.- 2. Drugo predavanje, Dornach, 24 listopada 1922
Bolesti koje se javljaju u različitim periodima života
Gospodo, na našem zadnjem sastanku započeo sam odgovarati na vaše pitanje o unutarnjim organima čovjeka. Naravno, ovu temu treba gledati iz šire perspektive i razmatrati od temelja. Vidjeli smo kako je William Windom, koji je umro držeći govor, izrazio vlastito unutarnje stanje čitajući ga, takoreći, iz svoga tijela. Nakon citiranja drugog slučaja, našli smo proučavajući izvjesne činjenica o tijeku ljudskog života da je stopa smrtnosti najveća u ranom djetinjstvu, da ljudska bića najčešće umiru u njihovim ranim godinama. U razdoblju od rođenja do promjene zuba u dobi od sedam, stopa smrtnosti je na vrhuncu, premda se smanjuje u trećoj, četvrtoj i petoj godini.
Ljudsko biće je najzdravije od vremena promjene zuba do puberteta. To je zaista tako, i ako smo sami pažljivi da spriječimo uzroke lošeg zdravlja, kao što je loše držanje, što može voditi do zakrivljenosti, i loš zrak, što može utjecati na unutarnje organe, možemo računati da su djeca najzdravija tijekom njihovih školskih godina. Bolesti koje ih tada snađu uglavnom su zbog vanjskih uzroka. Sve dok ne budu tinejdžeri ne nastaje ponovno opasnost kada čovjek može oboljeti od procesa koji se javljaju unutar njegove vlastite konstitucije.
Te bolesti su, međutim, sasvim različite od onih iz ranog djetinjstva.
Spomenuo sam da je dojenčad vrlo osjetljiva na supuraciju krvi. Može postati toliko gnojna da se pojave simptomi žutice. Kod djece, nepravilna probava često rezultira proljevom. Također dobiju i drozd — one bijele male pustule na raznim mjestima — i još jednu, potpuno različitu vrstu bolesti, takozvane dječje konvulzije. Dječja bolest koja je osobito prisutna danas je dječja paraliza, koja također pogađa i odrasle. Izuzetno je štetna; djeca ne mogu pomicati noge i postaju prilično paralizirana. Ova bolest se rapidno širi. Možda ste čitali da su škole morale biti zatvorene u pokrajini Thüringen zbog tamošnje epidemije.
Dakle, možemo vidjeti da dječje bolesti imaju poseban karakter; posve su drugačije od bolesti koje čovjek dobije u kasnijem životu. Šarlah i ospice karakteristična su dječja oboljenja, mada ovo drugo i odrasli također mogu dobiti. Ali sada se moramo upitati zašto su djeca posebno podložna svim ovim bolestima.
Ovu osjetljivost možemo objasniti samo ako znamo kako rade sile u ljudskom tijelu. Kada ispitamo ljudski embrio u prvom, drugom ili trećem mjesecu trudnoće, vidimo da je potpuno različit od onog što ljudsko biće kasnije postaje. U prvom i drugom mjesecu dijete je cijelo glava; ostali organi su samo dodaci glavi. Ono što kasnije postaje udovi, ruke i noge su mali patrljci, a područje pluća i trbuha još uvijek ne funkcionira.
Vidite, ako uzmete ljudski embrij (nacrtana je sica) on izgleda ovako. Zatvoren je u svojevrsnu vreću, na kojoj su pričvršćeni krvni sudovi iz tijela majke. Te krvne žile prodiru u čitav embrij, koje majka snabdijeva s krvlju i ishranom. Druge stvari su dodatne i kasnije su odbačene. U usporedbi s ostatkom tijela glava embrija je ogromna. Pogledajte (pokazuje na crtež), ovo je glava; ostatak se sastoji od dodataka koji još ne funkcioniraju. Ovaj dio će kasnije postati srce i probavni sustav. Optok krvi je pružen izvana, od majke. Ovi mali patrljci će se razviti u ruke i noge. Tako možemo reći da je zametak sav glava. Njegovi drugi organi su beznačajni jer majčin sustav pruža svu hranu i zrak. Stoga, prvih par mjeseci, embrij uglavnom čini glava.
Ljudi su iznenađeni da su mentalne bolesti nasljedne. U stvari, mentalne bolesti su uvijek temeljene na fizičkim oboljenjima; one se javljaju zbog neispravnog funkcioniranja tijela. Ni duh ni duša ne mogu oboljeti. Iako se mentalne bolesti uvijek ukorijenjene u fizičkim problemima, ljudi se čude kako se mogu pojaviti kroz nasljeđivanje, što zaista mogu. Ako roditelj, posebno majka, pati od tuberkuloze ili druge bolesti poput arterioskleroze, koja se doduše rijetko pojavljuje kod mlađih osoba, djeca ne moraju nužno oboljeti od ovih bolesti već umjesto toga mogu patiti od mentalnih nedostataka. Ljudi su iznenađeni u vezi ovog, ali treba li to nama biti zagonetka, gospodo? Što god da dijete može naslijediti, mora prije svega biti naslijeđeno od glave. Stoga, ako je majka tuberkulozna, ne treba biti iznenađenje da njeno stanje nije preneseno na pluća nerođenog djeteta koja, konačno, još i ne funkcioniraju. Stanje je radije preneseno u glavu i dolazi do izražaja u mozgu. Dakle, nitko ne bi trebao biti iznenađen da je naslijeđena bolest sasvim različita od one od roditelja. Venerična bolest, na primjer, može se pojaviti kod djece kao očna bolest. To nije čudo, jer kada je razvija djetetova glava, njegove oči su izložene onome što pogađa roditelje; njegove oči su u okruženju koje je venerično bolesno! Dakle to uopće nije iznenađujuće.
Kada se dijete rodi, svatko zna da je najpotpunije formirani dio njegova glava. U sljedećim godinama najviše raste ostatak tijela; glavi treba mnogo manje rasta nego ostalim organima. Ta činjenica nam govori kako, u stvari, unutarnji organi čovjeka funkcioniraju. Materijalistička znanost ne može formirati preciznu koncepciju toga jer ne shvaća da svaki rast kreće od glave. Kod djeteta sve je regulirano iz glave. To najjasnije možemo vidjeti kod embrija, koji nije ništa više nego glava. Ali čak i nakon rođenja svi unutarnji procesi su regulirani iz tog dijela tijela. Probava, optok krvi i sve druge aktivnosti u ljudskoj organizaciji su upravljane od glave.
Pretpostavimo da je rođeno dijete čija je cirkulacija krvi prespora. Iz nekog razloga, kroz neki nasljedni faktor, može se dogoditi da je cirkulacija krvi djeteta prespora. Zamislimo ovaj slučaj. (vidi crtež) Ovdje je srce djeteta, a ovdje, arterije; kroz oboje krv putuje presporo. Srce je formirano iz glave, ali čak i ako glava funkcionira savršeno, cirkulacija ipak može biti prespora. Dakle, čak iako je srce pravilno razvijeno, krv se ne ulijeva u njega ispravno. To je često slučaj u najranijem djetinjstvu. Glava je savršeno razvijena, ali krv se presporo ulijeva u srce. Loša cirkulacija može jednostavno biti rezultat držanja djeteta u zagušljivom zraku. Ono ne može pravilno disati, i optok usporava. Cirkulacija krvi može također usporiti ako se dijete ne hrani pravilno. Tada krv ne može potpuno prodirati u tijelo. Glava može biti u izvrsnoj formi i pokušava dobro oblikovati srce, ali cirkulacija krvi ostaje usporena. Ono što se događa u takvim slučajevima je to, jer krv ne cirkulira dovoljno dobro, da određene supstance koje bi bile gurnute dolje iz srca u bubrege i izbačene, ostaju u tijelu; ostaju u krvi. Kada te supstance koje bi trebale biti ispuštene ostaju u sustavu, krv postaje gnojna.
