.- 17. Sedamnaesto predavanje, Dornach, 3 veljače 1923
Učinak apsinta — Hemofilija — Ledeno doba —
Pad orijentalne i uspon europske kulture — O pčelama
Dr. Steiner: Dobro jutro! Jeste li mislili o nečemu za pitati me od zadnjeg puta?
Detaljnije pitanje je postavljeno u vezi učinka apsinta i također u vezi osa i pčela.
Dr. Steiner: Pa, već smo razgovarali o pitanju učinka apsinta, koji je, kao što sam rekao, sličan općem učinku alkohola. Ako ćemo ići dalje u ova pitanja, želio bih reći nešto o nekim širim utjecajima na ljudsko tijelo. Mora nam biti jasno da ne možemo govoriti samo o čvrstim komponentama ljudskog organizma, ljudskog tijela, jer one čine najviše deset do dvanaest posto cjeline. Kada u knjizi nađemo skicirano ljudsko tijelo, skica se, naravno, može napraviti jedino crtanjem čvrstih komponenata. Tako se vjeruje da se čovjek sastoji samo od njegova mozga, pluća, srca, i tako dalje, da je on stvarno sastavljen samo od ovakvih čvrstih elemenata. Međutim, kao što sam vam rekao, ljudsko tijelo je približno osamdeset pet posto fluid, vodeni fluid.
Stoga je samo djelomično točno reći da mi pijemo vodu, na primjer, i da voda, skupa s brojnim drugim otopljenim tvarima, ulazi u stomak i odatle u crijeva i tako dalje. To je samo djelomično točno. Kada je mala čaša vode popijena, možemo si predstaviti ono što sam upravo rekao da je slučaj. Međutim, s drugom čašom vode, ono što je u vodi je apsorbirano od fluidnih elemenata tijela i ne prolazi prvo kroz sve organe na način koji sam opisao.
Sada, činjenica je da su čvrste komponente u čovjeku najmanje izložene cijelom okruženju. Naravno, kada se promatra, na primjer srce, ono se širi i skuplja s otkucajima bila, ali kao cjelina zadržava istu veličinu i ostaje tako kakvo jest. Ako uzmemo u obzir da smo ispunjeni tekućinama, prepoznajemo da su ti fluidi otvoreni za bilo koji utjecaj iz vanjskog svijeta. Čak i mala količina fluida poprima oblik kapi, pošto je svijet okrugao i utječe na svaku pojedinu kap. Pošto smo mi fluid, čitav svijet utječe na nas, a budući da moderna znanost više ne uzima u razmatranje činjenicu da je čovjek stvarno stup tekućine, jednostavno je zaboravljeno da cijeli svijet sa svim svojim zvijezdama ima taj utjecaj na čovjeka.
Kada se prepozna da je čovjek mješavina fluida, nije toliko daleko od spoznaje da je on isto tako i zrak. Stalno uvlačim zrak i zatim ga opet izdahnem; dakle, ja sam također zrak. Zahvaljujući stalnom kretanju zraka u meni, ja sam uistinu čovjek. Jedino tako da je čovjek sastavljen na ovaj način moguće je da on zaista bude duševno-duhovno biće. Da smo samo čvrsti, mi zaista uopće ne bi mogli biti duševno-duhovna bića.
Sada, na ljudsko biće sve vrši određeni utjecaj. Već smo spominjali razne otrove, i bez sumnje ste čuli o takozvanom trovanju olovom. Kada je previše olova uneseno u tijelo osobe — taka prekomjerna doza treba biti samo mala količina, koja, međutim, može biti proporcionalno previše za tijelo — on postaje pretvrd. Tada ove čvrste komponente kao da postaju vapnenaste. Kada čovjek unese sitnu količinu olova u tijelo — a kod trovanja olovom treba samo sitna količina — tijelo postaje previše čvrsto. Ako se vidi da osoba počinje postajati prečvrst čovjek čak i vremešan zbog trovanja olovom, stoga se primjećuju znakovi starenja — tada se srebro u nekom obliku mora dati kao lijek. To će čovjeka ponovno učiniti fluidnim tako da opet može iskusiti učinke vanjskih utjecaja. Stoga se trovanju olovom može suprotstaviti smjesama srebra, koje se moraju odabrati u skladu s određenim slučajem. Svakakve stvari tako utječu na ljudsko biće.
