevinama. Kvržice i upale.
Dobro jutro, gospodo. Možda je netko od vas mislio o nečemu što bi volio pitati? Ili nešto o čemu smo nekidan razgovarali?
Gospodin Müller pita bi li Doktor htio nešto reći o pitanju koje je nedavno postavio: Postoje nadriliječnici koji iz mokraće vide bolesti ljudi.
Rudolf Steiner: Da, to ste nedavno pitali. Jednostavno sam zaboravio pitanje ili nisam imao vremena za odgovor.
Gospodin Müller nastavlja pitati: Na području Basela postoji čovjek koji je svojom praksom pretragama urina i onim što je davao kao lijek, postigao dobre rezultate. Što bi o tome trebalo misliti?
Rudolf Steiner: Na ovo pitanje o testu urina moram reći sljedeće. Test urina nije ograničen samo na nadriliječnike i slično, već danas također igra važnu ulogu u znanstveno priznatoj medicini. No, postoji velika razlika između načina na koji današnji medicinski stručnjaci i ljudi o kojima zapravo govorite – a govorili ste u osnovi o nemedicinskim ljudima – postupaju sa stvarima, a to se temelji na sljedećem. Pregled urina je od davnina uvijek imao iznimno veliku ulogu kod pregleda bolesti. Morate samo imati na umu sljedeće. Vratite li se staroj medicini, kakva je postojala do osamnaestog stoljeća – jer je medicina u osamnaestom stoljeću bila reformirana, išla putem materijalizma u Italiji – uvidjeti ćete da se i prepoznavanje bolesti i iscjeljivanja temeljilo na potpuno različitim načelima. Danas je ta medicina potpuno prezrena od strane znanosti. U određenoj mjeri to je opravdano, ali nije potpuno opravdano. I mora vam biti jasno u pogledu razlike između stare medicine i novije medicine, kako biste razumjeli što to zapravo znači danas. Stara medicina vrlo je dobro znala da ljudsko biće nije samo ovo fizičko tijelo, koje se vidi očima, hvata rukama, već je i nadosjetilno biće koje prodire u tijelo, kao što smo oduvijek naglašavali.
Razlike između drevne medicine i novije medicine otkriti ćete kada se vratite jako daleko u ljudski život, naime kada se vratite u vrijeme prije rođenja. Ne mislim na duhovno prije rođenja, već na fizičko, ljudsko tijelo u maternici. Danas medicina i prirodna znanost općenito, u čovjeku koji nastaje u maternici, kao bitno u tome vide kako se jajašce postupno razvija. U početku se radi samo o oplođenoj jajnoj stanici. Dakle, ovo je mala stanica koja se može vidjeti samo mikroskopom. Ta se stanica zatim množi i poprima svojevrsni oblik čaše. I na jednoj se strani ovaj oblik čaše pojavi otprilike u trećem tjednu. Tada u šestom ili sedmom tjednu čovjek postaje poput male ribe. Zatim se s jedne strane formira glava [vidi sliku], tu nastaju prve živčane niti; i tako se nastavlja. I na taj način, promatrajući jednu formu za drugom, znanost se danas nastoji približiti porijeklu čovjeka, ali i životinje.
Slika 19
No, osim ovoga što je prisutno na ovaj način, oko ljudskog bića u maternici postoji gusta tekućina. Ta gusta tekućina je ovdje [crtež], tek tada je maternica posvuda okolo. Ova gusta tekućina, sa svime uključenim, potom rođenjem otječe kao takozvana posteljica. Na to se gleda kao na otpad, kao na nešto što nema smisla, jer sve što se danas dogodi u živim bićima, odnosno dogodi na takav način da izađe van, smatra se otpadom.
Ali to nije slučaj, stvar je sljedeća. Ovdje, u načinu na koji se stanica množi i nastaje fizičko ljudsko tijelo, aktivne su sile vanjske prirode, dok u okolnoj tekućini koja se zatim pri porodu odbaci, aktivni su duh i duša. Ovaj duhovni i duševni element u početku je u blizini malog ljudskog tijela; tek kasnije se uvlači u ljudsko tijelo. I zaista treba tražiti duh u onome što se kasnije odbacuje kao posteljica. Ovo je naravno, vrlo iznenađujuće, ali izuzetno je važno.
Istraživanje duhovnog danas je toliko poricano da si je moj prijatelj postavio zadatak ispitati ovu posteljicu, jer ona postupno predaje duh samom embriju, samom fizičkom aspektu. Moglo bi se to itekako znanstveno ispitati; ali to ne uspijeva samo zato jer moderni znanstvenici odmah uklone sve što se nađe oko embrija ako je dostupan jer je majka umrla ili je nužna operacija – što se ne događa često. Ne može se dobiti embrij koji bi to učinio mogućim. Dakle, čak i način na koji se stvari tretiraju ometa današnju pravu znanost. Htio bih reći da proces postajanja materijalističkim započinje istraživanjem podrijetla čovjeka.
Ali sada znate da čovjek također proizvodi izlučevine dok je živ. Izlučuje se nešto što nije osobito popularno u vanjskom svijetu jer ne miriše dobro. Gotovo svi sekreti ne mirišu dobro. Danas se svi sekreti smatraju – ali naravno s potpunim pravom – kao nešto što se mora odvojiti, isprati i tako dalje.
Dakle, izlučevine kod ljudi su one koje ste spomenuli, urin, znoj, zar ne, također grube izlučevine, fekalije i nekoliko drugih stvari. Uostalom, nokti koje odrežete također su izlučevina ljudskog bića. To je samo čvrsta izlučevina. No neke stvari koje su također izlučevina, ne gledaju se kao izlučevine, iako su to zapravo izlučevine.
Vidite, kao najplemenitiji organ u ljudskom biće često se vidi oko. Pa, sve što trebate učiniti je razmisliti o tome kako se lako može izvaditi jedno oko. Leži potpuno zasebno u očnoj duplji. A ono što je u oku kao tekućina – objasnio sam vam to – to je također izlučevina. I izlučevine također igraju ulogu u raznim organima slušanja, uhu, što se može vidjeti po stvaranju ušnog voska, najviše vanjska izlučevina. Dakle, posvuda kod ljudi imamo sekreta; s jedne strane čovjek je izgrađen, s druge se rastvara, izlučuje.
Pa što slijedi iz toga? Nekidan sam vam rekao nešto što bi moglo biti poučno u tom pogledu. Rekao sam vam: Ljudi vide živce, cijeli mozak, kao nešto što je organ kao i svaki drugi, poput jetre ili slezene. Ali to nije istina, gospodo. Mozak je izlučevina. Cijeli mozak je, rekao sam vam, izlučevina! A ako želite usporediti mozak s nečim, ne morate ga uspoređivati s crijevom, već s onim što je unutar crijeva. Dakle, ako imate komad crijeva, postoji crijevna stijenka i postoji crijevni sadržaj [vidi crtež]. Stvar je u tome što je crijevna stijenka tako valovita. U mozgu, u živcu, nema zida; također je tu, ali je proziran, nije vidljiv i tu je samo sadržaj. S pravom možete pitati: Što je to što ispunjava mozak? Ispunjen je vrlo posebnom vrstom crijevnog sadržaja! A ako sadržaj crijeva nazivate prljavštinom, možete reći da je mozak prljav. To je apsolutno znanstveno točno. Jer misaona aktivnost se ne sastoji u aktivnosti mozga, već se misaona aktivnost sastoji u tome što je mozak odvojen od mišljenja, odvojen je. Što više idete odozdo prema gore u čovjeku, čovjek je više izlučevina.
Ali to nije slučaj, stvar je sljedeća. Ovdje, u načinu na koji se stanica množi i nastaje fizičko ljudsko tijelo, aktivne su sile vanjske prirode, dok u okolnoj tekućini koja se zatim pri porodu odbaci, aktivni su duh i duša. Ovaj duhovni i duševni element u početku je u blizini malog ljudskog tijela; tek kasnije se uvlači u ljudsko tijelo. I zaista treba tražiti duh u onome što se kasnije odbacuje kao posteljica. Ovo je naravno, vrlo iznenađujuće, ali izuzetno je važno.
