.- Početak proljeća, uskrsni Mjesec i Uskrsna nedjelja
Posebna konstelacija početka proljeća, uskrsnog Mjeseca i Uskrsne nedjelje 1913. godine. Krist, Jehova i iskušenje Lucifera. Zimske i ljetne percepcije u odnosu na razvoj Zemlje. Zakon opadanja sunčeve snage u odnosu na puni Mjesec. Zemljin pad kroz međudjelovanje sunčevih i lunarnih sila i Kristova uskrsna snaga.
Den Haag, Uskrsna nedjelja, 23. ožujka 1913.
Možda ostaje neodređeno koliko srca u Zapadnoj Europi još uvijek osjeća tako snažnu vezu duhovno-duševnog s božansko-prirodnim da na ovaj dan, ovaj festival nade za budućnost, kroz njihove duše prolazi misao o tome kako živimo u godini u kojoj je ovaj proljetni festival pun nade možda stigao što je moguće ranije, u vrijeme kada svježi izdanci godine niču iz utrobe naše Majke Zemlje, kada ono što nazivamo proljećem ulazi u ljudski život. Tri dana koja su obično daleko jedan od drugoga, u godinama poput ove, stisnuta su jedan za drugim. Uskrsna nedjelja je, uostalom, nedjelja koja slijedi nakon punog Mjeseca, koji pak slijedi nakon početka proljeća 21. ožujka. Tri dana koja mogu biti relativno daleko jedan od drugoga, u ovoj godini slijede jedan za drugim: početak proljeća prekjučer, proljetni puni Mjesec jučer, Uskrsna nedjelja danas. U takvim godinama, za one koji ulaze u duhovno razumijevanje svijeta, u kozmosu je upisan sasvim poseban zapis, i baš na ovaj dan u godini posebno je prikladno za dušu koja teži naučiti suosjećati s duhovnim misterijama kozmosa i vremenskih ciklusa, da također nauči suosjećati s onim što je namijenjeno da bude zapisano u našem razvoju na Zemlji ovim proljetnim festivalom.
Tko razumije vezu između Sunca i Mjeseca, njihovu međuigru za Zemlju kao što se to može vidjeti u ezoteričnim tekstovima, također razumije duboku misteriju koja postoji između zemaljskog duha Krista i duha kojeg izražavamo riječju Jahve, Jehova. I tko razumije vezu između Sunca i Mjeseca, s evokativnom rezonancom čuje legendu o Raju, Padu čovjeka, i njegovom iskušenju od strane Lucifera, te Božjim Riječima koje opravdano odjekuju. Tko pokuša razumjeti mnogo toga što je sadržano između redaka mojih 'Obrisa tajne znanosti', može osjetiti vezu između misterija Sunca i Mjeseca, i misterija koji se obično opisuje kao iskušenje Lucifera i djelovanje Jahve, Jehove.
Danas se, međutim, želimo više usredotočiti na činjenicu da se Sunce i Mjesec, dok slijede jedno drugoga u svom utjecaju na Zemlju, od ovog Velikog petka do ove Velike subote, okultistu čine kao zapis u kozmosu, poput upitnika, duboko i tajanstveno upisanog u kozmos, a odgovor, što je brže moguće ove godine, daje nam se neposrednim slijedom Uskrsne nedjelje od subote proljetnog punog Mjeseca: Uskrsna nedjelja, dan sjećanja i dan nade, dan koji nam simbolički izražava otajstvo Golgote. Neke se tajne kriju iza onoga što nas okružuje u vanjskom, fizičkom i osjetilnom svijetu, a otkrivanje takvih tajni uvijek nas na određeni način približava strogom Čuvaru praga. I uskrsna misterija je ona koja na neki način zahtijeva zrelost ljudske duše da bi se razumjela, međutim, instinktivno osjećajući svatko uvijek može prinijeti unutarnju žrtvu pobožnosti, koja može ispuniti naše duše kada se početku proljeća doda dan zemaljske nade, dan otkupljenja i uskrsnuća, Uskrsna nedjelja. Kada proljeće počne, kada Sunce stupi u takav odnos sa Zemljom da, njegovom snagom, sjeme biljaka može proklijati iz utrobe majke Zemlje, tada se ljudska duša počinje iznutra radovati kao u sjaju Raja, jer zna da kroz kozmos prolaze sile koje, u cikličkom slijedu, sa svakom novom godinom iz utrobe Zemlje izvlače ono što je potrebno za vanjski život, a također i za život duše, tako da čovjek može napredovati svojim tijekom u razvoju Zemlje od početka do kraja. I