.- 7. Sedmo predavanje, Dornach, 19. studenog 1916
Nasljedni impulsi i impulsi od prethodnih zemaljskih života. John Stuart Mill i Alexander Herzen. Aktivnosti okultnih bratstava. Blavatsky i Teozofsko društvo. Ku Hung-Ming. Enciklika iz 1864.
Sada je moj zadatak objasniti, pomoću epizoda, nešto što je direktno povezano s praktičnim i općim izvanjskim životom čovječanstva, da bi ukazao na izravan odnos prema životu što je esencijalno za znanost duha u naše vrijeme. Još se nadam da ćemo stići do dijelova predavanja koje se više bave unutarnjim životom. U cjelini, glavna briga naših sadašnjih razmatranja je steći duhovno znanstveno razumijevanje o položaju pojedinog ljudskog bića u praktičnom, čak i profesionalnom, životu. O karmi zvanja naslov je koji bih želio dati ovim predavanjima koja održavam već neko vrijeme. Dakle, nužno je steći širu osnovu, i tako u što opsežnijem smislu moram objasniti mnogo toga što je povezano s pitanjima koja raspravljamo.
Razjasnili smo da ono što ljudsko biće postiže za svijet u bilo kojem zvanju nikako nije nešto što treba ostaviti po strani kao prozaično, već je to, kao što smo vidjeli, najintimnije povezano s dalekom kozmičkom budućnošću. Svaka osoba se na neki način integrira u socijalni poredak života. Zbog karme on ili ona su ponukani na određeno zvanje, od kojih ni jedno ne treba smatrati više prozaično ili poetično od drugih, i znamo da je ono što osoba postiže unutar socijalnog poretka prvi zametak nečeg predodređenog ne samo da ima značaj za našu Zemlju, već da evoluira kako Zemlja prolazi kroz stupnjeve Jupitera, Venere, i Vulkana. Ono što bi se moglo nazvati razumijevanje zvanja, znanje o značaju neposrednog života, zaista nam može sinuti kroz takva razmišljanja. Upravo je misija naših duhovno znanstvenih težnji da ne prenosimo samo ono što ugodno zvuči. Radije, moramo pustiti da nam duše dodirne ono što treba da nas ispravno smjesti u život tako da je svaka osoba na njenom vlastitom mjestu u skladu s duhom našeg doba, s arché (arhajem nap.pr.) (Napomena 80) našeg vremena. Tako, naše istine nose karakter koji je uvijek dovoljno jak da čini osnovu za realnu prosudbu života. Nećemo slaviti u ugodnim konceptima, već ćemo primiti one koncepte koji će nas nositi kroz život.
Kada se sjetimo nečeg što sam često naglašavao, vidjeti ćemo da čak i naše znanstvene težnje imaju tendenciju da nam dodirnu duše s onim što stvarno ima značaja za život. Često sam skretao vašu pažnju na značajnu činjenicu koja bi mogla, za relativno kratko vrijeme, možda igrati najvažniju znanstvenu ulogu ako oni čija je misija da kultiviraju učenje nisu previše tupavi. Danas je veliki naglasak stavljen na ulogu koju nasljeđivanje igra u ljudskom životu, i učitelji koji govore o zvanjima za koje je osoba predodređena također spominju naslijeđene osobine kada žele suditi o stvarima povezanim s budućim zvanjem osobe koja tek ulazi u život. Naravno, oni samo ponavljaju ono što čini tekući znanstveni pogled na svijet. Ali oni koji raspravljaju problem nasljeđivanja danas misle da djeca nasljeđuju određene osobine od njihovih roditelja i predaka u striktno fizičkom smislu. Vanjska znanost još nije otvorila oči za prepozna ponavljanje ljudskih života i prenošenje čovjekovih osobina iz prethodnih inkarnacija. Ljudi govore o nasljeđivanju, ali ispravno mišljenje o tome steći će se kada uvedemo nešto što se može shvatiti kada dokučimo sadržaj moje male knjige, Odgoj djece u svijetlu antropozofije. (Napomena 81) Tamo vidimo da ljudski život najprije prolazi kroz period od sedam godina, približno do promjene zuba; drugi period do četrnaeste godine; treći do dvadeset prve, i tako sve do dvadeset osme godine. Još nešto temeljno o temi može se naći također i u maloj brošuri koja sadrži suštinu mog predavanja održanog nedavno u Liestalu, (Napomena 82) u kojoj sam ponovno želio skrenuti pažnju, s drugog gledišta, na ove istine o podjeli čovjekova razvoja između rođenja i smrti na sedmogodišnje periode. Znamo da se, u biti, fizičko tijelo razvija iznutra između rođenja i promjene zuba, da se etersko tijelo razvija do puberteta, i da zatim astralno tijelo prolazi svoj razvoj.
Usmjerimo našu pažnju danas na vrijeme između četrnaeste i šesnaeste godine, prihvaćajući da je različito u odnosu na klimu, nacionalnost, itd. U to vrijeme, ljudi postaju zreli, kao što znamo, i mogu začeti djecu. Sada, priznati će se da je razmatranje ovog konkretnog vremena od najveće važnosti za znanstvenu teoriju nasljeđivanja jer ljudsko biće mora do tada imati razvijene sve one osobine koje mu omogućuju da osobine dodijeli njegovim nasljednicima. Te sposobnosti ne može razviti kasnije, tako da to ovo čini važnim periodom života. Zasigurno, osobine sekundarne važnosti koje su razvijene kasnije mogu biti prenesene na nasljednike, ali ljudska bića su tako građena po znanstvenom gledištu da između četrnaeste i šesnaeste godine postaju potpuna s obzirom na prijenos osobina na njihove nasljednike. Stoga, ne može se reći, da ono što je bitno u ljudskom razvoju nakon te točke ima značaja po pitanju nasljeđivanja. Znanost mora naći razloge zašto ljudi u toj točci prestaju razvijati podlogu za prijenos nasljednih osobina. To je potpuno različito kod životinja jer one ne rade bitan dalji napredak u životu izvan tog vremena. To moramo pažljivo razmotriti.
Sada, bez raspravljanja mnogih povezanih stvari ovdje, želim istaknuti s duhovno znanstvenog gledišta što stvarno leži na dnu stvari. Kada fiksiramo našu pažnju natrag iza vremena rođenja, pred nama se proteže dulji period vremena kroz koji ljudska bića prolaze u duhovnom svijetu između zadnje smrti i ovog rođenja. U okviru tog vremena leže procesi koje sam često opisivao samo okvirno. Sve što se događa između smrti i novog rođenja prirodno ima utjecaj na ljudsko biće i posebno uključuje mnoge stvari koje su povezane s onim što rješava u njegovom fizičkom životu između rođenja i četrnaeste ili šesnaeste godine. Upravo stvar koju osoba razrađuje ovdje uglavnom u nesvjesnom, on ili ona razrađuje između smrti i novog rođenja iz više svijesti. Budimo o tome jasni. Ovdje na Zemlji ljudska bića percipiraju preko njihovih očiju i drugih osjetila mineralni, biljni, životinjski svijet, itd. Ali dok je u duhovnom svijetu zajedno s anđelima, arhanđelima, arhajima, ekskuzijima, a također i drugim ljudima koji su prošli kroz portal smrti i s njime mogu biti u nekom bližem odnosu, njegova pažnja je tada usmjerena, kada gleda dolje, primarno na ono što je povezano s životom u tom periodu vremena. Otuda je, kao sam objasnio čak i na egzoternim predavanjima, određeno sve što je u ishodištu nasljeđivanja. Iz razmišljanja koje sam vam već predstavio, (Napomena 83) znamo da se, kao ostatak procesa između smrti i novog rođenja, sve što rezultira iz prethodnog života zvanja manifestira u fiziognomiji, gestama, i u cjelokupnoj nasljednoj tendenciji. Dakle, zaista je moguće vidjeti u ljudskom biću tijekom tog vremenskog perioda, u načinu na koji hoda, u pokretima ruku, u njegovom općenitom držanju, rezultat profesionalnog života tijekom njegovih prethodnih inkarnacija.