Istraživanje duhovnog danas je toliko poricano da si je moj prijatelj postavio zadatak ispitati ovu posteljicu, jer ona postupno predaje duh samom embriju, samom fizičkom aspektu. Moglo bi se to itekako znanstveno ispitati; ali to ne uspijeva samo zato jer moderni znanstvenici odmah uklone sve što se nađe oko embrija ako je dostupan jer je majka umrla ili je nužna operacija – što se ne događa često. Ne može se dobiti embrij koji bi to učinio mogućim. Dakle, čak i način na koji se stvari tretiraju ometa današnju pravu znanost. Htio bih reći da proces postajanja materijalističkim započinje istraživanjem podrijetla čovjeka.
Ali sada znate da čovjek također proizvodi izlučevine dok je živ. Izlučuje se nešto što nije osobito popularno u vanjskom svijetu jer ne miriše dobro. Gotovo svi sekreti ne mirišu dobro. Danas se svi sekreti smatraju – ali naravno s potpunim pravom – kao nešto što se mora odvojiti, isprati i tako dalje.
Dakle, izlučevine kod ljudi su one koje ste spomenuli, urin, znoj, zar ne, također grube izlučevine, fekalije i nekoliko drugih stvari. Uostalom, nokti koje odrežete također su izlučevina ljudskog bića. To je samo čvrsta izlučevina. No neke stvari koje su također izlučevina, ne gledaju se kao izlučevine, iako su to zapravo izlučevine.
Vidite, kao najplemenitiji organ u ljudskom biće često se vidi oko. Pa, sve što trebate učiniti je razmisliti o tome kako se lako može izvaditi jedno oko. Leži potpuno zasebno u očnoj duplji. A ono što je u oku kao tekućina – objasnio sam vam to – to je također izlučevina. I izlučevine također igraju ulogu u raznim organima slušanja, uhu, što se može vidjeti po stvaranju ušnog voska, najviše vanjska izlučevina. Dakle, posvuda kod ljudi imamo sekreta; s jedne strane čovjek je izgrađen, s druge se rastvara, izlučuje.
Pa što slijedi iz toga? Nekidan sam vam rekao nešto što bi moglo biti poučno u tom pogledu. Rekao sam vam: Ljudi vide živce, cijeli mozak, kao nešto što je organ kao i svaki drugi, poput jetre ili slezene. Ali to nije istina, gospodo. Mozak je izlučevina. Cijeli mozak je, rekao sam vam, izlučevina! A ako želite usporediti mozak s nečim, ne morate ga uspoređivati s crijevom, već s onim što je unutar crijeva. Dakle, ako imate komad crijeva, postoji crijevna stijenka i postoji crijevni sadržaj [vidi crtež]. Stvar je u tome što je crijevna stijenka tako valovita. U mozgu, u živcu, nema zida; također je tu, ali je proziran, nije vidljiv i tu je samo sadržaj. S pravom možete pitati: Što je to što ispunjava mozak? Ispunjen je vrlo posebnom vrstom crijevnog sadržaja! A ako sadržaj crijeva nazivate prljavštinom, možete reći da je mozak prljav. To je apsolutno znanstveno točno. Jer misaona aktivnost se ne sastoji u aktivnosti mozga, već se misaona aktivnost sastoji u tome što je mozak odvojen od mišljenja, odvojen je. Što više idete odozdo prema gore u čovjeku, čovjek je više izlučevina.
Slika 20
Govorio sam vam o osjetilnom i nadosjetilnom ljudskom biću, o ljudskom biću koje vidite, i ljudskom biću koje je također u nama, koje ne vidite. Ono što se vidi u osobi je ono što se neprestano izgrađuje, ono što proizlazi iz onoga što se formira u fizičko ljudsko tijelo. Ovdje dobiva panj ruke, tamo panj noge. No, ono što je nadosjetilno, astralno tijelo i 'Ja', oni su tu da se odvoje, oni se neprestano odvajaju. Samo se fizičko tijelo i etersko tijelo izgrađuju. Astralno tijelo i 'Ja' ponovno se raspadaju.
Kada gradite kuću želite je izgraditi što je moguće brže i u njoj živite što je dulje moguće. Malo po malo, priroda je degradira, inače biste i danas morali vidjeli kuće koje su stajale u drevnoj Indiji. Ali pronaći ćete nekoliko kuća koje su stajale ovdje prije tristo godina. Kod ljudi je slučaj da se izgradnja i razgradnja odvijaju u isto vrijeme. Prvo dolazi izgradnja, jedemo uzimamo tvari; dolaze u jetru gdje se transformiraju. Zatim počinje demontaža, izlučivanje. I cijela aktivnost ljudskog bića zapravo se sastoji u ovoj izgradnji i razgradnji. Da smo se samo izgrađivali, bili bismo dosadni i glupi. Svi bismo bili glupi dečki. Zapravo ne bi bili ni glupi, bili bismo biljke koje bez da misle šeću okolo, da smo samo izgrađivali. Činjenica da uništavamo tvari, da stalno izlučujemo u mozgu, naprimjer, i da imamo organe za lučenje kao što su žlijezde, upravo je razlog da nismo glupi dečki već inteligentni, s varijacijama, naravno. Ali duhovno se temelji na razgradnji, a ne na izgradnji. I tako su izlučevine od posebne važnosti.
Vidite, stvar je u tome da se ista stvar događa kada se odbaci posteljica kao što se događa sa svim destrukcijama u organizmu. A duh je sve više i više na djelu, što se više uništava od strukture ljudskog bića koje se razvija. A kada duh može raditi u samom ljudskom biću kada je jednom rođeno, posteljica više nije potrebna, i tada je jednostavno odbačena. Ali stvari se odbacuju tijekom života. Odbacuje se u više ili manje čvrstim i mekim crijevnim izlučevinama, odbacuje se u mokraći, odbacuje se naprimjer u znoju. Možete uočiti važnost znoja kao izlučevine nakon što sanjate pravi anksiozni san, ako ste samo jednom imali noćnu moru. Naprimjer, ako sanjate da netko trči za vama tko vas želi ubiti ili vas barem dobro pretući. Bježite od njega, bježite u snu, trčite, bježite, bježite; brzo se probudite, ali ste okupani znojem. Ova aktivnost, koja je toliko pojačana da imate slike snova koje vas plaše, nastavlja se u znoju. A ovi snovi su fizička pratnja onoga što tjeskobno sanjate. Ili pomislite na nekoga s teškom plućnom bolešću koja nije u zadnjoj fazi, ali čija pluća nisu u redu. Pluća ne mogu pravilno disati, to pluća stisne; osoba jako pati od tjeskobnih snova. Ali uvijek je oblije znoj dok spava. Dakle, imate vezu između znoja i ovih duhovnih aktivnosti, slika koje dolaze u snu. Da, dakle gospodo, aktivno je etersko tijelo jer san o tjeskobi nastaje tek kada se probudite. Vi samo mislite da je san trajao većinu noći. Cijeli san se događa u trenutku kada se probudite.
To se može dokazati kako se snovi odigravaju kako se probudite. Ranije sam vam ispričao karakterističan san, dok mnogi od vas još nisu bili došli, iz kojega možete vidjeti kako vam cijeli san bljesne kroz glavu kada se probudite. Na vratima predavaonice stoji student. Dugi dođe, lakta se i naleti na njega. Pa, to je užasna uvreda među studentima! To može završiti samo dvobojem; nema drugog načina. Pa, čim naleti na njega, jedan od njih traži sekundanta; drugi također mora potražiti sekundanta – to je duga priča o kojoj student sanja – cijela je stvar dogovorena, dugi pregovori, sve; očito traje užasno dugo. Sanja o tome kako izlaze u šumu, kako se tamo postavljaju, kako se određuje udaljenost, kolika je udaljenost. Pištolji se pune – on sve to sanja; kad se ispuca prvi hitac, probudi se! Odmah primjećuje da je, budući je postao nemiran u snu, prevrnuo stolac; ali stolac pada dok se budi. Tako je padanje stolca napravilo cijeli san; u tom je trenutku cijeli san prošao u glavu. San se produžuje samo iznutra. U stvarnosti se zapravo sanja u trenutku buđenja. I zato je također slučaj da takvi bolesnici imaju anksiozne snove kada se probude; spavaju, bude se, i pritom su okupani znojem. U tome je aktivno etersko tijelo. Kada se sami od sebe probudimo ujutro, vraćamo se sa svojim 'Ja' i astralnim tijelom, koji su noću izvan fizičkog tijela, i kroz to se znojimo. Dakle, pri znojenju etersko tijelo je ono što nas čini duhovnim bićima, jer kamenje i biljke ne sanjaju, stoga oni ni nisu duhovna bića.
