.- 10. Deseto predavanje, Dornach, 30 prosinca 1922
Groznica naspram šoka - Trudnoća
Postavljeno je pitanje u vezi trudnoće i mogućih učinaka vanjskih događaja za vrijeme trudnoće.
Dr. Steiner: Gospodo, to su iznimno važni aspekti života. Općenito, ne može se izvršiti značajniji utjecaj na dijete tijekom trudnoće izuzev indirektno preko majke, pošto je dijete povezano s majkom, kao što sam ovdje već rekao, brojnim finim krvnim sudovima. Nerođeno dijete prima sve što treba, uključujući prehranu, od majke. Kasnije, stječe potpuno drugačiji proces disanja.
Materiju koju ste iznijeli možemo najbolje razmotriti ako se dalje bavimo s općenitom osnovom čovjekovih stanja bolesti i zdravlja. U trudnoći, čak je i teže nego u slučaju uobičajene gladi i žeđi reći gdje sklonost prema bolesti započinje i gdje završava. I druge stvari ulaze u trudnoću koje izvan svake sumnje dokazuju da majčino stanje duše ima izniman utjecaj na razvoj djeteta. Samo trebate promotriti što se događa, na primjer, ako je majka, posebno u ranim mjesecima trudnoće, jako uplašena. U pravilu, to će na dijete utjecati cijeli život. Naravno, ne možete reći da se u djetetu događa fizička promjena već samo da je majka pretrpjela strah. Kako majčin strah može utjecati na dijete?
Moderna znanost ovdje daje potpuno neadekvatne odgovore, jer stvarno ne zna ništa, ili tvrdi da ništa ne zna, o onome što utječe na čovjekovu dušu i duh. Najbolje možemo pristupiti ovim teškim pitanjima — a zaista su složena — ako se usredotočimo na dvije pojave u životu koje čovjek primarno doživljava kod bolesti, odnosno, groznicu i šok. To su dva suprotna stanja koja čovjek ima, groznica i šok.
Što je groznica? Znate da je normalna temperatura tijela 37°. Ako se podigne više, kažemo da ima vrućicu. Vrućica je vidljiva izvana kada osoba postaje toplija. Što je šok? Šok je zapravo suprotno stanje. Šok se javlja kada osoba nije sposobna razviti dovoljno topline iznutra. Ako uzmete preveliku dozu otrova kao što je bunika (Hyoscyamwus niger), na primjer, koja se također koristi kao lijek, riskirate opasnost ulaska u šok. Reakcija je da kroz šok, sve membrane u abdomenu majke, gdje se također i dijete mora razvijati — dakle, membrane crijeva ali također i organa u kojem dijete počiva tijekom trudnoće, takozvani uterus, maternica, drugim riječima, sve membrane kroz koje su supstance uvedene u tijelo — postaju labave. To je kao da je vreća previše rastegnuta, postala istrošena i više ne može ništa držati. S unošenjem bunike, neprobavljena hrana je odložena, i ispravno funkcioniranje abdomena, koje sam nedavno opisao, je narušeno. Velika količina hrane akumulira se u čovjekovu abdomenu koju on ne može asimilirati.
Da bi razumjeli o čemu se radi ovdje, moramo pobliže pogledati ljudski organizam. Što se zapravo događa kada abdomen ne radi ispravno? Premda je abdomen taj koji ne radi ispravno, naći ćete da zapravo nešto nije u redu s prednjim dijelom mozga. Veoma zanimljiva veza!
Razmotrite ljudsko biće — abdomen, prsa, dijafragma, koja je otprilike ovdje (Rudolf Steiner je skicirao na ploči). Ovdje imamo abdomen, prsa, i glavu. Ako nešto nije u redu u abdomenu, tada nešto ne funkcionira kako valja također i u prednjem dijelu mozga. To dvoje stoga pripadaju zajedno. Kod ljudskog bića oni pripadaju iznutra zajedno, prednji dio mozga i abdomen. Možemo također reći da je srce sa njegovim arterijama, kao što sam vam opisao, povezano sa srednjim dijelom mozga. Konačno, prsa s plućima i procesom disanja povezana su sa stražnjim dijelom mozga.
Svaki puta kada nešto nije u redu s disanjem, nešto je također loše u stražnjem dijelu mozga. Kadgod ima poteškoća s disanjem i ne prima dovoljno kisika, može se vidjeti da nešto nije u redu sa stražnjim dijelom mozga. Kada osoba pati od poremećaja srca, posebno ako je ritam aktivnosti srca poremećen tako da je puls nepravilan, tada nešto nije u redu u srednjem dijelu mozga. U poremećaju abdomena, uvijek će se naći neka nepravilnost u prednjem dijelu mozga. U čovjeku je sve izuzetno povezano.
Vidite, ljudi često ne žele vjerovati u ove stvari, jer u formaciji čela vide najplemenitiji aspekt ljudskog bića a manje plemenit u abdomenu. A ako netko govori istinu o ovakvim stvarima, takvim ljudima je to nedostojno čovjeka. Međutim, shvatili biste iz mojih predavanja, da je probavni sustav zauzvrat povezan sa sustavom udova na takav način da predstavlja najznačajniji aspekt ljudskog bića.
Jednom sam upoznao čovjeka koji je imao sasvim neobično čelo. Grčko čelo je drugačije (skiciranje). U grčkim kipovima nalazimo čela koja su nagnuta natrag. Ovaj čovjek je zapravo imao naglašenu izbočinu, i njegov prednji dio mozga je zapravo bio izguran. Uvjeren sam da je taj čovjek, čiji mozak je toliko bio gurnut naprijed, posjedovao posebno dobro formiran abdomen i nikad nije patio od dijareje ili konstipacije, na primjer; nikad nije patio od bolova u želucu i slično. Čovjek o kojem je riječ je zapravo osoba neobične osjetljivosti, ali ta osjetljivost je zavisila o tome da se uvijek osjeća iznutra ugodno. To ukazuje da njegovo moćno, izbočeno čelo nikada nije dopustilo poremećaje u abdomenu. Iz ovoga se vidi da je čovjekovo čelo na izvanredan način povezano s njegovim abdomenom.
Ako nekome dam preveliku dozu bunike, pada u šok. Što uzrokuje ovaj šok? Nešto je loše s prednjim dijelom mozga, jer se sve moguće sakuplja u njegovom abdomenu. Čudno, međutim, kada se osoba žali na bolove u stomaku, uzrokovane možda blagom konstipacijom, mogu mu dati buniku u visoko razrijeđenom obliku, i on će postati zdrav. Dobije laganu temperaturu i ozdravi.
Ovdje vidite neobičnu činjenicu. Ako dam previše bunike savršeno zdravoj osobi, ona uđe u šok. Pretrpjeti će teške trbušne nevolje, glava će mu osjećati hladnoću, trbuh će mu nateći, crijeva će popustiti, a funkcije abdomena prestati. Što iz ovoga vidite? Vidite da sam unio previše bunike u stomak. Stomak bi trebao reagirati znatno povećanom probavnom aktivnošću, jer je buniku iznimno teško probaviti. Otrovnost jednostavno znači da je stvar teško probaviti. Stomak stoga mora postati žestoko aktivan. Mozak nije dovoljno jak, prednji dio mozga. Te su stvari tako povezane u ljudskom tijelu. Mozak nije dovoljno jak da dovoljno stimulira stomak; mozak postaje hladan i osoba uđe u šok.
