.- 12. Dvanaesto predavanje, Dornach, 8 siječnja 1923
Učinci alkohola na čovjeka
Dr. Steiner: Da li netko ima pitanje na umu?
Postavljeno je pitanje u vezi alkohola, njegovih negativnih učinaka, itd.
Mislite li na to koliko je alkohol općenito štetan za zdravlje? Dakle, početni učinak alkohola sasvim je očit, jer utječe na ono što smo čitavo vrijeme opisivali u čovjeku, odnosno, na cjelokupnu konstituciju duše. Na prvom mjestu, kroz alkohol, osoba pretrpi oblik duhovne zbrke da postane podložan strastima koje su inače slabe u njemu i lako mogu biti potisnute razumom. Osoba se čini razumnijom ako nema alkohola nego ako pije. Za početak, alkohol djeluje stimulativno na krv, uzrokujući pojačanu cirkulaciju krvi. To zauzvrat, kod ljudi budi strasti; na primjer, može lakše pobjesniti, dok inače lako može kontrolirati bijes. Tako možete vidjeti da je prvi učinak alkohola napravljen na čovjekov razum — zaista, na cijeli njegov duševni život.
Nakon što alkohol ostane određeno vrijeme u organizmu, izaziva još jedan simptom kojeg dobro znate, nazvan mamurluk; pojava mamurluka pokazuje kako se cijeli organizam protivi početnom učinku alkohola. Što to znači da osoba ima mamurluk? U pravilu, javlja se ujutro nakon večeri prekomjernog pijenja. Zbog pijenja noć ranije, cirkulacija krvi osobe je prilično uznemirena. Kretanje koje bi se inače odvijalo mnogo sporijim tempom koristi mnogo energije.
Obratite pažnju na ovo! Pretpostavimo da tijelo vrši određenu aktivnost unutar dvadeset četiri sata. Kada netko konzumira dobru količinu alkohola, ista aktivnost je završena u možda dvanaest ili čak šest sati. Tijelo tako lišava sebe unutarnje aktivnosti. Stoga, ljudi koji imaju naviku svako malo piti, instinktivno rade nešto prije nego se pojavi mamurluk: dosta jedu. Zašto to rade? Dosta jedu kako bi u potpunosti izbjegli mamurluk ili tako da mu učinci sljedećeg dana budu barem blaži tako da mogu raditi.
Što se događa, recimo, ako je osoba u vidljivom stanju opijenosti i zatim konzumira, recimo, veliku kobasicu? Ponovno stimulira ono što je iskorišteno od ranije pretjerane aktivnosti. Ali ako, pošto nema naviku pijenja, to ne uradi — oni koji stalno piju oni i jedu — i zaboravi pojesti kobasicu, tada će otrpjeti mamurluk, u osnovi zato jer njegovo tijelo više nije sposobno uključiti se u pojačanu unutarnju aktivnost. Međutim, kada tijelo ne funkcionira ispravno, otpadni proizvodi, posebno mokraćna kiselina, odlažu se posvuda. Pošto je glavu najteže snabdjeti, otpadni proizvodi se odlažu tamo. Ako je osoba, konzumiranjem alkohola, iscrpila unutarnju aktivnost tijela tijekom noći, sljedećeg jutra hoda okolo s glavom u stanju koje je uobičajeno za njegova crijeva, odnosno, ispunjenom otpadom. Tijelo se odmah buni kada je, kroz unos alkohola, od njega zahtijevano previše aktivnosti.
Kao što sam već spominjao na ovim predavanjima, čovjek ima mnogo veću toleranciju — ne mislim samo u vezi alkohola nego općenito — i može podnijeti mnogo više zloporabe nego se to obično pretpostavlja. Sposoban se prilagođavati dugo vremena. Neki ljudi čak koriste i obmanjujući, najupitniji antidot protiv mamurluka. Kada dođu kući ili se ustanu ujutro sa snažnim mamurlukom, što čine? Sigurno ste to vidjeli; nastavljaju piti, čineći jutarnju dozu posebnim lijekom.