Ali sada mokrenje. Vidite, to sa znojem ne primjećujete toliko, jer znoj ne može učiniti ništa nego izaći van, i zatim prekriva kožu. No da koža ima male vrećice u koje bi se izlučivao znoj, i ako bi to prekrila koža, čovjek to ne bi ni primijetio. Moglo bi biti tako da imate male vrećice u koži. Znoj bi ušao unutra, a u određeno vrijeme – mogli biste imati sitne mišiće – kožu bi zgnječili i znoj bi išao vani. Poput znoja kroz etersko tijelo, tako se i urin izlučuje kroz astralno tijelo. No, ne primjećuje se da, primjerice, ako imate življe osjećaje, izlučujete više urina neko kada imate slabe osjećaje, jer se urin ne prazni odmah. Vidite, stvar je sljedeća: Ako je netko pun entuzijazma i ostaje u entuzijazmu – bez obzira odražava li se to izvana na djelima ili nešto gleda – i nema mokraćni mjehur, trebao bi mokriti dok je u entuzijazmu. To bi bilo jako loše. Ljudi ne bi mogli otići u muzej, jer kada bi tamo vidjeli slike i uzbudili se, pri ruci bi trebali biti zahodi! Činjenica je da je ljudska priroda dala privremeno odrediše za ovo izlučivanje. Nakuplja se u mokraćnom mjehuru i može se prazniti u određeno vrijeme. No, urin se prvenstveno izlučuje zbog aktivnosti astralnog tijela. Astralno tijelo je prisutno posvuda i urin dolazi iz svih dijelova, skuplja se u bubrezima i zatim odlazi u mokraćni mjehur.
Lučenje crijeva je iznad svega upravljano od 'Ja' – kod životinja astralnim tijelom, kod ljudi od 'Ja'. I u izlučivanju se ne aktiviraju samo crijeva, nego se aktivira cijela osoba. U cijelom ljudskom biću postoji stalna eliminacija. Crijevo je samo drenažni aparat. Tako da se može reći da se upravo u izlučivanju vidi da je etersko tijelo aktivno u znoju, astralno tijelo u urinu, a 'Ja' u izlučivanju izmeta.
Imajući ovo na umu, o izlučevinama nećete razmišljati kao o nečemu što je nevažno. Jer pretpostavimo da osoba ima normalan urin. Da, tada je astralno tijelo također aktivno u ljudskom biću na normalan način. No, o tome kako je astralno tijelo aktivno ovisi je li osoba zdrava ili bolesna. Sve u zdravlju i bolesti zavisi o toga kako astralno tijelo djeluje.
Naprimjer, ako jedemo jaja, a jaja se probavljaju, jaje mora prvo otići u usta, a zatim u želudac; zatim odlazi u crijeva i, kao što sam jednom rekao, potpuno je uništeno kao jaje. Proteini su uništeni. No, na putu u jetru uništeni protein je ponovno izgrađen. Ljudski se protein stvara od životinjskog i biljnog proteina na putu od crijeva do jetre. I tek tada ljudski protein ulazi u krv.
Kada gradite kuću želite je izgraditi što je moguće brže i u njoj živite što je dulje moguće. Malo po malo, priroda je degradira, inače biste i danas morali vidjeli kuće koje su stajale u drevnoj Indiji. Ali pronaći ćete nekoliko kuća koje su stajale ovdje prije tristo godina. Kod ljudi je slučaj da se izgradnja i razgradnja odvijaju u isto vrijeme. Prvo dolazi izgradnja, jedemo uzimamo tvari; dolaze u jetru gdje se transformiraju. Zatim počinje demontaža, izlučivanje. I cijela aktivnost ljudskog bića zapravo se sastoji u ovoj izgradnji i razgradnji. Da smo se samo izgrađivali, bili bismo dosadni i glupi. Svi bismo bili glupi dečki. Zapravo ne bi bili ni glupi, bili bismo biljke koje bez da misle šeću okolo, da smo samo izgrađivali. Činjenica da uništavamo tvari, da stalno izlučujemo u mozgu, naprimjer, i da imamo organe za lučenje kao što su žlijezde, upravo je razlog da nismo glupi dečki već inteligentni, s varijacijama, naravno. Ali duhovno se temelji na razgradnji, a ne na izgradnji. I tako su izlučevine od posebne važnosti.
Vidite, stvar je u tome da se ista stvar događa kada se odbaci posteljica kao što se događa sa svim destrukcijama u organizmu. A duh je sve više i više na djelu, što se više uništava od strukture ljudskog bića koje se razvija. A kada duh može raditi u samom ljudskom biću kada je jednom rođeno, posteljica više nije potrebna, i tada je jednostavno odbačena. Ali stvari se odbacuju tijekom života. Odbacuje se u više ili manje čvrstim i mekim crijevnim izlučevinama, odbacuje se u mokraći, odbacuje se naprimjer u znoju. Možete uočiti važnost znoja kao izlučevine nakon što sanjate pravi anksiozni san, ako ste samo jednom imali noćnu moru. Naprimjer, ako sanjate da netko trči za vama tko vas želi ubiti ili vas barem dobro pretući. Bježite od njega, bježite u snu, trčite, bježite, bježite; brzo se probudite, ali ste okupani znojem. Ova aktivnost, koja je toliko pojačana da imate slike snova koje vas plaše, nastavlja se u znoju. A ovi snovi su fizička pratnja onoga što tjeskobno sanjate. Ili pomislite na nekoga s teškom plućnom bolešću koja nije u zadnjoj fazi, ali čija pluća nisu u redu. Pluća ne mogu pravilno disati, to pluća stisne; osoba jako pati od tjeskobnih snova. Ali uvijek je oblije znoj dok spava. Dakle, imate vezu između znoja i ovih duhovnih aktivnosti, slika koje dolaze u snu. Da, dakle gospodo, aktivno je etersko tijelo jer san o tjeskobi nastaje tek kada se probudite. Vi samo mislite da je san trajao većinu noći. Cijeli san se događa u trenutku kada se probudite.
To se može dokazati kako se snovi odigravaju kako se probudite. Ranije sam vam ispričao karakterističan san, dok mnogi od vas još nisu bili došli, iz kojega možete vidjeti kako vam cijeli san bljesne kroz glavu kada se probudite. Na vratima predavaonice stoji student. Dugi dođe, lakta se i naleti na njega. Pa, to je užasna uvreda među studentima! To može završiti samo dvobojem; nema drugog načina. Pa, čim naleti na njega, jedan od njih traži sekundanta; drugi također mora potražiti sekundanta – to je duga priča o kojoj student sanja – cijela je stvar dogovorena, dugi pregovori, sve; očito traje užasno dugo. Sanja o tome kako izlaze u šumu, kako se tamo postavljaju, kako se određuje udaljenost, kolika je udaljenost. Pištolji se pune – on sve to sanja; kad se ispuca prvi hitac, probudi se! Odmah primjećuje da je, budući je postao nemiran u snu, prevrnuo stolac; ali stolac pada dok se budi. Tako je padanje stolca napravilo cijeli san; u tom je trenutku cijeli san prošao u glavu. San se produžuje samo iznutra. U stvarnosti se zapravo sanja u trenutku buđenja. I zato je također slučaj da takvi bolesnici imaju anksiozne snove kada se probude; spavaju, bude se, i pritom su okupani znojem. U tome je aktivno etersko tijelo. Kada se sami od sebe probudimo ujutro, vraćamo se sa svojim 'Ja' i astralnim tijelom, koji su noću izvan fizičkog tijela, i kroz to se znojimo. Dakle, pri znojenju etersko tijelo je ono što nas čini duhovnim bićima, jer kamenje i biljke ne sanjaju, stoga oni ni nisu duhovna bića.