Što se sada događa ako osobi dam sitnu, razrijeđenu dozu bunike? U tom slučaju, stomak ima manje posla, a mozak je dovoljno jak da regulira ovaj manji zadatak. Kroz uvođenje sitne količine bunike, kojom mozak može upravljati, stimulirao sam mozak da radi snažnije nego prije. Ako mozak to može savladati, to je kao da tražite da osoba radi posao moji ona može; zatim, to dobro napravi. Ako tražim da u jedan dan napravi posao za koji zapravo treba deset, bio bi upropašten. To je slučaj s mozgom. On sadrži, takoreći, radnika zaduženog za abdomen. Ako od mozga tražim premalo, radnik ostaje lijen; ako je potaknut na aktivnost, radi dobro; međutim, ako previše tražim od abdomena, on odbija sudjelovati i osoba uđe u šok.
Što je uzrok groznice? Groznica je zapravo rezultat pretjerane aktivnosti mozga, što prodire u cijelo ljudsko biće. Pretpostavimo da osoba pati od poremećaja u nekom organu, recimo jetri ili bubrezima, ili posebno plućima, na način na koji sam nedavno raspravljao s vama. Mozak se počinje buniti protiv toga. Ako pluća više ne rade ispravno, stražnji dio mozga se buni i stimulira prednji dio na pobunu protiv ove bolesti pluća, pa dolazi do vrućice.
To pokazuje da čovjek postaje topliji od njegove glave prema dolje i hladniji odozdo prema gore. Ovo je vrlo zanimljivo. Ljudsko biće je zapravo zagrijano dolje odozgo. S groznicom imamo posla s glavom. Ako dođe do upale nožnog palca, groznicu proizvodimo s glavom. Zanimljivo je da je ono što leži najdalje dolje regulirano s prednjim dijelom mozga. Baš kao u slučaju psa, čiji rep je reguliran s nosom, tako je i s ljudskim bićem. Ako se bori s groznicom u nožnom palcu, aktivnost koja daje tu groznicu leži u potpunosti u prednjem dijelu mozga. Nije to ništa loše za njegovo dostojanstvo da, ako čovjek ima infekciju nožnog palca, da vrućica potječe potpuno od naprijed, od točke iznad njegovog nosa. Ljudsko biće tako uvijek postaje toplije odozgo a hladnije odozdo.
To je povezano s time zašto se može izazvati šok ako se čovjeku prepišu prekomjerno velike doze određenih supstanci i s time zašto se može postići ljekoviti porast temperature ako ne preopteretimo mozak već njegovu aktivnost stimuliramo samo s malim dozama. Međutim, aktivnost mozga, stalno je stimulirana ne samo sa supstancama koje uvodimo u mozak; ono što vidimo i čujemo također ga stalno stimulira. Također, kada jedete, vi samo ne punite stomake, već također i kušate hranu. Stimuliran je okus, kao i osjetilo mirisa, sve to stimulira mozak.
Razmotrite ženu koja je trudna. Dijete je u prvom periodu trudnoće, što povlači za sobom ogromno povećanje u aktivnosti majčinog abdomena. Osim tijekom trudnoće, takva aktivnost u abdomenu nikada nije neophodna; kod muškaraca, uopće se ne javlja. Abdominalna aktivnost tako je povećana na neviđen način. Kada je pojačana aktivnost abdomena, prije svega su stimulirani osjetilni nervi, jer abdomen i prednji dio mozga pripadaju zajedno.
Što to znači kada je osoba gladna? Objasnio sam vam da se određena aktivnost koja bi stvarno trebala biti kontinuirana ne može obavljati. Kada je gladna, osoba žudi za hranom, što znači da u isto vrijeme žudi za stimulacijom okusnih pupoljaka. To može ublažiti jedenjem.
Međutim, kada je žena trudna, i mora u svom trbuhu osigurati nešto i za rastuće dijete, mnogo toga je također stimulirano u mozgu, posebno u osjetilnim nervima, nervima okusa i mirisa. Jedenje ne zadovoljava ove nerve okusa i mirisa, jer hrana ne ide izravno djetetu već u stomak. Potrebna je veća aktivnost. Abdomen na određeni način mora raditi prekovremeno, i tako se u glavi javlja, veća od normalne, potreba za mirisima i okusima. Najbolja briga za nerođeno dijete naravno traži razumijevanje ovih stvari.
Trudne žene tako nisu često zadovoljene kada dobiju ono za čim trenutno žude; Čim to dobiju, žude za drugim okusom. Budući su posebno ćudljive, njihov okus je podložan naglim promjenama. Međutim, može im se ugoditi, tako da se bude ljubazan s njima i obrati pažnju na ono, što je po nečijem mišljenju, samo plod njihove mašte. U ranim mjesecima trudnoće, žene žive u fantazijama okusa i mirisa. Ako trudnoj ženi jednostavno kažete, to je samo tvoja mašta, to joj je stvarna emocionalna pljuska. Ono što se u njoj sasvim prirodno razvija zbog veze između mozga ili glave i abdomena, odbijeno je. Ali ako je netko razveseli pažnjom, niti negirajući njene želje niti uzimajući ih doslovno, mnogo je lakše zadovoljiti. Ako joj se, na primjer, kupi nešto s okusom vanilije čim ona žudi za tim, za vrijeme dok joj se to donese, to možda više neće biti prva stvar; mogla bi reći, "Da, ali sada želim kiseli kupus!" To je dobro da je tako! Morate shvatiti da ako se u njenom trbuhu događa nešto toliko neobično to je zato jer razvoj djeteta to mora zahtijevati, i trudnici se stoga mora posvetiti posebna pozornost.
Zaista, ovo nam govori još mnogo toga. Pokazuje nam da je snažan utjecaj izvršen na dijete iz okruženja duše i duha u kojem majka živi. S nešto uvida, sljedeće se može razumjeti. Postoje djeca koja su rođena s "vodenim mozgom", odnosno, s hidrocefalusom. U većini slučajeva to se može pratiti do činjenice da je majci, koja je možda s pravom tražila poticaj u životu, bilo dosadno tijekom prvih mjeseci trudnoće, posebno prvih par tjedana. Možda je suprug često sam odlazio u lokalni pub i njoj je, ostajući sama kod kuće, bilo iznimno dosadno. Rezultat toga je da joj je nedostajala energija potrebna da utječe na moždane stanice. Dosada joj je glavu učinila praznom; prazna glava, zauzvrat, daje prazninu abdomenu. Ne razvija dovoljno snage da ispravno drži na okupu snage djetetove glave. Glava nabubri, postane hidrocefalus. Druga djeca se rađaju s nenormalno malim glavama, posebno gornjim dijelom glave, odnosno, s akrocefalusom. Većina tih slučajeva je povezana s činjenicom da je tijekom prvih tjedana trudnoće majka bila uključena u previše razbibrige i pretjerano se zabavljala. Ako se ove stvari pravilno promatraju, uvijek se može primijetiti veza između razvoja djeteta i majčinog duševnog raspoloženja tijekom ranih tjedana trudnoće.