Što znači ovo kontinuirano pijenje? Tijekom noći, kroz uzburkanost krvi, tijelo je lišeno aktivnosti. Sada ujutro ova aktivnost nedostaje. Ponovnim pijenjem tijelo se još jednom stimulira, tako da se troše posljednji ostaci aktivnosti. Budući ti zadnji ostaci odstranjuju glavni dio otpada, mamurluk nestaje u nekoj mjeri iz glave ali ostaje ga mnogo više u ostatku tijela. Međutim, ljudi su toga manje svjesni. Dodatno pijenje ujutro tako nesvjesno prenosi mamurluk u ostatak organizma. Tek sada, kada se to dogodi, počinje pravi jad za tijelo. Oni alkoholičari koji otklanjaju mamurluk s još pijenja u najgorem su stanju, jer postupno, kako se to ponavlja, cijelo tijelo je upropašteno.
Ipak, međutim, jer čovjek može dosta izdržati, gotovo je nemoguće uništiti tijelo tako brzo. Stoga, prva stvar koja se dogodi pravom alkoholičaru je da pati od oblika delirija. To još ne ukazuje na potpunu propast. Kada se delirij tremens, kako se zove u medicini, pojavi, ljudi vide određene vrste životinja, miševe i slično, kako posvuda trče. Pate od oblika manije proganjanja. Delirium tremens je povezan s pojavom da ljudi vide sebe okružene i napadnute sa svih strana od malih životinja, posebno miševa. To je nešto što čak ima i povijesnu pozadinu. Postoje strukture nazvane "kule miševa" (Mäusetürme). Ponajviše, do tog su imena došli da je u ranija vremena bio u njima zatvoren netko tko je patio od delirij tremensa, i, iako je i neki stvarni miš mogao biti također tamo, tu osobu su mučile tisuće i tisuće miševa koje je samo umišljao oko sebe.
Vidite, dakle, da pogubni učinci alkohola mogu tek polako biti uneseni u tijelo; tijelo dugo odolijeva ovim učincima proizvedenim od alkohola.
Što se događa kad kod ljudi koji neko vrijeme žestoko piju iznenada proradi savjest i, pošto im je ostalo malo energije, prestanu piti? Zanimljiva je činjenica da ako ranije nisu patili od delirij tremensa, sada, nakon suzdržavanja od alkohola, ponekad ga dobiju. Ovdje nalazimo nešto zanimljivo, kada se odjednom uzbuni savjest ljudi. Neko vrijeme su pili, recimo, od ranog jutra, i onda im odjednom savjest proradi i prestanu piti. Što se tada događa? Ako prije nisu imali delirij tremens, bore se s njim sada. Ovo je zanimljiva činjenica, da ponekad oni koji duže vrijeme piju, počinju patiti od delirij tremensa kada prestanu piti.
Ovo je jedan od najvažnijih znakova da na čovjeka treba gledati na takav način da se vidi da glava radi drugačije od ostatka tijela. Na zadnjem predavanju spomenuo sam vam mnoge aspekte ovoga. Sve dok osoba pati samo u glavi od posljedica pijenja, njeno cjelokupno stanje je još podnošljivo; učinci još nisu proželi cijelo tijelo. Međutim, kada prožmu, a osoba ostavi alkohol, ostatak tijela se doista pobuni preko mozga i pati od delirij tremensa samo zato jer je prestala piti.
Stoga se može reći da se tjelesni pandan za najvažnije funkcije duše nalazi u ljudskoj krvi. Vjerojatno znate da neki ljudi pate od kompleksa proganjanja, videći svakakve likove koji nisu tamo. Osobito u ranija vremena, takvim osobama je puštana krv — to zapravo nije loš lijek. Ne smijete misliti da su u prošlosti svi ljudi bili praznovjerni kako se danas obično pretpostavlja. Puštanje krvi nije nešto što proizlazi iz praznovjerja. Ljudima je puštana krv primarno primjenjujući pijavice koje su sisale krv. Krv je tako bila manje aktivna. Ne nužno u slučaju alkoholičara, već za druge napade ludila krv je bila manje aktivna, i osobi je bilo bolje.
Kao što sam spomenuo, nervni sustav je veoma usko povezan s temeljima svojstava duše, ali je mnogo manje važan za ljudsku volju. Nervni sustav je važan za razum, ali za ljudsku volju ima puno manji značaj od krvi.