Ali sada mokrenje. Vidite, to sa znojem ne primjećujete toliko, jer znoj ne može učiniti ništa nego izaći van, i zatim prekriva kožu. No da koža ima male vrećice u koje bi se izlučivao znoj, i ako bi to prekrila koža, čovjek to ne bi ni primijetio. Moglo bi biti tako da imate male vrećice u koži. Znoj bi ušao unutra, a u određeno vrijeme – mogli biste imati sitne mišiće – kožu bi zgnječili i znoj bi išao vani. Poput znoja kroz etersko tijelo, tako se i urin izlučuje kroz astralno tijelo. No, ne primjećuje se da, primjerice, ako imate življe osjećaje, izlučujete više urina neko kada imate slabe osjećaje, jer se urin ne prazni odmah. Vidite, stvar je sljedeća: Ako je netko pun entuzijazma i ostaje u entuzijazmu – bez obzira odražava li se to izvana na djelima ili nešto gleda – i nema mokraćni mjehur, trebao bi mokriti dok je u entuzijazmu. To bi bilo jako loše. Ljudi ne bi mogli otići u muzej, jer kada bi tamo vidjeli slike i uzbudili se, pri ruci bi trebali biti zahodi! Činjenica je da je ljudska priroda dala privremeno odrediše za ovo izlučivanje. Nakuplja se u mokraćnom mjehuru i može se prazniti u određeno vrijeme. No, urin se prvenstveno izlučuje zbog aktivnosti astralnog tijela. Astralno tijelo je prisutno posvuda i urin dolazi iz svih dijelova, skuplja se u bubrezima i zatim odlazi u mokraćni mjehur.
Lučenje crijeva je iznad svega upravljano od 'Ja' – kod životinja astralnim tijelom, kod ljudi od 'Ja'. I u izlučivanju se ne aktiviraju samo crijeva, nego se aktivira cijela osoba. U cijelom ljudskom biću postoji stalna eliminacija. Crijevo je samo drenažni aparat. Tako da se može reći da se upravo u izlučivanju vidi da je etersko tijelo aktivno u znoju, astralno tijelo u urinu, a 'Ja' u izlučivanju izmeta.
Imajući ovo na umu, o izlučevinama nećete razmišljati kao o nečemu što je nevažno. Jer pretpostavimo da osoba ima normalan urin. Da, tada je astralno tijelo također aktivno u ljudskom biću na normalan način. No, o tome kako je astralno tijelo aktivno ovisi je li osoba zdrava ili bolesna. Sve u zdravlju i bolesti zavisi o toga kako astralno tijelo djeluje.
Naprimjer, ako jedemo jaja, a jaja se probavljaju, jaje mora prvo otići u usta, a zatim u želudac; zatim odlazi u crijeva i, kao što sam jednom rekao, potpuno je uništeno kao jaje. Proteini su uništeni. No, na putu u jetru uništeni protein je ponovno izgrađen. Ljudski se protein stvara od životinjskog i biljnog proteina na putu od crijeva do jetre. I tek tada ljudski protein ulazi u krv.
Slika 21
Ako pogledate ljudski organizam, ovdje je dijafragma [vidi crtež], ovdje jetra, a ovdje srce; samo ih odvaja dijafragma. Ono što dolazi iz crijeva u jetru pretvara se iz proteina životinjskog i biljnog podrijetla – ovo ću napraviti žuto – u ljudski protein (tamnije žuto). Drže se zajedno u jetri, a zatim odlaze u srce.
Sada je stvar sljedeća: Kada jedemo proteine, naše astralno tijelo mora raditi tako da se životinjski i biljni protein pravilno pretvori u ljudski protein. Ako je astralno tijelo lijeno, ne može raditi ispravno, životinjski se protein ne pretvara u ljudski protein u jetri, već životinjski protein izravno ulazi u bubrege i izlučuje se urinom. Ako pregledate urin – to čini i moderna znanstvena medicina – u urinu ćete pronaći protein.
Ili zamislite gospodo, jedete krumpir. Krumpir je većinom pretvoren u ustima, jer škrob je općenito važna namirnica i ne služi samo za štirkanje košulje. Krumpir se gotovo u potpunosti sastoji od škroba. Na putu od usta do želuca i crijeva, krumpir se sada postupno pretvara u šećer. Krumpirov škrob prvo se pretvara u dekstrin, a zatim u šećer. Krumpir je loš samo u ustima; u crijevima je izuzetno sladak jer se tamo pretvara u šećer. Ali kada se krumpirov škrob sada u crijevima pretvori u šećer i kada je jetra pretvorila šećer od krumpira ili bilo koji drugi šećer u ljudski šećer, tada se taj unutarnji šećer prenosi na cijelo tijelo, koje zbog toga postaje toplije, koje kao rezultat ima svoju unutarnju toplinu. No, da bi se to dogodilo, opet astralno tijelo mora pravilno raditi. Ako ne radi pravilno, tada se ne pretvori u ljudski šećer pravilno, već životinjski, a osobito biljni šećer ide izravno u bubrege. Šećer se izlučuje i osoba postaje dijabetičar. Zauzvrat, iz sadržaja šećera u urinu možete saznati da je osoba bolesna.
To je sve nešto što i današnja medicina radi i smatra izuzetno važnim. Zapravo, to je prvo što danas radite, provjeravate urin na proteine i šećer. Tada odmah znate može li osoba imati ovu ili onu bolest.
Ili uzmite sljedeće: Vidite, ako želimo imati zdravu glavu, što, na kraju krajeva, nije nešto potpuno nevažno za fizičke ljude na Zemlji – ljudi žele imati zdrave glave jer vjeruju da je glava najvažniji organ pa žele imati zdrave glave – ako želimo imati zdravu glavu, onda moramo unijeti supstancu koja se stalno proizvodi u nama, oksalnu kiselinu, preko grudi gore u glavu. Zdrava glava mora imati određenu količinu oksalne kiseline. Oksalnu kiselinu proizvodimo sami na isti način na koji proizvodimo alkohol koji nam je potreban. Ali zauzvrat glava mora raditi pravilno kako bi se proizvela oksalna kiselina. Ako ne radi ispravno i ako ostane dolje, dobivamo anemičnu glavu, a oksalna kiselina izlučuje se u urinu i odlazi.
Iz ovoga vidite, da se čak i danas najčešće kemijskim pregledom urina mogu otkriti najvažnije bolesti. Ali kemija koju danas imamo nije postojala u prošlosti. Ali medicina je postojala u proteklim vremenima!
Sada je stvar sljedeća: pretpostavimo da osoba ima groznicu; želim uzeti drastičan slučaj. Što to znači, da osoba ima temperaturu? To ne znači na je njegovo astralno tijelo postalo slabo i opušteno, već da je u pretjeranoj aktivnosti tako da djeluje sve do 'Ja'. Kada je astralno tijelo u prekomjernoj aktivnosti tada se 'Ja' uzburka. Ali 'Ja' dovodi do cirkulacije krvi. I pretjerano aktivno astralno tijelo, koje želi posvuda ući u organe i to ne može, i zato u sebi ključa poput olujnog mora, u sebi proizvodi temperaturu. Sada osoba ima groznicu od uzburkanog astralnog tijela. Što će se dogoditi sljedeće? Krv prebrzo struji tijelom. Ne prolazi pravilnu transformaciju. Krv nema vremena za formiranje organa, kao krv ide iz srca u bubrege, a odatle u urin, i dobivamo urin vrlo tamne boje. Netko tko zna procijeniti tamnu boju urina znati će da kakve god bile okolnosti, bilo da je malo tamniji ili vrlo taman, da groznica preplavljuje ljudski organizam.
Pretpostavimo da astralno tijelo postane jako tromo, i više ne radi pravilno. Krv jako sporo prolazi tijelom, puls se jedva primjećuje. Tada možete osjetiti na pulsu, kako krv polako prolazi posvuda.U tijelu se sve slaže. Tijelo boli na svim mogućim mjestima; urin postaje svijetložut ili čak bijel. Pa, postoje svakakve nijanse između tamnog urina i svijetlog urina, nijanse boje. Ako se netko nauči da prepozna te nijanse, i pogleda urin kroz svijetlo, može svakakve stvari pročitati iz boje urina.
Krv neprestano želi zamijeniti tvari koje su izgubljene iz organa. Zbog toga krv ima stalnu sklonost skrućivanju. Ako sada krv prebrzo ide kroz organe ne može im ništa isporučiti. Ali želi biti čvrsta. Zatim, kad izlazi iz bubrega u obliku urina, urin se ljušti od takve krvi. Ako ponovno pogledate, imate čudan urin. Ako je astralno tijelo usporeno i puls postaje slab, tada nema ljusaka urina, već je gotovo vodeno bijel, čisti urin.