Kao što znate, ženska i muška priroda znatno se razlikuju jedna od druge. Ženska priroda sadrži više tekućeg elementa, takoreći, tako da se može reći da je ženska priroda prijemčivija na vanjske utjecaje, jer je fluidnija. Muška priroda je manje otvorena vanjskim utjecajima, jer daje više težine čovjekovom čvrstom elementu. Stoga se može reći da izvjesne bolesti, kao što je trovanje olovom, mogu lakše biti kontrolirane kod ženske prirode s propisivanjem manje srebra, dok se više srebra mora propisati muškoj prirodi, jer ta konstitucija nije tako fluidna. Vidite, treba pridati pažnju svemu u ljudskom biću, jer samo na taj način se dolazi do pravog razumijevanja. Vidite, svaka supstanca ima dubok utjecaj na ljudsko biće.
Sve je ovo povezano s onim odnosom muškog i ženskog koji je izražen u uvjetima nasljeđivanja. Ti nasljedni uvjeti su izrazito složeni. Možete vidjeti koliko su ti uvjeti složeni kod hemofilije; krv oboljelih od ove bolesti ne zgrušava se odmah. Kod normalne osobe, krv u tijelu se zgrušava odmah, čim je izložena na površini. Krv je tekuća u tijelu; čim dosegne površinu postaje kompaktna, čvrsta, koagulira. Kod hemofiličara, ili onih koji krvare kako se ponekad zovu, krv ne koagulira odmah. Lako teče čak i iz najmanje rane i ponekad pokida kožu. Teško je izvoditi operacije na hemofiličarima. Dok kod normalnih ljudi krv odmah počinje koagulirati čim se napravi rez, kod hemofiličara istječe. Dok kod drugih krv odmah postaje čvrsta, kod hemofiličara ostaje fluidna tako da lako mogu iskrvariti tijekom operacije, čineći takav poduhvat izuzetno teškim. Hemofiličari su zauvijek podložni krvarenju.
Sada, vrlo je čudno da muškarac hemofiličar može oženiti ženu koja to nije, i oni imaju zdravu djecu bez hemofilije. Ako imaju sinove, nasljedni uvjeti na njima neće pokazati nikakve štetne učinke. Međutim, ako imaju kćer, ona sama neće biti hemofiličar, ali ako bi se udala čak i za savršeno zdravog muškarca mogli bi imati djecu koja bi bili hemofiličari. Čudna stvar u vezi ove nevolje je da ona ne izađe na površinu kod ženskog spola; kćeri ne dobiju hemofiliju, ali djeca tih kćeri da, čak i ako su njihovi očevi potpuno zdravi. Dakle, hemofilija prelazi na potomstvo putem žene, bez da je žena sama dobije.
Ovdje vidimo komplicirane načine na koji uvjeti ljudskog tijela postaju izmiješani s nasljednim uvjetima. Stoga je veliki rizik da se kćer hemofiličara uda, jer će hemofilija prijeći na neko od njene djece čak i ako je ona potpuno zdrava. To vam pokazuje koliko je važno uzeti u obzir takve uvjete.
Sada, sa takvim problemima bi se mogli snaći ako bi se lijek temeljio na zdravoj osnovi. Koje mjere bi bilo ispravno poduzeti s kćerkom hemofiličara? Prije nego što bi imala djece, neki lijek koji sadrži olovo može se dati profilaktički, kako se to naziva u medicini. Suprug bi također trebao primiti ovaj lijek koji sadrži olovo. Tada bi djeca bila zaštićena od toga da dobiju hemofiliju.
Naravno, ako je medicinsko razmišljanje toliko zbrkano da se ima stajalište čekati dok osoba ne pokaže simptome bolesti prije započinjanja s liječenjem, tada od toga nema koristi. Medicina mora razviti socijalnu savjest. Mora se promijeniti tako da se koraci poduzmu kako bi se spriječila pojava opasnih bolesti. To se ne može, naravno, sve dok prevladavaju današnje koncepcije. Naravno, ljudi ne traže lijek za bolest koju još nemaju ali bi je mogli dobiti zbog nasljeđivanja. Posebno je važno u trudnoći davati lijek na bazi olova ako postoji ikakva mogućnost hemofilije.
Sve se to ne može razumjeti ako se ne zna da je samo čvrsto tijelo čovjeka fizičko i materijalno. Samo taj dio je materijalan. Čim se dođe do fluidnog elementa, na djelu se nalaze mnogo delikatnija supstanca. Od pamtivijeka se ta delikatnija supstanca naziva "eter". Eter je prisutan svuda. Delikatniji je od svih ostalih tvari — delikatniji od vode, zraka, čak i topline. Pošto eter malo može prodrijeti u čvrste komponente ljudskog bića, aktivniji je u fluidnom elementu. Baš kao što čovjek posjeduje eter u njegovom fluidnom elementu, tako ima i stvarni element duše u zračnom obliku. Ima stvarni element duše u zraku koji nosi u sebi. Kada se to shvati, da u zraku ima element duše, postaje jasno da čovjek izdiše element duše sa svakim dahom i svakim udahom ga ponovno uzima u sebe. On zaista živi u univerzumu s tim elementom duše, ali pošto moderna znanost ne uzima u razmatranje činjenicu da on također posjeduje zračni organizam, ljudi potpuno gube iz vida element duše i čak vjeruju da ne postoji.
