.Smjestimo se u svijet u koji apokaliptičar želi smjestiti čovječanstvo kroz svoj opis sljedećeg doba na Zemlji. Opisuje svoje vizije o duhovnim svjetovima koji ulaze i zahvaćaju zemaljsko ljudsko biće. Prije ovoga opisuje tri faze, i moramo ih upoznati. Svaki od ta tri stupnja predstavlja nešto što mora doći dolje prije nego ljudska bića postanu dovoljno vrijedna i dovoljno sposobna da prime duhovni svijet, u svoj čistoći, u njihovo djelovanje, njihovo mišljenje i njihove osjećaje.
Prvi stupanj je pad Babilona — na trenutak ćemo koristiti terminologiju apokaliptičara. Drugi stupanj je pad Zvijeri i njenih suradnika, lažnog proroka, koji širi učenje Zvijeri. Treći stupanj je pad božanskih protivnika, kako ih obično nazivaju, naime pad Sotone. Kada gledamo na buduću evoluciju čovječanstva s duhovnim očima ta tri stupnja vidimo veoma realistično, veoma konkretno. Posebno u našem stoljeću, tijekom kojeg će mnogo toga biti odlučeno u vezi ljudske evolucije, postoje svi razlozi da usmjerimo oči naše duše prema ta tri pada. Oni će nam doći u posebnom obliku nakon vremena kada se Krist pojavi na Zemlji po prvi puta u eterskom tijelu, drugim riječima zapravo nakon drugog Kristova pojavljivanja na Zemlji. Čovječanstvo se za to mora pripremiti, tako da ljudska bića budu dovoljno jaka da prođu kroz ovaj trostruki pad protivnika Krist-impulsa bez da dovedu u opasnost njihov razvoj duše.
Ne smijemo zaboraviti koliko je apokaliptičar točan. Svaki puta kada se takav pad pojavi on opisuje anđela kako pada dolje iz duhovnog svijeta, i primjećujemo — i to je prilično uznemirujuće za one koji ne idu dublje u duhovno razumijevanje svijeta — primjećujemo da oslikava anđela kao radosnog kod velike torture, kod užasnih stvari koje tada dolaze kroz pad. Važno je da razumijemo ovo radovanje.
Prvo pogledajmo na tri stupnja u padu Kristovih protivnika, počevši od onog nazvanog pad Babilona. Pred našu dušu možemo prizvati ukupan zbroj svih grešaka u koje ljudska bića mogu pasti kao rezultat njihove ljudske prirode. Ono što apokaliptičar naziva babilonsko iskušenje uključuje sve što obara ljudska bića ispod onog što je u stvari njihov duhovni standard.
Ljudsko biće je stvarno ljudsko samo — premda naravno to nije moguće u svakom trenutku njegove evolucije, jer to mora najprije postići — kada u sebi ima potpunu harmoniju između principa materijalnog i principa duhovnog, kada se materijalno ne uzdiže u emocije koje nisu pod kontrolom duha. To je ono što je toliko važno i što moramo veoma temeljito razumjeti. Jer čak ni apokaliptičar ne bi mogao govoriti kao što govori kada bi morao pretpostaviti da su svi osjećaji i strasti i sve što dolazi od sfere volje i središta srca bili potpuno neopravdani. Posebno zvati osjećaje i strasti neopravdanima — ta lažna vrsta asketizma i sama dolazi iz osjećaja i strasti. Ako se netko ne osjeća dovoljno jakim da svoje strasti prožima duhom na takav način da ih može staviti u službu dobra svjetske evolucije — tada je upravo to način na koji daje oduška svojoj emociji slabosti. Čak i ako takva osoba zaista želi dobru evoluciju — ako dopusti da njegov osjećaj i sfera srca postane osiromašena — daje oduška svojoj slabosti.
Apokaliptičar se ne brine zbog tjeranja emocija ili tjeranja osjećaja i strasti već sa osiguravanjem da ne ostanu nekontrolirane od duha. Sve emocionalno u ljudskom životu, sve emocije, bilo teške ili lagane, koje ostaju nekontrolirane od duha, one su koje apokaliptičar sumira pod imenom tog grada Babilona u kojem su se ljudske strasti okrenule od duha — ako mogu na ovaj način dati stereotip. Trebate samo prevesti grube izraze — koji u njihovo vrijeme nisu bili grubi — u jezik našeg vremena. Na stari način oslikavanja stvari nisu se koristile apstrakcije; stvari su se karakterizirale sasvim konkretno, dakle to je način na koji apokaliptičar govori o Babilonu. Ali zašto Babilon?
