.- 13. Trinaesto predavanje, Dornach, 10 siječnja 1923
Snaga inteligencije kao učinak Sunca — dabarske brane i osinja gnijezda
Dr. Steiner: Mnogo je znanja potrebno za zaista odgovoriti na pitanje poput onog postavljenog prošli puta, a mi smo ga već razmatrali iz različitih uglova. Budući da se sve što se tiče reprodukcije živih bića mora temeljito razumjeti, želim iskoristiti današnje vrijeme da bih još malo govorio o ovom pitanju iz potpuno različite perspektive.
Nešto je neobično u primjedbi koju je nedavno izrekao jedan Amerikanac koji je došao do zaključka, na temelju statistike — omiljene inovacije našeg doba koja se sve više koristi u Americi — da se ljudi koji stječu najveću inteligenciju uvijek rađaju u zimskim mjesecima. Naravno, ove statistike ne bi trebale značiti da bi osoba rođena u ljetnim mjesecima trebala biti glupa. Statistika se odnosi samo na većinu. U svakom slučaju, Amerikanac je dao izjavu da, prema statistici, oni rođeni između prosinca i sredine ožujka, odrastaju u najpametnije ljude.
Ovdje je naznačeno nešto što je teško proučavati kod ljudi, jer se kod ljudi sve moguće može umiješati. Međutim, to ukazuje, da živa bića općenito — a čovjek je prvi od svih živih bića — u određenom pogledu zavise od tijeka godine i njegovog utjecaja na njih.
Izjave poput ove koju je dao je dao Amerikanac ljude danas iznenađuju jer premalo znaju o stvarnim procesima prirode. Možda će ovog Amerikanca dočekati ista sudbina kao i izvjesnog profesora koji je nekoć mjerio ljudski mozak; nacrtao je statistiku i našao u svakom slučaju da je mozak žene manji od onog od muškarca. Budući da, po njegovom mišljenju, manji mozak znači manje inteligenciju, zaključio je da sve žene imaju manje inteligencije od muškaraca — sada je bio slavan! Proslavio se otkrićem da je mozak žene manji od onog od muškarca. Sada, ponekad se rade obdukcije na poznatim ljudima nakon smrti, samo zato jer su poznate, a to se dogodilo profesoru. Mozak mu je izvađen, i ispostavilo se da je mozak tog čovjeka bio mnogo manji nego svi mozgovi žena koje je ispitao!
Slično tome, da mu nije neugodno to dati do znanja, moglo bi se pokazati i da je ovaj Amerikanac i sam rođen ljeti. Ako se rodio ljeti, trebalo bi reći u skladu s njegovom vlastitom teorijom da ne može biti previše pametan; stoga, njegova teorija ne bi mogla biti posebno vrijedna. Ali vidite, ipak postoji nešto iza svih ovih stvari, a to nešto može voditi do najznačajnijih pitanja kada se proučava na pravi način.
Danas bih vam želio nešto reći što se definitivno odnosi na pitanje koje je postavio g. R. Vidite, uvjeti koji se odnose na reprodukciju zapravo se mogu proučavati samo kod životinja i biljaka, jer kod ljudi ovise o toliko mnogo drugih čimbenika da ih se ne može pravilno proučavati. Ako uzmete ono što sam vam rekao prekjučer, odnosno, da žene kao i muškarci, utječu na jajnu stanicu ili sjeme preko pijenja, vidjeti ćete da već samo to onemogućava ispravno proučavanje reprodukcije. Sada, životinje rijetko imaju običaj da se napiju. Kod njih, uvjeti tako ostaju mnogo čistiji, i stvar se može proučiti čistije. Najvažniji aspekti problema su takvi da seciranje životinja u svrhu proučavanja zaista nije nužno. Seciranjem se doista najmanje otkriva. Za početak ću vam reći nešto što nije temeljeno na seciranju već na pozitivnim rezultatima koji su dobiveni od ljudi koji nisu radili po teorijama već sa praktičnim iskustvom. Ono što ću vam prenijeti posebno ima veze s dabrovima u Kanadi.
Ove se dabrove ovdje može susresti samo u zoološkim vrtovima ili, preparirane, u laboratorijima, i doimaju se prilično nespretni. Takav dabar ima prilično nespretnu glavu i tijelo, prednje noge su prilično debele a stražnje noge imaju kožicu tako da može plivati. Najčudnija mu je karakteristika rep, koji izgleda gotovo kao instrument; sasvim je ravan i on je, u stvari, najgenijalniji aspekt dabra. Ono što ima iza sebe je njegovo najgenijalnije oruđe. Ljudi koji su promatrali dabrove u početku ne znaju za što koriste te repove, i smislili su svakakve netočne načine da ih objasne.