Tako možete puno izvući ne samo iz boje, već i iz zamućenosti i čistoće urina. Ako urin, kada ga gledate, izgleda poput ljetnog olujnog dana, gdje ima tamnih oblaka, i gdje unutra ima svakakvih stvari, gdje sve kipi u mokraći, kao u olujnom ljetnom danu, onda osoba ima nešto što izaziva visoku temperaturu. A ako možete procijeniti što se događa, možete donijeti zaključke o bolesti. Ako urin izgleda sjajno bistro kad ga gledate, poput vedrog ljetnog dana u kojem Sunce obasjava sve, iz toga se može zaključiti da je čovjek bolestan s druge strane, da je lako sklon tome da mu organi propadaju; jedan organ neaktivan, drugi organ neaktivan, i tako dalje.
Dakle, vidite, da svatko tko je učio prepoznati ono što se izlučuje u urinu može puno toga reći iz urina. Ali to je upravo razlika između današnje novije medicine i stare: Stari bi gledali urin, baš kao što se na ljetni dan gleda kao na vedar ili na olujni ljetni dan, pa je imao grublji sud, ali budući je tako treniran, prosudio bi dosljednije. Današnja, materijalistička medicina, kemijski ispituje urin, u njemu nalazi proteine, oksalnu kiselinu, šećer i tako dalje. Dakle razlika je u tome što jedan to radi prema intuiciji, prema načinu na koji mu se to predstavlja, a drugi to čini više prema kemiji.
Naravno, sada je ovako: u ranijim vremenima kada su ljudi još uvijek uzimali u obzir ovo gledište, naučili bi to raditi pravilno i još nisu bili šarlatani. Danas su oni koji to čine uglavnom šarlatani; ne želim reći da su svi šarlatani. Čovjek se može tako dobro školovati da zapravo može predvidjeti mnogo toga, sve vrste bolesti; to je osobni trening, ali trebao je imati mnogo iskustva i to iskustvo primijeniti.
Sada je razlika sljedeća: Danas ljudi ne misle puno o duhu. Duh je na putu ukidanja. Svatko može naučiti ono što kemija nudi. Jednostavno naučite ispitati tvari u tri, četiri, ili pet godina, koliko ste na sveučilištu. U osnovi, svaka budala može kemijski ispitati tvar. I tome se teži. Duh treba ukinuti. Svatko bi trebao biti u mogućnosti učiniti isto. To prije nije bio slučaj. U prošlosti se duh veoma poštovao. Ali morate imati duh da bi pogledali urin. To je razlika: u prošlosti ljudi bi postajali duhovni učeći to; danas se od njih prave poslušnici. Priča je sljedeća: ako želite raditi, potrebna vam je ruka, a ruku treba voditi duh. Danas se puno govori o fizičkom i mentalnom radu, ali ne bi trebalo biti razlike između ove dvije stvari. Oni koji rade rukama trebali bi također imati mogućnost duhovno se uvježbati na takav način da se mogu približiti duhu jednako kao i takozvanim umnim radom. Ove razlike bi se moglo raditi jedino ako bi opet vrednovali pravi duhovni rad. Ali danas se čovjek želi riješiti duha.
Pa, gospodo, iz ovoga možete vidjeti da se ranija medicina više bavila izravnim sagledavanjem stvari. No to je imalo i drugu posljedicu. Ne znam znate li da današnja takozvana znanstvena medicina ima prilično visoko dignut nos, gledajući dolje s visoka u staru 'prljavu ljekarnu' jer su se lijekovi radili od svakakvih sekreta. Čovjek bi rekao: 'Čovjek luči sekrete. Ako bi ih vratili u tijelo na pravi način, odmah će poželjeti ponovno izaći. I što rade u tom slučaju? Na taj način dovode, naprimjer, tromo astralno tijelo u pravilnu aktivnost ili tromo etersko tijelo u pravilnu aktivnost'.
Sada možete reći: Ako nađete da je kod osobe astralno tijelo postalo usporeno, mogli biste mu dati znoj kao lijek – mogli biste to reći. A mogli biste reći: Pa to je stara prljava ljekarna jer zaista ima takvo nešto! – Da, razlika nije velika. Kada biste tražili današnje proizvode koji se koriste u lijekovima, otkrili biste da su to isti proizvodi koji se nalaze u znoju, samo su spojeni izvana, od minerala. Drevni su izravno koristili znoj. I na mnogo je način bio učinkovitiji od onoga što bi sastavili jer – kao što sam vam pokazao u mnogim slučajevima – priroda je mnogo pametnija od čovjeka. Čovjek može staviti u svoje lijekove sve što priroda stavi. To je čudno, ali stari su cijenili nešto što se danas više ne cijeni. Drevni su ljudi rekli: Ako se osoba zaista znoji, onda zaista ima cijelu deku od znoja [vidi crtež]. – Pa to je prvo. Ali čovjek izlučuje znoj posvuda na svojoj površini. Kada bi mogli zadržati ovaj znoj koji čovjek izlučuje, i ukloniti čovjeka, samo promislite, to bi bilo ovako. Ovdje se netko strašno znoji, cijela površina njegova tijela prekrivena je znojem. Promislite, kad bi mogao izvaditi ovu osobu a da znoj ostane ovdje; to bi bio otisak cijele osobe, imali bi cijelu osobu u znoju! Vrlo zanimljivo, zar ne? Znači, znoj uvijek pokušava oponašati ljudski oblik.
Sada je stvar sljedeća: Kada jedemo proteine, naše astralno tijelo mora raditi tako da se životinjski i biljni protein pravilno pretvori u ljudski protein. Ako je astralno tijelo lijeno, ne može raditi ispravno, životinjski se protein ne pretvara u ljudski protein u jetri, već životinjski protein izravno ulazi u bubrege i izlučuje se urinom. Ako pregledate urin – to čini i moderna znanstvena medicina – u urinu ćete pronaći protein.
Ili zamislite gospodo, jedete krumpir. Krumpir je većinom pretvoren u ustima, jer škrob je općenito važna namirnica i ne služi samo za štirkanje košulje. Krumpir se gotovo u potpunosti sastoji od škroba. Na putu od usta do želuca i crijeva, krumpir se sada postupno pretvara u šećer. Krumpirov škrob prvo se pretvara u dekstrin, a zatim u šećer. Krumpir je loš samo u ustima; u crijevima je izuzetno sladak jer se tamo pretvara u šećer. Ali kada se krumpirov škrob sada u crijevima pretvori u šećer i kada je jetra pretvorila šećer od krumpira ili bilo koji drugi šećer u ljudski šećer, tada se taj unutarnji šećer prenosi na cijelo tijelo, koje zbog toga postaje toplije, koje kao rezultat ima svoju unutarnju toplinu. No, da bi se to dogodilo, opet astralno tijelo mora pravilno raditi. Ako ne radi pravilno, tada se ne pretvori u ljudski šećer pravilno, već životinjski, a osobito biljni šećer ide izravno u bubrege. Šećer se izlučuje i osoba postaje dijabetičar. Zauzvrat, iz sadržaja šećera u urinu možete saznati da je osoba bolesna.
To je sve nešto što i današnja medicina radi i smatra izuzetno važnim. Zapravo, to je prvo što danas radite, provjeravate urin na proteine i šećer. Tada odmah znate može li osoba imati ovu ili onu bolest.
Ili uzmite sljedeće: Vidite, ako želimo imati zdravu glavu, što, na kraju krajeva, nije nešto potpuno nevažno za fizičke ljude na Zemlji – ljudi žele imati zdrave glave jer vjeruju da je glava najvažniji organ pa žele imati zdrave glave – ako želimo imati zdravu glavu, onda moramo unijeti supstancu koja se stalno proizvodi u nama, oksalnu kiselinu, preko grudi gore u glavu. Zdrava glava mora imati određenu količinu oksalne kiseline. Oksalnu kiselinu proizvodimo sami na isti način na koji proizvodimo alkohol koji nam je potreban. Ali zauzvrat glava mora raditi pravilno kako bi se proizvela oksalna kiselina. Ako ne radi ispravno i ako ostane dolje, dobivamo anemičnu glavu, a oksalna kiselina izlučuje se u urinu i odlazi.