U Babilonu, ili radije u misterijskom centru Babilona, postojali su uzvišeni Misteriji u kojima je netko mogao biti iniciran u tajne nadzemaljskog kozmosa, i koji je mogao učiti o tajnama zvjezdanih svjetova i njihovu duhovnom sadržaju. Stariji svećenici u Babilonu koristili su snagu snene vidovitosti na način koji bi danas zvali medijumska vidovitost. Predivna učenja starog Babilona nastala su korištenjem medijumstva.
Danas možemo vidjeti da čak i medijumi koji izgledaju podobni da prenose duhovna učenja — što se često radi, jedino što bi to trebalo biti pod vodstvom posvećenika s neophodnim uvidom — čak i takvi naizgled podobni medijumi podložni su utjecajima koji su visoko upitnog morala. Radi toga što kod medijuma često postoji disproporcija između onog što otkrivaju i onog što jesu, često na kraju ne razlikuju između istine i neistine; i to se može pojačati do nesposobnosti odvajanja onog što je moralno od nemoralnog.
Morate razumjeti što se događa s medijumom. Osoba postaje medijum — a to je bilo tako i s babilonskim svećenicima — kada vanjska sila izvlači ‘Ja’ i astralno tijelo iz fizičkog i eterskog tijela. U trenutku kada medijumovo ‘Ja’ i astralno tijelo budu povučeni iz fizičkog i eterskog tijela, druga sila ulazi u to ‘Ja’ i astralno tijelo. Zavisno da li pokretač toga ima dobru ili lošu namjeru, da li pripada lijevoj ili desnoj stazi, ta sila će biti dobra ili zla. U vrijeme drevnog Babilona, tim putem je došlo do izvanrednog znanja i otkrivenja. Kasnije, i danas, to je počinjalo postajati hendikep: Što se događa kada medijum opet uđe u fizičko tijelo?
Vidite, od logike koju imamo u fizičkom svijetu kojom razlikujemo neistinu od istine u duhovnom svijetu nema koristi. Potpuna je pogreška vjerovati da se u duhovnom svijetu mogu koristiti koncepti neistine i istine koji vrijede ovdje u fizičkom svijetu. U duhovnom svijetu nema ničeg što se može na taj način razlikovati. Postoje bića koja su dobra i druga koja su zla. Morate prepoznati što su, jer vam oni ne govore. Ali čak su i zli istiniti na njihov vlastiti način. To je teško razumjeti, naravno, baš kao što je teško razumjeti sve što opažamo ulazeći u duhovni svijet. Ovdje u fizičkom svijetu možemo izjaviti da je ravna linija najkraća udaljenost između dvije točke. U duhovnom bi svijetu to mogla biti najveća udaljenost, a da je bilo koja druga kraća. Nijedna logika koju sasvim jasno trebamo ovdje u fizičkom svijetu nije od koristi u duhovnom svijetu.
Dakle pravi posvećenik da bi vidio u duhovni svijet treba imati posebnu dispoziciju duše. Mora biti potpuno odgovoran na način da čim se vrati u fizički svijet odmah radi s fizičkim konceptima. Medijum, međutim, nije za to sposoban jer on ili ona u duhovni svijet ne ulazi svjesno. Kada se medijum vraća, ‘Ja’ i astralno tijelo ispunjavaju fizičko i etersko tijelo s načinom mišljenja koji je pogodan za duhovni svijet ali koji korumpira sve moralne osjećaje i senzacije koje su u fizičkom svijetu valjane. Zato je medijum izopačen u odnosu na istinu i neistinu, a to potom utječe na sve ostalo.
Možemo reći da je u stvari Babilon prošao kroz taj proces i da je stoga čak i najviše, najznačajnije otkrivenje iz duhovnog svijeta postalo strašno korumpirano. Ono što se inicijalno primjenjuje na princip duhovnog otkrivenja može se također proširiti da uključuje običan ljudski život, tako da dolazi do jake korupcije. Ušavši na ovaj način u duhovni život, ljudsko biće postaje nemoralno više nego je to bilo prije kao obična osoba. Zato je Babilon uzet kao predstavnik moralne korupcije, a izraz korišten u Knjizi otkrivenja jednostavno je uobičajeni izraz kojim se u to vrijeme opisivala korupcija.