Naravno, s medicinom se mnogo postiže, ali u vezi s ovim pitanjima danas još nemamo pravu medicinu već vrstu šarlatanstva, jer materijalistička znanost nije ispravno razaznala mnoge poveznice. U većini slučajeva ti odnosi zahtijevaju individualno promatranje, i tijekom embrionalnog života ljudskog bića, i stoga tijekom trudnoće, ti se odnosi mogu posebno dobro promatrati. Razmotrite značajno povećanu abdominalnu aktivnost tijekom trudnoće; abdomen mora biti strašno aktivan. To, zauzvrat, zahtijeva najjaču moguću aktivnost prednjeg dijela mozga. Nije iznenađujuće, stoga, da neke majke zapravo postanu pomalo lude tijekom prvog stupnja trudnoće. Postaju pomalo lude, jer su abdomen i prednji dio mozga, koji zapravo misli, usko povezani. Dolazi se do osobitih i zanimljivih rezultata ako se pogleda odnos između abdomena i onog što čovječanstvo postiže duhovno. Zanimljivo je i smiješno da znanost duha mora skrenuti pažnju na ove stvari, dok materijalistička znanost potpuno podbacuje na ovom području.
Bilo bi iznimno zanimljivo, na primjer, razmotriti sljedeće. Vidite, bilo je mnogo velikih filozofa u Engleskoj — Hobbes, Bacon, Locke, Hume. Ti su filozofi, čak uključujući John Stuart Mill-a, u osnovi doveli do velikog uspona materijalizma. Ti filozofi su svi imali tako teške misli da svojim mislima nisu mogli prodrijeti u duhovno. U svojim mislima držali su se materije. Bilo bi iznimno zanimljivo ispitati probavu svih tih filozofa, tih mnogih filozofa. Uvjeren sam da su svi patili od konstipacije! Počevši od Hobbes u sedamnaestom stoljeću, i sve do u devetnaesto, ta cijela filozofija koja nam je donijela materijalizam bila je zapravo uzrokovana konstipacijom pojedinih filozofa! Taj materijalizam je mogao biti spriječen — ovo što sada govorim nije ozbiljno, želim se našaliti! — da je netko dao Hobbes-u, Bacon-u, Locke-u, i drugima običan laksativ u njihovoj mladosti. Tada se sav taj materijalizam najvjerojatnije ne bi pojavio.
Zaista je čudno, vidite, da na nešto što ljudi često nazivaju materijalističkim mora biti ukazano od znanosti duha. Ali razlog za to je da kada se ljudsko biće doista promatra, duh je otkriven ondje gdje drugi vide samo materiju. Antropozofija ne pretpostavlja da je abdomen samo kemijska tvornica. Jednom sam vam rekao da je jetra čudesan organ, da su bubrezi s njihovom ulogom također veličanstven organ. Samo razumijevanjem tih organa naći će se duh svuda. Ako prestanete nalaziti duh u nekom području, ako mislite da je proces probave previše materijalistički da bi se proučavao na duhovan način, tada postajete materijalist. Zaista, materijalizam nastaje kroz duhovnu aroganciju. Rekao sam vam ovo ranije, premda zvuči izvanredno: kada su drevni Židovi Starog zavjeta imali loše misli tijekom noći, nisu krivili za loše, nezdrave misli njihovu glavu već njihove bubrege. Kada su rekli, "Ovaj noćni Bog je utjecao na moje bubrege", bili su više u pravu nego današnja medicina. Drevni Židovi su također rekli da se Bog ne otkriva čovjeku kroz glavu već izravno kroz aktivnost bubrega i općenito kroz abdominalnu aktivnost.
Uzevši u obzir ovo gledište, veoma je zanimljivo, iako ne znam jeste li to vidjeli, gledat ortodoksnog Židova kao se moli. Kad se pobožni ortodoksni Židov moli, ne vadi svoj filakterij iz džepa koji nosi nad srcem ili mu visi nad glavom. On nosi svoj filakterij iznad abdomena i moli s njim u tom položaju. Prirodno je da danas ljudi više ne znaju kakav je tu odnos, ali oni koji su davno drevnim Židovima dali njihove zapovijedi bili su svjesni veze. U zapadnim oblastima Europe, ljudi nemaju mnogo prilike više to vidjeti, ali u istočnim europskim oblastima ostavlja sasvim poseban dojam vidjeti kako se stari Židovi mole. Kada se pripremaju za molitvu, filakterij izvuku iz proreza na hlačama; tada visi oko njih i mole se.
To znanje koje je čovječanstvo jednom posjedovalo pomoću snaga snolike, drevne vidovitosti je izgubljeno, a čovječanstvo danas nije dovoljno napredno da ponovno otkrije duh u svoj materiji. Ne možete shvatiti ništa ako jednostavno ponesete svoje obične misli u laboratorij i mehanički izvršite pokuse, i tako dalje. Dok to radite uopće ne mislite. Morate eksperimentirati na takav način da se nešto od duha svugdje pojavi; da bi se to dogodilo vaši pokusi moraju biti uređeni u skladu s time. I tako netko može reći da je smiješno da antropozofija, znanost duha, mora ukazati na to kako je ljudski mozak, takozvani najplemenitiji dio, povezan s donjim abdomenom, ali to je jednostavno tako. Samo prava znanost vodi do ovih činjenica. Isto tako, na primjer, brojne stvari mogu uzrokovati poremećaj srca. Može doći kroz unutarnju nepravilnost, ali u većini slučajeva nepravilnu aktivnost srca može se pratiti do nekog poremećaja u srednjem mozgu, na kojem se osjećaji posebno temelje (vidi skicu, dijagram 1). Zanimljivo je otkriti da baš kao što je abdomen povezan sa srednjim mozgom, tako je i prednji mozak povezan, s gledišta duše, s voljom, a srednji mozak je povezan s osjećajem. Zapravo, samo stražnji dio mozga je povezan s mišljenjem. Ako pogledamo mozak, vidimo da je stražnji mozak povezan s disanjem i mišljenjem. Disanje ima, u stvari, izrazitu vezu s mišljenjem.
Zamislite sljedeći slučaj. Osobi kojoj nedostaju prednosti Waldorf obrazovanja, gdje su ove stvari često raspravljane, razvija se u mladosti na takav način da postane nitkov. Njegovi osjećaji su konfuzni, što ga čini zlobnim. Što to znači? To znači da duša ne radi ispravno u srednjem mozgu. Ako duša nije pravilno njegovana, ritam srca postaje nepravilan. Možete uzrokovati nepravilan ritam srca i svakakve bolesti srca razvijajući se u zlobnu osobu.
Naravno, ako žena u ranoj trudnoći ide u šumu, recimo, i ima nesreću da otkrije osobu koja se objesila o stablo i već je mrtva — ako se još trza, još je gore — pretrpi užasan šok. To postaje slika u njoj, i vjerojatno, ukoliko se ne mogu poduzeti druge mjere — obično od samog života, ne umjetno izazvanim načinima — roditi će dijete koje je blijedo, sa šiljastom bradom i mršavim udovima, i koje se ne može pravilno kretati. Kod trudnice, samo je jedan zastrašujući pogled dovoljan da utječe na nerođeno dijete. U kasnijem životu, kada je netko osamnaest, devetnaest, ili dvadeset godina star, jednom biti nitkov neće štetiti; treba postati uobičajeni nitkov, a to treba duže vremena. Kod trudnice, međutim, jedan incident je dovoljan.