Dijagram 1
Dabar je neobična životinja. Kada ga netko upozna u njegovom staništu, uvidi da je to izuzetno flegmatična životinja, nešto što je također očito u našim zoološkim vrtovima. Toliko je flegmatičan da se zapravo s njim ne može ništa. Možete ga napasti, zgrabiti, ali on se neće braniti. Sam dabar neće napasti koliko god bio provociran. To je potpuno flegmatično stvorenje.
Ti dabrovi uglavnom žive na područjima kao što su velike močvare ili manje rijeke, i žive na izvanredan način. Kada stigne proljeće, dabar traži mjesto blizu jezera ili rijeke, kopa jazbinu u blatu, i provodi čitavo ljeto živeći kao pravi osamljenik sam u toj jazbini. Taj dabar sjedi cijelo ljeto u svom samotnom ljetnom prebivalištu kao flegmatični redovnik kojem prolazi vrijeme u njegovom ljetnikovcu! To je samo rupa koju iskopa u Zemlji, ali to radi u potpunoj izolaciji.
Kada se približi zima — već kada dođe kasna jesen — dabrovi izlaze iz svojih jazbina i okupljaju se u skupinama od dvije do tri stotine. Dolaze u svoj njihovoj "flegmatičnosti" (“Phlegmatischheit”) i tvore zajednice. Naravno, među njima su i oni koji su se ranije parili. Ženka dabra je pripremila svoj izolirani dom tako da bude pogodan za djecu; mužjak živi blizu u svojoj jazbini. Sada, sve se te obitelji okupljaju zajedno.
Na njihov polagani, flegmatičan način, dabrovi nastavljaju tražiti pogodan lokalitet. Iako ih je ponekad teško promatrati zbog njihovog flegmatičnog temperamenta, jedna će skupina preferirati jezero, druga kratku rijeku, koju slijede nizvodno do mjesta koje se čini posebno pogodno za njihovu svrhu. Nakon što su istražili područje, cijela se skupina ponovno okuplja. Blizu jezera ili rijeke, obično ima drveća. Zaista je izvanredno kako ovi nespretni dabrovi sada odjednom postaju izvanredno vješti. Koriste se prednjim nogama — a ne stražnjim nogama, koje imaju kožice da bi mogli plivati — pametnije nego što čovjek rukuje svojim alatom. Koristeći prednje šape i oštre zube, grizu grane drveća i čak i prerežu deblo stabla. Zatim, kada skupina ima dovoljno grana i srušenih stabala, odvuku ih u jezero koje su odabrali ili u rijeku.
Te životinje zatim guraju grane i stabla u jezero na odabrano mjesto. Oni koji su odvukli njihova stabla u rijeku dobro znaju da će ih sama rijeka nositi. Oni samo usmjeravaju grane kako ne bi skrenuli u stranu. Na ovaj način, sve grane i stabla su prevezena do mjesta koje su odabrali ili na obali jezera ili niz struju.
Stigavši tamo, oni koji su odabrali jezero — prevezavši stabla na obalu — odmah počinju graditi takozvane brane. Drugi, koji su odabrali rijeku, ne započinju odmah sa izgradnjom loža; prvo grade mrežu od grana. One se međusobno isprepliću (skica) dok ne tvore odgovarajuću mrežu. Kada su dabrovi izgradili takav zid, dodaju drugi uzimajući još grana, sve iste duljine; na ovaj način, izgrade zid debeo dva metra ili više. Dakle, vidite, životinje zapriječe rijeku; voda mora teći preko toga, a ispod imaju slobodan prostor. Tek sada, završivši njihovu branu, ovaj zid, oni grade svoj dom u zidu tako da rijeka teče preko njega.
Dijagram 2
Kada su dabrovi nakupili dovoljno grana, i zid im se učini dovoljno debeo, dovlače drugi materijal kao što su obični komadi zemlje. Od nje oblikuju kao neku vrstu ilovače i stavljaju je na sve strane brane. Dabrovi najprije podižu zid, baš kao i pravi arhitekti. Međutim, oni koji odaberu jezero, ne trebaju branu i stoga je ne pokušavaju izgraditi.