Kada se dijete rodi, svatko zna da je najpotpunije formirani dio njegova glava. U sljedećim godinama najviše raste ostatak tijela; glavi treba mnogo manje rasta nego ostalim organima. Ta činjenica nam govori kako, u stvari, unutarnji organi čovjeka funkcioniraju. Materijalistička znanost ne može formirati preciznu koncepciju toga jer ne shvaća da svaki rast kreće od glave. Kod djeteta sve je regulirano iz glave. To najjasnije možemo vidjeti kod embrija, koji nije ništa više nego glava. Ali čak i nakon rođenja svi unutarnji procesi su regulirani iz tog dijela tijela. Probava, optok krvi i sve druge aktivnosti u ljudskoj organizaciji su upravljane od glave.
Pretpostavimo da je rođeno dijete čija je cirkulacija krvi prespora. Iz nekog razloga, kroz neki nasljedni faktor, može se dogoditi da je cirkulacija krvi djeteta prespora. Zamislimo ovaj slučaj. (vidi crtež) Ovdje je srce djeteta, a ovdje, arterije; kroz oboje krv putuje presporo. Srce je formirano iz glave, ali čak i ako glava funkcionira savršeno, cirkulacija ipak može biti prespora. Dakle, čak iako je srce pravilno razvijeno, krv se ne ulijeva u njega ispravno. To je često slučaj u najranijem djetinjstvu. Glava je savršeno razvijena, ali krv se presporo ulijeva u srce. Loša cirkulacija može jednostavno biti rezultat držanja djeteta u zagušljivom zraku. Ono ne može pravilno disati, i optok usporava. Cirkulacija krvi može također usporiti ako se dijete ne hrani pravilno. Tada krv ne može potpuno prodirati u tijelo. Glava može biti u izvrsnoj formi i pokušava dobro oblikovati srce, ali cirkulacija krvi ostaje usporena. Ono što se događa u takvim slučajevima je to, jer krv ne cirkulira dovoljno dobro, da određene supstance koje bi bile gurnute dolje iz srca u bubrege i izbačene, ostaju u tijelu; ostaju u krvi. Kada te supstance koje bi trebale biti ispuštene ostaju u sustavu, krv postaje gnojna.
U sedmoj, osmoj ili devetoj godini, ta opasnost nije tako akutna kao u najranijim godinama djetinjstva. Vidite, činjenica da dijete ima drugi set zuba pokazuje da je tijelo dovoljno snažno; da nije bilo, zubi ne bi nastali pravilno. Zašto? Dakle, morate razumjeti da ono što je sadržano u zubu nastaje iz cijelog tijela. Drugi zubi se pojavljuju od unutar cijelog sustava; oni su proizvod ne samo nečega u čeljusti već cijelog tijela. To vrijedi samo za druge zube, međutim, prvi zubi, takozvani mliječni zubi, potpuno su različiti. Oni su rezultat nasljeđivanja, činjenice da djetetov otac i majka imaju zube. Tek nakon što mliječni zubi budu izbačeni tijekom prvih sedam godina, dijete dobiva svoje vlastite zube. Tijelo druge zube mora napraviti za sebe.
Zapravo, dijete od devet ili deset godina već ima svoje drugo tijelo. Već je potpuno odbacilo ono koje je naslijedilo, i došlo u posjed svog vlastitog tijela tek u dobi od oko sedam. Tijekom tih prvih sedam godina ono pokazuje da je rođeno s dovoljno otpornosti da podnosi zrak i ishranu. Nakon što je izgradilo svoje tijelo i proizvelo druge zube, opasnost od oboljenja nije više tako akutna. Opasnost je najakutnija u najranijoj dobi dok se uči disati, jesti, odnosno, svemu što je jednom bilo napravljeno za njega unutar zaštite majčine utrobe. U tim ranim godinama glava je zapravo u dobroj formi; tek s godinama postaje manje savršena. U staroj dobi glava ne radi tako dobro kako je radila u ranom djetinjstvu. Mora misliti i zaokupiti se okolinom pa često nešto krene loše. Ali dojenče još ne treba ništa učiti, ići u školu ili posjedovati vještine. Glava radi samo na djetetovu vlastitom tijelu, i u većini slučajeva to radi sasvim dobro. Tijekom tih nježnih godina, međutim, kada se ljudsko biće samo navikava na svijet, ostatak tijela je prilično ranjiv. Moderna znanost je također opisala ove stvari ali ne baš onako kako sam ja, jer ono što sam rekao je točno. Popularna znanost stvarno ne razumije cijeli proces i ne može objasniti zašto je ljudsko biće najranjivije u svojim najranijim godinama. Ne mogu se sporazumjeti oko ove činjenice jer se objašnjava bez duše i duha.
U stvarnosti, duševno-duhovni elementi su sjedinjeni s djetetom, uglavnom s glavom, dok je još u majčinoj utrobi i nakon rođenja. Sile koje rade na djetetu iz glave su nevidljive duševno-duhovne sile. Ako bi itko od vas mislio da je ovo samo puko proizvoljno mišljenje, napravili bi istu grešku kao i jedan od sljedećih ljudi. Recimo da jedan čovjek kaže, "Ovdje je komad željeza", a drugi kaže, "Dobro! Potkovati ću mog konja s time". Zatim prvi čovjek kaže, "Ne, bilo bi glupo potkovati konja s time. To je magnet, i ima skrivenu silu. Magneti se koriste za sasvim druge stvari nego potkivanje konja!" Jedan čovjek misli da se komad željeza treba uporabiti za potkovu, dok drugi zna da je to magnet koji sadrži nevidljivu silu. Dakle, osoba koja kaže, u skladu s materijalističkom znanosti, "Glava je ništa osim malo kostiju i mozga", je baš kao i momak koji kaže za magnet, "Ovo je potkova". Zaista, to nije potkova, niti je glava dojenčeta samo meso i kosti. Unutar nje na djelu su nevidljive sile koje kao kipar izgrađuju cijeli organizam. Ljudska forma je među onim stvarima koje dijete čuva kao nasljedstvo, ali sile koje, tijekom prvih sedam godina, neumorno izgrađuju tu formu iz glave, nisu dovedene u svijet od roditelja već iz sasvim drugog izvora.
Recimo da je čovjek primio te sile od svojih roditelja. Dakle, gospodo, ako je roditelj genij, čini li to isto tako i dijete genijem? Ili ako je dijete genij, znači li to da su i roditelji također bili visoko nadareni? Ne uopće! Goethe, na primjer, zasigurno je bio genij, ali njegov otac je bio strašno sitničav, a njegova majka je bila nekako ugodna žena koja može ispričati dobru priču ali sigurno nije bila genij. Goetheov sin je bio prilično glup; ni on nije bio genij. Što god se odnosi na dušu i duh nije nasljedno; to je dovedeno u ovaj svijet iz sasvim druge oblasti i zatim je ujedinjeno s dijelom koji je nasljedan. Osim vremena koje provede u majčinoj utrobi, čovjek prije rođenja živi kao biće duše i duha.
Jedini razlog zašto ovo ljudi danas poriču je da je kroz Srednji vijek katolička crkva zabranila svima da čovjeku pripišu život duše i duha prije rođenja. Pretpostavljeno je da je duša stvorena pri rođenju od Boga čija priroda je također pretpostavljena. Tako je kroz Srednji vijek, katolička crkva zabranila koncept preegzistencije, kako je zvana, što znači "egzistencija prije, prije rođenja". Moderna materijalistička znanost samo je slijedila primjer i zatim čestitala sebi na pameti. Sada ljudi misle da su iznimno pametni držati to mišljenje; nažalost, propuštaju shvatiti kako je to uvjetovano.
Istina, čovjek ne samo da od roditelja i predaka nasljeđuje fizičke egzistenciju već također uvodi u svijet duševno-duhovni element koji radi u njemu. Ako netko ne uvidi da je duševno-duhovni aspekt prisutan prije rođenja, ne može vidjeti da ista duša i duh ostaju nakon rođenja; najviše što može, to je vjerovati. Znanje o besmrtnosti duše je zavisno o znanju o egzistenciji prije rođenja. Ako netko drži da je duša nastala sa stvaranjem tijela, tada, naravno, božanski stvaratelj imao slobodu pustiti da duša nestane kod razgradnje tijela. Ako je, međutim, duša ta koja u prvom redu izgrađuje tijelo, tada ona sigurno ostaje van utjecaja kada tijelo umre.