Rezultati ovakvih pokusa mogu dosezati mnogo dalje. Zamislite mladu ženu koja će postati majka koja je zauzeta s poslom. Nije joj rečeno da su blizu manevri. Topovi počinju grmjeti, a njenim ušima je dan strašan šok. Pošto je slušanje snažno povezano sa stražnjim mozgom kao i s disanjem, takav strah može uzrokovati poremećaj sustava disanja djeteta koje se razvija.
Mogli bi pitati, "Što on govori? Zašto, želi da obratimo pažnju na svaki detalj u životu!" Da, gospodo, ako postoji zdrav obrazovni sustav i zdravi socijalni uvjeti, ne biste morali razmišljati o mnogim ovim stvarima, jer bi se one odvijale silom navike kao i druge rutinske stvari. Ne vjerujem da ima mnogo ljudi koji, kada iz navike istuku žene sredinom svakog mjeseca, previše o tome razmišljaju. To rade iz navike. Postoje takvi muževi. Zašto tuku svoje žene? Jer im je ponestalo novca, ne mogu se spustiti u lokalni pub, pa se zabavljaju zlostavljajući žene. To su navike koje su formirane. Dakle, gospodo, ako bi imali dobar obrazovni sustav za svakog, stekli bi drugačije navike. Ako bi bilo poznato, na primjer, da se manevri održavaju jednog jutra i da će biti eksplozija, trebalo bi naravno upozoriti svaku trudnicu na tom području. Nešto poput toga može postati navika. Dobro obrazovanje i društveno prihvatljivi uvjeti mogu stvoriti brojne navike o kojima više ne treba razmišljati već ih jednostavno provoditi. To je nešto na čemu moramo raditi. U osnovi, međutim, to se može ostvariti samo kroz odgovarajuće obrazovanje.
Zbog toga će konkretno znanost duha biti u položaju da ispravno objasni materijalni svijet. Materijalizam samo gleda materijalnu oblast ali je neupućen u sve što živi u materijalnom. On promatra groznicu ali ne zna da je groznica pozvana od strašno povećane aktivnosti mozga. Materijalizam je uvijek zapanjen šokom ali ne prepoznaje ispravno da šok dolazi od pada tjelesne temperature, jer se pravilno "unutarnje sagorijevanje" [Verbrennung] ne može više nastaviti. Stoga možemo reći da je način na koji je stimulirana glava trudnice usko povezan s razvojem djeteta.
Ljudi ne obraćaju pažnju na ono što je u duhovnoj kulturi. Zdravo obrazovanje će postupno prožeti sve što čitamo i napisano je. Jednom će, na primjer, kada ljudi obrate pažnju na ono što antropozofija kaže, možda biti izdani romani za trudnice. Kada ih trudnice pročitaju, primiti će utisak o idealnom ljudskom biću. Kao rezultat, rađati će se divne bebe koje će izrasti u snažna, lijepa ljudska bića. Ono što žena radi s glavom tijekom trudnoće postaje izvor aktivnosti koji se odvija u njenom abdomenu. Ona oblikuje i formira dijete s onim što zamišlja, osjeća i čini.
Ovdje, znanost duha postaje opipljiva do točke gdje se više ne može reći da duh nema utjecaja na ljudsko biće. Za ostatak života, osim ako to obrazovanje ne postavi kasnije, osoba je pod utjecajem onoga što je majka napravila tijekom prvih mjeseci trudnoće. Kasniji mjeseci nisu posebno važni, jer je čovjek već oblikovan, i određeni oblici su postali fiksni, ali prvi mjeseci su posebno važni i puni značaja. Kada se vidi fizičko podrijetlo ljudskog bića u maternici, otkriva se nešto što u svakom pogledu ukazuje na znanost duha.
Ako netko razumno razmišlja, može se reći da se toplina koja odozgo struji dolje i hladnoća koja struji gore odozdo moraju uvijek susresti na pravi način u abdomenu. Treba se brinuti za abdomen na pravi način. To je nešto što se mora vidjeti, tako da ono što dolazi odozgo može susresti ono što dolazi odozdo na pravi način. Kada nam je jasno da je osoba pod tolikim utjecajem majčinih iskustava duše i duha da to može završiti s velikom ili malom glavom, oštećenim srcem ili sustavom disanja, tada vidimo da je osoba, zapravo, potpuno pod utjecajem duševno-duhovnih razmatranja.
Može se također dogoditi da rodilja, u prvom ili drugom mjesecu trudnoće, naleti na nekoga s neobično nakrivljenim nosom, što nikad ranije nije vidjela. Ako se ne poduzmu korektivne mjere, u većini slučajeva će dijete primiti krivi nos. Čak ćete moći vidjeti u većini slučajeva da ako je žena preplašena pogledom na osobu čiji nos je uvijen udesno, dijete će biti rođeno s nosom uvijenim ulijevo. Baš kao što je čovjekova desna ruka povezana s lijevim govornim centrom u mozgu, baš kao što je sve obrnuto u ljudskom biću, tako je i uvijenost nosa obrnuta. Možemo zaključiti da ako netko ima iskrivljen nos, najvjerojatnije ga ima jer je majku preplašio netko s iskrivljenim nosom. Osoba ima i mnoge druge osobine. Materijalistička znanost, kada ne zna porijeklo nečega, uvijek govori o nasljeđivanju. Ako netko ima iskrivljen nos — dakle, to je naslijeđeno; crveni ton kože nekog drugog — i to je naslijeđeno, također. Međutim, stvari nisu takve. Javljaju se iz uzroka kao što sam opisao. Koncept nasljeđivanja je naviše dvosmislen kod moderne znanosti. Ako pogledate osobu i vidite iskrivljen nos ili madež, to ne ukazuje nužno da je majka vidjela jednak madež. Mogla je vidjeti nešto drugo što je uzrokovalo da krv djeteta teče u pogrešnom smjeru. Sve su to odstupanja od normalnog ljudskog oblika, ali doista postoji normalni ljudski oblik.
Ne može se jednostavno reći da odstupanja od normalne ljudske forme ne dolaze od tjelesnih već od duhovnih iskustava, a pritom se drži da cijelo ljudsko biće dolazi samo iz trbuha majke, iz onoga što je unutar materijalne oblasti! Ako netko želi odstupanja objasniti duhovno, mora cijelo ljudsko biće objasniti duhovno. Naravno, majka ne može ništa više od oca proizvesti ljudsko biće duhovno. To bi zahtijevalo da je sva ljudska umjetnost tamo, a to nije moguće, jer je ona beskonačna. Vođeni smo da shvatimo, dakle, da čovjek postoji prije rođenja kao duhovno biće, i kao duša ujedinjuje se s onim što mu je tjelesno dostupno. Samo u pogledu nenormalnih osobina može se na embrij utjecati duhovno. Međutim, mnogo je važnije, da imam nos na sredini lica ili da imam dva oka! Ako sam rođen s krivim nosom, to je nenormalna osobina, ali prisjetite se nosa na sredini lica s njegovim čudesnim normalnim oblikom, kojeg sam vam nedavno objasnio, i oka — kakva čudesna stvar! Sve to ne izrasta iz majčine utrobe; to je nešto što već postoji u oblasti duše prije nego se ljudsko biće pojavi u maternici.