Iz ovoga vidite, da se čak i danas najčešće kemijskim pregledom urina mogu otkriti najvažnije bolesti. Ali kemija koju danas imamo nije postojala u prošlosti. Ali medicina je postojala u proteklim vremenima!
Sada je stvar sljedeća: pretpostavimo da osoba ima groznicu; želim uzeti drastičan slučaj. Što to znači, da osoba ima temperaturu? To ne znači na je njegovo astralno tijelo postalo slabo i opušteno, već da je u pretjeranoj aktivnosti tako da djeluje sve do 'Ja'. Kada je astralno tijelo u prekomjernoj aktivnosti tada se 'Ja' uzburka. Ali 'Ja' dovodi do cirkulacije krvi. I pretjerano aktivno astralno tijelo, koje želi posvuda ući u organe i to ne može, i zato u sebi ključa poput olujnog mora, u sebi proizvodi temperaturu. Sada osoba ima groznicu od uzburkanog astralnog tijela. Što će se dogoditi sljedeće? Krv prebrzo struji tijelom. Ne prolazi pravilnu transformaciju. Krv nema vremena za formiranje organa, kao krv ide iz srca u bubrege, a odatle u urin, i dobivamo urin vrlo tamne boje. Netko tko zna procijeniti tamnu boju urina znati će da kakve god bile okolnosti, bilo da je malo tamniji ili vrlo taman, da groznica preplavljuje ljudski organizam.
Pretpostavimo da astralno tijelo postane jako tromo, i više ne radi pravilno. Krv jako sporo prolazi tijelom, puls se jedva primjećuje. Tada možete osjetiti na pulsu, kako krv polako prolazi posvuda.U tijelu se sve slaže. Tijelo boli na svim mogućim mjestima; urin postaje svijetložut ili čak bijel. Pa, postoje svakakve nijanse između tamnog urina i svijetlog urina, nijanse boje. Ako se netko nauči da prepozna te nijanse, i pogleda urin kroz svijetlo, može svakakve stvari pročitati iz boje urina.
Krv neprestano želi zamijeniti tvari koje su izgubljene iz organa. Zbog toga krv ima stalnu sklonost skrućivanju. Ako sada krv prebrzo ide kroz organe ne može im ništa isporučiti. Ali želi biti čvrsta. Zatim, kad izlazi iz bubrega u obliku urina, urin se ljušti od takve krvi. Ako ponovno pogledate, imate čudan urin. Ako je astralno tijelo usporeno i puls postaje slab, tada nema ljusaka urina, već je gotovo vodeno bijel, čisti urin.
Tako možete puno izvući ne samo iz boje, već i iz zamućenosti i čistoće urina. Ako urin, kada ga gledate, izgleda poput ljetnog olujnog dana, gdje ima tamnih oblaka, i gdje unutra ima svakakvih stvari, gdje sve kipi u mokraći, kao u olujnom ljetnom danu, onda osoba ima nešto što izaziva visoku temperaturu. A ako možete procijeniti što se događa, možete donijeti zaključke o bolesti. Ako urin izgleda sjajno bistro kad ga gledate, poput vedrog ljetnog dana u kojem Sunce obasjava sve, iz toga se može zaključiti da je čovjek bolestan s druge strane, da je lako sklon tome da mu organi propadaju; jedan organ neaktivan, drugi organ neaktivan, i tako dalje.
Dakle, vidite, da svatko tko je učio prepoznati ono što se izlučuje u urinu može puno toga reći iz urina. Ali to je upravo razlika između današnje novije medicine i stare: Stari bi gledali urin, baš kao što se na ljetni dan gleda kao na vedar ili na olujni ljetni dan, pa je imao grublji sud, ali budući je tako treniran, prosudio bi dosljednije. Današnja, materijalistička medicina, kemijski ispituje urin, u njemu nalazi proteine, oksalnu kiselinu, šećer i tako dalje. Dakle razlika je u tome što jedan to radi prema intuiciji, prema načinu na koji mu se to predstavlja, a drugi to čini više prema kemiji.
Naravno, sada je ovako: u ranijim vremenima kada su ljudi još uvijek uzimali u obzir ovo gledište, naučili bi to raditi pravilno i još nisu bili šarlatani. Danas su oni koji to čine uglavnom šarlatani; ne želim reći da su svi šarlatani. Čovjek se može tako dobro školovati da zapravo može predvidjeti mnogo toga, sve vrste bolesti; to je osobni trening, ali trebao je imati mnogo iskustva i to iskustvo primijeniti.
Sada je razlika sljedeća: Danas ljudi ne misle puno o duhu. Duh je na putu ukidanja. Svatko može naučiti ono što kemija nudi. Jednostavno naučite ispitati tvari u tri, četiri, ili pet godina, koliko ste na sveučilištu. U osnovi, svaka budala može kemijski ispitati tvar. I tome se teži. Duh treba ukinuti. Svatko bi trebao biti u mogućnosti učiniti isto. To prije nije bio slučaj. U prošlosti se duh veoma poštovao. Ali morate imati duh da bi pogledali urin. To je razlika: u prošlosti ljudi bi postajali duhovni učeći to; danas se od njih prave poslušnici. Priča je sljedeća: ako želite raditi, potrebna vam je ruka, a ruku treba voditi duh. Danas se puno govori o fizičkom i mentalnom radu, ali ne bi trebalo biti razlike između ove dvije stvari. Oni koji rade rukama trebali bi također imati mogućnost duhovno se uvježbati na takav način da se mogu približiti duhu jednako kao i takozvanim umnim radom. Ove razlike bi se moglo raditi jedino ako bi opet vrednovali pravi duhovni rad. Ali danas se čovjek želi riješiti duha.
Pa, gospodo, iz ovoga možete vidjeti da se ranija medicina više bavila izravnim sagledavanjem stvari. No to je imalo i drugu posljedicu. Ne znam znate li da današnja takozvana znanstvena medicina ima prilično visoko dignut nos, gledajući dolje s visoka u staru 'prljavu ljekarnu' jer su se lijekovi radili od svakakvih sekreta. Čovjek bi rekao: 'Čovjek luči sekrete. Ako bi ih vratili u tijelo na pravi način, odmah će poželjeti ponovno izaći. I što rade u tom slučaju? Na taj način dovode, naprimjer, tromo astralno tijelo u pravilnu aktivnost ili tromo etersko tijelo u pravilnu aktivnost'.
Sada možete reći: Ako nađete da je kod osobe astralno tijelo postalo usporeno, mogli biste mu dati znoj kao lijek – mogli biste to reći. A mogli biste reći: Pa to je stara prljava ljekarna jer zaista ima takvo nešto! – Da, razlika nije velika. Kada biste tražili današnje proizvode koji se koriste u lijekovima, otkrili biste da su to isti proizvodi koji se nalaze u znoju, samo su spojeni izvana, od minerala. Drevni su izravno koristili znoj. I na mnogo je način bio učinkovitiji od onoga što bi sastavili jer – kao što sam vam pokazao u mnogim slučajevima – priroda je mnogo pametnija od čovjeka. Čovjek može staviti u svoje lijekove sve što priroda stavi. To je čudno, ali stari su cijenili nešto što se danas više ne cijeni. Drevni su ljudi rekli: Ako se osoba zaista znoji, onda zaista ima cijelu deku od znoja [vidi crtež]. – Pa to je prvo. Ali čovjek izlučuje znoj posvuda na svojoj površini. Kada bi mogli zadržati ovaj znoj koji čovjek izlučuje, i ukloniti čovjeka, samo promislite, to bi bilo ovako. Ovdje se netko strašno znoji, cijela površina njegova tijela prekrivena je znojem. Promislite, kad bi mogao izvaditi ovu osobu a da znoj ostane ovdje; to bi bio otisak cijele osobe, imali bi cijelu osobu u znoju! Vrlo zanimljivo, zar ne? Znači, znoj uvijek pokušava oponašati ljudski oblik.