Duševni element mora biti razmatran u potpunosti sam po sebi. Tada se mogu prepoznati učinci fluidnih supstanci, kao što je apsint. Vidite, kada popijem apsint, to je, naravno, najprije tekućina i zatim se spoji s velikom količinom tjelesnih fluida. Međutim, kako se apsint nosi s tim tekućinama? Čini da se ovi fluidi pobune protiv apsorbiranja zračnog na pravi način. Dakle, kada unesem apsint u tijelo, zračni element ne može više prodrijeti u sve moje dijelove na pravi način. U isto vrijeme, događa se i nešto drugo. Kada spriječim zračni element da prodre u sve dijelove mog tijela, taj zračni element reagira na vrlo osobit način. Usporedbom ću vam pojasniti kako ovaj zračni element djeluje.
Zamislite, na primjer, osobu koja je zaposlena u uredu i vrijedno radi od jutra do večeri. Odlazi ujutro i vraća se navečer. Njegovi suradnici ka\u jednostavno da je on netko tko dolazi i odlazi skupa s njima. Sada zamislite drugu osobu koja također radi u uredu, ali ovaj je tip klaun. Ne radi puno ali igra se okolo sa svima od jutra do mraka. Prilično je omiljen među zaposlenicima, koji za njega misle da im ga je uvijek drago vidjeti. Naravno, njegovi nadređeni nisu presretni s njim jer posao pati, ali kolege uživaju u njegovom šegačenju.
Slično se događa kada blokiramo zrak s apsintom. Tada se kotrlja oko organa umjesto da pravilno prodre u njih i ispuni tijelo. Ističe se, zastajući ovdje, ondje, i posvuda. Baš je poput smiješnog tipa u uredu. Posvuda izaziva ugodne osjećaje jer ne mora mnogo raditi. Ako zrak želi pravilno penetrirati u fluide, on mora obaviti posao; inače ne opskrbljuje tijelo ispravno. Međutim, kada apsint blokira zrak, svuda se kotrlja okolo, i osoba postupno počinje osjećati radost kao svinja. Osobitost svinja je da se stalno pune zrakom koji nije pravilno apsorbiran. Svinja se lako zadiha.
Baš kao što je eter prisutan posvuda u fluidnim supstancama, tako je duševni element prisutan svuda u zraku; nazivamo ga i astralnim elementom, jer je prizvan utjecajem zvijezda. Čovjek posvuda upija element duše i osjeća ugodnu toplinu ili hladnoću u sebi. Sada kada se zrak u njemu valja, osjeća se skroz naskroz dobro. Međutim, duševni element u tijelu nije tamo, samo kako bi čovjek osjećao zadovoljstvo. Trebao bi raditi na organima na pravi način kako bi se pravilno brinuo o srcu i ostalim organima. Međutim, umjesto toga, čovjek blokira duševni element tako da ga zabavlja u njegovom tijelu, tada se, premda se osjeća "svinjski dobro", [“sauwohl”] njegovi organi nisu zbrinuti na pravi način. Konkretno, varaju se oni organi koji najviše pridonose da ima zdravo potomstvo. Ovdje imamo čudnu pojavu. Ljudi koji si priušte apsint zapravo teže da se osjećaju "svinjski dobro" iznutra, da imaju taj osjećaj senzualnog užitka iznutra, ali radeći to, čovječanstvu ne pružaju zdrave potomke. To je prigovor apsintu.
Sada se također možete pitati zašto se u prvom redu uopće javlja želja kod ljudi da piju apsint. Ako proučavate povijest čovječanstva, primijetiti ćete da se ovakvi poroci najčešće javljaju kod onih čiji razvoj opada i nisu više u punom naponu života, odnosno onih čija su se tijela iznutra već nekako rasula. Tada se ljudi iznutra zabavljaju elementom duše. To je posebno slučaj u zemljama koje su u procesu opadanja. U ranija vremena, kada su Azijci i Orijentalci još bili u usponu, gnušali su se svih ovih pića. Stvari kao što je pijenje apsinta tek su počeli raditi kada su već počeli propadati.