Nakon što se ovaj zid izgradi — u slučaju onih koji odaberu jezero, to počinje odmah — dabrovi počinju graditi male lože iz istog materijala. Izgledaju poput glinenih bačava (skiciranje), ali to su prave male kućice, konstruirane poput pletenih prostirki. Tako dobro drže da mala količina vode koja prodire u prostor ne može naštetiti dabrovima. Takva dabarska loža nikada se ne gradi na dijelu potoka gdje se voda smrzava. Zamislite kako je to genijalno! Kao što znate, voda se smrzava samo na površini; ako se uroni dovoljno duboko, dođe se do mirne ili tekuće vode, i jedna ne smrzava na toj dubini. Upravo na razini gdje se voda nikad ne smrzava, ti dabrovi grade svoja prebivališta.
Svaka od tih loža ima dva kata. Ovdje je izgrađen pod (skiciranje), a ispod je ulaz. Dabrovi mogu u loži trčati dolje-gore; žive gore a dolje drže zimske zalihe. Dovuku hranu koju trebaju za zimu, a kada se sve to uskladišti, dabarska obitelj useljava u ložu, ostajući uvijek u blizini drugih obitelji.
Dijagram 3
Tamo dabarske obitelji žive do proljeća, kada se ponovno sele u njihova usamljena boravišta. Tijekom zime, zalihe hrane podižu se s donjeg kata, i na taj način se dabrovi održe. Kao što sam rekao, kada dođe ljeto, potraže svoje osamljene jazbine, ali tijekom zime su zajedno. Društveni život provode u dabarskim naseljima na dnu jezera ili potocima uz branu koju su tako vješto izgradili.
Iz svega što je uočeno, čak i dabrovi u zoološkim vrtovima rade samo sa zubima i prednjim šapama, nikada s repom. Iako je formiran genijalno, rep se nikad ne koristi za rad. Postoje mnogi opisi koji tvrde da dabrovi koriste svoj rep radeći na svojim konstrukcijama, ali to je zabluda; jednostavno nije točno. Dabrovi posjeduju posebno dobro razvijene prednje noge i zube, i koriste ih pametnije nego čovjek koristi svoje alate.
Znate da prirodna povijest klasificira razne životinjske vrste, i među sisavcima su predatori, šišmiši, preživači, i tako dalje. Među sisavcima su i takozvani glodavci. Naši štakori, na primjer, su glodavci. Struktura dabra zapravo ga svrstava u obitelj glodavaca.
U bilo kojoj knjizi prirodne povijesti, naći ćete da su glodavci opisani kao najgluplji sisavci; dakle, dabar kao pojedinačna životinja se ubraja među najmanje inteligentne sisavce. Može se reći da se dabar, kada se proučava kao pojedinačna životinja, prije svega čini kao užasno flegmatični mali nitkov. Njegov je flegmatični temperament toliko veliki da se može činiti otprilike pametan kao što se čini flegmatični ljudi: ni za što ne pokazuju interes. Dabar je stoga užasno glup, ali također postiže ove izvanredno pametne podvige! Za dabrove, dakle, može se reći da izreka Roseggera u vezi ljudi ne vrijedi: "Jedan je čovjek, dvoje su ljudi, ako ih je više, oni su glupe životinje". [Ova izreka austrijskog pjesnika, Petera Roseggera, izražena je austrijskim dijalektom: "Oaner is a Mensch, zwoa san Leit, san's mehra, san's Viecher."] Rosegger je ovo rekao ne o dabrovima već o ljudskim bićima. Misli da kada se okupi mnogo ljudi, oni postanu glupi. Ima nešto istine u tome. U gomili, ljudi postaju zbunjeni i ostave glupe dojmove, iako među njima sigurno ima inteligentnih ljudi!
Možemo reći da je kod dabrova suprotan slučaj. Jedan je glup, ali više njih je malo pametnije. [Ovdje Rudolf Steiner oponaša isti austrijski dijalekt i kaže, “Oaner is dumm, und mehra san a bissel gescheiter.”] Kada se dvjesto ili tristo okupi u jesen, postanu najpametniji, postaju pravi arhitekti. Iako mi ljudi nismo skloni biti posebno osjetljivi na posebnu ljepotu konstrukcije dabrova, to je zbog našeg ukusa, ali dabarska loža je zaista uređena onoliko koliko je dabar nespretan.
Sada, može se napraviti puno istraživanja o tome zašto su dabrovi toliko pametni kada se okupljaju. Važna naznaka leži u činjenici da dabrovi započinju njihovu aktivnost u jesen; međutim, danju, malo se može vidjeti njihove aktivnosti. Izgradnja takve brane i dabarskog naselja — to je zaista cijelo selo koje postavljaju — odvija se vrlo brzo i često je gotovo za nekoliko dana. Vidljivo je da danju rade malo, izuzetno malo, ali noću grozničavo rade. Dakle, do pameti dabrova dolazi prvo zimi a drugo noću. Tu leži pravi trag za proučavanje ove cijele stvari.