Dakle, postojanje ljudske duše slijedi od svih aspekata koji se mogu ispravno promotriti. Zaista, kako duša može umrijeti, jer sama duša je ono što izgrađuje tijelo! Trebalo bi istražiti puno udaljenije oblasti da bi otkrili da li može ili ne duša nestati. Na budućim predavanjima ćemo razmatrati to pitanje i vidjeti da ni u tim oblastima ne može umrijeti. Očito je da ne može umrijeti s tijelom jer je duša ona koja ga izgrađuje.
Sada smo se upoznali s bolestima koje se javljaju jer duševno-duhovno radi od glave, i tijelo ne radi ispravno. Ali cirkulacija krvi može također biti prespora. Dolazi do zastoja i krv se tada gnoji. Još nešto, potpuno drugo može se dogoditi, također. Dojenče može biti preslabo da bi apsorbiralo hranu kroz crijeva u krv. Pošto je tijelo preslabo, hrana ne prolazi kroz resice i dijete pati od proljeva. Ono što bi trebalo biti apsorbirano da duže ostane u tijelu to je izbačeno. Pošto hrana nije propisno probavljena, nastaje proljev, i supstanca je izbačena nepromijenjena. To je povezano s nečim drugim. Očigledno, dijete može dobiti dijareju u različitim stupnjevima, a može čak i ljetnu koleru. Bez obzira na stupanj, to je samo prva faza. Ako dijete duže vrijeme ne može probaviti hranu, njegovi unutarnji organi ne mogu se pravilno izgraditi. Glava stalno želi raditi na njima, ali unutarnji organi ne mogu se ispravno graditi jer nedostaju supstance. Recimo da radite na statui i nestalo vam je gline ali nastavite s kretnjama praznih ruku po zraku. Na sličan način glava se počinje kretati i vrpoljiti kada djetetu nedostaju supstance iz koje se organi mogu izgraditi. Želi formirati srce i stomak ali može se samo besciljno vrpoljiti jer su supstance koje bi glava dobila eliminirane kroz proljev.
Ovdje je obrazovani, ali materijalistički znanstvenik suočen s potpunom zagonetkom. On ispita dijete, otkrije proljev i propisuje neki lijek da ga zaustavi. Kao rezultat, hrana je samo akumulirana u crijevima jer ne može biti apsorbirana, a dijete neće dobiti ništa osim natečenom stomaka. Ako bi dalje ispitali organizam, otkrili bi da je srce nepravilno formirano, da je prazna vrećica, ili da su pluća prazna vreća. Oni se žele formirati ali nedostaju nužne supstance. Sile koje potječu iz glave koje prodiru u pluća, koja sada mogu biti prazna vreća, žele nešto dohvatiti i raditi s time. Mogu dohvatiti ovu stolicu i tresti je ili, bez da je zgrabim mogu se samo vrpoljiti kao idiot. Ali što se događa kada se snage glave vrpolje u plućima? Dolazi do grčenja. Razumno objašnjenje grčenja mora potvrditi da se glava vrpolji i ne nalazi potporu. Proljev može biti objašnjen materijalistički ali na grčenja se više ne može tako računati.
Sve ovo pokazuje da su kod novorođenčadi duševno-duhovni procesi na vrhuncu aktivnosti. Kasnije, ta aktivnost se stišava. Do djetetove šeste ili sedme godine, međutim, ti duhovni procesi su toliko aktivni da iz hrane mogu odvojiti sitne količine tvari koji će činiti druge zube. Zamislite da to morate napraviti sami! Morali biste biti dovoljno pametni da pravite razliku između soli magnezija i karbonata sadržanih u hrani. Čak i kada biste to mogli prvo bi morali zube analizirati kemijski i naučiti od to njih samih. Zubi napravljeni umjetno danas nisu živi zubi; nitko zapravo ne zna kako nastaju zubi. Ipak sitne količine ishrane koju dijete prima do sedme godine izvučeno je da bi se napravili drugi zubi. Nadalje, da bi ispravno odvojili razne supstance trebali znati ne samo kemijski sastav hrane i zuba već također i aktivnost u stomaku. Što se događa sa sitnim česticama izlučenim u drugoj ili trećoj godini? Kako ih zadržati dovoljno dugo u krvotoku tako da, baš u pravo vrijeme, tijekom šeste i sedme godine, prodru u vilicu da bi izgradili zube? Sve to što treba postići napravljeno je nesvjesno od djetetove duše i duha. Nitko se ovdje ne bi uvrijedio da kažem da ne možete proizvesti ili učiniti da izraste i jedna dlaka na vašoj glavi. Ali dijete može. Ono dovodi odgovarajuće supstance u točku gdje kosa pušta korijen i zatim ih nudi svjetlu, jer kosa raste pod utjecajem svijetla. Sve se to odvija u djetetu, ali moderna znanost nije voljna razmotriti te aspekte. Ostavlja ljude u mraku odbijajući priznati da unutar organizma rade duševno-duhovne snage koje potječu, ne od roditelja, već iz duhovnog svijeta.
Vratimo se pitanju kose. Čovjeku normalno dlaka raste samo na određenim dijelovima tijela, ali jednom, davno, bio je potpuno prekriven dlakom. Zašto je to izgubio? Neću vam dati teoriju, koju svatko može izmisliti, već samo ukazati na neke činjenice. Razmilite o jednom drugom stvorenju, svinji. Kada su svinje slobodne u prirodi, prekrivene su dlakom, ali domaće svinje su je izgubile. U njihovom prirodnom staništu divljim svinjama raste debelo krzno; kada su udomaćene i u okruženju koje nije izvorno njihovo, izgubili su ga. Čovjek, kao i domaće životinje, nije izvorno živio u današnjim uvjetima. Ali bilo je vrijeme kada je, pod utjecajem svijetla i topline, imao dlaku po cijelom tijelu, i toj činjenici možemo svjedočiti danas kod embrija starog nekoliko mjeseci. Tijekom prvih mjeseci trudnoće cijeli embrij, utoliko jer je cijeli glava, prekriven je dlakom. Kasnije, dlaka nestaje. Već sam objasnio kako biljke u njihovoj prvoj fazi rasta koriste svijetlo i toplinu od prethodne godine. Slično, dijete ima dlaku na račun svijetla i topline koji proizlaze od majke. Samo je to kasnije izgubljeno. Dakle i razmatranje kose, također, može nam pokazati da su u tijelu na djelu snage duše i duha.
Rekao sam da je ljudsko biće najzdravije tijekom školskih godina, u dobi između sedam i četrnaest. Zašto je to tako? Samo ona djeca koja mogu razviti velike snage koje mogu proizvesti druge zube prežive. Tijekom tog perioda, dijete razvija energične snage, ali one moraju biti stečene u najranijim godinama radikalnom prilagodbom. Sve što glava postigne unutar organizma najizraženije je tijekom tih ranih godina. Iako dijete nije svjesno njene aktivnosti, glava se doista mora truditi i biti veliki majstor. Mora sama prevladati stalni otpor tijela jer ne dobiva potporu u njenim stalnim i zahtjevnim naporima tijekom prvih sedam godina. To ogromno naprezanje uzrokuje sve one bolesti o kojima sam vam govorio.
Pretpostavimo sada da cirkulacija krvi nije ispravna, ne na račun toga je apsorbira premalo prehrane, već zato jer apsorbira previše. To se također može dogoditi. Zaista, roditelji, koji često misle da je najbolje napuniti dijete hranom, možda nisu modri kao organizam. No teško da im se može zamjeriti ta praksa, jer je obično prilično teško reći kada je djetetu dosta. Djeca u pravilu, znaju svoje granice, kroz inherentnu mudrost i instinkt. Međutim, ako majka proizvodi previše mlijeka, i s njime se hrani dijete, njegovi instinkti postaju nesigurni jer jede previše. Sada, ako je previše hrane apsorbirano od sustava, glava ne može držati korak; ne može podnijeti preveliku količinu i pokušati će eliminirati višak. Međutim, hrana je već apsorbirana u krv kroz crijeva, tako da glava ne može eliminirati višak na normalan način. Što tada radi? Izbacuje suvišne stvari kroz kožu. Rezultat su ospice i šarlah.