Ovdje, ispravno shvaćena, znanost duha ukazuje na to kakav je ljudski život u duhovnom svijetu prije začeća. Današnji materijalist će naravno reći da je to mašta. Zašto će to reći? Svi drevni ljudi, koji su u prvobitnim vremenima, još posjedovali određene snolike percepcije, koje mi više nemamo, znali su da je čovjek postojao prije nego se pojavio na Zemlji. Međutim, kroz Srednji vijek, bilo je zabranjeno dekretom crkve misliti o takozvanoj preegzistenciji, što znači pred zemaljskoj egzistenciji; crkva je to zabranila. Kada materijalist danas agitira, govornica je samo nastavak srednjovjekovne propovjedaonice, i premda više ne govori jezikom onih propovjednika, umjesto toga koristeći riječi agitatora, samo kaže ono što su srednjovjekovne propovijedi davno započele. Materijalizam je jednostavno preuzeo srednjovjekovne propovijedi, i, iako toga nisu svjesni, današnji materijalisti izlažu ono što je podučavala crkva. Materijalizam u osnovi proizlazi iz srednjovjekovne crkve. Tada, ni jedna duša nije smjela postojati prije njenog zemaljskog života. Namjera je bila podučiti ljude da Bog stvara dušu kada se dogodi začeće. Ako je par u pravom raspoloženju da se začeće dogodi — znamo da u mnogim slučajevima to može biti stvar trenutka — dobri Bog morao je biti brz i za njih stvoriti dušu! To je ono što crkveni ukaz podrazumijeva i u što je netko trebao vjerovati.
Međutim, nije razumno gledište, učiniti Boga slugom raspoloženja ljudskih bića, tako da mora u žurbi proizvesti dušu kada su oni raspoloženi da se začeće dogodi. Ako malo razmislite o ovome, otkriti ćete što je u stvari sadržano u materijalističkom gledištu, koje potkopava ljudsko dostojanstvo. Stvarno i istinsko znanje o ljudskom biću umjesto toga vodi nas da shvatimo da je duša već tamo, da je uvijek živjela. Spušta se do onog što joj se nudi kroz ljudsko sjeme i oplodnju.
Antropozofija nije, dakle, stigla natrag do duha zbog neke proizvoljne fantazije već jednostavno zato jer mora, jer uzima znanstveno znanje ozbiljno, a drugi ne. Ljudi proučavaju prirodne znanosti, koje bi vodile do duha, ali oni su previše lijeni da bi sami došli do duha kroz prirodne znanosti. To bi zahtijevalo malo napora od njihove glave. Umjesto toga, dopuštaju nekim starim učiteljima da ih liše duha, a ipak uspijevaju biti religiozni! Međutim, tada su nepošteni; to je poput čuvanja dva seta knjiga. Osoba koja je dosljedna u svojoj procjeni mora se uzdići od prirode do duha, a stvari kao što su ove koje smo danas raspravljali, na primjer, voditi će nas tamo.
Ovdje vidite neobičnu činjenicu. Ako dam previše bunike savršeno zdravoj osobi, ona uđe u šok. Pretrpjeti će teške trbušne nevolje, glava će mu osjećati hladnoću, trbuh će mu nateći, crijeva će popustiti, a funkcije abdomena prestati. Što iz ovoga vidite? Vidite da sam unio previše bunike u stomak. Stomak bi trebao reagirati znatno povećanom probavnom aktivnošću, jer je buniku iznimno teško probaviti. Otrovnost jednostavno znači da je stvar teško probaviti. Stomak stoga mora postati žestoko aktivan. Mozak nije dovoljno jak, prednji dio mozga. Te su stvari tako povezane u ljudskom tijelu. Mozak nije dovoljno jak da dovoljno stimulira stomak; mozak postaje hladan i osoba uđe u šok.
Što se sada događa ako osobi dam sitnu, razrijeđenu dozu bunike? U tom slučaju, stomak ima manje posla, a mozak je dovoljno jak da regulira ovaj manji zadatak. Kroz uvođenje sitne količine bunike, kojom mozak može upravljati, stimulirao sam mozak da radi snažnije nego prije. Ako mozak to može savladati, to je kao da tražite da osoba radi posao moji ona može; zatim, to dobro napravi. Ako tražim da u jedan dan napravi posao za koji zapravo treba deset, bio bi upropašten. To je slučaj s mozgom. On sadrži, takoreći, radnika zaduženog za abdomen. Ako od mozga tražim premalo, radnik ostaje lijen; ako je potaknut na aktivnost, radi dobro; međutim, ako previše tražim od abdomena, on odbija sudjelovati i osoba uđe u šok.
Što je uzrok groznice? Groznica je zapravo rezultat pretjerane aktivnosti mozga, što prodire u cijelo ljudsko biće. Pretpostavimo da osoba pati od poremećaja u nekom organu, recimo jetri ili bubrezima, ili posebno plućima, na način na koji sam nedavno raspravljao s vama. Mozak se počinje buniti protiv toga. Ako pluća više ne rade ispravno, stražnji dio mozga se buni i stimulira prednji dio na pobunu protiv ove bolesti pluća, pa dolazi do vrućice.
To pokazuje da čovjek postaje topliji od njegove glave prema dolje i hladniji odozdo prema gore. Ovo je vrlo zanimljivo. Ljudsko biće je zapravo zagrijano dolje odozgo. S groznicom imamo posla s glavom. Ako dođe do upale nožnog palca, groznicu proizvodimo s glavom. Zanimljivo je da je ono što leži najdalje dolje regulirano s prednjim dijelom mozga. Baš kao u slučaju psa, čiji rep je reguliran s nosom, tako je i s ljudskim bićem. Ako se bori s groznicom u nožnom palcu, aktivnost koja daje tu groznicu leži u potpunosti u prednjem dijelu mozga. Nije to ništa loše za njegovo dostojanstvo da, ako čovjek ima infekciju nožnog palca, da vrućica potječe potpuno od naprijed, od točke iznad njegovog nosa. Ljudsko biće tako uvijek postaje toplije odozgo a hladnije odozdo.
To je povezano s time zašto se može izazvati šok ako se čovjeku prepišu prekomjerno velike doze određenih supstanci i s time zašto se može postići ljekoviti porast temperature ako ne preopteretimo mozak već njegovu aktivnost stimuliramo samo s malim dozama. Međutim, aktivnost mozga, stalno je stimulirana ne samo sa supstancama koje uvodimo u mozak; ono što vidimo i čujemo također ga stalno stimulira. Također, kada jedete, vi samo ne punite stomake, već također i kušate hranu. Stimuliran je okus, kao i osjetilo mirisa, sve to stimulira mozak.
