.- 14. Četrnaesto predavanje, Dornach, 13 siječnja 1923
Učinak nikotina — Vegetarijanska i mesna prehrana —
O uzimanju apsinta — Blizanci
Postavljeno je pitanje u vezi učinaka vegetarijanske i mesne prehrane, i o nikotinu.
U vezi začeća, kako je moguće da žena nosi sinove ako nitko od predaka nema sinove? Kako se može objasniti rođenje dvaju blizanaca?
Kakav utjecaj apsint ima na sjeme?
Koja je razlika između starosti osa i pčela?
Dr. Steiner: Stvari koje sam raspravljao u vezi pčela naravno da se odnose samo na pčele a ne i na ose. Pčele se razlikuju od osa, tako da se moje izjave odnose na pčele, a ne ose.
Sada ćemo pokušati ući u ova pitanja. Prvo se pitalo o utjecaju nikotina a time i otrova koji se unosi u tijelo preko pušenja i općenito duhanom. Prvo, moramo biti načisto kako se pokazuje učinak nikotina. Učinak nikotina pokazuje se iznad svega u aktivnosti srca. Preko nikotina, poziva se na povećanu, snažniju aktivnost srca. Međutim, srce nije pumpa, već samo pokazuje ono što se događa u tijelu: srce kuca brže kada krv cirkulira brže. Stoga nikotin zapravo utječe na cirkulaciju krvi, animirajući je. Dakle mora biti jasno da se uvođenjem nikotina u tijelo, stimulira cirkulacija. To zauzvrat, priziva snažniju aktivnost srca.
Sada, ovaj cijeli proces u ljudskom organizmu mora se pratiti. Mora vam biti jasno da je sve što se događa u ljudskom organizmu striktno regulirano. Jedna od najvažnijih stvari u vezi ljudskog organizma, na primjer, je činjenica da je puls odrasle osobe 72 otkucaja u minuti, a to vrijedi čak i u starosti.
Za usporedbu, kao što sam vam prije spomenuo, čovjek u minuti uzme oko 18 udaha. Kada pomnožite 18 sa 4, dobijete 72. To znači da u prosjeku krvne supstance pulsiraju četiri puta brže kroz tijelo nego dah. Naravno, to su prosječne brojke; malo se razlikuju kod svakog čovjeka. Činjenica da se taj omjer razlikuje kod ljudi objašnjena je razlikom između njih, ali u prosjeku je 1:4; odnosno, cirkulacija krvi je četiri puta snažnija nego ona od ritma disanja.
Ako sada unosim nikotin u organizam, to mogu iz dva razloga — prvo, zbog jake naklonosti prema duhanu, i drugo, kao lijek. Svaka supstanca koja je otrovna također je i lijek. Sve je, može se reći, i otrovno i ljekovito. Ako, na primjer, popijete nekoliko kantica vode, one naravno djeluju otrovno, dok je pravilna količina stvar potpore, i kada je unesena u neobično malim količinama, može čak biti i lijek. U stvari, voda je općenito potentan lijek kada se koriste određene metode. Stoga se može reći da čak i najobičnije tvari mogu biti i otrovne i ljekovite. Zbog toga mora biti poznat učinak kojeg pojedina tvar ima na ljudski organizam.
Ako unesem duhan u ljudski organizam, on prvo stimulira cirkulaciju krvi. Krv postaje aktivnija, cirkulira energičnije. Međutim, disanje, nije u istoj mjeri stimulirano duhanom; ritam disanja ostaje jednak. Cirkulacija krvi stoga više nije sinkronizirana s disanjem. Kada bi čovjek u svoje tijelo uveo nikotin, trebala bi mu cirkulacija krvi različita od one koju uobičajeno ima.