Ali tada počinje period od četrnaeste do dvadeset prve, koji stoji u opoziciji, na neki način, sa prethodnim periodom. Kao što ste čuli, tijekom tog vremena nasljedni impulsi ne mogu nastaviti raditi na isti način; prošlo je vrijeme tijekom kojeg se ti impulsi nasljeđivanja razvijaju. Znanost još uopće ne obraća pažnju na ovakve stvari, međutim, ako neće biti sasvim odvojena od stvarnosti, na to će biti primorana. Međutim, to je period, u kojem je ljudsko biće vođeno prema njegovom novom zvanju kroz nejasno i nesvjesno djelovanje određenih impulsa u kojima proces koji se javlja između smrti i novog rođenja igra manju ulogu. Tijekom ovog perioda impulsi prethodne inkarnacije efikasni su u daleko većoj mjeri. Dok se tako razvijaju okolnosti, on vjeruje zajedno s drugima da je ponukan ući u ovo ili ono zvanje čak i ako su bile djelotvorne samo te vanjske okolnosti. Ali one su stvarno nesvjesno povezane s nečim što živi u njegovoj duši što direktno dolazi iz prethodne inkarnacije. Uočite razliku. Tijekom prethodnog perioda od sedme do četrnaeste godine, prethodna inkarnacija, oplođena s onim što se zbilo između smrti i novog rođenja, prelazi u našu tjelesnu organizaciju, čineći nas time kopijom našeg prethodnog zvanja. Međutim, u slijedećem periodu, impulsi više ne rade na nama, više na nas ne utiskuju geste, već nas vode na put novog zvanja.
Vidjeti ćete kako će beskrajno plodonosno razmišljanje za buduće obrazovanje rezultirati iz ovih razmišljanja samo ako će vanjska kultura svijeta odlučiti da računa s ponavljanjem zemaljskih života, radije nego da fantastične ideje uzima kao istine — fantastične jer razmatraju samo fragment stvarnosti, onaj koji obuhvaća jedino sadašnji život između rođenja i smrti. Ovdje moramo steći perspektivu od nemjerljive važnosti o ulasku duhovne znanosti u one krugove povezane s obrazovanjem i razvojem ljudskog bića, i također s utjecajem vanjskog socijalnog poretka na ljudski život. Naravno, mi ovdje gledamo preko širokih perspektiva, ali one su skroz naskroz povezane sa stvarnošću; ono što upravlja evolucijom svijeta nije kaos već red — ili čak nered, ali ipak nešto što će se objasniti jedino na osnovi duhovnog života. Tako osoba koja poznaje zakone koji su povezani s ponovljenim zemaljskim životima može se suočiti sa svijetom u svojim naumima i djelima na posve drugačiji način; on može stvari izjaviti, ili ih čak pokrenuti, koje imaju veze s tijekom ljudskog života.
Imajte na umu da se, konačno, sve na svijetu odvija u ciklusima na neki način. Znamo, naravno, velike cikluse post-atlantskog doba: indijski, drevni perzijski, kaldejsko-egipatski, grčko-latinski, naš vlastiti i ono što će doći. Ljudske duše su rođene mnogo puta u tim ciklusima — neke od njih samo jednom. Ali možemo vidjeti kako se život odvija u ciklusima ne samo tu: on uzima svoj ciklički kurs na takav način da se određeni uvjeti mogu utvrditi kada se zna kako procijeniti prethodne uvjete. Ako, na primjer, možemo na pravi način prosuditi što je duhovno bilo na djelu u prvim stoljećima kršćanskog razvoja — recimo od trećeg do sedmog stoljeća — tako da znamo duhovne impulse tog vremena, možemo pak, prosuditi koje socijalne potrebe mogu danas biti djelotvorne.
Cikličke evolucije se odvijaju. Donosimo nezadovoljstvo osobi koja je predodređena da na neki način bude postavljena u cikličku evoluciju kada joj savjetujemo za preuzme drugačiji odnos prema životu. Međutim, pošto ljudska bića moraju postati sve više svjesna u životu tijekom naše pete post-atlantske epohe, na svijetlo postupno mora doći znanje o određenim zakonima. Mora postati moguće za osobu da se smatra povezanom s onim što se odvija i igra svoju ulogu u njenom okruženju. To se ne sastoji samo u usmjeravanju djece za pravo zvanje, već također u razvijanju pravih misli — jer znamo da su misli stvarnosti — o odnosu kojeg netko ima sa svijetom. Bez obzira koje je naše mjesto u životu, ono što bi mi mogli misliti o svemu što se pojavljuje u svijetu zbog razvoja duha vremena postajati će sve važnije, i ljudska duša će morati postajati sve svjesnija toga.
Sada ćete se sjetiti kako sam se poduhvatio opisati struje koje su se javile s petom post-atlantskom epohom. Pokazao sam vam (Napomena 84) kako se struja javila nad zapadnim oblastima koja je posebno težila napraviti ljude buržujima — široki, približan izraz, ali ipak se buržoazija pojavila u Zapadnoj Europi i Americi. Toj ideji smo suprotstavili hodočasnika, istočni cilj, koji je još uvijek samo cilj pošto je manje došao do izražaja od onog od relativno naprednije zapadne kulture. Ta dva ideala, buržuj i hodočasnik, suočavaju se i, ukoliko ne shvatimo značenje toga za život, nije moguće doći do razumijevanja onoga što raste unutar nas. U ranija vremena ljudi su se mogli suočiti s životom bez razumijevanja pošto su bili vođeni od božanskih duhovnih snaga; danas, međutim, kako napredujemo prema budućnosti, moramo imati razumijevanje.
Vidite, takve stvari kao što sam vam objasnio u obliku dviju struja, od kojih jedna ima svoj izvor u nasljeđivanju a druga u iskupljenju, moraju se u cijelosti uzeti u obzir ako želimo prosuditi život danas jer one nam se sve više i više nameću. Da nas te sile pritišću nije samo moja izjava već nešto što se može reći iz sadašnje stvarnosti — nešto što se osjećalo i u određenoj mjeri bilo poznato dugo vremena od ljudi koji nisu bili glupi i indolentni, već koji su se s životom suočili s punim učešćem. Zaista, već sam vam skrenuo pažnju na osobitosti našeg vremena. Mnogi ljudi danas imaju pun osjećaj za stvari koje se događaju u životu, ali ne posjeduju sposobnost — sjetite se što sam rekao u vezi Jaurésa (Napomena 85) — da se uspnu do razumijevanja ponavljanih zemaljskih života i karme, bilo pojedinca ili svijeta; ne mogu, dakle, shvatiti upravo onu stvar koju percipiraju. Ali na brojnim mjestima unutar moderne evolucije nalazimo one čije su oči otvorene za ono što se događa, unatoč činjenici da nisu nikada razvili sposobnost da stvari objasne sa stajališta ponavljanja zemaljskih života. Pošto su propustili prihvatiti ponavljanje zemaljskih života, mnogo su pridonijeli da dođe upravo do onakvog stanja koje su oštro kritizirali. Upravo to je osobitost ljudi danas, čak i onih s najjasnijom vizijom; oni kritiziraju ono što postoji a ipak rade prema uvođenju upravo onih stvari koje kritiziraju dok ih prosuđuju ispravno. To je kako nesvjesni impulsi igraju u ljudskom životu.