To je slučaj i kada primijetimo što se danas događa u slučajevima kada ti poroci izmaknu kontroli, kada ljudi žele unijeti sve moguće supstance u tijelo. Ljudi ove učinke čak traže s kokainom, kao što sam vam nedavno rekao. S kokainom, element duše ima učinak da pritišće tijelo vani, i opisao sam vam kako takvi ovisnici doživljavaju nešto kao da zmije izlaze posvuda iz njihovih tijela. Razlog što osoba koristi ove otrove na ovaj način je zato jer cijelo ljudsko biće više nije zdravo, i željelo bi uživati u elementu duše što je više moguće. Kod dekadentnih nacija, oni ljudi koji imaju najmanje toga za napraviti oni su koji će tražiti ovo senzualno iskustvo tijela. To je povezano sa svim povijesnim procesima ljudske rase.
Čudno je kako, ako krenemo na zapad, ljudi sebi dopuštaju da budu porobljeni, takoreći, proglašavanjem svakakvih zakona protiv alkohola, apsinta, i slično. Unatoč tome, ljudi se na svakakve načine pokušavaju dočepati tih supstanci. To pokazuje da danas stojimo usred najveće zbrke u ljudskom životu. S jedne strane, ljudska bića žele živjeti popustljivo; s druge, kao nacije, ne žele potpuno propasti. Ovaj nedostatak uvida uzrok je zaista ludoj zbrci stvorenoj žudnjom pojedinca pa podvrgnu njihova tijela svakakvim supstancama, a opet, zakonima stvorenim da im to zabrane. Ljudi ponovno trebaju steći neki uvid.
Ranije sam objasnio da je žensko više povezano s utjecajima univerzuma, dok se muško zatvara tim utjecajima. Kada muškarci postanu ovisni o apsintu, dakle, uništavaju one organe koji normalno proizvode potomstvo koje bi postali ljudi iznutra čvrstog i snažnog karaktera. Apsint čini da ljudi postanu slabići. Dakle, ako muškarci sve više piju apsint, djeca će ispasti slabići; postati će slaba rasa, imati će slabe potomke. Muški će postati ženstveni. Ako je žena ovisna o apsintu, stvari će ići do točke da će biti rođena djeca koja će biti izuzetno podložna svim vrstama bolesti.
Ovakve stvari treba gledati u odnosu na cijeli svijet. Želio bih vam reći nešto izvanredno zanimljivo. Možete pitati od kuda je mnogo onog što danas znamo izvedeno. Obično se ne obraća pažnja na to koliko mudrosti posjeduje čovječanstvo u najjednostavnijim, svakodnevnim aspektima života. Kao što znate, dane u tjednu nazivamo: nedjelja po Suncu; ponedjeljak po Mjesecu; utorak po Marsu — mardi na francuskom je definitivno po Marsu. Dok je u Njemačkom srijeda [napomena: engleski Wednesday, srijeda, je izvedena od Wotan's Day; Wotan je germanski naziv za biće nazvao Merkur na Latinskom.] Mittwoch, ili sredina tjedna, trebate samo uzeti francusko mercredi i imate dan Merkura, po planetu Merkuru. Četvrtak je po Thoru, gromovniku, na njemačkom Donnerstag iz Doner, ali Doner (Thor) nije nitko drugi nego Jupiter. Na francuskom još uvije imamo jeudi, dan Jupitera. Petak je nazvan po germanskoj boginji Freia-i, koja je isto što i Venera; to je vendredi u francuskom. [Spominjanje subote je izostavljeno od Rudolfa Steinera. Posebno je očito u engleskom da je dan nazvan po Saturnu.] Dakle, dani u tjednu su nazvani po planetima. Zašto to? Jer su ta imena nastala u vrijeme kada je još bilo poznati da je čovjek zavisan o univerzumu. Budući da čovjek živi, sve planete imaju utjecaj na njega. U skladu s tim su imenovani dani u tjednu. Danas se to naziva praznovjerjem, ali to zvati praznovjerjem je ništa drugo nego neznanje. Zapravo, ogromna mudrost je sadržana u imenovanju dana u tjednu. Da gospodo, u svim tim stvarima je ogromna mudrost!