Recimo, na primjer, da je postojala osoba čiji sustav je bio prilagođen točnom prosjeku od 18 udisaja i 72 otkucaja pulsa (takvih osoba nema, ali recimo da postoji netko). Sada, nikotin uzrokuje porast pulsa na, recimo, 76 otkucaja. Tako je promijenjen pravila odnos između pulsa i disanja. Rezultat je da krv ne prima dovoljno kisika, jer bi se određena količina trebala apsorbirati u krv sa svakim otkucajem. Posljedica trovanja nikotinom je, dakle, ta da krv zahtijeva previše kisika. Proces disanja ne opskrbljuje dovoljno kisika, i dolazi do malog skraćivanja udaha. Ovo skraćivanje daha je, naravno, toliko zanemarivo da se ne primijeti; konačno, kao što sam rekao, ljudsko tijelo može primiti dosta zlostavljanja. Ipak, uporaba nikotina uvijek izaziva određeno, malo skraćivanje daha. Ovo lagano skraćivanje daha sa svakim udahom uzrokuje osjećaj tjeskobe. Svako skraćivanje daha uzrokuje osjećaj tjeskobe. Lakše je kontrolirati normalan osjećaj tjeskobe nego ovu strašno malu tjeskobu, koje smo potpuno nesvjesni. Kada nešto poput tjeskobe, straha ili šoka ostane neprimijećeno, to je izravan izvor bolesti.
Takav izvor bolesti je stalno prisutan kod osobe koja je teški pušač jer je, bez da to shvaća, uvijek ispunjena izvjesnom tjeskobom. Sada, znate da ako patite od tjeskobe, vaše srce kuca brže. To vas navodi da shvatite da srce osobe koja se stalno truje nikotinom stalno kuca donekle brže. Međutim, kada kuca prebrzo, srce se zadeblja, baš kao što mišić nadlaktice, biceps, postaje deblji ako se konstantno napreže. Pod nekim okolnostima, to nije tako loše, sve dok se unutarnje tkivo ne pokida. Međutim, ako srčani mišić — to je također mišić — postane predebeo od prevelikog napora, on vrši pritisak na sve ostale organe što rezultira, u pravilu, da počevši od srca cirkulacija krvi postaje poremećena. Cirkulacija krvi ne može biti pokrenuta od srca, ali može biti poremećena kada je srce odebljalo.
Sljedeća posljedica zadebljanja srca je da bubrezi obolijevaju, jer skladna aktivnost srca i bubrega cijelu ljudsku tjelesnu organizaciju održava da pravilno funkcionira. Srce i bubrezi moraju uvijek biti usklađeni. Naravno, sve se u ljudskom biću treba uskladiti, ali srce i bubrezi su izravno povezani. Brzo postaje očigledno da kada nešto ne valja sa srcem, bubrezi više ne funkcioniraju pravilno. Eliminacija mokraće više ne radi na pravi način s posljedicom da čovjek razvija prebrzi tempo života i prebrzo se troši. Osoba koja u svoje tijelo unosi previše nikotina u odnosu na tjelesne proporcije stoga će polako ali sigurno propadati. Zapravo, postupno propada od raznih unutarnjih stanja tjeskobe koja utječe na srce.
Lako je utvrditi učinke stanja tjeskobe na aktivnosti duše. Kod ljudi koji su unijeli previše nikotina u njihova tijela, postaje primjetno da je također smanjena i njihova snaga misli. Moć mišljenja je oslabljena, jer čovjek više ne može misliti pravilno kad živi u tjeskobi. Trovanje nikotinom, dakle, može se prepoznati činjenicom da misli takvih ljudi više nisu sasvim u redu. Obično prebrzo donose zaključke. Ponekad pojačaju ovaj prebrzi sud do paranoičnih misli. Stoga možemo reći da uporaba nikotina iz užitka zapravo potkopava ljudsko zdravlje.
Međutim, kod svih ovakvih stvari, morate uzeti u obzir i drugu stranu. Pušenje je nešto do čega je došli tek u nedavnoj evoluciji čovječanstva. Izvorno, ljudska bića nisu pušila, a uporaba duhana postala je moderna tek nedavno. Sada pogledajmo drugu stranu medalje.