Te bolesti su potpuno različite od proljeva i konvulzija. Ovo drugo dijete dobije jer ne prima dovoljno hrane i njegove snage se vrpolje besciljno unutar tijela. Međutim, kada je previše hrane apsorbirano, mora nekako biti eliminirana, povremeno čak i kroz pluća. Difterija i upala pluća su obrambene mjere tijela da se riješi supstanci koje inače ne može eliminirati kroz kožu. Kada se razumije ljudsko biće i procese koji se javljaju u tijelu, sasvim je normalno da je novorođenče podložno tim bolestima.
Dijete može oboljeti i od drugih bolesti. Uzmite slučaj djeteta koje je preslabo da proizvede svoje druge zube. Njegovi mliječni zubi su naslijeđeni i ne zahtijevaju napor od njegova sustava. Sada, može se dogoditi da su snage koje ne mogu proizvesti nove zube preusmjerene u pluća. Pluća se upale i dijete dobije upalu pluća. Vidite, ljudsko tijelo je iznimno složeno, i kada se dijete razboli od upale pluća liječnik bi trebao ispitati stanje ne samo pluća već također i bubrega, stomaka, itd. Kada se bolest pojavi, uvijek se mora pregledati cijelo tijelo a ne samo onaj dio koji je neposredno pogođen.
Međutim, kada je dijete dosegnulo dob od sedam, njegov proces disanja je postao dovoljno razvijen da funkcionira bez intervencije glave. Kod novorođenčeta glava mora stalno regulirati disanje. Mora ne samo izgraditi zube već također brinuti o organima disanja. Kada je glava oslobođena tih zadataka u dobi od sedam ili osam, dijete je sada u položaju da diše pravilno. Od krajnje je važnosti shvatiti da s drugim zubima dijete uvodi red u svoje disanje, i može primiti svoj druga pluća i bronhije, takoreći, koji su do sada izgrađeni. Dijete više ne diše sa slabim naslijeđenim organizmom već s novim koji je izgrađen. Sada je u sasvim drugoj situaciji; sada ima potporu. Jedna je stvar ako dijete ima naslijeđen aparat za disanje, recimo od, slabe majke i oca, koji mora biti usmjeren iz glave koja je isto slaba, a sasvim je druga stvar ako ima propisno izgrađen drugi aparatus koji odgovara potrebama. Glava koja je preslaba jednostavno ne može pravilno izgraditi pluća. Dakle, pošto su u dobi od sedam do četrnaest godina organi disanja u tako dobroj formi, osoba je tada najzdravija. Pozitivan aspekt tih godina je da je proces disanja u najboljem redu. Međutim, s pubertetom, dio prehrane sada je usmjeren na taj razvoj. Kod mlađeg djeteta supstance se još ne apsorbiraju kroz kasniji proces puberteta, ali probava sada mora poprimiti potpuno novi oblik. Razlog je lako razumljiv, jer nešto potpuno novo je ušlo u igru i hrana je usmjerena u novom smjeru. Od doba puberteta nadalje, zreli organi disanja uzrokuju da se probavni organi prilagode tako da se protu-tlak vrši iz želuca i crijeva, jer je dio onoga što je ranije činilo ukupni tlak bilo preusmjereno. Sada, mora doći odgovarajući protu-tlak. Nije čudo što anemija i druge bolesti pogađaju djevojke te dobi pošto organizmu treba vrijeme da se prilagodi.
Od sedme do četrnaeste godine dijete uživa najveću zaštitu od bolesti. U ranijim godinama glava mora uložiti ogroman napor da radi na ostatku organizma i mora se prilagoditi tom zadatku. Zatim je, tijekom školskih godina, dijete najzdravije. Drugi sustav disanja je neometan i može slobodno distribuirati kisik na dobrobit i mozga i probave. Kao što sam spomenuo ranije, stvari mogu biti uznemirene samo kroz vanjske uzroke — aktivnosti u školi i slično.
Ali sada dijete dolazi do puberteta. Pogledajte dječaka. Do sada je usavršio svoje tijelo i zdrav je koliko ljudsko biće to može biti. Uspješno je obnovio svoj organizam i sve je prošlo glatko. Ali s početkom puberteta njegov metabolizam počinje utjecati na cijelo tijelo. Proces probave počinje raditi prema gore u njegov sustav disanja i, kao rezultat toga, glas mu se mijenja. U dobi kada mora ponovno reformirati svoj organizam, sustav metabolizma postaje utjecajan. To je izraženo produbljivanjem glasa. On mora raditi nove napore i opet mu prijete bolesti.
Vidite, tek kada ljudsko biće promatramo na ovaj način možemo odgovoriti na pitanje koje je jedan od vas postavio zadnji puta. Inače, ne možemo ni razmišljati o tome, a kamoli nešto naučiti. Ali znajući da je glava ta koja najviše radi tijekom prvih sedam godina, do kakvog zaključka možemo doći? Morate razumjeti da, dok se glava razvijala u majčinu organizmu, nije formirana samo začećem i od supstanci, već od cijelog univerzuma. Majčine supstance predstavljaju samo temelj na kojem se javlja forma. Glava je prikaz, slika svemira. Njena zaobljenost ukazuje na djelovanje cijelog svemira, i nije besmisleno da zvjezdano nebo radi na lubanji, koja je ponekad prekrivena šeširom glupa izgleda. To je istina kao i činjenica koju sam vam spomenuo prije. Recimo da imamo kompas; magnetska igla uvijek pokazuje na sjever, a ne bilo gdje. Sada, nitko ne misli da igla sadrži snage koje određuju njen položaj. Svi se slažu da su to magnetske sile Zemlje, i da igla uzima smjer od tih zemaljskih sila. Svatko to shvaća. Ipak, u odnosu na razvoj ljudskog embrija, ljudi pogrešno misle da sve proizlazi iz začeća. Bilo bi jednako pametno misliti da je smjer na koji ukazuje magnetska igla određen njenim vlastitim snagama.
Ljudska glava predstavlja cijeli kozmos, i to je ono što je radilo na njoj. Uz to, te snage poklonjene od svemira nastavljaju raditi u djetetu kroz glavu. Da bi izgradila pluća, na primjer, glava iz svemira mora primiti odgovarajuće snage. Da bi se bubrezi usavršili, snage moraju biti primljene iz dalekih oblasti, od Jupitera, na primjer. Ovo nije pusta fantazija. To se može istražiti baš kao što se i druge, fizičke stvari mogu istražiti. Dakle, kada je dijete rođeno, ono u glavi nosi sve snage svemira.
Naravno, besmisleno je reći da Mjesec, Sunce ili Jupiter imaju utjecaj na organ, ili odrediti horoskop misleći da je planet Jupiter, na primjer, dominantan. Glava je formirana iz cijelog svemira, a snage koje rade na ljudskom biću tijekom prvih sedam godina glavi su dane od kozmosa. Tijekom sljedećih sedam godina, čovjek postaje prilično naviknut na zemljinu atmosferu, tako da dok je ranije bio pod utjecajem zvijezda, sada je pod utjecajem zraka.
Nakon tog perioda probavne tvari i metabolički sustav igraju toliko važnu ulogu da mogu utjecati čak i na glas. Što to znači? Da je sve rezultat onoga što od Zemlje apsorbiramo kroz probavu. Već sam vam objasnio kako se, na primjer, zemaljske tvari moraju prvo učiniti beživotnima unutar crijeva. To postaje čovjekov glavni zadatak kada dosegne pubertet. Tada postaje ovisan o Zemlji. Kao muškarci mi naše glasove dugujemo prije svega zraku, ali produbljivanje je rezultat zemaljskih supstanci. Možemo se roditi na Zemlji jer smo prvotno bili bića zvijezda. Nakon rođenja puštamo da sile koje smo s nama ponijeli iz svijeta zvijezda odjekuju u našem organizmu. Tada postajemo bića zraka. Tek u pubertetu dodijeljeni smo Zemlji da postanemo njena bića. Tek tada se vežemo za one stvari koje nas sputavaju na ovom planetu. Dakle, vidite tijek čovjekova spuštanja na Zemlju iz kosmosa.