Uzmimo, na primjer, čovjeka koji je stvarno vidio dosta toga na iznimno jasan način, posebno u životu njegova okruženja. Takav je bio John Stuart Mill, (Napomena 86) koji je rođen 1806 a umro 1873, čuveni engleski filozof, koji je od mnogih gledan kao zapravo onaj koji je obnovio logiku i razvio je dalje. Također je razvio socijalne uvide na sveobuhvatan način, usmjerivši pažnju posebno na socijalnu evoluciju svijeta kakvog je poznavao i susreo u njegovom okruženju. Želio je odgovoriti na pitanje koje je za njega poprimilo tragičan karakter: U kojem smjeru sadašnje doba napreduje? Gdje vodi to što se kao socijalni karakter nameće u životu devetnaestog stoljeća? Rekao je da je buržoazija ljudski tip koji se razvio u devetnaestom stoljeću i pitao se kako se buržoazija razlikuje od ranijih ljudskih tipova. Odgovorio je govoreći da je u ranija vremena pojedinac bio značajniji; da je više individualnosti govorilo kroz ranija ljudska bića. To ću formulirati u našim konceptima, ali Mill je u njegovim u osnovi izrazio istu stvar. Prema njemu, duša se na određeni način podignula iznad neposredne vanjske fizičke realnosti. S druge strane, buržoaski tip radi prema poravnavanju i postavljanju svih ljudi jednakima u socijalnom poretku. Ali što je, pitao je Mill, rezultat tog procesa izjednačavanja? Nije rezultat izjednačavanja u veličini ljudske duše, već izjednačavanja u njenom ništavilu. Ona tako ukazuje na budućnost čovječanstva tijekom ove pete post-atlantske epohe u kojoj ljudi u njihovom socijalnom životu postaju sve više “prešani kavijar” buržoaskog ništavila, i osjećao je da je to tragična spoznaja.
Međutim, ljudi ovakve stvari osjećaju na različite načine, zavisi da li su rođeni u zapadnoj ili istočnoj kulturi. Ruski mislilac, Herzen, (Napomena 87) detaljno se upoznao s ovim izjavama, s ovim dijelovima znanja predstavljenim od Milla. Međutim, u njegovoj je duši, sve to djelovalo drugačije. Zapadni mislilac ovu perspektivu buržoaskog života opisuje s izvjesnom nonšalantnošću, mogli bi se reći, ali istočni mislilac strahovito pati pod mišlju koja je održavana od Milla i Herzena da je Europa na putu da poprimi prirodu Kine. Kao što možete zaključiti iz pisanja Herzena iz 1864, i Mill i Herzen — jedan istočno a drugi zapadno obojan — smatraju ono do čega je ranije došlo u Kini kao cilj prema kojem Europa cilja na kasnijem stupnju; odnosno, prema novom kineskom entitetu u kojem će čovjek postati “prešani kavijar” buržoaske ništavnosti. Doći će do sužavanja intelekta, kaže Mill, sužavanje intelekta i životnih energija, poliranje osobnosti, sve što vodi prema silasku. Stalno raspršivanje života, kako se on izrazio, stalno isključivanje općih ljudskih interesa iz života — kako je Mill izrazio stvar, a Herzen to potvrdio, ali u raspoloženju tragične osjetljivosti; to je redukcija na interese trgovačkih ureda i buržoaskog prosperiteta. Tako su se Mill i Herzen izrazili čak i u šezdesetima prošlog stoljeća! Mill, koji najprije govori o njegovoj vlastitoj zemlji, kaže da je Engleska na putu da postane moderna Kina, a Herzen je rekao da ne samo Engleska već da je cijela Europa na putu da postane moderna Kina. Iz Herzenove knjige iz 1864 može se zaključiti da se i on i Mill manje više slažu da ukoliko se u Europi ne dogodi neočekivani uspon, koji bi mogao voditi do ponovnog rađanja ljudske osobnosti dajući joj snagu potrebnu da prevlada buržoaziju, Europa će, unatoč plemenitim precima i njenom kršćanstvu, postati druga Kina. Ove su riječi izgovorene 1864!
Međutim, Herzen, nije imao mogućnosti u obzir uzeti karmu i ponavljanje ljudskog života. Spoznaju koju smo spomenuli mogao je priznati samo s najdubljim osjećajem tragedije, koju je izrazio kazavši da mi nismo liječnici, već prije stradalnici, našeg vremena jer ono što je sada nastupilo je — možda je misao bolje izražena izrazom korištenim od Herzena i Milla nego na njemačkom — “konglomerirano mediokritetstvo”. Herzen je izrazio ovaj oblik osjećanja tragedije, rekavši da će u Europi doći vrijeme kada će realizam modernog znanstvenog gledanja biti nošen toliko daleko da nitko više neće vjerovati u bilo što, što pripada drugom, nadčulnom svijetu. Reći će se da su vanjske fizičke realnosti jedini cilj kojem se teži, i ljudska bića će biti žrtvovana zbog fizičke stvarnosti bez da itko shvati da postoji nešto više osim jednostavne veze za one koji će doći. Pojedinac će biti žrtvovan za buduću zajedničku koloniju. Takve su riječi izgovorene od Herzena koji je mislio da je jedna barijera koja će Europu spriječiti da rapidno brzo postane druga Kina, kršćanstvo, što nije tako lako svladati. Ipak, nije vidio put da se to izbjegne. Osjećao je da je kršćanstvo također postalo plitko, poravnano revolucijom, koja je, kako je rekao, također postala plitka i iskvarena buržoaskim liberalizmom devetnaestog stoljeća, sve do konglomeriranog mediokritetstva. Referirajući na ono što je Mill izjavio i imajući na umu pad drevnog Rima, Herzen je rekao, “Vidim neizbježan kolaps stare Europe; na vratima starog svijeta (mislio je na Europu), ne stoji Catilina, već smrt”.
S određenom opravdanošću i kao onaj koji vidi mnogo toga što je oko njega u suvremenom svijetu a koji ipak nije u stanju priznati održive koncepte i ideje znanosti duha, suvremeni ruski pisac, Merezhkovsky, (Napomena 88) koji je mnogo naučio od ova dva mislioca, Milla i Herzena, napominje da je danas mjerilo zauzelo mjesto žezla iz ranijih vremena, knjiga računa je uzurpirala mjesto Biblije a brojač prodaje zamjenjuje oltar. Njegova greška leži u tome što ne ide dalje od kritike ovakvih stvari. Mjerilo, knjiga računa, i brojač imaju svoje mjesto u našoj petoj post-atlantskoj epohi. Mi znamo da mora biti tako i da je to u skladu s neopozivom karmom svijeta. Ono što je potrebno nije samo osuditi te stvari, već u taj svijet mjerila, knjige računa, i brojača uliti duh koji im je jedini ravnopravan; to je stav znanosti duha.