kada dojmove zime, koja prekriva tlo majke Zemlje svojim ledenim prekrivačem, probude misli o svemu što će jednog dana Zemlju dovesti do propasti u kozmosu, što će jednog dana Zemlju odvesti u stanje stagnacije koje će je učiniti nesposobnom da nastavi biti prebivalište za čovjeka, kada zima probudi te misli, tada svako novo proljeće u ljudsku dušu poziva drugu misao: da, ti Zemljo, od samog početka, uvijek si obdarena novom mladenačkom snagom, uvijek obnovljenim životom. Data ti je moć da ponovno pozoveš dušu na unutarnje veselje, ali i na unutarnju odanost. I čak i kada se hladni ledeni pokrivač proširi po Zemlji, u ljudskoj duši se miješanju predodžbe pune nade, s osjećajem slutnje da će Zemlja dugo nastaviti održavati čovječanstvo kroz svoje proljetne i ljetne snage, kako bismo mogli pronaći priliku razviti sve sposobnosti, sve unutarnje snage svojstvene našem biću. To je unutarnje, pobožno veselje duše u proljetnoj ravnodnevnici. Proizlazi iz osjećaja nade koju duša osjeća, da Zemlja može izdržati, da Zemlja može pružiti priliku za puni razvoj ljudskog potencijala.
Ali pred ljudsku dušu se neizbježno postavlja pitanje: hoće li sve moći Sunca moći nadvladati sve zimske sile ili ih barem uravnotežiti? Neće li zimske sile možda moći izvršiti tako snažan utjecaj na Zemlju, da Zemlja mora prije ući u stanje učvršćenja nego što ljudska duša ispuni svoju zemaljsku misiju? Hoće li ljeto uravnotežiti zimu? Hoće li proljeće uvijek posjedovati potrebnu snagu? - to je misao koja možda ne pada lako na pamet onim dušama koje promatraju samo vanjsku prirodu, ali koja se sve više mora javljati dušama koje mogu proniknuti u pravi duhovni sadržaj kozmosa. Te duše nastoje dešifrirati veliko, moćno pismo kojim su tajne svijeta upisane u kozmos. Tada, nasuprot spomenutom pismu borbe između zime i ljeta, postaje jasan drugi spis duše, ono pismo koje je upisano u naš kozmos kada pratimo Mjesec u njegovom tajanstvenom hodu, dok nevidljivo-vidljivo završava svoj ciklus. Oh, ova mjesečina poput zagonetnog slova kozmičkog pisma, smješta se unutar iskonske riječi stvaranja zemaljskog života. Ova mjesečina, kada je okultist pokušava shvatiti, prvo ga podsjeća na kažnjavajući glas Jahve u Raju nakon iskušenja Lucifera; zatim, naravno, podsjeća ga i na čudesnu, tajanstvenu činjenicu kako je Buda svoj duh izdahnuo u kozmički prostor po mjesečini. Što nam govori mjesečina, koja je tu u tami noći poput sna kad čovjek spava? - Okultist saznaje da se od sila djelatnog Sunca, od sila Sunca koje neprestano obnavljaju zemaljsku evoluciju, uvijek oduzima onoliko koliko se svjetlost Sunca odbija od punog Mjeseca. Ljudska duša može sanjati u čarobnim noćima obasjanim mjesečinom, ali okultist zna da se od sunčeve svjetlosti i sunčeve topline oduzima onoliko snage koliko se za punog Mjeseca odbija ove sunčeve svjetlosti na Zemlju.
Dakle, pun Mjesec je stalni simbol onoga što je uzeto od Sunca. I kada Sunce, sa svojim obnavljajućim snagama, svakog proljeća provali u zemaljski život, okultist zna da, čak i ako je to za vanjsko promatranje jedva primjetno, sa svakim novim proljećem sunčeve snage su slabije nego što su bile prethodnog proljeća, i da mu se oduzima onoliko snage koliko je svjetlost punog Mjeseca obasjala Zemlju. Dakle, pun Mjesec koji se pojavljuje nakon početka proljeća, koliko god uzvišen i tajanstven izgledao ljudima, istovremeno je ozbiljan, strog podsjetnik na zemaljsko-kozmičku činjenicu da se sunčeve snage smanjuju sa svakim novim proljećem, i da čovječanstvo u svojoj zemaljskoj misiji nikada ne bi moglo postići ono što može postići ako te moći ne bi bile oduzete od Sunca. Uočavanje ove činjenice postavlja ogroman upitnik u kozmosu, i upravo taj upitnik drevni okultisti osjećali su u svojim srcima.