Pretpostavimo da puls osobe otkucava samo 68 umjesto 72 puta u minuti. Takva osoba, čija cirkulacija krvi nije dovoljno animirana, sada počinje pušiti. Vidite, tada, njena cirkulacija krvi je stimulirana u pravom smjeru, od 68 na 72, tako da se njena cirkulacija krvi i disanje usklade. Ako, dakle, liječnik primijeti da je bolest uzrokovana slabom cirkulacijom krvi, čak može savjetovati pacijentu da puši.
Kao što je već rečeno, kada je cirkulacija krvi prebrza u odnosu na disanje, čovjek se suočava s užasnim stanjima tjeskobe, koja, međutim, ne postaju svjesna. Međutim, ako je iz nekog razloga cirkulacija krvi osobe preslaba, to se osjeti činjenicom da ona ide naokolo želeći nešto učiniti ali ne znajući što. To je također karakteristična pojava bolesti; postoje ljudi koji idu naokolo želeći nešto, ali ne znaju što je to što žele. Samo promislite koliko ljudi ide naokolo bez da znaju što žele! Obično se kaže da su nezadovoljni životom. To su ljudi koji, na primjer, nekako zalutaju u neku profesiju, koja im onda ne odgovara, i tako dalje. To je zaista zbog cirkulacije krvi koja je preslaba. Kod takve osobe zapravo se može reći da joj je korisno davati nikotin da bi se izliječila. Ako se slaže s pušenjem, ne treba propisati nikotin u obliku lijeka, već mu se može savjetovati da puši, ako prije nije bio pušač.
Zapravo je istina da su u novije vrijeme ljudi koji stvarno ne znaju što žele postali brojniji. U naše je moderno doba zaista lako ne znati što željeti, jer su, od prije otprilike tri ili četiri stoljeća, većina njih postala nenaviknuta zaokupljati se nečim duhovnim. Odlaze u svoje urede i zaokupljeni su nečim što im se zapravo ne sviđa ali što donosi novac. Sjede u radno vrijeme, čak su i marljivi, ali nemaju stvarnih interesa osim ići u kazalište ili čitati novine. Postupno se stvari svode na to. Čak i čitanje knjige, na primjer, danas je postalo rijetkost.
To da je došlo do toga, to je zbog činjenice da ljudi uopće ne znaju što žele. Mora im se reći što žele. Čitanje novina i odlazak u kazalište stimulira osjetila i intelekt ali ne i krv. Kad netko mora sjesti i čitati neku tešku knjigu, krv je stimulirana. Čim se treba potruditi za nešto shvatiti, krv je stimulirana, ali to ljudi više ne žele.. Prilično im se ne sviđa da se moraju truditi da bi nešto razumjeli. To je nešto prilično odvratno za ljude. Ne žele ništa razumjeti! Ova nespremnost za razumijevanje uzrokuje da se njihova krv zgusne. Takva gusta krv sporije cirkulira. Kao rezultat, stalno je potreban lijek da tu sve gušću krv dovede u kretanje. Pokreće se kada stave cigaretu u usta. Krv ne postaje rjeđa, ali cirkulacija krvi postaje sve teža. To može uzrokovati da ljudi budu pogođeni raznim znakovima starosti kada se to još nije trebalo dogoditi.
Ovo pokazuje kako je iznimno delikatna aktivnost ljudskog tijela. Dijagnostički rezultati dobivaju se ne samo kada se ispituje krv već također i kada se proučava i način na koji se osoba ponaša — da li razmišlja sporo ili brzo. Stoga možete vidjeti, gospodo, da ako želite znati nešto o učinku nikotina, morate biti dobro upoznati s procesima cirkulacije i disanja.