Ovo su ozbiljne stvari, i želim da bude jasno, kao što uvijek težim u ovakvim prilikama, da ja samo ne navodim ono što sam vjerujem, već je ono što sam izrazio u suglasju s onima koji su vidjeli život s otvorenim i budnim očima. Mnogi ljudi mogu imati gledišta i mišljenja, ali važno pitanje je kako su ti pogledi povezani s njihovim vremenom, bilo da imaju korijene u tlu vremena bilo da ti ljudi mogu dokazati stvari koje tvrde. Značajna je činjenica da ovo doba preuzima određeni karakter koji može biti uočen od ljudi koji za to imaju volje. To nije pitanje pripisivanja određenog karaktera dobu na koji god način to želimo, već da stvarno moramo vidjeti kako duhovna evolucija čovječanstva napreduje iz ciklusa u ciklus.
Skrenuo sam vašu pažnju na činjenicu da postoje okultna bratstva koja posjeduju znanje o tim stvarima na osnovi tradicija predanih iz drevnih vremena i izvedenih iz atavističkog okultnog treninga. Kao što znate iz prethodnih rasprava, ta bratstva su — posebno na Zapadu ali i ljudi sa Istoka su također postali njihovi sljedbenici — poprimila dubiozan karakter. To ih ne sprječava od čuvanja određenih tajni egzistencije čak iako to rade na način neprikladan za sadašnjost. Osoba koja sluša duhovne poruke za naše vrijeme i prenosi onaj dio znanosti duha koji se može dati javno u skladu s namjerom duha vremena, često se susreće s znatnom opozicijom koja dolazi od mračnih izvora. Ali ta opozicija je usmjerena i vođena svuda od duhovnih snaga, što uvijek treba uzeti u obzir. Lako će se shvatiti, dakle, da se danas diže opozicija protiv znanosti duha koja treba živjeti unutar našeg pokreta, sa stalno ponavljanom sugestijom da ovakva znanost duha ne bi trebala biti stvorena za velike grupe ljudi. Sve vrste prihvaćenih autoriteta su pozvane da bi ovu znanost duha učinile bezazlenom. Sveučilišni profesori putuju od jedne zemlje do druge da bi objavili da su primorani suprotstaviti se posebno mojoj znanosti duha jer ljudi danas, kako kažu, moraju gledati u stvarnost — vrstu stvarnosti koju samo oni vide — a ne u takve stvari koje čovjeka od nje odvlače. Često u takvim napadima postoji metoda jer svatko tko nije slijep vidi kako ti ljudi traže mjesta koja su za njih politički ispravna da bi bili najefikasniji kroz uvažavanje koje se za njih osjeća kao sveučilišne profesore, na primjer; to su mjesta gdje vjeruju da mogu najefikasnije diskreditirati protivnika. Vjeruju da najviše mogu postići kada izaberu prava mjesta i koriste prave riječi; odnosno, riječi koje se obraćaju trenutnim strastima.
Međutim, svakakve stvari su sadržane unutar većeg odnosa, i ono što izaziva najveći strah od svega, mogli bi čak reći što užasava te ljude, misao je da bi mnogi pojedinci mogli razumjeti ponešto od karakterističnog života naših dana. Osjeća se krajnja želja, posebno kod onih koji pripadaju okultnim krugovima koje sam opisao, da spriječe ljudska bića u stjecanju jasnoće u svemu povezanom sa stvarnim zakonima života, jer upravo među neinformiranima zainteresirani pojedinci mogu najbolje raditi. On više ne može izvršavati utjecaj kad ljudi počinju shvaćati kako stvari zaista stoje u suvremenom svijetu. To je opasno za one koji žele loviti u mutnom, koji svoje ezoterno znanje žele zadržati za sebe, primjenjujući ga da oblikuju ljudske socijalne odnose onakve kakvi žele da budu. Postoje članovi okultnih društava koji su, unutar njihova ranga, potpuno uvjereni da su svugdje u našem okruženju na djelu duhovne snage i da postoji veza između živih i mrtvih. Zapravo, unutar njihovih okultnih bratstava ne govore o ničem osim o zakonima duhovnog svijeta. Naša znanost duha, također, posjeduje određeni dio tog znanja, ali će ono uskoro biti učinjeno javnim. Oni govore o ovoj istini koju su preuzeli od drevne atavističke tradicije i zatim u novinama objavljuju članke u kojima se protive potpuno istim stvarima, žigošući ih kao srednjovjekovno praznovjerje. Često su to isti ljudi koji, u njihovim tajnim udruženjima, njeguju duhovnu znanost kao tradicionalno učenje i zatim u javnom tisku staju u opoziciju, označavajući je kao srednjovjekovno praznovjerje, tradicionalni misticizam, i tako dalje. Oni smatraju da je potpuno ispravno to da oni ne bi trebali znati s kojim načelima su oni vođeni. Naravno, postoje također svakakvi čudni članovi okultnih društava koji o svijetu znaju samo onoliko koliko mogu dotaći nosom. Oni također govore o sadašnjoj nemogućnosti o javnom davanju sadržaja misterijskih učenja ljudskim bićima.
Sada, postoje razni načini držanja ljudskih bića u magli neznanja kao što sam pokazao na mom predavanju u Liestalu (Napomena 89) a i na drugim javnim predavanjima. Baš kao što će nam prava duhovna znanost dati određene ideje i koncepte koji su kao ključ koji omogućava pristup duhovnom svijetu, tako se mogu naći i neki koncepti preko kojih je moguće obmanuti onaj dio populacije koji nije došao do poravnavanja razumijevanja kroz znanstveno gledanje o kojem govore Mill i Herzen. Zaista, moguće je formirati koncepte na više od jednog načina. Ako bi bilo poznato kako su koncepti zaista formirani danas da bi se manipuliralo dušama ljudi na “pravi način”, mnoge osobe bi postupno osjetile impuls da priđu pravoj znanosti duha, koja o ovim stvarima govori na čestit, ispravan način. Danas se neću baviti sa svim uzvišenim konceptima prenesenim ljudima kao ideali, koji nisu namijenjeni, ipak, da pokažu ono što leži unutar tih ideala već prije imaju potpuno različitu svrhu, ali vam pomoću jednostavnog primjera želim razjasniti kako su oni koji žude za zadovoljenjem određenih mističnih težnji lako obmanuti.
Dati ću vam najgluplji primjer. Može se reći, na primjer, da su čak i drevni pitagorejci gledali na bojeve kao da sadrže zakone koji upravljaju svijetom. Mnogo je toga skriveno unutar brojčanih odnosa. Uzmimo, na primjer, dva numerička odnosa:
Nikola II od Rusije:
Rođen godine .......................... 1868
Došao na prijestolje . ............... 1894
Vladao ............................. 22 godine
Njegova starost je ......... _48 godina
Ukupno ..... 3832
Podijelivši ukupno sa 2, dobijemo 1916, najvažniju godinu rata. To je navedeno na osnovu “najtajnijih” numeričkih odnosa. Uzmimo:
George V od Engleske:
Rođen godine .......................... 1865
Vladao od ................................. 1910
Vladao ................................. 6 godina
Njegova starost je ........... _52 godine
Ukupno...... 3832
Pola od toga je 1916.
Sudbine ova dva pojedinca su intimno povezane. Ovdje vidite kako pitagorejski zakoni brojeva igraju ulogu u svijetu! Ali, ako ćemo biti neumjereni, uzmimo također:
Poincaré:
Rođen godine ........................... 1860
Vladao od .................................. 1913
To znači ............................ 3 godine
Njegova starost je ..........._56 godina
Ukupno ...... 3832
Pola od toga je 1916.