Sada, ako pitamo odakle je to imenovanje dana došli, idemo u Aziju i tamo dvije ili tri godine prije rođenja Krista nalazimo, da su tamo živjeli izuzetno pametni ljudi. Među Babiloncima i Asircima bili su vrlo pametni ljudi koji su mogli promatrati utjecaj zvijezda; prvi su imenovali dane u tjednu. Drugi su ih onda prevodili na svoje jezike. Imena dana u tjednu dugujemo Istoku, Babiloncima i Asircima, gdje su ljudi već bili pametni, ekstremno pametni, u vrijeme kada je Europa izgledala posve drugačije. Zapitajmo se kakva je bila Europa prije četiri tisuće godina kada su u Aziji, u Asiriji i Babilonu, bili ljudi koji su zaista bili mnogo pametniji nego što smo mi. Bili su pametniji jer su posjedovali mnogo veće bogatstvo znanja. Nije točno da čovječanstvo samo glatko napreduje. S vremena na vrijeme, radi korak natrag.
Ti su ljudi imali veliko bogatstvo znanja. Međutim, ako ljudi napuste dušu zbog takvog znanja, to ne usklade jednako kao i s novcem. To zvuči smiješno ali je točno. Previše novca ne koristi; niti previše znanja, ako nije uravnoteženo ispravnom uporabom u službi čovječanstva i svijeta. Azijci su postupno akumulirali ogromno znanje, ali nisu znali što s njim učiniti.
Kakva je bila Europa u to vrijeme, kada su Azijci još posjedovali takvo veliko znanje, može se najbolje vidjeti u ovim oblastima Švicarske, na primjer. Ako pogledate stijene koje su ledenjaci srušili u doline, po izgledu tih stijena možete na njima vidjeti utjecaj ledenjaka. To su ledenjačke stijene. Iz njihova izgleda možemo reći da su došle dolje iz visina i da je led ledenjaka koji se pomicao na njih utjecao. Iz načina na koji izgledaju sve ove stijene, znamo da je cijela ova oblast jednom bila pokrivena snijegom. Zaista, samo tlo na kojem hodamo i osjećamo se ugodno jednom je bilo prekriveno ledenjacima.
Opet, ako krenemo sjevernije u Prusku i velike dijelove Njemačke, iz oblika pojedinih stijena može se reći da je to područje bilo prekriveno ledenjačkim ledom koji je dotjecao iz dalekog sjevera. Baš kao što se danas ledenjaci spuštaju do određenog nivoa, tako su se ledenjaci kretali iz dalekih sjevernih oblasti sve do u Njemačku, prekrivajući sve s ledom.
Ne tako davno, ljudi su imali posebnu sklonost prema velikim brojevima, i tako su rekli, "O, sigurno je Europa jednom bila prekrivena ledenjacima, ali to je bilo prije dvadeset ili trideset milijuna godina". To je besmislica. Do toga je došlo kroz izračun koji ću vam ilustrirati sa sljedećim primjerom.
Zamislite da danas promatram ljudsko srce. To ljudsko srce stalno prolazi kroz sitne promjene. Ako ga pogledam za godinu dana, postati će malo manje elastično, još manje za dvije godine, i sada mogu izračunati koliko je manje elastično postalo. Sada, zbrajanjem svega, mogu izračunati koliko će manje elastično srce biti za sto godina i iz toga također znam kakvo je bilo prije stoljeća. To zasigurno mogu dokučiti. Mogu uzeti, recimo, sedam godišnju osobu; prije trista godina, njegovo je srce bilo u takvom i takvom stanju. Postoji samo jedna sitnica, da on tada nije bio živ. Slično, ako dokučim kako će se njegovo srce promijeniti za trista godina od sada, postoji opet ona sitnica da on neće biti živ.
Takve kalkulacije se rade da bi se shvatilo kako je ovdje u Europi tada izgledalo, na primjer, prije dvadeset ili trideset tisuća godina. Ledenjačko doba je tako gurnuto daleko natrag, ali tako se ne može kalkulirati. Mora postojati znanost koja će pokazati u vezi Zemlje ono što se već zna u vezi ljudskog bića, da za tri stotine godina neće više živjeti kao fizičko, zemaljsko biće.
Zadnjih godina su učeni znanstvenici postali razumniji, a oni s razumom su shvatili da to nije bilo tako davno kada je sve bilo prekriveno ledenjacima; zapravo, cijela je Europa bila još zaleđena kada su ljudi u Aziji bili pametni kao što sam opisao kada su Babilonska i Asirska kultura cvjetale. Trebamo se samo vratiti nekoliko tisuća godina — četiri ili pet tisuća — kako bismo ustanovili da je u Europi još sve zaleđeno. Tek su postupno, kako je led nestajao, ljudska bića migrirala ovdje.