Međutim, kada ljudi proučavaju nešto, prvo načelo bi trebalo biti izbjeći previše špekulativnog razmišljanja. Ovo može zvučati čudno, ali shvatiti ćete na što mislim. Čovjek ne postaje posebno pametan nagađanjem. U pravilu, ako razmišlja o nečemu što je primijetio, ništa posebno pametno neće izaći. Ako se žele shvatiti pojave svijeta, stoga, ne smije se previše oslanjati na nagađanja; nečija nagađanja uopće nisu bitna. Ako činjenice to zahtijevaju, treba razmisliti, ali glavna pažnja ne smije biti usmjerena na razmišljanje o nečemu što je netko promatrao kao sredstvu za to shvatiti. Umjesto toga, treba pogledati druge činjenice, u usporedbi s problemom o kojem se radi, i između njih tražiti vezu. Što se više poveže raznih činjenica, više se toga uči prepoznati u prirodi. Ljudi koji su samo razmišljali o prirodi zaista nisu otkrili ništa što ima veću težinu od onoga što su već na početku znali.
Kada osoba postaje materijalist, ona govori materijalistički o prirodi, jer to je ono što je ona u početku. Ne otkriva ništa novo. Kada čovjek govori idealistički o prirodi, to radi jer je on idealist u početku. Gotovo u svim slučajevima, može se dokazati da preko špekulacija ljudi otkrivaju samo ono što je postalo vidljivo kroz ono što su već postali. Ispravno mišljenje rezultira samo onda kada čovjek jednostavno pusti činjenice da ga vode.
Sada ću dodati još jednu grupu činjenica koje se tiču dabra, činjenica koje će vas voditi do ispravnih indicija, ne kroz špekulaciju već jednostavno kroz usporedbu činjenica. Već sam upućivao na ose i rekao vam o promatranju osa koje je napravio Darwin. Danas, želio bit to još jednom istaknuti.
Ose prave za sebe genijalna gnijezda. Iako pomalo nalik na košnicama, zidovi gnijezda ovih osa ne sastoje se od voska već od stvarnog papira. Drugo, cijeli se postupak razlikuje od onog od pčela. Postoje gnijezda osa, na primjer, koja se rade prvo prekapanjem tla; tada se napravi nešto nalik na vrećicu. Izgrađena je nekako kao dabrova loža, ali je sastavljena sa sitnim grančicama ili kakvo god drvo ose mogu naći, a koje obrađuju i oblikuju na pravi način tako da završe s pokrivačem, prekrivačem poput vrećice koja je pomalo gusta. Upravo na taj način grade svoje malo gnijezdo. Tamo rade različite katove. Ćelije su heksagonalne, baš poput pčelinjeg saća, a obavijene su papirnatim prekrivačem. One su poput katova u zgradi, a ponekad ih ima mnogo, jedan iznad drugog.
Sve unutar gnijezda je napravljeno od papira. Međutim, vanjski prekrivač sličan vrećici, nije izrađen od papira već od drugih materijala, odnosno, od sićušnih grana ili komadića drva koji se prvo rascijepe prije nego se koriste. Sve to je utkano u mrežu i zatim zalijepljeno. Od toga se sastoji vanjski pokrov, koji je ili ugrađen u rupu u tlu ili pričvršćen ljepilom za nešto u zraku. Unutar vrećice su pojedine ćelije, u koje će se položiti jajašca.
Ovo je dakle, priča o osama. Možete zamisliti da su ose izvanredno osjetljive na vrijeme. Samo neke od jednogodišnjih osa prežive do sljedećeg proljeća, ali nije važno hoće li ostale preživjeti sve dok ostane jedna ili dvije ženke iz gnijezda. Zimi potraže zaklonjeni mali kutak gdje kao ženke mogu oskudno živjeti, i tamo hiberniraju. U proljeće, ove ženke izlaze iz svojih skrovišta i spremne su za polaganje jajašaca. Zanimljivo je da se iz tih jaja na proljeće izleže posebna sorta osa. Ove ose koje se izlegu u proljeće, rastu vrlo brzo i još nemaju ćelije, kreću odmah graditi takve ćelije. Leteći uokolo u rojevima, posvuda traže materijale kojima će kako treba izgraditi gnijezdo. Taj se posao nastavlja cijelo ljeto. Te ose tamo grade ćelije.
Ose koje se izlegu iz jaja položenih u proljeće imaju specifičnu osobinu; odnosno, sve su sterilne i ne mogu se razmnožavati. Kod ovih osa nema reprodukcije. Njihovi reproduktivni organi toliko su zakržljali da reprodukcija ne dolazi u obzir. Dakle, prvo što radi osa u proljeće je stvara vojsku radnika za sebe koji su bespolni i naporno rade; trude se tijekom cijelog ljeta.