Razmotrite ženu koja je trudna. Dijete je u prvom periodu trudnoće, što povlači za sobom ogromno povećanje u aktivnosti majčinog abdomena. Osim tijekom trudnoće, takva aktivnost u abdomenu nikada nije neophodna; kod muškaraca, uopće se ne javlja. Abdominalna aktivnost tako je povećana na neviđen način. Kada je pojačana aktivnost abdomena, prije svega su stimulirani osjetilni nervi, jer abdomen i prednji dio mozga pripadaju zajedno.
Što to znači kada je osoba gladna? Objasnio sam vam da se određena aktivnost koja bi stvarno trebala biti kontinuirana ne može obavljati. Kada je gladna, osoba žudi za hranom, što znači da u isto vrijeme žudi za stimulacijom okusnih pupoljaka. To može ublažiti jedenjem.
Međutim, kada je žena trudna, i mora u svom trbuhu osigurati nešto i za rastuće dijete, mnogo toga je također stimulirano u mozgu, posebno u osjetilnim nervima, nervima okusa i mirisa. Jedenje ne zadovoljava ove nerve okusa i mirisa, jer hrana ne ide izravno djetetu već u stomak. Potrebna je veća aktivnost. Abdomen na određeni način mora raditi prekovremeno, i tako se u glavi javlja, veća od normalne, potreba za mirisima i okusima. Najbolja briga za nerođeno dijete naravno traži razumijevanje ovih stvari.
Trudne žene tako nisu često zadovoljene kada dobiju ono za čim trenutno žude; Čim to dobiju, žude za drugim okusom. Budući su posebno ćudljive, njihov okus je podložan naglim promjenama. Međutim, može im se ugoditi, tako da se bude ljubazan s njima i obrati pažnju na ono, što je po nečijem mišljenju, samo plod njihove mašte. U ranim mjesecima trudnoće, žene žive u fantazijama okusa i mirisa. Ako trudnoj ženi jednostavno kažete, to je samo tvoja mašta, to joj je stvarna emocionalna pljuska. Ono što se u njoj sasvim prirodno razvija zbog veze između mozga ili glave i abdomena, odbijeno je. Ali ako je netko razveseli pažnjom, niti negirajući njene želje niti uzimajući ih doslovno, mnogo je lakše zadovoljiti. Ako joj se, na primjer, kupi nešto s okusom vanilije čim ona žudi za tim, za vrijeme dok joj se to donese, to možda više neće biti prva stvar; mogla bi reći, "Da, ali sada želim kiseli kupus!" To je dobro da je tako! Morate shvatiti da ako se u njenom trbuhu događa nešto toliko neobično to je zato jer razvoj djeteta to mora zahtijevati, i trudnici se stoga mora posvetiti posebna pozornost.
Zaista, ovo nam govori još mnogo toga. Pokazuje nam da je snažan utjecaj izvršen na dijete iz okruženja duše i duha u kojem majka živi. S nešto uvida, sljedeće se može razumjeti. Postoje djeca koja su rođena s "vodenim mozgom", odnosno, s hidrocefalusom. U većini slučajeva to se može pratiti do činjenice da je majci, koja je možda s pravom tražila poticaj u životu, bilo dosadno tijekom prvih mjeseci trudnoće, posebno prvih par tjedana. Možda je suprug često sam odlazio u lokalni pub i njoj je, ostajući sama kod kuće, bilo iznimno dosadno. Rezultat toga je da joj je nedostajala energija potrebna da utječe na moždane stanice. Dosada joj je glavu učinila praznom; prazna glava, zauzvrat, daje prazninu abdomenu. Ne razvija dovoljno snage da ispravno drži na okupu snage djetetove glave. Glava nabubri, postane hidrocefalus. Druga djeca se rađaju s nenormalno malim glavama, posebno gornjim dijelom glave, odnosno, s akrocefalusom. Većina tih slučajeva je povezana s činjenicom da je tijekom prvih tjedana trudnoće majka bila uključena u previše razbibrige i pretjerano se zabavljala. Ako se ove stvari pravilno promatraju, uvijek se može primijetiti veza između razvoja djeteta i majčinog duševnog raspoloženja tijekom ranih tjedana trudnoće.
Naravno, s medicinom se mnogo postiže, ali u vezi s ovim pitanjima danas još nemamo pravu medicinu već vrstu šarlatanstva, jer materijalistička znanost nije ispravno razaznala mnoge poveznice. U većini slučajeva ti odnosi zahtijevaju individualno promatranje, i tijekom embrionalnog života ljudskog bića, i stoga tijekom trudnoće, ti se odnosi mogu posebno dobro promatrati. Razmotrite značajno povećanu abdominalnu aktivnost tijekom trudnoće; abdomen mora biti strašno aktivan. To, zauzvrat, zahtijeva najjaču moguću aktivnost prednjeg dijela mozga. Nije iznenađujuće, stoga, da neke majke zapravo postanu pomalo lude tijekom prvog stupnja trudnoće. Postaju pomalo lude, jer su abdomen i prednji dio mozga, koji zapravo misli, usko povezani. Dolazi se do osobitih i zanimljivih rezultata ako se pogleda odnos između abdomena i onog što čovječanstvo postiže duhovno. Zanimljivo je i smiješno da znanost duha mora skrenuti pažnju na ove stvari, dok materijalistička znanost potpuno podbacuje na ovom području.
Bilo bi iznimno zanimljivo, na primjer, razmotriti sljedeće. Vidite, bilo je mnogo velikih filozofa u Engleskoj — Hobbes, Bacon, Locke, Hume. Ti su filozofi, čak uključujući John Stuart Mill-a, u osnovi doveli do velikog uspona materijalizma. Ti filozofi su svi imali tako teške misli da svojim mislima nisu mogli prodrijeti u duhovno. U svojim mislima držali su se materije. Bilo bi iznimno zanimljivo ispitati probavu svih tih filozofa, tih mnogih filozofa. Uvjeren sam da su svi patili od konstipacije! Počevši od Hobbes u sedamnaestom stoljeću, i sve do u devetnaesto, ta cijela filozofija koja nam je donijela materijalizam bila je zapravo uzrokovana konstipacijom pojedinih filozofa! Taj materijalizam je mogao biti spriječen — ovo što sada govorim nije ozbiljno, želim se našaliti! — da je netko dao Hobbes-u, Bacon-u, Locke-u, i drugima običan laksativ u njihovoj mladosti. Tada se sav taj materijalizam najvjerojatnije ne bi pojavio.
Zaista je čudno, vidite, da na nešto što ljudi često nazivaju materijalističkim mora biti ukazano od znanosti duha. Ali razlog za to je da kada se ljudsko biće doista promatra, duh je otkriven ondje gdje drugi vide samo materiju. Antropozofija ne pretpostavlja da je abdomen samo kemijska tvornica. Jednom sam vam rekao da je jetra čudesan organ, da su bubrezi s njihovom ulogom također veličanstven organ. Samo razumijevanjem tih organa naći će se duh svuda. Ako prestanete nalaziti duh u nekom području, ako mislite da je proces probave previše materijalistički da bi se proučavao na duhovan način, tada postajete materijalist. Zaista, materijalizam nastaje kroz duhovnu aroganciju. Rekao sam vam ovo ranije, premda zvuči izvanredno: kada su drevni Židovi Starog zavjeta imali loše misli tijekom noći, nisu krivili za loše, nezdrave misli njihovu glavu već njihove bubrege. Kada su rekli, "Ovaj noćni Bog je utjecao na moje bubrege", bili su više u pravu nego današnja medicina. Drevni Židovi su također rekli da se Bog ne otkriva čovjeku kroz glavu već izravno kroz aktivnost bubrega i općenito kroz abdominalnu aktivnost.