Sada, sjetite se što sam vam nedavno rekao kako se krv stvara u koštanoj srži. U osnovi dolazi od tamo. Ako se krv stvara u koštanoj srži, a krv prebrzo cirkulira, tada i koštana srž mora raditi brže nego što bi inače trebala. Kao rezultat, kosti ne mogu pratiti korak, i tada se u kostima razvijaju ona mala stvorenja, ona mala stvorenja koja nas proždiru. Liječnici kao što je Metchnikoff vjeruju da su ti mali osteoklasti, kako se zovu ti mališani, uzrok ljudske smrti. Metchnikoff je rekao da ako ne bi bilo osteoklasta, da bi mi živjeli vječno. Držao je da nas doslovno proždiru. Činjenica je da što smo stariji, da je više prisutno osteoklasta. Točno je da osteoklasti postupno jedu naše kosti, ali s druge strane to je poput gnojenja polja — na njemu će više rasti nego da je loše gnojeno. Za čovjeka, uvođenje nikotina u tijelo ima štetan utjecaj na kosti, ali za ove kanibalističke proždirače kostiju, osteoklaste, stvara najbolje moguće okruženje.
Tako je to u svijetu. Lijeni mislilac pretpostavlja da je svijet oblikovao Dobri Bog i zato sve mora biti dobro. Tada se može postaviti pitanje zašto je Bog dopustio osteoklastima da rastu s kostima? Da nije dopustio osteoklastima da rastu, ne bi nas polako proždirali tijekom cijelog života. Umjesto toga, mogli bismo tako strašno zlostavljati naše kosti da bi ih u konačnici nešto drugo kvarilo. U svakom slučaju, mogle bi trajati stoljećima da ove male zvijeri nisu u njima.
Međutim, nema svrhe lijeno razmišljati na ovaj način. Jedina korisna stvar je ići zaista u činjenice, znati da ključne delikatne sile za izgradnju kostiju imaju svoje protivnike. I ti osteoklasti, također, dio su kreacije, i u sebi ih imamo milijune. Što ste stariji, više imate ovih osteoklasta. Imate kanibale, iako su sitni, uvijek u vama. Stvarni kanibali nisu najpametniji; najpametniji su oni koje na ovaj način nosimo okolo u sebi, i oni pronalaze plodno tlo kada se u tijelo unese nikotin.
Možete prepoznati izuzetnu važnost temeljitog razumijevanja cijelog ljudskog bića da bi odredili kako određena tvar djeluje u ljudskom tijelu. Sada, čovjek stalno jede. Jede životinjske tvari i one od biljaka. Rako sam vam ranije da nemam namjeru promovirati jedan ili drugi oblik prehrane. Ističem samo učinke. Vegetarijanci su mi često dolazili govoreći da su skloni laganim nesvjesticama, i tako dalje. Rekao sam im da je to zato jer ne jedu meso. Ova pitanje se treba sagledati sasvim objektivno; ne smije se imati želju nešto forsirati. Međutim, što je "objektivno gledanje" u vezi s jedenjem biljaka i jedenjem mesa? Razmotrite biljku. Biljka uspijeva razviti sjeme koje je posađeno u zemlju i sve do zelenog lišća i šarenih cvjetnih latica. Sada, ili se hranite izravno od žitarica, ili berete kupus i pravite juhu ili nešto slično. Usporedite što dobijete iz biljke s onim što je prisutno u mesu, običnom životinjskom mišiću. Meso je potpuno drugačija tvar od biljke. Kakav je odnos između te dvije tvari?
Znate da postoje neke životinje koje su jednostavna nježna vegetarijanska bića. Postoje životinje koje ne jedu meso. Krave, na primjer, ne jedu meso. Niti konji ne vole meso; oni također jedu samo biljke. Sada, mora vam biti jasno da životinja ne samo da apsorbira hranu već također stalno odbacuje ono što se nalazi u njenom tijelu. Među pticama znate da postoji nešto što se zove mitarenje. Ptice gube perje i moraju ga zamijeniti novim. Znate da jeleni odbacuju rogove. Vi režete nokte i oni opet narastu. Ono što se izvana čini tako vidljivim, dio je stalnog procesa. Mi stalno odbacujemo našu kožu. To sam vam već jednom objasnio. Tijekom perioda od približno sedam ili osam godina, naša cijela tijela su odbačena i zamijenjena novim. To je slučaj i kod životinja.