Poznavao sam prirodoznanstvenike koji su smatrali da je cilj vrijedan težnje manipulirati ljudima kako bi se stvorile bespolne osobe. Ne bi imali obitelji i samo bi rintali, ostavljajući reprodukciju nekolicini odabranih kao i ose.
Pa, činjenica je da bespolne ose rintaju cijelo ljeto. Kada je ljeto gotovo, ženka počinje polagati jaja koja proizvode mužjake i ženke. U pravilu, radi se o istoj ženki koja je ranije polagala bespolna jajašca. Sada polaže jajašca iz kojih će se, u jesen, pojaviti mužjaci i ženke.
Mužjaci se razvijaju u prilično slabašna bića. Za usporedbu, bespolne ose su prilično robusni radnici. Ispada da su mužjaci zakržljali i ne mogu puno učiniti. Imaju taman dovoljno vremena da se neko vrijeme hrane, pare, i zatim umiru. Uistinu, ove male ose igraju prilično žalosnu ulogu. U jesen se žurno izlegu, moraju se malo nahraniti, a zatim oplode ženke; nakon toga, ispunivši svoju svrhu, umiru. To je zadnje što rade.
Među nekim tipovima osa, mužjaci su malo izdržljiviji. Ovdje su stvari zaista rijetke. Iako je to samo iznimka, podsjeća na ponašanje izvjesnih pauka. Kod određenih pauka, nešto je izvanredno. Vidite, ženke pauka smatraju mužjake dobrim samo za oplodnju. Mužjacima je dopušteno pristupiti ženkama samo kada su spremne za oplodnju, nikada ranije. Prije, ženke uglavnom ne dopuštaju mužjacima da im se približe; najprije moraju biti dovoljno zreli za oplodnju. Sada, kao što rekoh, sljedeće se također povremeno događa, kao iznimka, među osama. Među paucima, koji uostalom, niža stvorenja, kada ženka primijeti da se približava požudni mužjak, postavi se na mjesto koje mu nije lako dostupno a još teže mu je otići. Tamo ga čeka ženka, pušta da se dogodi oplodnja, i zatim ga pušta da otiđe. Kada naiđe na prepreku, ženka ga odmah progoni i grize dok ne umre. Ovdje, sama se ženka pauka pobrine da mužjak umre. Takav je slučaj s nekim paucima. Zamislite samo, kada mužjak izvrši svoju ulogu, mora biti ubijen, jer više nema svrhu.
Međutim, među osama, mužjaci u pravilu umiru sami, jer su tijekom parenja potrošili toliko mnogo energije da im više nije ostalo snage i tako propadaju. Bespolne ose umiru u isto vrijeme. Nakon što su cijelo ljeto rintali, u jesen sve umiru. Bespolne i muške ose umiru, a ostaju samo ženke. Od njih, mnoge također podlegnu zimskoj hladnoći. Preživi samo nekolicina koja pronađe sigurno sklonište. Probiju se do proljeća, polože jaja, i cijeli ciklus počinje iznova. Dakle, u proljeće i ljeto rađaju se samo bespolne ose. Tek u kasnu jesen, približavanjem zime, mogu se roditi spolno aktivne ose.
To su vidite činjenice, koje se moraju promotriti. Veoma je važno povezati ih s drugim činjenicama, jer nam to pokazuje koliko je mnogo spolni život životinja povezan s godišnjim dobima. Spolni život životinja veoma je čvrsto povezan s tijekom godine.
Pretpostavimo da je ljeto. Zemlja je iznimno izložena sunčevim utjecajima. Sunce šalje dolje na Zemlju svijetlo i toplinu. Izravno izlaganje sunčevoj svjetlosti izaziva znojenje; Sunčev utjecaj primjećuje se vlastitim stanjem. Ni dabar ni ženka ose ne izlažu se izravno sunčevoj svjetlosti; uvijek su u nekom boravištu poput špilje. U njihovim rupama imaju koristi od sunčeva svijetla i topline samo neizravno preko Zemlje. Time, kako se bliži zima primaju sasvim određene osobine. Samo promislite, prema zimi ose primaju osobinu koja ih čini sposobnim za stvaranje spolno aktivnog potomstva.