Vidite kako se brojevi slažu među ova tri saveznika!
Ovo je, naravno, jedan od najglupljih mogućih primjera. Ako se spustim u publiku i upitam jednu od dama — što ja naravno neću — kada je rođena, koliko dugo je član antropozofskog društva, koliko je bila stara — što, kao što sam rekao, neću pitati — kada je postala član Društva, i onda zbrojim te brojeve i uzmem pola rezultata, doći ću do potpuno iste brojke. To je idealan primjer i to takav da može uključiti sadašnju stvarnost, odaberimo, dakle, bilo koju damu ili gospodina; jednako tako može biti i gospodin:
XY je rođen godine ....................... 1870
Ušao u antropozofsko
društvo .......................................... 1912
Bio je u društvu ...................... 4 godine
I on je ..........................._46 godina star
Ukupno ......... 3832
Pola od toga je 1916.
Ovo je zaista apsurdan primjer. Uvjeravam vas, međutim, da svakakve stvari u vezi potrage za tajnom brojeva ne počivaju na ničem drugom; problemi su jednostavno više prikriveni nego ovi koje sam ja dao. Nadalje, koncepti uzeti iz drugih oblasti mogu jednako dobro biti oblikovani na pravi način i iskorišteni za bacanje prašine u oči ljudi; koristeći odgovarajuće metode ljudi su ometeni da vide što je prikriveno iza ovih stvari i mnoge su uzete čak i u primjeru koji sam dao. Duboko je značajno da je sudbina odabrala 1916. Da smo računali za 1914, to bi bilo povezano s izbijanjem rata! Baš kao što su ova tri broja povezana za ova tri saveznika, bilo koja vrsta brojeva može, u konačnici, biti povezana. Mnoge stvari su slično fabricirane od različitih koncepata ali one uopće nisu više značajne ili inteligentne. Teže ih je opaziti ako su nekako više prikrivene. Zatim, kada su svakakvi numerički odnosi proizvedeni s izrazima kao “nedokučivo”, i “duboko kao svijet”, svatko može naći nebrojene sljedbenike a također i dati dojam da govori iz velikih dubina ljudskog znanja. Ali zaista ima nečega u metodama korištenim od određenih pojedinaca koji u oči ljudi žele baciti prašinu. Ovamo ili onamo neki koncept je napravljen javnim i dodane su još neke stvari, i one objave idu natrag do neke okultne veze koje prizivaju postizanje određene svrhe. Tad se samo treba upoznati s kursom koji će ovi ljudi usvojiti.
Da takve stvari ne bi bile moguće u budućnosti, nužno je da brojni ljudi nemaju ono suženo razumijevanje i energiju života na koju Mill upućuje; radije, moraju imati održivo razumijevanje i prateću životnu energiju koja dolazi od duhovne znanosti. Oni će djelovati na plodonosan način na intelekt i životnu energiju ljudi tako da njihov pristup životu bude takav da ih nitko ne može obmanuti. Ove stvari su povezane s osjećajem straha a čak i užasa koji su izazvale čudne vijesti — putujući od Istočne Europe na Zapad — da se individua kakva je Mme. Blavatsky (Napomena 90) pojavila kao da dolazi ni od kuda. Često sam isticao (Napomena 91) da je to bilo od odlučujućeg značaja za tijek devetnaestog stoljeća. Pojavila se upravo u vrijeme kada je bila najljuća borba između takozvanih ezoterika i takozvanih naprednih okultista. Odnosno, reakcionari su sebe nazivali ezoteristi. Koristili su tu riječ jer su okultne tajne željeli zadržati za sebe. Život Blavatsky pada u taj period. Postojala je opasnost, kroz posebnu konstrukciju tog života u kojem su bile na djelu zaista dalekosežne sile iz podsvijesti, da bi duhovne tajne preko nje mogle biti otkrivene i ljudi bi mogli nešto naučiti na pravi način. Ta je opasnost zaista postojala i ljudi su pod njom živjeli od 1840-ih nadalje — u nekom smislu, čak od njenog rođenja ili djetinjstva. Od onda nadalje, postojala je stalna težnja da se tako urede stvari da bi Blavatsky mogla biti dovedena u službu zapadnih okultnih bratstava. Ona bi tada mogla iznijeti na svijetlo samo ono što oni smatraju pogodnim za njihove vlastite ciljeve.
Međutim, cijela stvar je dobila čudan smjer. Rekao sam vam kako je u početku napravljen napor od “Velikog Orijenta” da namami Blavatsky, i kako je to propalo jer je postavila uvjete koji nisu mogli biti ispunjeni. Zatim je izazvala nestašluk u američkom bratstvu jer se njen temperament uvijek bunio protiv onog što su drugi htjeli s njom. Rekao sam vam da je tada bila izbačena, i kako nije bilo nikakvog načina da se nose s njom osim nametanjem jedne vrste okultnog utamničenja, i dovodeći je u indijsko okultno bratstvo, čija je praksa okultizma smatrana neškodljivom po takozvana zapadna bratstva jer je sličila onoj od Blavatsky. Mislili su, “Oh dobro, čak iako svakakve stvari dolaze na svijetlo iz indijskih izvora, one nikako ne mogu mnogo ometati naše krugove”. Većina okultista koji su radili s ozbiljnim okultizmom je rekla, “Sada, kako nešto bitno može rezultirati od kada smo Blavatsky opkolili sa svim onim slikama koje su je izolirale od stvarnog znanja o duhovnom svijetu. Primiti će samo onoliko stvari koliko i stare dame, muškarci i žene, raspravljajući među sobom na poslijepodnevnom čaju (ovdje citiram!) i to neće ozbiljno omesti naše krugove ”.
Stvar je postala neugodna tek nakon što se pojavio naš pokret, koji je stvari uzeo na ozbiljan način i otvorio pristup vrelu stvarnog duhovnog svijeta. Ali također vidite da osnove konflikta koji je tada proizašao leže mnogo dublje. Istina je da je nešto od impulsa koji su morali doći od istočnog svijeta zapravo bilo u Blavatsky, i postojala je zbilja određena nužnost da se dogodi sinteza s zapadnim svijetom. Ali važna činjenica je bila da je postupno došlo do toga da se težilo za određenom svrhom i ciljevima koji, kao što sam već pokazao, nemaju istinu za svoj cilj već zaista zahtijevaju sasvim različite ciljeve. Promislite o tome, kada je poznato kako se odvijaju ljudski ciklusi i kakav karakter sadašnjeg svijeta treba biti u odnosu na njegovog Arhaja nakon što se ovo ili ono dogodilo u ranijoj evoluciji, tada je moguće biti aktivan u skladu s tom istinom. Ako osoba posjeduje, s jedne strane, tradicionalno okultno znanje i, s druge strane, izlazi u tisak i javni život protiv tog znanja kao srednjovjekovnog praznovjerja, ona može raditi u tami i postići važne stvari kojima stvarno teži. Stvari su u svijetu međusobno povezane, ali nije uvijek nužno da ljudi razumiju kakve su međusobne veze, jer mnoge te veze svoju ulogu mogu igrati iz podsvijesti. Kao što sam pokazao jučer, ono što je važno je da netko zna kako percepciju usmjeriti na prava mjesta. Tu često nešto izgleda kao sasvim beznačajno, ali viđeno u pravom odnosu, objašnjava mnogo više nego je objašnjeno od onoga što se smatra značajnim. Ovdje se ista stvar može kazati u odnosu na mnoge druge stvari u svijetu, kao što je Hamlet utvrdio u vezi dobra i zla: Ništa nije dobro ili zlo samo po sebi, već ga čovjek čini takvim u svojim mislima. Tako je i sa mnogim drugim stvarima. Značenje neke stvari neće se naći u onom što ona predstavlja za vanjsku mayu, za veliku iluziju, već se značenje stvari mora prepoznati pridružujući im prave koncepte. Spomenuti ću primjer uzet iz nedavnih vremena u Europi, bez da time namjeravam ući u bilo koju vrstu partizanske ili političke struje.