Uzevši u obzir ovo gledište, veoma je zanimljivo, iako ne znam jeste li to vidjeli, gledat ortodoksnog Židova kao se moli. Kad se pobožni ortodoksni Židov moli, ne vadi svoj filakterij iz džepa koji nosi nad srcem ili mu visi nad glavom. On nosi svoj filakterij iznad abdomena i moli s njim u tom položaju. Prirodno je da danas ljudi više ne znaju kakav je tu odnos, ali oni koji su davno drevnim Židovima dali njihove zapovijedi bili su svjesni veze. U zapadnim oblastima Europe, ljudi nemaju mnogo prilike više to vidjeti, ali u istočnim europskim oblastima ostavlja sasvim poseban dojam vidjeti kako se stari Židovi mole. Kada se pripremaju za molitvu, filakterij izvuku iz proreza na hlačama; tada visi oko njih i mole se.
To znanje koje je čovječanstvo jednom posjedovalo pomoću snaga snolike, drevne vidovitosti je izgubljeno, a čovječanstvo danas nije dovoljno napredno da ponovno otkrije duh u svoj materiji. Ne možete shvatiti ništa ako jednostavno ponesete svoje obične misli u laboratorij i mehanički izvršite pokuse, i tako dalje. Dok to radite uopće ne mislite. Morate eksperimentirati na takav način da se nešto od duha svugdje pojavi; da bi se to dogodilo vaši pokusi moraju biti uređeni u skladu s time. I tako netko može reći da je smiješno da antropozofija, znanost duha, mora ukazati na to kako je ljudski mozak, takozvani najplemenitiji dio, povezan s donjim abdomenom, ali to je jednostavno tako. Samo prava znanost vodi do ovih činjenica. Isto tako, na primjer, brojne stvari mogu uzrokovati poremećaj srca. Može doći kroz unutarnju nepravilnost, ali u većini slučajeva nepravilnu aktivnost srca može se pratiti do nekog poremećaja u srednjem mozgu, na kojem se osjećaji posebno temelje (vidi skicu, dijagram 1). Zanimljivo je otkriti da baš kao što je abdomen povezan sa srednjim mozgom, tako je i prednji mozak povezan, s gledišta duše, s voljom, a srednji mozak je povezan s osjećajem. Zapravo, samo stražnji dio mozga je povezan s mišljenjem. Ako pogledamo mozak, vidimo da je stražnji mozak povezan s disanjem i mišljenjem. Disanje ima, u stvari, izrazitu vezu s mišljenjem.
Zamislite sljedeći slučaj. Osobi kojoj nedostaju prednosti Waldorf obrazovanja, gdje su ove stvari često raspravljane, razvija se u mladosti na takav način da postane nitkov. Njegovi osjećaji su konfuzni, što ga čini zlobnim. Što to znači? To znači da duša ne radi ispravno u srednjem mozgu. Ako duša nije pravilno njegovana, ritam srca postaje nepravilan. Možete uzrokovati nepravilan ritam srca i svakakve bolesti srca razvijajući se u zlobnu osobu.
Naravno, ako žena u ranoj trudnoći ide u šumu, recimo, i ima nesreću da otkrije osobu koja se objesila o stablo i već je mrtva — ako se još trza, još je gore — pretrpi užasan šok. To postaje slika u njoj, i vjerojatno, ukoliko se ne mogu poduzeti druge mjere — obično od samog života, ne umjetno izazvanim načinima — roditi će dijete koje je blijedo, sa šiljastom bradom i mršavim udovima, i koje se ne može pravilno kretati. Kod trudnice, samo je jedan zastrašujući pogled dovoljan da utječe na nerođeno dijete. U kasnijem životu, kada je netko osamnaest, devetnaest, ili dvadeset godina star, jednom biti nitkov neće štetiti; treba postati uobičajeni nitkov, a to treba duže vremena. Kod trudnice, međutim, jedan incident je dovoljan.
Rezultati ovakvih pokusa mogu dosezati mnogo dalje. Zamislite mladu ženu koja će postati majka koja je zauzeta s poslom. Nije joj rečeno da su blizu manevri. Topovi počinju grmjeti, a njenim ušima je dan strašan šok. Pošto je slušanje snažno povezano sa stražnjim mozgom kao i s disanjem, takav strah može uzrokovati poremećaj sustava disanja djeteta koje se razvija.
Mogli bi pitati, "Što on govori? Zašto, želi da obratimo pažnju na svaki detalj u životu!" Da, gospodo, ako postoji zdrav obrazovni sustav i zdravi socijalni uvjeti, ne biste morali razmišljati o mnogim ovim stvarima, jer bi se one odvijale silom navike kao i druge rutinske stvari. Ne vjerujem da ima mnogo ljudi koji, kada iz navike istuku žene sredinom svakog mjeseca, previše o tome razmišljaju. To rade iz navike. Postoje takvi muževi. Zašto tuku svoje žene? Jer im je ponestalo novca, ne mogu se spustiti u lokalni pub, pa se zabavljaju zlostavljajući žene. To su navike koje su formirane. Dakle, gospodo, ako bi imali dobar obrazovni sustav za svakog, stekli bi drugačije navike. Ako bi bilo poznato, na primjer, da se manevri održavaju jednog jutra i da će biti eksplozija, trebalo bi naravno upozoriti svaku trudnicu na tom području. Nešto poput toga može postati navika. Dobro obrazovanje i društveno prihvatljivi uvjeti mogu stvoriti brojne navike o kojima više ne treba razmišljati već ih jednostavno provoditi. To je nešto na čemu moramo raditi. U osnovi, međutim, to se može ostvariti samo kroz odgovarajuće obrazovanje.
Zbog toga će konkretno znanost duha biti u položaju da ispravno objasni materijalni svijet. Materijalizam samo gleda materijalnu oblast ali je neupućen u sve što živi u materijalnom. On promatra groznicu ali ne zna da je groznica pozvana od strašno povećane aktivnosti mozga. Materijalizam je uvijek zapanjen šokom ali ne prepoznaje ispravno da šok dolazi od pada tjelesne temperature, jer se pravilno "unutarnje sagorijevanje" [Verbrennung] ne može više nastaviti. Stoga možemo reći da je način na koji je stimulirana glava trudnice usko povezan s razvojem djeteta.
Ljudi ne obraćaju pažnju na ono što je u duhovnoj kulturi. Zdravo obrazovanje će postupno prožeti sve što čitamo i napisano je. Jednom će, na primjer, kada ljudi obrate pažnju na ono što antropozofija kaže, možda biti izdani romani za trudnice. Kada ih trudnice pročitaju, primiti će utisak o idealnom ljudskom biću. Kao rezultat, rađati će se divne bebe koje će izrasti u snažna, lijepa ljudska bića. Ono što žena radi s glavom tijekom trudnoće postaje izvor aktivnosti koji se odvija u njenom abdomenu. Ona oblikuje i formira dijete s onim što zamišlja, osjeća i čini.