Pa, tim ljudima nije bilo lako kao što je ljudima danas. Bilo im je puno teže, jer su došli iz toplijih krajeva gdje nisu stalno bili izloženi hladnoći i gdje im je zaista bilo bolje. Ipak, ti su se ljudi preselili u oblasti koje su do nedavno bile prekrivene ledom. Kroz to im je onemogućeno da dožive senzualni užitak mudrosti koji bi postupno postao njihov u Aziji. Pošto je na Europu izvršen utjecaj iz univerzuma, zbog čega je bila prekrivena ledom kada je Azijska kultura uživala u toploj klimi, u Europi se razvila bolja, energičnija kultura nego se mogla razviti u Aziji. Vidite, cijela civilizacija zavisi o utjecajima iz svemira.
Štoviše, kada netko pomisli na čašu oceanske vode, vidi je jednostavno kao vodu u kojoj je dodano malo soli: morska voda je slana, pa kad dodam sol u običnu vodu dobijem morsku vodu. Međutim, nije to tako jednostavno, ako pogledate ocean — Atlantski, na primjer — ako biste ga mogli pogledati ispod površine — ovdje je površina (skiciranje) a ovdje je voda — tada to nije samo slana voda; uočila bi se čudna pojava. Kada dođe ljeto, morem bi prolazilo nešto što podsjeća na padanje snijega. Gledajući ovo gigantsko prostranstvo oceana od ispod površine, ne bi se reklo da je samo ispunjeno morskom vodom; zaista, mogli bi vidjeti kako pada snijeg, takoreći. Što je uzrok tome? More sadrži bezbrojna sitna bića, koja sva posjeduju vapnenačke školjke. Ta stvorenja se zovu foraminifera (krednjaci, nap.pr.). Dok su ta bića živa, plivaju okolo u vodi prilično blizu površine. Sada, kada se približi doba godine u kojem ne mogu više živjeti, ta stvorenja umiru, a njihove ljuske počinju tonuti. Te ljuske stalno padaju, i doista su poput snježne oluje. Zaista je to poput snijega u zraku. Cijeli ocean doživljava ove snježne padavine od tih foraminifera. Kada se ove foraminifera ljuske konačno natalože ovdje na dnu (skiciranje), njihova se supstanca mijenja i pretvaraju se u crvenu glinu. Ovo je dno oceana. Ta mala stvorenja primaju njihov život od univerzuma i izgrađuju oceansko dno. Potpuno je isto s nama u ovom dijelu svijeta. Mi ne živimo u oceanu, mi živimo u zraku. I kada sniježi zimi, ono što je u snijegu čini da je naše tlo onakvo kakvo jest, jer da nije bilo pravih snježnih padavina, biljke ne bi mogle rasti. Tlo čini ono što je u snijegu.
Gospodo, nisu to čvrste komponente čak niti fluidne komponente u našim tijelima one koje apsorbiraju prave utjecaje, već samo zračne komponente. Taj utjecaj apsorbira naše disanje kada padne sinjeg zimi. Ono što nam svijet zvijezda šalje dolje kada sniježi zimi, mi apsorbiramo u sebe i na pravi način oblikujemo. Međutim, da bi to učinile, naše duše trebaju na pravi način raditi na našim organima; inače naši organi atrofiraju. Sada, kada opteretimo naša tijela apsintom, zatvaramo se od zvjezdanog svijeta. Više ne možemo apsorbirati utjecaje zvjezdanog svijeta. Rezultat je da uništavamo svoja tijela tako ih izlažući samo utjecaju Zemlje. Možete vidjeti kako je to izuzetno značajno, ako želimo postići pravu vrstu ljudske evolucije, da ne uništavamo svoja tijela apsintom. To moramo shvatiti!
Sada, možete lako zamisliti kako je civilizacija napredovala. U Aziji su postojali izuzetno pametni ljudi koji su posjedovali snažne duševne prirode. Postupno, međutim, duševni element su željeli doživjeti samo kao unutarnju obojanost, unutarnji senzualni osjećaj. Neki od njih migrirali su u oblasti koje su ranije bile prekrivene ledom. Tamo su se odviknuli od tog unutarnjeg senzualnog osjećaja i ponovno ojačali njihova tijela. Na taj je način civilizacija Okcidenta dodana onoj od Orijenta. Čak i danas, iz ledenjačkih formacija ovdje na planinskim vrhovima možete vidjeti da je Zemlja jednom bila potpuno hladna na ovom području, kroz koje su ljudi koji su doselili ovamo tako mogli ojačati njihova tijela.