Materijalisti često slijepo fantaziraju o ljudskom razvoju. Oni ne shvaćaju da je čovjek postupno privikava na Zemlju i onda, u starijoj dobi, sve više odlazimo od nje. Jer što se događa u starijoj dobi? Sile koje posjedujemo u poodmakloj dobi također smo posjedovali u mladosti. One su otvrdnule kosti dok su ostali dijelovi ostali gipki. Ali u starijoj dobi sile sadržane u kostima prelaze u ostatak tijela, a početni rezultat je arterioskleroza. Arterije se stvrdnu, a mozak može kalcificirati. Zapravo, mozak uvijek mora sadržavati sitnu količinu onoga što nastaje kalcifikacijom. Dijete bi bilo glupo ako bi mozgu nedostajali ti sitni tragovi kalcija izlučenog od epifize. Duša ne bi mogla djelovati; ne bi bilo tvari u kojima bi mogla raditi. Ali ako se kasnije u starijoj dobi previše kalcija izluči i dođe do kalcifikacije, duša opet ne može usmjeravati stvari jer nailazi na previše otpora. To može rezultirati paralizom ili apopleksijom ili nekom drugom vrstom moždanog udara. Može se također postati senilan, pošto više ne može zahvatiti i koristiti mozak. Kalcifikacija u ostalim dijelovima tijela ima jednak učinak, podizanja izvan oblasti zemaljskih sila. Tako možemo vidjeti kako čovjek, sve do kraja puberteta, uranja u zemaljske sile i kako, kasnije, kada izlučene naslage postaju sve veći otpor i aktivnost duše je ometena, on sve više odlazi od Zemlje.
Dakle vidite da je, zapravo, moguće otkriti što je čovjek primio i donio dolje iz svemira. Ali ne smije se pasti na praznovjerja kao što je da određena zvijezda utječe na pluća nekog od trideset pet godina čak iako su pluća doista izgrađena od sila koje su inicijalno sišle od zvijezda u glavu novorođenčeta.
Istražujući ove stvari znanstveno, dolazi se do prave znanosti duha. Znanost duha postoji, i može se proučavati baš kao i svaka druga znanost. Drevna vremena možemo omalovažavati koliko želimo, ali u tim danima ljudi su nešto znali. Točno je, ne možemo vratiti prošlost; ono što je bilo ispravno za ljude tada, nije i za nas danas. Ali ako budemo opet imali ljude koji razumiju svijet i čovjeka, ljude koji znaju da ljudska glava nije smo proizvod majčine utrobe kao neka vrsta glavice, tada ćemo također imati bolje političare. Vidite, gospodo, osoba koja ne zna ništa o ovim stvarima i o prirodi ljudskog bića ne može biti dobar političar jer jednostavno neće znati što ljudima treba. Apsolutno je nužno da opet postoje ljudi koji zaista znaju nešto o svijetu. To je ono čemu moramo težiti.
Škole ponovno moraju učiti djecu nečem vrijednom. Danas, daje se mnogo važnosti vještinama potrebnim za izradu strojeva. Sa stajališta znanosti duha ne može se ništa prigovoriti protiv toga jer je to vrijedno truda. Ali vještine za nositi se sa ljudskim bićima su zanemarene. Umjesto toga, izumljena je apstraktna socijalna znanost, koja ne poznaje čovjekove potrebe. Iznad svega, čovjeka treba proučavati kao što smo to mi napravili ovdje, ali nažalost ono što sam vam rekao ne uči se. Osvrnite se na vlastite školske dane! Gdje se danas ovako nešto uči? To je ono što našem dobu nedostaje. Podučavanje ljudi stvarima koje danas uče je za njih dobro kao da ih se hrani stijenama umjesto kruhom. Možda gnojni želudac može uzeti stijene ali onaj od ljudskog bića ne može! Napraviti to oštetilo bi probavni sustav, a kada učite ljude onome što se danas uči, zapravo im oštećujete glave. Znate da ruka postane slaba ako se ne koristi, i glava također postaje slaba ako se ne koristi na pravi način. Dok se glava razvija u majci, prima snage iz zvijezda. Ako se o njima ništa ne govori, ako se ne uvodi misao o njima, postaje slabija, baš kao i mišići ako ih ne koristite. Ako dijete ne zna ništa o stvarnom svijetu, ono ostaje slabo. Najgora stvar u današnjim uvjetima je da ljudi imaju slabe glave i ne razumiju ništa jedan o drugome. Odvajaju se prema društvenom položaju i ne govore s onima iz drugih klasa. To je kao da čovjek trenira da postane atleta a zanemaruje bicepse. Ako, u obrazovanju ljudi, ostavim njihove glave slabe, oni neće znati baš ono što je najvažnije. Tako stvari stoje.
Kada su djeca završila izgradnju svog organizma s inherentnom, nesvjesnom mudrošću i primila svoje druge zube, od najveće je važnosti dati im nešto što su prethodno koristili nesvjesno. Ona onda postaju ispravna ljudska bića, ljudi koji svoje misli mogu pravilno usmjeriti i znanost duha shvatiti na pravi način. Jednom kada se socijalno mišljenje uništi, ne može se postići ništa racionalno. Ali ako iskoristimo izvornu znanost duha, mnogo toga se može poboljšati u tom smislu.
Zapravo, dijete od devet ili deset godina već ima svoje drugo tijelo. Već je potpuno odbacilo ono koje je naslijedilo, i došlo u posjed svog vlastitog tijela tek u dobi od oko sedam. Tijekom tih prvih sedam godina ono pokazuje da je rođeno s dovoljno otpornosti da podnosi zrak i ishranu. Nakon što je izgradilo svoje tijelo i proizvelo druge zube, opasnost od oboljenja nije više tako akutna. Opasnost je najakutnija u najranijoj dobi dok se uči disati, jesti, odnosno, svemu što je jednom bilo napravljeno za njega unutar zaštite majčine utrobe. U tim ranim godinama glava je zapravo u dobroj formi; tek s godinama postaje manje savršena. U staroj dobi glava ne radi tako dobro kako je radila u ranom djetinjstvu. Mora misliti i zaokupiti se okolinom pa često nešto krene loše. Ali dojenče još ne treba ništa učiti, ići u školu ili posjedovati vještine. Glava radi samo na djetetovu vlastitom tijelu, i u većini slučajeva to radi sasvim dobro. Tijekom tih nježnih godina, međutim, kada se ljudsko biće samo navikava na svijet, ostatak tijela je prilično ranjiv. Moderna znanost je također opisala ove stvari ali ne baš onako kako sam ja, jer ono što sam rekao je točno. Popularna znanost stvarno ne razumije cijeli proces i ne može objasniti zašto je ljudsko biće najranjivije u svojim najranijim godinama. Ne mogu se sporazumjeti oko ove činjenice jer se objašnjava bez duše i duha.
U stvarnosti, duševno-duhovni elementi su sjedinjeni s djetetom, uglavnom s glavom, dok je još u majčinoj utrobi i nakon rođenja. Sile koje rade na djetetu iz glave su nevidljive duševno-duhovne sile. Ako bi itko od vas mislio da je ovo samo puko proizvoljno mišljenje, napravili bi istu grešku kao i jedan od sljedećih ljudi. Recimo da jedan čovjek kaže, "Ovdje je komad željeza", a drugi kaže, "Dobro! Potkovati ću mog konja s time". Zatim prvi čovjek kaže, "Ne, bilo bi glupo potkovati konja s time. To je magnet, i ima skrivenu silu. Magneti se koriste za sasvim druge stvari nego potkivanje konja!" Jedan čovjek misli da se komad željeza treba uporabiti za potkovu, dok drugi zna da je to magnet koji sadrži nevidljivu silu. Dakle, osoba koja kaže, u skladu s materijalističkom znanosti, "Glava je ništa osim malo kostiju i mozga", je baš kao i momak koji kaže za magnet, "Ovo je potkova". Zaista, to nije potkova, niti je glava dojenčeta samo meso i kosti. Unutar nje na djelu su nevidljive sile koje kao kipar izgrađuju cijeli organizam. Ljudska forma je među onim stvarima koje dijete čuva kao nasljedstvo, ali sile koje, tijekom prvih sedam godina, neumorno izgrađuju tu formu iz glave, nisu dovedene u svijet od roditelja već iz sasvim drugog izvora.