Možda ovdje u Europi ima ljudi koji, pošto svi ovih dana vole misliti plitko, na izbijanje sadašnjeg rata gledaju kao da je povezano s ubojstvom nadvojvode Franza Ferdinanda, (Napomena 92) nasljednika prijestolja. Neću reći da je to netočno ili da nema istine u tome, ipak na osnovi tog događaja oni mogu objasniti određene pojave koje prate natrag do tog ubojstva u srpnju 1914. Ali mogu biti i druge osobe koje naglašavaju da se, u zapadnim novinama iz siječnja 1913, pojavila izjava da će nadvojvoda Franz Ferdinand biti u bliskoj budućnosti ubijen za dobrobit europskog čovječanstva. Ono što želim reći je da se možemo vratiti natrag sve do aktualnog ubojstva, ali također se možemo vratiti do obavijesti o tome koja se pojavila u zapadnim novinama u siječnju 1913. (Napomena 93) Također se moguće vratiti natrag do ubojstva Jaures-a zadnje večeri prije nego je počeo rat — vjerojatno nikada potpuno objašnjenom, kao što sam nedavno sugerirao. Ali jednako je moguće vratiti se natrag na iste novine na koje sam upravo uputio, koje nose izjavu iz 1913 govoreći da ako bi uvjeti u Europi doveli do rata, Jaures bi bio prvi koji bi bio ubijen — Možete konzultirati određeni okultni godišnjak (Napomena 94) koji je prodavan za četrdeset franaka i u izdanju iz 1913, koja je tiskana, naravno, 1912, naći izjavu da onaj za koga se očekuje da bude vladar Austrije neće biti vladar, već radije mlađi čovjek, kojeg ljudi ni sada ne bi razmatrali kao nasljednika starog cara Franza Josefa. (Napomena 95) To je tiskano u takozvanom okultnom almanahu za 1913; tiskano, dakle, u jesen 1912. Nadalje, u istom godišnjaku za 1914, tiskanom 1913, ponovljena je ista napomena (Napomena 96) jer je očito napad na život cara Franza Josefa podbacio 1913. Kada se ove stvari budu vidjele jasnije, jednog dana će se otkriti veza koja postoji između onog što se aktualno događa izvana i onog što je skuhano od skrivenih, mračnih izvora. Mnogi će prepoznati niti koje iz javnog života vode u ovo ili ono bratstvo, i kako je glupo da druga bratstva stalno objavljuju da treba biti tiho u vezi određenih misterijskih istina. Takvi ljudi mogu biti nevini kao djeca, unatoč činjenici da mogu biti stari članovi nekog bratstva slobodnih zidara koje polaže pravo na tajne izvore. Ipak, oni dodatno pojačavaju tamu i mrak koji je već prisutan među ljudskim bićima.
Nedavno sam u St. Gallenu i Zürichu dao primjer posebno prosvijetljenog pastora i profesora, (Napomena 97) koji pripada okultnom bratstvu, i ukazao na nepovezanost u njegovom razmišljanju. On je jedan od onih ljudi koji čine da se njihova prisutnost osjeća kroz njihovu vlastitu gustoću koju stječu u njihovim okultnim bratstvima. Misija je mnogih vođa u tim bratstvima da članove kao što je profesor drže u mraku, i time je izvršen prilično nepovoljan utjecaj. Ljudi moraju otvoriti oči, ali te oči najprije moraju naučiti vidjeti. Usmjerenost nečije percepcije je određen prosvjetljenjem koje je netko primio s obzirom na duhovni svijet. Stalno se rade prosudbe koje rijetko u obzir uzimaju ljudske odnose. Dakle, kao što sam jednom pokazao, ja sam, također, jednom trebao biti napravljen pokornim kroz “imenovanje” na neko mjesto u Teozofskom društvu u vrijeme kada je Alcyone (Krishnamurti) (Napomena 98) bio “imenovan”. Sve što pulsira našim pokretom moglo je biti uredno izbrisano da sam pao na ono što mi je sugerirano; odnosno, da postanem “reinkarnirani Ivan”! Određeni izvori bi tada objavili da je Alcyone jedna stvar a da je on reinkarnirani Ivan. Tada cijeli pokret ne bi trebao proći kroz ono što se kasnije dogodilo.
Taština također spada među razne stvari koje ošamućuju ljude. Mnogo se može postići držeći se nje na pravi način, posebno ako su poznate metode s kojima će se formirati izvjesni koncepti. Već sam ukazao da je Teozofsko društvo jednostavno radilo previše amaterski. Drugi ovakve stvari rade pametnije i praktičnije, ali naravno nije moguće napraviti puno toga pametnog kada je nužno računati s osobnošću pod kojom su oni oko nje dosta stenjali; kada je nužno, na primjer, računati s osobnošću kao što je Annie Besant, (Napomena 99) koja je puna nasilnih emocija. Oni u njenom društvu su godinama uzdisali zbog stanja za koje su proglasili da bi ih dovela jer je i ona također, došla unutar aure određenog indijskog okultizma. Nadalje, također je posjedovala neobične osobine koje su došle iz čudnih dubina i bile prilično neprimjerene brojnim ljudima čak i u Teozofskom društvu. Brojni pojedinci su, uglavnom muškarci — oprostite, bez namjere da aludiram — stenjali jer su vječno pokušavali Annie Besant vratiti malo na stazu da bi se stvari mogle odvijati. Ali bilo je također i žena koje su uzdisale, i one bi uvijek popustile pošto su pokušavale, iznad svega, prakticirati teozofiju — zasigurno, u smislu u kojem je tamo prakticirana, ipak na način da bi mogla postati nešto kao teozofska vrsta konglomeriranog mediokritetstva. Postojala je želja da se u praksu znanosti duha uvede ono što je John Stuart Mill nazvao konglomerirano mediokritetstvo.
I sam sam promatrao kako je predstavnik Teozofskog društva radio u gradu koji je pripadao sekciji kojoj sam ja tada bio glavni tajnik. (Napomena 100) Otišao sam u taj grad da održim neka predavanja, bio sam pozvan od predstavnice. Ali ona mi je rekla, “Postupno ćemo odustati od predavanja jer ona nemaju pravi cilj. Moramo organizirati popodnevnu čajanku i pozvati ljude da se međusobno upoznaju”. Njena je ideja da je to najbolje uz sendviče. “Ipak će predavanja (i to je rekla s određenim podcjenjivačkim izrazom) imati sve manju i manju ulogu”. Moglo bi se reći da je i ova osobnost također obavijena u prave ovoje iz određenog smjera. Postoje, zaista, mnogi pojedinci koji rade kao predstavnici koji ne znaju uvijek otkuda dolaze žice koje vuku. Žice često nisu potrebne. Malo uže je dosta, čak i vrpca za pakiranje. Zaista, jadno je vidjeti kako se čovječanstvo povremeno ponaša čak i kada su na kocki najsvetije i najozbiljnije stvari za čovječanstvo.