Što ovo znači? Ženka ose je tijekom cijelog ljeta izložena sunčevoj toplini i svijetlu i stvara bespolne ose. Stoga možete reći da su utjecaji Sunca takvi da zapravo uništavaju spolnost osa. Iz ove je činjenice sasvim očigledno da Sunce s njegovim svjetlom i toplinom, koje je reflektirano od Zemlje, utječe na uništavanje reproduktivnih tendencija. Zbog toga, kada dođe proljeće i prevladava sunčevo svijetlo i toplina, ose stvaraju bespolno potomstvo. Teka kada se približi zima, kada dakle sunčeva toplina i svijetlo nemaju više jednak intenzitet, ose dobivaju snagu za stvaranje potomstva s reproduktivnim organima. To jasno pokazuje da godišnja doba imaju određeni utjecaj.
Sada, ako se od osa okrenemo dabrovima, moramo sebi reći, dabar je izuzetno glupa, flegmatična životinja! Glupa je i flegmatična u najvišem stupnju. Predivno. Ali gdje provodi ljeto? Ostaje u tlu u svojoj osamljenoj jazbini, dopuštajući toplini i svjetlosti da prodre u njegov tijelo, tako da zapravo upija sve ljetno svjetlo i toplinu. Kada je ta apsorpcija završena u jesen, dabar počinje tražiti druge dabrove, i oni zajedno postaju pametni. Upošljava pamet koju ne posjeduje kao pojedinačna životinja. Sada, odjednom, kako se okupljaju, dabrovi postaju pametni. Naravno, kao pojedinačne životinje nikada ne bi mogli izgraditi sva ta dabarska naselja. Prvi korak odabira pogodnog mjesta već je pametan.
To jasno pokazuje ono što sam prošli tjedan istaknuo: pamet koja je u stvorenju mora najprije biti sakupljena, baš kao što se voda sakuplja u vrčevima. Što radi dabar dok kao pojedinačna životinja živi poput pustinjaka u svojoj ljetnoj nastambi? Dabar sakuplja sunčevo svijetlo i sunčevu toplinu za sebe — ili to tako kažemo, jer sve što možemo percipirati je sunčeva svjetlost i toplina. Zapravo, dabar sakuplja svoju inteligenciju. Zajedno sa svjetlošću i toplinom, iz kozmosa dolje na Zemlju struji inteligencija, i dabar je sakuplja za sebe; sada je dabar ima, i on gradi. S dabrom u stvarnosti možete vidjeti ono što sam vam nedavno predstavio kao sliku.
Sada nešto drugo postaje shvatljivo: dabrov rep. Usporedite ono što sam rekao o psećem repu, rep psa je njegov organ užitka i stoga je duševni organ psa. Pas maše repom kada je sretan. U slučaju dabra to je tako da unutar svog repa, koji životinja ne koristi kao oruđe ali koji je genijalno formiran, dabar ima akumuliranu inteligenciju. Njime se životinja usmjerava. To znači da je dabar zaista usmjeren od sunčeve topline i svjetlosti. Oni su sadržani u repu i postali su inteligencija. To je stvarno zajednički mozak kolonije dabrova.
Ti repovi su sredstvo pomoću kojeg sunčevo svijetlo i toplina proizvode pamet. Dabar ne koristi svoj rep kao fizički instrument; kao fizički instrument koristi svoje prednje šape i zube. Međutim, rep, nešto je što ima učinka; ima učinak kao kada netko skupinu tjera od straga. U tom slučaju, to je netko tko ih vodi. Ovdje je to Sunce, koje, preko dabrovog repa, još ima naknadni učinak zimi i gradi dabarsko naselje. Inteligencija koja dolazi dolje od Sunca na Zemlju sa svijetlom i toplinom izgrađuje.
Naravno, ono što se ovdje spušta kao duša i duh iz univerzuma utječe na sva ostala stvorenja, uključujući ose. Kako utječe na ose? Kada je ženka izložena Suncu — što znači sunčevo zemaljsko djelovanje, koje uživa u svojoj zemaljskoj rupi — snaga u potomstvu ose koja može iznjedriti još potomaka uništena je. Osa može stvoriti samo bespolne insekte pod sunčevim utjecajem. Tek kada u jesen osa nije više tako snažno izložena sunčevoj toplini, a i dalje je puna vitalnosti — ne prigušenoj kao zimi — u njoj se razvija snaga da iznjedri spolno aktivne ose. Ovo još jednom jasno pokazuje da ono što dolazi od Zemlje proizvodi spolne snage, dok ono što dolazi iz univerzuma proizvodi inteligenciju i ubija spolne snage. Na taj način se postiže ravnoteža. Kada je osa više izložena Zemlji, ona razvija spolne snage; kada je više izložena nebesima — ako tu riječ smijem ovdje koristiti — ne razvija spolne snage već umjesto toga daje besplodne ose. Ti bespolni insekti u sebi imaju pamet da naprave cijelo osinje gnijezdo. Tko, zapravo, gradi ovo gnijezdo? Sunce ga gradi kroz besplodne ose!