Razmotrite kravu ili vola. Nakon nekoliko godina meso u njoj je potpuno zamijenjeno. Kod volova se izmjena odvija čak i brže nego kod ljudi. Tako je stvoreno novo meso. Međutim, odakle potječe ovo meso? To se morate upitati. Vol je sam stvorio meso u svom tijelu iz biljnih supstanci. To je najvažnija stvar koju treba uzeti u obzir. Tijelo ove životinje stoga je sposobno proizvoditi meso od biljaka. Sada, kupus možete kuhati koliko želite, ali nećete ga pretvoriti u meso! Ne proizvodite meso na tavi ili u loncu za gulaš, a nitko nikada nije ispekao kolač koji je postao meso. To se ne može vanjskim vještinama, međutim, u osnovi uzevši, životinjsko tijelo može postići iznutra ono što se ne može napraviti izvana. Meso se stvara u tijelu životinje, a da bi se to postignulo, prvo moraju u tijelu biti prisutne sile. Uz sve naše tehnološke sile, nemamo ni jednu s kojom možemo jednostavno proizvesti meso od biljaka. Mi to nemamo, ali u našim tijelima i u životinjskim tijelima postoje sile koje od biljne tvari mogu stvoriti mesnu tvar.
Sada, ovo je biljka (skiciranje) koja je još na livadi ili polju. Snage koje su do ovog trenutka bile aktivne iznjedrile su zeleno lišće, bobice, i tako dalje. Zamislite da krava proždire ovu biljku. Kada krava proždere ovu biljku ona u njoj postane meso. To znači da krava posjeduje snage koje ovu biljku mogu pretvoriti u meso.
Dijagram 1
Sada zamislite da je vol iznenada zaključio da je previše zamorno pasti i grickati biljke, da će pustiti drugoj životinji da ih pojede i obavi posao za njega, a zatim će on pojesti životinju. Drugim riječima, vol bi počeo jesti meso, iako sam može proizvesti meso. Posjeduje unutarnju snagu za to. Što bi se dogodilo kada bi vol jeo meso izravno umjesto biljaka? Sve snage koje u njemu mogu proizvesti meso ostavio bi neiskorištene. Razmislite o ogromnoj količini energije koja je izgubljena kada se strojevi u tvornici na kojima se nešto proizvodi uključe bez da bilo što proizvode. Dolazi do ogromnog gubitka energije. Ali neiskorištena energija u tijelu vola ne može jednostavno biti izgubljena, jer vol je konačno ispunjen njome, a ta zaustavljena sila u njemu radi nešto drugo osim proizvodnje mesa iz biljnih supstanci. U njemu radi nešto drugo. Konačno, energija ostaje; prisutna je u životinji, i tako proizvodi otpadne tvari. Umjesto mesa, proizvode se štetne tvari. Dakle, ako bi vol odjednom postao mesojed, ispunio bi se svakakvim štetnim tvarima poput mokraćne kiseline i urata.
Sada, urati imaju svoje specifične učinke. Specifični učinci urata izražavaju se u određenom afinitetu za nervni sustav i mozak. Rezultat je da ako bi vol konzumirao meso izravno, izlučile bi se velike količine urata; ušle bi u mozak, a vol bi poludio. Ako bi se mogao napraviti pokus u kojem bi se stado volova odjednom nahranilo golubovima, dobili bi potpuno ludo krdo volova. To bi se dogodilo. Usprkos nježnosti golubova, volovi bi poludjeli.
Vidite, ovakva stvar prirodno svjedoči protiv materijalizma, jer ako bi volovi jeli samo golubove i ako bi samo materijalni element bio učinkovit, morali bi postati nježni poput golubova. Međutim, to uopće ne bi bio slučaj. Umjesto toga, volovi bi se pretvorili u užasno divlja, bijesna stvorenja. To dokazuje činjenica da konji postaju ekstremno nasilni kada im se dade malo mesa. Počinju divljati, jer nisu naviknuli jesti meso.
To se, naravno, odnosi i na ljudska bića. Vrlo je zanimljivo da je dio azijskih naroda strogo vegetarijanski. To su nježni ljudi koji rijetko ratuju. Na Bliskom Istoku, ljudi su počeli jesti meso i na taj način došlo je do ratnog ludila. Ljudi azijskih naroda pretvaraju biljke u meso koristeći snage koje su inače neiskorištene, nesvjesne. Slijedom toga, ti ljudi ostaju nježni dok mesojedi drugih nacija ne ostaju tako nježni.