Od tada je čovječanstvo u cjelini, utoliko što je nastavilo ono što je živjelo u Babilonu, postalo grad Babilon raširen po cijelom svijetu. To je ono što kaže apokaliptičar: Grad Babilon se može naći među cijelim čovječanstvom na Zemlji. On postoji gdje god su ljudska bića pala kao žrtva izazovu Babilona, i to je stav koji mora pretrpjeti svoj pad prije nego može doći do konačnog stupnja o kojem govori apokaliptičar. Kada istražujemo što je to o čemu se radi u ‘babilonskoj korupciji’ nalazimo da je u toj korupciji na djelu ahrimanski princip. Ahriman je unutar ljudskih bića, i on je snaga koja je blizu ljudskog bića unutar kozmosa kao cjeline. On je u emocijama koje su na ovaj način korumpirane. Suprotan pol Ahrimanu je Lucifer. Ahriman živi u stvarima koje u Babilonu moraju pasti, i to su stvari kojima je Lucifer suprotan. Koja je slika koja se apokaliptičaru javlja kada to vidi? To je slika radosti luciferskih anđela. Ne smijemo to zagladiti, moji dragi prijatelji.
Dobar broj pogleda na svijet je usvojio veliku grešku misleći da je loše nužno suprotno od najboljeg, na primjer da se princip zla dolje ispod uvijek susreće s dobrim koje dolazi odozgo. Uopće nije takva situacija. U ovom poglavlju Knjige otkrivenja (Otk. 19) ahrimanska bića — Babilon — su dolje ispod, a anđeli gore koji se raduju padu Babilona su luciferski. To je glas Lucifera koji se artikulira kao radost anđela. Krist-princip uvijek drži balans između to dvoje.
Ono što apokaliptičar ovdje govori razumjeti će se samo kada je trostruka konstitucija svijeta shvaćena kako treba. Neshvatljivo je za obični ljudski sentiment da čisti, dobri duhovi trebaju klicati kada se dolje nad čovječanstvom nadvio takav užas kakav je ovdje portretiran. Ali je u početku neshvatljivo jednom kada možete vidjeti poklič zadovoljstva koji dolazi od bića koja su izvorno suprotstavljena kreaciji svijeta u kojem će ljudska bića pretrpjeti svoj duhovni razvoj. Luciferska bića žele cijelu evoluciju održavati na sasvim različitom duhovnom nivou. Oni ne žele tu uniju, tak brak duha s materijom do kojeg je došlo u zemaljskoj egzistenciji. Dakle oni osjećaju u njihovim dušama: Pošto je ono što je bio zgrabio Ahriman sada izbačeno iz zemaljske egzistencije možemo biti zadovoljni da se bar dio zemaljske egzistencije neće nastaviti i ispasti će iz zemaljske egzistencije. Dakle vidite da je u vezi ovoga slika oslikana od apokaliptičara neizmjerno iskreno portretiranje kozmosa.
Prvi pad dolje, pad Babilona, pad je grešaka do kojih su dovela sama ljudska bića. Premda je na te greške utjecao princip inicijacije one su ipak ljudske greške. Kada kao rezultat ljudske greške pada Babilon, dio čovječanstva je odvojen od svjetske evolucije u točci vremena koju ćemo razmatrati kasnije. Sada jednostavno želi pogledati kvalitativno na ono što će doći.
Drugi pad dolje je onaj u kojem ne participiraju samo ljudska bića. Oni na koje je stvarno utjecao pad Babilona su ljudska bića; događa se zbog ljudske greške. U padu Zvijeri i lažnog proroka koji predstavlja učenje Zvijeri pada nešto nadljudsko, nešto duhovno, ne nešto ljudsko. Pada nešto što nije unutar kraljevstva ljudi. Pada Zvijer koja provaljuje u ljudske zajednice i onaj koji objavljuje učenja Zvijeri, lažni prorok, pada. Ono što pada je nešto što ljudska bića može napraviti obuzetima. Za razliku od slučaja medijuma, nije slabost ljudske prirode ono što je uzrok pada već nešto nadljudsko što u ljudska bića donosi impuls za zlo.