Ovo je najvažnija stvar gospodo. Zapravo, gnijezda osa, kao i dabarske građevine, gradi pamet koja na Zemlju dotječe od Sunca. To se jasno vidi kada se sve činjenice spoje. Zbog toga sam vam rekao da sva nagađanja kojima se prepustite nakon što je nešto promotreno ne čini ni malo dobrog. Tek kada su činjenice uspoređene i dovedene u međusoban odnos stječe se čvrsto mišljenje.
Ljudi jednostavno gledaju izolirane činjenice; to je zašto postoji toliko toga u čemu nije poanta. Oni u sebi misle, "Sada, kada netko promatra dabrove, on promatra dabrove, a nakon toga špekulira o dabrovima. Kada netko promatra dabrove, što bi ga bilo briga za ose"? No, ne otkrije se ništa ako se propusti vidjeti nešto što je naizgled daleko od dabrova kao što su ose. Kada bi se pogledale ose, vidjelo bi se da su osinja gnijezda također izgrađena kroz pamet koja nam dolazi od Sunca.
Učinci Sunca i dalje se mogu opaziti kod pitomog dabra u kavezu, premda životinja ne treba biti pitoma jer je toliko flegmatična, već samo treba biti u zatočeništvu. Kada utjecaji Sunca prestanu biti toliko jaki i na njega utječe Zemlja, čak i dabar u kavezu počinje svoju zimsku aktivnost. Pokušava izgristi žicu kaveza. Kažu da je to dabrov instinkt. Svatko može reći "instinkt"; to je samo riječ. Takve riječi su poput praznih posuda u koje se ulijeva sve o čemu se ne zna ništa. Međutim, ako se želi objasniti nešto poput instinkta, dolazi se do točke kada se mora reći: to je zaista Sunce! Gospodo, zaista je tako. Na ovaj se način, kroz čiste činjenice, prepoznaje kako kozmičko okruženje Zemlje utječe na živa bića.
Sada više nije toliko iznenađujuće da neki Amerikanac dođe do toga da kaže da ljudi rođeni u mjesecima od prosinca do ožujka najlakše stječu inteligenciju. Kod ljudi, stvar sada postaje sasvim složenaI. Sve u čovjeku teži da se osamostali od svega od čega su životinje još ovisne. Stoga morate razmotriti sljedeće. Osobe rođene između prosinca i ožujka su začete između ožujka i svibnja. Njihova rođenja datiraju unatrag do začeća koja su se dogodila u proljeće devet mjeseci ranije, između ožujka i svibnja, i stoga u vrijeme kada se približava ljeto. Prema svemu što sam objasnio danas, sunčevi utjecaji su tada uvijek jači. Pa, što Sunce radi? Prigušuje ljudske spolne snage samo malo — ne u potpunosti, jer je čovjek neovisniji od životinja — i te prigušene spolne snage postaju snage inteligencije. Zato je takvoj osobi nešto lakše, dok oni rođeni ljeti moraju nešto više raditi na stjecanju pameti. To se može dogoditi, ali istina je da ljudi imaju različite predispozicije. Oni začeti u proljeće i rođeni sljedeće zime naginju lakše steći snage inteligencije nego oni rođeni u druga vremena.
Sve ovo treba znati tako da razlike mogu biti kompenzirane kroz obrazovanje. Kod čovjeka, to se može. Ose, međutim, ne mogu se educirati da proizvode bespolne potomke koji grade gnijezdo zimi, a ni dabrovi da u određenoj mjeri nadvladaju prirodu. Iz ovoga možete vidjeti da je prevladavanje nečega za čovjeka drugačije nego što je za životinje. Kod životinja, duševno-duhovni element u potpunosti ovisi o kozmičkom razvoju. Gradnja osinjeg gnijezda i dabrove lože jednostavno ovisi o Suncu.
Još nešto se može vidjeti kod dabra. U jesen, ovi dabarski pustinjaci koji su cijelo ljeto proveli povučeno okupljaju se u grupe od dvjesto ili tristo, i tek tada, kao grupe, mogu upotrijebiti inteligenciju darovanu od Sunca. Mogu je koristiti kao grupa, ne kao pojedinci. Pojedinačno, to nikada ne mogu postići; to mora biti rad grupe.