Sada, kada vidite da alkohol prvenstveno napada krv, iz snažne reakcije tijela na učinke alkohola jasno je da je krv dobro zaštićena od alkohola. Krv je izvanredno dobro zaštićena od napada alkohola kod ljudi. Na koji način je krv snažno zaštićena od napada alkohola? Moramo se upitati dalje, dakle, odakle zapravo potječu najvažniji sastojci krvi?
Sjetite se da sam vam rekao se krv sastoji od crvenih krvnih zrnaca koje sadrže željezo, koji plivaju okolo u takozvanom krvnom serumu, i da se također sastoji od bijelih zrnaca. Rekao sam vam da su najvažniji sastojci krvi crvena i bijela zrnca. Sada ćemo zanemariti zrnca povezana s aktivnošću slezene, koja smo, u našim pokusima u Stuttgartu, nazvali "regulatorima". Mnogo je komponenata u krvi, ali sada se želimo usredotočiti samo na crvena i bijela zrnca, pitajući se odakle potječu ta zrnca. Ta zrnca potječu iz veoma posebnog mjesta. Ako ispitate bedrenu kost od kuka do koljena, ako promislite ka kost u ruci, ili bilo koju drugu dugu kost, u tim kostima ćete naći takozvanu koštanu srž. Srž je tamo, koštana srž.I vidite, gospodo, crvena i bijela zrnca potječu iz te koštane srži i iz nje migriraju prvo u arterije. Ljudsko tijelo je uređeno na takav način da se krv, barem njen najvažniji dio, stvara u unutarnjim šupljinama kostiju.
Ako je to slučaj, možete sebi reći: što se tiče njene proizvodnje, krv je zaista dobro zaštićena. U stvari, alkohol mora biti konzumiran dugo vremena i u velikim količinama kako bi oštetio kost do te mjere da prodre do unutarnjeg dijela, do koštane srži, i da uništi koštanu srž tako da više ne proizvodi crvena i bijela zrnca. Tek tada, nakon što učinci pijenja alkohola dođu do koštane srži, počinje stvarno poguban proces za ljudsko biće.
Sada, istina je da su ljudi u mnogočemu slični s obzirom na njihov intelekt i duševne osobine; međutim, s obzirom na krv, postoji značajna razlika između muškaraca i žena. To je razlika koje se nije uvijek svjesno, ali je ipak jasno vidljiva. A to je, da je utjecaj crvenih i bijelih zrnaca koja nastaju u udubinama kostiju na ljudska bića takav da su crvena zrnca važnija za žene a da su bijela važnija za muškarce. Ovo je veoma važno: crvena zrnca su važnija kod žena a bijela kod muškaraca.
To je zato jer žena, kao što znate, svaka četiri tjedna ima menstruaciju, što je zapravo aktivnost koju tijelo poduzima da bi eliminiralo nešto što mora biti eliminirano, crvena krvna zrnca. Muškarac, međutim, nema menstruaciju, i također znate da njegovo sjeme nije izvedeno izravno iz crvene krvi. Svoje podrijetlo ima u bijelim krvnim zrncima. Premda znatno transformirana, na kraju se pretvaraju u glavni sastojak sjemena. Stoga, što se tiče čovjekove reprodukcije, moramo ići do zaštićene koštane srži da bismo istražili na koji način fizički možemo utjecati na reproduktivnu sposobnost čovjeka. Doista, na ljudsku reproduktivnu sposobnost može se fizički utjecati upravo kroz koštanu srž unutar kosti.
Nakon što su stvorene u koštanoj srži, crvena i bijela zrnca prirodno ulaze u krvotok. Sada kada žena pije alkohol, posebno su pogođena crvena krvna zrnca. Crvena zrnca sadrže željezo, nekako su teška, i posjeduju nešto od zemljina težine. Kada žena pije, to na nju djeluje na takav način da je u njoj previše težine. Stoga, kada trudnica pije, dijete koje se razvija postaje preteško i ne može iznutra pravilno oblikovati organe. Iznutra se ne razvija pravilno, i unutarnji organi nisu u redu. Na ovaj zaobilazan način, gospodo, štetan utjecaj alkohola je izražen kod žene.