Da bi napravili sliku još jasnijom mogli bi reći slijedeće: Svi oni na koje će utjecati pad Babilona bili su korumpirani stremeći za stvari za koje njihova organizacija nije dovoljno jaka, stvari u vezi kojih je njihova organizacija postala slaba, tako da su postali korumpirani. Dakle u padu Babilona stvar je da ljudska organizacija djeluje iz slabosti. Kada Zvijer i lažni prorok padaju to nije kao kad medijum postaje korumpiran jer je postao slab. To je kao da je duh koji polaže zahtjev na medijumovo 'Ja' i astralno tijelo — jednom kada hipnoza prestane — ušao u fizičko i etersko tijelo i tamo koristio fizičko tijelo ljudskog bića da bi pakostio na Zemlji.
To je egzaktna slika koji nam je dao apokaliptičar. Doći će vrijeme — želi nam reći — kada ćemo po svijetu vidjeti ljudska bića koja ne mogu tolerirati ono što kršćanstvo podučava, koja uzimaju Krista u njihove duše ali koja s njihovim fizičkim i eterskim tijelima ne mogu dosegnuti uzvišenost Krista i stoga podlegnu drugim duhovima — ali ne pri punoj svijesti, tako da oni onda padnu u korupciju. To su prvi, oni koji su uključeni u pad Babilona.
Drugi će ići okolo kao ljudska bića, ali njihova sudbina će biti da njihovo ljudsko ‘Ja’ nije u njima, tako da ih se ne može smatrati ljudskim bićima jer su zaposjednuti od Zvijeri i od lažnog proroka. Do toga će doći nakon pada Babilona. Nakon pada Babilona na Zemlji će biti ljudi koji će biti kao lutajući demoni; u njima će direktno raditi ahrimanske snage.
Za ove stvari dovoljno preduvjeta postoji već danas. Sjeme za sve to je već zasijano. Na primjer vidjeli smo užasan slučaj u kojem je, preko ljudskog bića, Ahriman bio među nama kao pisac — možda ne u cijelom ljudskom biću već kroz privremenu slabost tog ljudskog bića. Nietzsche je bio briljantan, predivan pisac, ali tijekom perioda dok je pisao Antikrista i Ecce Homo, Nietzsche-ova individualnost nije bila u njemu. Poznajem Nietzsche-ovu individualnost, čak sam ga i opisao u mojoj knjizi Priča mog života.(1) Direktno kroz njega Ahriman je postao autor, a Ahriman je mnogo briljantniji autor nego ljudska bića.
Ahrimanske snage će se miješati sve više i više, tako da će ahrimanski duhovi koristiti ljudska tijela za svakakva djela. Doći će vrijeme kada će se kršćani, opažajući ovu ili onu osobu, ozbiljno morati upitati: Da li je to ljudsko biće ili je to ogrtač za ahrimanske duhove? Ovo ćemo morati dodati distinkcijama koje smo već napravili o ljudskim bićima. Dakle to će biti drugi pad: demonska Zvijer i njen prorok. Oni sami će zaposjesti tijela ljudskih bića. Ali Zvijer i njen prorok će biti srušeni. Tako najprije imamo pad korumpiranih ljudskih bića i zatim pad određenih korumpiranih duhova koji su blizu ljudskim bićima. Ti duhovi će pasti kao rezultat drugog pada dolje.
Nakon ovoga Knjiga otkrivenja govori o trećem padu dolje, padu Sotone. Sotona je uzvišeno biće koje, međutim, kroči drugom stazom nego onom kojom se može kročiti na Zemlji. Zvijer i lažni prorok su snage koje zavode ljudska bića, koje žele čovječanstvo dovesti u iskušenje na pogrešnim stazama i moralno i intelektualno. Snaga, dragi prijatelji, na koju mislimo kada govorimo o padu Sotone, ta snaga ima sasvim druge planove. Ona ne želi samo zbaciti čovječanstvo s kursa već također to želi napraviti Zemlji kao cjelini. Sa stajališta ljudskih bića i Zemlje ta snaga je strašan protivnik Boga.
Ali, vidite, možemo reći hipotetski — jer to jedino možemo na taj način bez da padnemo u intelektualni grijeh ili pogotovo u duhovni grijeh — možemo reći slijedeće. Možemo pitati: Ako na to ne gledamo sa stajališta ljudske, zemaljske evolucije, ako razmatramo sa drugih, viših stajališta — koji je, tada, položaj te snage Sotone nad ostalim duhovima u kozmosu?