U tim stvarima također nalazite razloge propasti Rimskog carstva. To datira u doba kada se kršćanstvo tek počelo širiti. Da, gospodo, da se kršćanstvo širilo samo među Rimljanima, rezultat bi bio prilično loš! Rimljani, koji su posjedovali samo ostatke orijentalne, azijske kulture, postali su toliko ženstveni da nisu mogli ništa postići. Tada su narodi sjevernih, ledom prekrivenih oblasti stigli s njihovim čvršćim tijelima, i Rimsko carstvo je posljedično nestalo. Ti sjevernjaci su s njihovim čvršćim tijelima zavladali duhovnim životom.
Povijest to opisuje kao invaziju barbara u kojoj su Rimljani nestali kada su stigla germanska plemena. To su zaista današnji Europljani — Nijemci, Francuzi, i Englezi — jer su svi oni u osnovi germanski narodi. Jedino su Francuzi apsorbirali malo više rimskog elementa od Nijemaca, na primjer. Sve se to temelji na činjenici da su ti narodi došli iz oblasti gdje su mogli apsorbirati utjecaje univerzuma, dok su drugi narodi s njihovom mudrošću živjeli samo na Zemlji. Ti ljudi koji su došli sa sjevera obnovili su cijelu civilizaciju. Dakle vidite, ovako je priroda povezana sa svime što se događa u povijesti.
Međutim, također znate, kakav je snažan utjecaj još zadržao rimski element. Sjetite se, na primjer, da se ni riječ njemačkog nije mogla izgovoriti na sveučilištima Srednje Europe sve do šesnaestog i sedamnaestog stoljeća. Profesori su predavali na latinskom. Naravno, to je postupno postao neobičan oblik latinskog, ali svatko je znao i razumio latinski. Do predavanja na materinjem jeziku je došlo postupno, ali tendencija da se drži onoga što propada jer se time osjećalo ugodnije, čak i s govorom, nastavila se dugo vremena.
Samo zamislite koliko dugo su ljudi koji su željeli biti pretenciozni čavrljali na francuskom u svim njemačkim oblastima. To je bilo samo iz razloga što su željeli ovjekovječiti stari latinsko romanski element, barem u jeziku. Istina je da se ono što se nastavilo u jeziku bilo je također ovjekovječeno i u drugim porocima. Rimljani su započeli s ovom žudnjom da dožive senzualni osjećaj unutar tijela, da uživaju u duševnom elementu radije nego da ga koriste za izgradnju tijela. Nasljeđe toga je još prisutno u želji za pijenjem apsinta, zaista, čak i u uživanju kokaina i tako dalje. Te će stvari stvoriti slabu rasu, slabo potomstvo, i postupno će voditi one koji podlegnu takvim porocima da propadnu. Možete provesti socijalne reforme koje želite; ništa neće doći iz tih socijalnih reformi ako se ne dobije pravi uvid. Do takvog uvida može doći tek kada se materijalizam u znanosti i religiji zamijeni početkom shvaćanja nečeg duhovnog. Kada ljudi počnu shvaćati duhovno, opažat će mnogo onoga što izvana nije sasvim jasno, ali u što se može prodrijeti ako se duhovno kontemplira na pravi način.
------------------------------------------
Pitanje jednog od vas gospodo, koji je stručnjak za pčele, ukazalo je na razliku između života pčela i života osa. Postoji mnogo toga sličnog. Nedavno sam vam opisao život osa, i dosta je sličan onom od pčela. Međutim, život košnice, izuzetno je čudan. Koja je njegova osnova? Vidite, to ne možete objasniti ako nemate mogućnost uvida u njega duhovno. Život košnice je iznimno mudro uređen. Svatko tko je promatrao život pčela složiti će se s time. Naravno, ne može se reći da pčele imaju znanost kao što imaju ljudi, jer nemaju ničeg približnog moždanom aparatu koji ljudi imaju. Zbog toga pčele ne mogu asimilirati univerzalnu mudrost u njihova tijela kao što to rade ljudska bića, ali utjecaji iz univerzalnog okruženja snažno djeluju na košnice. Ako se sve što živi u okruženu Zemlje, što ima snažan utjecaj na košnicu, uzme u razmatranje, može se stići do ispravnog shvaćanja o tome kakav je zapravo život pčela. Mnogo više nego među mravima i osama, život u košnici je temeljen na tome da pčele surađuju jedna s drugom i izvršavaju njihove zadatke skladno. Da bismo shvatiti što to uzrokuje, moramo zaključiti da pčele imaju život u kojem je element koji se kod drugih životinja izražava u njihovom seksualnom životu, potisnut u izuzetnom stupnju. Kod pčela je taj impuls izuzetno suzbijen.