Kod muškarca, alkohol prvenstveno utječe na bijela krvna zrnca. Ako se začeće dogodi kada je muškarac pod utjecajem alkohola, ili kada je njegov sustav općenito kontaminiran utjecajima alkoholizma, čovjekovo sjeme je oštećeno na način da postaje previše nemirno. Kada dođe do začeća, sićušno jaje se oslobađa iz majčinog organizma. To se može vidjeti samo mikroskopom. Iz muškarca, otpušten je veliki broj mikroskopskih spermija, od koji svaki ima nešto nalik na rep. Sjemena tekućina sadrži bezbroj takvih spermija. Ovaj rep, koji je kao fina dlaka, daje spermiju veliki nemir. Oni rade najsloženije pokrete, i prirodno je, jedan spermij mora prvi doći do jaja. Onaj koji prvi dođe do jaja prodire u njega. Spermij je mnogo manji od jajne stanice. Premda se jajašce može opaziti samo mikroskopom, spermij je još manji. Čim ga jajašce primi, oko jajašca se formira membrana, time sprječavajući penetraciju ostatka spermatozoida. Općenito, samo jedan spermatozoid može ući u jajašce. Čim jedan prodre, oko jajašca je formirana membrana, i ostali se moraju povući.
Vidite, dakle, to je najgenijalnije uređeno. Sada, nemir spermatozoida je uvelike povećan kroz alkohol, tako da se začeće događa pod utjecajem sjemena koje je izvanredno živahno. Ako je otac teški pijanac kada se dogodi začeće, to će utjecati na nervni sustav djeteta. Ženino pijenje šteti djetetovim unutarnjim organima zbog težine koja slijedi. Pijenje muškarca šteti djetetovom nervnom sustavu. Oštećene su sve aktivnosti koje moraju biti prisutne na pravi način dok dijete odrasta.
Stoga možemo reći da ako žena pije, zemaljski element u čovjeku je oštećen; ako muškarac pije, element kretanja, prozračni element koji ispunjava zemljinu okolinu i koji čovjek nosi unutar sebe, oštećen je. Kada oboje roditelja piju, embrij je oštećen sa dvije različite strane. Naravno, to nije pravilno začeće; međutim, dok je začeće moguće, pravilan rast embrija nije. S jedne strane, tendencija jajašca prema težini pokušava prevladati; s druge, sve je u njemu u nemirnom kretanju, i jedna tendencija proturječi drugoj. Ako su oba roditelja alkoholičari i dogodi se začeće, muški element proturječi ženskom. Za one koji razumiju čitav odnos, postaje jasno da u slučaju redovitog pijenja, da se izuzetno štetni elementi pojave u njihovom potomstvu. Ljudi to ne žele vjerovati, jer učinci obilnog pijenja kod muškaraca i žena nisu toliko očiti, govoreći relativno. Međutim, to je samo zato jer je krv tako dobro zaštićena, proizvedena konačno, u koštanoj srži, i jer ljudi moraju napraviti mnogo ako će snažno utjecati na njihovo potomstvo. Slabe učinke ljudi danas jednostavno ne priznaju.
U pravilu, kada se dijete rodi s vodenim mozgom, ne istražuje se da li je majka, u večer kada se dogodilo začeće, bila na večeri gdje je pila crno vino. Da je to učinjeno, često bi se utvrdilo da je to slučaj, jer vino uzrokuje sklonost težini, tako da je dijete rođeno s hidrocefalusom. Ako, međutim, beba ima urođeno trzanje mišića lica, obično se ne provjerava je li otac možda previše pio navečer kada se dogodilo začeće. Naizgled beznačajne stvari se ne istražuju; stoga ljudi pretpostavljaju da nemaju učinka. Zapravo, alkohol uvijek ima učinka. Međutim, doista pogubni učinci, javljaju se kod onih koji stalno piju. Tu se, također, mogu primijetiti upadljive stvari.
Vidite, djeca oca koji pije mogu razviti slabost negdje u njihovom nervnom sustavu i tako imati tendenciju prema tuberkulozi, na primjer. Ono što djeca nasljeđuju ne mora biti povezano s učincima koje osjeća otac alkoholičar. Djeca, na primjer, ne moraju imati tendenciju prema mentalnoj konfuziji, već umjesto toga, prema tuberkulozi, želučanim tegobama i slično. To je ono što je toliko podmuklo u učincima alkohola, da se oni prenose u potpuno različite organe u ljudskom biću.