Ovdje, znanost duha postaje opipljiva do točke gdje se više ne može reći da duh nema utjecaja na ljudsko biće. Za ostatak života, osim ako to obrazovanje ne postavi kasnije, osoba je pod utjecajem onoga što je majka napravila tijekom prvih mjeseci trudnoće. Kasniji mjeseci nisu posebno važni, jer je čovjek već oblikovan, i određeni oblici su postali fiksni, ali prvi mjeseci su posebno važni i puni značaja. Kada se vidi fizičko podrijetlo ljudskog bića u maternici, otkriva se nešto što u svakom pogledu ukazuje na znanost duha.
Ako netko razumno razmišlja, može se reći da se toplina koja odozgo struji dolje i hladnoća koja struji gore odozdo moraju uvijek susresti na pravi način u abdomenu. Treba se brinuti za abdomen na pravi način. To je nešto što se mora vidjeti, tako da ono što dolazi odozgo može susresti ono što dolazi odozdo na pravi način. Kada nam je jasno da je osoba pod tolikim utjecajem majčinih iskustava duše i duha da to može završiti s velikom ili malom glavom, oštećenim srcem ili sustavom disanja, tada vidimo da je osoba, zapravo, potpuno pod utjecajem duševno-duhovnih razmatranja.
Može se također dogoditi da rodilja, u prvom ili drugom mjesecu trudnoće, naleti na nekoga s neobično nakrivljenim nosom, što nikad ranije nije vidjela. Ako se ne poduzmu korektivne mjere, u većini slučajeva će dijete primiti krivi nos. Čak ćete moći vidjeti u većini slučajeva da ako je žena preplašena pogledom na osobu čiji nos je uvijen udesno, dijete će biti rođeno s nosom uvijenim ulijevo. Baš kao što je čovjekova desna ruka povezana s lijevim govornim centrom u mozgu, baš kao što je sve obrnuto u ljudskom biću, tako je i uvijenost nosa obrnuta. Možemo zaključiti da ako netko ima iskrivljen nos, najvjerojatnije ga ima jer je majku preplašio netko s iskrivljenim nosom. Osoba ima i mnoge druge osobine. Materijalistička znanost, kada ne zna porijeklo nečega, uvijek govori o nasljeđivanju. Ako netko ima iskrivljen nos — dakle, to je naslijeđeno; crveni ton kože nekog drugog — i to je naslijeđeno, također. Međutim, stvari nisu takve. Javljaju se iz uzroka kao što sam opisao. Koncept nasljeđivanja je naviše dvosmislen kod moderne znanosti. Ako pogledate osobu i vidite iskrivljen nos ili madež, to ne ukazuje nužno da je majka vidjela jednak madež. Mogla je vidjeti nešto drugo što je uzrokovalo da krv djeteta teče u pogrešnom smjeru. Sve su to odstupanja od normalnog ljudskog oblika, ali doista postoji normalni ljudski oblik.
Ne može se jednostavno reći da odstupanja od normalne ljudske forme ne dolaze od tjelesnih već od duhovnih iskustava, a pritom se drži da cijelo ljudsko biće dolazi samo iz trbuha majke, iz onoga što je unutar materijalne oblasti! Ako netko želi odstupanja objasniti duhovno, mora cijelo ljudsko biće objasniti duhovno. Naravno, majka ne može ništa više od oca proizvesti ljudsko biće duhovno. To bi zahtijevalo da je sva ljudska umjetnost tamo, a to nije moguće, jer je ona beskonačna. Vođeni smo da shvatimo, dakle, da čovjek postoji prije rođenja kao duhovno biće, i kao duša ujedinjuje se s onim što mu je tjelesno dostupno. Samo u pogledu nenormalnih osobina može se na embrij utjecati duhovno. Međutim, mnogo je važnije, da imam nos na sredini lica ili da imam dva oka! Ako sam rođen s krivim nosom, to je nenormalna osobina, ali prisjetite se nosa na sredini lica s njegovim čudesnim normalnim oblikom, kojeg sam vam nedavno objasnio, i oka — kakva čudesna stvar! Sve to ne izrasta iz majčine utrobe; to je nešto što već postoji u oblasti duše prije nego se ljudsko biće pojavi u maternici.
Ovdje, ispravno shvaćena, znanost duha ukazuje na to kakav je ljudski život u duhovnom svijetu prije začeća. Današnji materijalist će naravno reći da je to mašta. Zašto će to reći? Svi drevni ljudi, koji su u prvobitnim vremenima, još posjedovali određene snolike percepcije, koje mi više nemamo, znali su da je čovjek postojao prije nego se pojavio na Zemlji. Međutim, kroz Srednji vijek, bilo je zabranjeno dekretom crkve misliti o takozvanoj preegzistenciji, što znači pred zemaljskoj egzistenciji; crkva je to zabranila. Kada materijalist danas agitira, govornica je samo nastavak srednjovjekovne propovjedaonice, i premda više ne govori jezikom onih propovjednika, umjesto toga koristeći riječi agitatora, samo kaže ono što su srednjovjekovne propovijedi davno započele. Materijalizam je jednostavno preuzeo srednjovjekovne propovijedi, i, iako toga nisu svjesni, današnji materijalisti izlažu ono što je podučavala crkva. Materijalizam u osnovi proizlazi iz srednjovjekovne crkve. Tada, ni jedna duša nije smjela postojati prije njenog zemaljskog života. Namjera je bila podučiti ljude da Bog stvara dušu kada se dogodi začeće. Ako je par u pravom raspoloženju da se začeće dogodi — znamo da u mnogim slučajevima to može biti stvar trenutka — dobri Bog morao je biti brz i za njih stvoriti dušu! To je ono što crkveni ukaz podrazumijeva i u što je netko trebao vjerovati.
Međutim, nije razumno gledište, učiniti Boga slugom raspoloženja ljudskih bića, tako da mora u žurbi proizvesti dušu kada su oni raspoloženi da se začeće dogodi. Ako malo razmislite o ovome, otkriti ćete što je u stvari sadržano u materijalističkom gledištu, koje potkopava ljudsko dostojanstvo. Stvarno i istinsko znanje o ljudskom biću umjesto toga vodi nas da shvatimo da je duša već tamo, da je uvijek živjela. Spušta se do onog što joj se nudi kroz ljudsko sjeme i oplodnju.
Antropozofija nije, dakle, stigla natrag do duha zbog neke proizvoljne fantazije već jednostavno zato jer mora, jer uzima znanstveno znanje ozbiljno, a drugi ne. Ljudi proučavaju prirodne znanosti, koje bi vodile do duha, ali oni su previše lijeni da bi sami došli do duha kroz prirodne znanosti. To bi zahtijevalo malo napora od njihove glave. Umjesto toga, dopuštaju nekim starim učiteljima da ih liše duha, a ipak uspijevaju biti religiozni! Međutim, tada su nepošteni; to je poput čuvanja dva seta knjiga. Osoba koja je dosljedna u svojoj procjeni mora se uzdići od prirode do duha, a stvari kao što su ove koje smo danas raspravljali, na primjer, voditi će nas tamo.