Recimo da je čovjek primio te sile od svojih roditelja. Dakle, gospodo, ako je roditelj genij, čini li to isto tako i dijete genijem? Ili ako je dijete genij, znači li to da su i roditelji također bili visoko nadareni? Ne uopće! Goethe, na primjer, zasigurno je bio genij, ali njegov otac je bio strašno sitničav, a njegova majka je bila nekako ugodna žena koja može ispričati dobru priču ali sigurno nije bila genij. Goetheov sin je bio prilično glup; ni on nije bio genij. Što god se odnosi na dušu i duh nije nasljedno; to je dovedeno u ovaj svijet iz sasvim druge oblasti i zatim je ujedinjeno s dijelom koji je nasljedan. Osim vremena koje provede u majčinoj utrobi, čovjek prije rođenja živi kao biće duše i duha.
Jedini razlog zašto ovo ljudi danas poriču je da je kroz Srednji vijek katolička crkva zabranila svima da čovjeku pripišu život duše i duha prije rođenja. Pretpostavljeno je da je duša stvorena pri rođenju od Boga čija priroda je također pretpostavljena. Tako je kroz Srednji vijek, katolička crkva zabranila koncept preegzistencije, kako je zvana, što znači "egzistencija prije, prije rođenja". Moderna materijalistička znanost samo je slijedila primjer i zatim čestitala sebi na pameti. Sada ljudi misle da su iznimno pametni držati to mišljenje; nažalost, propuštaju shvatiti kako je to uvjetovano.
Istina, čovjek ne samo da od roditelja i predaka nasljeđuje fizičke egzistenciju već također uvodi u svijet duševno-duhovni element koji radi u njemu. Ako netko ne uvidi da je duševno-duhovni aspekt prisutan prije rođenja, ne može vidjeti da ista duša i duh ostaju nakon rođenja; najviše što može, to je vjerovati. Znanje o besmrtnosti duše je zavisno o znanju o egzistenciji prije rođenja. Ako netko drži da je duša nastala sa stvaranjem tijela, tada, naravno, božanski stvaratelj imao slobodu pustiti da duša nestane kod razgradnje tijela. Ako je, međutim, duša ta koja u prvom redu izgrađuje tijelo, tada ona sigurno ostaje van utjecaja kada tijelo umre.
Dakle, postojanje ljudske duše slijedi od svih aspekata koji se mogu ispravno promotriti. Zaista, kako duša može umrijeti, jer sama duša je ono što izgrađuje tijelo! Trebalo bi istražiti puno udaljenije oblasti da bi otkrili da li može ili ne duša nestati. Na budućim predavanjima ćemo razmatrati to pitanje i vidjeti da ni u tim oblastima ne može umrijeti. Očito je da ne može umrijeti s tijelom jer je duša ona koja ga izgrađuje.
Sada smo se upoznali s bolestima koje se javljaju jer duševno-duhovno radi od glave, i tijelo ne radi ispravno. Ali cirkulacija krvi može također biti prespora. Dolazi do zastoja i krv se tada gnoji. Još nešto, potpuno drugo može se dogoditi, također. Dojenče može biti preslabo da bi apsorbiralo hranu kroz crijeva u krv. Pošto je tijelo preslabo, hrana ne prolazi kroz resice i dijete pati od proljeva. Ono što bi trebalo biti apsorbirano da duže ostane u tijelu to je izbačeno. Pošto hrana nije propisno probavljena, nastaje proljev, i supstanca je izbačena nepromijenjena. To je povezano s nečim drugim. Očigledno, dijete može dobiti dijareju u različitim stupnjevima, a može čak i ljetnu koleru. Bez obzira na stupanj, to je samo prva faza. Ako dijete duže vrijeme ne može probaviti hranu, njegovi unutarnji organi ne mogu se pravilno izgraditi. Glava stalno želi raditi na njima, ali unutarnji organi ne mogu se ispravno graditi jer nedostaju supstance. Recimo da radite na statui i nestalo vam je gline ali nastavite s kretnjama praznih ruku po zraku. Na sličan način glava se počinje kretati i vrpoljiti kada djetetu nedostaju supstance iz koje se organi mogu izgraditi. Želi formirati srce i stomak ali može se samo besciljno vrpoljiti jer su supstance koje bi glava dobila eliminirane kroz proljev.
Ovdje je obrazovani, ali materijalistički znanstvenik suočen s potpunom zagonetkom. On ispita dijete, otkrije proljev i propisuje neki lijek da ga zaustavi. Kao rezultat, hrana je samo akumulirana u crijevima jer ne može biti apsorbirana, a dijete neće dobiti ništa osim natečenom stomaka. Ako bi dalje ispitali organizam, otkrili bi da je srce nepravilno formirano, da je prazna vrećica, ili da su pluća prazna vreća. Oni se žele formirati ali nedostaju nužne supstance. Sile koje potječu iz glave koje prodiru u pluća, koja sada mogu biti prazna vreća, žele nešto dohvatiti i raditi s time. Mogu dohvatiti ovu stolicu i tresti je ili, bez da je zgrabim mogu se samo vrpoljiti kao idiot. Ali što se događa kada se snage glave vrpolje u plućima? Dolazi do grčenja. Razumno objašnjenje grčenja mora potvrditi da se glava vrpolji i ne nalazi potporu. Proljev može biti objašnjen materijalistički ali na grčenja se više ne može tako računati.
Sve ovo pokazuje da su kod novorođenčadi duševno-duhovni procesi na vrhuncu aktivnosti. Kasnije, ta aktivnost se stišava. Do djetetove šeste ili sedme godine, međutim, ti duhovni procesi su toliko aktivni da iz hrane mogu odvojiti sitne količine tvari koji će činiti druge zube. Zamislite da to morate napraviti sami! Morali biste biti dovoljno pametni da pravite razliku između soli magnezija i karbonata sadržanih u hrani. Čak i kada biste to mogli prvo bi morali zube analizirati kemijski i naučiti od to njih samih. Zubi napravljeni umjetno danas nisu živi zubi; nitko zapravo ne zna kako nastaju zubi. Ipak sitne količine ishrane koju dijete prima do sedme godine izvučeno je da bi se napravili drugi zubi. Nadalje, da bi ispravno odvojili razne supstance trebali znati ne samo kemijski sastav hrane i zuba već također i aktivnost u stomaku. Što se događa sa sitnim česticama izlučenim u drugoj ili trećoj godini? Kako ih zadržati dovoljno dugo u krvotoku tako da, baš u pravo vrijeme, tijekom šeste i sedme godine, prodru u vilicu da bi izgradili zube? Sve to što treba postići napravljeno je nesvjesno od djetetove duše i duha. Nitko se ovdje ne bi uvrijedio da kažem da ne možete proizvesti ili učiniti da izraste i jedna dlaka na vašoj glavi. Ali dijete može. Ono dovodi odgovarajuće supstance u točku gdje kosa pušta korijen i zatim ih nudi svjetlu, jer kosa raste pod utjecajem svijetla. Sve se to odvija u djetetu, ali moderna znanost nije voljna razmotriti te aspekte. Ostavlja ljude u mraku odbijajući priznati da unutar organizma rade duševno-duhovne snage koje potječu, ne od roditelja, već iz duhovnog svijeta.