Kod ovih stvari, veliki učinak na ljudski razvoj malih količina supstanci mora se uvijek uzeti u obzir. I ne samo to, već u svakom pojedinom slučaju, mora se razmotriti kako su te stvari unesene u čovjeka. Razmotrimo slijedeći primjer. Naše kosti sadrže izvjesnu količinu kalcijevog fosfata. Naš mozak također sadrži nešto fosfora, i sjetiti ćete se iz ranijih predavanja da je fosfor veoma koristan pošto bez fosfora mozak zapravo ne bi mogao biti upotrijebljen za mišljenje. Stoga u sebi imamo fosfor. Već sam vam rekao da fosfor ima blagotvoran učinak kada je odgovarajuća količina konzumirana u hrani tako da je probavljen normalnom brzinom. Ako je prevelika količina fosfora uvedena prebrzo u stomak, to nije korisno, već štetno.
Međutim, mora se uzeti u obzir i nešto drugo. Znate da su se u ranijim danima, radile šibice s fosfornom glavom, ali sada se rijetko viđaju. Ako je netko imao priliku promatrati nešto što sam ja vidio kao dječak, može se doživjeti sljedeće. Kada sam bio trinaesto godišnjak, četrnaestogodišnjak i petnaestogodišnjak, svakodnevno sam imao sat vremena hoda od našeg doma do škole. Otprilike na pola puta postojala je tvornica u kojoj su radnici proizvodili fosforne šibice. U svako doba, moglo se vidjeti da brojni radnici imaju nagrižene čeljusti — to je bilo u 1870-ima — i, počevši iz čeljusti, njihova tijela su postupno uništavana. Počevši od gornje i donje čeljusti — posebno gornje — kosti su bile izjedene.
Znajući štetan učinak koji fosfor može imati na ljude, shvati se da je ovakva tvornica šibica zapravo najubojitije mjesto koje može biti. U pitanjima koja se odnose na napredak ljudske civilizacije, uvijek je nužno pogledati brojne štetne učinke koje čovjek može pretrpjeti na ovaj način. Uvijek sam viđao da dosta tih radnika ulazi u tvornicu šibica s previjenim čeljustima. Tu je započelo, i onda se proširilo. Naravno, fosfor je očito već bio u gornjoj čeljusnoj kosti, ali kakav je to bio fosfor?
Vidite, fosfor koji prvo ulazi u želudac skupa s hranom i zatim iznutra putuje tijelom do čeljusti nije štetan, pod uvjetom da količina nije prevelika. Šibice se, međutim, proizvode tako da se najprije izrežu duge drvene trake u sitne štapiće; oni se potom uklapaju u okvire tako da jedan kraj viri. Prvo se umaču u otopinu sumpora a zatim u otopinu fosfora. Radnik koji umače šibice jednostavno drži okvir u ruci i uvijek se poprska. Samo promislite koliko je često u danu osoba koja ne može oprati poprskane ruke mogla dodirnuti lice tijekom radnog vremena. Iako su količine fosfora s kojima osoba dolazi u kontakt na ovaj način malene, ipak prodiru u kožu. To je misterij ljudske prirode: supstanca koja je često izvanredno korisna kada se unese unutra i najprije asimilira kroz tijelo može imati najotrovniji učinak kada dođe u kontakt s tijelom izvana. Ljudski je organizam toliko mudro organiziran iznutra da se prekomjerna doza fosfora eliminira urinom ili izmetom; samo maloj potrebnoj količini je dopušteno da prodre u kosti; ostalo je eliminirano.
Ne postoje, međutim, odredbe za eliminiranje vanjski apsorbiranih utjecaja. Ovaj problem bi se, naravno, mogao ublažiti. Sjetite se da je u prošlom stoljeću malo bilo humanitarnih razmatranja. Pomoglo bi da su na raspolaganju bili prostori za kupanje tako da se svaki radnik mogao okupati prije odlaska s posla. Takvim bi se uređenjem moglo puno postići, ali to jednostavno nije učinjeno.