Mora nam biti jasno da su ljudi tek postupno postali dovoljno zreli za ova razmatranja koja ovdje predstavljamo. Kada su ljudi počeli jesti meso, to se nije moglo razmatrati na ovakav način; sve je to došlo iz osjećaja i instinkata.
Vidite, lav neprestano jede meso; on nije biljojed. Lav također ima vrlo kratka crijeva, za razliku od biljojeda čija su crijeva jako duga. To je slučaj i kod ljudi. Ako se osoba rodi u određenoj rasi ili u narodi čiji preci su jeli meso, tada će njena crijeva već biti kraća. Biti će prekratka za čisto vegetarijanstvo. Ako, unatoč tome, jede samo biljke, morati će poduzimati svakakve mjere da bi ostala zdrava.
Zasigurno je moguće danas biti vegetarijanac, dosta stvari je u korist toga. Jedna od glavnih prednosti jedenja povrća je ta što se čovjek ne umara tako brzo. Budući se ne luče mokraćna kiselina i urati, čovjek se ne umara tako brzo već zadržava bistru glavu i lakše razmišlja — ako ima naviku misliti! Osoba koja ne može misliti ne dobiva ništa oslobađajući mozak od urata, jer je nužno da se cijela ljudska organizacija harmonizira. U svakom slučaju, kroz samokontrolu, osoba danas može postati vegetarijanac. Tada koristi snage koje, kod ljudi koji jedu meso, ostaju neiskorištene.
Sada, skrenuo bih vam pažnju na neobičnu pojavu. Ako se osvrnete po svijetu, ustanoviti ćete da postoji bolest koja brzo potkopava zdravlje. To je takozvani dijabetes, šećerna bolest. Najprije, šećer je otkriven u urinu, i čovjek uskoro podlegne propadanju tijela, koje je uzrokovano preobiljem šećerom. To je zaista fatalna bolest. Šećer je također ono što drži ljudsko biće iznutra jakim, kada se uzima na pravi način.
To mogu potvrditi čak i statistike. Mnogo manje šećera se konzumira u Rusiji nago u Engleskoj. To doista objašnjava cijelu razliku između ruskog naroda i engleskog. Englezi su samosvjesni i egoistični; Rusi su nesebični i fizički nisu toliko energični. To je povezano s manjom potrošnjom šećera u Rusiji nego u Engleskoj, gdje se s hranom jede velika količina šećera. Međutim, ljudsko tijelo, zahtijeva asimilaciju određene količine šećera. Kao što kosti podržavaju čovjeka, tako ga podržava i količina šećera koja cirkulira tijelom. Dakle, ako je previše šećera eliminirano urinom, tijelo ga uzima premalo i zdravlje je narušeno. To je dijabetes.
Dijabetes je danas raširen među Židovima. Svakako i drugi imaju dijabetes, ali je posebno učestao među Židovima. Ti ljudi imaju tendenciju ka dijabetesu. Židov ima poteškoća s apsorbiranjem šećera, no s druge strane ga treba. Stoga bi židovska prehrana zapravo trebala težiti da učini što je moguće lakšim za ljudsko tijelo da koristi šećer, a ne da ga eliminira.
Ako čitate Stari zavjet, naći ćete mnoštvo prehrambenih pravila koja se do danas poštuju u restoranima koji poslužuju košer hranu. Košer kuhanje slijedi drevne Mojsijeve prehrambene zakone. Ako ih proučite, naći ćete da bit leži u činjenici Židovi trebaju jesti hranu koja omogućava najveću asimilaciju šećera, budući ga oni teško apsorbiraju. Svinjsko meso izuzetno otežava asimilaciju šećera — svinjetina posebno pogoršava dijabetes u čovjeku — pa zabrana svinjskog mesa posebno cilja da spriječi dijabetes. Vidite, morate čitati Stari zavjet čak i s medicinskog stajališta; tada postaje strašno zanimljiv. Fascinantno je pratiti što se želi postići raznim zabranama i košer pripremom hrane. Čak je i takozvani "Schächten", poseban način klanja i ubijanja peradi, na primjer, namijenjen zadržavanju točne količine krvi u mesu koje Židov konzumira tako da iz toga može asimilirati pravu količinu šećera.