Posebno, najveći strah je bio da bi Blavatsky, pod uvjetom da nastavi biti zdrava i iznese na površinu ono što je bilo u podsvjesnim dijelovima njene prirode, bila politički opasna jednostavno zbog njenih posebnih darova i izuzetne povezanosti s njenim vlastitim ruskim narodom. Mnogi posebni napori su napravljeni da se spriječi da se to dogodi. Zaista, s početkom u šezdesetima i sedamdesetima, da je onda ono što je živjelo u Blavatsky moglo postati djelotvorno, mnoge stvari o kojima Mill i Herzen imaju savršeno jasno gledište tada bi bile zauzele potpuno različiti smjer. Ali određene ahrimanske snage su uspjele u eliminaciji većeg dijela. Dakle, vidjeti ćemo kako će se stvari odvijati s našom znanošću duha pod sadašnjim nesretnim okolnostima. Ispravno razmišljanje o tome biti će moguće samo za one koji su sposobni percipirati njen značaj u odnosu na misiju naše pete post-atlantske epohe. Već ste mogli otkriti u kojoj mjeri naša znanost duha stvarno uzima u obzir samo ono što je čisto ljudsko, a također mislim da je moguće percipirati i razliku između tih stvari. Često smo raspravljali o Goetheovom Faustu i čak ga pokazali na pozornici. Nije potrebno nacionalno zaleđe za predstaviti Fausta u svim njegovim okultnim dubinama. Ali ostavljam vama da odlučite da li je nužno njegovati nacionalističke osjećaje ili možda čak osobiti nacionalistički žar, da bi Goethea, Schillera, i Lessinga zvali duhovima prosječnog ranga, kao što je Maeterlinck (Napomena 101) to nedavno uradio, i pisali duge članke o prosječnosti Goethea, Schillera, i Lessinga koje su važne novine svijeta navedene da objave. Možete odlučiti postoje li čak još dublji razlozi koji stoje iza toga.
Dovoljno je zbrojiti dva i dva. Tijekom ovih razmišljanja spomenuo sam vam da je Ku Hung Ming, (Napomena 102) kinez, napisao stvarno genijalnu knjigu tvrdeći da je jedini spas za Europljane da na sebe primjene ono što je bit Kine. Tako će im, biti omogućeno, tako misli Ku Hung Ming, da zamijene njihovu bezvrijednu Magna kartu slobode (Napomena 103) s Magna kartom lojalnosti, koja može doći samo od onoga što je u suštini kinesko. Ku Hung Ming je pronicljiv duh koji, iz dubokog znanja o kineskoj prirodi, potvrđuje ono što su Mill i Herzen već osjetili. Nadalje, on je duh, koji nije filolog ili učitelj, već onaj koji je došao iz praktične profesije kao Max Eyth, kojeg sam već spominjao; odnosno, on nije teolog, ni učitelj niti filolog, već onaj koji je izvorno bio trgovac, imao je mnogo zanimanja i poznaje život. Ku Hung Ming predstavlja kinesku prirodu, život Kine. Iz Ku Hung Mingovih izvanredno živopisnih opisa, moguće je danas steći koncept koji nam daje dojam da su Mill i Herzen — pročitajte Herzenovu knjigu iz 1864 — bili potpuno u pravu kada su učenje Konfucija i Laotzea (Napomena 104) nazvali konačnom posljedicom koja mora slijediti ako Europa bude zgrabljena od takozvanog pozitivističkog realizma, podržanog od konglomeriranog mediokritetstva, od buržoaskog ništavila. Kineski način razmišljanja je konačna posljedica onog što je danas proglašeno na sveučilištima i širi se masama kao suvremeni pogled na svijet. To dolazi od ranije kulture šest stotina godina prije naše ere. Ku Hung Ming to jasno opisuje. Mill i Herzen su opisali put koji će biti preuzet od europske kulture temeljen isključivo na vanjskom pozitivističkom realizmu. S jedne strane Europa će se držati kineskog entiteta; s druge, jedini spas za Europu leži u kineskom načinu razmišljanja.
Možda bi mogla postojati i treća strana i nadam se da ćete mi dopustiti da upravo to pitanje postavim na zaključenju današnjih razmatranja. Kako bi to bilo ako bi također postojala strana s kojom bi bila potpuno suglasna ako bi Kinezi savjetovali Europljanima da izaberu njihovo jedino postojeće spasenje? Kako bi bilo ako ne bi bilo samo slučajno da je ovo učenje od Ku Hung Minga predstavljeno u Europi danas? Ono je briljantno sa stajališta kineske prirode, ali također nije sposobno zbuniti one ljude koji ga ne primaju s jasnim umom, s osjetilima probuđenim od znanosti duha i moguće dizajnirano da navede ljude do točke gdje prigrle putove Kine? Upravo to je namjeravano, baš kao što su Mill i Herzen već ispravno vidjeli da su određena okultna bratstva već podignula njihova jedra u smjeru stjecanja esencije Kine, pošto bi u pokineženoj Europi bilo najlakše uključiti ono što žele. Zašto, dakle, to ne bi bilo u skladu s voljom bratstava da bi Kinezi trebali savjetovati Europljane da obrate pažnju na ljepote koje bi mogle doći od kineskog načina mišljenja? Zašto mi ne bi očekivali da bi takozvani najprosvjetljeniji bili očarani savjetom Kineza pošto Europljani više ne znaju što napraviti?
Pošto sam kazao koliko je značajna ta kineska knjiga, također se osjećam obveznim sa stajališta predstavnika znanosti duha skrenuti pažnju na slijedeće: Ovakve pojave kao što je knjiga Ku Hung Minga — ili zaista, knjige, pošto su se dvije pojavile — treba sigurno ispitati ali također moramo znati da su, pod određenim okolnostima, iza njih skriveni dalekosežni ciljevi. Potpuno je pogrešno ne upoznati se s njima, ali je također pogrešno nasjesti na njih. Također je važno pažljivo ispitati sve što se danas pojavljuje, često iz dubioznih izvora, u obliku misticizma ili okultizma. Oni od vas koji uzimaju u obzir ono što sam često predstavljao također će težiti i da vide ove stvari ispravno. Moderni svijet stoji usred svih vrsta struja, postavljajući pitanje da li pojedinac posjeduje snagu volje da vidi jasno i razgovijetno. Moramo, na primjer, moći potpuno procijeniti razliku između te struje i one koja danas još posjeduje više moći nego joj se obično oponira, i to dolazi od određenih rimskih katoličkih krugova. Iza njih često stoje načela inicijacije, iako su naravno oni koji ih donose u svijet slijepi za ono što ih vodi. Sada ćemo usporediti neke stvari. Na jednoj strani, postoji rimska crkva a, na drugoj, ona okultna bratstva. Rimska crkva, koja radi na način koji vam je dobro poznat, i ona bratstva koja, naravno, vode smrtonosni rat s Crkvom ali također posjeduju i koriste okultno znanje; ipak, pred javnošću, to žigošu kao srednjovjekovno praznovjerje tako da mogu držati ljude u pravoj struji i koristiti ih za svoje vlastite svrhe. Usporedite to s rimskom crkvom. Samo uzmite encikliku od 8 prosinca 1864, Sloboda savjesti i bogoštovanja, (Napomena 105) koja je proglašena ex cathedra. Tamo su spomenuta načela u koja čovjek vjeruje i zatim su osuđena: “Navedeno je od nekih ljudi da je sloboda savjesti i bogoštovanja pravo svakog ljudskog bića. To je ludilo. To je apsurd”. Po gledanju rimske Stolice, to je apsurd, ludilo, da pravovjerni katolik polaže pravo na slobodu savjesti i bogoštovanja. To je jedna od struja; druge misle da je bolje ne govoriti takve stvari već da rade stvari pomoću čega bi sloboda savjesti, sloboda na vlastita uvjerenja, najviše od svega, i uvođenje vlastitih uvjerenja u ljudski život, bila ukinuta. Ovdje imate dva suprotstavljena pokreta koja su za današnjicu najznačajnija; mnogo o tome zavisi.