Ovo samo spominjem da bi vam ilustrirao kako funkcionira ljudsko tijelo. Sitni, štetni utjecaji od izvana, čak i supstance koje tijelo inače treba da bi se održalo, mogu potkopati ljudsko zdravlje, zaista, mogu općenito ugroziti cijelu organizaciju ljudskog bića.
Čovjek može dosta podnijeti, ali nakon izvjesne točke organizam zakaže. U slučaju pijenja alkohola, organizam otkazuje u trenutku kada alkohol onemogućava ispravno funkcioniranje aktivnosti održavanja života, nevidljive aktivnosti održavanja života.
Kada je osoba izložena trovanju fosforom, potkopana je unutarnja aktivnost koja bi inače asimilirala fosfor. Potkopana je od izvana. Zapravo je prilično slično u slučaju alkohola. Kada osoba pije sve više alkohola, pijući stalno sve više i više, tako da upijanje alkohola nije više samo akutno već je postalo kronično, alkohol djeluje izravno kao alkohol u ljudskom biću. Koji je izravan učinak alkohola? Sjetite se da sam vam rekao da čovjek sam proizvodi količinu alkohola koja mu treba. Rako sam vam da se u supstancama sadržanim u crijevima, izvjesna količina alkohola stalno proizvodi iz obične hrane jednostavno zato jer čovjek treba tu malu količinu alkohola. Za što nam treba? Sjetite se da se u anatomiji, laboratorijski uzorci čuvaju u alkoholu, jer inače bi se razgradili. Alkohol sprječava da ono što je bilo živo tijelo propadne. Alkohol proizveden u ljudskom biću djeluje na isti način u ljudskom organizmu; odnosno, sprječava propadanje izvjesnih tvari potrebnih čovjeku. Čovjek kroz svoju unutarnju organizaciju zaista propisuje koliko alkohola bi trebao imati, jer ima izvjesne supstance koje bi se inače raspale i koje se moraju sačuvati.
Uzmimo sada slučaj osobe koja pije previše alkohola. Tvari koje treba eliminirati zadržavaju se u tijelu; previše je sačuvano. Ako osoba uzastopno izlaže krv koja kruži tijelom alkoholu, ona čuva tu krv u njenom tijelu. Koja je posljedica? Ova krv, djelujući suprotno, blokira kanale u kostima; nije eliminirana dovoljno brzo kroz pore i tako dalje. Predugo ostaje u tijelu. Srž u šupljinama kostiju posljedično je premalo stimulirana da napravi novu krv, i postaje slaba. Događa je da, kod takozvanog kroničnog alkoholičara, koštana srž vremenom oslabi i više ne proizvodi, bilo odgovarajuća crvena zrnca kod žene, bilo odgovarajuća bijela zrnca kod muškarca.
Sada, u trenutku kao što je ovaj, uvijek moram primijetiti slijedeće. Svakako, lijepo je kada ljudi dođu do socijalnih reformi kao što je prohibicija alkohola i tako dalje. Svakako zvuči lijepo. Ali čak i učen čovjek kao što je profesor Benedict — rekao sam vam o njegovoj zbirci lubanja kriminalaca i kako su se mađarski osuđenici usprotivili tome da njihove lubanje pošalju u Beč jer će im nedostajati pored ostalih kostiju na Sudnji dan — čak je profesor Benedict rekao, i to s pravom, "Ovdje ljudi govore protiv alkohola, ali mnogo je više njih stradalo od vode nego od alkohola". Općenito, to je sasvim točno, jer voda, ako je kontaminirana, može biti prisutna u mnogo većim količinama. Jednostavno promatrajući sa statističke točke gledišta, naravno može se reći da je mnogo više ljudi umrlo od vode nego od alkohola.
Međutim, mora se uzeti u obzir još nešto. Želio bih to reći ovako. Situacija s alkoholom slična je priči u Heinrich Seidel-ovoj Leberecht Hühnchen. Ne znam je li vam poznata, ali to je priča o siromašnom nesretniku, siromašnom vragu koji je imao novca dovoljno da kupi samo jedno jaje. Međutim, imao je također i veliku maštu, i tako je mislio, "Da ovo jaje nije prodano u dućanu već da mu je umjesto toga dopušteno da se otvori, iz njega bi se razvila kokoš. Sada, kada pojedem ovo jaje, zapravo pojedem cijelu kokoš". I tako on zamišlja, "Pa, ja, koji imam cijelu kokoš za jesti, zaista sam bogat momak"! Ali mašta nije tu zadovoljena, tako nastavlja, "Da, ali kokoš koju sada jedem mogla je snijeti bilo koji broj jaja iz kojih bi opet izašle kokoši, a ja jedem sve te kokoši". Konačno, računa koliko bi milijuna i milijuna kokoši to bilo, i pita se, "Ne bi li to trebalo nazvati prežderavanjem"?