Vidite, o reprodukciji se među pčelama brine nekoliko odabranih ženki, matica. Spolni život ostalih je zaista više ili manje potisnut. Međutim, u spolnom životu, postoji također život ljubavi. Život ljubavi je element duše. Samo zato jer su određeni organi u tijelu pod utjecajem ovog duševnog elementa, oni otkrivaju i postaju izraz ovog života ljubavi. Utoliko što je ljubavni život potisnut kod pčela i koncentriran samo u matici, ono što bi inače bio spolni život u košnici prenosi se na druge aktivnosti koje pčele razvijaju. Zbog toga su stari mudraci, koji su ove stvari znali na način drugačiji od našeg danas, povezali ovu cijelu čudesnu vrevu košnice s životom ljubavi koji je povezan s planetom Venerom.
Tako možemo reći kada se opisuju ose ili mravi, da su oni stvorenja koja se suzdržavaju od utjecaja planeta Venere. Pčele se potpuno predaju utjecaju planeta Venere, razvijajući život ljubavi kroz cijelu košnicu. To stoga postaje mudar život, i možete zamisliti koliko mora biti mudar. Opisao sam nešto od načina na koji se proizvode uzastopne generacije pčela. To sadrži nesvjesnu mudrost. Ovu nesvjesnu mudrost pčele razviju u njihovoj vanjskoj aktivnosti. Stoga, element koji se u nama javlja samo kada naša srca vole zapravo se može naći u cijeloj košnici kao supstanca. Cijela je košnica zapravo prožeta životom ljubavi. U većini slučajeva se pojedina pčela odriče ljubavi i razvija ljubav u cijelom pčelinjaku. Njihov život se počinje shvaćati kada postane jasno da pčele žive u atmosferi koja je skroz naskroz prožeta ljubavlju.
Pčeli je najkorisnije da sebe održava od onih dijelova biljke koji su potpuno prožeti životom ljubavi biljke. Pčela siše svoju prehranu, koju potom pretvara u med, iz onih dijelova biljke koji su integralni aspekt njenog života ljubavi. Pčela tako u košnicu nosi život ljubavi cvijeća. Zato život pčele treba proučavati sa stajališta duše.
To je mnogo manje potrebno kod mrava ili osa. Kada se prati njihov život, vidi se da, umjesto onoga što sam opisao za pčele, oni teže da imaju više spolnog života. S iznimkom matice, pčela je zaista biće koje, na neki način, kaže, "Odreći ćemo se individualnog spolnog života i umjesto toga postati nositelji života ljubavi". Zaista su u košnici ostvarili ono što živi u cvijeću. Ako stvarno počnete razmišljati o tome, otkrijete cijelu misteriju košnice. Život ove bujajuće, cvjetajuće ljubavi koji je raširen cvijećem također je sadržan u medu.
Možete to dodatno istražiti i pitati kakav učinak med ima na vas kada ga jedete. Što med radi? Dakle, apsint se sjedinjuje s čovjekovom fluidnošću, istiskujući zrak i s njime i element duše, tako da čovjek doživljava senzualno iskustvo. Med stvara senzualno zadovoljstvo na jeziku. Onog trenutka kada se med pojede, on unaprjeđuje pravi odnos između zračnog elementa i fluidnog elementa u čovjeku. Za čovjeka ništa nije bolje od dodavanja prave količine meda njegovoj hrani. Na čudesan način, pčela se uistinu brine da čovjek nauči raditi na njegovim organima s elementom duše. Pomoću meda, košnica čovjeku vraća ono što on treba za duševnu energiju u njegovom tijelu. Kada čovjek popije količinu apsinta, želi uživati u svojoj duši. Kada čovjek dodaje med svom obroku, priprema svoj element duše na taj način da djeluje i diše pravilno u njegovom tijelu. Stoga je pčelarstvo nešto što zaista značajno pridonosi civilizaciji, jer čovjeka čini snažnim, dok je prepuštanje apsintu nešto što će postupno ljudsku rasu dovesti do izumiranja.
Kada uzmete u obzir da pčele primaju najveći utjecaj iz svijeta zvijezda, shvatite da preko pčela pravi element može ući u ljudsko biće. Sve žive stvari rade zajedno na pravi način kada se kombiniraju na pravi način. Kada osoba gleda košnicu, trebala bi sebi reći na način sličan nekako uzvišenom načinu da se, pomoću košnice, cijeli univerzum uvlači u ljudska bića i čini ih sposobnim ljudima. Međutim, pijenje apsinta, proizvodi nesposobna ljudska bića. Znanje o čovjeku tako postaje znanje o univerzumu.