Nije iznenađujuće da Mihael, čije se stajalište razlikuje od onog od ljudskih bića, ima sasvim različito gledanje na Sotonu. Ljudska bića ostaju u apstraktnom i misle da je Sotona zla snaga. Ali Sotona je također uzvišena snaga, čak iako je pogrešna u pogledu smjerova koji su pogodni za Zemlju. On je uzvišena snaga. Mihael, koji ima stupanj arhanđela, nema rang Sotone, koji ima stupanj Arhaja. Mihael je ‘samo’ arhanđel. Sa Mihaelova gledišta Sotona nije snaga koju treba prezirati već snaga koje se treba neizmjerno bojati, jer Mihael vidi ovu snagu koja pripada hijerarhiji Arhaja kao uzvišeniju od njega. Mihael je, međutim, izabrao da ide u smjeru koji je isti kao onaj od zemaljske evolucije.
Veoma davno Mihael je odlučio raditi u onim planetarnim orbitama koje su predodređene sunčevim postojanjem. Sotona je snaga koja zauvijek leži u kozmosu u zasjedi. Ima nešto jezivo u načinu na koji je Sotona u zasjedi. To možemo percipirati, dragi prijatelji, u onim trenucima kada vidimo komet kako pada preko našeg neba, komet koji slijedi sasvim različitu orbitu nego što je ona od planeta.
Ako nacrtamo kako je Kopernik to vidio, što astronomski nije sasvim ispravno, ali to ovdje nije relevantno, imamo Sunce; zatim Merkur, Veneru, Zemlju, Mars — to su unutarnji planeti. Vanjski su Jupiter, Saturn, Uran, Neptun. Ako to nacrtamo ovako moramo zamisliti kako kometi imaju potpuno nepravilne orbite nasuprot onim pravilnima od planeta. Ideja da ti planeti opisuju izdužene elipse je besmislica, ali sada baš ne trebamo u to ulaziti. U svakom slučaju, orbite kometa, utoliko što dolaze unutar našeg planetarnog sustava, nemaju veze s orbitama planeta.
Sotona je u zasjedi svakom kometu koji se pojavi. Želi se za njega uhvatiti i koristiti smjer njegova impulsa da omete putanje planeta i tako isto i od Zemlje. To se zaista zbiva u univerzumu: sotonske snage su u zasjedi s namjerom promjene cijelog planetarnog sustava. Ako bi uspjele, planetarni sustav u čijim bi orbitama trebala živjeti ljudska bića bio bi odveden od onih božanskih, duhovnih snaga i ispraćen u sasvim druge kozmičke evolucijske smjerove. Mihael tu namjeru vidi kao strašnu grešku, u vezi koje mora reći: Za mene bi bilo besmisleno čak i gajiti takvu namjeru, jer bi to ionako bio bezizlazan projekt za biće iz hijerarhije arhanđela. Jedino bi biće iz hijerarhije arhaja imalo dovoljno snage za postići takvu stvar. Među orbitama planeta Mihael radi sa Sunca i postao je ono što okultizam naziva arhanđel orbitalnih perioda, ili duh planeta. Davno prije je odlučio da nastavi raditi unutar orbitalnih perioda. Ostati s tim orbitalnim periodima je anđeoska odluka.
U određeno vrijeme tijekom starog atlantskog perioda kroz Misterije u koje su sišli bogovi bilo je moguće učiti da su legije arhanđela, što znači arhanđeli kao Orifiel, Anael, Zakariel i tako dalje, došli do odluke da ostanu unutar predodređenih orbita planeta. To se dogodilo u određeno vrijeme.
Ali moćne kohorte vođene Sotonom do dana današnjeg nisu donijeli takvu odluku. One još teže koristiti orbitu svakog kometa da dovedu do različite konfiguracije u planetarnom sustavu. Ovdje smo suočeni s protivnikom Krista, onim koji ne želi korumpirati samo pojedince, niti želi korumpirati grupu pojedinaca, ljudsku zajednicu, kao Zvijer i lažni prorok. Sa Sotonom i njegovih kohortama suočeni smo s težnjom da se napadne Zemlja u njenom kontekstu unutar planetarnog sustava kao cjeline. To je treći pad u Knjizi otkrivenja. U vezi s prva dva pada dolje pričano nam je o radosti luciferskih duhovnih bića.