Vidite, takav je slučaj s alkoholom, ne u šaljivom smislu kao u ovoj priči već sasvim ozbiljno. Svakako, ako uzmete vrijeme od 1870 do 1880, i istražite koliko je ljudi na svijetu umrlo od vode i od alkohola, statistika bi pokazala da je više ljudi umrlo od nečiste vode. U to vrijeme ljudi su češće umirali od trbušnog tifusa i povezanih bolesti nego danas, a tifus se, u mnogim slučajevima, može pratiti do onečišćenja vode. Dakle, na ovaj način gospodo, lako je zaključiti da je više ljudi umrlo od pijenja vode.
Međutim, treba razmišljati drugačije. Treba znati da alkohol postupno prodire u koštanu srž i oštećuje krv. Šteteći potomstvu, svi potomci su tako oštećeni. Ako alkoholičar ima troje djece, na primjer, to troje je nanesena šteta samo malo; njihovim potomcima, međutim, nanesena je znatna šteta. Alkohol ima dugoročni negativni učinak koji se manifestira u mnogim generacijama. Mnoge slabosti koje danas postoje u čovječanstvu jednostavno su posljedica predaka koji su previše pili. Doista to treba predstaviti ovako: ovdje su muškarac i žena, muškarac pije previše, i tijela njihovih potomaka su oslabljena. Sada na trenutak razmislite što to podrazumijeva u stotinu, ili još gore, u više stotina godina! Nema svrhe ispitati samo desetljeće, recimo od 1870 do 1880, i zaključiti da je više ljudi umrlo od vode nego od alkohola. Moraju se uzeti u obzir mnogo duža vremenska razdoblja. To je nešto što danas ljudi ne vole raditi, osim u šali kao što je to napravio autor Leberecht Hühnchen, koji je, prirodno, gledao dugi vremenski period kada je zamišljao kako se nasladiti u toliko hrane.
Ako se stvar ispituje sa socijalnog stajališta, razmatranje mora ići dalje od onog što je pri ruci. Sada, moje je mišljenje da se uporaba alkohola može zabraniti, ali kada to jest, dolazi do čudne pojave. Znate, na primjer, da je u mnogim dijelovima svijeta prodaja alkohola ograničena ili čak potpuno zabranjena. No, skrećem vašu pozornost na još jedno zlo koje se nedavno pojavilo u Europi, odnosno, korištenje kokaina od strane ljudi koji se žele drogirati. U usporedbi s onim što će kokain napraviti, posebno u oštećenju ljudskih reproduktivnih snaga, alkohol je benigan! Oni koji uzimaju kokain ne drže kokain odgovornim za štetu koju čini, ali možete vidjeti iz vanjskih simptoma da je njegovo korištenje mnogo gore od alkohola. Kada osoba pati od delirij tremensa, on postaje manifestiran u obliku manije proganjanja. Svuda se vide miševi kako ga progone. Međutim, korisnik kokaina, umišlja zmije kako se pojavljuju posvuda iz njegovog tijela. Prvo, takva osoba traži bijeg kroz kokain, i neko vrijeme osjeća se iznutra dobro, jer dovodi do osjećaja senzualnog užitka. Međutim, kada neko vrijeme nije uzimao kokain, i pogleda se, vidi kako zmije izviru posvuda iz njegovog tijela. Zatim trči nabaviti još jednu dozu kokaina tako da ga zmije neko vrijeme ostave na miru. Strah od ovih zmija mnogo je veći nego strah od miševa koji doživi alkoholičar koji pati od delirij tremensa.