Tako su drevni okultisti govorili sebi: gledamo u Sunce, čije je tajne Zaratustra nekoć otkrio čovječanstvu. Gledamo u Mjesec, čija je misterija pronašla svoj najznačajniji izraz u Jahve religiji. Kad pogledamo ova dva nebeska znaka, znamo: međudjelovanje Sunca i Mjeseca označava propadanje Zemlje. - Tada su ovi drevni okultisti gledali u točku u samoj evoluciji Zemlje, u onu točku gdje se, u punini vremena, duh Sunca uzdigao iz same Zemlje u tijelu Isusa iz Nazareta. U to vrijeme, kada je Krist umro na križu na Golgoti i duh Kristov se sjedinio sa Zemljom, u zemaljskom životu se dogodio kozmički događaj da je stvorena protusila svega što Mjesec oduzima moći Sunca, dok Sunce iz kozmosa djeluje na Zemlju. Nastanjujući se u ljudskoj duši i odatle šireći se kroz cijelu zemljinu egzistenciju tijekom budućeg razvoja Zemlje, duh Krista je stvorio zamjenu za ono što lunarne sile neprestano oduzimaju od solarnih sila, koje u Zemlju prodiru od Sunca. Stoga ova ljudska duša shvaća svoj odnos prema kozmosu kada moralno-duhovno danima koje je kozmos diktirao, dodaje treći dan, dan smrti i uskrsnuća na Golgoti. I kada progresivne kozmičke solarne sile, koje u svojoj beskonačnoj dobroti uvijek Zemlji žele dati novi život, i strogi lunarni duh, koji zbog prirode Lucifera i njegovih sila mora lišiti Sunce, utoliko što je ono prirodno Sunce, njegovih moći, tada kao moralno-duhovni odgovor na veliko kozmičko pitanje, ljudska duša tim dvama može dodati treći dan: ovaj uskrsni dan. Oni divno stoje jedan uz drugi u godinama poput ove.
Veliki petak! - ove godine služi kao poseban podsjetnik, u kozmičko-okultnim spisima, da se sa svakim proljećem snaga Sunca stalno smanjuje i da bi Zemlja mogla propasti prije nego što ljudska duša u potpunosti razvije svoje moći. Pun Mjesec na Veliku subotu, čudesna misterija! Gore u kozmosu čudesni znak, simbol starog Jahve, koji pušta da njegov gromoglasni glas odjekuje Rajem, gdje ljudski grijeh zrači posljedice iskušenja; dolje na Zemlji, simbol novouskrsle zemaljske moći, Krist koji počiva u grobu! Duboko ulazi u dušu, sposobnu za okultno opažanje, kada se srebrna, svečana i stroga svjetlost punog Mjeseca širi upravo preko uskrsnog groba, simbola Krist impulsa koji prodire u tijelo Zemlje. Nakon toga dolazi simbol uskrslog Sunca, Sunca uskrslog iz ljudske duše, Uskrsna nedjelja! Ako ovo trojstvo osjetimo u svojoj duši, ako osjetimo kozmičko Sunce, nakon kojeg slijedi kozmički Mjesec, nakon čega slijedi moralno-duhovno Sunce, ako u ovom trojstvu u svojoj duši osjetimo simbol kako duh pobjeđuje materiju, kako život pobjeđuje smrt, ako osjetimo nešto od onoga što nas može ispuniti ako smo, u pravom smislu riječi, okultisti našeg vremena, ako osjetimo kako će se ta snaga koju nazivamo Krist impulsom sve jače uzdizati u ljudima, kako bi ljudi, s Krist impulsom koji se sve više otkriva, mogli naučiti osjećati ono što mora biti u njima samima, kako bi, kao ljudska bića, mogli pronaći izlaz iz umiruće Zemlje do viših stupnjeva razvoja besmrtne ljudske duše, koja živi vječno!