Kod ljudi pojedinac može mnogo ostvariti što životinje mogu samo u grupi. Zato mi u antropozofiji kažemo da kod životinja duševni život postoji samo u grupi — otuda, grupne duše. Čovjek, međutim, ima svoju individualnu dušu.
Sada, ovo je najzanimljivije. Jednom sam vam rekao kako izgleda bedrena kost čovjeka, na primjer. Kod dabra, to doista nije isto, ali ljudska bedrena kost izgleda izvanredno delikatno, divno umjetničko djelo. Unutra su grede, prilično genijalno konstruirane. Čovjek je zapravo izgrađen na takav način da, ako se pravilno promatra, možemo reći: on u sebi gradi sve ono što dabar gradi vani. Po prirodi, u sebi gradi sve ono što dabar gradi vani. Tada se javlja pitanje: odakle potječe sve ono što je tako mudro i genijalno izgrađeno unutar čovjeka? Ako izgradnja dabra potječe od Sunca i njegova okruženja, ljudska organizacija također potječe od Sunca. Mi nismo, zaista, zemaljska bića već bića Sunca i samo smo postavljeni na Zemlju. Zašto? To možete vidjeti kada razmotrite ovu stvar.
Od Zemlje ose imaju snagu stvaranja spolnog potomstva. Čovjek mora biti na Zemlji da bi imao tu moć reprodukcije. Za usporedbu, on ima još jednu racionalniju snagu, koju dobiva od kozmičkog okruženja. Sasvim jasno možemo vidjeti da čovjek svoju inteligenciju dobiva od kozmičkog okruženja, a reproduktivne snage dobiva od Zemlje. Moglo bi se ići dalje i pokazati kako je Mjesec povezan sa Zemljom, ali danas više nema vremena. U to možemo ići drugi puta. Međutim, možete vidjeti, da ako se činjenice gledaju ispravno one vas vode da shvatite da je svijet zaista jedinstvo i da smo ovisni također i o okruženju Zemlje, koje se ne sastoji samo od sjajnog, toplog Sunca već također i od pametnog Sunca, inteligentnog Sunca. To je izuzetno važno, jer na pojedina pitanja koja postavljate na ovaj način se može bolje odgovoriti. Vidite da je reproduktivna snaga, koju sam vam opisao zadnji puta, povezana s pijenjem. Zašto su povezane na takav način ne čini takvu razliku ali teško pijenje čini? To možete shvatiti iz sljedećeg.
Što je alkohol? Vino pokazuje što je zapravo alkohol, jer vino, koje samo bogati mogu priuštiti, ima najštetniji učinak. Pivo je manje štetno za reproduktivne organe od vina. Pivo više utječe na druge organe — srce, bubrege, i tako dalje — ali alkohol u vinu i, naravno, posebno u žestokim pićima, utječe na reproduktivne organe.
Odakle potječe tvar sadržana u vinu i žestokim pićima? Nastaje kroz utjecaj snaga Sunca! Ta supstanca treba cijelo ljeto da sazri. Sada vidite zašto postaje štetna za reproduktivne organe. Kada se pije, reproduktivni organi su podvrgnuti onom što je apsorbirano iznutra na način na koji je to hrana, onom što bi trebalo biti apsorbirano samo putem Sunca, sunčevog sjaja. To uzima svoj danak. Čovjek pije nešto što Sunce proizvodi izvan njega. Kroz to, to postaje otrov. Međutim, kada se sunčeva toplina na pravi način unese u sustav, sam organizam proizvede malu količinu alkohola koju treba, kao što sam objasnio. Pijući alkohol, čovjek zaista pušta neprijatelja u svoj sustav, jer ono što se na pravi način uvodi izvana pretvara se u otrov kada se konzumira iznutra, i obrnuto. To sam vam pokazao u slučaju fosfora. Dakle, ono što djeluje u alkoholu je ono što je Sunce u njemu proizvelo, jer je od Sunca sazrelo. Kada nas Sunce obasja, obrnuto je; tada moramo apsorbirati toplinu i svijetlo od izvana. Međutim, kada konzumiramo alkohol, zagrijavamo se iznutra. Ista sila koja nam je prijatelj kada je koristimo izvana postaje naš neprijatelj kada je koristimo iznutra.
Isto vrijedi i za prirodu. Postoje snage u prirodi koje djeluju korisno iz jednog smjera, ali kada rade iz suprotnog smjera djeluju kao otrovi. Razumijevanje možemo steći samo kada to ispitamo na pravi način.
Želio sam ovo dodati da bolje razumijete sve što se odnosi na pitanje g. E. Sada razmišljajte. Želite li dalje postaviti pitanja, nadam se ovdje biti sljedeće subote.