I mi također moramo predvidjeti te stvari o kojima nam apokaliptičar govori. Prvi stupanj, pad Babilona, sa sobom će donijeti ljudska bića koja su zastranila i koja to pokazuju čak i u njihovoj fizičkoj konstituciji, tako da nema izgleda za ta ljudska tijela, nad kojima je ‘Ja’ i astralno tijelo izgubilo kontrolu, da više ikada u budućnosti postanu korisna. Ta tijela trebaju biti prepuštena kao gubitak, premda ne i ‘Ja’ i astralno tijelo koji im pripadaju, jer oni nastavljaju putovima karme u čovječanstvu. U određenom periodu vidjeti ćemo ljudska bića kako kruže s njihovim tijelima, ljudska bića koja su pala kao plijen babilonskom izazovu i čija tijela su stoga napustila evoluciju. To je pad Babilona.
Na drugom stupnju biti će ljudi koji idu okolo za koje će trebati reći — i to će biti vidljivo: U tim ljudima žive ahrimanske snage. Tu je Ahriman direktno involviran. To je Zvijer, pad Zvijeri i lažnog proroka Zvijeri koji nije čovjek već nadčovjek.
Na trećem stupnju biti će zapaženo da nešto u vezi prirodnih zakona postaje neobjašnjivo. To će biti najveće i najznačajnije iskustvo kroz koje će ljudska bića morati proći u budućnosti kada će morati priznati da se u zakonima prirode događa nešto neobjašnjivo, da se događaju pojave koje se ne uklapaju u zakone prirode. To će se dogoditi na visokom stupnju, i to neće samo biti stvar pogrešnog proračuna položaja planeta, tako da on ne stiže na položaj koji je izračunat.
Sotona će uspjeti u poduzimanju inicijalnih koraka prema dovođenju poremećaja u planetarni sustav. Čovječanstvo će morati razviti jaku duhovnost da se tome odupre. Poremećaju do kojeg će doći može se suprotstaviti jedino jakom duhovnošću ljudskih bića.
To su stvari, vidite, koje moramo predvidjeti danas kada prizivamo pred naše duše buduće stupnjeve zemaljske i ljudske evolucije. To su stvari koje moramo vidjeti kada nam se apokaliptičar obraća. Morate stremiti, dragi prijatelji, da se smjestite u ovo suglasje između onog što možete dobiti od Antropozofije i onog što nam apokaliptičar otkriva.
Temeljeno na postojećim otkrivenjima već danas možemo reći o kometima da je Sotona u zasjedi u univerzumu da bi koristio orbite kometa i postavio ih na mjesto u kozmosu. Ako ovo primite kroz vaše antropozofsko razumijevanje a možete to ponovno otkriti u Knjizi otkrivenja, tada to ponovno otkrivanje dovodi do nečeg važnog, naime vrstu susreta u duši s Knjigom otkrivenja a tako i sa samim apokaliptičarom — da, sa samim apokaliptičarom: to je važno. Biti će iznimno važno za svećenika koji živi prema budućnosti da sve više razvija težnju — uvijek, bilo da je na Zemlji ili ne — da opazi apokaliptičara koji je na ovaj način vidio u budućnost nakon Misterija na Golgoti.
Među svećenicima se mora pojaviti osjećaj da bi pomoć koju taj Ivan, kreator Knjige otkrivenja, može dati onima koji žele raditi na kršćanski način bila neizmjerno važna pomoć, i bila bi to pomoć koja je potrebna. Ići kroz stvarnost s Ivanom apokaliptičarom biti će moguće jedino ako Knjizi otkrivenja pristupimo sa stavom duše kakav sam opisao. Tada će Ivan postati naš saveznik. On je, kao što znamo, blisko povezan s Kristom Isusom; bio je iniciran od samog Krista Isusa, on je posvećenik Krista Isusa. On je stoga važan saveznik, i doći do Krista preko njega je nešto neizmjerno važno.
Izvorno razumijevanje Knjige otkrivenja vodi duboko u oblast gdje su najuvjerljiviji izgledi za susretanje Ivana a zatim i samog Krista. To je duboko istinito, istinito na način za koji se možemo samo nadati da će djelovati u vašoj duši i najskrivenijem srcu. To je istina koja će svećenika na pravi način povući u oblast duha. Odavde ćemo sutra nastaviti.
1.Vidi R. Steiner Priča mog života (GA 28). Poglavlje XVIII. Postoje slični opisi na predavanjima od 8 kolovoza 1924 i R. Steiner Karmičke veze, Vol 3, i 20 srpnja 1924 u R. Steiner Karmičke veze, Vol 6.