U zadnje vrijeme Židovi su postupno zanemarili svoje prehrambene zakone, premda još uvijek ostaju unutar njihovih rasnih veza. Pošto su prehrambena pravila zaista pravila za specifičnu rasnu grupu, napustiti ih je štetno, i time lakše podliježu dijabetesu neko drugi ljudi. To je tako.
Stoga možemo reći da mesna prehrana u čovjeku čini da neiskorištene snage koje u ljudskom tijelu rade nepravilno, proizvode otpad. Naravno, ovaj otpad može opet biti eliminiran, ali to je često prilično složen zadatak. Može se reći da kada se neke stvari pravilno iznesu, izgledaju prilično neobično. Neki ljudi rade na njihov osobiti način cijelu zimu i jedu na vlastiti način, također. S užitkom konzumiraju taman toliko hrane koja im da lagane želučane smetnje svaki dan, koje drže pod kontrolom pijući potrebnu količinu alkohola. Kada dođe travanj ili svibanj spremni su za Karlsbad ili neko drugo lječilište, pošto su do tada akumulirali dobru količinu otpada u svom organizmu, i njihovim tijelima. Ono što im je sada potrebno je temeljito čišćenje. Sustav mora biti očišćen. Idu u Karlsbad. Znate da voda u Karlsbadu uzrokuje snažan proljev, koji čisti sustav. Nakon toga mogu se vratiti kući i početi sve ispočetka. U pravilu, nije potrebno više nego ići u Karlsbad svake godine, ali ako ih se jednom spriječi, pate od nečega poput dijabetesa ili nekog povezanog problema.
Sa stajališta imućnog društva, ne zvuči loše reći da se svako toliko i toliko ide u Karlsbad. U stvarnosti, to znači koristiti kante za gnoj za povratak nečijeg tijela u red; to je ono što se postiže pijenjem vode i kupanjem u Karlsbadu. Sustav je temeljito očišćen i onda je neko vrijeme u redu.
Naravno, ovo nije način da se podigne razina nacionalnog zdravlja. U konačnici, kvaliteta sve hrane koja se prerađuje i prodaje na tržištu prilagođena je prehrambenim navikama osobe koja si može priuštiti odlazak u Karlsbad ili slično lječilište. Onaj tko si ne može priuštiti odlazak u Karlsbad također mora jesti, ali ne može biti pročišćen bez novca. Druga hrana mu nije dostupna. Stoga se u medicini treba započeti kako bi se socijalni život usmjerio na pravi put.
Naravno, o ovoj bi se temi moglo mnogo duže izlagati. Međutim, ako sam danas nešto zaboravio, pokušat ću o tome nešto reći tijekom vremena.
Što se tiče apsinta, samo bih želio dodati da on zapravo djeluje slično alkoholu u vinu, na primjer. Razlika je da dok vino izravno uništava fizičku supstancu — spavanje nekako ujednačava stvari — apsint također uništava spavanje. S apsintom, osoba dobije mamurluk dok spava, stoga je spriječena da dobro spava. Međutim, mora se spavati ako se pije alkohol. Obično, previše pića treba prespavati — o tome svjedoči izraz "prespavati to". Spavanje povoljno utječe na unos alkohola i stvari ujednačava. Iz tog je razloga apsint štetniji od običnog alkohola, jer je čak i spavanje uništeno.