Vratimo se pitanju kose. Čovjeku normalno dlaka raste samo na određenim dijelovima tijela, ali jednom, davno, bio je potpuno prekriven dlakom. Zašto je to izgubio? Neću vam dati teoriju, koju svatko može izmisliti, već samo ukazati na neke činjenice. Razmilite o jednom drugom stvorenju, svinji. Kada su svinje slobodne u prirodi, prekrivene su dlakom, ali domaće svinje su je izgubile. U njihovom prirodnom staništu divljim svinjama raste debelo krzno; kada su udomaćene i u okruženju koje nije izvorno njihovo, izgubili su ga. Čovjek, kao i domaće životinje, nije izvorno živio u današnjim uvjetima. Ali bilo je vrijeme kada je, pod utjecajem svijetla i topline, imao dlaku po cijelom tijelu, i toj činjenici možemo svjedočiti danas kod embrija starog nekoliko mjeseci. Tijekom prvih mjeseci trudnoće cijeli embrij, utoliko jer je cijeli glava, prekriven je dlakom. Kasnije, dlaka nestaje. Već sam objasnio kako biljke u njihovoj prvoj fazi rasta koriste svijetlo i toplinu od prethodne godine. Slično, dijete ima dlaku na račun svijetla i topline koji proizlaze od majke. Samo je to kasnije izgubljeno. Dakle i razmatranje kose, također, može nam pokazati da su u tijelu na djelu snage duše i duha.
Rekao sam da je ljudsko biće najzdravije tijekom školskih godina, u dobi između sedam i četrnaest. Zašto je to tako? Samo ona djeca koja mogu razviti velike snage koje mogu proizvesti druge zube prežive. Tijekom tog perioda, dijete razvija energične snage, ali one moraju biti stečene u najranijim godinama radikalnom prilagodbom. Sve što glava postigne unutar organizma najizraženije je tijekom tih ranih godina. Iako dijete nije svjesno njene aktivnosti, glava se doista mora truditi i biti veliki majstor. Mora sama prevladati stalni otpor tijela jer ne dobiva potporu u njenim stalnim i zahtjevnim naporima tijekom prvih sedam godina. To ogromno naprezanje uzrokuje sve one bolesti o kojima sam vam govorio.
Pretpostavimo sada da cirkulacija krvi nije ispravna, ne na račun toga je apsorbira premalo prehrane, već zato jer apsorbira previše. To se također može dogoditi. Zaista, roditelji, koji često misle da je najbolje napuniti dijete hranom, možda nisu modri kao organizam. No teško da im se može zamjeriti ta praksa, jer je obično prilično teško reći kada je djetetu dosta. Djeca u pravilu, znaju svoje granice, kroz inherentnu mudrost i instinkt. Međutim, ako majka proizvodi previše mlijeka, i s njime se hrani dijete, njegovi instinkti postaju nesigurni jer jede previše. Sada, ako je previše hrane apsorbirano od sustava, glava ne može držati korak; ne može podnijeti preveliku količinu i pokušati će eliminirati višak. Međutim, hrana je već apsorbirana u krv kroz crijeva, tako da glava ne može eliminirati višak na normalan način. Što tada radi? Izbacuje suvišne stvari kroz kožu. Rezultat su ospice i šarlah.
Te bolesti su potpuno različite od proljeva i konvulzija. Ovo drugo dijete dobije jer ne prima dovoljno hrane i njegove snage se vrpolje besciljno unutar tijela. Međutim, kada je previše hrane apsorbirano, mora nekako biti eliminirana, povremeno čak i kroz pluća. Difterija i upala pluća su obrambene mjere tijela da se riješi supstanci koje inače ne može eliminirati kroz kožu. Kada se razumije ljudsko biće i procese koji se javljaju u tijelu, sasvim je normalno da je novorođenče podložno tim bolestima.
Dijete može oboljeti i od drugih bolesti. Uzmite slučaj djeteta koje je preslabo da proizvede svoje druge zube. Njegovi mliječni zubi su naslijeđeni i ne zahtijevaju napor od njegova sustava. Sada, može se dogoditi da su snage koje ne mogu proizvesti nove zube preusmjerene u pluća. Pluća se upale i dijete dobije upalu pluća. Vidite, ljudsko tijelo je iznimno složeno, i kada se dijete razboli od upale pluća liječnik bi trebao ispitati stanje ne samo pluća već također i bubrega, stomaka, itd. Kada se bolest pojavi, uvijek se mora pregledati cijelo tijelo a ne samo onaj dio koji je neposredno pogođen.
Međutim, kada je dijete dosegnulo dob od sedam, njegov proces disanja je postao dovoljno razvijen da funkcionira bez intervencije glave. Kod novorođenčeta glava mora stalno regulirati disanje. Mora ne samo izgraditi zube već također brinuti o organima disanja. Kada je glava oslobođena tih zadataka u dobi od sedam ili osam, dijete je sada u položaju da diše pravilno. Od krajnje je važnosti shvatiti da s drugim zubima dijete uvodi red u svoje disanje, i može primiti svoj druga pluća i bronhije, takoreći, koji su do sada izgrađeni. Dijete više ne diše sa slabim naslijeđenim organizmom već s novim koji je izgrađen. Sada je u sasvim drugoj situaciji; sada ima potporu. Jedna je stvar ako dijete ima naslijeđen aparat za disanje, recimo od, slabe majke i oca, koji mora biti usmjeren iz glave koja je isto slaba, a sasvim je druga stvar ako ima propisno izgrađen drugi aparatus koji odgovara potrebama. Glava koja je preslaba jednostavno ne može pravilno izgraditi pluća. Dakle, pošto su u dobi od sedam do četrnaest godina organi disanja u tako dobroj formi, osoba je tada najzdravija. Pozitivan aspekt tih godina je da je proces disanja u najboljem redu. Međutim, s pubertetom, dio prehrane sada je usmjeren na taj razvoj. Kod mlađeg djeteta supstance se još ne apsorbiraju kroz kasniji proces puberteta, ali probava sada mora poprimiti potpuno novi oblik. Razlog je lako razumljiv, jer nešto potpuno novo je ušlo u igru i hrana je usmjerena u novom smjeru. Od doba puberteta nadalje, zreli organi disanja uzrokuju da se probavni organi prilagode tako da se protu-tlak vrši iz želuca i crijeva, jer je dio onoga što je ranije činilo ukupni tlak bilo preusmjereno. Sada, mora doći odgovarajući protu-tlak. Nije čudo što anemija i druge bolesti pogađaju djevojke te dobi pošto organizmu treba vrijeme da se prilagodi.
Od sedme do četrnaeste godine dijete uživa najveću zaštitu od bolesti. U ranijim godinama glava mora uložiti ogroman napor da radi na ostatku organizma i mora se prilagoditi tom zadatku. Zatim je, tijekom školskih godina, dijete najzdravije. Drugi sustav disanja je neometan i može slobodno distribuirati kisik na dobrobit i mozga i probave. Kao što sam spomenuo ranije, stvari mogu biti uznemirene samo kroz vanjske uzroke — aktivnosti u školi i slično.
Ali sada dijete dolazi do puberteta. Pogledajte dječaka. Do sada je usavršio svoje tijelo i zdrav je koliko ljudsko biće to može biti. Uspješno je obnovio svoj organizam i sve je prošlo glatko. Ali s početkom puberteta njegov metabolizam počinje utjecati na cijelo tijelo. Proces probave počinje raditi prema gore u njegov sustav disanja i, kao rezultat toga, glas mu se mijenja. U dobi kada mora ponovno reformirati svoj organizam, sustav metabolizma postaje utjecajan. To je izraženo produbljivanjem glasa. On mora raditi nove napore i opet mu prijete bolesti.
Vidite, tek kada ljudsko biće promatramo na ovaj način možemo odgovoriti na pitanje koje je jedan od vas postavio zadnji puta. Inače, ne možemo ni razmišljati o tome, a kamoli nešto naučiti. Ali znajući da je glava ta koja najviše radi tijekom prvih sedam godina, do kakvog zaključka možemo doći? Morate razumjeti da, dok se glava razvijala u majčinu organizmu, nije formirana samo začećem i od supstanci, već od cijelog univerzuma. Majčine supstance predstavljaju samo temelj na kojem se javlja forma. Glava je prikaz, slika svemira. Njena zaobljenost ukazuje na djelovanje cijelog svemira, i nije besmisleno da zvjezdano nebo radi na lubanji, koja je ponekad prekrivena šeširom glupa izgleda. To je istina kao i činjenica koju sam vam spomenuo prije. Recimo da imamo kompas; magnetska igla uvijek pokazuje na sjever, a ne bilo gdje. Sada, nitko ne misli da igla sadrži snage koje određuju njen položaj. Svi se slažu da su to magnetske sile Zemlje, i da igla uzima smjer od tih zemaljskih sila. Svatko to shvaća. Ipak, u odnosu na razvoj ljudskog embrija, ljudi pogrešno misle da sve proizlazi iz začeća. Bilo bi jednako pametno misliti da je smjer na koji ukazuje magnetska igla određen njenim vlastitim snagama.