Razlog za zaključivanje mog današnjeg predavanja s ovim razmišljanjima bio je da opomenem one koji stoje unutar našeg duhovno znanstvenog pokreta da shvate unutarnji impuls duše i ne spadaju među one uspavane, već među one riješene da teže za vizijom života onakvog kakav jest. Primiti dijelove duhovno znanstvenog znanja i vjerovati im ne čini nekog duhovnim znanstvenikom. Duhovni znanstvenik u pravom smislu je samo ona osoba koju su duhovno znanstvene istine promovirale u pronicljivo ljudsko biće, ali također i ono koje posjeduje volju da na pravi način gleda ono što je u drugom okruženju, i na prava mjesta, tako da može prosuditi situaciju u kojoj je netko smješten u svijetu. Ako na plodonosan način želimo govoriti o karmi zvanja, tada i ovo također spada u raspravu.
Nastaviti ćemo ova razmišljanja. Nužno svijetlo će tada biti bačeno na ono što više pripada neposrednom, svakodnevnom životu, neposrednoj karmi zvanja.
80. Arhaji su duhovi vremena. "Arché" je jednina od "archai."
81. Tiskano u: Luzifer-Gnosis 1903-1908, Bibl.-Br. 34, CE (1960) i kao posebno izdanje.
82. Predavanje je održano 16 listopada 1916, i naslovljeno je "Das menschliche Leben vom Gesichtspunkte der Geisteswissenschaft (Anthroposophie)" [Čovjekov život sa gledišta duhovne znanosti (antropozofije)]. Tiskano je u: Philosophie und Anthroposophie. Gesammelte Aufsätze 1904-1918[Filozofija i antropozofija. Zbirka eseja 1904-1918], Bibl.-Br. 35, CE (Dornach, 1965).
83. Vidi predavanje V od 13 studenog 1916.
84. Referenca je na predavanja iz 7. i 14. listopada 1916, objavljeno u Innere Entwicklungsimpulse der Menschheit [Unutarnji impulsi razvoja čovječanstva], Bibl.-Br. 171, CE (Dornach, 1964).
85. Predavanje od 29 listopada 1916, "Innere Entwicklungsimpulse der Menschheit" [Unutarnji impulsi razvoja čovječanstva], Bibl.- Br. 171, CE (Dornach, 1964).
86. John Stuart Mill (1806-73), Britanski filozof i ekonomist, zalagao se za modificirani humanitarni utilitarizam ali je od nekih također gledan kao jedan od osnivača pozitivizma.
87. Aleksandar Ivanović Herzen (1812-70) bio je ruski pisac i revolucionar. Steiner upućuje na djelo Herzena Zadnje stvari i prve stvari (1864) i citira iz knjige Dimitri S. Merezhkovsky Der Anmarsch des Pöbels [Napredovanje rulje] (Munich, 1907).
88. Dimitry Sergeyevich Merezhkovsky (1865-1941) je bio čuveni ruski kritičar i novelist koji je blizu pola života proveo u egzilu u Parizu.
89. Vidi fusnotu 82.
90. Helena Petrovna Blavatsky (1831-91). Zajedno s pukovnikom Henry Steel Olcott-om osnovala je Teozofsko društvo godine 1875 u New Yorku.
91. Steiner je to napravio na predavanjima koje je dao u jesen 1915. Vidi "Die okkulte Bewegung im 19. Jahrhundert und ihre Beziehung zur Weltkultur", Bibl.-Br. 254, CE (Dornach, 1969). Okultni pokreti u devetnaestom stoljeću, (London, Rudolf Steiner Press, 1973).
92. Franz Ferdinand, Austrijski nadvojvoda (1863-1914) ubijen je u sarajevu 28 lipnja 1914.
93. List koji se navodi bio je Paris-Midi. Vidi govore od Jean Jaures objavljene od Victor Schiff (Berlin, 1919).
94. Almanach de Mme de Thčbes [pseudonim navodne Mme Anne Victoire de Savigny, umrla 1917), "Conseils pour etre heureux" (Paris, 103 ff.).
95. Vidi "L'assassin", u Almanach de Mme de Thebes 1913 (Paris, 1912): "Onaj tko bi trebao vladati Austrijom (Franz Ferdinand) neće vladati već mladić koji u to vrijeme nije trebao biti vladar (Karl I)."
96. Vidi "Més predications de l'an passé," Almanach de Mme de Thebes 1914 (Paris, 1913): "Tragični događaj koji sam predvidjela za austrijsku carsku obitelj još se nije dogodio, ali će se sigurno dogoditi prije nego prođe prva polovina godine".
97. Referenca je na Dr. Friedrich Mahling, Hamburg. Na predavanju 26. listopada 1916, u St. Gallenu, Rudolf Steiner citira iz Mahlingove knjižice Die Gedankenwelt der Gebildeten [Svijet misli obrazovanih]. Vidi Die Verbindung zwischen den Lebenden und den Toten [Veza između živih i mrtvih], Bibl.-Br. 168, CE (Dornach, 1976).
98. Jiddu Krishnamurti (1895-1986) je od Teozofskog društva bio proglašen 1909 kao inkarnacija Maitreye, mesijanskog Bude. Nakon dvogodišnje ture po Americi i Engleskoj s Annie Besant, Krishnamurti je opovrgao te tvrdnje 1929.
99. Annie Besant (1847-1933) izabrana je za predsjednicu Teozofskog društva u svibnju 1907.
100. Rudolf Steiner je bio tajnik njemačkog ogranka Teozofskog društva od njegova osnivanja 20. listopada 1902.
101. Maurice Maeterlinck (1862-1949) je bio belgijski pisac.
102. Ku Hung-Ming, Der Geist des chinesischen Volkes und der Ausweg aus dem Krieg [Duh kineskog naroda i put izlaska iz rata] (1916).
103. str. 168-169 u knjizi Ku Hung-Minga (vidi fusnotu 102): "Stoga, prvi zadatak mora biti da se nađe načina da se generalima i političarima dade moć, moć da postignu mir. Nacije koje sada vode rat u Europi mogu to postići jedino trgajući njihove sadašnje Magna karte slobode i zamjenjujući ih s novom Magna kartom odanosti, kakvu mi Kinezi imalo u našoj religiji dobrog građanina ".
104. Konfucije, kineski Kung Fu-tse (551-579? pr.Kr.), kineski filozof. Lao-tze (rođen približno 604 pr.Kr.) bio je također kineski filozof i suosnivač Taoizma. Bio je nazvan "stari učitelj".
105. Ova enciklika je postala poznata kao takozvani "Syllabus Pius' IX".