Sada trebate razmotriti kako naša kosa, na primjer, raste brže tijekom spavanja. Osoba koja se brije zna da kada se probudi posebno kasno, da joj je više potrebno brijanje kada se probudi. Jeste li to primijetili? (Odgovor: “O da!”) Kada u tijelu nema duševne aktivnosti, brkovi rastu vrlo brzo. Spavanje je tu da stimulira snage rasta u fizičkom tijelu. Međutim, apsint, proširuje svoje učinke čak i na spavanje, i kod onih koji piju apsint, spavanje te učinke ne neutralizira. Crvena krvna zrnca čak su uništena u spavanju kod žene koja pije apsint, a kod muškarca su uništena bijela krvna zrnca. Ovdje ulazi još nešto. Budući da apsint djeluje sve do u spavanje, to veoma snažno utječe na mjesečnicu. Tada nastaju nepravilnosti koje postaju još i više izražene kod njenih potomaka. Rezultat je da se ovulacija, koja bi se trebala dogoditi svaka četiri tjedna, događa neredovito.
Glavna stvar koja se može reći za apsint je dakle ta, da djeluje slično uobičajenom alkoholu u vinu, pivu, ili konjaku, ali čak uništava i san. Iako bi se moglo ići u detalje, želim reći nešto u vezi s drugim pitanjem koje je pitano, o blizancima.
Kod rođenja jednojajčanih blizanaca, oplodnja se događa baš kao i kod jedno-rođenih. Muški spermij prodire u žensku jajnu stanicu, koja se zatim zatvara; svi ostali procesi odvijaju se unutar nje. Broj potomaka iz tog jajašca određuje nešto sasvim drugo nego broj muške sperme. U jajnu stanicu ulazi samo jedan spermij, dok cijeli svijet ima utjecaj na potomstvo. Ono je stvoreno snagama cijelog univerzuma.
Ono što sada moram reći zvuči nekako čudno, ali to je istina. Može se dogoditi da je žena kratko nakon oplodnje ponovno podvrgnuta istim utjecajima iz kozmosa. Mislim na ovo: pretpostavimo da se oplodnja događa tijekom opadajućeg mjeseca. Žena je tada izložena izvjesnim silama iz kozmosa koje potječu iz određenog segmenta Mjeseca. Sada, u prava tri tjedna nakon oplodnje početni su procesi potpuno neodređeni. Još se ništa ne može utvrditi. Nakon tri tjedna, ljudsko biće je samo sitna stvar nalik ribi. Prije toga, sve je nedefinirano. Tri tjedna prolaze, uvijek na takav način da se iz ljudskog zametka može razviti gotovo sve, i ako su stvari u redu i žena sada dolazi pod utjecaj rastućeg Mjeseca, tada su isti utjecaji opet prisutni izvana. Neki učinci su već bili prisutni od opadajućeg Mjeseca; sada rastući Mjesec također ima utjecaj, i može doći do rođenja blizanaca.
Također može biti moguće da žena svjesno želi imati dijete, ali podsvjesno gaji određenu antipatiju, možda potpuno nesvjesnu antipatiju, prema rađanju djece. Treba samo imati određenu antipatiju prema čovjeku za kojeg se udala. Takve antipatije također postoje. Tada ona sama zadržava brzi razvoj takozvanog embrija, ljudskog zametka. Utjecaji koji bi trebali imati učinka jednom djeluju iz kozmosa više puta, pa tako mogu nastati trojke. Rođene su čak i četvorke. Međutim, to nikada nije uzrokovano oplodnjom, već drugim utjecajima, vanjskim utjecajima. ako bi se rođenje jednojajčanih blizanaca dogodilo oplodnjom, zasigurno bi ispalo da se blizanci razlikuju jedno od drugog jer bi morali potjecati od različitog spermija. Blizanci doista mogu potjecati i od dva jajašca a ne od jednog. Ali zapanjujuća značajka jednojajčanih blizanaca je da su oni slični čak i u neobičnim karakteristikama; čak i ono do čega dođe u kasnijoj dobi, na primjer, kod blizanaca se razvija na isti način. Razlog je taj što izlaze iz jednog jajašca. Stoga morate shvatiti da se oplodnja ne razlikuje u slučaju jednojajčanih blizanaca, već vanjski utjecaji ovdje igraju svoju ulogu.