Svakako, može se zabraniti ovo ili ono, ali ljudi tada idu na nešto drugo, što, u pravilu, nije bolje već mnogo gore. Stoga vjerujem da prosvjetljujuća objašnjenja, kao ovo koje smo predstavili danas u vezi alkohola, na primjer, mogu biti efikasnija i postupno bi dovela do toga da se ljudi sami suzdrže od alkohola. To ne narušava ljudsku slobodu, ali razumijevanje uzrokuje da osoba kaže sama sebi, "Pa, to je šokantno! Pravim sebi štetu sve do kostiju"! To postaje učinkovito kao osjećaj, dok zakoni djeluju samo na intelekt. Prave istine, stvarni uvidi, oni su koji rade sve do osjećaja. Stoga sam uvjeren da možemo doći do učinkovite socijalne reforme — a i u ostalim je sferama gotovo isto — samo ako naša briga bude istinsko prosvjetljenje širokog kruga ljudi.
Međutim, do tog prosvjetljenja može doći samo kada postoji nešto s čime će netko prosvijetliti ljude. Kada se danas održava predavanje o štetnim učincima alkohola, te stvari se ne predstavljaju kako sam ja to danas napravio — premda to ne bi trebalo biti tako teško, jer ljudi poznaju činjenice. Ali ne znaju pravilno razmišljati o tim činjenicama koje su im poznate. Slušatelji dolaze s predavanja koje je održao neki prosječni profesor, i ne znaju točno što bi s time. Ako su posebno dobrodušni, mogli bi reći, "Pa, nemamo pozadinu da shvatimo sve što je rekao. Obrazovani gospodin sve to zna. Jednostavna osoba ne može sve razumjeti"! Činjenica je da ni sam predavač potpuno ne razumije o čemu govori. Međutim, ako bi znanost doista išla do dna stvari i razmatrala njihove temelje, moguće je učiniti razumljivom čak i običnim ljudima.
Ako je znanost danas toliko nerealna, to je zato što je prava ljudskost bila isključena iz nje kad je nastala. Pojedinac se uzdiže od predavača do asistenta [ na Njemačkom, "izvanredni profesor"] i do redovnog profesora. Studenti imaju običaj reći, "Redovni profesor ne zna ništa izvanredno, a izvanredni ne zna ništa redovno". [“Ein ordentlicher Professor Weiß nichts Außerordentliches, und ein außerordentlicher Professor, der weiß nichts Ordentliches.”] Studenti to osjećaju, gospodo; žalosno stanje stvari se tako nastavlja. Što se tiče socijalnih reformi, znanost u biti ne postiže ništa, dok bi mogla biti učinkovita na najaktivniji način. Osoba koja je iskreno zabrinuta za socijalni život stoga mora uvijek iznova naglašavati da su suha slova na papiru manje važna — premda su i ona također potrebna — ali mnogo su manje važna od pravog prosvjetljenja. Javnost treba to prosvjetljenje; tada bismo imali stvarni napredak.
Činjenice poput onih koje se mogu proučiti u slučaju alkohola mogu se svuda učiniti razumljivima. Tada se dolazi do onoga što ja uvijek kažem ljudima. Ljudi dođu i pitaju, "Je li bolje ne piti alkohol, ili je bolje piti? Je li bolje biti vegetarijanac ili jesti meso"? Nikada nikome ne kažem da li da se suzdrži ili ne od alkohola, ili treba li jesti povrće ili meso. Umjesto toga, objasnim kako alkohol djeluje. Jednostavno objasnim kako djeluje; tada osoba može odlučiti piti ili ne kako joj volja. Isto radim i u vezi vegetarijanske ili mesne prehrane. Jednostavno kažem, ovako djeluje meso a ovako djeluju biljke. Rezultat je da osoba tada može sama odlučiti.
Iznad svega drugog, znanost mora poštovati ljudsku slobodu, tako da čovjek nikada nema osjećaj da mu se naređuje ili brani da nešto napravi. Kazane su mu samo činjenice. Kada jednom zna kako alkohol djeluje, sam će otkriti što je ispravno. Tako ćemo postići najviše. Doći ćemo do točke gdje ljudska bića mogu sama izabrati smjer. Moramo težiti tome. Samo tada ćemo imati prave socijalne reforme.
Ako budem ovdje u srijedu, moći ćemo održati sljedeće predavanje.