Slika 22
Stari ljudi su pritom u?inili još nešto. Ne samo da su na taj na?in gledali znoj, ve? su na taj na?in gledali i urin. Sada ste, naprimjer, ovdje imali ?ašu mokra?e [vidi crtež]. Stari su sada mogli bolje vidjeti u duhu; i gle: iz ovog urina izašlo je nešto poput ljudskog duha! Ono što znoj sam stvara na površini, podignulo bi se, takore?i, iz urina. Zapravo, u davna vremena to bi vidjeli ako bi imali bo?icu urina. Da, tu bi se pojavilo – ne znam znate li za legendu da je boginja Venera izašla iz morske pjene – pa, iz urina bi se podignula ljudska astralna utvara. A u slu?aju osobe koja je bila sklona nekoj bolesti, recimo u slu?aju osobe koja je bila sklona mršavljenju, ova astralna utvara bila je tanka i mršava. U slu?aju osobe koja je, recimo, naginjala prema bolesno debeloj osobi, ova utvara bi natekla sa svih strana. Možete to nazivati maštom da bi se trebalo vidjeti razli?itu utvaru kako se pojavljuje iz svijetlo urina neko kada se gleda tamni urin. Ali to su vidjeli. A tako bi, stari lije?nik, sudio o bolestima.
Slika 23
I bilo je isto vrijeme kada su ljudi još pregledavali ne samo urin nego i izmet, proizvode crijevnog izlučivanja. U davna vremena bili su osobito važni za prepoznavanje bolesti. Zamislite samo da je netko uzeo sekrete iz crijeva. Tamo možete pronaći da ima previše sumpora ili željeza. Ovisno o tome što se nalazi unutra, možete imati više sumpornog crijevnog sadržaja. Psi, naprimjer, imaju puno sumpora u crijevnom sadržaju, i to se zatim prazni. Što više sumpora ima, crijevni sadržaj je bjelji i čvršći. Što više ugljena ima unutra, crijevni sadržaj je mekši i tamniji; to imaju mačke. Pa, prema sadržaju crijeva koji izlazi, može se zaključiti o bolesti, mnogo bolje nego iz urina.
Stari su također imali viziju, reći ćemo, sadržaja crijeva; imali su takve vizije. To je nešto jako čudno! Kad je riječ o znoju, rekli su: Kada osoba izlučuje znoj ona se obavija se svojom vlastitom utvarom. Kada osoba izlučuje urin, u njemu se nalazi njegova utvara, koja izlazi. A sadržaj crijeva je takav da je sa svih strana potpuno omeđen i ima određene boje. A prema ovim – nazovite ih vizijama ili snovima, kako god želite – ali prema tim snovima u davna vremena utvrđeno je mnogo bolesti.
I na neodređen, ponekad veoma glup način – čitajući u starim knjigama koje se danas teško mogu razumjeti – ljudi poput ovih koje ste spomenuli, to kopiraju. Ima i onih koji bolesti određuju prema izmetu; ali obično ne stignu daleko. No, može se steći veliko iskustvo; onda nešto može iz toga proizaći. Samo moderna znanost ne misli o tome već radije sve ispituje kemijski. Ali, kao što sam rekao, ispitivanje urina jednako je važno u današnjoj medicinskoj znanosti kao i u neznanstvenoj medicini, koja je nasljeđe iz davnih vremena.
Dok listate i čitate stare medicinske knjige, naići ćete na izraze koje obično nećete razumjeti. Sve vrste mistika i ljudi koji umišljaju da su popili svu mudrost, ne samo znanost, već mudrost, uvijek će vam reći ono što su pročitali u starim knjigama. To nema veliku vrijednost jer oni ne razumiju te stare knjige. Ali ako ih čitate uvijek ćete naći određeni izraz. Stalno iznova ćete nalaziti izraz 'mumija'. Knjige će reći: 'Ako je mumija jasna i svijetla, čovjek je zahvaćen raznim bolestima koje ga tjeraju na pražnjenje i tako dalje; ako je mumija potpuno tamna, crnkasta, tada je osoba pogođena groznicom, vrućicom. Svugdje se govori kakva je mumija i kako se procjenjuje bolest.
Što je mumija? Ako današnji čovjek ovo čita, on zna samo za egipatske mumije. Pa, što se misli o tome kada se pročita da je mumija svijetla ili tamna? Nikada ne znaju na što se misli. Ali na što su mislili stari ljudi kada su pisali medicinske knjige? Formu koja je u znoju, i forma koja im je izašla iz čaše urina, i iz izmeta, nazvali su mumija. Mumija je samo bila duhovni čovjek. I duhovni čovjek postaje vidljiv iz sekreta. A stari su govorili: kada se dijete rodi, posteljica je odbačena i odlazi posljednji ostatak duhovne osobe. - I kada bi ljudi to mogli danas istražiti, otkrili bi: Kada se rodi malo dijete, ponekad je vrlo malo odbačeno kao posteljica, i stoga vrlo malo što je nadosjetilno. Ali ima i drugih gdje je odbačeno mnogo. Potonji, gdje je mnogo toga odbačeno – duh odlazi već pri rođenju – tada postaju materijalisti.
I to je tako gospodo: duhovna aktivnost u ljudskom biću, astralna i 'Ja' aktivnost, imaju iznimno mnogo veze s izlučivanjem i eliminacijom. A ako govorite o staroj 'prljavoj ljekarni' to samo ukazuje na to da danas ne cijenite ono što se nekad cijenilo. Pojave otpada, danas se više ne cijene. Na neki način je dobro ne precjenjivati ih, jer tada se svašta događa. Poznavao sam nekoga tko je htio prestati s pranjem – nakon što je čuo da duh živi u izlučevinama – da sve izlučeno treba sačuvati uključujući i prljavštinu. I rezultat je bio da je jako cijenio prljavštinu! Da, moja gospodo, sve se to ponekad čini glupošću. Ali to nije uvijek glupost. Uzmimo naprimjer, konje. Konji, zar ne, dolje imaju kopita, a iz kopita je prijelaz u mekoću konjskog prsta. Tu se nakuplja prljavština. A ako nastavite strugati prljavštinu s konja, može se desiti da se razboli. Morate imati instinkt koliko prljavštine treba ostaviti, kako bi konj nastavio stvarati tu prljavštinu. Htio bi reći, koliko je prljavština, izlučivanje, važno, na opipljiv način se vidi na konju. Kod ljudi stvar je značajna za duhovni aspekt, također i za zdravlje i bolest. U izlučevinama se nalazi zdravlje i bolest. A stari su duhovni aspekt izlučivanja zvali mumija. Ako pronađete riječ mumija u drevnim spisima, od sada ćete je razumjeti, jer sam vam rekao kao mumija zapravo nastaje: da nastaje upravo iz proizvoda izlučivanja.
Kao što vidite, pitanje koje je postavio gospodin Müller vrlo je velika znanost, ali znanost kojom se može ovladati samo ako se krene u duhovno. Inače sve što je izlučeno jednostavno je proizvod izlučivanja; na to se ne obraća pažnja. Ali u izlučivanju čovjek pokazuje kakav je duh. I da je to slučaj s izmetom, pokazati će površan pogled. Usporedite konjski izmet s izmetom goveda. Kravlji izmet je veći, širi se. Konjski izmet su male kugle, zaobljene. Ne možete si pomoći ako imate osjećaj za ljepotu – zar ne, ljepota ne leži u jednostavnom pronalaženju stvari bez mirisa – ako općenito imate osjećaj za ljepotu, ne možete reći drugačije kada vidite kravlju balegu nego: 'Cijela krava'! Tu je njena slika, široko držanje, ležerna aktivnost, sklonost da želi ležati; potpuno je u izmetu. A konj, taj skakač među životinjama, koji uvijek želi pobjeći sa Zemlje, želi skakati i iskočiti u svijet – konjska balega prikazuje cijelog konja! Tako je i s izmetom svih životinja, u njemu možete prepoznati cijelu životinju. Iz ovoga možete vidjeti što su stari razumijevali pod mumijom i što je jednostavno astralno. Nadosjetilna životinja, nadosjetilno ljudsko biće, živi u izlučevinama.
Duhovna znanost može se nositi s tim stvarima. No, naravno, ovime ne treba postići da naši neprijatelji opet govore da se duhovna znanost bavi znojem, urinom, i tako dalje, pa je to zapravo prljava znanost. To bi neprijatelji najviše voljeli!