Ljudska glava predstavlja cijeli kozmos, i to je ono što je radilo na njoj. Uz to, te snage poklonjene od svemira nastavljaju raditi u djetetu kroz glavu. Da bi izgradila pluća, na primjer, glava iz svemira mora primiti odgovarajuće snage. Da bi se bubrezi usavršili, snage moraju biti primljene iz dalekih oblasti, od Jupitera, na primjer. Ovo nije pusta fantazija. To se može istražiti baš kao što se i druge, fizičke stvari mogu istražiti. Dakle, kada je dijete rođeno, ono u glavi nosi sve snage svemira.
Naravno, besmisleno je reći da Mjesec, Sunce ili Jupiter imaju utjecaj na organ, ili odrediti horoskop misleći da je planet Jupiter, na primjer, dominantan. Glava je formirana iz cijelog svemira, a snage koje rade na ljudskom biću tijekom prvih sedam godina glavi su dane od kozmosa. Tijekom sljedećih sedam godina, čovjek postaje prilično naviknut na zemljinu atmosferu, tako da dok je ranije bio pod utjecajem zvijezda, sada je pod utjecajem zraka.
Nakon tog perioda probavne tvari i metabolički sustav igraju toliko važnu ulogu da mogu utjecati čak i na glas. Što to znači? Da je sve rezultat onoga što od Zemlje apsorbiramo kroz probavu. Već sam vam objasnio kako se, na primjer, zemaljske tvari moraju prvo učiniti beživotnima unutar crijeva. To postaje čovjekov glavni zadatak kada dosegne pubertet. Tada postaje ovisan o Zemlji. Kao muškarci mi naše glasove dugujemo prije svega zraku, ali produbljivanje je rezultat zemaljskih supstanci. Možemo se roditi na Zemlji jer smo prvotno bili bića zvijezda. Nakon rođenja puštamo da sile koje smo s nama ponijeli iz svijeta zvijezda odjekuju u našem organizmu. Tada postajemo bića zraka. Tek u pubertetu dodijeljeni smo Zemlji da postanemo njena bića. Tek tada se vežemo za one stvari koje nas sputavaju na ovom planetu. Dakle, vidite tijek čovjekova spuštanja na Zemlju iz kosmosa.
Materijalisti često slijepo fantaziraju o ljudskom razvoju. Oni ne shvaćaju da je čovjek postupno privikava na Zemlju i onda, u starijoj dobi, sve više odlazimo od nje. Jer što se događa u starijoj dobi? Sile koje posjedujemo u poodmakloj dobi također smo posjedovali u mladosti. One su otvrdnule kosti dok su ostali dijelovi ostali gipki. Ali u starijoj dobi sile sadržane u kostima prelaze u ostatak tijela, a početni rezultat je arterioskleroza. Arterije se stvrdnu, a mozak može kalcificirati. Zapravo, mozak uvijek mora sadržavati sitnu količinu onoga što nastaje kalcifikacijom. Dijete bi bilo glupo ako bi mozgu nedostajali ti sitni tragovi kalcija izlučenog od epifize. Duša ne bi mogla djelovati; ne bi bilo tvari u kojima bi mogla raditi. Ali ako se kasnije u starijoj dobi previše kalcija izluči i dođe do kalcifikacije, duša opet ne može usmjeravati stvari jer nailazi na previše otpora. To može rezultirati paralizom ili apopleksijom ili nekom drugom vrstom moždanog udara. Može se također postati senilan, pošto više ne može zahvatiti i koristiti mozak. Kalcifikacija u ostalim dijelovima tijela ima jednak učinak, podizanja izvan oblasti zemaljskih sila. Tako možemo vidjeti kako čovjek, sve do kraja puberteta, uranja u zemaljske sile i kako, kasnije, kada izlučene naslage postaju sve veći otpor i aktivnost duše je ometena, on sve više odlazi od Zemlje.
Dakle vidite da je, zapravo, moguće otkriti što je čovjek primio i donio dolje iz svemira. Ali ne smije se pasti na praznovjerja kao što je da određena zvijezda utječe na pluća nekog od trideset pet godina čak iako su pluća doista izgrađena od sila koje su inicijalno sišle od zvijezda u glavu novorođenčeta.
Istražujući ove stvari znanstveno, dolazi se do prave znanosti duha. Znanost duha postoji, i može se proučavati baš kao i svaka druga znanost. Drevna vremena možemo omalovažavati koliko želimo, ali u tim danima ljudi su nešto znali. Točno je, ne možemo vratiti prošlost; ono što je bilo ispravno za ljude tada, nije i za nas danas. Ali ako budemo opet imali ljude koji razumiju svijet i čovjeka, ljude koji znaju da ljudska glava nije smo proizvod majčine utrobe kao neka vrsta glavice, tada ćemo također imati bolje političare. Vidite, gospodo, osoba koja ne zna ništa o ovim stvarima i o prirodi ljudskog bića ne može biti dobar političar jer jednostavno neće znati što ljudima treba. Apsolutno je nužno da opet postoje ljudi koji zaista znaju nešto o svijetu. To je ono čemu moramo težiti.
Škole ponovno moraju učiti djecu nečem vrijednom. Danas, daje se mnogo važnosti vještinama potrebnim za izradu strojeva. Sa stajališta znanosti duha ne može se ništa prigovoriti protiv toga jer je to vrijedno truda. Ali vještine za nositi se sa ljudskim bićima su zanemarene. Umjesto toga, izumljena je apstraktna socijalna znanost, koja ne poznaje čovjekove potrebe. Iznad svega, čovjeka treba proučavati kao što smo to mi napravili ovdje, ali nažalost ono što sam vam rekao ne uči se. Osvrnite se na vlastite školske dane! Gdje se danas ovako nešto uči? To je ono što našem dobu nedostaje. Podučavanje ljudi stvarima koje danas uče je za njih dobro kao da ih se hrani stijenama umjesto kruhom. Možda gnojni želudac može uzeti stijene ali onaj od ljudskog bića ne može! Napraviti to oštetilo bi probavni sustav, a kada učite ljude onome što se danas uči, zapravo im oštećujete glave. Znate da ruka postane slaba ako se ne koristi, i glava također postaje slaba ako se ne koristi na pravi način. Dok se glava razvija u majci, prima snage iz zvijezda. Ako se o njima ništa ne govori, ako se ne uvodi misao o njima, postaje slabija, baš kao i mišići ako ih ne koristite. Ako dijete ne zna ništa o stvarnom svijetu, ono ostaje slabo. Najgora stvar u današnjim uvjetima je da ljudi imaju slabe glave i ne razumiju ništa jedan o drugome. Odvajaju se prema društvenom položaju i ne govore s onima iz drugih klasa. To je kao da čovjek trenira da postane atleta a zanemaruje bicepse. Ako, u obrazovanju ljudi, ostavim njihove glave slabe, oni neće znati baš ono što je najvažnije. Tako stvari stoje.
Kada su djeca završila izgradnju svog organizma s inherentnom, nesvjesnom mudrošću i primila svoje druge zube, od najveće je važnosti dati im nešto što su prethodno koristili nesvjesno. Ona onda postaju ispravna ljudska bića, ljudi koji svoje misli mogu pravilno usmjeriti i znanost duha shvatiti na pravi način. Jednom kada se socijalno mišljenje uništi, ne može se postići ništa racionalno. Ali ako iskoristimo izvornu znanost duha, mnogo toga se može poboljšati u tom smislu.