Dakle, moja gospodo, jer ste postavili pitanje morao sam vam pokazati istinu. Ali također možete istaknuti, u svakoj prilici, da se ne radi o nekim posebnim razmatranjima o tome što je prljavo, već o tome što je duhovno. Jer čovjek pada u nesvijest kada je princip izgradnje u njemu prejak. Tada u njemu nastaju formacije tumora, ako se samo nakuplja. U skladu s tim mora i uništavati, pravilno uništavati. Čovjek postaje slab, konstantno slab i odsutnog uma kad se u mozgu pojavi tumor, jer tada se samo nakuplja. Tumor se nakuplja kada se u mozgu ne razgrađuje kako treba. A moždani živci nastaju kao produkt razgradnje, duhovni produkt razgradnje. Kada proces postane prejak, krv dolazi prejako; nastaje upala. I tu imate razliku između rasta i upale. Ako vam je urin taman, skloni ste upalama negdje u tijelu. Ako je urin svjetlije boje, skloni ste tumorima. To je jedna stvar. No, na ovaj način možete izvući zaključke o svim bolestima iz urina, ako samo ispravno gledate urin.
Dakle, u srijedu.
Stari su također imali viziju, reći ćemo, sadržaja crijeva; imali su takve vizije. To je nešto jako čudno! Kad je riječ o znoju, rekli su: Kada osoba izlučuje znoj ona se obavija se svojom vlastitom utvarom. Kada osoba izlučuje urin, u njemu se nalazi njegova utvara, koja izlazi. A sadržaj crijeva je takav da je sa svih strana potpuno omeđen i ima određene boje. A prema ovim – nazovite ih vizijama ili snovima, kako god želite – ali prema tim snovima u davna vremena utvrđeno je mnogo bolesti.
I na neodređen, ponekad veoma glup način – čitajući u starim knjigama koje se danas teško mogu razumjeti – ljudi poput ovih koje ste spomenuli, to kopiraju. Ima i onih koji bolesti određuju prema izmetu; ali obično ne stignu daleko. No, može se steći veliko iskustvo; onda nešto može iz toga proizaći. Samo moderna znanost ne misli o tome već radije sve ispituje kemijski. Ali, kao što sam rekao, ispitivanje urina jednako je važno u današnjoj medicinskoj znanosti kao i u neznanstvenoj medicini, koja je nasljeđe iz davnih vremena.
Dok listate i čitate stare medicinske knjige, naići ćete na izraze koje obično nećete razumjeti. Sve vrste mistika i ljudi koji umišljaju da su popili svu mudrost, ne samo znanost, već mudrost, uvijek će vam reći ono što su pročitali u starim knjigama. To nema veliku vrijednost jer oni ne razumiju te stare knjige. Ali ako ih čitate uvijek ćete naći određeni izraz. Stalno iznova ćete nalaziti izraz 'mumija'. Knjige će reći: 'Ako je mumija jasna i svijetla, čovjek je zahvaćen raznim bolestima koje ga tjeraju na pražnjenje i tako dalje; ako je mumija potpuno tamna, crnkasta, tada je osoba pogođena groznicom, vrućicom. Svugdje se govori kakva je mumija i kako se procjenjuje bolest.
Što je mumija? Ako današnji čovjek ovo čita, on zna samo za egipatske mumije. Pa, što se misli o tome kada se pročita da je mumija svijetla ili tamna? Nikada ne znaju na što se misli. Ali na što su mislili stari ljudi kada su pisali medicinske knjige? Formu koja je u znoju, i forma koja im je izašla iz čaše urina, i iz izmeta, nazvali su mumija. Mumija je samo bila duhovni čovjek. I duhovni čovjek postaje vidljiv iz sekreta. A stari su govorili: kada se dijete rodi, posteljica je odbačena i odlazi posljednji ostatak duhovne osobe. - I kada bi ljudi to mogli danas istražiti, otkrili bi: Kada se rodi malo dijete, ponekad je vrlo malo odbačeno kao posteljica, i stoga vrlo malo što je nadosjetilno. Ali ima i drugih gdje je odbačeno mnogo. Potonji, gdje je mnogo toga odbačeno – duh odlazi već pri rođenju – tada postaju materijalisti.
I to je tako gospodo: duhovna aktivnost u ljudskom biću, astralna i 'Ja' aktivnost, imaju iznimno mnogo veze s izlučivanjem i eliminacijom. A ako govorite o staroj 'prljavoj ljekarni' to samo ukazuje na to da danas ne cijenite ono što se nekad cijenilo. Pojave otpada, danas se više ne cijene. Na neki način je dobro ne precjenjivati ih, jer tada se svašta događa. Poznavao sam nekoga tko je htio prestati s pranjem – nakon što je čuo da duh živi u izlučevinama – da sve izlučeno treba sačuvati uključujući i prljavštinu. I rezultat je bio da je jako cijenio prljavštinu! Da, moja gospodo, sve se to ponekad čini glupošću. Ali to nije uvijek glupost. Uzmimo naprimjer, konje. Konji, zar ne, dolje imaju kopita, a iz kopita je prijelaz u mekoću konjskog prsta. Tu se nakuplja prljavština. A ako nastavite strugati prljavštinu s konja, može se desiti da se razboli. Morate imati instinkt koliko prljavštine treba ostaviti, kako bi konj nastavio stvarati tu prljavštinu. Htio bi reći, koliko je prljavština, izlučivanje, važno, na opipljiv način se vidi na konju. Kod ljudi stvar je značajna za duhovni aspekt, također i za zdravlje i bolest. U izlučevinama se nalazi zdravlje i bolest. A stari su duhovni aspekt izlučivanja zvali mumija. Ako pronađete riječ mumija u drevnim spisima, od sada ćete je razumjeti, jer sam vam rekao kao mumija zapravo nastaje: da nastaje upravo iz proizvoda izlučivanja.
Kao što vidite, pitanje koje je postavio gospodin Müller vrlo je velika znanost, ali znanost kojom se može ovladati samo ako se krene u duhovno. Inače sve što je izlučeno jednostavno je proizvod izlučivanja; na to se ne obraća pažnja. Ali u izlučivanju čovjek pokazuje kakav je duh. I da je to slučaj s izmetom, pokazati će površan pogled. Usporedite konjski izmet s izmetom goveda. Kravlji izmet je veći, širi se. Konjski izmet su male kugle, zaobljene. Ne možete si pomoći ako imate osjećaj za ljepotu – zar ne, ljepota ne leži u jednostavnom pronalaženju stvari bez mirisa – ako općenito imate osjećaj za ljepotu, ne možete reći drugačije kada vidite kravlju balegu nego: 'Cijela krava'! Tu je njena slika, široko držanje, ležerna aktivnost, sklonost da želi ležati; potpuno je u izmetu. A konj, taj skakač među životinjama, koji uvijek želi pobjeći sa Zemlje, želi skakati i iskočiti u svijet – konjska balega prikazuje cijelog konja! Tako je i s izmetom svih životinja, u njemu možete prepoznati cijelu životinju. Iz ovoga možete vidjeti što su stari razumijevali pod mumijom i što je jednostavno astralno. Nadosjetilna životinja, nadosjetilno ljudsko biće, živi u izlučevinama.
Duhovna znanost može se nositi s tim stvarima. No, naravno, ovime ne treba postići da naši neprijatelji opet govore da se duhovna znanost bavi znojem, urinom, i tako dalje, pa je to zapravo prljava znanost. To bi neprijatelji najviše voljeli!
Dakle, moja gospodo, jer ste postavili pitanje morao sam vam pokazati istinu. Ali također možete istaknuti, u svakoj prilici, da se ne radi o nekim posebnim razmatranjima o tome što je prljavo, već o tome što je duhovno. Jer čovjek pada u nesvijest kada je princip izgradnje u njemu prejak. Tada u njemu nastaju formacije tumora, ako se samo nakuplja. U skladu s tim mora i uništavati, pravilno uništavati. Čovjek postaje slab, konstantno slab i odsutnog uma kad se u mozgu pojavi tumor, jer tada se samo nakuplja. Tumor se nakuplja kada se u mozgu ne razgrađuje kako treba. A moždani živci nastaju kao produkt razgradnje, duhovni produkt razgradnje. Kada proces postane prejak, krv dolazi prejako; nastaje upala. I tu imate razliku između rasta i upale. Ako vam je urin taman, skloni ste upalama negdje u tijelu. Ako je urin svjetlije boje, skloni ste tumorima. To je jedna stvar. No, na ovaj način možete izvući zaključke o svim bolestima iz urina, ako samo ispravno gledate urin.
Dakle, u srijedu.